drago boric

petak, 30.11.2007.

IMOTSKI NOGOMETASI"USTASE"ZA SAKU KUNA Velicaju li nogometni i malonogometni klubovi iz Imotske krajine ustase,stavljajuci na sredisnji dio dresa veliko slovo"U"u koje je"uvaljen"grb kvislinske tvorevine NDH? SLUCAJNO"ULETILO" To pitanje posljednjih tjedana postavljaju nasi citatelji koji su u gornjem dijelu dresa NK"Imotski",kao i na dresovima brojnih malonogometnih ekipa iz Imotske krajine,uocili sporno"veliko U"s grbom NDH koji pocinje s bijelim poljem, dok hrvatski grb pocinje crvenim poljem. Nogometasi pravdaju svoje klubove,govoreci kako im je sponzor gradjevinska tvrtka"gUj"iz Slivna,koja je malo slovo"u"u nazivu tvrtke,kazu nogometasi,"slucajno pretvorila u veliko U",a u koje je,napominju Imocani,opet "slucajno",upao grb NDH. -Mislim da tu nema slucajnosti,ocito je postojala namjera stavljanja ustaskog znakovlja,jer tako predimenzionirati slovo"U"i u njega staviti grb koji pocinje s bijelim poljima izravna je poruka i velicanje ustastva-kaze nam povjesnicar Tvrtko Jakovina,dok,s druge strane,predsjednik drugoligasa NK Imotski Nediljko Tolo kaze da su sami sponzori trazili da sporno znakovlje bude na prsima nogometasa.-Sponzor naseg kluba je tvrtka"gUj"i mi tu nista ne mozemo,jer su oni napravili takav logo,a mi smo duzni to nositi na gornjem dijelu dresa.Mi cemo to,za neke, sporno slovo"U"nositi i dalje,sve dok ta tvrtka uredno uplacuje novac nasem klubu. A,STO DA RADIMO? -Mogu shvatiti da to"veliko U"s grbom u slovu nekoga vrijedja,ali sto da radimo sada,da se odreknemo vrijednog sponzora zbog jednog slova i jednoga grba.To necemo napraviti.Tristo imotske djece smo do sada makli s ulice i svaka nam je kuna potrebna-kaze nam predsjednik NK Imotski Nediljko Tolo. SVE ZA NOVAC Sporno znakovlje,"veliko U"i grb NDH nalazi se cak i na sluzbenim stranicama NK Imotski,ali ga,ako je suditi po izjavama duznosnika NK Imotski,do daljnjega nece skinuti,kao sto ga nece skinuti ni s dresova nogometasa. Imocani isticu da sponzor koji u logu tvrtke ima ustasko znakovlje placa velike novce,a oni se toga ne zele odreci. TVRTKA"GOJKO UND JURE" -Da,mi smo sponzori tih klubova.U to"veliko U"je umjesto grba trebala doci dizalica,kao simbol nase gradjevinske djelatnosti,ali dizalica nije stala,pa smo ubacili grb-kaze nam Gojko Jukic,vlasnik tvrtke"gUj",koji nije htio odgovoriti zasto nije smanjio sporno slovo,te zasto je u"veliko U"stavio bas grb NDH. -Ime tvrtke sastavljeno je od prvog slova moga i sinovljeva imena Jure,a"veliko U"je upalo izmedju jer sam htio da skracenica znaci"Gojko und Jure"-zakljucuje Gojko Juric. ("Slobodna Dalmacija")

Predizborna sutnja?!Ne i za"kriz na celu"("pricekajte malo,upravo pricam mobitelom s Isusom Kristom!"),"Velecasnu"vucibatinu Zlatka"Stigmatu"Sudca! Vlc.Sudac navijao za HDZ RASA-Trodnevnim boravkom u Istri svecenik srusio predizbornu sutnju Pred gotovo 3000 istarskih vjernika na Trgu Republike Vlc.Zlatko Sudac sluzio je misu za domovinu u povodu 70.obljetnice zupe sv.Barbare u Rasi i time je-zavrsavajuci trodnevni boravak u Istri-prekrsio predizbornu sutnju. NA DAN PREDIZBORNE SUTNJE POSJETITELJE JE PODSJETIO NA SLOGAN"IDEMO DALJE",KOJI JE HDZ UPOTRIJEBIO U SVOJOJ PREDIZBORNOJ KAMPANJI... ("Vecernji list")

Niko Kovac,HDZ pasdaran iskrivljenog lica&Jadranka Puz NIKO KOVAC: "Kapetan sam hrvatske nogometne reprezentacije.Rodjen sam i zivim u dijaspori.Silno se radujem svakom nastupu za nasu hrvatsku zastavu i himnu.Moj brat Robert takodjer.I sad neki kazu da nam ne pripada pravo glasa na izborima.E bas zato HDZ i dr.Ivo Sanader". JADRANKA PUZ: "JA SAM JADRANKA PUZ I PRODAJEM NA TRZNICI.RODJENA SAM I ZIVIM U HRVATSKOJ,GDJE UREDNO I PLACAM POREZ.NIJE LAKO,ALI NE ZALIM SE STO ZIVIM TU,JER SILNO VOLIM OVU ZEMLJU.MOJA SESTRA BARICA TAKODJER.I SAD BI NEKI,KOJI NEMAJU POJMA KAKO SE OVDJE ZIVI,ODLUCIVALI KAKO CU JA ZIVJETI!E,BAS ZATO CU IZACI NA IZBORE!"

Viktor Ivancic-ZGODE IZ AUSVICA 14.XI 1994. Kad su moji roditelji nama djecici kupili Pija jos smo mi bili bogata obitelj.Bogata obitelj je obitelj koja za nedjeljiu ima u rucku mesa.Za druge dane u rucku ima cuspajzica i spinjace.Plus u subotu u rucku bude manistre sa prezlom. Onda se desilo da je jednom u nedjelju iz rucka nestalo mesa.Niko od nas nije nista govorijo.Svi su znali da to je znak da smo se mi presaltali iz bogate u siromasnu obitelj.Nijedne nedjelje vise se nama nije vratilo meso za rucak.Mom tati su prvom narasli kolombari oko ociju.Mama bi njemu rekla da kolombari su mu veliki kao cikare za bjelu kavu.Ja bi njemu rekao da kolombari su mu veliki kao teleci sniceli.Onda bi tata mene potegnijo sa cikopelnicom.Samo onda se tata od slabosti strmeknijo u hotelju.Mama je njega milkila po glavusi i govorila je:"Macak moj mali,to ti je sve od nejela!Fali ti ugljikohidrata!"Moja sestra Damjana je njoj rekla:"Imamo hidranta u stubistu!Samo mu fali ugljiko!"Onda se i na Damjanicu zafrljacnila cikopelnica.Poslje su i mami narasli kolombari oko ociju. Tata je nju milkijo po frizuri i govorio je:"Misu moj mali,to ti je sve od nejela..."Mama je sapucala:"Vise mi je to od nocnih mora!Kako god legnem prividjaju mi se brzole i pasticada s njokama..."Onda su roditelji zagrlili se na trosjedu i plakali su da jadni ti su.Poslje su meni i Damjani isto narasli kolombari oko ociju.Mi sirotancici smo se pridruzili roditeljima na trosjedu.Onda je tata dignijo se caskom po kacavidu.On je skinijo plocicu sa vrata od stana i stavijo je novu.Na novoj je pisalo:"Ausvic!" Poslje je mama tati govorila:"Macak moj mili,za nista nam se ovo zove Ausvic kad se nista ne dimi iz pecnice..."Tata je samo sljegao ramenima i tulijo je.Mama je predlozila da na vrata se stavi plocica"Jasenovac".Samo tata je rekao da nece jerbo da u Jasenovcu zive Srbi.Tako je ostalo Ausvic.Kod nas u Ausvicu samo Pio nije patio od nejela.Ja i Damjana smo njemu svaki dan stavljali sjemenki u cibu.Nas Pio je porastao u veliku i dembeljuskastu papigicu.Onda su se i roditelji isto poceli brinit da Pio ne pati od smetnji u razvoju.Mama je uvjek nas djecicu pitala:"Je li Pio jeo i pio?"Onda smo mi njemu nabacivali jos sjemenki u cibicu.Damjana je davala ramport:"Pio je jeo i pio!"Tako je Pio narastao jos veci i jos dembeljuskastiji.Nama drugim iz Ausvica kolombari su narasli do brade.Isto nam se i po rebrima mogla svirat himna.Svaku vece smo mi obitelj zajednicki plakali na trosjedu.Onda je jedne suncane nedjelje u Ausvicu zamirisalo na tingulu.Mi smo svi znali da vratilo nam se meso u rucak.Onda smo mi djecica i roditelji navalili hitro ponjupat tingul i posupat pijate sa kruhom.Tu nije bilo vremena za disanje.Samo smo ja i Damjana preko oka ciribimbili u cibu.Tamo nije bilo Pija.Ali nismo mi nista govorili jer posto nismo mogli sa punim ustima.Od te zgode nam se svake nedjelje vracalo meso u rucak.Tako smo mi u Ausvicu opet presaltali iz siromasne u bogatu obitelj.Ukinila se i plakaona na trosjedu.Jednom je nama u Ausvic svratila ona Kragicka na kavicu.Kragicka je mami rekla:"Mme da vis strave,jebate,juce nas je doma ispitivala pandurija!Sve zivo istrazivaju,jerbo da neko iz ove zgrade maznjava papigice sa pazara!Mos zamislit takvi uzas?!"Moja mama je porumenkila po usima i zapiljila se u cikaru.Kragicka je rekla:"Pa kakvi su to krscani,molim te,kad mogu krast?!A pogotovo male slatke papigice,a?!"Mama je skarpunila se po faci i mrmorila je:"Stvarno,u pene,sto su one bogu zgrjesile..."Onda je Kragicka zableusila se u nasu cibu i viknila je:"Huoala,pa i vi imate papigicu!Mmme sta je slatkica!A kako vam se zove?"Ja sam rekao:"Pio Dvanaesti!" Robi K.(IIIa) (Viktor Ivancic-"BILJEZNICA ROBIJA K.")

Ante Tomic-IGLE,LOKOMOTIVE I SLICNO Sjecam se jednog zlocinackog nauma sto sam ga gajio u djetinjstvu(jednog od,valja istaknuti,mnogih zlocinackih nauma iz toga doba):sakriti se negdje u robnoj kuci pa po zavrsetku radnoga vremena izaci iz svojega skrovista i lunjati uokolo kao Pale sam na svijetu.Na odjelu slatkisa odmotao bih stotinjak cokolada i od svake uzeo samo po jedan griz.Na odjelu s namjestajem pronasao bih kljuc i po njemu skakao dok ne bi izvirile opruge.Medju sportskom opremom izabrao bih lijepu koznu loptu,a onda malo svratio do odjela s lusterima.Nakon toga...ne znam,vjerojatno bih zakljucio kako mi je hladno pa na odjelu s posteljinom zapalio logorsku vatru od sintetickih deka. Eh,djeca... Splitska PRIMA otvorena je u prosincu `66.Sicusna vijest o tome dogadjaju u SLOBODNOJ iz tih dana stoji pokraj golemih novinskih plahti o definitivnom slomu Rankoviceve"birokratsko-etatisticke klike".Savezno vijece Savezne skupstine usvaja izvjestaj SIV-a o"zloupotrebama u nekim organima Sluzbe drzavne sigurnosti":"Ni mitovi ni grupe ne mogu zaustaviti hod progresivnih snaga",istice se u ekspozeu Avde Hume.Drug Humo,dakako,pod progresom je smatrao nesto posve ino,ali,iz danasnje perspektive,to su bile,izmedju ostaloga,upravo robne kuce.Pojava ovih golemih trgovackih superorganizama sredinom sezdesetih,bas u vrijeme Brijunskoga plenema i micanja Rankovica UND JARANEN,oznacila je kraj rigidnog razdoblja sovjetskog tipa socijalizma,razmakla"zeljeznu zavjesu"i uvela nas u veseli hohstapleraj zrelog doba Titove Jugoslavije,onaj konzumizam-komunizam gdje su samoupravljaci klasnu svijest stjecali cibucenjem licencnih cigareta i cugajuci viski,u laznoj kineskoj svili s Ponte Rossa.Cesi,Poljaci,Rumunji i Madjari tih su se godina morali gadno pomuciti da bi sebi predocili svijetlu buducnost o kojoj su im njihovi komesari trubili,no mi smo bili nacisto:mi smo u svijetlu buducnost odlazili pokretnim stepenicama robnih kuca. Kao bogovi smo bili na tim skalama sto besumno klize negdje gore,gospodari svemira,aristotelovski nepokretni pokretaci kojima se pred ocima pomalo otvara neonom osvijetljena raskos plodova udruzenog rada,dok se odnekud,sasvim diskretno,razlijeze uspjesnica Splitskog festivala:Arsen Dedic,KUCA PORED MORA,po prilici,to je bilo tih godina.Prodavacice u svijetloplavim(kasnije ljubicastim)kutama,kao vile u ovoj mitoloskoj dolini obilja, razgrcu hrpe sarenih rucnika,brisu tezak bruseni kristal ili tek dokono cakulaju na uglovima,s polica nam se sretno smijese BRACO I SEKA s KANDITOVIH cokalada,a na odjelu s gramofonskim plocama neodgovorana mladost krade singlice. Bio je to provod za cijelu obitelj i mnogi su,zbilja,odlazili u robne kuce kao u kino ili restoran,u misnome ruhu hodocastili u ova potrosacka svetista.Majka bi zaglavila kod kozmetike ili se mazila s novim modelom BAGATOVOG sivaceg stroja,otac bi,kao zabac,paralizirano zurio u sjajne,kromirane koloturnike stapova za ribolov,stariji sin spreman je vjencati se s trkacim biciklom,a mladji se vozikao stepenicama gore-dolje pa se napokon izgubio i cmizdri,jedna ga prodavacica na odjelu s poljoprivrednim alatkama i sadnicama pita:"Ciji si ti, mali?"Onda mali kaze kako mu se zovu mama i tata pa ojadjene roditelje zovu preko razglasa. Nazivi robnih kuca lijepo ilustriraju onaj osebujni bastardni socijalizam toga vremena:dopadljivi akronimi s pomalo stranim,kapitalistickim prizvukom kao NAMA,PRIMA,DALMA,VAMA,IMA,ROMA...skrivaju"klasna"i politicki ispravna, no sasvim neprivlacna imena kao sto su NARODNI,PRIMORSKI ili DALMATINSKI MAGAZIN.Unatoc tome, bili su to ipak samo magazini,bio je to ipak samo socijalizam i upravo u tome moze se iscitati sreca i nesreca toga svijeta:on nije imao nikakve ekonomske logike,kako vec ekstenzivna privreda samoupravnog socijalizma nikada nije imala snage generirati pravo potrosacko drustvo.Bio je to goli privid.Ali lijep privid!Imati sve na jednome mjestu, "od igle do lokomotive",kako bi se reklo u narodu,osjecajuci kako je sve na svijetu tako skladno ucinjeno da ide tebi naruku,kupujes ne pitajuci za cijenu. Taj nam se privid,medjutim,nesto kasnije razbio o glavu,kada smo u tvrdoj trzisnoj igri pomalo gubili pare i dostojanstvo i postajali bezlicna i bezvoljna masa koju ekonomska znanost obicno zove stecajnom.Robne su se kuce,mislim,u takvoj situaciji najbrze urusavale:u devedesetima prodavacice su stajale pokraj avetinjski praznih polica ili bi u toj pustosi aranzirale nekoliko preostalih kutija piskota,dok bi u izlozima sve golije lutke ravnodusno zurile u gnjevne natpise kontra Vlade ili oktroiranoga vecinskog vlasnika. Robne kuce,otkrilo se kasnije,bile su trgovacki dinosauri sasvim nesposobni za prezivljavanje:dnevno su proizvodili gubitke,imali znatan visak zaposlenih i pospanu upravu.Potom im se dogodio Kutle ili nekakav slicni poslovni divljak,dosao samo da za neciji racun obere skorup i rasproda nekretnine,potpuno bescutan za sudbinu poduzeca i zaposlenih,djecu potonjih da i ne spominjemo.Robne kuce su,jedna za drugom,zatvarane,ili je pak njihov prostor podijeljen i dan u najam sitnijim trgovcima.Doline obilja su iscezle,ostale daleko iza nas,u jednome drugom,sretnijem zivotu. Kuriozum je da se u medjuvremenu,bas kao i sredinom sezdesetih,dogodio skandal sa zloupotrebom obavjestajnih sluzbi,samo sto Tudjman nije imao hrabrosti obracunati se sa svojim Rankovicem.Ali nije to ono sto sam vam htio pricati,fucka mi se ovoga casa i za Rankovica i za njegov ortacki ugovor.Zalim samo za onim djecjim snom da se sakrijem negdje u robnoj kuci pa po zavrsetku radnoga vremena izadjem iz svojega skrovista i lunjam uokolo kao Pale sam na svijetu.K vragu,da takvo sto danas napravim,em bih se nasao medju praznim policama,em bi me nekakva strajkaska straza prebila ko vola u kupusu. I cemu da se onda covjek raduje? (Ante Tomic-"SMOTRA FOLKLORA")

četvrtak, 29.11.2007.

Gojko Beric,novinarska institucija-RATNE BIOGRAFIJE Koliko mogu da zakljucim na osnovu pouzdanog izvora,poznatog kao vox populi,telalima novog rata uspjelo je da unesu strah medju mnoge stanovnike Sarajeva.Nije im to bilo narocito tesko,jer ni jucerasnji strahovi jos nisu iscezli.Sindrom prezivljene opsade trajno je aktivan.Glavno strasilo je Milorad Dodik,zaduzen od Kostunice da Republiku Srpsku i Kosovo dovodi u vezu sa zakonom spojenih sudova.U Podrinju se postrojavaju cetnici, pripadnici nekakve"Garde cara Lazara",regrutovani medju frustriranim marginalcima,protuhama i psihopatama zeljnih krvi i pljacke.Bilo kako bilo,da nije tih zlih proroka rata mozda ovu kolumnu ne bih nikada ni napisao. Pocetak price star je pet ili sest mjeseci,kad sam od prijateljice iz Beograda,aktivistkinje"druge Srbije"(koja nikako da postane prva),dobio pismo sa nekoliko kopiranih novinskih tekstova.Medju njima je bio i jedan,za stanje duha u Srbiji incidentan In memoriam,objavljen na cijeloj strani Politike,na 15.godisnjicu pogibije dvadesetogodisnjeg Beogradjanina Marka Hrnjaka.Iz teksta doznajemo da je Hrnjak bio brucos Gradjevinskog fakulteta,vojnik-padobranac na odsluzenju redovnog vojnog roka u 63.padobranskoj brigadi,te svestrani sportista,najbolji istoricar generacije,posjetilac londonskih muzeja i diskoteka,i vojnik sa dvije zakletve-bivsoj JNA,a potom Vojsci Jugoslavije.Stradao je kao"ucesnik akcije"u Capljini. Dalje stoji:"Poginuo je u okolini Mostara,u borbenoj operaciji Vojske Jugoslavije,u stranoj,medjunarodno priznatoj zemlji,u vreme kada"Srbija nije bila u ratu"i kada"nijedan vojnik iz Srbije nije bio van Srbije".U subotu,19.maja 2007.godine,u 12 casova na Centralnom groblju u Beogradu,parcela 35,poklonicemo se nad humkom uzaludno prekinute mladosti i zloupotrebljene hrabrosti.Kazu:vreme leci sve.Nista ono ne leci...vreme je krvnik koji razara". Potpisani su majka Budislavka,arhitekta,sestra Ana,advokat,i otac Vladimir,kardiohirurg. Ovaj kratki tekst sa zadnjih strana novina samo je jedan od bezbrojnih dokaza da je Srbija bila agresor u ratu protiv Bosne i Hercegovine.Mladi Hrnjak je to posvjedocio pogibijom u Capljini,a njegov nijemi iskaz potvrdili su,evo, i njegovi roditelji.Nije poznato sta je Haski tribunal radio sa ovakvim i slicnim dokazima,ali izgleda da im nije posvecivao narocitu paznju. Medju mojim pozutjelim papirustinama,koje sve vise napada sobna prasina,nalazi se jedna novinska fotografija, objavljena u beogradskom magazinu Vreme jos prije desetak godina.Na njoj je svjeza humka s drvenom krstacom na kojoj je ispisano ime devetnaestogodisnjeg Velibora Savica,poginulog 1992.godine.Kraj humke sjedi njegova skrhana majka,seljanka u crnom.Na krstacu je naslonjen uramljeni portret Radovana Karadzica.Ko je,odakle i gdje je poginuo mladi Savic,ostalo mi je nepoznato. Sta je zajednicko u dva navedena dokumenta?Samo to da su i Hrnjak i Savic,koji sigurno nikada nisu ni culi jedan za drugog,poginuli iste godine,da su bili takorekuc vrsnjaci i da ih je za svoje ratne ciljeve mobilisao rezim Slobodana Milosevica.Tu prestaje svaka slicnost medju njima. Neko je uocio da iza svakog rata ostaju tri armije:armija invalida,armija tuzbalica i armija lopova.Tuzbalice,u pravilu ucvijeljene majke,sinove poginule u ratu oplakuju u tisini grobalja,same na komadu zemlje gdje se susrecu zivot i smrt. Zasto je poginuo nas sin?To pakleno pitanje prati roditelje do kraja zivota,ali je malo ko od njih spreman da pogleda istini u oci.Roditelji Marka Hrnjaka znaju da njihov sin nije stradao braneci Srbiju.Poginuo je na tlu susjedne drzave kao neprijateljski vojnik,u operaciji protiv ljudi s kojima se do juce zivjelo zajedno.Njegova je smrt,dakle,bila potpuno besmislena.Zato je njihova patnja veca.Ne znam da li je majka Velibora Savica jos ziva.U svakom slucaju,ona je paradigma srpskih tuzbalica koje su uvjerene da su ih"ustase"i"balije"zavile u crno.Ako je nesretni Savic poginuo od bosnjackog metka,u percepciji njegove majke ubica je Alija Izebegovic,a ako je stradao od hrvatske puske,ubica je FranjoTudjman.Ne postoji niko ko bi je mogao uvjeriti da su stvarne ubice njenog sina Slobodan Milosevic i Radovan Karadzic.Uramljeni Karadzicev portret naslonjen u podnozju krstace svjedoci kakvo on mjesto ima u njenoj svijesti. U jednom selu kod Banja Luke ovog je ljeta otkrivena spomen-ploca poginulim srpskim borcima iz tog mjesta. Otac jednog od njih kaze pred TV kamerama da mu se sin borio na prvoj liniji odbrane.Ali,gdje je bila ta"prva linija"odbrane?Mozda na nekom brdu iznad Sarajeva?Otac poginulog mladica o tome ne razmislja.Jer,kad bi razmisljao,mozda bi shvatio da mu je sin stradao nanoseci zlo drugim ljudima.Mnogo mu je lakse da sinovljevu smrt prihvati kao kult herojskog zrtvovanja-pao je za krst casni,braneci srpski narod i Republiku Srpsku.Upravo onako kako mu je ta smrt javno i predocena.Taj se kult hrani ocvalim patriotskim frazama,vojnickim i crkvenim ritualima,dijeljenjem ratnih zahvalnica i limenih medalja.Nijedan od tih nesretnika nece reci da su za njegovu nesrecu krivi Milosevic i Karadzic,jer bi to znacilo izlazak iz jednog zatvorenog svijeta u kojem su smjestene njihove zablude,sjecanja i emocije. Fenomen je to poznat kao obozavanje vodje.Zato su upravo stradalnici trajno odani onima koji su ih odveli u tragediju.Majke poginulih njemackih vojnika za njihovu su smrt optuzivale Staljina i prezrene Ruse.Nisu se pitale sta su im sinovi trazili pod Moskvom i Staljingradom.Od tada do danas,tu se malo sta promijenilo. ("Oslobodjenje")

Damir Avdic-Graha-NA KRVI CUPRIJA Koraci su odzvanjali svoju pricu dok sam se primicao policijskom satu.Bilo je lako.Uvijek je lako ubiti.Jos lakse se izvuci.Rat je moj advokat.On ima pricu.A i ja sam dobar klijent.Vodim samo jednog svjedoka.Utoka.Moja.Ona zna. Sve.Al`cuti.Cuva pricu za sebe.Tako zivi gvozdje.Sija dok gleda.Zasljepljuje.A vidi. Nasao sam ga u parku.Snijeg mi ga je prodao.Boljelo ga je to sto ga je gazio.A gazio ga je.I razgrtao.I lezao je u snijegu dok sam mu rukom milovao krajnike.Al`bilo mi je zao snijega.Bjeline.Vukao sam ga do prve zgrade.Cvilio je. Ne kao pas.Psi imaju sluha.Uglavnom.Otklizali smo u podrum.Sjedio sam na njemu.Nisam opucao.Bilo mi je zao tisine.Podijelio sam mu lobanju cumurkom.Bila je velika i tvrda.Crna naravno.Pitao sam se ko to sebi moze dozvoliti luksuz da ovakvu cumurku drzi u podrumu.Skoro da sam je htio ponijeti sa sobom.Ali nisam.Ostavio sam je na istom mjestu.Nisam se plasio novog svjedoka.Ne.On ce izgoriti svoju pricu. Vrata sam ostavio otvorena.Oprao sam ruke u snijegu.Vise mi ga nije bilo zao.A i boja je bila crna.A crno i bijelo idu.Kao zivot i smrt.Kao Arif i ja.Zajedno smo dosli ovamo.Prije tri godine.Prije trista godina.Prije tri hiljade godina. Imali smo istu majku.I istog oca.I istu smo sestru imali.Sad imam samo Arifa.Sad sam mu samo ja.Zajedno mrzimo Drinu.Drina je picka od rijeke.Tece da sapire.Ono cime nisam htio uflekati snijeg.Ono sto je samo na ruzi lijepo.Volio bih da ruze ostanu.One nose nase prezime.One su nam familija.Dok je njih avlija ce se cut`po nama.A mi cemo se vratiti.Tako Arif misli.Al`Arif je mlad.Tek mu je sesnaest.Ja znam da se necemo vratiti.Ja nisam mlad.Meni je osamnaesta.Al`nek`Arif vjeruje.Lijepo je vjerovati.Ja to znam.Od kad smo dosli ovamo.Medju nase.Nasi su nam poput vasi.Zovu nas bagrom i stokom sa sela.A nije selo.Gradic je.I ruze u avlijama.Al`neka.Nek`boli.Covjeka boli. Zbog bola zivi.Za ruze u avlijama.Da ih ne vidi nikad vise.Ruze su sestra.A sestra je iskrvarila da bi ja i Arif dosli ovamo.Kako ikad da se vratim?Ako se vratim zamrzicu i ruze.Ako zamrzim ruze nece ostati nicega da boli.A moram umrijet`kao covjek.Kako bi inace sestri na oci.Majci.Ocu.Arif ce umrijeti kao covjek.Za njega sam siguran.Ali ne ovdje.Ja cu ga poslati daleko.On mora imati svoje ruze.U svojoj avliji.I njegovi ce sinovi imati svoju sestru.I njihova ce sestra imati svoju majku.I oni nece imat`svoju Drinu.Drina mene nece proci.Bicu joj pustinja.I hrid prije Arifa.

Midhat Ajanovic-Ajan-KANONADA TOPOVA I LAZI Srpski cetnici sa pocetka devedesetih godina dvadesetog stoljeca ulaze u historiju kao vojska koja je izumila novi stil ratovanja sto po surovosti i brutalnosti prevazilazi sve sto je zabiljezeno u analima ratova.Bilo je i prije barbara,ali oni nikad u povijesti nisu raspolagali borbenim avionima i helikopterima,tenkovima,visecjevnim bacacima raketa,haubicama,raketama zemlja-zemlja,bojnim otrovima,prakticki neiscrpnim zalihama artiljerijskih granata,municije i pjesackog naoruzanja.Ovu strahovitu ubojnu moc Srbi koriste na jednostavan nacin.Taktika im je dovuci tesko naoruzanje i granatirati gradove i naseljena mjesta.Meta njihovoj artiljeriji je prakticki sve,od djecijeg vrtica,stambenih zgrada i privrednih objekata do spomenika kulture i vjerskih objekata.Rusi se sve sto se da srusiti. Pod neprekidnim bombardovanjem srpskih topova i minobacaca ili bacanjem iz aviona najtezih bombi nestali su sa lica zemlje mnogi gradovi i sela.Pored toga srpska vojska se koristi snajperistima,najcesce profesionalnim ubicama,koji su placeni"po glavi".Ubijenoj glavi,dakako.Pri cemu se isto vrednuje svako ljudsko bice koje se krece po gradu,bilo da je dijete u kolijevci,starac ili zena.Pojam civil i civilni objekat za srpsku vojsku ne postoji.Isto tako cetnici nemaju obzira ni prema pripadnicima vlastitog naroda,Srbima,koji odbijaju da krenu putem zlocina.Pretpostavlja se da i danas u Sarajevu zivi preko pedeset hiljada Srba,ali su oni meta za cetnicku artiljeriju i snajperiste koje ovi ubijaju s jednakim zadovoljstvom kao Muslimane i Hrvate. Tamo gdje je odbrana efikasnija i upornija Srbi pribjegavaju najmonstruoznijim sredstvima.Upotrebom avijacije sa kasetnim bombama,bojnim otrovima ili blokadom cijelih podrucja i izgladnjivanjem stanovnistva.Pjesacke borbe cetnici uglavnom izbjegavaju i u njima pokazuju neefikasnost.Izuzeci su takozvano ciscenje terena,kada u potpuno razrusene gradove ulaze cetnici ubijajuci sve sto se mice. Za Srbe nema klasicne okupacije.Kada nekim teritorijama ovladaju onda se pribjegava totalnom unistenju sveg nesrpskog stanovnistva i svih nesrpskih obiljezja.U gradovima koje su Srbi okupirali unisteni su svi spomenici muslimanske i hrvatske kulture,spaljene dzamije i katedrale i prekopana katolicka i muslimanska groblja.Nerijetko se promijeni i naziv grada koji je osvojen.Tako su gradovi u Bosanskoj Posavini,prije rata pretezno naseljeni Hrvatima,kakvi su Odzak,Bosanski Brod i Bosanski Samac preimenovani u Simicevo,prema zlikovcu koji je komandovao rusenjem ovog grada,te Srpski Brod i Srpski Samac.Sarajevsko naselje Otes koje su cetnici uspjeli okupirati danas je"Zoranovo".I tako dalje. Sa Hrvatima i"Turcima"(kako cetnici nazivaju pogrdno Bosanske Muslimane)postupa se po jedinstvenom receptu. Svi se intelektualci najcesce poubijaju,slicno se radi i sa muskarcima u dobi od osamnaest do cetrdeset godina koji imaju srecu da budu ubijeni,a ne i odvedeni u koncetracione logore gdje su izlozeni monstruoznom mucenju.Tamo bivaju kastrirani,odsijecaju im se udovi,usi,oslijepljuje ih se ili u najmanju ruku na smrt prebija.Djevojke i mlade zene odvode se u objekte,obicno hotele ili skole,koje se sada nazivaju"Kotilista srpske dece",a mlade Muslimanke ili Hrvatice postaju"kotilje".Tu ih skupine indoktriniranih manijaka neprekidno siluju mjesecima i pustaju ih tek u poodmakloj trudnoci. Svojim sam usima slusao jednog zarobljenog cetnika dok u kameru govori o tome kako je klao muskarce ili se s kolegom takmicio ko ce duze odgoditi orgazam.Pri cemu su dvije zarobljene djevojke bile objekt pomocu kojih su igrali ovu zvjersku igru.Stupanj njihove indoktrinacije je takav da on o svojim zlocinima govori potpuno hladnokrvno, kao da je rijec o najobicnijim stvarima.Sebe ne smatra koljacem i silovateljem jer to nikada ne bi cinio ljudima.A ovo su"samo Turci". Sva ova nepojamna zvjerstva i zlocini praceni su kanonadom lazi srbijanskih medija i politicara.Ponekad razornijom od topovskih.Za srpske lidere i medije je normalno da grad u kojem je bilo svega desetak procenata Srba bude "srpski"jer,po njima,rijec je"o kvalitetu,a ne o kvantitetu".Normalno im je da jedna Banja Luka,u kojoj su izvrsili genocid nad Muslimanima i Hrvatima,bude takodje"srpska"iako su prije rata Srbi u njoj imali samo relativnu vecinu,ali je"srpsko"i Sarajevo u kojem su Muslimani natpolovicna vecina.Objasnjavajuci zasto pod opsadom drze Sarajevo i druge gradove koje neprekidno bombarduju,oni ce reci da se tako brane.Nije istina da su oni ubili vise od sto pedeset hiljada ljudi i da su protjerali milijun i pol.Naprotiv,Srbe ubijaju drugi.Cetrdeset hiljada zena je silovano u Bosni i Hercegovini,a firer bosanskih Srba Karadzic ce hladno izjaviti da je rijec o samo osam silovanih zena od kojih za pet nema dokaza.Srbijanska televizija redovito prikazuje muslimanske leseve,odsjecenih glava i udova,kako plutaju Drinom,tvrdeci da su to Srbi koje su ubili Muslimani. Osim laganja svjetske,velikosrpska propaganda na fascinirajuci nacin obmanjuje i svoju javnost.Stalno se ponavlja teza o ugrozenosti srpskog naroda,iako su Srbi ti koji neprestano sire teritorije pod svojom kontrolom i sve je vise nesrba protjeranih iz svojih kuca.Neprekidno se govori o islamskom fundamentalizmu,a otvoreno sa tezom o"pravoslavnom moru od Jadrana do Vladivostoka"zastupa pravoslavni.Srbi za sebe vole reci da su ratnicki narod,a danas ratuju protiv cetiri puta malobrojnijeg naroda.Uz to,golorukog,dok su u srpskim rukama avioni,tenkovi, haubice...Uporno se ponavlja da Srbi vode pravedan rat,iako je rijec o klasicnoj osvajackoj i genocidnoj akciji srpske vojske.Poziva se na pravoslavni moralizam,a ratuje na nacin lisen svake etike i humanosti.I tako u nedogled. Ratujuci metodama nevidjenim u historiji ratovanja,na nacin da se tenkom puca po stambenim zgradama u kojima su zene i djeca,ludjaci koji komanduju srpskom vojskom,poput generala Ratka Mladica,na malom su prostoru pocinili veca zlodjela nego Hitler tokom cijelog drugog svjetskog rata i znatno nadisli sve sto pise u udzbenicima povijesti.U rubrici zlocin protiv covjecanstva. U Hrvatskoj su unistena Plitvicka jezera,gradovi sa hrvatskom vecinom poput Vukovara ili Petrinje sravnjeni su sa zemljom.Protjerano je stanovnistvo iz gotovo etnicki cistih hrvatskih gradova kakvi su Drnis,Ilok ili Slunj.Razorena su povijesna jezgra takvih dragulja svjetske civilizacije kao sto su Dubrovnik,Zadar ili Sibenik.O unistenoj privredi i infrastrukturi tesko je nagadjati,a broj ubijenih civila jos uvijek je neutvrdjen. U Bosni i Hercegovini su okupirana mjesta sa muslimanskom vecinom u kojima je razoreno svako obiljezje vezano za Bosanske Muslimane i islamsku kulturu.To su Foca,Visegrad,Zvornik,Rogatica,Vlasenica i Bratunac u Istocnoj Bosni.Prijedor i Sanski Most u Bosanskoj Krajini.Mjesta sa hrvatskom vecinom u Bosanskoj Posavini kakva su Derventa,Odzak,Bosanski Brod i Bosanski Samac.Povijesni grad,prijestonicu srednjovjekovne Bosne,Jajce,ciji je sastav stanovnistva muslimansko-hrvatski i gdje su prije rata Srbi zivjeli u neznatnom broju.Ono sto nisu uspjeli zauzeti Srbi su temeljito razorili.Medju unistenim mjestima nalaze se i dva najljepsa bosanskohercegovacka grada Mostar i Travnik.Pored bombardovanja pribjegava se opkoljavanju i izgladnjivanju stanovnistva tamo gdje nema vojnih rezultata.Tako je sa opkoljenim mjestima u Istocnoj Bosni kao sto su Gorazde ili Zepa.U cijeloj Bosni se svakim danom broj ubijenih,ranjenih,trajno obogaljenih ili na drugi nacin unesrecenih ljudi kontinuirano povecava. Bez izgleda da se skoro zaustavi na konacnoj cifri. Pa,ipak,najveci srpski zlocin u ovom ratu je opsada i konstantno bombardovanje Sarajeva u kojem skoro citavu godinu nije bilo ni jednog dana bez granata koje su padale,uglavnom,po civilnim objektima i ni jednog dana bez zrtava.Mrtvih i ranjenih,najcesce medju civilima.Za Velikosrbe Sarajevo ima najvazniji strateski znacaj.Kao veliki evropski grad on sa svoje cetiri konfesije i nacije simbolizira multikulturalnost cijele Bosne i Hercegovine.Istodobno, kao glavni i najveci njen grad on je zalog njene drzavnosti.Uz sve to,a to je presudni razlog,Sarajevo je grad gdje zivi najveci broj Bosanskih Muslimana,nacije koju treba unistiti,sto je jedan od najvaznijih zadataka u stvaranju Velike Srbije. Prema stapskim dokumentima velikosrpskih stratega Sarajevo,nakon okupacije,treba proglasiti glavnim gradom "Nove Jugoslavije",a zapravo Velike Srbije.Predvidjeno je da se ovaj grad preimenuje u"Principovo"po teroristi koji je 1914.izvrsio cuveni Sarajevski atentat.Od Sarajeva Velikosrbi nece,dakle,nikada odustati.Ali ni njegovi branitelji nece dopustiti da njihov grad padne u cetnicke ruke.Prema tome sudbina ovog grada,njegovo oslobadjanje ili pad,oznacice konacan rasplet krvave drame u Bosni i Hercegovini.Pobjedu ili poraz velikosrpskog nacizma. Sarajevo je,istodobno,ispit na kojem ce polagati savjest covjecanstva.Ispit na kome je civilizirani svijet,po svemu sudeci,vec pao. (Midhat Ajanovic-Ajan-"SMRT U SARAJEVU")

Jovica Acin-KONFISKOVANJE GOVORA U Beogradu je 1942.godine Specijalna policija uhapsila doktora Levija sa zenom.Mucili su ih do smrti,prisiljavajuci ih da kleknu,ljube zemlju i mole je da im oprosti sto su je gazili.Nacisti su mucili Jevreje da bi ih naterali da kazu da su"prljavi Jevreji".Sovjetska policija je mucila komuniste,boljsevicke vodje i lojalne aktiviste,po Staljinovom nalogu, da bi ih naterala da priznaju zlocine koje ovi ne samo da nisu pocinili nego su policajci tu cinjenicu ponekad bolje znali i od samih zrtava.Pa i francuski oficiri su mucili Alzirce da bi ih prisilili da uzvikuju VIVE LA FRANCE!(Tako iznosi Pjer Vidal-Nake.)Na Golom otoku su logorasi muceni da bi,izmedju ostalog,na sav glas psovali majku Staljinu.Objasnjenja da su ljudi muceni da bi otkrili neku ilegalnu mrezu,neprijateljsku zaveru,da bi"rascistili istragu" ili slicno tada su bezvredna koliko god bila mozda tacna u vise nego retkim primerima.Nije zelja krvnika bila da,zahvaljujuci"priznanju"zrtve,izvuce"obavestenja"navodno neophodna za istragu,nego da ga muceno bice prizna kao svog gospodara,kao punomocenika Ideje o coveku,ili vlasnika same covecnosti,to ce reci vlasnika jezika kao takvog.Osim toga,mucenje nije imalo drugi istinski cilj.Poniziti pre smrti,naterati coveka da se odrekne sebe u jeziku u kome se dotle ostvarivao,izmamiti mu,iznuditi i jednostavno konfiskovati mu govor kao poslednje i neotudjivo egzistencijalno utociste,mesto ljudske sustine.No,zakljucci bihejvioristickih psihologa,preuzeti u sluzbu ovladavanja covekom,njegovog marionetizovanja,mucenja ljudi,zasnovani su upravo na uzasnoj gresci,na gresci da smo"zivotinje"i da niceg u nama posebno ljudskog nema.Pri tome,ipak,u muciteljskim praksama,oni samo dobijaju na delotvornosti.Kad se,naime,mucitelji rukovode tim zakljuccima donesenim na osnovu ispitivanja zivotinja koje osecaju tek bezimenu stravu,nagon za bekstvom koje je pak onemoguceno,ne unose ili oni tada, zapravo,u mucenog tu istu bezimenu stravu i nagon za bekstvom koji je onemogucen!?Inace,"hamletovski":lakse podnosimo boli koje poznajemo,plasimo se onih koje ne znamo. U poslednjem romanu Vasilija Grosmana,SVE TECE(svojevremeno prevedenom,objavljenom u Beogradu i odmah zabranjenom zbog,socijalistickim zakonom zasticene Lenjinove bastine),bivsi logoras Ivan Grigorjevic ovako razmislja:"Postoji jedna jedina kazna za dzelata!On svoju zrtvu ne posmatra kao da je ona ljudsko bice i,otuda,prestaje i sam da bude ljudsko bice,ubija coveka u sebi,sopstveni je dzelat.Sto se tice njegove zrtve,cak i ako je ubije,ona zauvek ostaje ljudsko bice."Zbog pojednostavljivanja odnosa,razmisljanje zvuci,koliko god bilo blizu zeljene istine,odvec optimisticki.Time sto prisiljava zrtvu da GOVORI,mucitelj je ipak prihvata,u nekoj poslednjoj meri,kao ljudsko bice.Ali,tek time sto se rastakanjem tela od nje trazi da govori,i primorava da govori samo ono sto mucitelj od nje ocekuje,time sto se,tako,konfiskuje njen govor,oduzima joj se ljudska sustina. Da,veza izmedju mucitelja i mucenog,razmatrana toliko u dijalektici gospodara i roba,javlja se najizostrenije s obzirom na jezik.Jezik je,konacno,istinski plen do kojeg je,kad je sve unistio,krvniku stalo:iscupati jezik-u verbalnom i fizickom smislu,u egzistencijalnom smislu... Mocnik je gospodar moguceg,ali ne i odnosa koji se ne meri s moci,odnosa sa onim DRUGIM,u nama,u kome nema moci,cudesnog odnosa,dakle,u kome nista nije po logici ODNOSA.To je odnos bez odnosa u kome se drugi otkriva kao DRUGO,njegov slucaj iskrsava upravo,zakljucuje Moris Blanso,u opitu GRANICNO ISKUSTVO,u odnosu krvnika i zrtve:prvome je potonji potreban ne samo radi toga da bi ga mucio,nego ga muci zato sto mu je potreban radi odnosa u kome nema moci."Islednik"kome smo predani hoce snagom da zadobije komad jezika time sto ce svaku rec spustiti na ravan snage.Hoce svojom moci da zaposedne odnos u kome nema moci,da uspostavi odnos bez odnosa,zauzme mesto koje DRUGO zauzima u nama.Naterati drugog da govori i kroz njegov govor,mucenjem,zagospodariti onim sto izmice izrazavanju svedenom na jezik moci htelo bi-time se zeli zadobiti potpuna,bez unutrasnjeg beskrajnog rastojanja,vlast nad drugim.Odbiti tada da se govori kako mucitelj hoce,ne govoriti ulazeci u igru nasilja,znacilo bi,istovremeno,sacuvati istinsku rec koja se stapa s nemom prisutnoscu DRUGOG u nama.Cak i govoriti,ali cutati tu rec koju ni sami ne znamo,rec-cutanje izmedju ostalih,izgubljenih reci. Pomamnim mucenjem nam moze biti oduzeta svaka mogucnost da jesmo u prvom licu.Moze biti razorena nasa"individualna suverenost";napusticemo sebe,izdacemo sebe,ali ostace neka anonimna prisutnost koja je,i bez dostojanstva,nepristupacna mucitelju.Mozda je na tu prisutnost mislio Grosman,jer nju nikakva moc ne moze da dosegne,ma i najstravnija moc.Ona je,usred moci,valjda jedina nemogucnost koja opstoji kao poslednji i neunistivi dah osecanja da smo ljudi,osecanja sopstvene neunistivosti. Covek je neunistiv?U GRANICNOM ISKUSTVU ce to ovako biti kazano:da,neunistiv...unistavanje coveka nije ograniceno. Ali,u isti mah,zbog te nemogucnosti koja opovrgava unistivost i beskonacno produzava unistavanje,mi bivamo zrtve,a ne prihvatajuci je-blizu smo mogucnosti da se mucitelj ne razlikuje mnogo od svakog od nas. (Jovica Acin-"GATANJA PO PEPELU(O izgnanstvima i logorima)")

Prof.Dr.Smail Cekic Zemaljsko antifasisticko vijece narodnog oslobodjenja Bosne i Hercegovine(ZAVNOBiH) i njegova djelatnost od 1943.do aprila 1945.je najznacajniji dogadjaj u historiji Bosne i Hercegovine.Svojom Rezolucijom na Osnivackoj skupstini i Proglasom narodima Bosne i Hercegovine u noci 25./26.novembra 1943.ZAVNOBiH je poslije 480 godina obnovio drzavnost Bosne i Hercegovine,potvrdio njen historijsko-politicki i drzavno-pravni individualitet i formirao federalnu Bosnu i Hercegovinu(prakticno drzavu),sto je najznacajnija tekovina antifasistickog rata.

srijeda, 28.11.2007.

Zvonimir"mikroorganizam"Djukic,Djule Van Gog,rock tupamaros,SAO Svemirska krstarica"Sv.Petar Popovic-Stari"-BRACO SRBI,AMATERCINE!I SAD JA ZBOG VASEG AMATERIZMA NE MOGU NPR.ZAPOCET TURNEJU OD STARIH SRPSKIH"VAROSICA"KARLOBAGA-OGULINA-KARLOVCA-VIROVITICE! ...Razlozi za sve nase gubitke,od fudbalskih utakmica DO GUBITKA TERITORIJA ZA KOJE SMO RATOVALI,nalaze se u amaterizmu... ("NIN")

Prof.Dr.Vojislav"NIKO KAO JA!"Seselj,Seki The Legend-OD KNINA DO VLADIVOSTOKA! ...MI SRBI SMO MALI RUSI... (Haag 2007.)

