< svibanj, 2019 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Ritam

05.05.2019., nedjelja

Prolazim parkom, do mene dopire miris procvalih kestena; težak i sladak, mek i izazovan. Proust je imao pravo, iznenadna mirisna senzacija pokreće povratak uspomena. Primiču se tako neosjetno, tiho, a tako su žive, sveobuhvatne, imaju svoj ritam.

Iz mirisa izrone sjećanja.

Postoji doba u kojem u naručju bezbrižnosti sanjariš o velikim pričama, svijetlim stazama kojima valja prolaziti i o viteškoj hrabrosti u vremenu koje tek dolazi. Sladak okus kapljica snova i tek poneka suza koja promijeni pogled na svijet pa on na trenutak izgleda slomljen, a onda se ponovno gradi.

Pospremaš sličice ideala u album koji se tek stvara. Na svakoj stranici bilježiš što šapuće srce. Ispisuješ, osluškuješ i poskakuješ u ritmu. Sklizneš katkad i izgubiš tlo pod nogama, ali posrtanje manje boli. Čak i u prašini ugledaš svjetlucava zrnca.

S prvim trešnjama zavoliš i one kapljice kojima te škrope listovi oprani toplom proljetnom kišom. Kad jednom kušaš takav kišni dan, upisuješ ga u nezaborav, u kuckanje srca u ritmu kiše. Vjeruješ u taj zvuk.

Postoji doba u kojem te zagluši buka nekih drugih zvukova. Ogrne te strah da su neke priče moguće samo u knjigama jer jedino one nude utočište od vremena u kojem se nalaziš. Pospremljene sličice počneš pronalaziti samo na ispisanim stranicama.

S prvim trešnjama prisjetiš se i stabla, i kapljica, i kišnog dana, i okusa, i mirisa, i zvuka, i ritma. I znaš da to postoji. U osjećaju, u sjećanju. A onda uslijedi onaj drugi zvuk kao opomena. U razumu, u stvarnosti, u svakodnevici. Prikloniš se racionalnim izborima i odlukama. Pristaneš. Prihvatiš taj ritam. I nadaš se da čak i tako ne srljaš u nemoguće.

I znaš... uskoro će zamirisati lipe.







- 13:32 - Komentari (18) - Isprintaj - #
  • Lastavica - Znaš, kad zamirišu kesteni, krajnje je vrijeme za pripremanje
    ispita. A kad procvjetaju lipe, počinje ispitni rok. Mene na to
    podsjeća. (05.05.2019. 14:42)
  • morska iz dubina - ..lijepo... (05.05.2019. 15:05)
  • kako_ti_kupus - štipalicu nanos, slušalice na uši, i pusti neka trešti muzika '....ovdje pčela ondje cvijet, oh šta je divan ovaj svijet', a moš i amstronga vanderful vorld, pa će ti se sva sjećanja kojima prizivaš negativne vibracije učiniti nevažnima. aj provaj pa javi. (05.05.2019. 17:03)
  • Dinaja - divno, proustovski... miris kestena i lipa... mirisi koje pamtim... poezija uspomena je to... kao i miris dunja sa bakinog ormara... Mirisi određuju naša sjećanja i naš život. Čitala sam u jednom stručnom listu o ispitivanju mozga o središtu za njuh. Znanstvenici su uspjeli otkriti uzajamnu vezu djelovanja tog središta sa središtem za pamćenje i sjećanje... a Daniel Golemann u svojoj knjizi emocionalna inteligencija piše o mozgu mirisa...Filozofija mirisa je jedan dio ljudske emocionalne mudrosti, a Patrik Süskind je slijedeći tu filozofiju napisao roman "Parfem" koji je bio jedno vrijeme na prvom mjestu svejtskih bestselera...

    oprosti, raspisala sam se... ali spomenula si kesten i lipu... uskoro će u našoj ulici zamirisati lipa... :) (05.05.2019. 17:20)
  • Big Blue - @Lastavice, to što spominješ meni je isto lijepo sjećanje na studentske dane. :))
    @Otočka, hvala. :)
    @Kupuse, ha, ha, ma neeeeeee, nisu to ružna sjećanja s negativnim vibracijama, naprotiv. Meni je miris kestena lijep, a lijepa su i sjećanja. Isto je i s lipom. :) A ovo što se tiče Vanderful vorlda ;)) mene to obuzme onako, samo od sebe, u šetnji pogledam u nebo, a ono plavo, plavo, s onim bijelim oblačcima, vjetrić, sunce, mirisi... osjećaj vanderful. ;))))
    @Dinaja, neka si se raspisala, mene veseli kad se netko raspiše. :) Sjajno je to s mirisima, a baš ću si pribilježiti Golemanna, sad si mi dala ideju za čitanje o toj temi. A Suskinda sam čitala, ta njegova ideja s mirisom... napeto, a bome i zastrašujuće. ;) I ja se veselim mirisu lipa. :) (05.05.2019. 18:42)
  • shadow-of-soul - ritam kiše ili ritam lišća, ritam vjetra ili života - sve to donosi nove momente (06.05.2019. 10:13)
  • eum - Evo prijateljice, ljepotu tvog izuzetnog teksta - uspomena iz kojih izviru sjećanja, posložio sam u jedan poetičan recital, na svoj način, onako kako sam ga osobno doživio, pa ne zamjeri na par utisnutih riječi radi metrike, uz pozdrav i ugodan dan!

