< | svibanj, 2019 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ritam
05.05.2019., nedjelja
- 13:32 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
ispita. A kad procvjetaju lipe, počinje ispitni rok. Mene na to podsjeća. (05.05.2019. 14:42) oprosti, raspisala sam se... ali spomenula si kesten i lipu... uskoro će u našoj ulici zamirisati lipa... :) (05.05.2019. 17:20) @Otočka, hvala. :) @Kupuse, ha, ha, ma neeeeeee, nisu to ružna sjećanja s negativnim vibracijama, naprotiv. Meni je miris kestena lijep, a lijepa su i sjećanja. Isto je i s lipom. :) A ovo što se tiče Vanderful vorlda ;)) mene to obuzme onako, samo od sebe, u šetnji pogledam u nebo, a ono plavo, plavo, s onim bijelim oblačcima, vjetrić, sunce, mirisi... osjećaj vanderful. ;)))) @Dinaja, neka si se raspisala, mene veseli kad se netko raspiše. :) Sjajno je to s mirisima, a baš ću si pribilježiti Golemanna, sad si mi dala ideju za čitanje o toj temi. A Suskinda sam čitala, ta njegova ideja s mirisom... napeto, a bome i zastrašujuće. ;) I ja se veselim mirisu lipa. :) (05.05.2019. 18:42) Uspomene i sjećanja Ostao sam zatečen u trenu od tvog opojnog mirisa procvalog kestena, koji je težak i sladak, mek i izazovan u toj mirisnoj senzacija koja vrća uspomene, koje se primiču tako neosjetno, u ritmu Postoji doba kada u naručju bezbrižnosti sanjariš o velikim pričama, svijetlim stazama kojima valja prolaziti i o viteškoj hrabrosti i slavi koja u vremenu koje tek dolazi, a kada uspomene dolaze naviru sjećanja. Sladak okus kapljica snova i tek poneka suza koja promijeni pogled na svijet koji na trenutak izgleda slomljen, a onda se ponovno gradi. S prvim trešnjama prisjetiš se cvjetnih stabla, i kapljica, i kišnog dana, i okusa, i mirisa... Pospremaš sličice ideala u album koji stvaraš, i na svakoj stranici bilježiš što šapuće srce. Ispisuješ, osluškuješ i poskakuješ u ritmu, te posrneš katkad i izgubiš tlo pod nogama, ali to manje boli, i u prašini ugledaš svjetlucava zrnca. S prvim trešnjama zavoliš i one kapljice kojima te škrope listovi oprani toplom kišom. Kad jednom kušaš takav proljetbi kišni dan, upisuješ ga u nezaborav, u kuckanje srca u zanosu, ritmu kiše, vjeruješ u taj zvuk... Postoji doba u kojem te zagluši neka druga buka i strah da su neke priče moguće samo u knjigama jer jedino one nude utočište od ovom vremena, kada pospremljene sličice počneš pronalaziti samo na ispisanim stranicama postojanosti. S prvim trešnjama prisjetiš se i onih stabla, i kapljica, onih kišnog dana, i okusa, i mirisa, i zvuka, i ritma, i znaš da sve to postoji, sada, i u osjećaju, u sjećanjima, onda uslijedi onaj drugi zvuk kao opomena u razumu, u stvarnosti. Prikloniš se racionalnim izborima i odlukama. Pristaneš u barci svog životra, svog sjećanja, Prihvatiš taj ritam čak i onaj drugi zvuk neka i on po navici tzurobno zvoni, i nadaš se da čak i tako ne srljaš u nemoguće... a, uskoro će zamirisati lipe. (06.05.2019. 11:58) @EuM, lijepo je tvoje poigravanje tekstom. Hvala tebi na tom trudu. ;) @Razmišljanja jedne žene, istina, puno ih je. Hvala ti. ;) (08.05.2019. 13:16) Čeznem za naručjem bezbrižnosti ali nema ga takvog ne više. Tvoja priča jako je lijepa, mada ja ne listam po sjećanjima, sretna, jer je uvijek više boli. ... (09.05.2019. 04:38) ali mrliš vrtla poslin kiše ( ka u Arsenovoj pismi ) , mrliš zemlje, mora, oseke... pa i šume, trulog lišća... jer san i tamo rado prošeta kad god bi ima prigodu u Sloveniji a u svoje vrime i u Bosni po Kozari! Slažen se da neki mirisi vraćaju u prošlost... i sad osjetin... bez da ga nanjušin, mrliš babine juhe iz bronzina sa komoštara... kuvane na kominu... za težake nadničare koji su s didon došli iz polja, sa maništron a la špageti sa rupicon u sredini a sve je imalo nezaboravni fantastični okus po dimu... Neki mirisi, dogđaji i drage osobe ostaju neizbrisivo u nama... do smrti! (09.05.2019. 22:58) |