Marketing
Duša
Foto: otočka
Uzela zdjelu, koju tako dobro poznajem.
I ona mene.
Nerazdvojne.
Dodala više vrsta brašna, sol, kvas, maslinovo ulje, mlaku vodu i orahe.
I mijesila ga.
Najprije krenulo samoraščišćavanje.
Zašto sam u nedjelju potonula? Odakle mi pravo?
Unutar relativnih vrijednosti ja bih apsolutne vrednote. Pa di to ima?
Ljuta na sebe davila sam tijesto.
A ono krenulo popuštat.
Prepustilo mi se.
Vidi da nema šale s ovim, naizgled, krhkim rukama. I krhkom pojavnošću.
Malo morgen.
To je krinka za neprijatelja.
Iza ove ljušture krije se zvjerka.
Cure su u Splitu. Dobro su. Javljaju se svaki dan. Mi smo dobro. Ni gladni, ni žedni.
A ja potonula.
Pa udri po tijestu.
Rekla bih, skoro platilo glavom, da nije tijesto.
Resetirala se. Presložila. Stavila se na uvriježene postavke svojih, časno proživljenih, desetljeća.
Duboko udahnula život.
Izdahu prepustila sve šta pripada recycle binu.
Posvetila se ovoj ljepoti pod svojim rukama.
Nježno ga mijesila. S toplinom i ljubavlju u srcu.
Zahvalna do neba.
Svjesna da kruh života ulazi kroz usta, oči i dušu.
Izlazi kroz djela i riječi.
Izišao iz pećnice. Iznutra mek.
Ko svaka prava duša.
Izvana hrustav.
Neka, to mu je gard. Da izgleda jači nego li je u stvarnosti.
Post je objavljen 07.04.2020. u 14:33 sati.