    Uspomene i sjećanja

    Ostao sam zatečen u trenu od tvog
    opojnog mirisa procvalog kestena, koji
    je težak i sladak, mek i izazovan u toj
    mirisnoj senzacija koja vrća uspomene,
    koje se primiču tako neosjetno, u ritmu

    Postoji doba kada u naručju bezbrižnosti
    sanjariš o velikim pričama, svijetlim stazama
    kojima valja prolaziti i o viteškoj hrabrosti
    i slavi koja u vremenu koje tek dolazi, a
    kada uspomene dolaze naviru sjećanja.

    Sladak okus kapljica snova i tek poneka suza
    koja promijeni pogled na svijet koji na trenutak
    izgleda slomljen, a onda se ponovno gradi.
    S prvim trešnjama prisjetiš se cvjetnih stabla,
    i kapljica, i kišnog dana, i okusa, i mirisa...

    Pospremaš sličice ideala u album koji stvaraš,
    i na svakoj stranici bilježiš što šapuće srce.
    Ispisuješ, osluškuješ i poskakuješ u ritmu,
    te posrneš katkad i izgubiš tlo pod nogama, ali
    to manje boli, i u prašini ugledaš svjetlucava zrnca.

    S prvim trešnjama zavoliš i one kapljice
    kojima te škrope listovi oprani toplom kišom.
    Kad jednom kušaš takav proljetbi kišni dan,
    upisuješ ga u nezaborav, u kuckanje srca
    u zanosu, ritmu kiše, vjeruješ u taj zvuk...

    Postoji doba u kojem te zagluši neka druga buka
    i strah da su neke priče moguće samo u knjigama
    jer jedino one nude utočište od ovom vremena,
    kada pospremljene sličice počneš pronalaziti
    samo na ispisanim stranicama postojanosti.

    S prvim trešnjama prisjetiš se i onih stabla,
    i kapljica, onih kišnog dana, i okusa, i mirisa,
    i zvuka, i ritma, i znaš da sve to postoji, sada,
    i u osjećaju, u sjećanjima, onda uslijedi onaj
    drugi zvuk kao opomena u razumu, u stvarnosti.

    Prikloniš se racionalnim izborima i odlukama.
    Pristaneš u barci svog životra, svog sjećanja,
    Prihvatiš taj ritam čak i onaj drugi zvuk neka i on
    po navici tzurobno zvoni, i nadaš se da čak i tako
    ne srljaš u nemoguće... a, uskoro će zamirisati lipe. (06.05.2019. 11:58)
  • Razmišljanja jedne žene - U mirisu lipe, trešnje i kestena jako puno je priča i uspomena.... Jako lijepo napisano;)) (06.05.2019. 15:02)
  • Big Blue - @Shadow, da, i to je baš lijepo i uvijek nas iznova pokreće. :)
    @EuM, lijepo je tvoje poigravanje tekstom. Hvala tebi na tom trudu. ;)
    @Razmišljanja jedne žene, istina, puno ih je. Hvala ti. ;) (08.05.2019. 13:16)
  • viviana - Miris lipa... sad kad si me podsjetila gotovo da ga mogu sebi ovaj tren dočarati (udišem kroz nosnice)...

    Čeznem za naručjem bezbrižnosti
    ali nema ga takvog
    ne više. Tvoja priča jako je lijepa, mada ja ne listam po sjećanjima, sretna, jer je uvijek više boli.
    ... (09.05.2019. 04:38)
  • nisan EL DIABLO - ja neman pojma kako mrlišu ... ( mirišu ) , ni lipa ni kesteni...
    ali mrliš vrtla poslin kiše ( ka u Arsenovoj pismi ) , mrliš zemlje, mora, oseke...
    pa i šume, trulog lišća... jer san i tamo rado prošeta kad god bi ima
    prigodu u Sloveniji a u svoje vrime i u Bosni po Kozari!
    Slažen se da neki mirisi vraćaju u prošlost... i sad osjetin...
    bez da ga nanjušin, mrliš babine juhe iz bronzina sa komoštara...
    kuvane na kominu... za težake nadničare koji su s didon došli iz polja,
    sa maništron a la špageti sa rupicon u sredini a sve je imalo
    nezaboravni fantastični okus po dimu...
    Neki mirisi, dogđaji i drage osobe ostaju neizbrisivo u nama... do smrti! (09.05.2019. 22:58)
  • Sarah - Jesu..mirisi su čudo! (09.05.2019. 23:10)
  • gogoo - Izgleda nam mirisi ostaju iz najranijih sjećanja, a sada lijepo miriše kesten, bazga, ružmarin, jorgovan, a uskoro će i još neko bilje. (09.05.2019. 23:18)
  • oneum - Opet si me prakticki paralizirala tekstom.. evo, tako cu to docarat. I opet mi je tesko komentirat suvislo ,a moga bi puno toga. (10.05.2019. 00:28)
  • modrinaneba - i sama volim miris Lipe....stoji mi pred stanom, velika i pokončna!!! (10.05.2019. 17:44)
  • eum - Ovo prvo moraš, a ovo drugo - vjeruj, pa bu dobro! (10.05.2019. 22:20)
  • Pozitivka - Svaki miris je priča za sebe. Proljeće je najljepše doba u kojem se možeš prisjećati svih onih lijepih i divnih priča koje su krasile tvoj život. ;) (12.05.2019. 13:13)
  • lion queen - gotovo da su mi zamirisale lipe, čitajući ovu tvoju prelijepu lirsku prozu... (18.05.2019. 11:16)
  • DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica