Sjene uma...
U knjizi Rogera Penrosea " Shadows of the Mind" upoznah postojanje sjena svjesnosti, naučih da one postoje kao pratilje našeg postojanja u svjetlosnoj dimenziji prostor- vrijeme. Ta knjiga je svojim revolucionarnim uranjanjem u djelovanje našeg mozga ucrtala nove puteve ka spoznaji naše samoosjećajnosti. Fizičar Penrose je matematičkom etikom uronio u mikrokozmos, prolutao skeletom naših neurona, nazvao ih poetično leptirićima naše svijesti i sjedinio Platonove ideje sa fizikalnim procesima u djelovanju našeg mozga. Insinuacije sjenki svjesti ponekad pokušavaju promjeniti temu tražeći uzroke svog ne postojanja na sceni svjesnosti. Čitajući knjigu spoznah opanost, oćutih podlost kojom se služe da bi dobile moć nad svjesnošću.
Živjela sam u špilji iluzija. Sjene uma su plesale na sceni trenutka. Bila sam zatočenica vizija, robinja nestvarnosti. Promatrala sam tu igru izmaštanih trenutaka u koje nisam mogla ući. Nisam bila sudionik vremena. Na dalekom obzoru su se grlili san i zbilja, titralo je Sunce, kišilo je, vjetar se igrao s oblacima, plavilo se nebo, a u meni se nije događalo ništa. Srce je tihovalo u monotoniji nemjenjajućeg ritma. Ne ja, ono je tugovalo, mislila sam. Događale su se noći punog mjeseca, zvjezde su sjale za nekog drugog, ne za mene. Stvarnost je bila daleka, nedohvatna.
Predugo sam vjerovala da se ono nešto, što nazivah božansko, nalazi izvan mene, negdje u beskraju kraljevstva nebeskog. To zabludom nastalo vjerovanje u to nešto nadnaravno je u meni budilo katastrofalnu žudnju upravo za tim za mene nedohvatljivim. Deluzija, sindrom Alise u zemlji čudesa... bojala sam se.
A onda osjetih da tijelo živi u svijesti, da su osjetila okna osjećaja. Pogledah u dubinu univerzuma uma, zakoračih u svijet iza misli. Uđoh u labirint zrcala, slijedih trag svjetlosti na njenom putu ka čujnosti.
Očima upijamo ljepotu svijeta u kojem živimo, kroz te blješteće kristale se lome sunčane zrake i u zrcalu pamćenja ostaju slike koje pamtimo. U riznici zrcalnih neurona se ogleda život. Oči su poetski nazvane majkom rastojanja.
Naučih gledati kroz prizmu svijesti. Razdaljine se izgubiše. Osjetih da je sve ono što mi se činilo nedostižnim, pohranjeno u meni. Osluhnuh tišinu, oćutih mirisi cvijeća, trave poslije kiše i miris ljubavi. Vidjeh sjećanja u galeriji osjećajnih slika, prepoznah oči boje sna i svoj lik u dubini njegova pogleda. Sreća je u meni, osmjehnuh se Fortuni. Uzvratila mi je osmijeh. Oko nas se širila bijela svjetlost, aureola svetosti.
Osjetih nestajanje sjena i sjaj dnevne svjetlosti. Predugo sam živjela u nutarnjoj špilji iz koje sam tek nazirala ljepotu života, njegov sjaj u koji se nisam usudila ući, kojem nisam dozvoljavala da postane dio mene.
A ljubav?
I ona je čekala na vratima vremena da je prepoznam, da je oćutim u sebi, da joj dozvolim da iz sjena uma zakorači u svijet zbilje.
Sreća, ljubav, život… to smo mi… mi rođenjem u ovom djeliću svemira „osuđeni“ na misaonost i osjećanje osjećaja…
Dijana Jelčić
Sjene uma
Sjene svjesti
slika... Salim Ljuma
fotografija posuđena s neta.
Zašto baš danas?
Diplomirani sam fizioterapeut, uža specijalizacija kineziterapija, terapija pokretom. Pokret je tako postao moja "ljubav", a svakodnevni pokret, to siroće među pokretima, moja opsesija. Iz tog razloga sam napisala knjigu "Umijeće svakodnevnog pokreta". U tu knjigu sam sažela svo svoje znanje, iskustvo i ljubav...
09 11 2006 je u Novinarskom domu u Zagrebu bila promocija knjige. Poslije promocije knjige sam dobila ohrabrujuće pismo od gospođe i gospodina Kostović, vrhunskih znanstvenika u podrućju istraživanja mozga.
Postovana gda Dijana,
Zelimo se ovim putem zahvaliti na vasoj knjizi koju nam urucila gda Ana Buneta. Sa zanimanjem smo procitali knjigu koja nas je odusevila iz nekoliko razloga. Prvo je osebujan pristupu fizioterapiji u svakodnevnomzivotu. Kao drugo, ali po nasem dubokom uvjerenju jos vaznije je spoznaja da iz svake vase poetski oblikovane recenice stoji veliko iskustvo,kao i poznavanje anatomije i fiziologije covjeka. Kao trec'e knjiga sadrzava sve bitne elemente koji je cine strucnom i visoko profesionalnomkao sto su pojmovnik i navodi suvremene literature iz podruc(ja fizioterapije.Na kraju zelimo istaknuti da smo ponosni sto ste prve temelje iz fizioterapije stekli na Zdravstvenom Veleucilistu u Zagrebu, sto vas je odredilo u smjeru vase uspjesne profesije sve do danas.
Uz srdacne cestitke i mnogo uspjeha i u buducnosti
prof. dr. Ljiljana Kostovic-Knezevic
akademik Ivica Kostovic
Sveuciliste u ZagrebuMedicinski fakultet
umijece svakodnevnog pokreta
Oznake: Roger Penrose, sjene svjesti, umijeće svakodnevnog pokreta
|
