Marketing
Ona i on...
Što joj je kazivalo podne jučerašnjeg dana?
Život pod groznim suncem,
isušeno korito rijeke vremena.
Bila je žedna, uokolo mrak,
pod rascvjetalim suncem
zenit tužnoga dana i
strah u srcu.
Željela je vidjeti sunce,
željela je čuti glas sreće,
svuda zvukovi tuđih života,
željela je sanjati,
budili je krici trenutka.
Zalutala u močvari zbilje,
omamljena strahovima
poželi ubrzati vrijeme.
Oko nje mrak,
u daljini smijeh odraslih,
smijeh djece,
zvono s neke crkve raspolovi dan.
Ona pruži ruke ka naslućenom suncu,
jedan svjetli pogled izroni
i dotkanu je kao vjetar u sutonu
razbijajući tugu odlazećeg ljeta.
Opijena blagošću njegova glasa
ona zaustavi trenutak,
njen lagani čun zaluta među lotose.
Na laticama suze,
odsjaj zalaska sunca,
čovjek je sjeo u čun pored nje,
hladno, suho korito rijeke
proromori toplinom.
Ljeto, to naglo ljeto, spusti zavjesu,
jesen je stigla tiho,
cvijeće umire u vrtu,
a rijeka nevraćanka
oživje ljepotom dolazećih dana...
Ja ipak živim u Arkadiji,
pomisli gledajući laste kako odlaze.
Jučer su mislili jedno na drugo,
na oba mjesta lijepa tuga i
tragovi straha na obrazima.
Noćas se nad njenim
čelom rađala
neka nova istina.
Suton otvori oči neba,
da ne zalutaju
u tmini strahova.
Orionovo sazvježđe
prosu zlaćani prah,
Jakovljeve ljestve,
trag sreće među jastucima.
Oni utonuše u san.
Netko pokuca na okno srca.
Ona otvori oči.
Bude je suze neba.
Nebo je noćas plakalo od sreće,
pomisli gledajući kako se duga
širi jutarnjim nebom.
Bojama neba sjedinjeni,
oni misle jedno na drugo,
na oba mjesta nemir i želja
da ovo svitanje
bude svitanje spasenja.
Dijana Jelčić
Ona i on
Post je objavljen 17.11.2016. u 07:17 sati.