Midhat Ajanovic-Ajan-KRVAVI DAROVI"NEBESKOM NARODU"-2 ...Cijeli svoj unutrasnjopoliticki angazman Tito je koncentrirao oko dvije tacke.Ocuvanje komunistickog sustava,u koji je duboko vjerovao,i maksimalnu decentralizaciju politicke vlasti da bi se u praksi legaliziralo nacelo ravnopravnosti sest jugoslavenskih naroda i nacionalnih manjina,poput Madjara ili Albanaca.U pitanju ocuvanja komunizma Tito je u Srbima,tradicionalno vezanim uz Ruse,imao velikog saveznika za razliku od,recimo Slovenaca.No,u pokusajima decentralizacije vlasti imao je stalne poteskoce s njima i do otvorenih sukoba nije doslo samo zbog ogromnog ugleda koji je Tito uzivao u narodu. Tek pred kraj svog politickog i zivotnog vijeka Tito je postigao da se donese ustav iz 1974.koji se zasnivao na nekoj vrsti kombinacije federacije i konfederacije.To je,zapravo,jedina moguca formula Ustava koji bi,kada bi mu se oduzela komunisticka ideologija,mogao garantirati opstanak Jugoslavije.Problem je,medjutim,sto u velikosrpskoj ideologiji nije moglo biti prihvaceno da Srbi budu samo jedan od ravnopravnih naroda,a ne i onaj koji vlada. Za vrijeme Titove vladavine centar velikosrpskih aktivnosti premjesten je u nacionalne institucije Srba,Srpsku akademiju nauka i umjetnosti i Udruzenje knjizevnika Srbije i,sto je fatalni razlog tragicnih razmjera aktualnog rata,u Jugoslavensku narodnu armiju.Akademici i srpski knjizevnici stvarali su ideoloske pretpostavke za rusenje Titovog nasljedja olicenog u Republikama i Ustavu iz 1974,a Armija je pripremana da u pogodnom momentu na terenu,vojnim sredstvima ostvari tu ideju. U jugoslavenskoj armiji Tito se nikad nije usudio,zbog straha od drzavnog udara,uvesti nacelo nacionalne ravnomjernosti unutar oficirskog kadra.Oduvijek je oko osamdeset posto oficira bilo iz reda srpske nacionalnosti.Uz to,u Jugoslaviji je sistematicno podgrijavana paranoja od strane agresije,iako takve opasnosti nakon 1948.,nikada nije bilo.Stoga se u Jugoslaviji lavoski dio nacionalnog dohotka izdvajao za JNA. Iako sa snaznom turistickom privredom,dobrim preduvjetima za poljoprivredu,rudarstvo i sa rjecnim tokovima pogodnim za izgradnju zavidne elektro-mreze,te sa industrijskim razvijenim dijelovima zemlje,u Jugoslaviji su ljudi zivjeli ispod evropskog nivoa.Pored neefikasnog socijalistickog privrednog sistema osnovni uzrok za ovo je stravicna kolicina novca ulagana u Armiju.I to ne za vojsku,jer su kasarne u JNA bile,prakticki,stale za ljude,vec iskljucivo za kupovinu naoruzanja.Jugoslavija je imala najmanje desetorostruko vise oruzja nego joj je objektivno trebalo,postavsi tako cetvrta konvencionalna sila u Evropi.Oficiri su bili najprivilegovaniji sloj drustva.Odmah po zavrsetku skolovanja dobijali su stanove,imali razmjerno najvise place u zemlji,uz niz drugih beneficija kao sto su besplatno ljetovanje,zimnica i gradski prijevoz uz olaksice pri kupovini robe nezamislive obicnom covjeku. Odmah poslije Titove smrti pocinje operacionalizacija dugo pripremanih planova za ili stvaranje unitarne Jugoslavije pod hegemonijom Beograda ili Velike Srbije.Godine 1986.je objavljen Memorandum Srpske akademije nauka i umjetnosti koji je,prakticki,ideoloski i ratni plan vodjenja politike u Srbiji.Iste godine izrezirana je u beogradskim medijima financijska afera oko bosanske firme"Agrokomerc"pomocu koje je srusena sva politicka struktura u Bosni i Hercegovini i sprijecen Hamdija Pozderac da postane predsjednik Predsjednistva Jugoslavije,sto mu je po ustavnom redoslijedu pripadalo.Bio bi to prvi Bosanski Musliman koji bi postao sef jugoslavenske federacije.On je zbog navodne umijesanosti u aferu"Agrokomerc"morao podnijeti ostavku,nakon cega je ubrzo umro,a na njegovo mjesto je dosao Raif Dizdarevic koji je svoj mandat proveo kao marioneta u rukama srpskog rezima. Slijedeca faza bila je podgrijavanje srpskog nacionalizma.Kao povod se koristi Kosovo,srpska pokrajina pretezno nastanjena Albancima.Zbog velikog albanskog nataliteta udio Srba u stanovnistvu te pokrajine se stalno smanjivao,pa se osjecaj njihove ugrozenosti,vjesto vodjenom propagandom,prosiruje na cijeli srpski narod.Nakon partijskog puca u Savezu komunista Srbije na vlast u toj Republici dolazi Slobodan Milosevic,brizljivo pripremana licnost u velikosrpskim krugovima,koji ce ubrzo postati firer velikosrpskog nacizma. Milosevic brzo smjenjuje sve glavne urednike beogradskih glasila i na celo novina,radija i televizije postavlja svoje ljude,cime stvara mocan propagandni aparat koji ce za kratko vrijeme prevazici nekadasnju Gebelsovu masineriju.Ova se propaganda koristi da lazno predstavlja polozaj Srba u drugim republikama i pokrajinama kao naroda drugog reda,iako je istina potpuno suprotna.Cak i u Hrvatskoj,gdje ih je bilo oko 11 procenata,Srbi su imali dvostruko vecu politicku moc u policiji,bankama,privredi,kulturi,diplomatiji,medijima i na svim drugim mjestima na kojima se takva moc ocituje.Sluzeci se nevjerovatnom kolicinom lazi i podvala ova propaganda raspiruje mrznju Srba prema svim drugim narodima u Jugoslaviji. Ubrzo,pod kontrolom svog propagandnog aparata,Milosevic pocinje organizirati nacionalisticke mitinge Srba s ciljem da tim masovnim demonstracijama srusi rukovodstva Republika i pokrajina.Ponekad i milionski skupovi na kojima dominiraju Miloseviceve fotografije i velikosrpske parole namecu jasnu analogiju sa slicnim manifestacijama u Njemackoj tridesetih godina. Miting u Novom Sadu srusio je rukovodstvo Vojvodine,visenacionalne srpske pokrajine u kojoj pored Srba zive Madjari i Hrvati,a isti takav skup,nakon jednog neuspjelog pokusaja,oduvao je sa politicke scene rukovodstvo republike Crne Gore,koja je nakon toga postala marionetski privjesak na tijelu Srbije.Uzalud su se kosovski Albanci protivili pomocu mirnih demonstracija,strajkova gladju,cak i dugotrajnim boravkom rudara pod zemljom u rudniku, pod naletom srbijanskih mitinga i pod policijskom represijom skrsena je njihova autonomija i na Kosovu je uveden klasicni aparthejd.Pokusaji da se mitinzi izvezu u tri zapadne republike je propao zbog nedostatka etnicke podloge,premalog broja Srba da bi demonstracije imale dovoljnu masovnost kojom bi srusile legalne republicke vlasti. Mitinzi su posljednjih godina devetog desetljeca u Jugoslaviji izazvali pravi politicki tektonski poremecaj. Komunisticka se stranka potpuno raspada,a zeleci se zastititi od velikosrpske politicke agresije,dvije zapadne republike Slovenija i Hrvatska,posezu za visestranackim demokratskim izborima,cemu se teskom mukom uspijevaju pridruziti i Bosna i Hercegovina i Makedonija. Titovo nasljedje je pocetkom devedesetih definitivno sruseno.No dok je detitoizacija,na primjer u Sloveniji, usmjerena prema njegovoj zaostavstini vezanoj za jednostranacki sustav i komunisticku ideologiju,u Srbiji mu se prigovara da je prevario Srbe.Sve to praceno je primitivnim zahtijevima da mu se iskopa grob u koji je sahranjen u Beogradu. Na visestranackim izborima u sve cetiri republike koje nisu potpale pod dominaciju Srbije,dakle u Sloveniji, Hrvatskoj,Bosni i Hercegovini i Makedoniji pobjedjuju stranke koje se zalazu za suverenitet i maksimalnu drzavnu samostalnost tih republika.Pokusaj da se Velika Srbija ostvari politickim sredstvima,propagandom i masovnim mitinzima potpuno je propao.Stoga MIlosevic poseze za svojim drugim oruzjem-Armijom. Pomocu marionetskih srpskih stranaka osnovanih u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini izazivaju se sukobi,odbija priznati legitimitet novih vlasti i suvereniteta tih republika i otvoreno poziva na pobunu Srba protiv Hrvatske i Bosne. Armija raskida sa svim ostacima Titovog nasljedja.Njegove fotografije se izbacuju iz kasarni,a umjesto dotadasnjih komunistickih oznaka,crvene petokrake,oficiri na kapu prisivaju novi znak,stiliziranu srpsku zastavu.Armija otvoreno postaje srpska. Nakon odglumljenog petnaestodnevnog rata u Sloveniji Jugoslavenska se Armija povlaci iz te republike.Ubrzo ce se povuci i iz dijelova Hrvatske nenaseljenih Srbima.Sve svoje efektive povlaci u Bosnu i dijelove Hrvatske koji se smatraju"srpskim zemljama".Na liniju,dakle,Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica. Silno oruzje i borbenu tehniku Armija je naprosto prosula po zemlji,naoruzavajuci bukvalno svako i najmanje srpsko naselje i zaselak.Nema srpskog seoceta u Hrvatskoj i Bosni koje nije naoruzano najmanje minobacackom baterijom i omanjom planinom ubojitih projektila.To je jedna od najvecih tragedija ovog rata.Proci ce godine poslije njegovog zavrsetka,a ljudi se nece moci slobodno kretati po sumi u strahu od nagaznih mina.Niko nece biti siguran da se vozi cestom po Bosni i Hrvatskoj,a da na njegov automobil nece biti ispaljena minobacacka granata iz neke planinske gudure. Ovako bogato darovan"nebeski narod"je mogao poceti svoj osvajacki rat.Sto ce on i uciniti.U Hrvatskoj 1991.,a u Bosni i Hercegovini 1992. (Midhat Ajanovic-Ajan-"SMRT U SARAJEVU")

Damir Avdic-Graha-NA KRVI CUPRIJA -Tito.Tito je bio dingospo.A ne kao ovi kerovi danas. Bio je ljut na svojih cetrdeset godina koje su u zbiru sa ove tri godine rata na njegovom licu iscrtavale broj sezdeset. -Pogledaj ih.Kerove.Svaki bi da bude Tito. Pricu je poceo iznenada.Jutros smo uzeli brdo za koje niko od nas nije cuo i kojega se sutra nijedan od nas nece sjecati.Nije nas puno zalijepilo.Ali je previse kada i jedna mati place.Zbog brda na kojem ni drveta nema. -Al`nije ker rodjen da bude dingospo.Dzaba im sve.Navukli odijela.Voze ih soferi.A kad mu kazes dobar dan,on zalaje.Jeb`o svoju mater. Podne je proslo a jos nismo pokupili mrtve.Cucali smo u nekakvoj spilji.Nismo smjeli u cetnicke rovove.Znali su kote.Oko nas je sve gorilo. -Kazu,nije se smjelo za vrijeme Tite.Nije.Nije ker smio.Jeb`o svoju mater. Izgledali smo kao vostane figure cela naslonjena na cijevi.Kao da su nas namjestali.Niko nije reagovao na pricu.Nikome nije bila ni upucena. -Bilo tesko,kazu.Zatvar`o zbog viceva.Nevine na goli otok slao.Jebalo majku!Nevine.U picku.U picku!Treb`o je Sredozemlje ogolit.Cijelo!Korziku.Sardiniju.Baleari i Pitjuzi.Sve u gole otoke.Majku jeb`li svoju.Tesko im bilo.Zastavice bi oni meni u stijenama klesali.Kamen bi se vijorio da sam ja adjutant bio.Kamen.Pit`o bi me,lahorim li vam po volji druze adjutante.Majku jeb`li svoju.Da jeb`li.U picku. Sehidi na cekanju.Tako su zvali ovu jedinicu.Adnan i ja smo bili najmladji.Hm,ja sam bio dijete za njih.Svaki je imao preko cetrdeset. -Krkali.Pili.Guzili.U Podgori se u Salinesu hadzijali.Regrese nezaradjene primali.I vikali.Ima`l jos.Ima`l jos! Kad nam se ratovalo isli smo s njima.Svoju smo jedinicu napustili prije godinu dana.Adnan nas je razduzio.Rekao je komandiru.Toliko.Ne saljite po nas.Ovaj je drsko kazao.Molim?Adnan mu je veselo dosapnuo.`Aj majke ti jos jednom reci molim. -Nije se smjelo,kazu.Nije se smjelo vjerovati.Nije.Nije ker smio.Kako ce kad ker ne vjeruje. U gradu su bili oronuli.Isluzeni.Dotrajali.U nedogled preprodavali jednu jedinu cigaretu ne bi li nesto kuci donijeli.Na liniji.Vuci.Sto uzmu,ne pustaju.Da Bog kaze. -Demokratija,kazu.Ja na brdu govana,oni u Minhenu.Skupljaju priloge od dijaspore.Za demokratiju.Jebo im demokratija majku.Ja je nisam trazio. Primjetio sam da Adnan pomno prati svaku njegovu rijec. -Tito je bio moja demokratija.Prvomajski teferici su bili moja demokratija.Milicija koja mi nikada nije trazila licnu kartu.To je bila moja demokratija.Kad sa zenom odem u Madjarsku po gibiru odem maksume same u demokratiji ostavim. I dalje sam gledao Adnana.Nije skidao ociju s njega.Lice mu je imalo veseo izraz.Nisam razumio.Adnan se nije palio na Tita.Jos manje na new primitives gramatiku.Bili smo s njima zbog dobrog rata.I to je sve. -Majku jeb`li svoju.Zar ga nisu mogli jos dva`est godina na slamcici drzat?Hej bolan!Jebali su oni njega.Sve je to dogovoreno.Cujes im price.Kazu,nije to bio pravi Tito.Rus,kazu.Hu jebalo majku Rusa.Kazu,Dedinje prazno.Niko nije pokopan.Kite moje nije!Kome Jovanka svake godine cvijece nosi?Ha jarane,kome?Havi?Rusu?Titi,jarane,Titi! Pogledao sam ostale.Celo na cijev.Oci u prazno.Jesu li slusali njega ili granate?Jesu li slusali uopste? -Cujtete li Srbe?Ha?Hoce da ga isele sa Dedinja.Mason,kazu.Vatikanski spijun.Da ga isele,hej?!Tita.Neka ga meni posalju.Meni.Ja cu mu marsalsku uniformu skrojit.Pa cemo u mobilizaciju.Pa da vidis onda,jarane... Tu je naglo stao.I istoga trena postao jedan od ostalih.Celo na cijev.Oci u prazno.Kao da nikad govorio nije.Adnan ga je i dalje gledao.Nisam bio siguran da li ceka da nastavi ili se sam sprema da progovori. -Nena mi je jednom rekla.E sine,kako je bilo lijepo za vrijeme kralja.Mislio sam da je prolupala. Gledao je u adjutanta.Ovaj je vec bio vostana figura.Postalo mi je zabavno.Nije imalo smisla.Nije se rimovalo sa granatama koje su orale golet uporno fulajuci spilju za koju nije bilo objasnjenja kako se tu nasla. -Bila je dijete kad su izbjegli iz istocne Hercegovine.Odrasla je ovdje.Za vrijeme kralja.Bogata muslimanska familija.Opljackana i protjerana.Za njima je dosla i rodbina.Svi na isti nacin.Ali kad god bi je podsjetio na onu recenicu,ona bi je ponovila.Bio sam siguran da je prolupala. Pratio sam pricu.Pratio sam i vostane figure.Celo na cijev.Oci u prazno. -Umrla je nekoliko godina poslije te recenice.Prvi puta sam je se sjetio,onako istinski,kad je rat poceo.I kako god sam razmisljao o njoj,kako god bih postavio stvari,izgledala mi je bistra,jasna,a nikako kao starica koja ne zna sta prica.Do zadnjeg trena.Jedino sto nikako nisam mogao uklopiti u tu sliku jeste ta recenica.Nikako mi nije uspijevalo staviti kralja pored Muslimanke kojoj su kraljevici sve uzeli. Prvo nas je zemlja zasula kroz otvor a onda smo culi eksploziju.I nista.Celo na cijev.Oci u prazno.Adnan prica.Meni lijepo. -I sad si mi to objasnio.Titom. Celo na cijev.Oci u prazno. -Bila je mlada.Bila je djevojcica.Pa je bila djevojka.Mlada.Slike koje nisu bile za albume ostale su u sjecanjima njenog babe i njene majke.A ona?Ona je imala svoju haljinicu cvijetnoga dezena.Sasila joj tetka.Tetka bez djece. Voljela je kao svoju.Kao kcer jedinicu.A to je i bila.Materi i ocu.I jedina sestra cetvorici brace.Setala je carsijom.Po dvojica sa strane.Gledala je preda se.A carsija u nju.I ona carsiju kroz parmake iz avlije.I pitali su za nju.Momci iz grada.Puni postovanja.Al`je nisu dali.Dok sama nije izabrala.Kroz parmake.Iz avlije.I otisla u finu kucu.I rodila sina. Pazili je svi.Rodila i drugog.Pazili je svi.Rodila i kcer.I pazili je svi. I opet nas zasu zemlja kroz otvor.I dzaba joj bi. -A onda ubise kralja.Pa dodje mali kralj.Pa pobjeze mali kralj.Pa zasuse bombama.Pa nahrlise legije.I nestade joj covjeka k`o da ga nikada nije bilo.Rasuse se familije.A ona mlada i djeca mala.Od brata do brata.Al`vise nisu po dvojica sa strane.Sad svaki ima po nekoliko sa strane.Djece male.I zenu pokraj njih.A ona mlada i djeca mala.I nehtje drugoga.Osta sa djecom.I Tito dodje.I barjak donese.I godine su prosle pune muka.I djeca odrasla.Tito ih odskolovao.I zaposlio.I djeca djecu izrodise.Uz pjesmu i teferice.I svako se ljeto Jadranom prskase.I sunce tudjeg neba nikom ne zatreba. I granata vec dugo nismo culi.A celo na cijev.Jos uvijek.I oci u prazno.Jos uvijek.A meni lijepo.Jos uvijek. -I moja nena bi svuda.I na Jadranu.I na tefericima.I na prvim i na drugim i na svim ostalim majevima.Al`jebo Jadran i teferice.Jebo i majeve i barjake.I Tita.I Jovanku.I Dedinje.Jeb`o sve.Nema haljinice.Cvijetnoga dezena.Ostala kod kralja.K`o tvoja u Tita. Dugo se nista nije culo.Predugo.Nije se culo ni kad je adjutant digao celo sa cijevi.I pogledao u Adnana.I gledao ga dugo.Predugo.I cutao.Dugo.Pretiho.I Adnan je nekako tesko rekao. -I care moj.Jednom ce jedan tvoj vrsnjak.Srbin,Hrvat.Reci.Svom unuku.Cetniku.Ustasi.E sine.Jest bilo lijepo.U komsiluku.S Muslimanima. I cela se digose s ostalih cijevi. -Al`bice kasno.Nece vise biti haljinica cvijetnoga dezena.Ostace im samo karina od unuka.

Damir Avdic-Graha ...Ta prica o Che Guevari mi bas ide na neku stvar.Nisam ni slutio koliko ce se ljudi nalijepiti na to kada sam ga prekrizio na omotu.Nisam ni razmisljao o njemu.Tu je prekrizena citava ova smijurija koja se zove globalizacija i sva ova jeftina prica koja je prati,a zove se antiglobalizam.U citavoj toj prici Che je samo jedan fotogenicni looser kojeg je maestralno iskoristio tata Fidel,a onda ga proslijedio"mrskom"kapitalizmu da ga iscijedi do kraja.I eksploatacija cvjeta do danas.Cisti bestseler.Nije vazno ko prica,ni sta prica,vazno je samo da se fotka vidi.Prima se na sve boje.Neki tip je sad objavio knjigu u Francuskoj,kao,Che je bio ubica,prisustvovao je strijeljanjima,odvodio nevine,i sad se neki javljaju,kao,razocarali su se,nisu znali...Halo,ba!Frajer u uniformi i s oruzjem u ruci?Nije kren`o da recituje.A vrhunac, sinoc sam na Netu vidio,agent CIA-e ili tako nesto,prodaje pramen Che Guevarine kose!?Pocetna cijena 100 hiljada dolara.Hasta la victoria siempre!... ("Feral Tribune")

Mirko Sagolj-MATICNI LIST U masovnom nasrtaju nacional-separatista i neofasista na Bosnu i Hercegovinu kao zajednicku drzavu svih njenih naroda i gradjana,pokusavaju se srusiti i najvazniji temelji njene drzavnosti.U opasnosti je,posebno,Dan drzavnosti, 25.novembar. U povijesnoj noci u Mrkonjic-Gradu,na kojem je bilo 247 prisutnih(od kojih 193 delagata s pravom glasa)konstituirano je Zemaljsko antifasisticko vijece narodnog oslobodjenja Bosne i Hercegovine(ZAVNOBiH)-u citavoj nasoj povijesti prvi istinski narodni parlament koji je obnovio drzavnost Bosne i Hercegovine na principima slobode i ravnopravnosti.U Rezoluciji koja je na tom zasjedanju usvojena,sadrzana su dva bitna stava kojima se odredjuje buduca sudbina Bosne i Hercegovine. Valja se danas,kad grobari ove zemlje nastoje da pokopaju sve sto oni sami nisu stvorili,prisjetiti najvaznijih odredbi te rezolucije. Prva:Narodi BiH su,zajedno sa drugim narodima,izvojevali pravo da urede svoju zemlju onako kako to najvise odgovara volji i interesima i njih samih i svih naroda Jugoslavije. Druga:Danas narodi BiH,kroz svoje jedino politicko predstavnistvo ZAVNOBiH,hoce da njihova zemlja,koja nije ni srpska,ni hrvatska,ni muslimanska,nego i srpska,i hrvatska i muslimanska,bude slobodna zbratimljena Bosna i Hercegovina u kojoj ce biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba,Hrvata i Muslimana. Ako se za Povelju Kulina Bana iz 1189.godine moze kazati da predstavlja"rodni list"bosanskohercegovacke drzavnosti,onda se za Rezoluciju ZAVNOBiH-a moze kazati da predstavlja"maticni list"trajno obnovljene drzavnosti BiH u njenim povijesnim granicama. A sta se danas dogadja s tom istom Bosnom i Hercegovinom?Ko je u njoj ravnopravan,i s kim? Moze se komotno kazati da je ogroman procenat stanovnika ove zemlje,bez obzira na nacionalnu pripadnost, potpuno ravnopravan.Ali,u cemu?Pa,samo u siromastvu i strahu od rata.Moze se,isto tako,kazati da je jedan manji procenat njenih zitelja takodjer veoma ravnopravan,ali u cemu?Pa,u pljackanju ove zemlje i u bogacenju.I to u ime"svog"-srpskog,hrvatskog i bosnjackog naroda. Nacionalisti koji vladaju ovom zemljom od 1990.godine i ponasaju se kao da ce na vlasti docekati sudnji dan,njenu proslost uvazavaju onoliko koliko od nje imaju koristi.Doduse,sve nacionalne stranke koje su tada preuzele vlast i njihovi surogati koji danas zajednicki vladaju,ne ponasaju se podjednako u odnosu na proslost ove zemlje,pa ni u odnosu prema ovom velikom prazniku.Najvece postovanje prema Danu drzavnosti BiH imaju oni koji imaju i najvece postovanje prema Bosni i Hercegovini kao zajednickoj drzavi svih njenih naroda i gradjana i prema njihovoj potpunoj ravnopravnosti.Za njih je taj dan-drzavni praznik.Drzavni praznik,ali samo u federalnom dijelu BiH. U Dejtonskoj Republici Srpskoj vlasti ne samo da Dan drzavnosti uopce ne postuju,vec na svaki nacin nastoje da ga sto vise omalovaze.Umjesto Dana ZAVNOBiH-a u RS se slavi dan kad je potpisan Dejtonski sporazum.I samo stoga da bi se sto vise udaljili od Bosne i Hercegovine kao zajednicke drzave svih njenih naroda i gradjana. Oni,jednostavno,ne zele-suzivot.Ni s kim.Posebno ne s Bosnjacima.To i jeste osnovni uzrok odbacivanja ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a,jer je tim zasjedanjima BiH priznata kao ravnopravna federalna jedinica u okviru Jugoslavije,i to prvenstveno zbog bosnjackog naroda. ZAVNOBiH I DEJTON SU KAO NEBO I ZEMLJA.PO ZNACAJU ZA SUDBINU BiH I NJENIH NARODA I GRADJANA, NI DOZVATI SE NE MOGU! ("Oslobodjenje")

Munib Delalic-CUVAR USPOMENA Pod kulom smo,oronulom. Na uhodu se,moj sine,zla namjernika, odavde motrilo.A toga je uvijek bilo mnogo. I kad zvijezdom je przilo;i kad kisom lilo; ljutom burom vilo... I isao je glas,nemoj mislit da nije,s kule na kulu,obazriv,stook... Evo kamena na kojem smo,ko djeca, sjedili,cekajuc ramazanski top da pukne; da se na gozuljskoj dzamiji upale kandilji... A evo i kuce nase,u njoj si se i ti rodio, u njoj vise neg igdje sunce stanovase... Hm,avlija mi se sirom cinila... A kao da je i put do mutvaka bio duzi... Ma nesto nije u redu.Zar u mahali bas nikoga da nas doceka? ("ZLATNIK",Medjugorje 1999.)

Jovica Acin-IZVODI IZ VECNOSTI MUCENJA-4 ...Kojim god putem islo,mucenje je,u poslednjoj tacki,razaranje tela.Njegov udes nije drugojaciji ni kad se muci naoko mimo telesnosti,kao sto je slucaj mucenja Palestinca s necistom crkotinom.No,da li se tada tortura moze uzeti kao svojevrsno,brutalno"pisanje"po telu,kad telo prestaje da bude ono koje pise i postaje puka predmetnost za"pisanje"? Poznato je da se u slucaju samomucenja moze govoriti o figuri pisanja.Mucenje drugog,medjutim,obavezuje da se,s potvrdnim odgovorom,nagovesti pravi registar takvog"pisanja".Na njega nam moze ukazati Kafkina prica U KAZNJENICKOJ KOLONIJI.U njoj je evocirano kako je najteza kazna,egzekucija,pisanjem po telu pretvorena u mucenje.Telo i pisanje su tu na suprotnim stranama.U prici se odvija sukob izmedju starog i novog,starog i novog zakona,sukob koji je,zahvaljujuci analoskom mehanizmu,gotovo podudaran sa odnosom izmedju Starog i Novog zaveta.U prvom je Bog,Jehova,onaj koji pise,i vecina starozavetnih knjiga puna je muka i kazni,sudi se i strasnim potezima"pise"po telima ljudi i naroda.A jevandjeosko pisanje i sudjenje?Pise li Hristos?Ne pise;govori u parabolama, usmeno pripoveda,sto je samo dah koji obvija i prozima tela,gotovo ih ne dodirujuci.Ali,u jedan mah,Isus ipak pise. Pise po zemlji,ali je ostalo nepoznato sta je pisao.Pise prstom po prasini,dok sud koji hoce da osudi neku zenu preljubnicu ceka da cuje sta ce Isus reci.Isus pise,i tada ce, pisuci,prosaputati.Onaj ko nikada nije gresio,neka se prvi baci kamenom,kaze Isus.I nastavlja da pise po prasini dok oko njega,posle recenog,sumi tisina.Tela prisutnih se povlace,kriju,razilaze.Ostaju samo njih dvoje:zena nevernica i Isus.Tada on brise ono sto je pisao,i kaze joj neka ode,da ni on ne moze da joj sudi.Citanje onoga sto je napisano biva nemogucno,onoga sto je napisano dok se cekalo da zeni zbog preljube bude presudjeno,da bude stavljena na kamene muke pod kojima bi skoncala,citanje biva nemogucno kad se konacno ispostavilo da niko nije bez greha,da niciji greh nije nistavan pred grehom zenine preljube.Telo je vec greh,i Isusovo pisanje je prekinuto u sebi,izbrisano kao sto je pisano,i ni njemu,kao ni telu,ne moze se suditi:ni ono nije apsolutno.U KAZNJENICKOJ KOLONIJI sudi se upravo po suprotnom zakonu:pisanjem se ne oslobadja,pisanjem se kaznjava,telo se podmece pod drljacu koja na njemu upisuje poslednju izreku:istovremeno greh i kaznu.Stavljanje na muke je takvo pisanje po telu:njegovo zadovoljstvo ponistava se njegovim mukama.Tom ponistavanju streme krvnici,oni koji pisu po tudjem telu,verujuci da je njihovo"pisanje"apsolutno.Isusovo pisanje se zaboravlja,a mucenje-ne.Tela se,u jednom slucaju,uklanjaju suocena sa sopstvenim grehom,a u drugom slucaju: niko se ne povlaci.Bacamo kamenje,mucimo,izazivamo bol,razaramo tudje telo. Uzivanje krvnika dok muci deo je opsteg uzivanja kojeg nam pribavlja drzavni mehanizam,masina vlasti.To ona uziva u mukama podanika;oni su rodjeni radi njenog zadovoljstva;oni su je stvorili kao asketsku,sputavajucu masinu da bi u reci njenog zadovoljavanja na sopstvenoj kozi naucili presudu koja im je izrecena,naucili da je masina vlasti zasnovana na njihovom lisavanju,njihovom mucenju.Kao da za to nema boljeg svedocanstva,niti potpunijeg podudaranja simbola i simptoma na telu drustva i pojedinca,od mucenja politickih zatvorenika cije telo biva precica u konfiskovanju njihovog govora. (Jovica Acin-"GATANJA PO PEPELU(O izgnanstvima i logorima)")

utorak, 27.11.2007.

Midhat Ajanovic-Ajan-KRVAVI DAROVI"NEBESKOM NARODU"-1 Moze se reci da se cjelokupna politika Srbije,od momenta kad je ta drzava izborila samostalnost u odnosu na Tursku,ciji je vazal bila pola milenijuma,svodi na prosirenje drzavnog teritorija.Postoje brojni tajni i objavljeni drzavni dokumenti iz proslog stoljeca,poput Garasaninovog"Nacertanija",koji to potvrdjuju.No,najboji dokaz za to je politicka praksa te drzave koja posljednjih dvije stotine godina neprestano radi na tom cilju ne birajuci sredstva i ne hajuci za zrtve bilo da je rijec o svom i,pogotovo,tudjem narodu.Svi Juzni Slaveni po velikosrpskoj ideologiji su Srbi i njihovo ujedinjenje pod jednu zastavu,srpsku,i jednog kralja,srpskog,ima biti sveti cilj na putu cijeg je ostvarenja sve dozvoljeno.Prevara,lazi,zlocini,genocid,guranje vlastitog naroda u stradanja... Kulminaciju te politicke patologije dozivljava narod Bosne i Hercegovine i velikog dijela Hrvatske pocetkom devedesetih godina dvadesetog stoljeca. Najvjernijeg saradnika ova politika ima u Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja njeguje kosovski mit i podgrijava mrznju prema islamu kao najvecem neprijatelju srpstva.Ovo je,naravno,povijesna laz prvog reda.Naime,srpski narod je opstao u Otomanskoj imperiji ciji je Srpska pravoslavna crkva bila jedan od najvjernijih podanika.Upravo zahvaljujuci svom privilegiranom polozaju u Turskoj Srbi su uspjeli da nasele podrucja na kojima nikad prije nisu zivjeli.Srbi su penetrirali u prostore Bosne i Hercegovine i Hrvatske tacno do granica do kojih je dosezala Turska. Naravno,cim se Osmanska carevina raspala Srbi su na teritoriji,u kojoj su formirali svoju drzavu,porusili sve spomenike islamskog kulturnog naslijedja,ruseci tako i svoju polumilenijumsku historiju. Srpska pravoslavna crkva ne dopusta nikome da ispovijeda pravoslavlje,a da nije Srbin.To je uvjet da se ima pristupa u tu crkvu.Stoga je onemogucena autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve,a Makedonska nikad nije priznata od strane SPC sto rijecito govori o aspiracijama da se unutar srpstva asimiliraju i ta dva naroda. Ono,dakle,sto srpska politika uradi na terenu Crkva opravdava nebeskim zakonima.Srbi su,naime,po njenoj ideologiji nebeski narod i oni imaju pravo na svoje veliko carstvo. Bosna i Hercegovina je posebno znacajna,ako ne i najvaznija karika,u lancu zemalja koje treba obezdrzaviti i pripojiti Srbiji.Propagandne,politicke,a potom i oruzane aktivnosti iz Srbije prema Bosni i Hercegovini posebno su bile ispoljene u vrijeme Austro-Ugarske.Beograd je narocito vodio racuna o bosanskohercegovackim pravoslavcima koji su cvrsto vezani uz politiku"ujedinjenja srpskih zemalja"u koje je Bosna ubrajana bez ikakvih ograda.Iz redova bosanskohercegovackih pravoslavaca regrutirani su i mladici koji su obucavani za teroristicke akcije i politicke atentate.Najpoznatiji takav atentat zbio se 1914.u Sarajevu kada je mladi terorista Gavrilo Princip,zajedno sa grupom svojih indoktriniranih istomisljenika,ubio carskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu nosecu suprugu Sofiju,nakon cega je buknuo prvi svjetski rat. Iako je srpski narod uzasno stradao,svaki drugi odrasli muskarac je nestao u ratnom pozaru,ciljevi srpskih vlastodrzaca su se ostvarili.Srpska osvajacka politika odlicno se uklopila u namjere velikih sila,prije svih Francuske i Velike Britanije,da uniste Austro-Ugarsku,sto je bio jedan od osnovnih ciljeva prvog svjetskog rata.Za nagradu zbog ucesca u slamanju Austro-Ugarske Srbija je prilikom raspodjele plijena nakon rata,od strane velikih sila nagradjena Jugoslavijom. U opstoj euforiji nakon osnivanja Jugoslavije srpski nacionalisticki pisci su pisali kako su zaspali na granici u Uzicu,a probudili su se sa srpskom carinom na Karavankama,sto rijecito govori sta su ideolozi velikosrpstva podrazumijevali pod novoformiranom drzavom. Cijela povijest Kraljevine Jugoslavije je povijest sukoba izmedju velikosrpske diktature i potlacenih malih naroda koji su se borili za samobitnost i ravnopravnost.Da ugusi otpore svojoj vladavini kralj je osnovao drzavne teroristicke organizacije iz kojih ce se kasnije izroditi srpska fasisticka sila,cetnici.Njihov zadatak je bio da terorom,strahom i zlocinima kontroliraju nesrpske narode.Narocito velika zla ove su organizacije pocinile u Sandzaku nad Muslimanima i Dalmaciji nad Hrvatima. Najvise uspjeha u borbi protiv velikosrpske diktature imali su Hrvati nad cijim je politickim liderom Stjepanom Radicem izvrsen atentat usred Skupstine Jugoslavije,za parlamentarnom govornicom.Uprkos tome,Hrvati i njihova politicka organizacija Hrvatska seljacka stranka su jacali i u jednom momentu su dosli u priliku da,koristeci trenutnu slabost rezima,ostvare cuveni sporazum Cvetkovic-Macek iz 1939.kojim se oznacuje radjanje autonomne jedinice na tlu Jugoslavije,Banovine Hrvatske.Tim sporazumom izvrseno je razgranicenje izmedju Srba i Hrvata po etnickom principu,bez obzira na Bosanske Muslimane,cime je Bosna i Hercegovina potpuno izbrisana sa politicke karte. Ova podjela izazvala je buru revolta kod srpskih nacionalista pa je,u predvecerje drugog svjetskog rata, reafirmirana takozvana linija amputacije.Naime,srpski su se nacionalisti,svjesni nemogucnosti da vladaju cijelim jugoslavenskim prostorom,opredijelili da se odreknu teritorija na kojima ne zive Srbi.Po ovoj teoriji svi prostori na kojima zive Srbi,ma kakva manjina bili,predstavljaju"srpske zemlje"i one moraju ostati unutar srpske drzave ne obaziruci se na druge narode koji tu zive.Ta teorija smatra genocid nad tim narodima sasvim legitimnim,a njihovu politicku volju nistavnom. Na taj nacin nastala je linija kroz hrvatske gradove Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica.To je,prakticki,granica Velike Srbije i sve istocno od te linije ima se smatrati srpskim.Upravo ta linija je ratni cilj u ime koga su cetnici Draze Mihailovica,pod ideoloskim nadzorom Stevana Moljevica,pocinili velike zlocine,narocito nad Muslimanima,u toku drugog svjetskog rata.To je linija koja je u osnovi i danasnji ratni cilj velikosrba koji nikad jedinstveniji i nikad bolje naoruzani,uz podrsku medjunarodne politicke mafije,preko zlocina nezabiljezenih u cjelokupnoj historiji covjecanstva gaze do svog cilja. Treba reci da veliki dio srpskog naroda ne odobrava ovu politiku,ali,na zalost,nikada neka politicka ideja koja ne bi bila velikosrpska nije postala vladajuca u srpskim rezimima unazad dvije stotine godina.S tom cinjenicom je racunao i Tito koji je u svoje partizanske jedinice regrutirao i veliki broj Srba.Pogotovo onih iz Bosne i Hrvatske koji su bili direktno ugrozeni od ustaskog rezima.Titov partizanski pokret je bio komunisticka revolucija,ali istodobno i antifasisticki front koji je,barem nacelno,proklamirao nacionalnu ravnopravnost i borbu za novu Jugoslaviju bez ugnjetenih naroda.Ovo je Tita s pravom uvrstilo na pobjednicku stranu po zavrsetku drugog svjetskog rata i dalo mu mogucnost da kreira novu Jugoslaviju.Ustrojenu kao federaciju sa jednostranackim,komunistickim sistemom... (Midhat Ajanovic-Ajan-"SMRT U SARAJEVU")

Prof.Dr.Vojislav"NIKO KAO JA!"Seselj,iz demo faze.Naime,za neupucene,"Vojica"je prije cetnikovanja bio-komunjara.Uostalom,nista cudno,ta 95% nacionalisticke bulumente na svim ex-YU stranama je ispalo iz komunistickog sinjela!!! ...Kad sam krenuo na Hamdiju Pozderca,rezim je zestoko odgovorio.Miljus je bio samo sredstvo u obracunu sa Pozdercem.Razlog sto sam krenuo u obracun sa Pozdercem bio je da pomognem Nenadu Kecmanovicu protiv kojeg se tada vodila partijska hajka.Racunao sam da cu tako oslabiti pritisak na njega.To se i dogodilo,pustili su Kecmanovica,ali su se jos vecom silinom usmjerili protiv mene... ...Bio sam u dnevnom kontaktu sa Dobricom Cosicem... ...Pozderac je tada bio jedan od kljucnih mocnika u BiH,koja je bila vladavina mraka.Bio je muslimanski nacionalista. Dok sam napadao Pozderca,represija je bila umjerena,zabranjeno mi je objavljivanje tekstova,otjeran sam sa profesorske katedre,smjesten u Institut za drustvena istrazivanja.Kada sam krenuo na Branka Mikulica,bio sam uhapsen.Povod je bio moj tekst koji je zaplijenila policija kada su me uhapsili u vozu na putu od Sarajeva za Beograd,drugog dana Olimpijade...

Jadranka Seselj,Vojvodin bracni drug ...Moj utisak je da je Voja dominirao,da je superiorniji u odnosu na tuzioca i na sudiju...Sto se tice Voje,on ne obraca mnogo paznje na to ko su sudije,ko tuzioci,on jednostavno ima svoj cilj i radi onako kako misli da treba... ...Naravno da mu je bilo veoma bitno da sudjenje prenosi RTS jer Voja tamo ne brani samo sebe i hteo je da svi u Srbiji to gledaju... ...MI KAO PORODICA SMO ZAISTA PONOSNI NA NJEGA I NJEGOVO DRZANJE U HAGU.I KOLIKO GOD TO BILO TESKO RECI,ALI NIJE BITNO KAD CE SE VRATITI,VEC JE BITNO DA ISPUNI SVOJU IDEJU I VRATI SE KAO POBEDNIK... ("NIN")

Damir Avdic-Graha-NA KRVI CUPRIJA -Bog. Noc je bila tako gusta,zapinjali smo o mrak.Svjetlost.Zvijezde.Pizde male.Nisu nam ni blicale.Gurali smo pomrcinu od centra prema okrajku.Policijski sat.Nije znacio nista.A patrole.Picke koje trce.Picke koje znaju.Gurace pomrcine. -Bog jeste evolucija. Volio sam slusati Adnanovu pricu o opasanom satu.Gutala je tajnom kao zivim blatom.Morao sam ici krajem da me ne bi progutala.Prije svakog koraka uhvatiti granu.Tako me je vukla. -Zove se Charles.Preziva Darwin. Isprva sam se plasio pratiti.Bilo je prestrmo za momcica iz malog grada.Gradica.Na ovim hridinama nije bilo ruza.Ali bilo je mahovine.Nigdje se nisam umivao tako lijepo kao na njoj.Jesam.Prije tri hiljade godina.U avliji s ruzama.Sa sestrom i Arifom.Sa majkom i ocem.Mahovina je zaustavljala krvarenje.I nije dala da izraste oziljak. Cuvala je ranu otvorenom.Da je cujem kako boli.Da sebe cujem kako zivim. -Bog.To mu je nadimak.Tako su ga ljudi prozvali.Zasto? Ja nisam pitao.Pazio sam na grane.I cutao.Cutnja ima najbolji korak.Ne koleba se.Cutnja nikad nije rekla glupost. Zato jer niko kao cutnja ne zna kad treba pricati.A kad cutnja progovori poniznost je okruzi.Samo se cutnja ne plasi.Ona presrece svako zasto. -Zato jer se boje.Boje se svega sto je potpisao imenom i prezimenom.Zele vjerovati u bajke koje je potpisao nadimkom.Rob.Voli.Nadimak. Nisam znao da je rob hrana zivom blatu.Ali grane jesu.Zato mi se davase.I sestre grana.Ruke.Zato su ih primale. -Rob.Glava pognuta.Zivi slijepo.Prima udarce.I kaze hvala.Rob.Grana pognuta.Ne zna cutati.Samo suti.Ponizno. Okruzuje cutnju. Grane cute moje ruke.Ruke moje cute mene. -Covjek.Potpisan imenom i prezimenom.Covjek. Tesko.Covjek.Misli.Covjek.Spozna.Kad spozna.Vidi.Strah.I tada zna da nije rob.Rob se boji.A covjek zuri.Strahu svome.I sretna lica covjek kaze.Dobro jutro sreco moja.Kako hoces da te guzim? Naslucivao sam covjeka u sebi.Guzio sam vise puta. -Strah je svjetlo na kraju tunela.Do njega se luta mrakom.Mrak je tajna koje nema.Samo bajka malog roba. Jedrio sam zivim blatom zasivenih kapaka.Konce su mi cupkale pticice sa grana. -Strah je svjetlo na kraju tunela.Robovi se mole njemu.S povezom na ocima. Konce su mi cupkale pticice sa grana. -Povezom na ocima u covjeka se puca. Konce su mi cupkale pticice sa grana. -Covjek mora stati.Povez kaze.Covjek ne smije evoluirati.Povez kaze.Moramo ga nauciti.Povez kaze.Kako ce se bojati.Povez kaze.A povezom na ocima u covjeka se puca. A konce su mi cupkale pticice sa grana.Beharom su mi ocvale zidove tunela. -Ali sretna lica covjek ide.Mrakom.Tajnom.Koje nema.Ne boji se oslijepiti.Svjetlom.Strah.Nas kraju tunela. Nogama u zivom blatu. -Darwin. Koracati je tesko. -Bog. Zivotom u zivom blatu. -Evolucija Roniti je tesko. -Covjek. Tunelom od blata. -Zivot. Izaci je tesko. -Smrt Izaci je tesko. -Darwin. Iz gnijezda.Blata. -Kud god da krenemo do Darwina cemo stici. Klepetom od krila. -Bog je krug.Evolucijom iscrtan. Ptici moje ptice nece roblje biti. -Sve nastaje samo iz jednog razloga.Da se krece i razvija.Da se mijenja ka savrsenoj formi. Iz gnijezda.Od trnja.I zaoka. -Jucer je danas na putu ka sutra. Bodljikava oka. -Savrsena forma.Promjena.Mijenjanje je konacan oblik.Ne moze se stati.Nista ne stoji.Stoji.Ide.Ka.Smrti.A smrt je kraj.Konacan promasaj.Ni pakao ni raj.Smrt je povez preko ociju.Povez je rob.Rob.Stoji.Ka.Smrti. Jedrio sam zivim blatom.Jedrio sam. -Smrt je definitivna.Umrijeti je promjena.Budala ce reci da je to igra rijeci.Budala je definitivna. Jebao sam snove svoje groblja puna sjecanja. -Umrijeti je promjena.Posljednja stanica prije Darwina.Peron sa kojeg krece evolucija.Ka korijenu drveta.Umiranje je lisce sto opada.Ka korijenu drveta.Smrt je na sred stabla.Suha grana.Izmedju behara. Beharao sam u tunelu.Beharao ka svjetlu.Korijenu tunela. -Stvoreni smo da budemo funkcionalni sa svime sto nas okruzuje.Evoluirali smo u stvoreno kao sto je vjera evoluirala u Boga. A vjera mi je bila jaka poput zmijskog otrova. -Kao sto je mrak evoluirao u noc.Da bi nas sakrio od puscanog hora.Nas.Evolucionare.Sto razgrcu pomrcinu prema trecem mileniju. Stigosmo do okrajka.Sunce ga je grebalo pomalo sa strana.Gledao sam Adnana.U njegovim ocima.Kraj tunela.Iza mojih ledja.Mrak nije toliki mrak kad se prodje kroz njega.Kad ga vidis sprijeda.Kako stoji iza ledja.U ocima prijatelja.I mrak nije mrak kad prijatelj kaze. -Ja cu evoluirati u tebe. I mrak svane kad prijatelj kaze. -Ja sam list koji opada prema tebi.Znao sam to cim sam te ugledao.Ti si korijen stabla na cijem cu vrhu izbeharati.Rasucu te polenom na hiljade strana.Kad ugazis u Drinu. I mark svane. -Smrt.Polen.Nece.Stici.

Milorad"dobra stara skola Dobrice Cosica"Ekmecic,istoricar&akademik-CETNIK! ...USTVARI,AKO DODJE DO DIOBE,GRANICA CE SE TADA NACI JEDNIM UNUTRASNJIM RATOM.OCIGLEDNO CE ICI ZNATNO VISE NA ZAPAD NEGO JE USCE RIJEKE BOSNE,UZ NAJMANJE JOS JEDAN MILION LJUDSKIIH GLAVA NA TOM OLTARU...

