Ikonografija uspomena...
U sivilu jesenjeg dana vidjeh plavo sunce... dan se kortljao kraju... azur vremena, modrina prostora, punina Lune je obećavala noć mjesečarenja, lutanje priviđenjima, traganje po maglovitim ravnicama izmaštane prerije, susret sa plemenom ptica, njihov povratak u njedra trenutka.
U djeliću lazura vidjeh odraz ljepote. Riječ na usnama trenutka, nečujni romor svemira je uranjao u klijetku sanjara, oslobađao nemire.
Noćas se uzburkalo senzualno pamćenje, probudilo vladaricu vode. Ćutim začeće postojanja. Plutanja u kapima plodnosti.
Nimfa Stix me rijekom svete krvi odnosi u izmišljaje. Tišina se probija kroz tkivo čujnosti, dotiče srž bitka, kovitla zanose, oplemenjuje lucidnost sna.
Zagrljaj izranja iz žudnje. Potražih svjedočanstvo u želji. U jecaju strasti osjetih nestajanje slutnje, iskrenje ognjila svijesti i pokret ruku.
Probudih se u zamotuljku sreće, u toplini tvojih dlanova. Nepokretna, iza spuštenih trepavica, oćutih istinu. Na obrubu jutra, riječi usnama razbuđene osvješćuju praslike nesvjesnog, raskrinkavaju pratipove zatomljene u podsvjesti,
razularene suprotnosti, negdje u dubinama skriven izmišljaj uzajamne ovisnosti.
Pore udišu nježnost mirišljave bliskosti. Blago pjenušanje se širi tijelom.
Tkivo kože je začetak početka, aktus purus prvog zagrljaja, izvorište nastajanja. Koža pamti vrijeme prije rađanja, pamti dodire, slijeva ih u gnjezdo proprioceptivnog sjećanja, preslikava uspomene, ucrtava neizbirisive ikone na zidovima nutarnjeg svetišta.
Osjećam te ikonografijom uspomena, desetljećima sjećanja.
Sutra nam je 28- a godišnjica ... i tri desetljeća zajedništva...
Dijana Jelčić
 Oznake: jedna u nizu.. godišnjica braka
|