Jovica Acin-IZVODI IZ VECNOSTI MUCENJA-3 ...Viktor Igo je,1874.godine,obznanio da je"mucenje prestalo da postoji".Ocigledno je bio zrtva iluzije koju su stvorili zakonski tekstovi,jer cak i u Zapadnoj Evropi,ako je pokatkad i jenjavala,tortura nikada nije potpuno iscezavala. Stavise,upravo se Igoov usklik podudario s novim,rastucim talasom mucenja koji nas jos plavi,ne smanjujuci svoju smrtonosnu snagu.Zapoceo je raspad kosmopolitizma,pa je i izvlacenje obavestenja o stranim drzavama doslo na cenu.Jacanje drzave je,s druge strane,iziskivalo unutrasnju pacifikaciju drustva,sto je opet znacilo jacanje policije i aparata bezbednosti,kao i slabljenje moci javnog misljenja i skupstinskog nadzora.Totalitarizacija je,posle 1919.godine,konacno instrumentalizovala ljudsku svirepost u sluzbi poretka i mucenje ucinila funkcionalnijim nego ikada ranije.I gde smo danas?Savremena drzava nema neki krhki aparat koji bi podrhtavao s pulsom javnog mnjenja.Aparat upravlja cak i njime,onako kao sto lutkar vodi marionetsko pozoriste.Aparat je danas drzava u drzavi,i kadar je,svojom moci,da zatvori,proganja,muci,truje i ubija u tamnicama i logorima koliko god hoce nevinih,a da zbog toga,zasticen drzavnim interesima,ni pred kim ne odgovara.Ko jos moze istinski,nezavisno i bez opasnosti da ispituje rad tajnih sluzbi?Ogromna masina kontrolise najveci deo zivota zemlje,i za to su joj sva sredstva na raspolaganju.Za pokrice svoga obezgranicavanja,vlast koristi svaku stvarnu ili prividnu disidenciju. Uglavnom nemocni,nasa sudbina jedva da jos zavisi od toga da svuda i uvek sumnjamo-za sta se zalagao Harold Dz.Laski-u kriterijume koje vlast hoce da uspostavi ili je vec uspostavila. I u pogledu mucenja,drzavna hipokrizija je postala bezmalo nerazmrsiva,pri cemu nikada nije prestajalo da vazi,po recima Zana Bodrijara,da je svaka moc sacinjena od hegemonije,vladara i holokausta naroda. Kao antropolog,Klod Levi-Stros je,kaze sam,citajuci opise svakojakih mucenja koja upraznjavaju Indijanci iz Meksika ili oni sa americkog platoa,osecao izvesnu nelagodu.Ali,ta je nelagoda,dodaje,neuporediva sa uzasom i prezirom koji ga prozimaju pred slicnim praksama u nasem drustvu.Osim sto bismo u tim recima mogli da prepoznamo aluziju na torturu koju je francuska vojska u to vreme primenjivala nad alzirskim borcima pokreta za oslobodjenje ili nad onima koje bi osumnjicila kao pobunjenike,s pravom bi nam se moglo uciniti da se u njima zastupa i odredjeni evropocentricni moral.Ako se i zastupa,ipak bi nam moglo biti blisko uverenje od kojeg francuski antropolog pri tom polazi:da se o svakom drustvu bar delimicno mora suditi na osnovu normi koje ono samo obznanjuje.Tada zapazamo svu dubinu licemerja takozvanih civilizovanih drustava.U njihovim zakonskim tekstovima je ukinuto ono sto i dalje se cini.Moralno i politicki se zgrazaju upravo nad praksama koje krisom i bestidno sprovode.Takozvanim primitivnim drustvima,kojima se Levi-Stros bavi,bar se ta hipokrizija ne moze prebacivati.Svirepi obicaji pripadaju,jednostavno,obredima njihovog javnog zivota. Neka se praksa mucenja u bitnome i nije menjala tokom vremena,ali su ipak njeni pobornici gledali da sto vecma suze sam pojam stavljanja na muke.Time su pokusavali da bar izvestan njen deo rasterete moralnih osuda. Upravo u nasem dobu je proces"stezanja"pojma najocigledniji. Samo se pokusajem preodredjivanja moze objasniti"pouka"koju je,1970.godine,svetu dao jedan izraelski general. Osecajuci se nesumnjivo"civilizovanijim",general je naveo primer kako se neki Palestinac"bez mucenja"moze naterati da"progovori".Mucenje je navodno suvisno:dovoljno je zatvorenika vezati za crkotinu kakva je les hijene, koja se smatra krajnje necistom zverkom.Ne samo sto ce onda"progovoriti",tvrdi general,nego se kasnije nece usuditi ni da prizna da je i kako je doslo do toga,jer bi se i sam,medju sabracom,smatrao zauvek necistim i bio izopsten iz zajednice.Opisani izum izraelskih mucitelja,koliko god bio izuzetan po strvinarstvu,ne moze se izuzeti iz mucenja kao represivne prakse iznudjivanja govora nanosenjem bola koji pri tome ne mora biti ogranicen jedino na fizicku patnju."Cistotom"se u mucenju ono ne ukida.Buduci da su napretkom tehnologije napredovale i represivne tehnike,francuski krvnici su se,polovinom naseg stoleca,veli istoricar Vidal-Nake,hvalili da koriste"cisto mucenje",ono koje ne ostavlja tragove.Svakako,elektricna struja ostavlja manje tragova nego lomljenje kostiju ili metoda kolca,ali jos je u pitanju tortura tela.U Latinskoj Americi kapetan Albernaz,koji je rukovodio mucenjem mladog brata propovednika Tita iz Alenkara,izjavio je da ce Tito,ako ne progovori,biti slomljen iznutra,dodajuci: "...jer mi poznajemo nacine koji ne ostavljaju vidljive tragove.Ako prezivi,nikada nece zaboraviti cenu svoje drskosti."(I doista,dominikanac Tito iz Alenkara nije zaboravio cenu krvnikove ustrajnosti:ubio se u Lionu 1975.godine.)Svojim pokusajima suzavanja pojma,mucitelji su zapravo prosirivali praksu.Koliko god izjavama bio"udaljavan",horizont mucenja je ostajao isti,ne gubeci na ostrini. Ni odnos izmedju mucitelja i mucenog se ne menja uvodjenjem zaobilaznih nacina u mucenje.Islednici u logorima i masovnim zatvorima znali su da organizuju mucenje,a da sami ne budu neposredno prisutni.Cilj je postizan "gladijatorskim metodama",kako ce to reci Nikola Cuckovic u spomenutom pismu,prepoznajuci poreklo pretvaranja jednih zatvorenika u orudje za mucenje drugih.Sami,ipak,mucitelji zadovoljavali bi se pokatkad da"neutralno"posmatraju prizor.Tako su,kaze Cuckovic,komisije koje su dolazile u St.Gradisku ili na Goli otok krisom uzivale u"teatru surovosti",u"komadima"mucenja koje bi izrezirali islednici.(U Vijetnamu se mucionica,u razvijenijim krajevima,bezvucna odaja bez prozora,inace naziva"bioskopska sala".)Cak i kada je presuda protiv zatvorenika bila donesena,mucenje se nastavljalo radi"rasciscavanja istrage".Trazene su"izjave"koje su diktirali sami krvnici:bilo je"potrebno"izblatiti sebe,potkazati druge,popljuvati ono u sta se veruje.Cilj je bio slomiti subjekt razaranjem tela,unistiti ono"OPIREM SE,ODBIJAM",dezintegrisati poslednji atom ljudske licnosti.Takva tortura u logorskom svetu je postajala sistem,postajala je cak totalni drustveni poredak ciji je svaki clan morao da bude krvnik ili zrtva,mucitelj ili muceni.Ponekad su te uloge razmenjivane,ali odnos je ovekovecavan.Tanatokratski poredak,u kome se bez mucenja ne moze,nije utopija... (Jovica Acin-"GATANJA PO PEPELU(O izgnanstvima i logorima)")

Vladimir Srebrov ...BIO SAM UBIJEDJEN DA U BiH IMA MALO SRBA.VRIJEME KADA SAM VIDIO DA IMA PUNO VELIKOSRBA,BILO JE VRIJEME KADA JE SDS VEC FORMIRAN I KADA SU VIDJELI DA ZBOG TOGA NECE BITI PODVRGNUTI SANKCIJAMA ILI ICI U ZATVORE...

Milos Vasic-JOS JEDAN DIM... "Pusenje je nacin postojanja",govorio je Zan-Pol Sartr,uz Albera Kamija(sa neizbeznim"goluazom"u ustima)najveci od svih pusaca u istoriji knjizevnosti.Milos Crnjanski,pesnik,ljubavnik i duelant,pominje u"Dnevniku o Carnojevicu" mladog"lecnika"koji na front nosi stotinak kutija cigareta i miran je:"Pusiti,kaze jedna turska rec,znaci sedeti na oblacima i smesiti se na zemlju",veli taj covek,pomiren sa smrcu.Kako umiru pusaci,to znamo:popuse poslednju cigaretu pred streljanje(kolega Alen Mek Liz,iz"Dnevnika",Flint,Micigen,napisao je pre nekoliko godina,usred antipusacke kampanje u SAD,da ce nepusaci uskratiti poslednju cigaretu poslednjem pusacu kad ga budu streljali",jer je pusenje opasno po zdravlje");kako umiru nepusaci,to ostaje nejasno. Pusenje je-poslednjih godina,kao sto vidimo-neodvojivo povezano sa smrcu;to je zasluga nepusackog terora za koji Agnes Heler,cuvena madjarska zena-filosof,kaze da je nova ideologija:"Ako neki greh donosi uzivanje,oni koji vise ne grese izgubili su uzitak,i zele barem njegov deo da povrate kroz mrznju koju osecaju prema onima koji jos puse". Danilo Kis,pred smrt od onoga sto je sa neznoscu zvao"moj Milan Rakic",rekao je ovom autoru da se primakne (gledao sam da ga postedim mirisa"goluaze"),jer:"zelim bar da onjusim duvan".Uostalom,moj rodjeni deda celog zivota(86 godina,hvala na pitanju)pusio je dve pakle niske"drave",jer"vise volim da zivim pedeset godina kao covek, nego sezdeset kao ovca".Velikim mrtvim pusacima treba dodati i Hemfrija Bogarta,coveka koji je cigaretu uzdigao do simbola. Duvan je-ocigledno-veliko uzivanje,ceif koji se opasno granici sa porokom(kao svaki pravi ceif).Zna se da su bar tri Kolumbova mornara dosla natrag kuci kao pusaci;kao godina uvodjenja duvana u Stari svet navodi se obicno 1516, kada je Francuz Zan Niko(odatle:nikotin)uvezao prve kolicine.Za priznavanje svog gradjanskog i ljudskog prava da puse i tako porezima bogate svoju drzavu pusaci su dali velike i svetle zrtve:papa Urban VII ekskomunicirao je rutinski uzivaoce"demonske trave";u elizabetanskoj Engleskoj za pusenje se vesalo;Mihail Fjodorovic,prvi car dinastije Romanovih,pusacima je sekao noseve,a sultan Murat IV glave(18 glava dnevno,pa se ipak danas kaze:"pusi kao Turcin").Kao i opijum,duvan je bio i ostao omiljeni predmet oporezivanja,i to debelog.Tako se i doslo do monumentalnog licemerja nove totalitarne drzave:s jedne strane se cvrsto drzi drzavni monopol na duvan;s druge strane vode se ideoloske kampanje protiv pusenja,od pamfleta iz 19.veka"Duvan,apsint i ludilo"(kada se pusenje uvodi u zbirku"Od cega umire srpski djak",pored susenja kicme i dlakavih dlanova),pa do modernih teorija o "pasivnom pusenju".U tom smislu jedino je francuska vlada bila postena:"Zloupotreba je opasna",obavezno je natpis na"goluazama";a koja zloupotreba nije?Uostalom,mnogo vise ljudi je umrlo je od javnog saobracaja,ratova,ideologije i religije nego od pusenja.O radu i da ne govorimo... U cemu je,dakle,sustina uzivanja u duvanu?Nikotin je-kazu doktori-stimulant.To znaci neuporedivo zadovoljstvo prve cigarete s prvom kafom izjutra(narocito ako je"goluaza"u pitanju);zatim,cigareta je predah u svemu gde predaha treba("ajd`da zapalimo,pa cemo videti");cigareta posle ljubavnog"cina",ili izmedju,spada-kazu ljudi-u vrhunska uzivanja; "jos jednu,pa da polegamo"...Seljak iz okoline Kragujevca prica sledecu pricu:pokupe ih Nemci s puta,u oktobru 1941.i odvedu na neku ledinu;tamo pocnu da sniraju mitraljeze,a jedan stariji covek kaze:"Ljudi,ajd`da zapalimo,ovi ce nas pobiju..." I cemu se pusac moze nadati u ova surova vremena?Prokazen je,moralno sumnjiv,divljac za odstrel...Ima i utehe: jedini nacin da se u Americi putuje avionom u prvoj klasi sa kartom"economy"klase jeste da se deklarisete kao pusac:posto pusi samo fukara,u prvoj klasi uvek ima pusackih mesta...Pusacima,medjutim,ostaje mnogo znacajnija uteha od svega ostalog:da zapale jednu,pa makar im bila i poslednja.Jedino cemu se normalan pusac moze u svom(kratkom ali zestokom)zivotu nadati jeste da ce u poslednjem izdisaju izdahnuti prelepi plavicasti oblak duvanskog dima,pa makar mu pikavac ispekao vec mrtve prste.

ponedjeljak, 26.11.2007.

Hadzem Hajdarevic-ZRTVA JE SAMO ZRTVA(Konstitutivna zoologija) Stice se dojam da su oci bh.javnosti prestale biti uprte u Haag od onoga trenutka kad je tamosnji Medjunarodni sud pravde odbio optuziti Srbiju za agresiju na BiH i genocid pocinjen od 1992.do 1995.godine.U odlukama suda ignorirane su cak i rezolucije Ujedinjenih nacija.Optuzba za genocid svedena je samo na Srebrenicu.Potom je sve ucinjeno da se,i u Srebrenici,i u najvecem dijelu RS-a,gotovo zalede stravicne posljedice genocida. Tako se na bosanskom primjeru pokazalo da pravda nije samo spora nego,cesto,i nedostizna.Na Haag se pocelo gledati kao na zloguki teatar opsjena i sjena.Haag je cak postao dosadan.Prosle nas je sedmice mogla "uveseljavati"zvjerinja nacionalisticka logika Vojislava Seselja.Njegovu smo odbranu pred Haskim tribunalom mogli posmatrati kao otvoreni fasisticki teatar,jedanko kao sto smo ranijih godina pratili hasku odbranu Slobodana Milosevica. Pogledamo li,medjutim,imalo oko sebe,vidjet cemo da su sve te nacionalistickopogromaske ideje,sto ih je Seselj psihoticno iznosio/branio pred drvolikim haskim porotnicima,u najvecoj mjeri"ovjekovjecene"na nasem prostoru.Zar je Republika Srpska,ovakva kakva jest,ista drugo doli morbidno ostvarena seseljevska/milosevicevska "knezevina"? Ovdasnji politicari,barem oni kojima je,kao,stalo do ustabljenja Bosne i Hercegovine kao normalne i funkcionalne drzave,vole se pokazati u javnosti kako im je sve manje jasno koju to frankenstajnovsku igru provodi medjunarodna zajednica u nasoj zemlji i na Balkanu.S druge strane,mnogi ovdasnji politicari su se sve ove godine ponasali tako kao da je jedino bilo vazno u ocima svijeta potencirati vlastitu,gotovo samoubistvenu psihologiju zrtve,u sta je godinama,putem medija,stranackih okupljanja i predizbornih sijanja strahova,utreniravana domaca javnost.Jer,mi smo zrtve,zrtve agresije,zrtve genocida,zrtve bjelosvjetske bescutne hipokrizije,zrtve svih protiv nas,pa zar to nije dovoljno i sta jos valja dokazivati... Ocito,nije bio dovoljan taj (samo)nametnuti status zrtve i trebalo je mnogo sta dokazivati i"dokazivati"?Jer se, ponekad,takvo ponasanje znalo pokazati i kontraproduktivnim.Ovdasnji politicari nikad nisu ozbiljno shvatili evropsku i svjetsku povijest.Historija,uglavnom,ne obestecuje zrtvu ili pravednika,nego,najcesce,proizvodi nove zrtve i nove nepravde.Politicka je mudrost kako svemu tome doskociti a ne samo kukati,plakati i pomagati. Pogotovo ne plakati,kukati,pomagati a pritom se,kroz kriminogene labirinte osvojene vlasti,bescutno bogatiti na racun istih tih bh.zrtava i svih drugih koji su se osjetili ostecenima u vremenima agresije,prljavog rata i joste prljavijeg novca. Tesko je znati koliko ce nekom unutarbosanskohercegovackom osvjescivanju/samoosvjescivanju naprama pravdi,pravicnosti,istini o naravi rata i Haaga,doprinijeti nedavno izasli,hrvatski prijevod knjige"Mir i kazna"bivse glasnogovornice Tribunala Florence Hartmann.Knjiga je objavljena u Hrvatskoj samo dva mjeseca nakon njena pojavljivanja na francuskom jeziku.Knjiga"Mir i kazna"bila je svojevrsni nakladnicki hit na ovogodisnjem Interliberu u Zagrebu. Oni koji prate medije znaju da je posthaska ispovijest Hartmannove,kao neposredne suradnice Carle del Ponte, postala glasovita i prije nego se pojavila.Privremeno su se i u bh.medijima pojavljivali citati iz knjige,te izjave Hartmannove.Politicari su uglavnom sutjeli.Mozda ce tek ovaj,hrvatski prijevod pomoci da se u bh.stranackim ili kojim drugim"stabovima"izanalizira predoceni sadrzaj i prometnu u javnost vlastita vidjenja Haskog suda i djelotvornosti njegova rada. Autorici Hartmann je bilo vazno da hladno i precizno podastre dokumente,citira izjave,predoci biljeske i,izmedju ostaloga,ponudi hronologiju hvatanja/nehvatanja i procesuiranja pojedinih haskih optuzenika s Balkana.Prozvani su najvisi predstavnici vlasti i onih drzava koje su svojevremeno formirale Haski tribunal a koji su se ponasali vise u skladu s vlastitim pragmatickim interesima negoli sto su radili u interesu pravde,zastite zrtava i mira u svijetu. Prikazani bespostedni ratovi tajnih sluzbi zaduzenih za otkrivanje ili,pak,za prikrivanje obavjestajnih podataka naprama nesmetanog rada Tribunala najdirektnije ilustriraju vrijeme u kojemu je nas mir nakon Daytona pretvoren u kaznu za sve bh.gradjane,a rat u trajnu nagradu za balkanske politicke i druge profitere. Jos nam ostaje da se pitamo kako li ce tek biti poslozene balkanske i evropske pravednicke kockice kad i Carla del Ponte,nakon isteka tuziteljskog mandata,objavi svoju dugo najavljivanu knjigu/ispovijest i ponudi je kao bestseler od kojega ni za"mir"ni za"kaznu"u bh.uvjetovanostima i kontekstima nece biti nikakve koristi? ("Oslobodjenje")

Zmago Jelincic-Plemeniti,"slovenski Seselj" ...U kratkoj biografiji,koju je uoci izbora sam objavio,Jelincic navodi da je rodjen 1948.godine,da je nakon zavrsene gimnazije poceo studirati i da je kao student bio baletan.Pokrenuo je prvu proizvodnju prirodnih lijekova u bivsoj Jugoslaviji,a nesto kasnije i prvu finansijsko-dionicarsku kompaniju.U politicka dogadjanja u Sloveniji se ukljucio 1989.godine,a dvije godine kasnije je ustanovio Slovensku nacionalnu stranku,sa kojom je usao u Parlament vec na prvim narednim izborima. Pohvalice se da je autor projekta drzavnih odlikovanja Slovenije,da je kao farmaceut napisao knjigu"Kozmetika i raslinje",da je strastveni sakupljac starog oruzja i drugih starina,ponajprije starog novca,a da je kao numizmaticar izdao sedam knjiga-kataloga banknota.Takodje da je pilot. Kada je prije desetak godina otkrio da je njegova porodica jos prije 250 godina stekla pravo na plemicku titulu,svom imenu i prezimenu dodao je pridjevak Plemeniti... ...Prije cetiri godine na internetu u Sloveniji se pojavio spisak nekadasnjih saradnika Sluzbe drzavne bezbjednosti, medju kojima se naslo i ime Zmage Jelincica.Pod imenom PADOBRANAC,navodno je angaziran 6.jula 1978.godine, a njegovo obavjestajno podrucje,pise u dosjeu,su bili prvenstveno Velika Britanija i slovenska emigracija.Jelincic eventualnu saradnju sa SDB-om nikada nije javno demantirao,a na pitanje tim povodom uoci predsjednickih izbora je odgovorio:"U SLUZBI DRZAVNE BEZBJEDNOSTI SAM BIO NAJBOLJI JUGOSLOVENSKI AGENT I PO MENI SU ENGLEZI SNIMILI SVE FILMOVE O DZEJMSU BONDU"... ("Oslobodjenje")

Prof.Dr.Vojislav"Ko ce na mene!?"Seselj,Seki The Legend-NIKO KAO JA! ...SVE STO SE DOGADJALO BIO JE ZAPRAVO BRATOUBILACKI RAT SRBA PRAVOSLAVNE,KATOLICKE I MUSLIMANSKE VERE,ORGANIZOVAN,NARAVNO,SPOLJA... (Haag 2007.)

Damir Avdic-Graha-NA KRVI CUPRIJA -Ubio mi je brata. Poznavali smo ga sa linije. -Iz cista mira. Bio je dobar borac. -Znao je da nema nista s njima. Izboden gelerima. -Ubio ga je onako. Imao je dovoljan postotak invalidnosti da ga demobilisu. -Onako.Kako sila ubija. Ostao je u armiji. -Da se prica. Zbog paketa. -Ker profiterski. To je sve sto je imao za zenu i dijete. -Pijacar. Njih dvoje su sve sto je imao uza se. -Na tudjoj je krvi zlato naniz`o. Imao je i brata. -Sad je logistika. Ubio mu ga supak. -Sad je ime. Zato sto mu brat nije bio picka. -Podmazuje guzonje. Zato sto mu brat nije dao na sebe. -Cuvaju mu ledja. Jutros ga je pokopao. -Al`Allah ga dragi vise ne sacuva. Od jutros je pod mezarom sjedio. -Osveticu se. Bore su mu licem mjesto suza tekle. -Osveticu brata. Usta suha na smrt zaudarala. -Znam da mi vjera kaze oprosti. Arif nam je rekao. -Znam da moram biti jak. Zena nas je trazila. -Al`nisam jak. Molila nas je da ga dovedemo. -Allah je Bog. Bojala se za njega. -Al`brat je brat. Bio joj je covjek. -Allah je jedan. Bio joj je dobar covjek. -Al`brat je krv. Zeljela ga kraj sebe. -Allah je najveci. Za djete i za sebe. -Al`ne vidim ga od krvi. Za dobro i zlo. -Allah ce me kazniti. Za jucer i danas -Ja cu se pokloniti. Za sutra i poslije. -I kazni se radovati. Za nadu i strah. -I kazna je dar kad je od Allaha. Za srecu i bol. -I molicu za jos. I za ono malo sto se jos od zivota dalo odlomiti. -Al`cu se osvetiti. Za sve sto se jos dalo naslutiti. -U kajanju cu ga utopiti. Za brata kojeg nema. -Osveta. Tada me Adnan pogledao. -Krv. Znao sam mu pogled. -Za krv. Tako gleda kada boli. -Za brata. Tako gleda kada druge u zivot vraca. -Osveta Okrenuo se Osmanu i upitao. -Kako ces se osvetiti? -Ubicu ga. -Koga? -Njega. -Zasto? -Ubio mi je brata. -Znam.Pitam te zasto ces ti njega ubiti? -Da osvetim brata. -Neces ga tako osvetiti. -Hocu. -Neces. -Ti mi reci. -Ubices ga. -Ubicu ga. -I? -I kraj. -Konacan promasaj.Tvoj.On mrtav i pokopan.Ti.Ludilom zakopcan.Kraj.Tvoj.Pokopan,slobodan.Kraj.Tvoj. -Ne odgovaraj me.Ubicu ga. -Ne odgovaram te. -Zasto mi to pricas? -Da te naucim da se osvetis. -De nauci me. -Supak ima dijete.Curicu. Osman ne trepnu. -Mi cemo ti ga uhvatit.Svezat.Ti dovedi curicu.Raspori je pred njim.I navuci mu je na glavu. Osman trepnu. -Kad je bude ukopav`o dodji na dzenazu i reci drkam ti na dijete.Ubice te na mezaru.Pasces mu k`o dijete.Ti. Slobodan.On.Ludilom zakopcan.Pamti tebe i brata tvoga isto k`o i dijete svoje.Kraj.On zivi.Promasaj. Tisina frknu. -Ti si lud jebem ti mater. -Ne psuj mi mater. -Ti si lud. -Ne lud.Kategorican. Osman frknu.Ustade i ode.Ne okrenuvsi se. -Bice dobar.Uzece abdest i lece s mirom.I dijete ce mu imat oca.I mati joj muza. -Jesi`l mislio to sto si rek`o? -Nisam. -Zasto si rek`o? -Da ga odvratim.Ubili bi ga prije nego sto bi mu i pris`o. -Mislio sam da cemo mu mi pomoci. -Pomogli smo mu.Otisao je zeni i djetetu. -A supak? -A supka cemo veceras ukopati.Kraj.Bolan promasaj.Ziv ukopan. Ostali smo sjediti pod mezarom.Kraj nogu Osmanova brata.Bio je dobar borac.Bio je dobro drustvo.

Uzeir Bukvic-PRODAVAC PTICIJE PJESME(Pricanje uz harmoniku) Sreo sam ljetos covjeka koji je na plazi u Aziji prodavao pticju pjesmu.Nosi glinenu kutijicu neobicnog oblika,iz koje se tiho,ali prijatno cuje cvrkut ptica.Prodavac je krupan,zemljani predmet u njegovoj ruci je poput vrapca,a pticja pjesma zarobljena u tom glinenom gramofonu jedva se probija kroz tesku ljetnu vrucinu. Podsjeti me na ovog Azijca nedavni susret u Brckom,sada Brcko Distriktu,sa Borom Paunovicem,bivsim harmonikasem,sada ulicnim muzikantom. I to je novina u Brckom.Nikad se ovdje ranije nije sviralo na ulici.Za to su postojala druga,prikladnija mjesta. Boro je davno dosao iz Obrenovca s nekim ciganskim orkestrom,zakacio se za Brcko,kao i sam sto sam,i tu prozivio zivot.Sad ima svoje mjesto na bivsem brcanskom korzu:stolicicu i staru harmoniku KLAVIRKU.Rijetko svira,uglavnom prica o pjesmi,muzici i vremenu kad je sa DUGMETAROM zario i palio nocnim zivotom Posavine. Sa dvanaest je,veli,sa harmonikom stao u ocev orkestar,a otac mu se zvao Milan,ili Trokan,sto mu je bilo umjetnicko ime;samo je pet harmonikasa njegovoga ranga bilo u bivsoj Jugoslaviji.Zasvirao je s njim prvi put u Visegradu,i ostao cijeli zivot s harmonikom i s Bosnom. -Otac mi je bio i drug i prijatelj.Takav je odnos medju nama Ciganima. Prvi put sretoh Roma da s ponosom za sebe kaze da je Ciganin. -Dvadeset dvije i po godine sviram u ovome gradu,koji je imao jedan cvijet koji se zvao Karanfil-mahala.To nije imao svijet.To su bili vrijedni ljudi,elita:Selmo,Mikan,pa Malovici,pa Dzevdo.Bila su gospoda.Eh,bre,dodje mi kad se sjetim, pa me dusa boli...Kad sam se,prije cetiri godine,vratio,za Bajram sretnem Sulju Pervanovica na pijaci,a on mi veli:"BORO,BRE,OVDJE VISE NEMA LJUDI!NEMAS OVDJE VISE KOME SVIRATI!"Ipak se vratim i pocnem svirati na KORIDORU. Vecina Brcaka cuvenu pijacu ARIZONA jos zovu KORIDOR.To joj je ratno ime i tesko se brise.Za rata je tu bila linija razdvajanja.Potom,neka vrsta nicije zemlje-ni turska,ni kaurska.Tu su se poceli sastajati dovitljivi i snalazljivi i gledati od cega se zivi.Sad je to najveca evropska pijaca,sa vise od tri i po hiljade radnji i ducana.Od nje hoce da grade neku evropsku pijacu. -Na ARIZONI nema mjesta za mene.Na KORIDORU sam bio ponovo nasao sebe.KORIDOR mi je ostao na srcu. Tako mi je bilo lijepo. Dok pripovijeda o svojim vremenima,na koljenu pridrzava staru KLAVIRKU,pozutjelu od dugih godina i jos duze upotrebe.Zapravo,rijetko ili nikako svira i pjeva.Njegova pjesma je u prici i pjesmi i muzici iz sada vec nepostojeceg vremena,kad je bio lijep i mlad i kad ga je nepredvidivost zanata dovela u ovaj grad. -U aprilu sam je kupio i izasao s njom na ulicu.Ulica je mnogo teza od kafane.Na ulici moras imati kulturu,paziti na repertoar.Ja sam uvijek vodio racuna sta sviram,a moj repertoar je VISEGRADE GRADE,TEBI,MAJKO,MISLI LETE,U SVIJETU SAM ZIVOT OSTAVIO...Ostao sam,burazeru,bez harmonike.Da mi je samo doci do kakve DUGMETARE.Nije ovo za mene.Ja sam citav zivot svirao na DUGMETARI.Za dva mjeseca sam morao nauciti na ovo,ali mi fali DUGMETARA ko kruh. Zastane,prevrce ocima;zbunjen,razocaran i osamljen. -Da znas samo u kakvu sam ja pao depresiju.A bio sam kavaljer,volio sam ljude,volio sam bratstvo-jedinstvo,sto jest jest.Kako se samo istumbao ovaj zivot!Vrijeme je,bre,da dodju bolja vremena.Mi Cigani smo neodredjeni ljudi.Fali nam obrazovanje,ali imamo instinkt,svugdje se prolagodjavamo.Ja sam sa osam godina svirao na slavi,sa cetiri poceo na harmonici,ali niko od mojih ne svira.Ja cu biti kraj.Sa mnom ce umrijeti i svirka u familiji Paunovica. Steta...Imam sestero djece,cetiri sina i dvije kcerke.Nijedno nije krenulo mojim stopama.Rajko je zavrsio kibernetiku u Sarajevu.Supruga Hajrija je farmaceut;radila je na KOSEVU...Lijepo me primio ovaj grad.I zakon i gradjani i oni u OHR-u.Nikad nisam bio ni svjedok na sudu,a kamoli da sam dosao u sukob sa zakonom. Lijepo je i rijetko cuti pricu o Distriktu s ovoliko iskrenosti i simpatija.Cigani su izgleda najiskreniji patrioti;oni koji za to imaju najmanje razloga. Sokira me drukcijim odnosom prema gradu i Bosni susret s kcerkom mog prijatelja Hrvata.Rodjena je u Bosni-i pradjedovi su joj iz Posavine-ali odrasta u drukcijim okolnostima domoljublja.Mlada,lijepa Bosanka.Na licu joj se vidi ko je i odakle je.Obradovana je susretom,mada me jedva pamti.Rastali smo se kad je tek kretala u skolu.Pruzih joj novine,OSLOBODJENJE,na sta se moja mlada evropska prijateljica strese kao da sam gubav,ne daj Boze. -A,ne!Ne citam to!-veli kao da je otrov. Upitah kcerku drugog prijatelja,bivseg kolege-zavrsio je casno i kao covjek i kao novinar-sta planira i gdje vidi sebe u buducnosti. -Da zavrsim skolu-veli-i da se preselim u Beograd. Studira u Svedskoj,gdje je dosla u ratu.Ljeti navrati u Brcko,na burek i cevapcice,ali cilj je Beograd. Za sagovornika cu,dodjem li opet u Distrikt,izgleda jedino imati Boru,bivseg harmonikasa. Zbunjen tom istinom,izbezumljen praznom nadom,ne znam vise ni koliko smo dugo razgovarali,ni kako smo se rastali. Upitao me,na kraju,imam li zelju da mi nesto odsvira. -Sviraj-rekoh-sta hoces!-svjestan da to sto radi odavno vise nije muzika. On i zapoce: -Mujo kuje konja po mesecu... Po mesecu,bezbeli Boro,nego sta,nego po mesecu! Ne znam u cemu je slicnost izmedju Borine price o pjesmi i muzici onoga prodavaca pticje pjesme na plazi u Aziji. Tek,i prica o pjesmi moze vas se veoma snazno dojmiti,bas kao i prijatni pticji cvrkut bez ptice. Ljeto 2000. (Uzeir Bukvic-"SIJERMINA DJECA")

Mihajlo Mihajlov-AKTIVNA I PASIVNA NESLOBODA Rec totalitarizam,kao nekada rec fasizam,potpuno je izgubila svaki sadrzaj.Totalitarizam i fasizam danas nisu odredjeni pojmovi vec uvrede koje se upotrebljavaju da bi se ocrnila neka pojava,drustvo ili licnost.Time se postize veoma kratkotrajan cilj,a cesto cak i potpuno suprotan efekat od zeljenog.Koliko puta su razne juznoamericke diktature nazivane fasistickim,iako se radilo o klasicnim vojnim rezimima,ili cak umerenim autoritarnim,kojima ni na pamet nije padalo uvodjenje korporativizma kao u fasistickoj Italiji,ili rasnih zakona kao u nacistickoj Nemackoj? Koliko puta se u stampi moglo procitati da je,recimo,titovski rezim bio totalitaran,ili da je cak Miloseviceva vlast-totalitarna?Medjutim,vec vise godina na svetu postoji samo jedna zaista totalitarna drzava,a to je-Severna Koreja. Vec posle 20.Kongresa KPSS Sovjetski Savez je poceo da gubi mnogo znacajnih elemenata totalitarizma i da se pretvara u autoritarnu policijsku drzavu.Sa Jugoslavijom se to isto desilo koju godinu ranije,a govoriti o posttitovskoj ili danasnjoj,drugoj Jugoslaviji kao o totalitarnoj zemlji je jednostavno smesno.Na taj nacin upotrebljavati pojam"totalitarizma"znaci zaboraviti-ili nikada i ne spoznati-sta je to u stvari totalitarizam,i cime se to on razlikuje od"obicne"diktature,ili autoritarnog,policijskog rezima.To je vec opasno,jer stvara preduslove da se pravi totalitarizam,verovatno nekog novog tipa,uopste na vreme ne prepozna. A izmedju autoritarne i totalitarne diktature postoji ogromna,i to kvalitativna,a ne kvantitativna razlika.Ako je nemacko- americki sociolog Hana Arent medju prvima opisala i izanalizirala moderna totalitarna drustva,tek je ruski emigrantski filozof Roman Redlih u knjizi STALJINIZAM KAO DUHOVNI FENOMEN,skoro istovremeno kad i Hana Arent,krajem cetrdesetih i pocetkom pedesetih godina,pokazao osnovnu razliku izmedju autoritarnog i totalitarnog drustva. Ne radi se o tome da je u totalitarnim drustvima veci stepen neslobode i da obuhvata sira podrucja zivota ljudske zajednice.Ne moze se reci ni da su totalitarna drustva uvek krvavija od autoritarnih.Vojna diktatura u Argentini u drugoj polovini naseg veka odnela je sigurno vise ljudskih zivota nego totalitarni rezim u Cehoslovackoj posle 1968. Takodje,nije rec o tome da su totalitarna drustva uvela apsolutnu kontrolu u ekonomsku sferu drustva,a autoritarna nisu.Hitlerizam je cisti primer totalitarizma,a u nacistickoj Nemackoj privreda i poljoprivreda su ostale u privatnim rukama.Naravno,slobode nema ni u autoritarnom ni u totalitarnom drustvu,medjutim,kvalitet neslobode se radikalno razlikuje. U autoritarnim drustvima ljudi su liseni slobodne stampe,slobode javne reci,politickog udruzivanja,slobodnih izbora,mogucnosti demonstracija,nezavisnih sindikata,i tako dalje.Sloboda gradjanina je u takvim drustvima ponekad surovo ogranicena svemocnom policijom. Medjutim,u totalitarnom drustvu,ciju najdublju sustinu je opisao Dzordz Orvel u romanu 1984,covek MORA da cita zvanicnu stampu,MORA javno da iskazuje podrsku vladajucoj partiji,MORA da glasa na jednopartijskim izborima(otuda postojani rezultati takvih izbora-99% za jedinog kandidata),MORA da ucestvuje na proslavama godisnjica revolucije,paradama i"demonstracijama"na kojima se slave njegovi tlacitelji-vodja i partija.Ako se u autoritarnim sistemima radi o fizickom sprecavanju realizacije slobode coveka,cesto i po cenu javne ili tajne likvidacije,to jest radi se o"klasicnoj",PASIVNOJ neslobodi-u totalitarnim drustvima XX stoleca ta nesloboda je podignuta na visi stepen: covek je,da bi sacuvao glavu,prisiljen da AKTIVNO podrzava rezim koji ga mrcvari. Tako covek sam postaje svoj zatvorski cuvar i mucitelj,pri cemu,da bi sacuvao bar neko samopostovanje,svest o svom realnom polozaju potiskuje tako duboko,da sam pocinje verovati u svoju iskrenu odanost totalitarnom rezimu. To objasnjava inace paradoksalnu cinjenicu da onog trenutka kada nestaje strah od totalitarne vlasti,umesto desetina miliona odanih vernika totalitarnog rezima,koji su mu godinama verno sluzili i klicali,bukvalno u roku od par dana ili nedelja ostaju samo male,savrseno beznacajne grupe tragikomicnih"vecnih protestanata". To je kvalitativna razlika izmedju AKTIVNE i PASIVNE neslobode.To je razlika izmedju totalitarizma i autoritarizma. Sve ostale razlike su drugostepene. Upravo zbog fundamentalne razlike ta dva tipa neslobode,poticali su brojni nesporazumi izmedju begunaca i emigranata iz totalitarnih zemalja i ljudi koji su ih simpatisali u demokratskom svetu.Neretko su jucerasnji "gradjani"totalitarnih drustava nasavsi se na Zapadu,na zaprepascenje svojih domacina,sa odusevljenjem govorili: "Hvala Bogu,najzad smo slobodni,ne moramo vise da izlazimo na izbore,ne moramo biti clanovi sindikata,ne moramo vise da ucestvujemo na demonstracijama,dobrovoljnim radnim akcijama i da citamo novine."Sve te aktivnosti su,naravno,u njihovoj svesti bile povezane sa upraznjavanjem AKTIVNE neslobode.Suprotno tome,begunci iz autoritarnih,obicno-desnih diktatura su odmah,i sa odusevljenjem,zapocinjali slobodnu politicku aktivnost koja im je bila onemogucena u uslovima PASIVNE neslobode. Upravo u toj kvalitetnoj razlici izmedju totalitarizma i autoritarizma je uzrok psiholoskog soka koji je Zapadnom svetu priredio,nakon proterivanja iz SSSR-a,Aleksandar Solzenjicin 1974.Uskoro nakon dolaska na Zapad on je posetio Spaniju i veoma je toplo opisao u televizijskim intervjuima.Zapanjio ga je-rekao je-nivo slobode u toj zemlji,o kojoj je vecito u sovjetskoj stampi citao da je fasisticka.A kad tamo-svuda ima kopir-masina,kojima se ljudi koriste bez ikakve kontrole.U SSSR-u su vlasti,zbog bujanja"samizdata"strogo kontrolisale sva sredstva umnozavanja.Taj zabavan slucaj se desio jos u vreme frankizma u Spaniji. Totalitarizma u cistom vidu,kakav je opisao Orvel,naravno nigde nikada nije bilo,mada je nas vek video celi spektar neslobodnih drustava koja su se nalazila negde izmedju apsolutnog totalitarizma i"klasicne"autokratije.Poslednjih godina mnoga takva drustva popunjavaju spektar koji se prostire izmedju autoritarnih i demokratskih drustava.U tom delu spektra se danas nalazi vecina postkomunistickih drzava.Pri tome nije tesko uociti neke nove paradoksalne fenomene.Recimo-potpuna anarhija u ekonomsko-finansijskoj sferi,nezamisliva ne samo u autoritarnim drustvima, vec i u liberalno-demokratskom.Cesto i apsolutna sloboda stampe,mada ne i televizije.I ujedno,u mnogim takvim drustvima na vrhu vlasti se nalaze jos uvek isti ljudi iz prethodne,komunisticke epohe. Pa ipak,danas se totalitarnim drustvom moze nazvati samo Severna Koreja i u manjoj meri Vijetnam i Kuba.U Kini, zna se,hapse disidente i tenkovima rasteruju studentske demonstracije,ali niko vise od Kineza ne ocekuje svakodnevno recitovanje Crvene knjizice i Srecom ozarena lica na paradama pred tribinama gde stoje clanovi Centralnog komiteta.Aktivna nesloboda se transformisala u pasivnu. Da li to sve znaci da je minula opasnost totalitarizma,te najstrasnije rak-rane covecanstva,koja je udarila pecat upravo istoriji XX stoleca?Na zalost,to se ne moze reci.Svaki put kada uzimaju maha ideje koje opravdavaju limitiranje slobode individue i socijalno nasilje u ime bilo kakvog"viseg"cilja,one vode ili ka autoritarizmu ili ka totalitarizmu.Pri cemu"visi"ciljevi ne moraju biti oni vec iskompromitovani kao sto su-odbrana i dobrobit rase, nacije,domovine,klase,religije i tako dalje.Ciljevi mogu biti novi i plemeniti,kao-ocuvanje prirode,civilizacije,ljudskog roda,zdravlja,jednakosti i slicno. Medjutim,nije stvar samo u ciljevima.Autoritarna drustva su cesto proglasavala mnoge od pomenutih ciljeva za svoje zvezde vodilje,pa ipak nisu zbog toga postala totalitarna.Stvar je samo u vrsti neslobode koja se uvodi u drustvo. Osnovno je pitanje-radi li se o aktivnoj ili pasivnoj neslobodi.Neverovatni razvoj tehnike,paralelno pracen,na zalost, nevidjenim osiromasenjem duhovnog zivota modernog coveka,stvara preduslove za razvoj upravo totalitarizma.Uvek je na svetu bilo mnogo konformista,ali postoji ogromna razlika izmedju konformizma koji pristaje na ogranicenje slobode i konformizam koji pristaje na aktivno sluzenje zlu. Vasington,28.marta 1994. (Mihajlo Mihajlov-"DOMOVINA JE SLOBODA")

subota, 24.11.2007.

Peter LeMarc-SA GOTT ATT MA GOTT IGEN Jag sitter och tittar Ut frĺn min fönsterkarm Känner en vindpust Andas pĺ min arm Det är nĺnting med luften Vet inte vad det är Det doftar som sommar Trots att hösten är här Och det slĺr mej... Ĺh,det är sĺ gott att mĺ gott igen Ĺh,det är sĺ gott att mĺ gott igen Det känns som sĺ länge sen Ĺh,det är sĺ gott att mĺ gott igen Allt det där glömda Det som jag alltid minns Är bortblĺst bland molnen Som om det inte finns Ja,den där ändlösa ängslan Den gĺr nĺn annanstants Jag sitter i ett fönster Önskar mej ingenstans Och det slĺr mej... Ĺh,det är sĺ gott att mĺ gott igen... Jag sluter mina ögon och jag ser det jag ser Hur vinden drog som en rakkniv och skar mej ner Det enda sanna var sorgen och grĺt som bara kom Som att lĺngsamt kvävas och tappa allt förstĺnd Ifrĺn ett vidöppet fönster Blickar jag bara ut Snart kommer nog regnet Men ocksĺ det tar slut Jag sörjer inget jag saknar Är glad för det jag har Är bara lycklig att jag lever Ja,att jag finns kvar Och det känns som om... Ĺh,det är sĺ gott att mĺ gott igen... (Peter LeMarc-"KÄRLEK I TYSTNADENS TID",2007.)

Madonna ZELIM VLADATI SVIJETOM.SVAKI PUT KAD OSVOJIM NEKI VRH,VIDIM DRUGI NA KOJI SE ZELIM POPETI. MOZDA BIH TREBALA BAR NA TRENUTAK ZASTATI I DIVITI SE POGLEDU,ALI JEDNOSTAVNO NE MOGU, MORAM SE PENJATI DALJE.

Momcilo Rajin-POGLED ISKOSA Neko razuman odavno je rekao da provincijalizam nije geografsko odrediste vec stanje svesti.Ekspanzija masovnih medija i digitalne komunikacije u poslednjih desetak godina bacila je na kolena uverenje da zivot u velegradu vec po sebi obezbedjuje superioran kulturni status.Sateliti i,pogotovo,internet izbrisali su sve privilegije geografskog odredista.Ispostavilo se,takodje,da su u manjim sredinama odsustvo bombardovanja dogadjajima,"visak vremena"i relaksiraniji tempo zivota omogucili koncentrisaniji odnos prema informacijama u sistemu vrednosti.U popularnoj muzici taj proces odavno traje.Onima zainteresovanim da zarone dublje od konfekcijskog zvuka sa top-lista i MTV-a,koji se nisu lako prepustali hedonistickim porivima sa rejvova i tehno zurki,odavno je jasno da se najzanimljivija zbivanja desavaju na tzv.alternativnoj sceni.Jer,tu ima najmanje podilazenja modi,masovnom ukusu i pravljenju kompromisa.Nasuprot tome,tu je obilje licnih poetika,uzbudljivih prica i muzickog avanturizma.Muzicka svedocanstva o izazovima savremenog sveta i borbi"malog"coveka u eri postliberalnih kapitalistickih odnosa cesto su duboko utemeljena u sopstvenom muzickom nasledju i tradiciji.A ta borba je po pravilu bila izvor i inspiracija najzanimljivijih dela.Takva dela uvek sadrze obilje emocija koje ne samo da vracaju veru u iskonske potrebe coveka da voli i bude voljen,nego i nadu da se mogu izbeci zamke zagadjenog i korumpiranog sveta u kome su novac i politicka moc sve izmedju alfe i omege.Dugo su filmovi,literatura,pa i muzika,projektovali depresivne,ili mracne i klaustrofobicne price o zivotu i zbivanjima u malom gradu.Vremena su se promenila.Ocigledno je da necemo prisustvovati borbi oko primata,niti ce iko vise imati privilegovani polozaj.Mozda sve ovo uskoro vrati malo vise duse u velegradski zivot,jer u suprotnom pojam provincijalizma ce morati drukcije da se definise.A,bogami,i ne samo on. ("Vecernje novosti")

petak, 23.11.2007.

Fra Ivan Sarcevic,profesor na Franjevackoj teologiji u Sarajevu i glavni urednik casopisa Franjevacke provincije Bosne Srebrene"Svjetlo rijeci" ...Nikada nisam izisao na izbore za Hrvatski sabor ili za hrvatskog predsjednika.Jer,iako sam hrvatski drzavljanin,nisam gradjanin Hrvatske i ne moram koristiti sva prava koja imam.IZBORE U SVOJOJ DRZAVI,DAKLE U BOSNI I HERCEGOVINI,SMATRAM VISE NEGO PRAVOM,VLASTITOM OBAVEZOM,NEKOM VRSTOM GRADJANSKE OSOBNE ISPOVIJEDI... .Tko god pobijedio u Hrvatskoj-Sanader ili Milanovic,dio bosanskohercegovacke elite,politicke i duhovne,opet ce biti u odredjenom dijelu privilegiran,ali jos ce i dalje ostati antagonizmi medju Hrvatima.Kobno hrvatsko pitanje opet ce se vratiti:Tko to dijeli Hrvate?Najcesce su do sada bili krivci bosanski Hrvati ili dio bosanskih franjevaca.Mozda ce tako biti i dalje jer pobijedi li Sanader,dobar dio Hrvata iz Hrvatske bit ce jos nesnosljiviji prema Hrvatima iz Bosne i Hercegovine,jer su krivi za izbore,kao sto zbog njih nose teret optuzaba za rat u BiH.Pobijedi li Milanovic,opet ce biti krivi,jer"jao"pobijedjenima".Sto god bilo,ipak bi trebalo jednom krenuti u zdrav politicki dogovor s bh-drzavom kakva god bila,i napokon zeljeti joj dobro,ako nista a ono bas zbog Hrvata u njoj.TREBALO BI OSTAVITI I POMISAO DA SU BH-HRVATI DIJASPORA,SREDSTVO STJECANJA POLITICKOG PROBITKA. Trebalo bi nastaviti pomagati u kulturi i ekonomiji i prosiriti dobronamjernost i spoznaje o jednom narodu koji je pred nestankom iz svoje domovine,mislim posebno na bosanske Hrvate,i ne koristiti glasove samo za osvajanje politicke pozicije aktualiziranjem njihovih problema samo za izbore.KAMO SRECE DA SE S TOLIKOM ENERGIJOM KOJOM SE SADA JURISA NA VLAST POSVETILO I POSVECUJE IZBORIMA ZA ONE HRVATE KOJI IMAJU PRAVO GLASOVANJA U BiH,OSOBITO U REPUBLICI SRPSKOJ.ZATO CE SE MOZDA NACI IZRAZ:KAD BOSANSKI HRVATI TO SAMI NECE!TOCNO,KAO DA I SADA NESTO POSEBNO ODLUCUJU.UVIJEK JE PRISUTAN DUPLI MORAL.U TAKVOM MORALU,NARAVNO,STRADAVAJU SLABIJI.ONI SU ZA JEDNE MORALNIJI,ZA DRUGE "SLABIJI"HRVATI.OBA PUTA GUBITNICI... ("Feral Tribune")

Davor Gjenero-CIVILNO DRUSTVO,CRKVA I IZBORI Kakav je odnos izmedju Crkve i politike,odnosno Crkve i izborne procedure?Znace li Ustavom definirano nacelo sekularne drzave i izrijek iz njegova clanka 41.da su"sve vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od drzave"i to da bi Katolicka crkva i ostale vjerske zajednice u izbornoj proceduri morale ostati do te mjere neutralne da ne bi iznosile nikakve stavove vezane uz izbore i da ne bi pripadnicima vjerske zajednice odasiljale preporuke o tome kako se ponasati u izbornoj proceduri? Crkva je dio drustva,u tom slucaju ne kao hijerarhijska vjerska organizacija,nego kao zajednica vjernika medjusobno povezanih zajednickim svjetonazorom i vjerovanjem.Kao svjetonazorska organizacija,nijedna crkvena zajednica ne moze biti"politicki neutralna".Kada se govori o politici,naime,uvijek je rijec o interesima,ali i o ideologijama i svjetonazorima.Kao dio civilnog drustva,crkvena se organizacija ne smije identificirati s jednom politickom strankom.Medjutim,kao sto je logicno da neki drugi segmenti civilnog drustva uspostavljaju svjetonazorske i interesne relacije s pojedinim strankama,razumljivo je da to cine i crkvene organizacije. Uobicajeno je da razlicite sindikalne centrale,sukladno svom svjetonazorskom opredjeljenju,uspostavljaju veze sa strankama ljevice,poput socijaldemokrata,ili pak s krscanskim socijalistima ili lijevim demokrscanima,i to ovisno o tome je li sindikalna centrala sklonija uvjerenju kako je kapitalisticki nacin proizvodnje sam po sebi izvor nepravde u drustvu i da je potrebno,kroz socijalnu politiku i oporezivanje,uspostaviti neki oblik"redistributivnih pravednosti", odnosno jesu li sklonije rjesenja za socijalnu poziciju svog clanstva traziti u okvirima socijalnog nauka Crkve,koji u politici zagovaraju demokrscani.Malo je sindikalnih centrala koje bi se naginjale prema liberalnim politickim opcijama. Poslodavacke ce organizacije,vec prema vlastitu svjetonazoru,biti sklonije liberalima ili pak konzervativcima,jer ekonomska politika tih stranaka(porezna rasterecenja,deregulacija,uklanjanje administrativnih barijera i pravna sigurnost obicno su temelji i liberalnih i konzervativnih ekonomskih programa)pogoduje interesima poslodavaca. Ljudskopravaske i manjinske organizacije najcesce su sklone liberalnim i lijevim strankama,koje u svojim programima obicno inzistiraju na zastiti manjina i nacelu pozitivne diskriminacije.Kao sto je legitimno da te organizacije prije izbora svojim clanovima ili pristasama odasilju poruke o izbornim preferencijama njihova vodstva,tako je legitimno i to da Crkva kroz rijeci biskupa,preporucuje vrednote o kojima bi clanovi Crkve trebali voditi racuna prilikom opredjeljivanja na izborima.Granica takvih poruka uvijek mora biti definirana granicom slobode drugoga.Svjetonazorske i interesne organizacije civilnog drustva koje imaju iskustva u izbornim procesima,redovito izbjegavaju usko opredjeljivanje za jednu stranku,nego naglasavaju vrijednosti,koje u politickom opredjeljivanju smatraju najvaznijima,a svoje clanove upucuju na to da ih potraze u programima stranaka i na izborima podupru one koji se zalazu za te vrednote.Logicno je da su Crkvi svjetonazorski blize konzervativne i demokrscanske stranke,koje svoj pogled na svijet zasnivaju i na krscanskom socijalnom nauku, koje se u dilemi izmedju prava na zastitu zivota i prava na odabir(pro life/pro choice)opredjeljuju za zivot,a liberalne i lijeve stranke po logici su svog svjetonazora na pro choice poziciji.Tako dugo dok u politickoj areni nema naznaka tendencije klerikalizma,pretapanja drzavne s vjerskom vlascu i podredjivanja svjetovnog zivota crkvenomu,nema govora o tome da bi svojim predizbornim opredjeljivanjem Katolicka crkva ili neka druga vjerska zajednica prestupale ogranicenja zadana clankom 41.Ustava. Ipak,pred neke se dijelove drustva postavljaju odredjena ogranicenja pri politickom opredjeljivanju.Iako danas vise nema demokratskog poretka koji bi(kao sto je nekoc ponegdje to bio slucaj)pripadnicima Oruzanih snaga, policije ili drzavnim sluzbenicima ogranicavao aktivno biracko pravo(pravo glasovanja na izborima),pred njih se ipak postavlja obveza politicke neutralnosti.Politicka neutralnost znaci,prije svega,da nositelje izvrsne vlasti ne smiju opstruirati,ali niti se prema njima ponizno odnositi zanemarujuci nacela zakonitosti i strucnosti. Od pripadnika Oruzanih snaga i Vladinih agencija za provodjenje zakona uvijek se,a posebno u izborno vrijeme, trazi visi stupanj politicke neutralnosti.Njima zakoni,naime,brane clanstvo u strankama i svaku aktivnost koja se moze tumaciti kao stranacka.Tako je sasvim poseban i polozaj vojnog ordinarija koji je cvrsto vezan za Oruzane snage.Njegova je pozicija definirana Ugovorom sa Svetom Stolicom i,prema njemu,on nije odgovoran Vrhovnom zapovjedniku Oruzanih snaga nego Papi. Pitanje njegova politickog i vrijednosnog javnog opredjeljivanja stoga je uvelike slozenije od nacina definiranja politickih vrijednosti i preferencija drugih biskupa.PREDSJEDNIK REPUBLIKE JE IMAO POTPUNO PRAVO KADA JE TO PITANJE POKUSAO RAZJASNITI S JEDINIM ZA TO NADLEZNIM-OPUNOMOCENIM PREDSTAVNIKOM SVETE STOLICE U HRVATSKOJ.RASPRAVA O POSTUPCIMA VOJNOG ORDINARIJA POSVE JE LEGITIMNA,ALI JE NELIGITIMNO SVAKO NASTOJANJE DA SE POD PLASTEM TOG PROBLEMA DOVEDE U PITANJE PRAVO CRKVE DA DEFINIRA VRIJEDNOSTI KOJE VJERNIKE TREBAJU VODITI U ODABIRU STRANACKIH PREFERENCIJA. ("Vjesnik")

Miroslav Ciro Blazevic,FRANJIN"TALIBAN"&HDZ PUPPET ON A STRING Opet ponavljam da mi je drago sto su Englezi ispali.Nikada ne navijam za njih zbog Bleiburga.Ne znam zasto je u novinama izostavljen Bleiburg?ZAR SU SVI UREDNICI PARTIZANI? ("LEKSIKON HRVATSKE POLITICKE GLUPOSTI",2007.)

Viktor Ivancic-UCIMO O BLAJBURGU 15.V 1995. Uciteljica Smilja je stala ispred ploce i rekla je:"Djeco,danas cemo po nastavnom programu obradjivat gradivo o dogadjajima u Blajburgu!"Tu se u razredu razvalijo revijski amplauz.Uciteljica Smilja je rekla:"Kakvi je sad ovo amplauz?!Pa necemo,bogati,pravit sprdanciju od nastave!"U razredu je prvo uletila tisina.Onda je moj drug Dino rekao:"Nije ovo bio amplauz nego Operacija Pljesak!Jel to vama sprdancija?"Uca se najprvo malo ukocenila.Onda je rekla:"Djeco,ja vas molim da se suzdrzite!Drzimo se samo onog sta je predvidjeno u nastavnom programu!Znaci,Blajburg..."Ona tuljanica Niveska je upitala:"Pardon,u cemu je to predvidjen Blajburg?"Pederica Sandra je njoj dreknila:"Pa u nastavnom pogromu!Sta sjedis na usima!"Uciteljica Smilja se opet malko ukocenila.Onda je rekla:"Dobro,jel neko od vas zna sta se dogodilo na Blajburgu?"Kane Steta je brzinom munje dignijo dva prsta.Uca je rekla:"Izvoli Kane!"Kane je rekao:"Ja sam svojim ocima vidijo kad su u Blajburgu zlocinacke partizanske horde postreljale stotine tisuca nevinih ustasa!"Njemu je mala Teica doviknila:"Mmme koji lazovcina,jebate!Prvo i prvo i da si vidijo svi zivi znaju da ne znas brojat dalje od deset!"Tu je u razredu pocelo komesalo i dobacivalo.Uca Smilja je rekla:"Tise,tise!Kane je ustvari isao rec da je on to cuo od svog dida,pa je onda nama ispricao!Jel tako Kane?"Kane Steta je rekao:"Tako je!Moj dida je bio turbo dizel ustasa i kompa sa Framceticem!On je meni sve ispricao o partizancinama zlocincima!"Onda je mala Teica dreknila:"E pa ne seri da je moj dida bijo zlocinac,znas!Ne znam ja ko je koga bekijo po logorima i jasenovcima!"U razredu je opet uletilo komesalo i dobacivalo.Jedni su sa Kanom vikali Teici da je alapaca i komunjeros.Drugi su sa Teicom vikali Kani da je baliban i naci.Uca Smilja je sirila ruke i vikala je:"Smirite se,djeco!Smirite se!Glupo je da se sad poslje pola stoljeca prave podjele medju Hrvatima!"Teica je njoj dobacila:"E pa kad se ne prave podjele,kako onda Blajburga ima u nastavnom pogromu,a drugih stratista nema,a?!"Kane jer Teici dreknijo:"Sta ti znas sta je stratiste,djikaco!Blajburg je bio turbo dizel stratiste,a drugo su sve prcmoljci!Nemoj da te sad puntam sa pernicom u civericu!" Rulja su pocela sa skrikom i galamom.Samo onda je uciteljica Smilja tuta forca prokindacila sakom po stolu.Ona je dreknila:"Dosta!Sad je dosta!Necu vise da cujem ni dz od vasih ogavnih bljuzgi!Nije ovdi baza da se izazovu podjele nego da se izazove pomirenje!Jel to jasno?!Bice pomirenje i amen!"Ekipa su gledali u ucu sa rasirenim okicama.To je bilo od totalikus nekuzenja.Onda je Dino pitao:"Kako cemo se pomirit kad ne znamo koji smo koji?" Uca je rekla:"Fino!Svi kojima su u familiji bili partizani stace na ljevu stranu razreda!Svi kojima su u familiji bili ustase stace na desnu stranu razreda!Onda kad ja kazem pomirenje svi cete pric jedni drugima za rukovat se!Jel to tesko za skuzit?"Rulja su rekli da nije.Uca je rekla:"Okej!Ajmo onda na pocetne polozaje!"Onda je pola ekipe otislo na ljevu stranu razreda.Drugi pola ekipe je otislo na desnu stranu razreda.Onda se uca okrenila i pitala je: "Robi,a zasto si ti ostao sjedit u klupi?"Ja sam rekao:"Jebesga,ne znam na koju cu stranu!"Uca je rekla:"Kako ne znas?Jesu tvoji bili ustase ili partizani?"Ja sam rekao:"Meni je tata bio saveznicki pilot!"Uci je uletila zbunjoza: "Saveznicki pilot?Kako sad to?"Ja sam rekao:"Juce je poslje primanja uletijo doma i jebamije mater!" Robi K.(IIIa) (Viktor Ivancic-"BILJEZNICA ROBIJA K.")

Mirko Sagolj-FEDERALIZACIJA Bilo je samo pitanje kada ce neka od relevantnih politickih stranaka iz BiH s hrvatskim nacionalnim predznakom,i koja ce to biti prva,zvanicno zatraziti da se Bosna i Hercegovina uredi kao federacija s tri federalne jedinice-bosnjacke,hrvatske i srpske.Jer,treci entitet odavno lebdi u zraku. I,konacno,to je uradio HDZ 1990 na svom Prvom saboru odrzanom u subotu u Mostaru.Predsjednik ove stranke Bozo Ljubic bio je jasan i otvoren.Smatra da OHR"treba koristiti sve svoje instrumente koji mu stoje na raspolaganju dok BiH ne usvoji funkcionalan ustav".Aktualna kriza,po njegovom misljenju,nije uzrokovana mjerama visokog predstavnika.On nastoji da rijesi krizu,a blokada rada Vijeca ministara dosla je,smatra Ljubic,zbog unutarnjih odnosa i zakonskih odredbi.Bosna i Hercegovina je,po njemu,neodrziva bez korjenitih izmjena Ustava."Republika Srpska i Federacija BiH vode prema konacnoj podjeli BiH na srpski i bosnjacki dio,sto kod Hrvata u BiH radja frustracije",kaze Ljubic. Predsjednistvo HDZ-a 1990 ponudilo je,i to prvi put,i platformu za novi ustav BiH.Prema toj platformi,"najbolje drzavno uredjenje za BiH jeste federalno sa najmanje tri federalne jedinice". Vlast na nivou takve,troclane federacije,bila bi organizirana kroz zakonodavnu,izvrsnu i sudsku.Na celu federacije bilo bi troclano predsjednistvo,sastavljeno po nacionalnom kljucu,koje bi imalo jednog predsjednika i dva zamjenika.Birao bi ih federalni parlament,a rotacija po nacionalnoj osnovi vrsila bi se poslije svakih izbora.Sto se tice policije,o cemu spor u ovoj zemlji traje godinama,platforma HDZ-a 1990 predvidja da bi na drzavnom nivou bili ministarstvo sigurnosti i siguronosne agencije,dok bi ostale policijske strukture i upravni poslovi bili u nadleznosti federalnih jedinica. Platforma HDZ-a 1990 za novi ustav koji predvidja podjelu BiH na najmanje tri federalne jedinice,dosla je u trenutku najvece krize od zavrsetka rata do danas koju su,prvenstveno,izazvali Milorad Dodik i njegovi politicki istomisljenici u RS-u i u Srbiji,drsko odbijajuci mjere koje donosi visoki predstavnik Miroslav Lajcak.Kao odgovor na njegove odluke,Dodik je zaveo neku vrstu vanrednog stanja u RS-u i cak prijeti referendumom o otcjepljenju RS-a od BiH.I to sve neposredno povezuje s Kosovom.Zbog toga se u ozbiljnim politickim krugovima strahuje cak i od novih ratnih sukoba na ovom prostoru. Kad se u takvoj situaciji pojavi platforma o podjeli BiH na tri federalne jedinice,ona na najdirektniji nacin ide naruku i Dodiku i svima onima koji zele podjelu BiH na tri nacionalna dijela.Jer,ako bi se BiH podijelila na tri entiteta,na tri federalne jedinice-bosnjacku,hrvatsku i srpsku-bio bi to,bez imalo sumnje,pretposljednji korak na putu do njenog konacnog raspada.Posljednji bi bio-raspad i prikljucenje jednog dijela Srbiji,drugog Hrvatskoj,a trecem sta bog da.I to sigurno ne bez mnogo manje tragedije od one koja je pratila raspad SFRJ. Svakom politicki pismenom i realnom covjeku je jasno da je dejtonska BiH-tri naroda i"ostali"podijeljeni na dva dijela-neostvariva i neodrziva.Ali,nove podjele na entitete sigurno nece sprijeciti njenu disoluciju.Mogu je samo jos vise ubrzati.Jedino rjesenje za ovu zemlju,za sta se zalazu svi oni koji zele da se sacuva i njena teritorijalna cjelovitost i njena multietnicnost,jeste u tome da ona bude drzava sa tri nivoa vlasti:centralni organi vlasti,lokalni organi vlasti s jakom samoupravom i regionalni organi vlasti koji bi predstavljali neku vrstu ekonomskih,kulturnih i organizacionih posrednika izmedju lokalnih i drzavnih organa vlasti. Bosna i Hercegovina je u svojoj proslosti sve prosla i sve probala.I taj model drzavnog uredjenja-tri multietnicka nivoa-pokazao se jedino odrzivim.Bilo je na stotine pokusaja njene regionalizacije.A,u sustini,jedino sto ona moze biti jeste uspostavljanje cetiri-pet regija-sarajevske,mostarske,banjalucke,tuzlanske i,eventualno,bihacke. ("Oslobodjenje")

Laki pingvini Nasao policajac pingvina,pa ga doveo u stanicu i pita komandira sta da uradi sa njim. "Odvedi ga u zooloski vrt,sta bi drugo." "Razumijem,gospodine komandire!" Proslo pet sati,zavrsio se posao te ode komandir kuci. Hoda on ulicom,kad odjednom,ugleda policajca koji drzi pingvina za ruku i hoda ulicom. "Sta ce ti taj pingvin?Zar ga nisi odveo u ZOO?",upita komandir. "Tamo smo vec bili,gospodine komandire.Sad idemo u kino."

četvrtak, 22.11.2007.

Damir Avdic-Graha ...Jednom ste iznenadjenom gledatelju vaseg koncerta nedavno rekli da su sve vase pjesme-ljubavne.One su, medjutim,pogotovo na koncertu/performansu gdje igrate odmetnika sto podsjeca na Sotonu,ujedno veoma mracne, dijabolicne,sokantne...Ipak vas zovu"Bosanski psiho". -Ne igram ja tu nista.I to su fakat ljubavne pjesme.A to sto ih neki vide tako to je zato sto zivimo u dijabolicnom vremenu gdje se ljubav dozivljava kao nesto djavolsko.A moguce da izgledam tako jer su ljudi naucili da su ljubavne pjesme nesto jadno,pateticno,bed of roses,soundtrack za suze...Ja ih ne vidim tako.Ljubav je krevet od trnja i zaoka. Krvavo zadovoljstvo.Istina i sloboda.Svjetlo.To je taj Lucifer u mojoj pjesmi.Onaj koji osvjetljava.Prvi koji je udario na dogmu.Ali dogma treba mrak.Sta bi sa svjetlom?Ovce bi se pomamile.U mraku mogu da pasu na miru i jecaju na srceparajuce tekstove.To nije moja ljubav.To je djavo o kojem pricate.A kod mene ga nema... ("Feral Tribune")

Damir Avdic-Graha-NA KRVI CUPRIJA -Narod. Bili smo na zalosti. -Da se narod pita,sve bi bilo drugacije. Kod Emira. -Narod je sila. Brat mu se jucer raznio bombom. -Narod bi se zacas dogovorio. Lako je bilo u ratu bez nogu. -Ali ne daju ovi odozgo. Mir je tezak.Puca sa svih strana.Izdajom i ponizenjem. -Da je narod odluciv`o rata ne bi bilo. Laz je teska. -Al`ne dadose narodu. Bomba je jeftinija od hljeba. -Prodase narod za fotelje. Zivot jeftiniji od dzenaze -Prodase zemlju za poslovne prostore. Noge jeftinije od cipela. -Prodase djecu za diplomatske pasose. Krv jeftinija od kreca.Jos je fleka iza kuce.Emir ce je okrecit kad dobije invalidninu.Slijeze ramenima.Sramota ga. Zgledamo se.Sramota nas.Da mu damo za krec. -Da smo bili pametni... A ne bi htio ni uzeti.Takav je.K`o i brat mu. -...pa svi za Markovica glasali.... Lakse je bombu odvrnut.Manja sramota. -...i sad bi u free-shopovima cigare kupovali. Niko ne zna da si bio bijeda.Misle puko. -Bolan,bolan... I zaborave te.Kad si bijeda bio. -Gdje bi mi danas bili. A ovako sutis.Na bratovoj zalosti.U svojoj kuci.U zemlju gledas. -Emire,ko ti je ovaj? Adnan nije mogao cutat.Ni u zemlju gledat.Ni u svojoj,ni u tudjoj kuci. -Komsija... Adnan se okrenu komsiji. -Komsija. Komsija se okrenu Adnanu. -Jeb`o ti narod mater u picku. O,komsija. -Da je narod drz`o gubicu zatvorenu moja generacija ne bi danas bombe jebavala. O,komsija. -Sto nisi glas`o za free-shopove? O,komsija. -Sto nisi glas`o za Evropu? O,komsija. -Sto glasa za kerove? O,komsija. -Sto glasa za papcine? O,komsija. -Sto sad zatvori gubicu? O,komsija. -Sad je kasno. O,komsija. -Sve ste sjebali. O,komsija. -Hoces da te naguzim? O,komsija. -K`o Samir bombu. O,komsija. -Gdje ces?Sjedi dole! O,komsija. -Nisi u free-shopu. O,komsija. -I mene neces popusiti. O,komsija. -I na bombu poloziti. O,komsija. -Ja ne jebem proslost. O,komsija. -Ja ne jebem sutra. O,komsija. -Ja guzim danas. O,komsija. -I tebe i narod. O,komsija. -Stoku i stokana. O,komsija. -Glasali ste za svoje. O,komsija. -Prepoznali srodne gubice. O,komsija. -Potrcali za gramatikom koju ste u kucama tajno ucili. O,komsija. -Eto vam. O,komsija. -Sve je vase. O,komsija. -Bas kako ste htjeli. O,komsija. -Sad ga pusite. O,komsija. -To je jedino sto vam pase. O,komsija. -To je narod. O,komsija. -S kitom u ustima. O,komsija. -Svojom vlastitom. O,komsija. -Al`dobra je kita,majku vam jebem u picku. O,komsija. -Od kite ne ostaju crvene fleke po oronulim fasadama. O,komsija. -Mars napolje,mater ti jebem u picku! O,komsija. -Nisi u free-shopu. O,komsija. -Ponesi cigare smradu. O,komsija. -Na slijedecim izborima glasaj kitom. O,komsija -Drkaj u kockice. O,komsija. -Natopi i ti zemlju necim.Dosta smo je kvasili mi sto nismo glasali. O,komsija. -M`rs! O,komsija.Ode komsija.Na izbore.Devedesete.Da glasa protiv bombi.I mlade drobi.Rasute. -Emire,jebem mu mater... Tisina. -Ne gledaj u patos. Tisina. -Gledaj oko sebe. Tisina.

Midhat Ajanovic-Ajan-SMRT U SARAJEVU(Naivnost bez zastite-2) ...Osmi novembar,dan kad su trupe srpske vojske usle u Sarajevo,bio je pocetak novog pakla za Bosanske Muslimane. Kralj im je dopustao samo izvjestan stupanj vjerske autonomije,a o nekakvim nacionalnim pravima nije moglo biti ni govora.Stoga je i jedina respektabilna politicka organizacija Bosanskih Muslimana u nazivu morala imati odrednicu"jugoslavenski"(Jugoslavenska muslimanska organizacija),a njen vodja Mehmed Spaho sacinio je program koji je izrazavao duboku privrzenost kralju. Kralj je prema Bosanskim Muslimanima provodio brizljivo planiranu genocidnu politiku.Agrarnom reformom potpuno je osiromasio bosanskog seljaka,oduzeo mu zemlju koju je podijelio Srbima,tako da su od tih novih siromaha sacinjeni konvoji izbjeglica koji su punili vozove upucene ka Turskoj.Vrseno je i naseljavanje Srbima gradova sa muslimanskom vecinom,a specijalne teroristicke grupe,koje je kralj osnovao radi discipliniranja nesrpskih naroda,izvrsili su velike pokolje nad Muslimanima u Sandzaku vec pocetkom dvadesetih godina. Zbog takve situacije dio muslimanskih politickih prvaka okrenuo se uskoj suradnji sa Hrvatima kao narodu koji se najorganiziranije suprotstavljao velikosrpskoj diktaturi.Rezultat toga je ucesce dijela muslimanskog naroda u ustaskom pokretu,nastalom 1936.uz sponzorstvo fasistickih sila koji su unutar marionetske tvorevine Nezavisne Drzave Hrvatske,nastale 1941.vrsili stravicnu odmazdu nad srpskim stanovnistvom.No,to nikako nije mogao biti razlogom genocida koji su srpski cetnici,a ponegdje,sto se manje zna i srpski partizani-komunisti,provodili nad Muslimanima.Cijela naselja i gradovi,narocito u Istocnoj Bosni su u jezivim masakrima istrijebljeni od muslimanskog stanovnistva.Od svih juznoslavenskih naroda Muslimani su procentualno najvise stradali u drugom svjetskom ratu.Svaki dvanaesti pripadnik tog naroda je ubijen tokom cetiri ratne godine. Iako su formalno proklamovali nacionalnu ravnopravnost,komunisti,koji su pored Srba,Slovenaca i Hrvata kao zasebne narode priznali i Crnogorce i Makedonce,te de jure vratili drzavnost Bosni i Hercegovini,dajuci joj status republike,zadrzali su polozaj Bosanskih Muslimana na razini Kraljevine Jugoslavije.U Titovoj,komunistickoj Jugoslaviji taj se narod pomocu najrazlicitijih pritisaka pokusavao svrstati u Srbe ili bezlicne"Jugoslavene"(sto je dalo izvjesne rezultate)te,u nesto manjoj mjeri,u Hrvate. Ti pokusaji,jasno,nisu mogli imati uspjeha,te se na prva dva poslijeratna popisa stanovnistva veliki broj ljudi u Bosni i Herrcegovini uopce nije htio nacionalno izjasniti.Toliki broj"neopredijeljenih"natjerao je vlastodrsce da prihvate realnost i krajem sezdesetih godina komunisticke su vlasti u Ustavu Jugoslavije priznali jos jedan,sesti,narod pod nazivom Muslimani.Do dana danasnjeg traju rasprave da li je upisivanje velikog"M"u nazivu ove nacije dovoljan ili je mozda primjereniji naziv bio njegovo povijesno ime Bosnjak ili Bosanski Musliman.U svakom slucaju na iducim popisima ljudi su se masovno izjasnjavali kao Muslimani i potvrdilo se da ta nacija u Bosni i Hercegovini cini vecinu stanovnistva.Na posljednjem popisu broj Muslimana u Bosni i Hercegovini priblizio se polovici od ukupnog broja stanovnika Republike. No,tim se pritisci i pokusaji asimilacije nisu okoncali.Muslimanski politicari svoju su lojalnost Jugoslaviji dokazivali mahom izjasnjavajuci se kao"Jugoslaveni"i dajuci djeci srpska imena.Podloznost korumpiranosti pokazali su i neki vrhunski muslimanski intelektualci tako da se i danas neki istaknuti pisci ili filmski reziseri deklariraju kao Srbi.Na taj je nacin muslimanski narod tesko mogao da konstituira svoju politicku inteligenciju,pogotovo stoga sto su komunisticke vlasti hapsile sve vidjenije intelektualce koji su se borili za zastitu nacionalnih interesa svog naroda.Pri tome je onemoguceno osnivanje nacionalnih institucija Bosanskih Muslimana,dok su iz skolskog programa eliminirani svi sadrzaji vezani za taj narod i za historiju Bosne. Bosanskim Muslimanima je sustavno onemogucavano da bilo sta znaju o sebi. Komunistima se,doduse,mora priznati da su u jednom periodu,ciji pocetak korespondira sa priznavanjem muslimanske nacije,snazno izgradjivali samostalnost Bosne i Hercegovine unutar jugoslavenske federacije.Medju tadasnjim rukovodiocima komunisticke stranke bilo je politicara iz redova,kako Bosanskih Muslimana tako i Bosanskih Srba i Hrvata privrzenih Bosni i Hercegovini koji su poticali njen privredni,tehnoloski i kulturni razvoj unutar zacrtanih koordinata komunisticke ideologije. Period je to kada se biljezi znacajan rast bosansko-hercegovacke privrede,nizu se vrijedna tehnoloska dostignuca,a Sarajevo postaje evropski relevantan kulturni centar u kojem se pisu odlicne knjige,svira vrhunski rock and roll, zivi nekoliko svjetski poznatih slikara,snimaju filmovi koji dobijaju najznacajnije evropske i svjetske nagrade...Ovaj period je kulminirao izuzetno uspjelom organizacijom Zimske olimpijade 1984.u Sarajevu. Nazalost,u beogradskoj politickoj kuhinji koja se vec uveliko spremala za novi velikosrpski pohod,izrezirana je mjenicna afera vezana za bosansku firmu"Agrokomerc"kada su sa politicke scene zbrisani politicari bosanske orjentacije,a na njihovo mjesto zasjeli oni privrzeni unitarnoj Jugoslaviji.Sto je,potvrdice se uskoro,samo drugo ime za Veliku Srbiju. Stvari su vracene na pocetak.Bosna je ponovo ostala bez politickog vodstva koje bi branilo njene interese,a Bosanski Muslimani,kao najbrojniji u Bosni i najzainteresiraniji za njen opstanak,nejedinstveni,politicki obezglavljeni i sa totalno razjedinjenom politickom inteligencijom. U takvoj situaciji docekana je propast komunistickog rezima i pocetak raspada Jugoslavije.Iako je Alija Izetbegovic, bivsi disident i komunisticki zatvorenik koji se prvi usudio da organizira muslimansku politicku stranku,sa svojom Strankom demokratske akcije,uspio da osvoji najveci broj glasova na prvim visestranackim izborima u BiH 1990.vec je bilo prekasno.Velikosrbi su se infiltrirali u sve drzavne institucije,posebno u policiju,najjace medije i financijske institucije,a Srpska demokratska stranka,druga po snazi u bosanskohercegovackom parlamentu,od samog pocetka je radila na rusenju Republike.Njen lider,Radovan Karadzic,otvoreno je najavljivao genocid nad Muslimanima ako ovi ne pristanu na njegovu opciju.Dakle,status gradjana drugog reda u Velikoj Srbiji. Izetbegovic,koji je zbog zatecenog stanja medju muslimanskim politicarima i inteligencijom,od starta imao nedostatak kvalitetnih kadrova u stranci,nikako nije mogao naci adekvatan politicki odgovor na nastupajucu agresiju prema Republici i Bosanskim Muslimanima.Pogotovu sa onoliko politicke moci kojom je stvarno raspolagao i uz (ne)kvalitet svojih prvih saradnika nije mogao pripremiti narod za odbranu. Pogotovo je to bilo nemoguce,jer je u Bosni i Hercegovini bilo locirano cak sedam korpusa Jugoslavenske narodne armije koja je sa svojih kapa odavno skinula komunisticka obiljezja,a prisila cetnicka. Tako su Bosanski Muslimani,u naivnoj vjeri u svoje susjede,docekali novi,do sada najstravicniji,pokolj ciji je cilj da ih izbrise sa lica zemlje. Posljednji ko ih je prevario bio je takozvani demokratski svijet,Evropa i Amerika.Taj svijet je trazio od Bosanaca i Hercegovaca da glasaju o statusu svoje republike.Pa kada su to oni ucinili izjasnjavajuci se za njenu suverenost i slobodu,ti su isti mocnici u skladu sa svojim,u povijesti toliko puta dokazanim licemjerjem i cinizmom,odbili da bilo sta ucine za opstanak tog naroda i zemlje koju su,da prevara bude jos monstruoznija,priznali i primili u clanstvo Ujedinjenih naroda. Naivni su Bosanci dugo vremena okretali pogled ka Zapadu ocekujuci iskru nade i spas.Izbjeglice iz nekada muslimanskog gradica Zvornika koje su se uspjele spasiti od pokolja cak su na svom putu ovacijama docekivali reportersku ekipu BBC-a potvrdjujuci svoju naivnu vjeru da se konacno pokrenuo mehanizam zastite kod onih kojima su puna usta rijeci poput"demokracija","ljudska prava","zastita manjina","novi svjetski poredak"... Tek kada su shvatili da nigdje i ni od koga ne mogu ocekivati zastitu,Bosanski su Muslimani poceli da organizuju vlastitu odbranu.S puskom u ruci poceli su se lijeciti od svoje stoljetne bolesti.Naivnosti.

Jovica Acin-IZVODI IZ VECNOSTI MUCENJA-2 ...Preturajuci,dakle,po raznim izvorima,priznajem da nisam mogao da uocim neka presudnija pomeranja u samoj praksi mucenja,uprkos njenoj starosti i izuzetnom bogatstvu u nacinima,tehnikama i spravama.Mucenje kroz stoleca?Postepeno sam shvatao da je istorija mucenja od onih istorija koje maltene same sebe opovrgavaju.Kao da se istorija mucenja u celosti svojoj odigrava u svakom od svojih trenutaka.Ona je istorija samoponavljanja.U pogledu mucenja,svako stolece ponavlja u sebi sva ostala.Sve sto se u mucenju desavalo od pamtiveka desava se u raznim merama i danas.Dijahronija se podudara sa sihronijom.Vecno ponavljanje istog.Istoriju prakse ovoga puta najbolje zamenjuje pregled,kartografski,elemenata prakse,ucestalosti njihovog pojavljivanja ili prerusavanja,i njihovog jenjavanja ili jacanja u raznim krajevima.Pa sto se tice i mucitelja,ni oni nisu naprosto naslednici ili oponasatelji svojih prethodnika iz ranijih stoleca.Oni,zapravo,ponavljaju ono sto su drugi ponavljali juce,kao i ono sto ce i treci,sutra,moci da ponavljaju za njima. Moze se,ipak,govoriti o izvesnim promenama u zakonitosti upraznjavanja mucenja kao drzavnog instrumenta. Kako sama vlast,polazeci od stepena civilizacijskog razvitka,gleda na mucenje,javno se legitimisuci? U klasicnoj atinskoj drzavi mucenje slobodnog gradjanina smatrano je za gnusni zlocin.Mucenje je bilo namenjeno jedino robovima:ukoliko nisu bila iznudjena mucenjem,njihova svedocenja i priznanja nisu bila cak ni zakonski vazeca pred sudom. Slicno je bilo i u Rimskoj republici.Ciceron spominje izvesnog Gavija koji je,razapet,kroz jauke dovikivao svojim krvnicima da je on rimski gradjanin!Mucenje kao instrument odbrane drzave u liku"cezarskog velicanstva" ozakonjeno je najneposrednije u poslednjem,najautoritarnijem razdoblju Rimskog carstva.Iz rimskog prava i potice pojam CRIMEN MAJESTATIS za ciju istragu je mucenje bilo obavezno i neograniceno.Teodosijeve i Justinijanove zakonske formulacije o mucenju preuzece docnije Crkva,poistovecena s drzavom,u svoje inkvizicijske kanone radi borbe protiv jeresi.Uz izvesne rasprave,one su nasle mesto i u srednjovekovnim zakonima u kojima"kraljica dokaza"(licno priznanje okrivljenog)nije mogla bez"kraljice"zvane mucenje,kako su u svojim knjigama pokazali istoricari medijevisti Dzon Langbejn(John Langbein,TORTURE AND THE LAW OF PROOF)i,u nedavno objavljenoj(1986),Edvard Piters(Edward Peters,TORTURE).Da bi mogao da bude smaknut, ti zakoni su nalagali javno i potpisano priznanje okrivljenog koje se,najcesce,jedino mucenjem moglo iznuditi,bez obzira na krivicu ili nevinost.Zakoni su,stavise,sve strozije podesavani,od slucaja do slucaja,da bi se mucenje opravdalo.Srednjovekovni francuski vladar Filip Lepi posluzio se tako svojim zakonodavcima u procesu protiv templara(1308-1314),bas kao sto ce se nesto veoma slicno desiti,vise od sest stotina godina kasnije,prilikom moskovskih procesa. Od 1750.godine,u Evropi dolazi do postepenog ukidanja zakonskih klauzula o mucenju u istrazne svrhe.Izgleda da to,ipak,nije bilo delo humanisticke prosvecenosti,ucinak neke odlucne promene u ljudskoj svesti.U pitanju je bila, kako dokumentuju istrazivaci,neophodnost ustede na vremenu.Zbog preopterecenosti tamnica valjalo je brzo suditi i presude sprovoditi bez odlaganja,te za pojacanu pravnu vlast vise nije bilo nuzno iznudjeno priznanje da bi se neko osudio na smrt.Mucenje je time donekle izgubilo funkcionalnost u legalizovanoj tehnologiji vlasti... (Jovica Acin-"GATANJA PO PEPELU(O izgnanstvima i logorima)")

srijeda, 21.11.2007.

Ivan Colovic,antropolog ...PROSVETITELJSTVO JE KOD NAS JOS U SENCI NACIONALIZMA I ROMANTIZMA..

Sloba Nebeski iz demo-faze! Slobodan Milosevic je bio ostar i s ljudima koji su imali podrsku Srba starosedilaca na Kosovu.To je pokazao u razgovoru sa Tomislavom Sekulicem,socijalistom sa Kosova,koji se nije u svemu slagao s njegovom politikom. Sekulic:Predsednice,gde smo,kako ide? Milosevic:Ide sve u nasu korist. Sekulic:Kosi ago,ali pazi da ti kisa otkos ne uhvati!Ako pokosis livadu u nevreme,dzaba! Milosevic spremno odvrati,citirajuci Knjaza Milosa sa spomenika u Pozarevcu:Delibaso,mlad delijo,ti mozes tud ili ovud,a ja samo pravo u zivot ili smrt. (Kosovo,april 1988.)

Damir Avdic-Graha-NA KRVI CUPRIJA -Pljuju po drzavi a kurcem nisu mrdnuli za nju. Ne znam odakle sam ga poznavao. -Kurcem. A poznavao sam ga. -Znas sta je kurac?E,kurcem nisu mrdnuli. Dobro sam ga poznavao. -Lose im care,lose.A meni je dobro.U kako je meni dobro,mater im jebem u picku. Bio je ljut. -Kazu,jebo ovo.Treba ici odavde.Pa idi jeb`o ti svoju mater u picku.Idi. Fakat je bio ljut. -Al`kite moje ce ic`.Kite.Nije sto ne mogu.Vec sto ne smiju. Ljutio se glasno. -Nema tamo mame da im razvije pitu.Nema mame da im slozi maslenjak.Nema care. U kako se ljutio. -Kite ce im Njemica razvuc pitu.Kite ce im moje Amerikanka slozit maslenjak.Reci se,m`rs u McDonalds jeb`o ti svoju mater u picku.Valja glodat hamburgere care moj. Valja. -A pljuju po drzavi. Pljuju. -A kurcem nisu mrdnuli. Nisu. -Drkali su dok sam ja ratov`o care moj,drkali. Jesu. -Znas kako se drka? Znao sam. -Uzmes kitu u sake i hopa.E tako su ratovali. Tako. -Picke care,picke su to sve.Sve ih treba zguzit. Treba. -Care.Bio si. Bio sam. -Vidio si kol`ko je krvi bilo. Vidio sam. -Vidio si kol`ko je svijeta zalijepilo. I to sam. -I onda dodje usljo i jebe drzavi mater. Dodje.Jebe. -A kad mu picku razbijem kaze nisam ja to Bosnu. Nije.Bosnu. -To je vlast. To. -Pa nije Bosna vlast mater ti jebem u picku,Bosna sam ja. Ja. -Kad mu picku razbijem onda sam seljak.Papak.Ker. Seljak.Papak.Ker. -A kad on drzavi jebe mater,on je dingospo. Seljak.Papak.Ker. -Dingospo care. Seljak.Papak.Ker. -Kad ukrades care,onda si faca. Seljak.Papak.Ker. -Kad me istjeraju iz stana onda sam garib. Onda. -A pokrali su sve.Sve.Majcino su mlijeko od djece otimali. Majcino. -Care.Sve smo dali a jebu nam mater. Jebu. -I upiru prstom u nas. Upiru. -I niko vise i ne spominje da smo krvarili. Niko. -Kazu,mudzahedini su Bosnu branili. Mudzahedini. -Kazu,Amerikanci su Bosnu sacuvali. Amerikanci. -Mi nista. Nista. -Mi bezveze. Bez.Veze. -Nama mater jebu. Nama. -Nas kerovima zovu. Nas. -Zna li Bosna barem ko je ker a ko je covjek? Barem. -Hoce li nas Bosna barem prigrliti kad legnemo? Barem. Hoce li nas barem u jabuke izrasti? Barem. -Hoce li nas... Barem. -Kazu,vidi drzave od Hrvata. Vidi.Drzave. -Vidi sta ljudi rade. Vidi ljudi. -To je drzava,kazu,a ne ovo sranje. Drzava.Ovo.Sranje. -Kazu,nikad ovdje nece biti drzave.Nece mater ti jebem u picku sve dok si ti ovdje.Idi.Keru. Idi. -Kazu,ostani.Ovoj zemlji treba mladost. Mladost. -Kazu,nedajmo da nam mozgovi idu. Mozgovi. -Zasto da nasa mladost gradi svijet. Gradi. -Nasa mladost treba nama. Treba. -Da je zguzimo. Da.Je. -Dosta smo drkali. Dosta. -Ne serem care. Ne sere. -Znas da je tako. Tako. -Znas sta kazu. Kazu. -Nasa mladost treba Bosni. Bosni. -Eto tebe care. Eto. -Ti si mlad. Ti. -Kome ti trebas? Ti. -E moj care... Ti. -Pisace po nasim mezarima...

Zelimir Zilnik ...Mi smo drustvo koje je podlozno plesni.Kod nas svaka stvar koja se dobro ideoloski upakuje postaje verovanje,i to verovanje po cenu unistenja...

Midhat Ajanovic-Ajan-SMRT U SARAJEVU(Naivnost bez zastite-1) Ko su Bosanski Muslimani?I cime su zasluzili progon i genocid kakav novija historija ne pamti?Ili jos tacnije:nikad u sveukupnoj povijesti ljudskog roda mocnija i zlocinackija oruzana sila nije se sa vise brutalnosti usmjerila na nezasticeniji narod s namjerom da ga potpuno istrijebi.Da mu zatre sjeme.Zasto?I zbog cega su klanicu koju im je velikosrpska armija pripremila,naocigled,prakticki u njihovom susjedstvu,Muslimani docekali tako nespremno? Odgovor na ovo pitanje moze biti istodobno jednostavan i takav koji zahtijeva siru eksplikaciju.Najjednostavniji moguci odgovor je da su Bosanski Muslimani narod kao i svaki drugi.Evropljani slavenskog porijekla koji svoju kulturu grade na tradiciji islama,religije koju su usvojili i prihvatili kao svoju nakon cetristogodisnje uprave turskog carstva nad Bosnom i Hercegovinom.Bosanski Muslimani su,u osnovi,narod koji karakterizira miroljubivost i tolerantnost.Takav narod koji prezire nacionalnu,rasnu i vjersku netrpeljivost pa samim tim i rat.Sevdalinka, specificna poezija koju su Bosanski Muslimani darovali evropskoj kulturi,slavi iskljucivo ljubav.Ne postoji muslimanski pjesnik koji je pjevao o ratu. Takav odnos prema susjedima,maksimalno tolerantan i pun povjerenja,razlogom je zbog kojeg su Muslimani Bosne i Hercegovine u tako masovnom broju docekali smrt na svom kucnom pragu,dozivjeli da vide kako im pred ocima siluju zene i kcerke,da im sinove odvode u koncetracione logore ili na klanicu,da od njihovih kuca i gradova ostaju zgarista,da njihove bogomolje i spomenici kulture nestaju u plamenu,da samo sa onim sto mogu ponijeti na rukama krenu u nepoznati,daleki svijet... Naravno,razlozi svemu tome situirani su duboko u povijesti i u zamrsenom klupku balkanskog politickog cvora. O zemlji Bosni,njenom srednjovjekovnom kraljevstvu,zna se vrlo malo stoga sto su svi historijski dokumenti vezani za ovo podrucje sistematski unistavani,narocito za vrijeme Kraljevine Jugoslavije,a ono sto je preostalo namjerno se tumacilo u iskrivljenom svjetlu za potrebe velikosrpskog,"jugoslavenskog"rezima.Pogotovu ce biti tesko saciniti sustavnu povijest Bosne i Hercegovine po zavrsetku aktualnog rata jer su jedan od posebno vaznih ciljeva cetnickim artiljercima upravo mjesta koja govore u historiji.Samo u Sarajevu unisten je Orijentalni institut u kome su izgorjeli najznacajniji originalni dokumenti vezani za period Osmanske imperije.Cetnicke granate sprzile su veleljepno zdanje sarajevske Vijecnice u kojoj je bila smjestena najveca biblioteka u Republici.Veci dio knjiga nepovratno je izgubljen. Ono sto se dogadjalo i dogadja na terenu zastrasujuce je.Sva mjesta koja su cetnici okupirali totalno su razorena, a prije svega unistavano je ono sto predstavlja naslijedje muslimanske kulturne bastine i dokaz postojanja tog naroda na tom tlu.Porusene su dzamije,cak su im temelji raskopani,unistavani su mostovi,muzeji gradjevine i kuce sagradjene u stilu muslimanske arhitekture,cijela gradska jezgra,carsije su spaljene,a muslimanska groblja preorana sa bagerima i zatrpana zemljom. No,ono sto se ipak zna je da je Bosna drzava o kojoj se govori jos u jedanaestom stoljecu.Zna se da je pretezan dio stanovnistva pripadao sekti bogumila(patarena),heretickoj religiji izlozenoj stalnim pritiscima sa Zapada i Istoka.Usprkos tome srednjovjekovna bosanska drzava se odrzala,a za vladavine kralja Tvrtka Kotromanica bila je to najmocnija zemlja na Balkanu. Padom posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomasevica 1492.i ulaskom turske vojske u prijestoni grad Jajce, bosanska se drzava gasi i naredna ce cetiri stoljeca taj prostor imati status provincije,pasaluka,unutar Otomanske imperije.U tom periodu veliki broj autohtonog bosanskog stanovnistva usvaja islam kao svoju religiju,ali nikad na nacin karakteristican za islamski svijet na nekim drugim prostorima,npr.u Arabiji.Evropljani koji su upoznali Bosanske Muslimane nazivaju njihovu verziju islama"najtolerantnijom na svijetu".Mada se termin"tolerantan"moze uzeti uvjetno i on je takav samo sa evropskog stanovista,odnos Bosanaca prema serijatskom zakonu,alkoholu, zenama,obicajima,kulturi ili graditeljstvu znatno se razlikuje od onog u velikom dijelu islamskog svijeta. To,naravno,ne znaci da su Bosanci manje muslimani od drugih,ali njihova verzija ispovijedanja islama svakako je autenticna.U svakom slucaju takva koja nicim ne moze povrijediti religijske osjecaje katolika i pravoslavaca iz njihova susjedstva. Dolaskom islama u Bosnu ta zemlja i definitivno postaje ostrvo izmedju pravoslavnog i katolickog okeana kojeg neprestano zapljuskuju valovi plime i oseke jednih ili drugih.Ili oba istodobno.To je trajna tragedija te zemlje,ali i njena vrijednost koja je cini jedinstvenom u svijetu,povijesnim unikatom. Usprkos cinjenici da su dragovoljno ispovijedali zvanicnu drzavnu religiju Otomanske imperije,cesti su politicki pokreti na cijem je celu bila bosanska vlastela kojim se trazilo jacanje bosanske samostalnosti.Najpoznatiji i najblizi uspjehu bio je pokret pod Huseinom Kapetanom Gradascevicem 1832.koji je zabiljezio znacajne vojne rezultate,ali ih,nazalost,nije uspio politicki kapitalizirati.Tako je Bosna nespremna docekala raspad Turskog carstva i Berlinski kongres 1878.nakon kog je pripojena Austro-Ugarskoj monarhiji.I pored nedostatka politicke inteligencije i vojnih potencijala Bosanci su punih pet mjeseci,herojski se boreci,odgodili ulazak Austro-Ugarske u Bosnu.Nakon toga doslo je do prvog velikog vala iseljavanja iz Bosne i Hercegovine.Zbog odlaska velikog broja porodica u Tursku,te zbog velikih zrtava u ratu Bosanski Muslimani prvi put,u jednom momentu,nisu bili cak ni najbrojnije stanovnistvo u zemlji. Iako okupator,Austro-Ugarska je u Bosnu donijela novi nacin zivota obiljezen evropskim vrijednostima.Izvrsena je industrijalizacija,izgradjena cestovna i zeljeznicka infrastruktura,a Bec je vodio racuna da se Bosni i Hercegovini ostavi izvjestan stupanj politicke i kulturne autonomije.Takav sistem koji je karakterizirala,za ono doba,demokracija najviseg stupnja pogodovao je razvoju srpske iredente koja se razgranala po teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. Jedna od teroristickih organizacija formiranih u Bosni,a politicki usmjeravana i financirana iz Beograda,izvrsila je atentat na austro-ugarskog prijestolonasljednika Ferdinanda i njegovu suprugu u Sarajevu,nakon cega je poceo Prvi svjetski rat koji se na Balkanu zavrsio osnivanjem Jugoslavije. Jugoslavija je bila ideja nastala medju juznoslavenskim narodima koji su bili pod Austro-Ugarskom imperijom i zasnivala se na potrebi da Juzni Slaveni formiraju zajednicku drzavu ravnopravnih naroda.Velikosrpski su politicari tu ideju iskoristili da bezbolno ovladaju ovim prostorima gdje zive Juzni Slaveni.U Jugoslaviji su,osim Srba,kao narodi priznavani samo jos Slovenci i Hrvati.Na celu piramide vlasti nalazio se srpski kralj i parlament kojim su dominirale velikosrpske stranke.Sva vojna,policijska i financijska moc bila je skoncentrisana u Beogradu,cvrsto u rukama velikosrpskog rezima...

ponedjeljak, 19.11.2007.

ZLATAN IBRAHIMOVIC-"IBRA"JE ZAKON! ZELIM BITI NAJBOLJI NA SVIJETU,FAKTISK!

IVO GOLDSTEIN,povjesnicar POVIJESNI ZABORAV,AHISTORIZAM,NAJGORI JE PRISTUP.DA BISMO UOPCE VIDJELI GDJE SMO DANAS I GDJE CEMO BITI SUTRA,MORAMO SAGLEDATI GDJE SMO BILI JUCER. ("Jutarnji list")

Fran Visnar-SESELJ GUSI HAAG "Taj je covjek gori od svake prirodne nepogode.Ne zelis ga sresti,a on te pronadje i pocne verbalno daviti.Uziva u tome.Samo da je u sredistu paznje,makar vodio monolog."Ove rijeci mog poznanika-filozofa koji je upoznao Vojislava Seselja jos u davno vrijeme dok nije bio cetnicki vojvoda nego samo obicni srpski nacionalist,mlaka su verzija onoga sto on zapravo jest.Iskreno suosjecam s haaskim tuziteljstvom i sucima koji ce se u daljnje dvije godine morati baviti likom i djelom osobe koja i u zatvorskom okruzju voli pricati kako je 1991.godine tadasnja jugo-vojska dijelila uniforme njegovim dobrovoljcima.Seselj hvali JNA da je u rekordnom roku uspjela pronaci njegov broj,pa je dobio dva kompleta maskirne uniforme,udobne cizme,dalekozor i oficirsku torbicu(za preko ramena).Jedino je subaru kupio sam kod nekog krznara u Staroj Pazovi i na nju zalijepio kokardu. Voja Seselj je svoje krvave otiske ostavio u Vukovaru,Zvorniku,Bijeljini, Brckom,Mostaru,Nevesinju,Sarajevu(tamo je s brda osobno iskusao pucanje po civilima iz snajperske puske,teske strojnice i topa),cak i u Vojvodini.Osobno je bodrio i moralno"sokolio"svoje stranacke paravojne formacije,sljedbenike i ucenike poznate po masakrima civila u mnogim opcinama i selima u BiH i Hrvatskoj kad su pobijene cijele obitelji. Na predraspravnom rocistu odrzanom u utorak tuziteljica i suci mogli su se licem u lice uvjeriti tko ce im do daljnjega zagorcavati zivot.Seselj to zove"vadjenje dzigerice".Tijekom procesa namjerava dokazati da je tuziteljica nesposobna,nekompetentna,nespremna. "Moje veoma izrazeno mentalno zdravlje i fizicka snaga omogucit ce mi da rasturam,razvaljujem i razaram optuznicu najmanje po cetiri sata,koliko namjeravam govoriti u daljnjih 245 dana na svakoj sjednici suda",porucuje Seselj i to misli najozbiljnije.Od jacine njegova glasa tuziteljica i njezini suradnici ne mogu u slusalicama dobro cuti prijevod.Seselj je odabrao taktiku maksimalnog iscrpljivanja druge strane,stalnog pravnog prigovaranja(tu je potkovaniji i vjestiji od Slobodana Milosevica)i cjepidlacenja.Pravni je fakultet zavrsio kao"desetkas"(odlican student),pa se brani sam i smatra da mu u Haagu nitko nije dorastao,osobito u unakrsnom ispitivanju.Odbija bilo kakvu elektronicku dostavu i prezentaciju dokumentacije.Sve mu se mora prenijeti na papir,prevesti na srpski,i to ispisati cirilicom.Uporno se drzi price da ne zna koristiti racunalo i da ne govori engleski ni francuski.Time zeli zagusiti tuziteljstvo tonama dodatnog papira potrebnog da mu se doista prevede svaka rijec,transkript i sudski spis.Sudsko vijece odobrilo je taj sudski postupak(nakon sto je Seselj uporno strajkao gladju)unatoc primjedbama tuziteljstva da on,koristeci se jezikom ratobornog nacionalizma smijesno odugovlaci cijeli proces iznoseci uglavnom samo"suplje prigovore i namjerno glumi sljepilo". A sto bi drugdje napravili ovakvom Seselju koji u ratno vrijeme nikome nije ponudio posteno sudjenje?U IRANU BI VJEROJATNO VISIO NA KRANU DIZALICE,U IRAKU BI MU AL QAIDA ODSJEKLA GLAVU,U AFGANISTANU TALIBANI BI GA OBJESILI O GREDU NOGOMETNIH VRATA,A U PAKISTANU STRIJELJALI-I SVE TO BEZ PRIJEVODA NA CIRILICNO PISAMO.NO,CIVILIZIRANA EUROPA BIRA DRUKCIJI NACIN MAKAR TO BILA I PARODIJA PRAVDE. ("Vjesnik")

Sekijev fan klub! MOMO KAPOR -Haski sud me nije nimalo iznenadio,ali me je iznenadilo to sto je za optuzbu protiv Vojislava Seselja upotrebio vec vec odavno zaboravljenu kvalifikaciju o verbalnom deliktu misljenja i pisanja za koju smo smatrali da je privilegija komunistickih i totalitaristickih rezima.Takodje je smesno da su trazili od Seselja da pomogne u pronalazenju prevodilaca u Beogradu za njegovu knjigu koja je kljucni dokaz optuzbe i odbrane.Inace,ja ne verujem u trajnost presuda ovog suda i robijanje Srba po raznim severnim zatvorima.Dovoljno je setiti se mlade Bosne i stogodisnjih presuda na koje su bili osudjeni protagonisti koji su doziveli duboku starost na slobodi i ugled koji su imali Andric i Cubrilovic.KAD SMO KOD AUSTROUGARSKE,OD TE SVEMOCNE IMPERIJE OSTAO JE SAMO NOVOGODISNJI KONCERT U PODNE,NA LEPOM PLAVOM DUNAVU. EMIR"RASIMU MUCENIKU"KUSTURICA-SA SLOBE SJASIO NA VOJU K.! Sud ostavlja utisak,sve optuzene za NAVODNE RATNE ZLOCINE,on vec karakterise kao zlocince.ONI NE ZNAJU STA JE SESELJ NA TERENU RADIO vec hoce da ga optuze za ono sto je govorio.Sudjenje ce samo pojacati pozicije radikala.Bice tu svega jer Seseljeva pomirenost sa konsekvencama i njegova iskrenost mogu dovesti do jakih utisaka.ONO STO PISE COMSKI ILI ONO STO KAZE PINTER KADA DOBIJA NOBELOVU NAGRADU,TO NIJE NISTA DRUGACIJE OD ONOG STA SESELJ KAZE O ZAPADU. BRANA CRNCEVIC Pocetak sudjenja je objasnio da je Seselj spreman a sud ne.OVDE SE SUDI ZA VERBALNI DELIKT ZA KOJI SE KOD NAS VISE NE SUDI,ALI U HASKOJ AMERICI DA. ("NIN")

Jackie Arklöv Jackie Arklöv,dozivotno osudjen za ubistvo policajca u Malexandru,te jos osam godina za ratni zlocin torture nad bosanskim muslimanima u ljeto 1993.gdje se kao legionar borio na strani hrvatskih snaga,ovih dana je optuzen za novootkrivena ubistva na podrucju Bosne i Hercegovine u ratnom periodu. "Ovo je jos gore od onog sto je uradio u Malexandru"-stoji u raportu TT agencije.Arklöv je,naime,osumnjicen da nije samo zlostavljao nego i ubijao bosanske muslimane u vrijeme svog vojevanja u Bosni i Hercegovini,pa ce se novo saslusanje obaviti u zatvoru Kumlafängelset. -Zlocin za koji je osumnjicen izvrsen je nakon jula 1993.godine na Balkanu i to je sve sto trenutno mogu reci,izjavila je Lind Thomsen,tuzilac koja vodi slucaj. Jackie Arklöv je prosle godine osudjen pred Stockholmskim sudom za zlocin protiv ljudskog prava.Bilo je to prvi put za ovaj Sud da donese ovakvu jednu presudu.Arklöv se kao legionar prikljucio hrvatskim militantnim snagama i mucio i zlostavljao logorase i civile,koji su pripadali bosanskim muslimanima.Sud mu je za ove zlocine izrekao kaznu od osam godina. Za ove zlocine mu je jos ranije,1995.godine,Visi sud u Sarajevu takodje izrekao kaznu od osam godina zatvora, od kojih je on odlezao samo cetiri mjeseca.Nakon toga je pusten zahvaljujuci razmjeni zatvorenika i vracen u Svedsku 1996.godine.Svedsko sudstvo tada nije pronaslo dovoljno argumenata za osudjivanje Arklöva,pa je citav slucaj bio zakljucen.Ponovo je optuznica podignuta tek 2004.godine.U normalnim uslovima se niko ne moze osuditi dva puta za isti zlocin,ali to vazi samo za slucaj odsluzenja kazne u cjelini,sto Arklöv nije uradio.U toku sedam godina,koliko Arklöv sjedi u zatvoru,on se potpuno posvetio studiju drustvenih nauka na univerzitetskom nivou.Svoje zlocine je priznao i uz pomoc Exit projekta protiv nacizma,potpuno se odrekao svojih nacistickih ideja i"kaje se za sve sto je ucinio."

subota, 17.11.2007.

The Knife-SILENT SHOUT I never knew this could happen to me I know now fragility I know there`s people who I haven`t told I know of people who are getting old Wish I could speak in just one sweep What you are and what you mean to me Instead I mumble randomly You stand by and enlighten me In a dream I lost my teeth again Calling me woman and half man Yes in a dream all my teeth fell out A cracked smile and a silent shout If I explain it once thoroughly He`ll have you later `cause it`s never free You were at the gigantic spree I caught a glimpse now it haunts me (The Knife-"SILENT SHOUT",2006.)

Damir Avdic-Graha ...Che Guevari u globaliziranom potrosackom drustvu suprotstavljate domace antifa-starove:Fadila Jahica Spanca, Ivu Lolu Ribara i Ivana Gorana Kovacica.Njih ovdje vise nitko ne nosi na majici,lakse je sminkati se Cheom? -NJIH NIJE PRATILA ODGOVARAJUCA REKLAMNA KAMPANJA.IMALI SU PARTIJSKE FRIZURE,A UNIFORME IM NISU BILE COOL.PREVISE JE TU IDEALA BILO DA BI SE NAPRAVILA DOBRA MAJICA.IDEALI NISU FOTOGENICNI."KRV JE MOJE SVJETLO I MOJA TAMA".STA CES S TIM?ALI,"VIVA LA REVOLUCION"!TO JE VEC NESTO.UZ TO SE MOZE SROLAT I ZAPLESAT.UZ TO MOZES BITI"MLAD I LUD"CITAV ZIVOT.A STA CES S KOVACICEM?STA CES SA FRAJEROM KOJI JE OPISAO SVOJU SMRT I SVOJ GROB DO U DETALJE?U JEKU MLADOSTI.STA CES S NJIM?GURNES GA U CITANKE I U LEKTIRU I STAVIS DA TRUNE.KOJI CE TI KURAC STIHOVI JACI OD REVOLUCIJE?! SJECAM SE JEDNE EMISIJE NA TV-u,DAVNO PRIJE RATA NEKI JE STARI"BORAC"PRICAO O ANTIFASISTICKOJ BORBI,REVOLUCIJI,I U JEDNOM MOMENTU KAZE:"JA SAM U REVOLUCIJU KRENUO ZATO STO SU GRADSKA DJECA IMALA CIPELE,A JA OPANKE."TU TI JE SVE.ONI KOJI SU KRENULI ZA IDEALIMA, POPUSILI SU,ONI KOJI SU KRENULI PO CIPELE NAPRAVILI SU DRZAVU.BOLJE DA SU OSTALI NA BRDIMA I MEDITIRALI.MOZDA BI SE REINKARNIRALI U DALAJ LAMU... ("Feral Tribune")

Damir Avdic-Graha-NA KRVI CUPRIJA -Znao je Hitler sta radi. Sjecao sam ga se.On mene nije.Bio sam mali tada. -Jevreje,Srbe i Cigane. Bio je iz mog mjesta. -Jevreji,jarane,oni ti svijet drze. Otac mu je drzao piljaru.Tada. -Preko Amerike. A on je bio fajtercic.Tada.Nosio je siskice na osisanoj glavi. -Parama.Sve parama,jarane.Kupili su sve Bilo ih je grupa.Tukli su kosijanere.Pravili im ceke.Pet na jednoga. -Americki predsjednik radi sta Jevreji kazu. Jedne su noci istukli Ahmeta metalca.On ga je najvise tukao.Drugi su mu ga drzali. -Oni ti odredjuju gdje ce rat pocet`. Sutradan je Ahmetov brat Sejo dosao u piljaru i slomio mu oca.I kupio paklo kurtona.Guzio mu tetku. -Sva ova sirotinja u svijetu,to ti je sve zbog Jevreja jarane.Sve to oni namjestaju.Sto je vise sirotinje,Jevreji bolje zive. Kad je Ahmet metalac izasao iz bolnice skupio je svoje i u skolskom dvoristu poudarali su se jedan na jedan sa fajtercicima.Poslije toga u gradu vise nije bilo siskica.Zalizivali su ih. -Ima knjiga,jarane,u kojoj sve lijepo pise.Ja sam je cit`o.Sve zemlje svijeta su je zabranile.Jevreji im platili.Ne mozes je nigdje kupit.Al`jarane,prava raja stampa knjigu da se istina sazna. Bilo je to pred rat.Piljar je bio privatnik.Angaziran.I angazirao se da murija uhapsi Seju.Al`murija nije bila toliko angazirana.Sejo jeste.Opet je otisao u piljaru i slomio ga.I uzeo paklo kurtona.Ove nije platio. -Hitler ih je jedini skont`o.I jedino njega nisu mogli kupit.Hitler je bio Bog,jarane.On ti je kren`o da ocisti svijet od Jevreja i sve druge gamadi.Da je uspio,jarane,mi bi sad zivili k`o hadzije. Tada su arkanovci usli u Bijeljinu.Gledali smo na televiziji.Bilo me je strah.Sutradan je njegov otac od uha do uha porucio Muslimanima u nasem mjestu da se moramo spremati na odbranu.Poceo je skupljati pare za oruzje.Ljudi su davali.Bilo ih je strah.Sejo nije.Rekao je.M`rs. -Hitler je gotivio Muslimane,jarane.Znas li da se s njegovim najelitnijim SS-trupama na ruskom frontu borila i nasa handzar divizija?Jarane,da je Hitler prvi dos`o do atomske bombe mi bi danas zivili k`o hadzije. Oruzje nije doslo.Dosli su arkanovci.I seseljevci.I sva stoka.Dan prije njih piljar je otisao po oruzje.Poveo je i familiju sa sobom. -Kad je Hitler dos`o ovamo,jarane,znao je odmah ko je ko.To je bio mozak,jarane.Odmah je udario na Srbe. Prvo su zaklali Seju i Ahmeta metalca.Na sred carsije.Seju je zaklao Srbin iz carsije.Prije nego ga je zarezao po vratu Sejo je progovorio.Svi su culi.Guzio sam ti zenu.Reci joj da pazi djecu.Cetnici su u carsiji. -Da je nas svijet bio pametan pa sav stao uz Hitlera mi bi danas ovdje bili hadzije.K`o Hrvati.Oni su jos tad imali drzavu.A mi ti i ovu danas dijelimo sa Srbima.I to samo pola drzave.Drugo pola je samo njima.To su ti sve Jevreji sredili,jarane.Sve. S ocem je po Njemackoj skupljao pare za oruzje. -Sjecas se `92.,jarane?Kad se svijet digao da zaustavi rat u Bosni?I to su Jevreji sjebali.Ni oruzje nam nisu dali. Nista.Oni su ti uvijek gotivili Srbe.Srbi su ti Jevreji Balkana.A mi smo Palestina.. I taman kad skupise pare,rat stade.Tja.Nedade im se. -Mi smo se goloruki odbranili.Jarane,moj ti je otac organizovao odbranu u nasem mjestu.Ti si cuo sta se tamo desilo.Krv je tekla,jarane.Branili smo se pistoljima.Tukli su nas sa svih strana.Artiljerija.Bilo ih je k`o mrava.Branili smo se k`o lavovi,jarane.K`o lavovi. Nismo se branili.Nismo imali od koga.Zivjeli smo s komsijama.Nismo znali da su im cetnici drazi od nas.I nije bilo artiljerije.Samo su klali. -Moj ti je otac bio tesko ranjen.Jedva se izvukao.Da ga nismo izveli u Njemacku bio bi mu kraj.I poslije se nismo mogli vratiti.Cetiri smo godine kopali i rukama i nogama da se vratimo ali nam nedadose.Kazu,ratna zona.A mi im kazemo,hocemo da branimo Bosnu.Al`dzaba,jarane. Al`dzaba. -Onda smo konvoje slali ovamo.Hranu.Odjecu.Placali smo svercerima da ponesu i oruzje.Jarane,moj ti je otac naoruz`o pola nase armije. Al`dzaba. -Radio sam deset sati dnevno i sve davao za Bosnu. Al`dzaba. -A Njemci,jarane,da vidis koji su to fasisti.Gledaju te k`o kera.Mrze nas Muslimane.Turke najvise.Da vidis neonaciste, jarane,samo gledaju da istuku stranca.A najdraze im istuc` Muslimana. Al`dzaba. -A Njemice,jarane.Da vidis koje su to kuje.Guze se samo s crncugama.Svaku drugu crnac guzi. Al`dzaba. -Da vidis kol`ko Njemica crncice voda,ne bi vjerov`o. Al`dzaba. -Gadilo mi se da ih guzim.Samo sam s nasim pickama bio.Nema nase picetine nigdje,jarane.I nase raje. Al`dzaba. -Kad mi u Minhenu u kafanu udjemo,nasa je,jarane. Al`dzaba. -Mi smo ti najjaci. Al`dzaba. -Najbolje picke guzimo. Al`dzaba. -Najbolju sanu imamo. Al`dzaba. -Sve sam im`o u Njemackoj,jarane,i sve sam ostavio.Vratio sam se da dignem Bosnu na noge. Al`dzaba. -Moj ti je otac ovdje firmu kupio. Al`dzaba. -Njemac mu je partner. Al`dzaba -Sredicu ti pos`o kakav hoces,jarane. Al`dzaba. -Samo reci,jarane. -Jel`ti se i sestra vratila? Ukopa se,jarane. -Jel`ti se i sestra vratila? -Nije -Onda cu morat tebe zguzit. I bi tako.Al`nisam ja.Ima gariba koji to vole.Tarantino je postavio nove standarde.Ako si In moras ih slijediti.Ja nisam In.Prevrnuo sam grad da nadjem kasetu Motörhead-a.Ahmet metalac je na sebi imao majicu s tim imenom kad su ga zaklali.Ispod imena Motörhead bila je lokomotiva s kljovama.Odjurila je krvava.Odjurio sam u firmu koju je kupio piljar i slomio ga u kancelariji.Ostavio sam mu paklo kurtona.Da mu se ne omakne jos jedan onakav kreten.Ali piljar vise nije bio piljar.Poslao je specijalce.Odmah su me pokupili.Sredio je da me slome.I dodjose da me lome.Cetiri stijene.Cetiri planine.Cetiri Bosne.Najveca stijena zvala se Idriz.Adnan ga je tri kilometra na rukama nosio.Tri sam mu kilometra crijeva u utrobi cuvao.I sjedosmo.Cetiri planine i ja.I ispismo kafe.I ispitasmo se k`o ljudi.Obecao sam mu doci s Adnanom na babine.I dosli smo na babine.Dan posto sam otisao u firmu koju je kupio piljar i slomio ga opet.I opet sam mu ostavio paklo kurtona.Zlo je to sjeme.

petak, 16.11.2007.

Manu Chao-BLEEDIN CLOWN Cause people grin when I come round and kids they call me the bleedin clown I used to make the children happy Now little girls cry when they look at me I`m goin down...down...down I`m goin down. You left baby you left baby you left and I`m lonely I lost my reputation crown there`s nothin on me but a bleedin clown cause little girl found another boy and left behind just a broken toy. (Manu Chao-"LA RADIOLINA",2007.)

Stjepan Mesic,predsjednik Republike Hrvatske ...SVI BISKUPI,SVECENICI,FRATRI,SVI MOGU SUDJELOVATI U IZBORNOJ KAMPANJI,ALI MORAJU SE KANDIDIRATI I ONDA MOGU GOVORITI SVE STO HOCE.A STO SE TICE BISKUPA JEZERINCA,DOK JE ON NA OVOJ FUNKCIJI JA GA NE MOGU SMIJENITI,ALI UKOLIKO BI NASTAVIO MIJESANJE U IZBORNU KAMPANJU,BEZ OBZIRA NA KOJOJ STRANI,JA MU MOGU JEDINO ZABRANITI ULAZAK U VOJNE OBJEKTE.TO JE ONO STO MOGU UCINITI I BIT CE DOBRO DA ME NE TJERA NA TAKAV POTEZ... ...NAIME,TAJ POREZ I ONAJ IZ KOJEG CKVA DOBIVA,PLACAJU I ONI KOJI IDU U CRKVU I ONI KOJI NE IDU U CRKVU.TAJ POREZ PLACAJU I ONI KOJI PRIPADAJU OVOJ I ONOJ,I DRUGOJ I TRECOJ ILI DESETOJ VJERSKOJ ZAJEDNICI.DAKLE,POREZ PLACAJU SVI,A AKO POREZ PLACAJU SVI,ONDA TREBA POSTIVATI I TE POREZNE OBVEZNIKE.TAKO MISLIM KAD JE U PITANJU CRKVA,ALI ISTO TAKO MISLIM I KADA JE U PITANJU SPORT.JER,AKO SE NESTO DOBIVA IZ BUDZETA,TAJ BUDZET PUNE SVI GRADJANI,A NE SAMO ODREDJENA POLITICKA OPCIJA I O TOME BI TREBALO VODITI RACUNA...

Zoran Milanovic,predsjednik SDP-a ...Pitanje je jesu li neke stvari u ugovoru sa Svetom stolicom trebale biti drugacije rijesene.Naime,nije se smjelo dogoditi da vojnog ordinarija Jezerinca,koji je govorio o sotonizmu u SDP-u,placa hrvatska sirotinja,da prima placu generala,a da nama uopce nista ne odgovara,vec samo Svetoj stolici.Toga nema ni u jednoj drzavi u Europi... (Krapina,15.XI 2007.)

Ivica"uvijek moze gluplje"Kirin,ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske-HDZ-ZNA SE! Budakova ulica nalazi se izmedju ulica Mate Lovraka i Miroslava Krleze pa je ocito kriterij bio njegov knjizevni rad. ("LEKSIKON HRVATSKE GLUPOSTI",2007.)

Viktor Ivancic-AUTOBUS JE UBOJSTVO 15.II 1999. Svi veliki ekipa iz ulice su skupili se u Gospe od Cukra.U Gospe od Cukra je fra Ive drzao nediljnu misu.Rulja su drzali krunice i mrmorili su nesto neskuzljivo.Plus su piljili u parket i zaglumili su Divice Marije.Onda je fra Ive rekao: "Danas cemo govorit o svetosti ljuckog zivota!"Ekipa su promrmorili da tako je da bravo da odlicno.Fra Ive je rekao: "Narocito cemo govorit o svetosti i pravu na zivot nerodjenih!"Rulja su mrmorili da odlicno da prva liga.Onaj barba Lujo Ventilator je dobacijo:"Ja dokazano znam da najbolji su ljudi oni sta se nisu ni rodili!"Onda je fra Ive koljacki pogledao barba Luju zbog upadice.Onda je fra Ive arlauknijo:"Strila nebeska pribekice svaku zenu koja se usudi pobacit!Frigace se na ognju paklenom!Vrazi ce je silovat!Kankari ce je rastocit!Zmije ljutice ce joj oci iscucat!"Rulja u Gospe od Cukra su kimali glavama i vikali su da tako je da prva liga na kvadrat.Onda je fra Ive rasirijo ruke i skriknijo je:"Ambortus je ubojstvo!!!"Remeta Litre je dobacijo:"Tako je!Autobus je ubojstvo!"Onda je fra Ive koljacki pogledao remetu Litru zbog upadice.Onda je on zamahnijo kazimprstom i zarezao je:"Svaka koja pobaci da mi vise nije dolazila na misu!Jel to jasno?"Svi rulja su viknili:"Jasno je!Amen!"Onda je fra Ive rekao:"E,a sacemo napravit jednu selekciju za ispovjedi!"Tu su se svi zagledali u cudilu.Fra Ive je rekao:"Ako je nekoja od vas ovdi prisutnih imala autobus...pardon,ambortus,neka odma predje na livu stranu crkve!"Tu je medju ruljom nastala komesancija i mrmorenje.Onda su sve zapiljili se u plafon i zvizdukali su.Fra Ive je dreknijo:"Nemojte mi tu zvizdukat i proseravat se!Ako je nekoja imala ambortus neka odma predje na livu stranu crkve!Nemojte da vas Svevisnji kazni zbog krivokletstva!"Onda je najprvo u Gospe od Cukra zavladala tisincuga.Onda je Teicina mama prekrstila se i presla je na livu stranu crkve.Onda je Tajanina mama prekrstila se i presla na livu stranu crkve.Onda je Dinova mama prekrstila se i presla je na livu stranu crkve.Onda je Sandrina mama prekrstila se i presla je na livu stranu crkve. Onda je Bobanova mama prekrstila se i presla je na livu stranu crkve.Onda je Niveskina mama prekrstila se i presla je na livu stranu crkve.Onda je Nelina mama prekrstila se i presla je na livu stranu crkve.Onda je moja mama prekrstila se i presla je na livu stranu crkve.Onda je Milina mama prekrstila se i presla je na livu stranu crkve.Onda je Lidijina mama prekrstila se i presla je na livu stranu crkve.Onda je Denina mama prekrstila se i presla je na livu stranu crkve.Onda je mama od Kane Stete prekrstila se i presla je na livu stranu crkve.Onda je Renatina mama prekrstila se i presla je na livu stranu crkve.Onda je fra Ive arlauknijo:"Sta je ovo,jebemliti sveca jarca?!Je li ovo zupa il je ovo kazin?!Niko od rulje u Gospe od Cukra nista nije govorijo.Sve zenskije su stajale na livoj strani crkve i gledale su u parket.Samo je sestra Melita ostala na desnoj.Muska ekipa su se zapiljili u nju.Samo onda je sestra Melita prekrstila se i presla je na livu stranu crkve.Fra Ive je dreknijo:"Melita!Nazad se vrati!Cujes li me,hitno se nazad vrati!" Samo sestra Melita je ostala na livoj strani i stiskala je krunicu.Fra Ive je zakrestao:"Nazad brisi,Melita,jebemliti iruda!" Sestra Melita je promrmorila:"Ne mogu,kaznice me Svevisnji zbog krivokletstva!Plus toga,znam ja jos nekog ko bi triba stat na livu stranu!"Tu se svi ekipa u crkvi zapiljili u sestru Melitu.Sestra Melita je viknila:"Necu mu rec ime, samo cu ga pogledat!"Onda je ona tuta forca zapiljila u fra Ivu.Rulja su zahuktali:"Huuuuuuuuh!"Fra Ive se turbo dizel zaskarpunijo u facu.Onda je on viknijo na sestru Melitu:"Sta piljis u mene,grjesnice jedna,dabili grjesnice!"Samo sestra Melita je i dalje buljila se u fra Ivu.On je njoj viknijo:"Vidi je sta se izbuljiva!Sram te bilo i stid!Aj brze gledaj na drugu stranu!"Samo onda su svi rulja zabuljili se u fra Ivu i skrgucali su zubima.Fra Ive je zacrvedacijo se po usima i grickao je usnu.Onda je on rasirijo ruke i rekao je:"Sta gledate u mene?"Pa nisam valjda ja imao ambortus!"Sestra Melita je rekla:"Ali niste imali ni goldun!" Robi K.(IIIa) (Viktor Ivancic-"BILJEZNICA ROBIJA K.")

EROTELI Sto Hercegovac dobije kad se rodi? PLAN ZAGREBA ISPOD JASTUKA. Zasto Hercegovac i Zagrepcanin zajedno idu u opcinu? ZAGREPCANIN ZNA GDJE JE OPCINA,A HERCEGOVAC SVE KOJI RADE U OPCINI. Kada Hercegovac nosi crne carape? KAD JE NA TAJNOM ZADATKU. Zasto ce u buducnosti graditi uske mercedese? ZATO DA HERCEGOVCI MOGU OBA LAKTA DRZATI NA PROZORU. Tko je najsiromasniji Hercegovac? ONAJ KOJI SAM PERE AUTO.

Dragan Marijanovic-CUVARI PLAKATA Prodjoh Bosnom kroz gradove,uzduz i pomalo poprijeko,gotovo od Save do Neuma ovih dana.Nikada se,u svoj vijek,otkako su prestale Titove stafete,ne nagledah jedne te iste face,kao ovom zgodom.IVO BLENE U CESTU NA SVAKIH PAR STOTINA METARA.U GRADOVIMA JE TAJ RAZMAK I NESTO MANJI.NEK SE I DALJE CUJE VAS GLAS,PORUCUJE COVJEK KOJI JOS UVIJEK MISLI DA JE SARAJEVO PUNO RVATA,U BANJA LUCI SE DOIMAJU VECINOM,O ZENICI DA I NE GOVORIM.JUMBO PLAKATI SU I IZA DOBOJA,CIM SE UDJE U ONU PUSTINJU PREMA DERVENTI.IZMEDJU GROBALJA NA KOJIMA SU UPRAVO UGASNULE SVIJECE NAD MRTVIM BIRACIMA.NEK SE I DALJE CUJE VAS GLAS,PORUKA JE UPORNA,A PRVI SLJEDECI RVAT IZ TIH KRAJEVA JE U ZAGREBU ILI GRAZU.VECINA IH JE NA SPOMENUTIM GROBLJIMA.TU TI JE,MOJ SANADERU, MRKA KAPA ZA GLASOVE. ONDA HERCEGOVINA.NESTO MALO LIJANOVICA,SVE OSTALO JE IVO.NE KONTAM STO JE U TAJ DIO BACIO TOLIKU LOVU KAD TU U NASIM KRAJEVIMA I OVI S GROBLJA UREDNO GLASUJU.NO,ZANIMLJIVO DA NEMA RAZBIJENIH GRADSKIH STAKLENIH IZLOGA ZA POLITICARE U KAMPANJI,NEMA NI RUZNO ISARANIH PLAKATA,PA KONTAM:ILI SMO SE DEMOKRATSKI IZDIGNULI IZNAD TOGA PRIMITIVIZMA,ILI JE MOZDA SANADER ODLUCIO ANGAZIRATI TROSMJENSKO OSIGURANJE PLAKATA.JEST,BOGME.JER SAM ODMAH VAKO PAMETAN IZRACUNO DA NAS JE NA SVAKI IVIN PLAKAT U BiH U PROSJEKU OSTALO PO-TROJE.I UBUDUCE CEMO SLUZITI KAO CUVARI KAMPANJE U RVACKOJ.ZATO NAS JE TOCNO TOLIKO I OSTALO-KOLIKO NAS TREBAJU ZA PLAKATE. Dotle cemo se baciti na mirovno posredovanje u vlastitoj zemlji u kojoj smo nekada bili narod.A danas smo uglavnom u ilegali.Jer,kako neki povjesnicari tvrde,mi Rvati smo prvi banuli s ovu stranu Karpata.Radi nepovjerenja lokalnog stanovnistva,boravili smo tu prvih par stotina godina ilegalno.Pa nam je to ostalo u genima. Ta nevidljivost.I sutnja.MORAS IMAT DOBRO OKO,MAJSTORE,DA NOCU VIDIS I CUJES RVATA KAKO CUCI KRAJ SANADEROVA PLAKATA.Zato mi i imamo putovnice.Da mozemo razgulit kad god nas je volja.Zato ce se valjda i graditi taj famozni most.Preko kojega cemo mi s putovnicama brzo u Europu.Tada ce za nama zatvoriti taj most.I putovnice ce postati caovnice!Zato sada mudro sutimo u BiH.Neka to vide Srbi i Bosnjaci.Oni su bez caovnica.Rvacki politicari skruseno razastiru stolnjake i mezu pred njih:ajde ljudi,dogovorite se!I pritom s pravom racunaju na mrvice s vlastitog stola.Pa bice valjda i neke naknade za mirotvorstvo.Jerbo,nami je ista ona stvar:ili Republika Srpska ili bosnjacka gradjanska opcija. Doduse,ne znam sto Srbi dizu toliki frku na nacelo jedan gradjanin jedan glas.Pa oni su prvi uveli gradjanski entitet na Balkanu.Proceras sve sto nisu Srbi,i onda imas jednog Srbina i jedan glas.Bosnjaci su to kasno skontali.I ne polazu vise pravo na taj ekskluzivitet. Lajcak je to skontao.Kako?Jednostavno.Piramide.Ne ove Semirove,nego one Medzidine na televiziji,a tu uglavnom gleda i Semira.Prati glasanje gledatelja koji nemaju pametnijega posla nego gledati dodatni izvor prihoda hrtovske obitelji Ogresta-Merlic.Koji su se s poslom ubacili i ovdje.I bogme,dobro im ide.E,tu smo daklem!Dodju nam tri face,uglavnom po kljucu.Cak se neka od tih faca ne mora ni izjasniti,no auditorij ih vec svrstava ondje gdje misli da bi faca trebala biti.Neko prica pametno na zadane teme,neko iz ciste gluposti.I satra se vrijedna Medzida da iz njih izvuce maksimum intelekta.I ja neutralan gledam kako masa pobjedjuje rezon.Hanka donese baklavu,ma ne mora je ni donosit,dovoljno je da ode frizeru,sjedne u studio i suti.Dis pobjedit nasu Hanku na domacem terenu,jebo ga ti!Cisto entitetsko glasovanje! Srbi to bas i ne gledaju,Hrvati zna se,pa imamo cisto gradjanske rezultate:Hanka pedeset posto,Srbima ni dvaestak,Hrvaticima mrvice.I tako iz emisije u emisiju.Tu Lajcaku prorade klikeri.I uradi ovo sto je uradio.Iako ne znamo sta je to.Ali Srbi nece baklave pa ji mores,da prostis...Da je emisija na televiziji srpskoj u drzavi srpskoj unutar BiH,rezultati bi bili ka u Kini.Rvati nemaju televizije,pa mogu biti mirni i opravdano glumit demokratski narod koji ne more doci do izrazaja. I ZATO MI RVATI SUTIMO.IMAMO NACIONALNI PERFORMANCE SUTNJE U BiH.UCI CEMO U ONU GUINNESOVU KNJIGU.ZAPRAVO VEC BI BILI USLI,ALI JE NASTO PROBLEM.NAIME,TOCNO JE DA KROZ POVIJEST JEDAN NAROD NIKADA NIJE TAKO KOLEKTIVNO SUTIO,ALI SE REKORD NE MOZE REGISTRIRATI JER SE RVATIMA NE ZNA BROJ. ZATO,PREBROJTE SVAKI IVIN PLAKAT I POMNOZITE SA TRI,PLUS DESET POSTO OVIH U CRKVI I JOS TOLIKO U INSTITUCIJAMA.NIJE TO NI MALO.ZA TOLIKO SUTNJE. ("Oslobodjenje")

Fra Petar Andjelovic-LJUBAV PREMA DRUGIMA Srecko Dzaja je svoje izlaganje o povijesnim okvirima kulture djelatnosti bosanskih franjevaca na simpoziju o fra Grgi Marticu 1972.u Sarajevu zakljucio slijedecim zapazanjem: "U plejadi Jukic,Martic,Nedic,Knezevic,Sunjic,Baltic itd.otkrili bismo klasicni tip intelektualca,koji se prema postojecem poretku svoga vremena odnosio lojalno,uklapao u njega i radio za njega,ili romanticni tip,koji se povlaci izvan drustava na svoj blazeni otok egzistiranja,ili pak tragicni tip intelektualca,koji je svoju zemlju i svoje drustvo budio tako dugo iz mrtvila dok i jedno i drugo nije morao naputiti;jednom rjecju,otkrili bismo citav niz prijelaznih stupnjeva izmedju dvorskog pjesnika i dvorske lude,na jednoj strani, i proroka koji strada,na drugoj strani,odnosno citav niz izmedju fra Grge Martica i Franje Jukica,ako njih dvojicu definiramo kao ekstremne pozicije u ovoj plejadi." Ako se vratimo nasem vremenu,lako cemo primijetiti da se situacija na neki nacin ponavlja.Spominjani Ivan Sarcevic ce u svom nabrajanju vrsta redovnika reci da postoje i"oni koji pokrecu kotac drustveno-politickog zbivanja naprijed i nabolje",videci njihovu posebnu ulogu u"prociscivanju nacionalnog identiteta".Taj problem je zaokupljao bosanske franjevce tijekom cijelog dvadesetog stoljeca.Na njegovom je pocetku nadbiskup Stadler,na Prvom hrvatskom katolickom kongresu odrzanom od 3-5.rujna 1900.u Zagrebu,u svom govoru proklamirao"nas klerikalni program za 20.stoljece",kako je izvijestio urednik sarajevskog lista"Vrhbosna"i Stadlerov nasljednik na mjestu sarajevskog nadbiskupa Ivan Ev.Saric. LIBERALI I KLERICI Specificnost toga klerikalnog programa,kako to ocjenjuje Srecko Dzaja,sastojala se u tome da su njegovi pobornici,pored uobicajenih ultrakatolickih zahtjeva na drzavu i drustvo"slijedili i nacionalno-ideoloske velikohrvatski inspirirane interese",cija je posljedica bilo umnozavanje stereotipa o neprijatelju.Stadler je zahtijevao vodecu ulogu Crkve i katolickog episkopata i u odgovarajucem politickom gibanju bosanskohercegovackih Hrvata na pocetku 20.stoljeca.On je u svom tisku proucavao hrvatsku liberalnu inteligenciju koja je zajedno s franjevcima trazila suradnju s Muslimanima:1."Politika i religija su nerazdvojne kao tijelo i dusa,i kako odvajanje duse od tijela donosi covjeku smrt,tako i razdvajanje politike i religije nosi u sebi opasnost rusenja citava zivota";2."Tolerantium religiosam esse impiam et absurdam". Ova velikohrvatska konstrukcija bosanskohercegovackih Hrvata raspast ce se tek tijekom ratnih godina,i to 1917,kada se na horizontu zapocela ocrtavati propast dvojne Monarhije.Zapravo i nije bilo,reci ce S.Dzaja,"nikakva rascjepa hrvatskih gradjanskih snaga u BiH na velikohrvate i jugoslaviste,negom samo na liberale i klerike". U tom austrougarskom razdoblju zavrsena je stoljecima duga era klasicnog konfesionalizma(S.Dzaja)u BiH i zapoocela je epoha nacionalizma,samo sto u nasem slucaju konfesionalizam nije bio smijenjen nacionalizmom nego je prvo prevedeno u drugo.Ostale su u BiH tri grupacije koje su razdvojene ne jezicnim barijerama,nego razlicitim vrijednosnim mjerilima i predodzbama o proslosti i buducnosti.To je zasigurno jedan od bitnih razloga sto su se u zemlju,nakon sloma komunistickog sustava,vratili kaos,rat i mutno stanje sve do danas. Brojni su bosanski franjevci koji su svjesni ovakvog stanja i koji nastoje pokretati"kotac drustveno-politickog zbivanja naprijed i nabolje".Oni,ne odlazeci u sinkretizam i lazni mir,ne zaboravljajuci svoje narodne,kulturne i religiozne posebnosti,zagledani u primjer sv.Franje i fra Andjelka Zvizdovica,zele biti s drugima i drugacijima,zele voditi s njima dijalog,pa i onda kada bi se moglo pomisliti kako se nema o cemu razgovarati ili kako ne postoji mogucnost zivota zajedno. Oni znaju da ce,izdaju li ovo,ne potrude li se oko ovoga,izdati jednu od najvaznijih zadaca i zahtjeva krscanske vjere,a to je ljubav prema drugima,drugacijima,prema strancima.Najopasnije je kad se ovo pocne dogadjati iz lazne nacionalne politike,kad netko sebi skroji religiju po svojoj mjeri,kad ona prestane biti krscanska religija.Kad bi se to dogodilo,bosanski bi franjevci izdali ne samo svoje franjevastvo nego i krscanstvo. KRIZA ISTINE "Pravilo i zivot manje brace jest ovo,opsluzivat sveto Evandjelje Gospodina nasega Isusa Krista",stoji u Potvrdjenom pravilu(PPr 1,1)Franjevackog reda.Ovu preozbiljnu recenicu potisnuti u zaborav nije dopusteno nijednom franjevcu.Ne moze to,rekli bismo,uciniti ni onaj koji se usudjuje,makar i povreemeno,nositi ga.Nemoguce je,da ova recenica,od vremena do vremena,ne dovede svakog franjevca pred njegov evandjeoski identitet, proizvodeci u njemu,ako je iskren,krizu istine.Normalno bi bilo,da svaki franjevac kad susretne ovu recenicu,uoci razliku izmedju onoga sto zivi i cini i onoga sto je pozvan zivjeti i ciniti.Mozda se to nekome dogodilo i danas,na ovom regionalnom sastanku?! U svakom slucaju ovakvi susreti ne smiju proci,a da se franjevci ne prisjete onoga sto stoji u Pravilu njihova zivota."Savjetujem svoj braci",kaze sv.Franjo,"opominjem ih u Gospodinu Isusu Kristu,i poticem da se,kad idu svijetom ne pravdaju i ne prepiru rijecima i neka druge ne osudjuju,nego neka budu blagi,miroljubivi i cedni,krotki i ponizni i neka sa svakim uljudno govore kako se dolikuje"(PPr 3,10-11).Pitanje je sigurno na mjestu:Trebaju li bosanskim franjevcima bolje upute za njihovo bavljenje politikom,ma sto se pod tim podrazumijevalo?! (Fra Petar Andjelovic-"FRATAR I NJEGOVA BOSNA")

četvrtak, 15.11.2007.

Pink Floyd-ASTRONOMY DOMINE LIME AND LIMPID GREEN,A SECOND SCENE A FIGHT BETWEEN THE BLUE YOU ONCE KNEW FLOATING DOWN,THE SOUND RESOUNDS AROUND THE ICY WATERS UNDERGROUND JUPITER AND SATURN OBERON MIRANDA AND TITANIA NEPTUNE TITAN STARS CAN FRIGHTEN... BLINDING SIGNS FLAP FLICKER FLICKER FLICKER BLAM POW POW STAIRWAY SCARE DAN DARE WHO`S THERE... LIME AND LIMPID GREEN THE SOUNDS SURROUNDS THE ICY WATERS UNDERGROUND LIME AND LIMPID GREEN THE SOUNDS SURROUNDS THE ICY WATERS UNDERGROUND WRITTEN BY SYD BARRET (Pink Floyd-"THE PIPER AND THE GATES OF DAWN",2007.)

Ahmed Buric-BIJEDA JEDNE KAMPANJE Imam tome ko zna koliko,ali sigurno vise od deset godina,kad se pojavila pjesma"Vidovdan",koju je otpjevala Gordana Lazarevic,pjevacica dotad poznata samo sladokuscima"cirilice".Pjesma je brzo postala hit jer je refren "Kud god da krenem,tebi se vracam ponovo/ko da mi uzme iz moje duse Kosovo",gadjao u centar srpskih problema. Naime,vec tada je bilo jasno da ce Kosovo negdje izmaci.Represija srbijanske policije je uveliko trajala,a Srbi su prodavali komad po komad zemlje,zavrsavajuci proces koji je krenuo sredinom 20.vijeka. Pjesma je imala nesto zarazno,poletno i prkosno,jer strukturom podsjeca na legendarni uradak Nazifa Gljive i Halida Beslica"Poljem se siri miris ljiljana".Srpske radio i televizijske stanice su vrtjele pjesmu do iznemoglosti,a Goca Lazarevic je,eto,stigla u legendu. A u sadasnjost je ovih dana nahrupila kampanja"Solidarnost i odgovornost-Kosovo je Srbija",u kojoj se pojavljuje 26 javnih licnosti.Najavljeno je da ce se spotovi"kao cunami"poceti emitovati narednih dana sirom Srbije,radi animiranja javnosti za ocuvanje ove srpske svetinje-najavio je potpredsjednik udruzenja"Aktivni centar". Svi bosanski portali i agencije,glupavo i naivno,i bez distance,kako samo mi to znamo,prenijeli su vijest o ovoj akciji.Niko nije rekao koliko je stvar kostala,ali buduci da duh sadrzaja uvijek prodre u dizajn,na spotovima se i ne dogadja previse toga. Prvo u nekom mraku,kao u"Gospodaru prstenova",tumaraju neki gnomovi(to su,valjda,svestena lica koja u manastirima cuvaju snage KFOR-a),a onda se ukaze nekolicina poznatih lica-u rasponu od laznog Valtera Bate Zivojinovica,glavne urednice"Politike"Ljiljane Smajlovic,preko"srpskog Coverdalea"Djordja Davida,do neizbjeznog Bore Corbe i zaboravljene pop prikaze iz osamdesetih-Sladjane Milosevic. Svi oni govore:Ja ne okrecem glavu!I time ostale pozivaju na odgovornost. Stvar i nije pretjerano iritantna(koliko je ovdasnjih ljudi i prdimahovina prodefiliralo i jos defilira u nista pametnijim "kampanjama"),ako se zna cijela pozadina.BATA ZIVOJINOVIC I BORA CORBA VISE NIKOG NE MOGU UBIJEDITI NI U STA,SPOTOVE JE REZIRAO EMIR KUSTURICA,ZA KOJEG BI SE VALJALO OPKLADITI DA U STO KILOMETARA NE ZNA GDJE JE PRESEVO,A GDJE BUJANOVAC,A SERGEJU TRIFUNOVICU,KOJI JE ZADNJIH PET GODINA U NJUJORKU,DO KOSOVA JE KAO SULTANU MURATU DO JOHHNYJA STULICA, INACE OMILJENOG MUZICARA NARECENOG GLUMCA. Iz organizacije koja je narucila posao jos su saopstili da je"JEDINI NACIN DA ZAUSTAVE OTCJEPLJENJE DA SE MOBILISU" te da ce"NA TAJ NACIN SVE MEDJUNARODNE ORGANIZACIJE MORATI DA PRILAGODE ODLUKU O STATUSU KOSOVA". E,bas ce biti tako!Ujedinjeni narodi i NATO ce se uplasiti velikog Bate Zivotinje s mitraljezom i nesto manjeg Dragana Bjelogrlica,jer ce,ako se ne odluci prema njihovim zeljama,popaliti sela,bas kao u filmu Srdjana Dragojevica.Ili ce neodoljivi sarm Katarine Radivojevic pomjeriti granicu razdvajanja Albanaca i Srba i uciniti da se oni trajno zavole?Ili ce svi odjednom postati omamljeni kao Sladjana Milosevic(koja se nakon zivota u prijestolnici raskalasenosti,Amsterdamu,odlucila u sestoj deceniji zivota posvetiti ocuvanju Kosova,pa se mozda i zamonasi),pa ce u blagoj pospanosti smiriti sve tenzije na balkanskom buretu baruta. Cini se da je to ona vrsta pameti koju okolo,salju manje Kostunicini,a vise Tadicevi savjetnici,koji su revolucionarna uvjerenja iz rock`n`rolla krenuli naplatiti placenim oglasima.Sve to skupa izgleda nekako jeftino i lazno,kao i Sanaderovi plakati po Sarajevu. Zivimo u vremenu u kojem je vaznije"kako"nego "sta".Ali,valja pripaziti da u tom"kako"svi ne postanemo naricatelji nad sudbinama vlastitih naroda.DA SVI MI,KAO EKIPA IZ KOMPANIJE O KOSOVU,NE POSTANEMO GOCA LAZAREVIC. ("Oslobodjenje")

Jakob Finci,predsjednik Jevrejske zajednice u BiH ...NASI SU NAS COBANI POPUT OVACA STRPALI U TRI TORA I PRAVO JE PITANJE KAKO IH NAGOVORITI DA JANJAD NE PUSTAJU JEDNE NA DRUGE...

Jure Galic,predsjednik SUBNOR-a BiH ...Mladi ljudi vise pojma nemaju ko i sta su cetnici!Ne znaju nista o njihovoj ideologiji,ciljevima.Ne znaju da su oni spremni za rat u BiH!Pojma nemaju ni da su i ustase u Hercegovini uzele fursata.Ne primjecuju da Bosnjaci,kao iskljucivo svoju,svojataju BiH,koja je i srpska i hrvatska...

Midhat Ajanovic-Ajan-SMRT U SARAJEVU(Put ocajnika-3) ...Sesti dan autobus za Split konacno krece.Putujemo,zbog bezbrojnih barikada i kontrola,citav dan.Sa Armijom uglavnom nemamo problema,a kod HVO-a nam pomaze negdje Gordanino prezime koje je isto kao i u vodje bosanskih Hrvata Mate Bobana,a ponegdje se hrvatski vojnik sjeti mog imena i javnog angazmana na strani Hrvatske u vrijeme agresije na tu zemlju. U Splitu smo u tri sata ujutro.Gordana ostaje kod svojih rodjaka,a Hera i ja sjedamo u avion za Zagreb.Na arerodromskom rendgenu u mojoj torbi otkrivaju tri metka za malokalibarski pistolj.Ko zna od kada tu stoje.Nemam pojma ni otkuda tu.Aerodromski sluzbenik mi je ipak progledao kroz prste.Tri dana u Zagrebu.Susret s brojnim prijateljima i nasim ljudima koji od pocetka rata zive u Zagrebu.Moj stari prijatelj,karikaturist Senaid Serdarevic, u cijem smo stanu boravili ta tri dana,vozi nas do Novog Mesta u Sloveniji.Posto je Drustvo filmskih radnika Slovenije poslalo faks u kojem garantira za nas,nismo imali nikakvih problema na granici.Nocimo u stanu Vilka Filaca,poznatog snimatelja Kusturicinih filmova kome je Hera bio asistent nekad davno.Dok su se u Bosni snimali filmovi. Sutradan ujutro po nas dolaze Herina majka i ocuh s automobilom."Mecedes"ima njemacku registraciju pa nas niko ne kontrolira ni na jednoj granici.Stizemo u Frankfurt gdje Hera nakon devet i po mjeseci ponovo vidi svoju zenu,kcerku i sina. Zavidim mu sto mu je to uspjelo prije nego meni. Cijelo putovanje od Splita ide kao po loju,pa pocinjem sumnjati u price koje sam cuo u Zagrebu da mi Bosanci u Evropi vec imamo status Kurda i Palestinaca.Sve do aerodroma u Frankfurtu gdje vidim da je sve bilo tocno.Moj bosanski pasos nije dovoljan.Potrebno je imati vizu za Njemacku koju ja,naravno,nemam.Sat vremena me zadrzavaju na aerodromu gdje me prekopavaju do gola.Spasava me povratna karta Frankfurt-Stokholm-Frankfurt.Pustaju me u avion govoreci mi kako cemo se sutra ponovo vidjeti jer ce me Svedi sigurno vratiti nazad.Medjutim,Svedska ne trazi vizu,te bez ikakvih problema prolazim carinu na stokholmskom aerodromu. Ceka me bosanski aktivista Fikret Ferhatovic koji me svojim autom vozi po gradu.Voznja automobilom i svjetla Stokholma mi izgledaju nestvarno.Kao i sutrasnja voznja zeljeznicom do Jencepinga.Nisam mislio da cu ikada vise sjesti na voz. U Jencepingu susret sa mojom zenom,kcerkom i sestrom.Nakon 286 dana ponovo ljubim ruke moje Samire i milujem kosu moje Erne.I prvi put vidim prekrasnog devetomjesecnog djecaka.Moj sin.Polako se prepoznajemo. Boze,kakva nevjerovatna sreca. Kojoj sam se odavno prestao nadati.U Sarajevu...

Uzeir Bukvic-SJECANJA SE ODRECI NE MOGU(Izmedju Udevale i Vlasenice i Zvornika) Bila u Vlasenici ulica Bratstva-jedinstva i u njoj su,na broju dvadeset,zivjeli Kutagici.Ima u svedskom gradu Udevala ulica Boracka(u slobodnijem prijevodu)i u njoj sada zive isti ti Kurtagici:Suljo i Lejla,sa dva sina:Mirzom i Zlatkom.Izmedju ta dva grada,izmedju te dvije ulice,izmedju toga danas i toga nekad,u slucaju Kurtagica su beskrajne daljine i mnogo godina u kojima razlicite zivote zivi ova,ipak,sretna porodica. Do samog ulaza,u predsoblju,visi uokviren kljuc.Obicni mesingani kljuc od elzet-brave. -To je od naseg stana u Bosni-veli Lejla,shvatajuci moju zbunjenost.-Ponijela sam ga i uokvirila da me podjeca da nismo repa bez korijena i da imamo kucu,pa gdje da je. Suljo je ekonomist.Direktorovao je u Vlasenici u vise poduzeca,a potom,kao mlad kadar,sa nepunih trideset,postao predsjednik Vlade u Vlasenici.Lejla je pravnica.Bila sekretar Suda.Suljo je i sportist(dva puta u juniorskoj dobi proglasavan sportistom godine u Vlasenici).Kosarkas,poznat kao dobar suter.Iz Vlasenice presao u zvornicku Drinu,a potom i u sarajevsku BOSNU,i to u vrijeme njene najblistavije povijesti,kad je bila prvak Evrope.Bio je i reprezentativac Jugoslavije.Lejla,Zvornicanka,CISTOKRVNA,kako to voli istaknuti.Cura sa Drine.Opijena sjecanjem na djetinjstvo,poput mnogih osjecajnih osoba sa rijeke.Rodjena,veli,i djelovala u kuci s kojom zavrsava Veliki,a nastaje Mali Zvornik,kraj zeljeznog mosta.Odrasla,voli istaci,u najljepsoj mahali na svijetu,s ne bas nekim imenom-Grobnice.Odaje osobu koja s podjednakim intenzitetom voli i Zvornik,i tu svoju mahalu,i Vlasenicu,mada,veli,Vlasenici fali rijeka,i svog Sulju,i sinove,i zivot-onaj bivsi i ovaj sadasnji,i sve to s toliko kolicine da je previse za jedno ljudsko bice. SVEDSKA VEZA Vjerovatno bi sve bilo drukcije da nije bilo tog devetog aprila i prijetnje koja je Sulji bila dovoljan signal da pokupi porodicu i da,poput onih koji su imali malo vise srece,stigne do Svedske,bez mnogo oblijetanja,do Udevale. Nema slucajnosti,ali ima sretnih okolnosti.Dokaz je i svedsko iskustvo Kurtagica.Suljo je vec u kampu poceo sricati svedski,a dolaskom u Udevalu je,za samo mjesec,polozio osnovni tecaj ovoga jezika i sa Svedjanima krenuo u Gimnaziju,a potom,sa grupom od pedeset stranaca na fakultet.Polozio je sve ispite i dobio rekordan broj poena;time se ovdje vrednuju i gradiraju polozeni ispiti na fakultetima. -Pokosio me susret sa Svedjanima u Udevali kad su mi rekli da zaboravim svoje zvanje i znanje i da u struci ne ocekujem nista.Ponudili su mi posao sumskog radnika.Dodjem kuci i ispricam to Lejli."JA BIH PRIHVATIO",kazem. I bih,sto posto,da ne bi nje:"NECES",veli ona,"SULJO,PA STA GOD BUDE,NEK BUDE.NISI NIKAD TO RADIO, NECES NI OVDJE"."KAD JE TAKO",rekoh Lejli,"HAJMO,ONDA,U POTRAGU ZA DRUGIM RJESENJIMA". -Iz Amerike nas je pozivao prijatelj i samo smo se trebali javiti Ambasadi u Stockholmu...Nakon niza pokusaja sa doskolovavanjem(bio sam na nekom kursu i u Norveskoj,ali kao stranac nisam mogao dobiti stipendiju i odustao sam),pa obuke za rad sa kompjuterom,dobijem praksu u mojoj sadasnjoj firmi.Ubrzo potom dobijem i prvi posao na sest mjeseci,s produzecima.Nakon ravno godinu i tri mjeseca,dobio sam stalni posao,i to na mjestu sefa.Dva mjeseca poslije sam imenovan za finansijskog direktora.U medjuvremenu je doslo do integracija,pa je to sad velika firma.U nJoj sam i dalje,radim kao sef centralne administracije,a i clan sam uprave. Sada su drukcije okolnosti.Nasi strucnjaci ne rade vise na linijama;oni su rukovodioci procesa,kontrolori,cijenjeni. -Nasa djeca rastu s visokim stepenom motivacije.Kad ih pitas sta ce raditi,obicno odgovaraju da ce biti inzinjeri ili ljekari,za razliku od vecine svojih svedskih vrsnjaka,koji najcesce spominju zanate ili jednostavnija zanimanja.To je nasa neprocjenjiva prednost.Ipak,vazan je bio taj prvi korak,ta prilika koju su nasi ljudi znali iskoristiti i dokazati se i kao dobri radnici i kao cestite porodice.Sad su nasi trazeni u Svedskoj,i ne samo nasi,nego stranci opcenito,cemu smo mi bili dodatni pozitivan razlog. Na slicmom kolosijeku je proticala i Lejlina svedska INTEGRASJONS varijanta.Boreci se sa mladjim Zlatkom da ne ostane sakat u bosanskom(nakon odlaska iz obdanista,on uporno svedski,ona bosanski,i tako ovaj porodicni duel osta s dva pobjednika:i Zlatko nauci nas i Lejla savlada svedski),na poslu je radila samo sa djecom stranaca, dok je nije zapazila rektorica u jednoj skoli i ponudila joj da mijenja u odsustvu nastavnike iz svedske nastave. -Sa zadovoljstvom radim ovaj posao-kaze Lejla.-Narocito kad imam priliku nasu djecu poducavati nasem jeziku.Beskrajno sam se radovala kad sam grupi nase djece dala da citaju iz knjige na bosanskom jeziku i kad su me,nakon sto je zavrsen cas,molili:"VENTA,JOS MALO!",samo da dovrse zapoceto poglavlje. Suljo je u Udevalu vratio kosarku. -Dodje,jos dok smo bili u kampu,Iranac i pita:"IGRA LI NEKO OVDJE KOSARKU?"Komuna nam je pomogla da organiziramo UDEVALA BASKET KLUB i te godine smo poceli u Petoj diviziji Svedske,a samo za tri godine smo stigli do Druge divizije,pobjedjujuci neke ekipe i sa stotinu koseva razlike.Potom smo se poceli raseljavati i,naravno,vise nismo mogli odrzati nivo.Ja sam malo i pauzirao.Opet igram.I mladji sin Zlatko je zavolio ovaj sport. BOSNA NAM JE ZEMLJA,SVEDSKA DOM Drugo poglavlje ove hronike o Kurtagicima je prica o sinovima Mirzi i Zlatku.Ne kaze narod dzaba da ne pada iver daleko od panja.Obojica su zavoljeli sport.I Mirza je poceo s kosarkom,ali se PRESALTAO na rukomet(amidza Esad mu je igrao u zavidovickoj KRIVAJI i bio drzavni reprezentativac!),a vec je receno da Zlatko igra s ocem kosarku. Mirzi je dvadeset jedna godina.I u osnopvoj skoli i u gimnaziji je dobio nagrade za svestranost.Sad je na trecoj godini ekonomije.I tu je upravo stekao priznanje:za koji dan ce u Italiju,u Milano,na cetveromjesecni dodatni studij, za sta je dobio stipendiju. Treba ugrabiti vrijeme da bi se razgovaralo sa Mirzom.Ako nije u skoli,onda je zauzet rukometom,koji u Svedskoj stoji bolje od kosarke.Karijeru gradi kao sudija i vec je dogurao do saveznog nivoa.Sa pet godina iskustva,najmladji je savezni sudija u Svedskoj.Morao je izabrati;ili da igra ili da sudi.Opredijelio se za sudjenje. Mladji brat prati starijega.Samo sto Zlatka ne zanima ekonomija,nego bi volio biti advokat. Jedini su Bosanci u ovom kvartu,sto im ponekad fali. -Nije lose ni sa Svedjanima,ali nedostaje im opustenost.Nisu to iste relacije-kaze Mirza.-Kad se bas zazelimo, skoknemo do naseg bivseg kvarta,gdje ima vise nasih porodica. Da ne bi zaboravio,Suljo je odmah naglasio da je Lejla DIREK njihove kuce.I bivse i ove.Ja bih dodao,i cuvar uspomena.Zapravo,u ovoj skladnoj porodici je svako na svoj nacin realni zivot doveo u podnosljivu ravnotezu sa sjecanjima.Mirza i Zlatko vole price o Bosni,raduju se svakom odlasku u Vlasenicu i Zvornik.Mirzi sada Vlasenica izgleda manja.I nije to vise ona carsija iz njegove maste.Zlatko je mozaik o zavicaju sklapao prema pricanju starijeg brata ili prema vlastitoj zelji. -Tamo je sve drukcije-uglas ce obojica.-U Bosni je nasa rodbina.Tamo se zivi intenzivnije,slusa se nasa muzika, pa ti cevapcici.Ipak,kad se vracamo,kad dodjemo nadomak Udevale,osjetimo da se vracamo kuci.Takav odnos nemamo prema Vlasenici.U njoj je sve drukcije i pripada nestvarnom podrucju emocija.Ono tamo nam je zemlja Bosna,a ovo ovdje nam je kuca. Vracamo se Lejlinom uramljenom kljucu u predsoblju njihovog stana prepunog sitnica iz proslog zivota. -Iz Vlasenice nisam ponijela vrijedne stvari,ali sam uspjela iznijeti neke drage predmete.Podsjecaju na sretne dogadjaje i drage osobe:sahate koje su moj otac i djed dobijali za godisnjice u preduzecu,djecije haljine,na zidu je i Zlatkova uramljena majica,pa prve sinove farmerke,kuhar s nasim jelima,koji godinama dopisujem novim receptima i saljem ih poznanicima sirom svijeta. -Ljudi s rijeke su osjetljiva bica-kaze Lejla kao da pravda svoju bolecivost prema Zvorniku,a u njenom kuhinjskom ambijentu,na frizideru,stoji slika rodnoga grada. -A kljuc?Eh,toliko da se zna da nismo beskucnici.To je kljuc naseg stana u Vlasenici,u toj ulici bratstva-jedinstva. Toga dana sam ponijela i zidni kalendar sa zaokruzenim datumom;deveti april.Zakljucali smo ta vrata i nikad vise nismo prekoracili taj prag.Ostao je ovaj kljuc i sjecanja.A sjecanja se odreci ne mogu. Decembar 2005. (Uzeir Bukvic-"SIJERMINA DJECA")

srijeda, 14.11.2007.

Ali Farka Toure,The King of the desert`blues`singers-SAVANE J`ai quitte mon pays et ma Louisiane Mais dans d`autres pays,adieu Savane J`ai trouve le metro n`est pas un petit boulot Mais je suis,je suis un negre J`ai quitte un ami et ma Louisiane Mais dans d`autres pays,adieu Savane Au lieu de nous donner non seulement des bombes Donnez nous des moto-pompes, pour qu`on puisse quand meme subvenir a nos besoins naturels Pour trouver la vie et le savoir et la sagesse. (Ali Farka Toure,The King of the desert `blues` singers-"SAVANE",2006.)

Prof.Dr.Vojislav"cudo od djaka!"Seselj,Seki The Legend-NIKO KAO JA! Iz politicke biografije: 1954. Rodjen u Sarajevu gdje je sa 25 godina postao doktor nauka. 1984. Iako je karijeru poceo kao ortodoksni komunista,osudjen je na osam godina zatvora zbog"kontrarevolucionarne djelatnosti".Pusten je iz zatvora 1986. 1989. Pop Momcilo Djujic,predsjednik Cetnickog pokreta u slobodnom svijetu,na seststotu godisnjicu kosovskog boja proglasava Seselja cetnickim vojvodom. 1991. Osniva Srpsku radikalnu stranku i nastavlja s politikom obracuna sa"historijskim neprijateljima",Albancima, Hrvatima i Bosnjacima i zagovaranja velike Srbije u granicama Karlobag-Karlovac-Virovitica. 1996. Nakon lokalnih izbora postaje predsjednik Skupstine opstine Zemun,a u posjetu dovodi francuskog desnicara Zan-Meri Le Pena i ruskog ultranacionalistu Vladimira Zirinovskog. 2003. Haski tribunal u januaru 2003.podigao je optuznicu protiv Seselja.Odlazi dobrovoljno. 2007. Pocetak sudjenja. ...Trazim od vas da me osudite na najzescu postojecu kaznu,jer sto je kazna zesca,moja ideologija ce biti besmrtnija...Ja sam se naziveo i sada hocu da svoju ideologiju ucinim besmrtnom... ...Haski tribunal misli da moze osuditi mene i moju nacionalisticku ideologiju,a ja se na to moram nasmejati,jer vi ni meni,ni mojoj ideologiji ne mozete nista...Mogu uskoro i umreti,ali cu umreti od smeha,smesne optuznice, smesnih zapadnih sila i smesnog antisrpskog Tribunala... (Haag 2007.)

Zlocinacka karijera cetnickog vojvode-ZRTVE PAMTE SESELJEVE KOLJACE Kosmari koji jos bude Sukretu Porobic iz Bosanskog Samca ozivljavaju i sjecanja na torture kojima su nju i njene sugradjane pocetkom 1992.godine podvrgli dobrovoljci iz Srbije,medju kojima i jedinica pod kontrolom Vojislava Seselja.U razgovoru za Radio Slobodna Evropa,ona kaze:"Od kuce do kuce su izvodili ljude.Onu vrisku nikad ne mogu zaboraviti.I dan-danas znam to ponekad sanjati i skocim sva mokra.Cujete vrisku djece,a oni se smiju",prica Sukreta. U zatocenickim centrima u Bosanskom Samcu ljude su nemilordno tukli,cupali im zube,ubijali."Najstrasnije je bilo kad su u sportskoj hali osnovne skole premlatili sve zarobljene civile.Isprebijani,krvavi da nisu znali ni ko su,ni sta su.Samo smo dvoje poznali od jedanaestero.Na megafon su nas pozivali da moramo svi izaci da gledamo sta nas ceka ako ne budemo dobri",prisjeca se Porobiceva,dodajuci da su i u ovom zlocinu ucestvovali Seseljevi sljedbenici."Jedan Seseljev vojnik stajao je preda mnom u haustoru.Imao je jedan zub naprijed,kosa zarasla,sajkaca kapa i na njoj je bila njegova(Seseljeva)slika sa kokardom",govori Sukreta,prenosi Radio Slobodna Evropa. Jedinica pod Seseljevom kontrolom od aprila do jula 1992.mucila je civilno nesrpsko stanovnistvo i u Zvorniku. Hakija Smajlovic,sekretar Udruzenja porodica nestalih i zarobljenih Opstine Zvornik,prisjeca se atmosfere straha.U Domu kulture,na poljoprivrednoj farmi Ekonomija,u fabrici Ciglana,Alhosu i na drugim mjestima dogadjala su se zvjerstva."Imamo informacije da je tamo bilo svega,da je bilo puno mrtvih,da je bilo maltretiranih,da je bilo u Alhosu krvi-cipele da je zalijevalo,da su ljudi tamo ubijani,maltretirani...",objasnjava Smajlovic. U Zvorniku je ubijeno ili nestalo oko hiljadu i po civila,muslimana i Hrvata.Jedan od najvecih zlocina na ovom podrucju je i stradanje zarobljenih iz Tehnicke skole u Karakaju,koji su odvedeni u Bijeli Potok. "Mjestani oko 15 sela su sakupljeni.Obecano im je da ce biti odvedeni prema slobodnoj teritoriji pod konrolom Armije BiH.Medjutim,na Bijelom Potoku su dosli kamioni i autobusi,te su razdvojeni civili.Zene i djeca su prebaceni do Memica,a ostali su vodjeni u Tehnicki skolski centar,pa u Pilice,Dom kulture.To je trajalo mozda tri,cetiri dana,kada su svi i pogubljeni",kaze Hakija Smajlovic. ("Oslobodjenje")

Enver Kazaz ...FASISTI,RECIMO,MISLE DA SU HOMOSEKSUALCI BOLESNI.DA SU MALI ROMI GLUPI,PRLJAVI I ZLI.MENI JE TO NAJRADIKALNIJI FASIZAM...

Jakob Finci,predsjednik Jevrejske zajednice u BiH ...FASIZAM U BiH JE SVE ONO STO SE ZASNIVA NA JEDNONACIONALNOM OPREDJELJENJU,NA DIKTATURI KOJA NE POZNAJE DEMOKRATSKE KRITERIJE.NE SLUSAMO JEDNI DRUGE!VVAKO SVOJU PROSLOST, NAROCITO ONU IZ DRUGOG SVJETSKOG RATA,POKUSAVA UCINITI BOLJOM NEGO JESTE.TAKO SU CETNICI POSTALI ANTIFASISTI,USTASE SU SE BORILE ZA INTERESE HRVATA,A HANDZAR DIVIZIJA SE JEDINA POBUNILA PROTIV FASIZMA!OPSJEDNUTI PROSLOSCU,POSTALI SMO CRNA RUPA EVROPE...

Gojko Beric,novinarska institucija-SPASAVANJE BOSNE ILI ZAZIVANJE RATA Svojim mjerama od 19.oktobra Miroslav Lajcak je pokrenuo operaciju spasavanja Bosne i Hercegovine od nje same,tacnije-od inata njenih lidera,cija je personifikacija Milorad Dodik.Lajcak je u nekoliko navrata izjavio da ce u tome ici do kraja,da nece podleci"srpskim ucjenama"i da svoju odluku nece mijenjati.Dobio je bezrezervnu podrsku Amerike i EU,koja je potvrdjena i ove srijede u Briselu,gdje mu je receno da ce,ako bude neophodno,u smirivanju politicke krize u nasoj zemlji biti angazovan i NATO.Eto,dokle smo stigli! Ali iako Lajcaku cuva ledja tako mocna masinerija,prakticno kompletan Zapad,nije sigurno da ce on tako lako dobiti zapoceti rat.Na drugoj strani su Dodik i homogenizirane vlasti Republike Srpske,fakticki citav njen nacionalisticki blok,koji u sukobu s Lajcakom ima gotovo plebiscitarnu podrsku Srba u tom entitetu.Dovoljno je otvoriti dnevne novine pa vidjeti po kojoj matrici eskalira ovaj opasni sukob:sto vise prijeti i pritisce Lajcak,to vise prijete i pritiscu Srbi.I oni ce,tvrdi Dodik,ici do kraja.A pod"krajem"se,to vec i vrapci na granama znaju,podrazumijeva referendum o otcjepljenju.Beskoristan po ishodu,ali zapaljiv po posljedicama.Ima li se u vidu i uplitanje Rusije u cijelu ovu pricu, jasno je da se trenutno vodi hladni rat i unutar Bosne i Hercegovine,i oko nje. Za Sulejmana Tihica je vijest da je Srbija parafirala Sporazum o stabilizaciji i pridruzivanju EU bila povod da s gorcinom izjavi:"Evropa sumnja u opstanak nase zemlje.""To je dobra vijest,a odluka EU posljedica je sarajevske spletkaroske politike",kaze Dodik.U Tihicevoj se izjavi prepoznaje sarajevski lament nad nepravdom koju medjunarodna zajednica cini prema nasoj zemlji,a u Dodikovom komentaru zadovoljstvo sto je majcica Srbija pretekla Bosnu i dobila potvrdu da je sredjenija zemlja od drzave zapadno od Drine.Recimo da je to tacno,ali uz napomenu da Dodik ima velike zasluge sto je Srbija dobila prolaznu ocjenu.Jer on je taj koji je cinio sve da Bosna i Hercegovina ostane u magarecoj klupi evropske skole demokratije,cak i gore od toga-crna rupa naseg kontinenta. Sarajevo se,prema tome,ne treba ljutiti na Srbiju sto je primljena u cekaonicu evropskog perona,niti u svom gnjevu koristiti sintagme o"nagradjenom agresoru"i"kaznjenoj zrtvi",jer one spadaju u sasvim drugu oblast.Stvarna postdejtonska krivica Srbije je u tome sto ulaze svoju politicku energiju i materijalna sredstva u Republiku Srpsku, kako bi je ucinila snaznom i nezavisnom,i tako kompenzirala gubitak Kosova.Ali,to ocito nije stvar koja se tice EU. Na kraju krajeva,Srbija ce u toj cekaonici ostati sve dok ne izruci Hagu Ratka Mladica i ostale optuzenike sa Karline liste. S Dodikove tacke gledista,sto je stanje u zemlji gore-to je njegova licna pozicija bolja.A upravo se to desava. Stvara se atmosfera u kojoj se rat pominje kao nesto sto nimalo nije iskljuceno?!Hoce li biti rata?Ta zloslutna dilema sve vise postaje dezurno novinarsko pitanje,valjda kao imitacija zlokobnog vidovnjastva nekadasnjih Nadrealista.TV i novinske ankete koje se provode medju gradjanima za sada ne daju kriticnu masu zabrinjavajucih odgovora,ali pokazuju da se prilican broj ljudi plasi novog sukoba,koji bi ovog puta bio dominantno etnickog i vjerskog karaktera."Djavo je odnio salu,moguc je i rat",sazeo je aktualnu politicku situaciju u zemlji Mirko Pejanovic na nedjeljnoj sesiji Kruga 99."U BiH i cijelom podrucju zapadnog Balkana vidljiva je nestabilnost i snazne etnicke napetosti.Mirovne snage su spremne intervenisati u slucaju izbijanja rata",porucuje komandant EUFOR-a,njemacki kontraadmiral Hans Jochen Witthauer. STANITE,GOSPODO I DRUGOVI!KAKAV RAT,PROTIV KOGA?JOS NISU IZVADJENE SVE KOSTI IZ MASOVNIH GROBNICA POSIJANIH U PRETHODNOM RATU,JOS NISU ZACIJELJENE MNOGE RANE,JOS SE NE ZNA KAKO SU I GDJE SKONCALE NA HILJADE ZENA I MUSKARACA,DJECE I STARACA KOJI SE VODE KAO NESTALI.MNOGI RATNI ZLOCINCI,MEDJU NJIMA GENERAL MLADIC I RADOVAN KARADZIC,JOS NISU PRIVEDENI PRAVDI.KO IMA PRAVO ZAZIVATI RAT I NJIME PLASITI NAROD,KOJI IONAKO ZIVI POD TERETOM SVAKAKVIH STRAHOVA?KRV SU NAMIRISALI I NEKI EVROPSKI LISTOVI,CIJI SU REPORTERI,IZGLEDA, ZELJNI PONOVNOG DOLASKA U BOSNU.TO JE IPAK BILO PRIVLACNIJE,NEGO ICI U IRAK I AFGANISTAN, ZAR NE? Ali,da vidimo sta je s Lajcakovom operacijom spasavnja Bosne i Hercegovine?Kao da je tu doslo do nekog zastoja. Kao da prvi vojnik medjunarodne zajednice shvata da bez podrske u samoj Bosni i Hercegovini nece postici mnogo.Zato su uz Lajcaka duzni stati svi koji zele da pospremaju vlastitu zemlju i pripreme je za ulazak u EU.Tom cilju se tako opredijeljeni politicari,stranke,mediji i intelektualci moraju posvetiti do kraja i bez ostatka.Ali,postoji tu jedna zamka.Naime,i Tihic zna biti boleciv prema Dodiku-dovoljno je samo da ovaj pristane da dodje u Sarajevo. Dragan Covic i Bozo Ljubic nikada prema Dodikovim federalistickim idejama nisu zauzeli jasan stav.Ako nesto i kazu,to je zapravo nista.Njihovi politicki koferi imaju duplo dno.Sefovi dvaju HDZ-a jednim okom motre na Lajcaka, cuvajuci se da mu se ne zamjere,a drugim okom zadovoljno gledaju kako Dodik navrce vodu na njihov mlin,koji je kao i njegov-ekskluzivno etnicki. GLEDALAC CUVENOG SPILBERGOVOG FILMA"SPASAVANJE VOJNIKA RAJANA",SNIMLJENOG PO ISTINITOJ PRICI,PRISUSTVUJE BIZARNOM KRAJU:VOJNIK RAJAN,JEDINI PREZIVJELI OD CETVORICE BRACE KOJA SU OTISLA U RAT,BUDE PRONADJEN I SPASEN OD DALJNJIH ISKUSENJA,A OFICIR KOJI JE RUKOVODIO OPERACIJOM NJEGOVOG SPASAVANJA USKORO GINE.BILA BI ZATO NAJVECA MOGUCA IRONIJA DA SE SPASAVANJE BOSNE I HERCEGOVINE,U INTERESU TOBOZNJEG MIRA U KUCI,PRETVORI U POLITICKO SPASAVANJE VOJNIKA DODIKA. ("Oslobodjenje")

Midhat Ajanovic-Ajan-SMRT U SARAJEVU(Put ocajnika-2) ...Nakon nekoliko sati dolazimo do kontrolnog punkta gdje nas zaustavlja vojna policija.Policajac preko radio veze obavjestava"Generala"da mu dovodi"tri paketa,dva muska i jedan zenski"."General"je Jusuf Juka Prazina,jedan od onih momaka koje su odgojile sarajevske ulice i koji je posjedovao instinkt prije rata o tome sta ce se dogoditi njegovom gradu.Pod firmom privatne detektivske agencije oformio je i naoruzao grupu momaka koja je prvih dana rata spremno izasla pred cetnike i jedinice specijalaca Jugoslovenske armije.Prvih mjeseci rata Juka je bio pravi heroj,a karizmu mu je snazno uvecala cinjenica da je nekoliko puta ranjen u borbama kojom prilikom mu je tijelo bukvalno napunjeno gelerima.Uprkos tome on je nastavio s komandovanjem svojim jedinicama sluzeci se stakama. Ubrzo su o njemu ispjevane pjesme,snimljeni spotovi,a reporteri najvecih svjetskih televizijskih stanica su se utrkivali da naprave storiju o Juki"Bosanskom Emilijanu Zapati".Uskoro ce,medjutim,Juka doci u sukob sa kompletnom komandom Armije BiH koja se formirala od pripadnika bosanskohercegovacke policije koji su ostali lojalni legalnoj vladi BiH i dobrovoljaca,dojucerasnjih civila sto su se latili oruzja i krenuli da brane svoj grad i domovinu. Nezadovoljan sto je vlada BiH na najisturenija komanda mjesta postavila skolovane oficire koji su napustili JNA,Juka je s njima stalno bio u konfliktu koji se iz dana u dan pojacavao.Nakon pola godine rata Juka je avionom UNPROFOR-a otisao iz Sarajeva,navodno na lijecenje,da bi se ubrzo pojavio na slobodnoj teritoriji Bosne i Hercegovine,a potom na Igmanu,planini s koje bi trebala poceti operacija oslobadjanja Sarajeva.Otuda su stalno dolazile vijesti o sukobima Juke i ostalih komandanata Armije BiH.Prije naseg izlaska iz Sarajeva culi smo da su Jukini vojnici isprebijali Vehbiju Karica,nacelnika artiljerije Armije BiH. U jednom od objekata izgradjenih za potrebe Olimpijade u Sarajevu 1984.koji sada sluzi kao stab,docekao nas je"General".Odmah s vrata poceo je vikati,pocijepao nam dozvole za putovanje koje smo dobili u Glavnom stabu Armije,jer on ne priznaje nikog od njenih komandanata,psovao,optuzivao za spijunazu,prijetio,prvo da ce nas zatvoriti,a potom ce nas vratiti u Sarajevo.Citava predstava za koju nismo imali objasnjenja.Tek kasnije,kroz nekoliko dana,saznacemo da je samo dva sata nakon naseg boravka na Igmanu pocela akcija Armije kojom prilikom su vecina Jukinih vojnika razoruzani,jedan od njegovih zamjenika poginuo,a sam"General"se spasio bijegom u Mostar.U momentu kada smo bili kod njega Juka je vjerovatno imao indicije da se nesto tako sprema pa mu je svako bio sumnjiv.No,ipak nas je nakon polusatne tirade pustio. Na dijelu puta kojim se spustamo s Igmana ukazuju se kao na dlanu Hadzici,mjesto koje je prije rata imalo osamdeset postotnu vecinu,a danas je pod cetnickom kontrolom.Jos jedan dokaz o silini velikosrpskog blic-kriga s pocetka aprila i totalnoj nespremnosti Bosanskih Muslimana na odbranu.Potom prolazimo pored spaljenog muslimanskog sela Lokve,pa Pazaric i Tarcin,dva granatama izranavljena mjesta,koja izazivaju osjecaj depresije. Od Tarcina do Kreseva putujemo na karoseriji jednog kamiona putem koji se u normalnim prilikama prelazi za dvadeset minuta,a danas to traje oko cetiri sata.Zbog opasnosti od granata mora se ici zaobilazno,kroz sumu,nekom vrstom kozje staze.Na kamionu upoznajem dvije djevojke,izbjeglice iz Visegrada,koje su u svom rodnom gradu dozivjele ovozemaljski dzehenem(pakao).Ocito su bile silovane i mucene.Ovi zivi sehidi pokusavaju naci spas i mir u Visokom,mjestu koje je cvrsto u rukama bosanskih boraca. Kresevo,malo mjesto uglavnom nastanjeno Hrvatima u kome nije bilo ratnih dejstava,za nas predstavlja drugu planetu.Citavi krovovi kuca,nerazbijeni prozori i prodavnica puna robe kakvu nismo vidjeli mjesecima.Meni se smucilo.Poklanjam bocu"pepsi-cole"i banane djevojkama iz Visegrada.Do Kiseljaka uzimamo taksi.Nije nam zao 50 njemackih maraka za taj uzitak.Za nas zaboravljeni doseg civilizacije. Prijatna noc u kuci Ive Komsica,hrvatskog intelektualca i politicara koji je bio kandidat na izborima za clana Predsjednistva Republike.Za dlaku nije uspio.Steta,jer bi ovaj mudri i stalozeni covjek bio mnogo korisniji za sudbinu ovog nesretnog naroda od mnogih koji sada sjede u rukovodstvu Republike u ovoj uzasnoj situaciji kojoj uopste nisu dorasli. Sutradan put Zenice.Ponovo taksijem.U Zenici ostajemo sest dana u hotelu"Internacional"sto jos vise smanjuje nasu ionako skromnu zalihu deviza.Razlog nasem takvom dugom ostanku u Zenici su oruzani sukobi izmedju postrojbi Hrvatskog vijeca odbrane,vojske bosanskih Hrvata i Armije BiH,vojske lojalne legalnim vlastima Republike BiH,a koju vecinom popunjavaju Bosanski Muslimani.U srednjoj Bosni je prije rata zivio veoma mali procenat Srba pa su ljudi iz ovih krajeva imali srecu da do sada nisu osjetili jaca ratna dejstva.No,sada je doslo do,prvo politickih a poslije i oruzanih sukoba izmedju Hrvata i Muslimana.Sukob tim apsurdniji sto u povijesti nije zabiljezen nikakav rat izmedju ova dva naroda i sto danas imaju zajednickog neprijatelja koji s istom brutalnoscu provodi genocid i nad jednim i nad drugim.No,nesposobnost politickih rukovodstava Hrvatske i Bosne i Hercegovine,razliciti interesi na terenu i,prije svega,diktat evropskih mocnika,uz cetnike,najodgovornijih za ratni pakao u Bosni,doveo je do krvoprolica izmedju Hrvata i Muslimana.Medjunarodna je politicka mafija od samog pocetka jednu klasicnu agresiju i genocid nad golorukim civilnim stanovnistvom,shodno svojim interesima,krstila terminom"etnicki rat"u koji se ne treba mijesati.Sve dok Srbi ne zavrse posao.Sada im,na zalost,nespretni hrvatski i muslimanski prvaci pruzaju mogucnost da zadovoljno trljaju ruke. Zenica je grad koji je takodje postedjen rata.Stoga je to mjesto paradoksa.U njemu funkcionira bosanska drzava, svugdje se mogu vidjeti zastave sa srednjovjekovnim bosanskim grbom,koristi se iskljucivo bosanski dinar kao sredstvo placanja,a osim po cestim kolonama vojnika Armije BiH ni po cemu se ne da zakljuciti da je Sarajevo udaljeno samo sedamdeset kilometara odavde.Zenica je prije rata sa svojih sto i pedeset hiljada stanovnika bila cetvrti grad po velicini u BiH.Danas je to po broju stanovnika prvi grad po velicini u Republici.Razlog je sva sila izbjeglica sto su se poput bujice slile u Zenicu.Sa kolegama,novinarima koji tu pokusavaju ponovo pokrenuti trenutno ugaseni list"Slobodna Bosna",u kojem smo prije rata nastojali ukazati na planove velikosrba,pravimo gorke sale. Jedan kolega predvidja da ce Ujedinjene nacije praviti Zenicu na spratove kako bi u nju mogli naseliti dva milijuna Bosanskih Muslimana.Zenica je,naime,jedino od pedesetak bosanskih mjesta u kojima su prije rata Muslimani cinili apsolutnu vecinu i koje po svim planovima ostaje kao zivotni prostor za taj narod...

SLOBO-SADAME/SADAME-SLOBO! Jedna gospodja,sa svojih pedesetak godina,sedi na Terazijama i zabrinuta za Veliku Srbiju od Knina do Vladivostoka, zapanjeno pita: "Da li je moguce da ovi nasi studenti vicu Slobo-Sadame?!" Jedan student joj odgovori: "Nije to nista,gospodjo,u Bagdadu vicu Sadame-Slobo!!!"

Jovica Acin-IZVODI IZ VECNOSTI MUCENJA-1 Kao jedan od najdrevnijih izuma zla,u sustini se ne menjajuci,mucenje je sa usavrsavanjem tokom vremena bivalo sve istancanije,ne lisavajuci se,uprkos tome,ni grubih,"civilizacijski"navodno potcenjivanih,ali proverenih tehnika.Nova znanja uvek su od pomoci.Osobito medicina.Znanja su i"dopunjavana"mucenjem.Kako iseci na telu sve sto strci, pocev od usiju,kapaka,nosa,usana,dojki,udova,a onda seckati telo,organ po organ,a da covek sto duze ostane ziv?Stizalo se i do hiljadu komada.Krvnici,ili lekari?Poznata su,premasujuci uobicajenu mastu,"medicinska istrazivanja" vodjena u nacistickim logorima.Ali,ni posle pada Treceg rajha,"medicinska"strucnost za krvnike nije ostala samo puka uspomena.Takva strucnost mozda nije obavezna,ali je u krvi.(U grckom zatvoru Bubulina,mucitelji se medjusobno oslovljavaju sa"doktore!")Pri tom su,u psihoazilima,u psihijatrijskim tamnicama za politicke zatvorenike,narocito postale omiljene hemijske i neurolepticke terapije. Krvnikov senzibilitet i njegova muciteljska masta takodje imaju sluha za anatomsku umesnost.Anatomske razlike medju polovima se ne zanemaruju.Postojale su i postoje muke namenjene jedino muskarcima,i muke namenjene zenama.Tako se i u opseznom izvestaju sto ga je,sredinom sedamdesetih godina,posle boravka-u vise navrata-u Etiopiji,sacinio svedski lekar Arnt Mejer-Lije,govori,izmedju ostalog,upravo o razlikama u postupcima mucenja muskaraca i zena,tamosnjih politickih zatvorenika.Muskarcima se gnjece i mrve muda pomocu flasa.Ili im se o penis obesi tezak dzak napunjen peskom(koga u tim krajevima ima u izobilju).Zenama se,pak,u vaginu uvlaci usijano zelezo,ili flasa koja se potom udarcima lomi tako da ostra parcad ostanu unutra.(Slucaj s Kosova pokazao je da za muciteljsku imaginaciju polne osobenosti ne moraju predstavljati prepreku za koriscenje navedene tehnike s flasom i na muskarcima.)"Osim toga,devojcice se siluju vec sa staroscu od devet godina",kazuje nam isti izvor,popisujuci i tehnike koje se koriste podjednako,bez obzira da li ljudsko bice ima vaginu ili penis:falanga(dugotrajno i zestoko udaranje po tabanima metalnim sipkama),udaranje lancima i bicevanje navostenim volujskim zilom,elektrosokovi (svaka mucionica ima po vise dinamo-masina;a koja ih danas,u doba posvemasnje elektrifikacije,nema!),polivanje golog tela kipucim uljem ili voskom,isecanje koze i u otvorene rane sipanje soli,bibera ili neke jake kiseline.Krvnici zatim izmucene teraju da se popnu u kamione i mitraljiraju ih.Ponekad pozovu celu porodicu i blize rodjake svojih zrtava da prisustvuju mucenju.(Posle te"spiritualne seanse",kako se u Brazilu naziva fizicka tortura,da bi prisutni otkupili telo zrtve,po jednome naplacuju i do 300 ondasnjih etiopskih dolara.Posto stede na mecima,za svaki ispaljeni ispostavljaju rodjacima ubijene zrtve odmah naplativi racun:zbog izdataka druge vrste,drzavna blagajna nije dopustala rasipnistvo.)Rodbina politickih zatvorenika posle 1948.godine u Staroj Gradiski,otocicima Sveti Grgur i Ugljan,u Bileci,na Golom otoku,gde se"umiralo od batina i gladi i teskog rada",naprotiv,nije smela ni da zna gde se oni nalaze dok su ih tukli po golom telu,i po genitalijama(a da ne bi jaukali,zacepljivana su im usta krpom umocenom u kiblu),dok su ih vezane tukli posvuda,gazili ih i lomili im udove u utrobi broda,uzetom oko vrata ih vukli kad iznemognu noseci tragac s kamenom,dok su ih prebijali,pljuvali i"krstavali"govedjom balegom kroz spalir od hiljadu i vise u strahu pomahnitalih logorasa,kako u jednome pismu 1966.godine kaze izvesni Nikola Cuckovic,rodom s Banije,inace medju prvima po zelji da to i obznani. Tesko je bliznjima da se odluce sta je strasnije:znati ili ne znati?Teorija je bespomocna pred boli,nemislivom i neporedivom... Tuceni su i bolesni,usred tamnicke bolnice.Samarani dok im ne"iscuri uho",sto se i desilo autoru pisma ciji je prepis uputio,potom,1968.godine,i Savezu studenata.Zatvorenicka"banda"je terana i u more do pasa odakle je po vasdan vadila pesak.Bilo je,veli Cuckovic,i"dobrosivih"mucenja.Za nekog invalida je naredjeno da,dok prolazi kroz spalir,bude samo pljuvan:sepa covek kroz spalir od hiljadu ljudi,a s njega visi slina,od glave do zemlje,opada,i nova visi.Cuckovic bi,proboravivsi"tamo"preko sest godina,mogao da doda da je"tamosnje"mucenje"opravdavano"geslom:Partija je kao majka koja tuce,osobito u takozvanom stroju smrrti,svoje dete da ga popravi,izvede na"pravi put",ali ga uvek voli! (Jovica Acin-"GATANJA PO PEPELU(O izgnanstvima i logorima)")

utorak, 13.11.2007.

Sahara Hotnights-NERVES Hey sir didn`t catch your name Being undercover doesn`t work today Hey sir won`t you please explain Your passion about nothing that guides your way Why don`t we get on it Too slow to even understand Why don`t we get on it Too paralysed to even take a stand Stand up you may not be excused You never try so you never lose Speak up all your clever ideas Just stick to yourself and you never get used I`ll stay on your nerves Will you ever let go (oh no) Hey miss there`s no guarantee Show me you got another trick up your sleeve Hey miss you start to sound like me Think you`re alone being well deceived Why don`t we get on it Too slow to even understand Why don`t we get on it Too paralysed to even take a stand I really cared when you were on about all those worries coming back at night I tried listening to the same old doubts It`s not the end if the choice ain`t right One more time don`t wanna hear you`re busy when I try to bring you back to life One more time don`t say you`re scared to go outside you might get humanized Don`t go don`t go get humanized (Sahara Hotnights-"KISS&TELL",2004.)

Midhat Ajanovic-Ajan-SMRT U SARAJEVU(Put ocajnika-1) Covjek koji je zivio u Sarajevu nakon 5.aprila 1992.godine vrlo brzo nauci dvije stvari,dvije zivotne mudrosti.Da se nicemu ne cudi i da nista ne planira.Nakon sto grad od blizu sest stotina hiljada stanovnika koji je do tada,svakog trenutka vaseg zivota,bio sredina u kojoj ste se osjecali najprirodnije,bukvalno bude pretvoren u zgariste, prestanete vjerovati da postoji bilo sta sto bi se moglo nazvati cudom.Pogotovo sto vas grad biva sprzen na nacin da danima i mjesecima nikada ne prestanu padati granate najtezeg kalibra iz sest stotina artiljerijskih cijevi na okolnim brdima koje je tu,ni od kog ometena,godinama ostavljala zlikovacka Jugoslovenska narodna armija. Jasno,po najstrucnijim mogucim kriterijima za unistavanje grada,njegovih ljudi i svega onoga sto ga cini gradom jedinstvenim u svijetu.Kada u stvarnosti dozivite nezamislivo,snajperistu koji puca u bebu u kolijevci,tenkistu sto salje granate na djecu koja su se popela na tresnju,mitraljesca koji rafal municije teskog kalibra ispaljuje na autobus pun malisana iz doma za sirocad ne postoji vise nikakvo cudo koje bi vas mogo zacuditi. A svaki osjecaj i potreba za planiranjem prestaje samom cinjenicom da se nalazite u situaciji da svake slijedece sekunde mozete biti mrtvi ili tesko obogaljeni,bez obzira na mjesto na kojem se u tom trenutku nalazite. Tako sam i ja,potpuno u skladu sa necudjenjem i neplaniranjem na sarajevski nacin,hladnokrvno primio vijest od Nijaza Skenderagica,pomocnika ministra unutrasnjiih poslova BiH,da je gotova dozvola od strane vojnih vlasti na osnovu koje,iako vojni obaveznik,mogu napustiti Sarajevo i posjetiti svoju porodicu.Jasno,ako budem imao ludu srecu pa na tom putu izvucem zivu glavu.Sarajevo je,naime,vec deset mjeseci pod opsadom,hermeticki zatvoreno,i iz njega se moze izaci samo preko aerodromske piste,tik pored cetnickih polozaja.Dakle,na vlastiti rizik. Obavijest da je dozvola za moj izlazak iz Sarajeva gotova primio sam u cetiri sata popodne,a vec u sest sam bio s one strane sarajevskog pakla.U ekipi smo bili Faruk Drina,intendant u specijalnoj jedinici policije i nekadasnji uspjesni covjek,Mirsad Herovic,komandir u specijanoj policiji,bivsi filmski snimatelj s kojim sam se druzio i prije rata,a suradjivao je i na nekim mojim filmovima,Gordana Boban,glumica,i ja. Nasli smo se oko pet sati u centru grada,ispred nekadasnjeg restorana"Dom milicije",danas pretvorenog u kasarnu specijalne policije kojom komanduje Dragan Vikic,ziva legenda Sarajeva,covjek za koga je malo reci da je heroj.Uostalom,Sarajevo je mjesto sa najvise istinskih heroja po glavi stanovnika u povijesti,a sta reci za jednog od prvih medju njima. Vratolomna voznja duz cijelog grada,sto brze to manje mogucnosti da vas pogodi snajperski hitac ili da vas zakaci granata.Potom na Dobrinju,naselje koje je mjesecima bilo u blokadi da bi nakon jedne uspjele akcije branitelja grada bio otvoren prolaz do ove nove urbane cetvrti Sarajeva koja se nalazi u neposrednoj blizini najjaceg cetnickog uporista u gradu,Lukavice,nekadasnje kasarne JNA.Oslobodjanje koridora za Dobrinju bio je ujedno i spas od sigurne smrti za pedeset hiljada stanovnika naselja koji bi,da je blokada potrajala jos mjesec dana,poceli umirati od gladi. Na posljednjoj tacki pod kontrolom Armije BiH,mjesta odakle do aerodromske piste trebate samo pretrcati cestu, ispraca nas vojni policajac.Rutinski nam zeli srecu.Ovo je mjesto gdje vec mjesecima sarajevski ocajnici krecu na put spasa i nade.Najcesce su to civili,zene s djecom,stariji ljudi,neki vec pomjerili pamecu,cesto bez jasnog cilja svog puta.Samo da dodju na neko mjesto na planeti gdje nema prokletih granata.Ogromnoj vecini od njih desava se da ih vojnici UNPROFOR-a,pod cijom je kontrolom aerodrom,uhvate i vrate nazad,ponekad uz psovke i batine. Nerijetko vojnici Ujedinjenih naroda jednostavno reflektorom osvijetle aerodrom pa tako ljudi na pisti postanu idealna meta za cetnika ciji je polozaj par stotina metara dalje i koji na njih pucaju iz protivavionskih mitraljeza ili ispale minobacacke granate.Desi se,doduse,da se medju vojnicima nadju i oni koji prekrse pravila UNPROFOR-a i svojim transporterima prebace ljude u naselje Butmir,s druge strane aerodroma,koje je za Sarajlije prva stanica slobode. Preko piste prelazi onaj ko brzo trci,puze i koji,prije svega,ima srece.Potpuni kosmar.Ni u jednom trenutku nisam osjecao strah,samo bijes i ponizenje.Po hiljaditi put mi se mota po glavi pitanje:Zasto se to ovom gradu i ljudima moralo desiti?Mada odgovor znam. U Butmiru se javljamo u policijsku stanicu koja je smjestena u podrum jedne kuce.Ovo naselje je od pocetka rata izlozeno kontinuiranom bombardiranju pa se sav njegov zivot odvija u podrumima.Kao i u Sarajevu,vec mjesecima nema tekuce vode pa zedj gasimo ustajalom tekucinom iz kanistera.Pravi nektar.Pusimo dvije cigarete,jednu za drugom,jos uvijek nesvjesni da smo uspjeli.Drina i ja smo sami,a Hera i Gordana su nam se izgubili negdje na putu. U policiji nam daju jednog rasklimatalog"jugu"i vozaca.Automobil se stalno gasi,pa Drina i ja svako malo moramo izlaziti da ga upalimo na guranje.Na putu do Hrasnice moramo preci jedan polusrusen most.Naravno,auto se gasi nasred mosta.Nakon sto smo ga nekako pregurali iza nasih ledja se zacu zestoka rafalna pucnjava iz"prage". Vozac nam objasni da to cetnici tuku po mostu koji smo upravo presli. U Hrasnici se nalazimo s Herom i Gordanom.Imali su vise srece s prevozom nego mi,ali je Gordana trceci preko piste povrijedila koljeno.Povreda je ozbiljna i morace ostati nekoliko dana u hrasnickoj ambulanti.Nocimo u policijskoj stanici.Drina je nestrpljiv i on odlazi preko Igmana,a zatim dalje.Hera i ja se nalazimo sa Asimom Metiljevicem,moim prijateljem,novinarom iz Hrasnice,u cijem cemo stanu sacekati da Gordana bude sprena za nastavak puta.Hrasnica je sva uniformisana,a zestina artiljerijskih detonacija mi se cini snaznija nego u Sarajevu. To je stoga sto su ovdje nase snage znatno naoruzanije nego u Sarajevu pa cetnicima ne ostaju duzni. Cetnicka granata na Hrasnicu znaci,istodobno,i nasu granatu po okupiranoj Ilidzi ili srpskom selu Vojkovici.Razlog solidne naoruzanosti Armije BiH na ovom podrucju lezi u cinjenici da je strateski vazna planina Igman pod kontrolom snaga Armije.Neobicno je nakon sarajevskog iskustva da mozes slobodno spavati pored prozora koji gleda u brdo.Prijateljsko brdo.Sa svih brda oko Sarajeva dolazi samo smrt. Cetiri dana kod Asima proveli smo u razgovorima o politici i podsjecanju na nase prijatelje i kolege od kojih neki nisu vise medju zivima,a neki od Srba s kojima smo prijateljovali i radili danas su na cetnickoj strani.Sve to uz mnogo obilniju trpezu nego u Sarajevu i zaliveno domacom rakijom kakvu nisam pio mjesecima. Konacno,idemo dalje.Moramo krenuti rano,pred zoru,da bismo pod zastitom magle i mraka presli prvu dionicu puta preko Igmana koji je pod neprekidnom cetnickom vatrom.Tek sto smo presli taj dio kvari nam se"golf"koji smo posudili u Hrasnici.Nastavljamo pjesice.Paradoks.Taj dan je bio datum cuvenog Igmanskog marsa,kada su Titovi partizani,prije pedeset i jednu godinu prepjesacili Igman.O tome su nas,kao o herojskom poduhvatu,godinama ucili u skoli,a snimljen je i jedan film...

Gojko Beric-KRATKA POVIJEST PASOSA Vijest je glasila:"Od 1.januara 2002.Rumunima ce biti ukinute vize za putovanje u sve zemlje Evropske unije,sa izuzetkom Velike Britanije i Irske."Medju agencijskim vijestima objavljenim posljednjih dana prosle godine bilo je zanimljivijih,dramaticnijih i smjesnijih od ove koja je stigla iz Bukuresta,ali nekako mi bas ona ne izlazi iz glave. Rumuni,dakle,postadose gradjani prvog reda!Koliko znam,to su stanovnici zemlje koja je sve do pada diktatora Causeskua(Ceausescu)bila tvrdjava komunistickog totalitarizma i o kojoj je prosjecan Evropljanin uglavnom znao po mitskom grofu Drakuli,a jedno vrijeme i po gimnasticarki Nadji Komaneci(Nadija Comaneci).Zasto je bas Rumun bio tajanstveni,opasni tip u nekim horor filmovima snimljenim na Zapadu,to ne znam.. Naravno,nemam ama bas nista protiv Rumuna.Uzivao sam citajuci knjigu Emila Siorana(Emile Michel Cioran)"Na vrhuncu beznadja",u Dubrovniku sam imao cast intervjuisati Ezena Joneskua(Eugene Ionesco),volim cuti slavnu "Rumunsku rapsodiju"...Isto tako,nemam nista protiv rumunskog napredovanja na putu u moderno evropsko drustvo u kome ce,kazu,gradjani bivsih socijalistickih zemalja takodje postati bogati i tako ostvariti svoje ideale. Pa zasto sam onda bijesan,sta ima loseg u vijesti s pocetka ovog teksta? Svemu je krivo prokleto sjecanje.Prisjecam se,dakle,vremena kad je bivsa Jugoslavija bila"Amerika"u poredjenju sa svojim sjeveroistocnim susjedom.Pocetkom sezdesetih godina proslog vijeka Jugoslovenima su podijeljeni pasosi i raja je krenula u potragu za boljim zivotom.Jugosloveni su sa svojim crvenim pasosima mogli putovati,sto su i cinili,i duze i sire preko krutih ideoloskih granica i drugih barijera nego bilo ko drugi na svijetu.Jugoslovenski je pasos na crnoj berzi imao cijenu kao americki ili svajcarski. Bila su to vremena kada su privilegovani Cesi i Madjari na Jadranu imali status"paradajz turista",a jadni Rumuni nisu mogli nikuda putovati,cak ni u druge komunisticke zemlje..Ako ne racunam vec pomenutog Joneskua,koji je zivio u Francuskoj,ja sam u svojih 25 dubrovackih godina sreo samo jednog pravog Rumuna.Bio je to novinar nekog rumunskog lista,koji je u Jugoslaviju dosao kao gost OSLOBODJENJA.Iz Sarajeva su ga poslali u neizbjezni Dubrovnik,pa mi je iz redakcije javljeno da mu tih nekoliko dana pravim drustvo.Kupio sam desetak razglednica i dao mu ih da se javi porodici i prijateljima.Nije odbijao ni pice,iako mu je bilo neugodno sto stalno ja placam. Jugoslavija je bila bar deset godina blize Evropi nego Madjarska,Ceska ili Poljska.A onda je istorija,valjda u skladu s tradicijom,ponovo postavila stvari na svoje mjesto.Ziv covjek svasta doceka:sad su i Rumuni,vidi vraga,uveli vize za gradjane Bosne i Hercegovine! ALI,JA SE I DALJE PITAM:ZASTO JE EVROPSKA UNIJA NAPRAVILA TAKO DRASTICNU RAZLIKU IZMEDJU RUMUNSKOG I BOSANSKOHERCEGOVACKOG PASOSA?AKO MEDJU BOSANCIMA IMA TIPOVA KOJI SE BAVE KRIMINALOM,MEDJU RUMUNIMA IH IMA MNOGO VISE.DOBRO,U BOSNI JE BIO RAT,A U RUMUNIJI NIJE.RUMUNIJA IMA NAFTU,A BOSNA JE NEMA.ALI NIJE VALJDA TO RAZLOG DA VLASNICI BOSANSKOHERCEGOVACKE PUTOVNICE VEC CIJELO DESETLJECE DOZIVLJAVAJU PRAVA PONIZENJA NA GRANICNIM PRELAZIMA ZEMALJA TZV.DEMOKRATSKOG SVIJETA. NIJE LI MOZDA RIJEC O PROSTOJ CINJENICI DA U BOSNI I HERCEGOVINI ZIVE MUSLIMANI?A SVAKI JE MUSLIMAN VEC PO SVOM NEKRSCANSKOM IMENU POTENCIJALNI TERORISTA I ZATO U NJEGA,ZAR NE,TREBA SUMNJATI. I KAKO ONDA VOLJETI TAKVU EVROPU,TU NASMINKANU STARU DAMU,"OSIM U DELIRIJUMU",STO BI REKAO SIORAN. Pokazite pasose!Kada god bih cuo ovu zapovijed gospodina granicnog policajca,osjecao bih se na trenutak kao onaj Kafkin junak koji je osumnjicen a da ni sam ne zna zasto.Znam,nista mi biti nece,ali zasto je tom uniformisanom tipu potrebno da me gnjavi?Mozda sam nekad davno nesto zgrijesio,pa me je metnulo na neki spisak,za kojeg i ne znam da postoji?Gospodin policajac lista moj pasos i gleda cas u mene cas u fotografiju na pasosu.Njegovo je da sumnja u tebe i vreba ne bi li u tvom ponasanju otkrio nesigurnost i strah.Ja vise nisam ja,ja sam u tom trenutku samo jedna mala fotografija i jedan broj od nekoliko cifara. Sumnjiv si mi,Bosanac,kao da cujem gospodina policajca.Imas ti svoj broj i svoju sliku,ali sta ja znam ko si ti.Mozes biti svaki vrag.I zato cu ja uvijek biti tu da ti ne vjerujem. Onda mi tip vrati pasos i ja najzad odahnem. Postoji od pasosa do pasosa velika razlika.Izmedju bosanskog i americkog pasosa,recimo,razlika je taman kao izmedju rashodovanog fice i najnovijeg mercedesa.Danas bi na evropskim autocestama fico djelovao kao strano tijelo koje treba ukloniti iz saobracaja.Takav tretman,otprilike,ima i putnik sa bosanskim pasosem. U Sarajevu je ovih dana boravio Majkl Ignjatijev(Michael Ignatief),profesor na Harvardu i jedan od najpoznatijih intelektualaca americkog kontinenta.Strucnjak za ljudska prava,Ignjatijev u razgovor za nezavisni magazin DANI kaze:"Ja uza se imam kanadski pasos i to je kljucna cinjenica kad sam ja u pitanju.Imam kanadski pasos i ne smijete se zezati sa mnom,jer je iza mene snazna i sposobna zemlja.Zezate li se sa mnom,zezate se sa mojom vladom!" Tako,dakle!A,mi koji nismo gradjani"snazne i sposobne zemlje",vec gradjani sa bosanskim pasosem u dzepu i nesto dobrote i inata u sebi-ko stoji iza nas?Jedna jadna,ratom opustosena i gotovo nepostojeca drzava,cije su institucije bez ikakvog ugleda i moci i u zemlji i u svijetu. Zato ja i danas zadrhturim kad god cujem zapovijed gospodina policajca:Pokazite pasose! 3.januar 2002. (Goijko Beric-"ZVIJERI NA OKUPU")

RADOST DIVLJINE! Na nekom dijelu nedostupnom civilizaciji u Africi nasukao se brod BiH mornarice. Ljudozderi su pohvatali kompletnu posadu. Kapetan broda pokusava da spasi ljude i stupa u razgovor s poglavicom. "Gospodo divljaci,imate li vi skupstinu?" "Nemamo!" "Imate li Milorada Dodika?" "Nemamo!" "Imate li entitete?" "Nemamo!" "Kasne li vam plate i penzije?" "Ne!" "Pa,sto ste onda tako divlji?!"

Jovica Acin-TELO KAO PRECICA(Kraljica"rasciscavanja istrage") Ne raspravaljajuci,nabrojacu po secanju neke"metode"na koje sam posledenjih godina nailazio listajuci novije izvestaje i knjige o mucenju: Kragna,voda,vesticina uzda,ulje,probadanje,krupna so,sibanje,benzin,cizme,bambus,istezanje,elektrosokiranje, kocke,biber,zigosanje,cement,klecanje na lancima,trokut,komadanje,zmajeva stolica,strvinareva kci,papagaj, ricinus,venecijanska ogledala,tucak i avan,senzorno izolovanje,razanj,lanac,spaljivanje muda,vatra,zmija,pauci, kidanje bradavica,jaja na zaru,raspinjanje sa i bez klinova,igle,hemija,neuroleptici,gorenje,sivenje svete Agate, busenje u zivo,lestve,bod na bod,cmarisanje,almanah,kabina,glasacko sanduce,izolator,cvrcaonica,proba, kaucukovo crevo,celjust,Masijevo kupatilo,uvrtanja u viticu,udisanje vode,krastaca,bicevanje,kolac,bacva,dascice, usi u ruci,igre bez granica,suvo davljenje...Spalir,stroj smrti,topli zec,zablje skakutanje... Vecina od navedenih je veoma stara,ali u poslu krvnika(buduci da je sluzbenik zaduzen za mucenje bio ili pretezno jos jeste istovremeno onaj koji izvrsava smrtnu kaznu:dzelat)nista ne zastareva.Skorasnji izumi zbrajaju se, mesaju i kombinuju s drevnim.Sve"metode"su savremene.Ponekad se nekadasnje samo tehnicki usavrsavaju. Sada se,na primer(u Brazilu,1985),zmija,kraljevska boa konstriktor(udav),uvija oko zrtve i steze je dok obe primaju podsticane elektrosokove,a mucitelj jedino upravlja tom ogromnom zmijom,u cijem"zagrljaju"se lome kosti, pomocu stapa s kukom.Oduvek se,pak,tezilo da krvnici sa sto manje licnog napora postignu vece dejstvo.Posto su nam poznati i suprotni slucajevi,kada dzelat izgara,ocigledno nije u pitanju njegova lenjost,nego pre "civilizovanje"poziva. (Jovica Acin-"GATANJA PO PEPELU(O izgnanstvima i logorima)")

ponedjeljak, 12.11.2007.

Jose Gonzalez-KILLING FOR LOVE What`s the point if you hate,die and kill for love.What`s the point with a love that makes you hate and kill for.You`ve got a heart on fire,it`s bursting with desires.You`ve got a heart filled with passion.Will you let it burn for hate or compassion.What`s the point if you hate,die and kill for love.What`s the point with a love that makes you hate and kill for.Killing for love.You`re killing for love. (Jose Gonzalez-"IN OUR NATURE",2007.)

Faruk Boric-KOSOVSKA VEZA Predsjednik Srbije Boris Tadic izrekao je ovih dana zloguke prognoze u pogledu zaostravanja sukoba koji bi mogao da uslijedi nakon sto bi lideri kosovskih Albanaca jednostrano proglasili nezavisnost Kosova."Sve je moguce.Izbjegavam da razmisljam o mogucim scenarijima,ali sve je moguce,pa cak i nasilje",porucuje Tadic, predstavnik"bolje Srbije",dakle one koja je pozeljna i u Evropi i kao dobar susjed u regiji. Ostavimo sad po strani cinjenicu da jedan drzavni predsjednik izbjegava da razmislja.Vjerovatno je u pitanju posljedica njegove marginalizacije u Kostunicinoj Srbiji,marginalizacije koju Tadic nadoknadjuje hvatanjem u kosovsko kolo gdje najbolje plesu kleronacionalisti i radikali.Time izjava Djindjicevog politickog nasljednika o krvi na(nezavisnom)Kosovu jos vise dobija na snazi. Rijec je,da ne bude sumnje,o cistoj prijetnji.Tadiceve rijeci su posredno priznanje da se na tome vec radi,na stvaranju uslova da se u pravom momentu potakne nasilje. I Rade Bulatovic,nacelnik srbijanske Bezbjedonosno-informativne agencije(BIA),ujedinjene policijsko-obavjestajne sluzbe svih nekadasnjih Milosevicevih spijunskih ispostava,prije neki dan takodjer je izazvao buru zbog najave da se poslije 10.decembra i eventualnog proglasenja nezavisnosti Kosova ocekuju protesti i oruzani sukobi Srba i Albanaca.Srbijanski analiticari su u Bulatovicevim rijecima"kako BIA prati situaciju i,kao i svi drzavni organi, priprema odredjene mjere",prepoznali mogucnost srpske vojno-policijske intervencije na Kosovu.Neki drugi,pak, smatraju da kroz Bulatovica progovara aktualna srbijanska politika(vise Kostunica nego Tadic),ali to ne mijenja sustinu:KAO DA JE VLADAJUCA SRBIJANSKA POLITIKA U POSLJEDNJIH DECENIJU I POL IKAD BILA ISTA DRUGO DO VJESTA I PRIZEMNA MANIPULACIJA NEBESKIM TEMAMA.A Kosovo je na listi tih prioriteta ubjedljivo na prvom mjestu. Prema tome,na Kosovu je pocela,na Kosovu ce se i okoncati balkanska rapsodija krvavih boja.Drugim rijecima, nezavisnost Kosova vjerovatno se nece desiti bez pucnjave i prolijevanja krvi.Sad,jedino je pitanje koliko i cije?Srbi izvan srpskih enklava na sjeveru Kosova,u to ne treba sumnjati,bit ce prve,nezasticene zrtve. A gdje smo u svoj toj prici mi? Bez obzira na diplomatsku ofanzivu Evropske unije i Sjedinjenih Americkih Drzava(koja traje jos od okoncanja NATO-bombardovanja Miloseviceve Srbije)po kojoj su pitanja statusa Kosova i Republike Srpske potpuno zasebni slucajevi,zaboravlja se da su oba proizvedena u istoj kuhinji i postavljena na nacionalni pijadestal.Kostunicine i Dodikove unisone akcije nedvosmisleno to potvrdjuju. Dodatni poziv na podizanje"bojeve gotovosti"izaziva jos jedna vruca najava(teza)s kojom smo se ovih dana susreli u javnosti.Naime,ukoliko uslijedi jednostrano proglasenje Kosova,koje ce podrzati SAD i pojedine evropske zemlje, nakon tog cina moze se ocekivati Dodik-Kostunicino jednostrano proglasenje nezavisnosti Republike Srpske,koje ce navodno podrzati Rusija,a za njom i Kina! Prognoze su tmurne,ali,nazalost,nisu lisene smisla.U globalnoj konstelaciji snaga i realpolitike,pijuni u trenu mogu (na)stradati.Za taj,po nas najgori scenarij,izuzev opreznosti koju pokazuje u pogledu ishitrenog priznavanja nezavisnosti Kosova od BiH,bosanskohercegovacka i bosnjacka politicka elita nije spremna,niti o tome razmislja. Bas kao ni Tadic.Ali,on nije nas problem. I JOS NESTO:DA SU KOSOVO I REPUBLIKA SRPSKA POTPUNO NEUPOREDIVI,NAMA JE JASNO,KAO I LATINKI PEROVIC,PETRU LUKOVICU,NATASI KANDIC,CEDI JOVANOVICU I SVAKOM RAZUMOM OBDARENOM BICU.Poenta je,medjutim,da""oni drugi",koji ne misle tako,drze silne poluge vlasti i sile u Srbiji i RS,i pitanje je koliko ce oklijevati da je upotrebe. ("Oslobodjenje")

Vladimir Arsenijevic Jedna vrsta kulturne,popkulturne i supkulturne nostalgije cini mi se da je doprla najpre iz Hrvatske.Krajem osamdesetih je Dubravka Ugresic sa jednim delom ekipe iz"Starta"pocela da radi na"Leksikonu YU mitologije",sto nije bila nikakva ideologija ili drzavotvorna nostalgija,nego jedan krajnje dobronameran osvrt na sopstvenu proslost. Tako je doslo do sakupljanja prve baze podataka.Po mom iskustvu,a ja sam nekoliko godina proveo uredjujuci "Leksikon YU mitologije",ljudi se javljaju sa svih strana.Ako moze da se definise jedna grupa kod koje je ta vrsta nostalgije jaca onda to nije nikakva nacionalna grupa nego su to ljudi koji su napustili nekadasnju zemlju iz ovog ili onog razloga bez obzira na to sta im pise u pasosu,ili u krstenici.To su ljudi koji zbog fizicke udaljenosti na posebno blagonaklon nacin dozivljavaju tu sopstvenu i kolektivnu proslost,kulturni nomadi koji lutaju okolo i odbijaju da imaju tu neku svoju domovinu u fizickom smislu,ili je stvarno i nemaju. ("NIN")

Muamer Zukorlic,glavni muftija Islamske Zajednice u Srbiji ...Sta mozete reci o "braci",poznatijim kao vehabije? -Da ne ulazimo u leksicka i jezicka razjasnjavanja,za mene je to grupa ekstremista i oni su bitni samo ako ih neko zloupotrijebi.Oni ovdje apsolutno nemaju uporiste medju narodiom i zato dugorocno ne mogu da budu opasnost. Ali,ako ste pratili kada sam nabrajao dogadjaje,bili su treca karika u napadu na Islamsku Zajednicu.Dvojica su vec priznala da sam bio meta njihovih priprema i specijalnog suda za likvidaciju.Ta grupa ekstremista,u ime islama, koja preferira jedan drugi oblik poimanja vjere i prije svega iskljucivo ponasanje prema svima koji misle drugacije, bila je opasna zato sto je instruriana.Vise puta sam ponovio da je najbitnije da se otkrije pozadina njihovog djelovanja,ko im je dao oruzje i ko im je pomogao da se oruzje nabavi.Rijec je o grupi siromasnih mladica koji nemaju finansijskog i drugog kapaciteta za posjedovanje one kolicine oruzja.Znaci,postoji neko iza njih.Mi imamo informacije,ali ne zelimo da ih iznosimo,vec to treba da urade istrazni organi. Reis Ceric je pisao predsjedniku Srbije,odgovorio je njegov kabinet.Imate li komentar? -Mislim da je izuzetno vazno sto je reisu-l-ulema Ceric uputio to pismo i da je Bosna kao drzava bolje uredjena onda bismo vec imali pismo,recimo Harisa Silajdzica prema Borisu Tadicu,ili nekom drugom.Imali smo prije nekoliko mjeseci pismo predsjednika Tadica Filipu Vujanovicu u Crnoj Gori,od koga se trazilo da zastiti objekte SPC-a.Ocito da su u pitanju dvojni standardi i to i jeste jedan od osnovnih uzroka sto nam se sve ovo desava. Jeste i vlastoljubivi(opet Zilkic)da ne mozete biti broj dva,ne daj Boze ispod toga? -Ne znam kako to izgleda i zato ne mogu da objasnim.Kada bih po svaku cijenu zelio biti broj jedan,prihvatio bih koncepciju reisu-l-uleme u Srbiji.Uostalom,zar mislite da bi mene zaobisli sa ponudom koncepta koji su nudili? To se nudi Jusufspahicu i Zilkicu tek kad su se uvjerili da ja necu. Nudili su Vam? -Apsolutno!Pa i ta drzava,dio drzave koji hoce da ima svog reisa,uvjerio se da nikad necu prihvatiti da budem reis u Srbiji zato sto smatram da ta institucija ne treba da postoji na taj nacin.Drugo,da necu prihvatiti taj odnos kakav zeli neko iz Beograda sa tzv.reisom.Pd uslovom da hocu izdati i prodati,za tu igru bio bih im veoma pogodan.Da sam htio biti broj jedan,zasto bih se vezivao za poglavare Islamske Zajednice,mogao sam to praviti u Srbiji. ("Oslobodjenje")

VELIKO NISTA! Kako se dobije jedno veliko nista? Bosanac smisli,Pirocanac finansira a Crnogorac uradi.

"Miro nakon dugo vremena za Vas!" PREDA MNOM SE LJUŠTI ČOVJEK Preda mnom se ljušti jedan čovjek. Da bih opisao kako to izgleda, silazim za njim s tramvaja, pogledom zahvaćam kašetu s rajčicama što je čovjek drži uzdignutu na lijevom ramenu, i to je u redu, ljudi, pogotovo trgovci, svašta tegle sa sobom. Ali pogled, ćudljiv kakav već je, ne napušta te rajčice, uporno sjedi na njima, gnječi ih, ili su već bile zgnječene i prije nego što je zasjeo na njih. Da, pomislih, trule su, pa i nagnječene, sok se zgušnjava u njihovu podnožju, a ono što se ne zgusne diže se u zrak koji su zaposjele ose (ne znam otkud, nisu mogle biti s nama u tramvaju). To me već brine, teret truleži na njegovim ramenima, što ga prisiljava da ju nosi? Može biti da se trulež izdigla kroz njega, doputovala iz dubine i sad cvrči na granici tijela, a on ju nosi, pokazuje svima čiji se besramni pogled ne skanjuje zuriti? Ili će biti da mu je ta trulež nametnuta, došla odozgo, sa strane, odnekud, pa ju zbog nečega biva prisiljen tegliti? Pogled potom spuštam (napuštam rajčice, kažem im zbogom) na njegovu slobodnu ruku, nabreklu od težine što mu zapravo oduzima slobodu pa pomišljam kako na njemu nije slobodno ništa osim nogu, a i one ga tegle, ne idu kamo bi htjele, nekamo svojeglavo, preko ceste, između auta, kamo ubrzo nestaje, s tri prepuna najlonska logora naguranih plastičnih boca. NE MOGU GOVORITI O MUŠKARCIMA KOJE PRIDRŽAVAJU DRUGI MUŠKARCI Ne mogu govoriti o muškarcima koje pridržavaju drugi muškarci uglavnom uspravnoga hoda, još manje o muškarcima koje pridržavaju žene to je pridržavanje surogat njihova hoda kao onome pijancu iz parka koji misli da hoda sam a zapravo se toliko naviknuo na ono drugo čvrsto tijelo kraj sebe pa ga više ne doživljava kao tijelo čak ni kao štaku (zapravo, kao da želi reći – vidi, odbacio sam i štaku) osjeća ga kao sigurnost kao sebe kao nekad (ne zna kad) hoda kraj toga tijela kao sebe i ne zna se je li dobro da ne zna da to tek drugo tijelo samo hoda SVOJE BI SE TEŽINE HTIO RIJEŠITI PA O TIJELO VJEŠA UTEGE Svoje bi se težine htio riješiti pa o tijelo vješa utege. Ali što će mu utezi kad je sam sebi dovoljan teret. Dok trči, on to ne zna, jer da zna, ne bi trčao, po krošnjama bi vješao čudno voće. Zato trči, svako poslijepodne, onda kad mu sunce po stazi razvuče sjenu, onako tanku kakvim se ujutro pred ogledalom zamišlja. Preselio se taj sitnobrki čovo u te dvije bućice u rukama a svaka zemlji teži kao obješeno tijelo gornjostubičkog seljaka na slici Krste Hegedušića. Još mu i kapljice znoja odnose tijelo, raspršuju ga uz prašni put, unose genetski razdor u okolno bilje. Kroz sportsku mu majicu napokon probijaju rebra, kao da i ona napuštaju tijelo. Svakoga dana pušta sve duži sve tanji brk - možda će ga spustiti i do zemlje, mravima otvoriti put do svojih nozdrva, predati im se, neka ga razvuku, ono što preostane, po cijeloj zemlji, gdje god mu se vukla sjena. TI, KOJA KOSOM MLATARAŠ LIJEVO-DESNO Ne daju mi čitati u tramvaju, a posebice ti, koja kosom mlataraš lijevo-desno. Bacaš mi je posred stranice, pljuuus, nestaju sve riječi da bih podigao pogled. Što bi rekla Jane Hirshfield, zašto sam zastao usred njezine pjesme To Judgment: An Assay? Ti mi svojom kosom mijenjaš život, kao što «artičoka mijenja okus svega što se jede poslije nje», kaže Jane. Kosa je čudne naravi, prividno mrtva: možeš je rezati, paliti, a ipak raste. I onda je moji živi prsti prevrću, zapliću se u nju, upliću svoj život, tuđi život, mijenjaju im okus. Recimo da ti odjednom poželim vidjeti lice dok zabacuješ kosu. U najboljem slučaju mogu se nadati tek bljesku tvojih ruku, koje će se pojaviti iznenada, podignuti kosu, prstima je pročešljati, a onda opet pustiti da pljusne preko stranice knjige, nemilosrdno, poput vode što ju na kraju smjene u brijačnici iz kante izbacuju na ulicu. BEZ SVOG JE TIJELA ŽENA KOJA HODA STAZOM Bez svog je tijela žena koja hoda stazom štapovima se potpomažući S prvim je zamahom štapa izgubila polovicu tijela Druga je polovica otišla sa zamahom drugog štapa Sad štapovi stazom sami hodaju nepokretnosti stabala ne mogavši se načudit (sve pjesme m.kirin)

Prof.Dr.Vojislav"Niko kao ja"Seselj,Seki The Legend... ...HRVATI SU NEOSVESTENI SRBI... (Haag 2007.)

Zmago Jelincic Plemeniti,predsjednik Slovenske nacionalne stranke,"slovenski Seselj"... ...HRVATI SU STOKA...

General Veljko Kadijevic,RATNI ZLOCINAC-PROTIVUDAR ...U vreme konacnog raspada Jugoslavije,unutrasnje i medjunarodne okolnosti svaku vrstu klasicnog"vojnog puca" su potpuno iskljucivale.Ono sto se u tadasnjim jugoslovenskim prilikama moglo uciniti jeste da se umesto zauzetog kursa,odmah krene u napad na Hrvatsku i Sloveniju. U takvoj opciji na unutrasnjem planu,JNA i Srbija bi bile agresori sa ogromnim posledicama,neuporedivo vecim od onih koje su imale kao branioci.Postignuta bi bila jos veca homogenizacija hrvatskog i slovenackog naroda,bilo bi jos uspesnije raspirivanje mrznje i u drugim jugoslovenskim narodima prema srpskom narodu kao agresorskom, koji silom oruzja namece svoju volju,bili bi jos veci problemi motivacije za borbu u srpskom narodu iz Srbije,da se tuce van Srbije,pruzena bi jos veca sansa snagama u Srbiji koje su u borbi za vlast upotrebljavale sva sredstva, organizovalo dezerterstvo vojske,sirila panika,itd. Na medjunarodnom planu upravo bi uleteli u klopku tako da bi odmah,ili vrlo brzo,bili izlozeni ne samo svim vrstama sankcija vec i zestokoj vojnoj intervenciji sa udarima svih vrsta,pre svega po vitalnim objektima u Srbiji i najvaznijoj infrastrukturi JNA.Kako bi na to reagovao srpski narod koji bi,uglavnom,sam ispastao zato sto JNA hoce silom da zadrzi druge narode u Jugoslaviji koji ne zele da ostanu u toj drzavi?Nije,valjda,nikome tesko predvideti sta bi se u takvoj situaciji dogodilo,utoliko pre sto je u smanjenom obimu-narocito po cilju- slicna situacija prakticno odigrana kada je trebalo spasavati srpski narod u Hrvatskoj od ustaskog noza kao i blokirane garnizone JNA u kojima su bili pretezno srpska vojska i njihove porodice. To sto se zbilo ratom u Hrvatskoj i Sloveniji nije teorija i pretpostavka,vec surova i gruba realnost koja recitije od svake teorije govori kako bi izgledala tek pocetna faza"vojnog puca",a da ne govorimo o masovnom partizanskom ratu sa kojim bi JNA bila suocena,ako bi istrajala u ostvarenju konacnog cilja puca.Raspad Jugoslavije bi se jos brze odigrao i sa jos pogubnijim posledicama,u prvom redu po JNA i srpski narod.Takvim avanturistickim potezom rukovodstvo JNA jos bi olaksalo neprijatelju da maskira svoju pravu ulogu u razbijanju Jugoslavije,da svu istorijsku odgovornost za raspad Jugoslavije prebaci na ledja JNA i narocito njenog avanturistickog rukovodstva. Iz ovakve procene o izgledima"vojnog puca"na konacni uspeh,koju je Stab Vrhovne komande imao i pre zasedanja vrhovne komande 12.marta 1991.godine,vidi se koliko je za konacnu odluku bio bitan moj put u Moskvu koji je imao samo jedan cilj-da jasno dobije odgovor na pitanje:da li nam SSSR moze garantovati da nas NATO vojnicki nece napasti dok mi resavamo probleme u nasoj zemlji.Kao sto sam ranije rekao,odgovor Gorbacova bio je ne samo negativan,vec se moze,bez ikakve ograde,okarakterisati kao neprijateljski. Dakle,da zakljucim,Stab Vrhovne komande je neprekidno i studiozno pratio i procenjivao situaciju u zemlji i svetu sa tezistem na onim dogadjajima u svetu koji su,pre svega,imali uticaja na stanje u Jugoslaviji i na osnovu tih procena predlagao Predsednistvu SFRJ,ili donosio odluke iz svoje nadleznosti o upotrebi oruzanih snaga,posebno JNA.Takodje je stalno procenjivao mogucnosti i rezultat radikalne vojne intervencije-preuzimanje vlasti,ali uvek samo kao privremene mere,i uvek ne ogranicavajuci se samo na prvi korak-preuzimanja vlasti-vec celu operaciju do ostvarenja konacnog cilja. Nijedna od realno mogucih varijanti preuzimanja vlasti u datim unutrasnjim okolnostima nije obezbedjivala uspeh. Naprotiv,svaka varijanta je vodila u neminovan poraz.Zato je Stab Vrhovne komande nikada nije ni prihvatio.Pored toga,niko od ozbiljnih politicara nije predlagao"vojni puc",osim Slobodan Milosevica,ali je posle osam dana i on odustao od svoga predloga. Stab Vrhovne komande je pravovremeno predlagao mere,ukljucujuci i meru uvodjenja vanrednog stanja u zemlji, koje bi,da su prihvavene i realizovane,sprecile raspad Jugoslavije,ili,kao minimum,raspad putem krvavog gradjanskog rata kakav se odigrao u Jugoslaviji po scenariju koga su uradile i rezirale strane sile,ali koji,na njihovu zalost,jos nije zavrsen. Kada ce poceti protivudar,koji ce neminovno doci,ostaje da se vidi,ali,u svakom slucaju,znatno ranije nego sto ocekuju spoljni kreatori i unutrasnji realizatori razbijanja Jugoslavije,jer prakticno o pocetku borbe za oslobodjenje zemlje od okupatora,nece odlucivati oni.

Slavoj Zizek-STA JE TO JEVREJIN?-2 ...Ovde lezi protivrecnost.Jer,zar nije cinjenica da su prvoborci za stvar univerzalizma-koje zastupa i Badju-bili upravo Jevreji-ateisti,od Spinoze,preko Marksa,do Frojda?I nije li polemika izmedju opsteg i posebnog,univerzalnog i partikularnog,zapravo rasprava samih Jevreja,odnosno,ne dotice li se ona samog jevrejskog identiteta?Mozda ova cisto jevrejska diskusija danas predstavlja spor koji se tice sviju nas:ovde je u pitanju sukob izmedju vernosti mesijanskoj teznji i obicne reaktivne"politike straha",koja ne zeli nista drugo sem da sacuva sopstveni partikularni identitet. Da se podsetimo.Jevreji su imali privilegovanu ulogu prilikom stvaranja one delatnosti koju Kant oznacava kao"javna upotreba uma".To opet stoji u vezi sa jevrejskom distancom prema svim oblicima drzavne moci.Ovde ne govorim o apstraktnom i univerzalnom karakteru monoteizma.Skrecem paznju na cinjenicu da se jevrejski intelektualci nikada nisu sasvim uklopili u organsku nacionalno-drzavnu zajednicu.Time su oni postali simbol i ovaplocenje univerzalizma. Stoga ne iznenadjuje da,stvaranjem jevrejske nacionalne drzave,na scenu stupa nova jevrejska figura:Jevrejin koji odbija da prizna izraelsku drzavu kao svoju istinsku kucu i dom.Za takvu vrstu Jevreja-a u te se ubraja i Alen Badju-Izrael jeste drzava prema kojoj se on svesno drzi na distanci,jer zeli da zivi u medjuprostoru te drzave.Zbog toga je on mnogima neprijatan saputnik i postaje meta one vrste razmisljanja koju mozemo da imenujemo samo kao"cionisticki antisemitizam".Cionistima on izgleda kao neprijatan,tudj Jevrejin,jer nosi u sebi"suvise mnogo stranog",a to opet ometa nacionalnu drzavnu zajednicu.No,oni Jevreji,"Jevreji Jevreja",koji predstavljaju dostojne potomke Spinoze,danas su mozda jedini Jevreji koji neumorno insistiraju na javnoj upotrebi uma i odbijaju da svoju moc rasudjivanja podrede zakonima i misljenju neke nacionalne drzave. Istinska pozadina intelektulnog spora se,dakle,lako moze naslutiti.Alen Finkelkraut je nedavno Badjuovo delo oznacio kao"najradikalniju filozofiju nasilja"danasnjice i ona je simptomaticna i odgovorna zbog"povratka radikala i propasti antitotalitarizma".Ako bi to bilo tacno,onda bi se time priznalo da je dugogodisnji i mukotrpan rad "antitotalitarnih snaga"-boraca protiv"stare leve misli"-od strane"novih filozofa"(Nouveaux Philosophes)pa i od strane liberalnih neokonzervativaca-propao.Te ideje,prema planovima"novih filozofa",morale su da budu mrtve,a sada se,eto,pune snage i zivota vracaju-medju ostalim,i u misljenju Badjua. Bilo bi,medjutim,fatalno,ako bi covek dozvolio da ga zavaraju antitotalitarna upozorenja protivnika Badjua.U ovoj polemici najvaznije jeste da se,verovatno,sada resava odnos evropske moderne prema prosvetiteljstvu.Kriticari Badjua zapravo izrazavaju duboko nepoverenje prema prosvetiteljstvu.I ne samo to:oni,naime,krivicu za katastrofu XX veka bacaju na"metafiziku Zapada".Ova metafizika ima izvor u"Platonu i zatim direktno vodi do NATO-a"(ili, tacnije,do gulaga),jer ovaj prelaz od filozofskog pojma totaliteta ka politickom totalitarizmu bio je logican,nuzan i neizbezan.Na ovaj nacin kriticari Badjua igraju ulogu neke vrste"filozofske policije".Oni bi hteli da vec u Platonovim "Dijalozima"(ili u Rusoovim esejima o drustvenom ugovoru)vide predznake i najave politickog zlocina.Kada stvar tako gledamo,onda su Badjuovi kriticari zapravo agenti,policajci neke nove zabrane misljenja,oni tako,da kazemo, predstavljaju"cistace"i cenzore postmodernog liberalizma. Badju,sa druge strane,bez obzira na to koliko se njegova filozofija razlikuje od filozofije Jirgena Habermasa,slaze se s njim u tom pitanju:podrzava stvar prosvetiteljstva i njene opste principe,cije vrednosti ima da vaze za sve ljude.Badju veruje da prosvetiteljstvo jos nije sasvim iscrplo sve mogucnosti,te da svaka kritika prosvetiteljstva ima da se razume i uradi kao prosvecena samokritika.Za obojicu mislilaca projekat prosvetiteljstva jos nije okoncan. Svaka nova kriza valja da posluzi kao povod da se krene dalje i dublje i istrazivanje problema.Ili,da to iskazemo uz pomoc Semjuela Beketa(i njegovog dela"Bezimeni"):"Covek mora da nastavi sa radom,ja ne mogu da nastavim, covek mora da nastavi sa radom,dakle,ja cu da nastavim da radim."Ili,kako bi Badju u svom jedinstvenom, besprimernom i lepom platonskom nacinu kazao:"Istinske opste i oslobadjajuce ideje su vecne i nista ne moze da ih ucutka ili unisti.Cim neko izjavi kako su one mrtve,one se uvek vracaju i pokazuju da su zive." Ove ideje su,prema tome,postojale i Badju je samo morao da ih ponovo jasno i glasno izgovori i imenuje.Ovim se antitotalitarno misljenje pojavilo u pravom svetlu,odnosno u svoj svojoj nesavrsenosti kao jedna oportunisticka pseudoteorija,koja je usredotocena samo na sopstveno prezivljavanje i svoj strah. Ova filozofska polemika sadrzi u sebi i prilicno jasan provincijalni,francuski ton.Ona nam otkriva zavist"novih filozofa"kojima nije poslo za rukom da zainteresuju nekog van Francuske,da se ozbiljno pozabavi njihovom filozofijom.Bernar-Anri Levi nedavno je objavio putopis,sa utiscima o Sjedinjenim Drzavama.U Americi su njegovu knjigu docekali sa podsmehom.Rugaju mu se.Jedini zanimljiv aspekt njegove americke turneje-gde je promovisao svoju knjigu-bio je trac da je imao aferu sa Seron Stoun.Cinjenica jeste da su poslednjih godina svega trojica politickih filozofa iz Francuske poznati u anglosaksonskom svetu:Alen Badju,Zak Ransijer i Etijen Balibar.Oni su to i zasluzili.Barem jednom,u njihovom slucaju,istorija se pokazala pravednom. ("Die Zeit")

subota, 10.11.2007.

EBBA GRÖN Köpa droger för pengarna är en bra investering för i droger behöver man ej betala nĺn skatt det är bra för mej Jag är ung o sänkt ("Ung&sänkt") Ja vill att dom ska skita piska ĺ slĺ dĺ känner jag kuken ja dĺ vill den stĺ För ja e en pervers politiker ("Pervers politiker") Jag hatar snutar precis som jag hatar dom övergöddas lagar Dom är inte människor dom är vapen mot oss Skjut en snut! ("Skjut en snut") Gĺupptiljobbetjobbajobba ätalunch samma sak händer imorgon jobbaĺkatrickhemosättasigoglo de e inget liv det är slaveri ("Vad skall du bli?") Vi tröttna pĺ tunnelbanan fick spel pĺ monotonin dom här döda sovstäderna där folk inte rör en min vi ville bara ha ett plejs för sĺna som oss vi ville bara ha nĺnting för sĺna som oss ("We`re only in it for the drugs") I mitt hus där jag bor är alla dörrar lĺsta I mitt hus där jag bor hinner liken ruttna I mitt hus där jag bor är döden kontor I mitt mitt mitt mitt hus där jag har fĺtt nog ("Mamma pappa barn")

Slavoj Zizek-STA JE TO JEVREJIN?-1 Francuski pisci i filozofi vodili su nedavno zustre polemike o svom buducem predsedniku.No,daleko vazniji intelektualni dogadjaj u Francuskoj predstavlja rasprava o delu filozofa Alena Badjua(Alain Badiou).Da budem precizniji:rec je o koordiniranom napadu na njegov misaoni opus.Napad na Badjua zapoceo je serijom clanaka u listu"Mond".Usledila je lavina tekstova u literarnom casopisu"Les temps modernes"i,najzad,Erik Marti(Eric Martys) objavio je knjigu"Polemika sa filozofom Alenom Badjuom"(izdavac Gallimard,2007).Crvena nit,koja se provlaci kroz sve te napade je u optuzbi da je Badju antisemit i da zapravo tiho i necujno negira holokaust. Napad na Badjua nije dosao posle pojava njegovog glavnog,vaznog dela"Logika sveta"(Logiques des Mondes,2006)vec po publikovanju jedne njegove male knjige.Rec je o njegovim sabranim politickim esejima"Circonstances 3"koje je sastavio zajedno sa Sesil Vinter(Cecile Winter).Tu je,izmedju ostalog,i prilog"O imenu Jevrejin".U tom eseju Badju kritikuje sto se holokaust instrumentalizuje u politicke svrhe,te se zalaze da se ponovo ozivi jevrejski identitet i to na univerzalnim,opstim osnovama.Predlaze da se izraelsko-palestinski problem resi osnivanjem jedne jedinstvene drzave. Teze su prouzrokovale strastvenu diskusiju.Ovo je najbolji znak koliko je ta tema vazna.U polemici ucestvuju pre svega bivsi djaci psihoanaliticara Zaka Lakana.Rasprava sadrzi i odredjenu ironicnu notu.Diskusija se,naime,vodi uglavnom izmedju bivsih maoista.Njima je nekada pripadao i sam Badju.Ljubitelji maoisticke ideje bili su i Zan-Klod Milner(Jean-Claude Milner),Bernar -Anri Levi(Bernard-Henri Levy),Zak-Alen Miler(Jacques-Alain Miller),Fransoa Renjo (Francois Regnault) i Alen Finkelkraut(Alain Finkielkraut).Zbog te ideje mnoga prijateljstva su prekinuta,unistena. U srzi polemike je pitanje:koji cilj valja da slede politicari?Da vode racuna o opstim stvarima koje treba,dakle,da se odnose na sve ljude?Ili je cilj politicara neki ograniceni,poseban cilj koji,ocevidno,mora biti povezan sa odredjenim identitetom? "Jevrejski maoisti"kazu:"Biti`Jevrejin` predstavlja taj specijalni slucaj,koji zahteva narocitu brigu."Ovu misao zastupaju ostri Badjuovi kriticari kao Fransoa Renjo."Jevreji"simbolizuju sve one snage koje se suprotstavljaju globalnim strujanjima.Globalni trend zahteva da se uklone sve prepone i ogranicenja.Ime"Jevrejin"oznacava principijelnu vernost svemu sto covek jeste,sto predstavlja njegov identitet.On predstavlja otpor protiv svega sto poziva na totalno uklanjanje svih pregrada.On se protivi razvoju,koji ide ka"utapanju"i nestajanju svih stabilnih identiteta i simbola u globalnom,modernom vremenu. Fransoa Renjo prebacuje levici,a iznad svega Alenu Badjuu,da oni od Jevreja zahtevaju-i to u daleko vecoj meri nego od ostalih etnickih grupa-da se"odreknu svog imena",te da traze da Jevreji odustanu od pruzanja otpoia globalnom trendu,koji ima za cilj da se u njemu"utope"svi identiteti.U liberalnom,multikulturnom svetu svim je grupama,po Renjou,izgleda,dozvoljeno da zadrze svoje identitete-sem Jevrejima. Alen Badju i pristalice odlucno su odbacile kritiku Renjoa i istomisljenika.Oni jednostavno tvrde da zele ostati verni opstim principima.Badju i prijatelji objasnjavaju:"Ova misao valja da ostane i da zastupa univerzalni princip. Ona,dakle,ne treba da dobije nikakav narocit,poseban sadrzaj,bez razlike da li je tu rec o etnickoj,religioznoj ili bilo kojoj drugoj stvari."Badju je zato prosto okrenuo njihovu tezu i tvrdi:"Ko hoce da slobodi postavi granice,taj time priznaje da je projekat emancipacije propao." I zaista,protivnici Badjua neprestano nas upozoravaju na"totalitarne"opasnosti svakog radikalnog pokreta koji ima za cilj emancipaciju.Oni od nas zahtevaju da prihvatimo konacnost i ogranicenost naseg polozaja.Jevrejski zakon predstavlja najvazniju meru ove konacnosti.Zbog toga su svi istorijski pokusaji koji su imali za cilj da se ovaj jevrejski zakon premosti i zameni u korist jedne sveopste,univerzalne ljubavi(da li je tu rec o hriscanstvu ili staljinizmu),nuzno zavrsili u totalitarnom teroru.Jer kakrakteristika svake totalitarne pojave jeste da odbija da prizna ljudsku konacnost. Jednom recju:Jevreji i njihova vernost zakonu predstavljaju poslednju prepreku pobedi univerzalnih principa.Njihov zakon suprotstavlja se trendu koji ima za cilj da se ostvare moderno"utapanje"i sjedinjenje,te da tako dodje do savladavanja svih pregrada u jednu sveobuhvatnu jedinstvenu celinu.Oni kritikuju Badjua jer on,navodno,svojim totalitarnim univerzalizmom zahteva takvo resenje jevrejskog pitanja,koje predstavlja"konacno resenje"-i vodi unistenju Jevreja... ("Die Zeit")

Isidora Sekulic Danas,vidim,da nije trebalo da se zanosim knjizevnim stvaranjem.Bolje da nista nisam ni pisala,ni prevodila,nego gledala da na vreme zasnujem porodicu,da imam dete.Jer,to je prava sreca!Zeni se najvise mora priznati materinstvo.Sve ostalo je kod nje u drugom planu.Da sam imala dete,zivot bi mi bio mnogo znacajniji.Negovala bih jedino dobro i srecu na ovom svetu-svoju decu.Boze,kad samo pomislim,koliko mi je to uvek nedostajalo u zivotu ispunjenom neprestanim kapanjem nad ravnodusnom belom hartijom,s perom u ruci i knjigom...

petak, 09.11.2007.

Joni Mitchell-HANA Hana steps out of a storm Into a stranger`s warm,but Hard-up kitchen. She sees what must be done So she takes off her coat Rolls up her sleeves And starts pitchin`in. Hana has a special knack For getting people back on the right track Cause she knows They all matter So she doesn`t argue or flatter She doesn`t fight the slights She takes it on the chin Like a champ Hana says when life`s a drag Don`t cave in Don`t put up a white flag Raise up A white banner I this manner- Straighten your back Dig in your heals And get a good grip on your grief! Hana says,"Don`t get me wrong This is no simple Sunday song Where God or Jesus comes along And they save ya." You`ve got to be braver than that You tackle the beast alone With all its tenacious teeth! Light the lamp. (Joni Mitchell-"SHINE",2007.)

Viktor Ivancic-AUTOBUS ZVAN CEZNJA 25.XI 2000. Mi ekipa iz skole smo isli na demonstracije u Zagreb.Demonstracije su bile protiv Balkana.Nas malise je vodila uciteljica Smilja.Ona je rekla:"Svako u kome kuca hrvacko srce mora ustat protiv toga da nas se opet vodi u Balkan!Ocemo samostalno picit u Evropu!"Onda smo mi picili sa autobusom na demonstracije.Autobus je vozijo onaj sofer Joko.Mi ekipa smo nosili karirane salove i tramsparente.Onda smo mi u autobusu skamdirali:"Doli usrani i gubaski Balkan!Jebacemo mater svakom ko nas vodi u balkanske asocijacije!Ocemo samostalno picit u Evropu!Zivila hrvacka Evropa!"Onda smo mi pjevali:"Evo zore,evo dana,evo Brisla i Lugana..."Sofer Joko je samo vozijo i smjehuljio se.Mi smo skamdirali:"Doli izdajnici hrvackog naroda sto nas oce gurnit u Balkan!Doli komunisticka vlast sto nas jebe sa brastvom i jedinstvom!Ocemo sami samacti u Evropu!Zivila Evropa!"Onda smo mi pjevali:"Spuuuuustila se guuuuusta magla...iznad Vemblija...iznad Vemblija..."Samo onda je sofer Joko zaustavio autobus.On je okrenijo se i pitao je:"Ocul sad livo ili desno?"Uca Smilja je rekla:"Joko,bogati,otkud bi mi znali sta je livo,a sta desno?"Sofer Joko je rekao:"Desno su Otavice,Biocic,Miocic i tako dalje,a livo su Kricke, Drnis i tako dalje!"Uca je rekla:"Joko,bogati,znas di idemo!Pici u Evropu!"Joko je rekao:"To mi je jasno!Al ocul u Evropu priko Otavica il priko Kricaka?"Moj drug Dino je pitao:"Koja je razlika?"Sofer Joko je rekao:"Priko Otavica je dvajs kilometara blize,a priko Kricaka je pinku bolja cesta!"Uca Smilja je rekla:"Joko,bogati,ako smo odlucili picit u Evropu bolje da stignemo sta prije!"Joko je pitao:"Znaci priko Otavica?Na istok?"Onda je Dino dreknijo:"Sta na istok?Jesi ti,Joko,poludijo?!Nikad vise na istok!Nikad vise!"Joko je rasirijo ruke:"A sta onda?Ocu priko Kricaka?" Uca je viknila:"Ama jebe me se kuda ces,samo nas odvedi u Evropu!"Joko je slegnijo ramenima:"Ha,ako necete na istok,onda nemam kuda nego preko tih Kricaka!"Uca je rekla:"Okej,pici preko tih Kricaka!"Joko je promrmorijo: "Iako,posteno za rec,priko Otavica bi brze stigli!"Tu su svi u autobusu zasutili.Onda sam ja viknijo:"Joko,bogati, jel se ti malo pravis blesav,a?Rekli smo da nam je cilj stic u Evropu,jel tako?Plus smo rekli da necemo nikakvih precica na istok,jel tako?!Sta nam je onda preostalo?"Joko je upalijo autobus i rekao je:"Kricke materine!" Robi K.(IIIa) (Viktor Ivancic-"BILJEZNICA ROBIJA K.")

Ivan Sarcevic-KONFLIKT INTERPRETACIJA Rezimski komunizam se urusio jer je,poput svake rezimske religije,bio totalitarna ideologija,netolerantna i kaznjavajuca za druga uvjerenja.A sada?Nije li prezivio u nasim nacionalnim i religijskim mentalitetima?Uvijek je aktualan pocetak Velikog inkvizitora,u kojem Dostojevski kaze kako je covjekova najveca muka,cim se domogne slobode,komu je pokloniti.Komu robovati? Dok se drzavni marksizam bazirao na materijalistickom pozitivizmu propisanih fakata,danas je sve stvar interpretacije.Nema cinjenica,postoje samo tumacenja,da ponovimo Nietschea.Od republike Kosovo,od pocetka milosevicevske apokalipse,do Republike Srpske,od Gazimestana do danas,traje krvavi konflikt interpretacija.U tom konfliktu pobjedjuje tumacenje onoga koji ima vecu moc i cije je nasilje kolektivnije. Francuski antropolog,Rene Girard neumorno naglasava opasnost zaraze kolektivnim nasiljem cija je glavna oznaka zrtvu proglasiti krivom i pokloniti se zlocincima.I nas konflikt interpretacija zarazen je kolektivnim nasiljem: od ameba,Kulina bana,El Fatiha...do Jasenovca,Bleiburga,Srebrenice,Grabovice,Haaga...zrtve nisu nevine,trebaju se osjecati krive i cak ispricavati pa i zahvaljivati silnicima. Prva oznaka naseg kolektivnog(a i osobnog)identiteta jest da smo zrtve,mitske zrtve.A gdje je mit,tu su vodje(pozivanje na)dogadjanje naroda-svjetina,uvijek nasilna,uvijek protiv nekoga i necega,uvijek s mrznjom bez razuma,uvijek na strani nepravde.Izvucite pojedinca iz mase koja mrzi,i vidjet cete da tu redovito nema logike ni smisla,samo pjenjenje zbog nedostatka ljubavi onih drugih,samosazaljenje zbog prikracenosti velicine,ili nepodnosljiiva lakoca postojanja,trazenje ciste ugode. U kolektivnom nasilju,Girard bi kazao presudno je baciti prvi kamen,jer osatali su svi mimezis,oponasanje prvog. Kod prvog se mijesa patologija,mrznja koja nice iz kompleksa velicine,precjenjivanja i rivalstva,s opcinjenoscu zlom,nazvanim luciferom,svjetlonosom.Zlo je uvijek bljestavo i zavodljivo,ali ne moze samo.Dobrota je osobna,zlo se najvise kolektivnio ostvaruje.Zato se za njega plasi ugrozenoscu,vrbuje,placa,potkupljuje.Zato nema pogubnije mrznje od one u kojoj se mijesaju bolest duha i prezriva interpretativna inteligencija vodje te linc svjetine.Sto je vodja beskrupulozniji u moci,sto je svjetina raznolikija u strahovima i nezadovoljstvu,kolektivna mrznja i nasilje su veci. U konfliktu interpretacija tek poneke,budne ljude zacudi lakoca mijenjanja predmeta ljubavi i mrznje,prijatelja i neprijatelja.Kolektivnom nasilju i mrznji redovito najveci neprijatelji postaju vlastiti-oni koji razaraju"nuzno"jedinstvo kolektiva,prodane duse i neosvijesteni,dok"smrtni neprijatelji"odjednom idu zajedno,bez obzira na povijest,rat, zrtve,naciju,vjeru,stranku,uvjerenja.Misteriozno i zastrasujuce (s)ljepilo zla i nasilja zblizava protivnike.Protivnicima se u konacnici divimo pa i nagradjujemo ih,barem,"pecatom"iznimnih licnosti. Ako netko u svoj toj sumi tumacenja-opravdavanja nasilja i okrivljavanja zrtve- bude ipak stjeran do istine(na odstupanje),onda se-po starim zrtvenickim semama-sam nudi kao"zrtveni jarac"ili"zrtveno janje"da obredno bude prognan u politicku(javnu)pustinju i postane (anti)herojem,idolom svog mitoloski ritualiziranog kolektiva;ili pristaje na sve,na svaki truli kompromis,samo da se ocuva od pravednih posljedica za svoja djela i sacuva moc. Pa sto ostaje u konfliktu interpretacija?Kao i u svim bitnim pitanjima,ostaje pojedinac sam.Ostaje mu da rehabilitira nevinost zrtava i da ne stane na stranu nasilnika.Ostaje mu da se ne dopusti uplasiti ozbiljnoscu situacije,strahom koji siju politicki i religiozni spasitelji naroda i preziratelji drugih.U negaciji cinjenica nuzno je ironizirati one interpretacije koje nam nestrpljivom zapaljivoscu nude neotklonjiv spas ili prokletstvo,one vodje koji svoj udes podvaljuju kao zajednicki,a iza stoji golo politicko sarlatanstvo,patologija ili egoisticni probitak.Situacija je uvijek ozbiljna,ali je samo onda krajnje ozbiljna ako ne mislim svojom glavom i ako svoje tumacenje smatram jedino ispravnim.Ostaje dakle samoironija i samokritika,te ustrajno nastojanje da se sacuva obraz i dusa.Ostaje izmicanje svjetini koja nepogresivo zna protiv koga je,protiv nevinih i pravednih,cak i s Bozjim imenom na usnama. Pouceni Girardom,u konfliktu interpretacija uopce nismo prikraceni ni u dostojanstvu ni u djelovanju:ostaje nam vlastita interpretacija,priznanje cinjenica,osobito gole cinjenice zanijekane zrtve,te bdijenje da se u najvisu vrednotu,bio to covjek ili Bog,ne usulja nasilje kao vrednota. ("Oslobodjenje")

Edo Popovic-SAN ZUTIH ZMIJA ISPOD DUGE ...U selo smo dosli pocetkom ljeta.Mirni ljetni dani ispunjeni mirisnim zrakom koji se s brezuljka slijevao u dolinu, zrakom koji smo pili,a ne udisali.Selo je tada imalo ime,crkvu siljata zvonika cije je zvono triput dnevno podsjecalo stanovnike da se blizi sudnji dan,groblje,trgovinu mjesovitom robom ispred koje smo u predvecerje sjedili i ispijali pivo,cvjetnjake,kuce...Drevne drvene kuce strmih krovova s izrezbarenim vijencima i balkonima obraslim brsljanom,cija je unutrasnjost mirisala na lavandu i prohujala vremena,a koje su,pogodjene fosfornim granatama,nestajale brze od treptaja oka.I katnice od crvene cigle s velikim dvoristima i gospodarskim zgradama, koje su sporo gorjele,praskale crijepovima,dimile se danima.Iza kuca sterali su se vrtovi,oranice,mocvare i smaragdne sume odakle su nocu dopirali jezivi krikovi,a jutrima dolazile mlijecne magle. Seljaci su nas primili sutke,znajuci da smo dosli zbog onoga sto ce uskoro doci.Dopustili su nam da spavamo u sjenicima i stalama,bez rijeci su nam,kad bismo zatrazili,davali staklene case,salice za kavu,svakojake sitnice za koje nema mjesta u vojnickom rancu,nijemo su promatrali kako se uvaljujemo njihovim kcerima i zenama;prihvatili su nas,osjecali smo to,kao krumpirove zlatice,ili neku slicnu posast koja s vremena na vrijeme pohara njihov kraj i ode kako je i dosla,vazuci i procjenjujuci jesmo li vece ili manje zlo od onoga koje ce uskoro doci.Bili smo stran, dotad nevidjen virus u zamrsenu tkivu njihovih medjusobnih odnosa i dnevnih rituala u koje nismo ni pokusali proniknuti.Nismo im,svakako,bili dragi. Nismo im bili dragi,ali se nismo obazirali na to.Danju smo sjedili na uglacanim drvenim klupama ispred trgovine, ispijali pivo i zvizdali za djevojkama.Ili smo skitali brdima na sjeveru,istrazivali duboke,stjenovite usjeke,slijedeci tokove bezimenih ledenih rjecica.Tumarali smo mocvarom prepunom lopoca zutih i bijelih cvjetova,zvizduka i krikova nevidljivih ptica,sve do rijeke,spore i mutne,iza koje se nalazilo ono zbog cega smo bili tu. Noci su bile crne,sparne.Lezali smo u toplim,zagusljivim sjenicima,u mracnu prostoru ispunjenu zveketom lanaca,puhanjem,rezanjem,stropotom,nerazumljivim zvukovima od kojih te podilaze zmarci.Jedini prijateljski zvukovi bili su dovikivanje straza i detonacije s druge obale,odakle su sredinom ljeta pocele stizati kolone izbjeglica. Zadrzavali su se kratko,tek toliko da ispricaju svoje ruzne price.Slusali smo ih sutke,povremeno kimajuci glavom, jer im nista drugo nismo mogli pruziti,niti su oni ista trazili.Zene su tu vodile glavnu rijec.Jaukale su,grcale, prijeteci podizale nejake sake i izgovarale teske kletve koje imaju dostici buduce generacije onih koji su ih izgnali,i koji ce uskoro doci.Muskarci su sutke sjedili u prasnjavim jarcima pokraj ceste,puseci i ukoceno zureci tamo odakle su dosli.Djeca su bila u redu,sva ta guzva kao da ih se uopce nije ticala. Potom je kolona teskim koracima odlazila cestom prema unutrasnjosti,bogzna kamo.Docekali smo i ispratili mnogo takvih ljudi.Imali su ista lica,bili su nalik jedni drugima,mozda zato sto su im price bile nalik jedna drugoj,ili sto su svi bili s one druge obale,golema,posrcuca kolona slicnih sudbina.Trubac ih nije sazaljevao. Gnjide,frktao je gledajuci kako odlaze.Ne kuzim.Otici samo tako,ostaviti sve,sve izgubiti. Vjerovao je da dobiti mogu samo oni koji se usude ostati,ne shvacajuci da su istinski dobitnici daleko odavde, daleko izvan domasaja narajcanih topova. I seljaci su,krisom,odlazili za tuznim kolonama.Posljednji je otisao trgovac.Jednog jutra na vratima trgovine nasli smo poruku: ZATVORENO.VRACAM SE KAD RAT ZAVRSI. Odlicno,rekao je Elias obijajuci bravu.Sve sto popijemo,platit cemo kad rat zavrsi. Nismo imali vremena sjecati se tih ljudi,jos manje zaliti za njima,jer je uskoro,s druge obale,doslo ono zbog cega smo bili tu. A zbilja je to bio krasan cirkus...Izvirali su odasvud...Citave gomile nabrijanih tipova..Iskakali su iz mraka...iz jutarnje magle...iz oblaka dima dimnih raketa...Pa trkom na nas...Opla,copili smo djavola za rep...Plesemo...Podij je zatrpan smrskanim komadima...Cigle...crijepa...stakla...drveca...ljudskog mesa...Pazi na korak...Drzi se cvrsto, inace ces pasti...Da,tu su i svinje...Ne petljaju se u ljudske poslove...Vrebaju iz prikrajka i cere se..."Hej, prasac,ovo je super,ha?"...Rascvjetali metal razdire utrobu...gori...To je bolje od tripa...A onda,mraci se pred ocima...Taj mrak...Taj zujeci mrak...Mrak strsljenova gnijezda...Kuc-kuc...Gdje je svjetlost,gdje su oblaci,boje, nebo?...Gdje?...Jedan doziva oca...Jedan majku...Jedan brata...Jedan boga...Nitko se ne odaziva...Ne cuju ih...I bog i otac i majka i brat daleko su...na sigurnom...A oni koji ih cuju isuvise su zauzeti ili ubijanjem ili umiranjem da bi se odazvali...Umiru sami...pod mracnim,ljepljivim,otrovnim nebom...raskolacenih ociju...Ne umiru svi na isti nacin...Svatko tu doda nesto svoje...Jednome iz ociju curi zaprepastenje...Kao da je smrt nesto novo...Kao da se to nikada prije njega nije dogodilo...Kao da se ovamo dolazi zivjeti...Jedan je razocaran..."To je,dakle,ta smrt. Pa cemu onda sav ovaj teatar?"...Jedan lezi na ledjima,rasirio ruke,zgrcio prste u kandze,izbuljio oci,razjapio usta,isplazio jezik...ruga se necemu...Zbilja izgleda smijesno...Jedan iskrivio lice u gadljivu grimasu..."Malcice reda i cistoce ovdje ne bi naskodilo"...Jedan rukom tjera muhe s rane na trbuhu...Cudi se...Vidi muhe,a ne vidi ruku... Jedan se raspituje za rucak...Jedan za svoju saku...Jedan je ljuti sto jutros nije ulastio cizme...Jedan psuje mater svima...Jedan se zali na tijesne hlace...Jedan jeca i prica s djevojkom..."Sve je u redu,ljubavi"...Jedan se trese u groznici,cizmama ispisuje ludjacke sare u prasnjavu jarku...Jedan samo vristi...Jedan plus jedan plus jedan plus jedan plus jedan plus jedan...citave vojske mrtvih,velicanstvene poput tornjeva katedrala. Ali problem je s lijepim stvarima u tome sto ne traju dugo:oni prijeko opametili su se.Nema vise spektakla,nema masovnih scena,nema dobrih zabava...Nema svinjskih banketa...

četvrtak, 08.11.2007.

John Fogerty-LONG DARK NIGHT GEORGIE`S IN THE JUNGLE KNOCKIN` ON THE DOOR COME TO GET YOUR CHILDREN WANTS TO HAVE A WAR COME ON LORD YOU BETTER RUN BE A LONG DARK NIGHT BEFORE THIS THING IS DONE BROWNIE`S IS THE OUT HOUSE KATRINA ON THE LINE GULF IS A DISASTER BUT GEORGIE SAYS IT`S FINE COME ON LORD YOU BETER RUN BE A LONG DARK NIGHT BEFORE THIS THING IS DONE RUMMIE`S IN THE KITCHEN MESSIN` WITH THE PANS DICKIE`S IN THE BACK STEALIN` EVERYTHING HE CAN COME ON LORD YOU BETTER RUN BE A LONG DARK NIGHT BEFORE THIS THING IS DONE YOU BETTER RUN YOU BETTER RUN LORD,YOU BETTER RUN WELL BETTER RUN RUNNIN` DOWN THE HIGHWAY SHOUTIN` TO THE LORD GEORGIE`S GOT RELIGION AND YOU KNOW WE CAN`T AFFORD MORE YEARS COME ON LORD YOU BETTER RUN BE A LONG DARK NIGHT BEFORE THIS THING IS DONE BE A LONG DARK NIGHT BEFORE THIS THING IS DONE (John Fogerty-"REVIVAL",2007.)

Azem Vllasi ...Kada u zivotu prodjes mnogo i svasta,u zrelim godinama imas potrebe da se na neki nacin vratis svom kraju i najsretnijem dobu zivota-djetinjstvu.Dakle mjestu i uspomenama za koje te taj period zivota veze.Tamo ti se cini da poznajes svaki kamen,svaki zbun,ali da i oni poznaju tebe.Cini ti se da pricas sa njima.Izgledaju ti bolji i ljepsi od rajskih vrtova,kako ih mastoviti pjesnici opisuju.Imali smo skromnu vikendicu na imanju koje sam od oca,a on od svog oca,nasljedio.Zapalili su je zlikovci tokom rata `99.Poslije rata smo je obnovili u malo izgledniju kucu.Prosao sam svijeta,i dalje puno putujem,ali nigdje se bolje ne odmaram i ljepse ne spavam nego tamo.Svidja se i Nadiri,ona je bila inicijator da tamo sagradimo vikendicu,mozda bas zato sto je imala sasvim drugacije djetinjstvo-zivjela u gradu,u stanu.U mom selu smo proveli ona paklena tri mjeseca tokom rata,proljece `99.Posto smo prezivjeli,ubjedio sam sebe da to mjesto cuva nasu srecu...Sociolozi kazu da najuspjesniji ljudi koji uspiju planirati svoj zivot,jedva isplaniraju 50% toga.Drugih 50% ide nekim svojim tokom.Sudbina,ponekad kazemo.Moj je zivot do sada u mnogo cemu bio zaista zanimljiv.Zgodan za neki film!Ha-ha!Mnogo toga ne bih promijenio i kada bih opet krenuo iz Robovca.A drame koje su mi se desile nisam mogao planirati ni izbjeci,odnosno nisam im nikako kumovao.Desile su mi se zato sto sam se pred zlom isprsio da ga zaustavim i to prilicno usamljen u tadasnjoj Jugoslaviji.Ali upravo zbog toga sto su tu moju neravnopravnu bitku drugi mirno gledali,ukljucujuci i moje Bosance,pa Hrvati,Slovenci... nisam uspio zaustaviti Milosevica.Pa ipak sam ponosan i na tu dramu koja se mogla jos tragicnije po mene zavrsiti...

Sulejman Ugljanin,SULJO REZIMLIJA... Muamer Zukorlic,glavni muftija Islamske Zajednice u Srbiji ...Sulejman Ugljanin,od drzavnog neprijatelja do koalicionog partnera? -U PITANJU VIDIM ODGOVOR I TO NAJBOLJE GOVORI O GOSPODINU UGLJANINU.OD DRZAVNOG NEPRIJATELJA BROJ JEDAN-PRIJATELJ BROJ JEDAN.OD COVJEKA KOJI JE BIO PRIJETNJA OVOJ DRZAVI-COVJEK S KOJIM SE ZELI STABILIZIRATI OVAJ PROSTOR.DEVEDESETE GODINE UGLJANIN TRAZI AUTONOMIJU,ONDA MU JE TO MALO PA TRAZI REPUBLIKU(NA STADIONU 29.JULA 1991),NAKON TOGA TRAZI SPECIJALNI STATUS POD MEDJUNARODNIM NADZOROM,POSLIJE PRAVI PARAVOJNI SISTEM DA ODBRANI SANDZAK I ZBOG TOGA BIVA PROGLASAVAN NEPRIJATELJEM,ZA NJIM SE RASPISUJE POTJERNICA...NIKADA NJEGOV PREDMET NIJE PROCESUIRAN,STO JE NEZAMISLIVO.AKO SE POKRENE OPTUZBA TOG NIVOA,ONA SE MORA PROCESUIRATI,DA LI ODUSTAJANJEM OD GONJENJA, PRESUDOM,AMNESTIJOM...I ONDA IMAMO UGLJANINA PRIJE TURSKE I UGLJANINA POSLIJE TURSKE. PRIJE TURSKE IMAMO UGLJANINA JASTREBA,KOJI HOCE DA SALJE ZA BEOGRAD VOJNIKE U METALNIM KOVCEZIMA,A POSLIJE TOGA COVJEKA KOJI VISE NECE NISTA,NI REPUBLIKU,NI AUTONOMIJU,NI SPECIJALNI STATUS,NECE NISTA,SAMO HOCE DA ZUKORLIC ODE SA POZICIJE MUFTIJE.POSTAO JE MILJENIK VLASTI,A SVAKA VLAST VOLI POLTRONE,JER SU JEFTINI ZA ODRZAVANJE.PARTNERI SU SKUPI I TRAZE PUNO,UZ TO I POSTOVANJE.ON JE DOBIO TAJ STATUS,MORA DA ODRADI ULOGU RAHMANA MORINE,REDZEPA HODZE,SEJDA BAJRAMOVICA,DA OTRCI TU STAFETU I ZAUZVRAT CE MU BITI ZATVORENE SVE KRIMINALNE RADNJE KOJE JE RADIO,SVE OPTUZNICE...ALI,MORA JOS MALO PRLJAVOG POSLA DA ODRADI,A JEDAN OD TIH POSLOVA JE DA SE UGROZI MUFTIJA ZUKORLIC,KOJI NE PRIHVATA POLTRONSKI ODNOS PREMA DRZAVI,KOJI IMA VISKA DOSTOJANSTVA I TO DOSTOJANSTVO NE KRIJE,KOJI JE ISLAMSKU ZAJEDNICU USPIO DA PODIGNE NA NIVO NAJZNACAJNIJEG DRUSTVENOG FAKTORA,NE SAMO OVDJE NEGO I U SAMOJ DRZAVI...MOJ CIVILIZACIJSKI KONCEPT JE PREJAK ZA OVO OKRUZENJE I LAKSE JE POKUSATI UGROZITI TAJ PROJEKAT NEGO GA PRIHVATATI... ("Oslobodjenje")

Svetlana Slapsak-SAN O KRITICI(Minijatura za kraj) U jesen 1991,nasla sam se u Atini i bila sam pozvana na svecani banket grckog udruzenja prevodilaca u hotelu Grand Bretanj.Sedela sam sa prijateljicom,zenom poznatog pisca,koja mi je objasnjavala ko je ko i zabavljala me svojim primedbama.Na kraju dugacke liste nagradjenih,najavljen je dolazak ranijeg laureata,Ksenije Maricki-Gadjanski,koja je trebalo da se pojavi sa novim,obimnim izdanjem zbirke-pregleda celokupne grcke pripovetke, upravo stampanim u Beogradu,u njenome prevodu.Gosca je kasnila zbog problema sa kolima.Uzbudjenje na banketu bilo je veliko.Banket je trajao,dramaticne vesti o dolasku su se ponavljale.Kada su gosti vec poceli da se razilaze,resila sam da svoju radoznalost za takav prevodilacki i kulturni podvig zadovoljim u Beogradu,pri povratku, i krenula sam kuci.U holu sam se mimoisla sa Ksenijom Maricki-Gadjanski. U Beogradu sam uspela da nadjem knjigu.Stajala je na standu Bagdale i na Sajmu knjiga 1994.Nisam uspela da nadjem neki obimniji prikaz knjige u srpskoj periodici,ali to pripisujem i svom odsustvu i nemogucnosti da dobijem sve podatke. U svakome slucaju,knjiga je postala kultni predmet u mojoj porodici i medju prijateljima,i cesto je koristimo za podizanje raspolozenja,tako sto nasumce otvorimo stranu,i pocnemo da citamo sto su tolerancija,ljudska prava, manjinska prava i kulturna dostignuca izvan nacionalnog modela.Moj odnos prema tome diskursu je izrazito kriticki,jer mislim da povladjuje ratnoj politici,da ju je inspirisao,da snizava kriterijume vrednosti u srpskoj nauci i kulturi,i da nanosi zlo ljudima.Ja sasvim sigurno govorim i pisem iz manjinskog diskursa onih koji su i pre rata bili protiv rata,i sa stanovista nekog ko smatra da je osnovni red prvo govoriti o odgovornosti sredine iz koje potices,u mome slucaju iz Srbije,umesto optuzivanja svih drugih.KOJI JE ODNOS KOSTE CAVOSKOG PREMA SRPSKOM JAVNOM DISKURSU,DOVOLJNO JASNO POKAZUJE POTREBA DA ME"IZDIFERENCIRA", ODNOSNO DENUNCIRA NA OSNOVU NACIONALNE PRIPADNOSTI,DA"OTKRIJE"MOJE DEVOJACKO PREZIME,I UOPSTE DA POKAZE KAKO FUNKCIONISE...SRPSKI JAVNI DISKURS. NA KRAJU,KOSTA CAVOSKI OTKRIVA I SVOJE POLITICKE ZAMISLI.Za razliku od mene,on dobro sudi o papi,i misli da je izuzetno vest politicar.Ako podsetim sta ja zameram papi,a to je direktno ugrozavanje zenskih i ljudskih prava,ugrozavanje zivota i slobode izrazavanja,i ako to spojimo sa stavom Koste Cavoskog,koji postujem, dobijamo kombinaciju vestog politicara sa katastrofalnim rezultatima.VISOKO MISLJENJE JE KOSTA CAVOSKI IMAO I O DOBRICI COSICU,KOJI JE TAKODJE BIO VEST POLITICAR SA KATASTROFALNIM REZULTATIMA. NE MOGU DA SE ODLUCIM ZA KOGA JE OVAKVO POIMANJE POLITIKE GORE:ZA KOSTU CAVOSKOG PROFESORA PRAVNOG FAKULTETA,ILI ZA KOSTU CAVOSKOG POLITICARA.CINI MI SE DA IPAK NAJVISE ZALIM KOSTU CAVOSKOG INTELEKTUALCA.STO SE KOSTE CAVOSKOG SRBINA TICE,POTPUNO MI JE SVEJEDNO. (Svetlana Slapsak-"OGLEDI O BEZBRIZNOSTI")

Muamer Zukorlic,glavni muftija Islamske Zajednice u Srbiji ...Optuzivali su Vas i za secesionizam? -DA SAM IMAO TAKVE ASPIRACIJE,NE BIH SE MOGAO SAKRITI.DALJE,ZASTO BIH SE BORIO ZA JEDINSTVO ISLAMSKE ZAJEDNICE SRBIJE,ZAR MI NE BI VISE ODGOVARALA ISLAMSKA ZAJEDNICA SANDZAKA KAKVA JE BILA PRIJE,BEZ OSTATKA SRBIJE?Trenutno razgovaramo na Univerzitetu.Ako sam na bilo koji nacin htio podstaci secesionisticke aspiracije u Sandzaku,zasto bih pravio internacionalni,a ne sandzacki univerzitet?Zasto bih otvarao departmane Univerziteta u Nisu,Pancevu i u Subotici?!A mogao sam napraviti sandzacki nezavisni univerzitet,isto kao i ovaj.ONAJ KO HOCE DA BJEZI IZ DRZAVE,NE PRAVI KOPCE SIROM TE DRZAVE.NAZALOST,NEMA DOVOLJNO LJUDI U VRHU DRZAVE DA PREPOZNAJU INTEGRACIONE PROJEKTE KOJI DOLAZE IZ NOVOG PAZARA. Da li je Ministarstvo vjera odgovorno za ovo sto se dogadja u Islamskoj Zajednici? -Jeste odgovorno.Spustit ce se tenzije i ovo ce morati da ima domaci sudski,mozda i medjunarodni epilog.Iscrpit cemo sva pravna sredstva unutar drzave i,ako ne budu dali rezultat-ici cemo do Strazbura.Toliko su argumenti jaki da uopste ne sumnjam u ishod. Jeste li imali osam glasova podrske iz Crne Gore,kako tvrdi Zilkic? -U Novom Pazaru postoje 43 imama,imenom i prezimenom mogu reci koji su potpisali podrsku njima-njih osam. On,Zilkic,kaze da ima 50 odsto.U Prijepolju,takodje,nemaju vecinu,gdje ima 11 imama.U Sjenici se desio totalni zaokret.Potpisala je apsolutna vecina,ali se apsolutna vecina vratila i u Sjenici imamo potpunu kontrolu po relaciji imama.Ostao je Mustafa Makic,njegov zet u selu Rasno,njegov sin i sestric i jos jedan sestric u Novom Pazaru. ZILKICA DOBRO POZNAJEM I RADI SE O ONOJ NARODNOJ:RECITE VELIKU LAZ,PA NEKA-UHAR JE,OSTAT CE NESTO. Neki predlazu da se sjedne i dogovori,Vi spominjete sudove,Zilkic se ne oglasava mnogo.Moze li sandzacka stvar vremenom"leci",kako to narod voli da kaze? -TO SE MOZE DESITI SAMO U SLUCAJU DA DRZAVA ODLUCI DA NAPRAVI ISTORIJSKO NASILJE.NE SAMO PRAVNO,NEGO I PRAKTICNO.TREBA NEKO DA DODJE I NATJERA 90 ODSTO IMAMA DA KLEKNU JEDNOJ OKTROISANOJ I FALSIFIKOVANOJ KATEGORIJI KOJU ONI ZOVU REISU-L-ULEMA.DA NEKO IZBACI 80 RADNIKA IZ MEDRESE I NATJERA IH DA KLEKNU PRED TOM"KATEGORIJOM",ISTO TAKO NA UNIVERZITETU,U MESIHATU KAO CENTRALI,DA NEKO EKIPU NA CELU SA MUFTIJOM ZUKORLICEM IZBACI. IMAMO VELIKIH PROBLEMA OKO NAS,ALI NEMAMO VISE U GRUDIMA.STVAR JE OGOLJENA,UGLJANIN SE USETAO U TAJ PROSTOR,PROCES CE POTRAJATI I STETE VEC IMA... ("Oslobodjenje")

Vesna Biga-AUTOBUSNI LJUDI(Pogovor)-2 ...Nikada se nisam bavila onim sto se kod nas zvalo"javnopoliticki rad",niti bila clan neke politicke partije,ali,bez obzira na to,pocela sam,samim sam svojim postojanjem na ovim prostorima,razmisljati o krivnji,odnosno jedne vrste krivice nisam se mogla osloboditi-"grijeha necinjenja".Najjednostavniji"izgovor",a najblizi istini,bio je da nista i nisam mogla uciniti u onim okvirima koji su se nudili.Da demonstriram protiv rata?Povremeno bih se nasla na nekom od mirovnjackih skupova u Beogradu ili na nekom protesnom skupu u Zagrebu,no veoma brzo dobila sam osjecaj da je to naprosto lak nacin da covjek stekne utisak da nesto ipak cini,potpuno svjestan da to nema nikakvog ozbiljnijeg utjecaja na same dogadjaje.A i mnogi koji su upraznjavali ovakve aktivnosti,ne svi,naravno, cinili su mi se poput nedjeljnih posjetitelja crkve,koji ritualno,propisanim jezikom humanizma lickaju svoj ponesto ofucani i staromodni super-ego,koji jos uvijek ne priznaje da se mnogo sta oko nas i u nama promijenilo.Cesto su to bili bas oni"svoji na svome",koji nisu osjetili prave uzase bezdomnosti,rizika,smrti...Za razliku od njih,ja sam zivjela na nicijoj zemlji,stjecajem okolnosti prisiljena da slusam obadvije,medjusobno suprotstavljene, neprijateljske propagande,kojima se sve vise prikljucivala inozemna medijska glad,koja je takodjer birala podatke u skladu sa svojim ciljevima i po svom nahodjenju.Prave politicke alternative,dakle,nisam vidjela u politickim djelatnostima koje su se oko mene odvijale.Cinilo mi se da su oko mene neprestano"ljudi jedne strane",bilo da je to vlastita nacija,bilo da je njihova aktivnost bila protiv vlastite nacije uperena.Obadvije strane cesto su bile podjednako zasljepljene svojom"pravdom",podjednako neumjerene u svojim stavovima,cesto u sasvim histericnoj, neprihvatljivoj formi iskljucivosti.No,i pored svih ovih obrambenih mehanizama koji stoje izmedju mene i moje moguce aktivnosti,odnos prema vlastitoj sutnji do danas nisam razrijesila.Otuda i moja nedoumica oko toga da li ce ovaj dnevnik moci posluziti kao izvjestan prilog"govoru",i nada da,mozda,barem donekle,hoce. Putovanja na koja sam krenula,izmedju Zagreba i Beograda,puna sitnih prakticnih poslova,istrzanih ratnih ispovijesti,koje su se brzo smjenjivale,kao i raznih granicarsko-carinskih uzbudjenja,sasvim su izmijenila moj relativno uredan doratni zivot,pretvarajuci ga odjednom u kaos,fizicki napor koji je uvijek iznova trebalo svladavati(trajala su otprilike izmedju petnaest i dvadeset pet sati,ovo drugo cesce).Dnevnik sam uglavnom pisala odmah poslije puta,sa ciljem da sacuvam sto vise originalnih iskaza mojih sugovornika i suputnika.Taj put i ti"autobusni ljudi"sad su dijelom i sadrzaj ovog dnevnika,uz zapise o pojedinim danima u Zagrebu i Beogradu,koje smatram donekle karakteristicnim za"atmosferu"rata,narocito u odnosu na dozivljaj"izmjestanja",vlastitog pomjeranja iz prostora dotadasnjeg zivljenja,jer je upravo to u ovom ratu bilo karakteristican obrazac promjene u nacinu zivota mnogih ljudi na podrucju bivse Jugoslavije. I jos jedan kratak osvrt na strah od pristrasnosti na tu narcisoidnu zelju da se dosegne utopija objektivnosti. Smatrala sam i onda,kao i sad,da je zapravo nepristojno pitati nekog za nacionalnost,odnosno da taj podatak pripada podrucju intime,i to,naravno,nisam nikada ni cinila,(no,valjda potaknuti zbivanjima,mnogi ljudi su naprosto sami hrlili da se izjasne.U ovom ratu i na ovim prostorima to je prakticki postala gotovo neizbjezna informacija,a u ovom dnevniku-podatak koji cesto osvjetljava neki iskaz,odnosno objasnjava dogadjaj koji je njime upravo i bio izazvan,pa se,dakle,i pojavljuje kao relevantan za mnoge ljude).Ali,i u Zagrebu i u Beogradu dogadjalo se da su mi ljudi postavljali bas to pitanje-sto sam po nacionalnosti?Ili su se ponasali kao da"znaju"unaprijed,a da me nisu pitali. Ja se,pak,kao i na putovanjima,uglavnom nisam izjasnjavala,gdje god je to bilo moguce.Pomirila sam se s tim da cu za mnoge ostati"netko izmedju".Konacno,dozivjela sam,barem donekle,i zagrebacko i beogradsko "bombardiranje/bombardovanje",bila u Zagrebu u vrijeme najzescih silazaka u podrume,i u Beogradu u doba iscekivanja bombardiranja,kao i u doba najzesce inflacije i oskudice za vrijeme ovog rata.Dakle,donekle sam podijelila nevolje i Zagreba i Beograda,upoznavsi,u medjuvremenu,do detalja benzinsku pumpu u Kaposvaru,na kojoj su se ukrstali autobusi koji vode u ta dva,u ovom ratu krajne suprotstavljena grada.

Zeljko Komsic,predsjedavajuci Predsjednistva Bosne i Hercegovine ...NE MOZE MENE MILORAD DODIK UMORITI OD BOSNE I HERCEGOVINE.REPUBLIKA SRPSKA JE SADA SITAN KUSUR BEOGRADA U KONFRONTACIJI SA MEDJUNARODNOM ZAJEDNICOM...

Borisav Jovic,Slobina"sobarica"-POSLEDNJI DANI SFRJ 22.mart 1991. Razgovor s Veljkom Kadijevicem.Ocenjujem da je vojni vrh postupio prema meni(ali i prema Slobodanu)na nacin koji izaziva sumnju.Imam utisak da smo izmanipulisani. Veljko se skoro onesvestio od iznenadjenja.Pita na cemu zasnivam takve tvrdnje.Kazem mu:Prvo,nije mi bilo blagovremeno objasnjeno da vojska ima nameru da izvrsi vojni udar,a da je usvajanje odluka na Vrhovnoj komandi bilo samo radi legalizacije mobilizacije,kako se prva dva-tri dana ne bi posumnjalo o cemu se radi.Drugo,podneo sam ostavku na duznost predsednika Predsednistva SFRJ da bih vojsci stvorio prostor za preuzimanje vlasti i razoruzanje paravojnih jedinica,a vojska to nije ucinila.Trece,u analizi koju je vojni vrh podneo 17.3.o.g.meni i Slobodanu,i sami su zakljucili da vojna akcija prema Hrvatskoj i Sloveniji nije dobro resenje.To su morali ranije znati. Dakle,u celini,bili su prema nama neiskreni,u analizama neozbiljni,a u namerama nedosledni. Veljko se kleo pola sata u svoje postenje i iskrenost i ubedjivao me da ono sto su oni nama tada referisali,da su sve bili ranije izanalizirali. Neuverljivo,bar za mene. Dugo sam se mucio da shvatim zasto je vojska preko noci nacinila takav salto mortale.Moguce je da nisu bili dovoljno izanalizirali razliku izmedju delovanja na osnovu legalne odluke Predsednistva i zavodjenja vanrednog stanja i prisilnog oduzimanja oruzja i vojnog udara koji ima isti cilj.U prvom slucaju bile bi na minimum smanjene,a u drugom drasticno uvecane reprekusije domaceg i spoljnog otpora,politicke i ekonomske izolacije,sto su,verovatno, sagledali tek kad su se suocili sa kriticnim trenutkom.

petak, 02.11.2007.

Laleh-BOSTADSANSÖKAN Kära Drottning och vĺr Kung kom hit och representera för i kylan pĺ vĺrt torg stĺr ungdomar med flera vi har ingenstans att bo finns det plats pĺ slottet? för ett rum kan vi tänkas representera folket kan polarn Jonny följa med han kunde ej betala hyran för här i stan kanske ni vet är hyrorna för dyra han sitter pĺ vĺrt torg var är er häst och vagn kan ni komma och ta han det vore finemang Jag gör en bostads ansökan gör en bostrads ansökan kära Drottning och vĺr Kung det här är kärlek inget hat det är bara det att jag är jävligt desperat efter bostad Kära Drottning och vĺr Kung finns det plats pĺ slottet barnen dom vill leka där leka fĺngarna pĺ fortet Barnens gĺrder här i stan är proppade med bilar kan dom komma ock leka där bjud pĺ mat och vila Det finns ingen dagis plats svarar personalen kanske kunde Konungen tänka sig och vakta barnen? jag gör en bostads ansökan gör en bostads ansäkan Kära drottning och vĺr kung det här är kärlek inget hat det är bara det att jag är sĺ jävla desperat efter bostad Pĺ hemmet där fru Tilda bor är personalen fĺ finns det plats pĺ slottet som fru Tilda kan fĺ era kära fögligheter kanske det kan gĺ ni har ju massor av personal pĺ ert slott ändĺ kära Drottning och vĺr Kung kom nu hit och inspektera ert fylle fulla trogna folk som ni representerar jag gör bostads ansökan... (Laleh-"LALEH",2005.)

...JA USTASA/I MOJ CACA... Melbourne-Hrvatska zajednica u Melbournu nasla se u sredistu zanimanja australske javnosti zbog,prenose tamosnji mediji,priredjenog rock koncerta za neonacisticke skinheadse,izdavanja antisemitskog materijala na Internetu te imenovanja zgrade po Antu Pavelicu. Nogometni klub Melbourne Knights ogradio se od Hrvatskog drustvenog kluba,koji djeluje u sklopu kluba,jer je organizirao koncert skupina koje poticu nasilje prema Zidovima i ostalim manjinskim grupama. ("Vecernji list")

Marko Perkovic Thompson-JASENOVAC I GRADISKA STARA... THOMPSONOVA TURNEJA U SAD I KANADI IZAZIVA PROSVJEDE I KONTROVERZE Washington-Americko-kanadska turneja hrvatskog pjevaca Marka Perkovica Thompsona na kojoj bi trebao odrzati osam koncerata od New Yorka do Vancouvera,uoci svog pocetka izazvala je niz prosvjeda zidovskih i srpskih organizacija i negativni publicitet u americkom,kanadskom i medjunarodnom tisku. Glavnina prosvjeda i zahtijeva za otkazivanje Thompsonovih koncerata dolazi od Centra"Simon Wiesenthal"iz Los Angelesa i njegovih podruznica u SAD i Kanadi,u kojima se pjevaca optuzuje za glorifikaciju ustaskog rezima i njegovih zlocina nad Zidovima i Srbima,govor mrznje,izvikivanje profasistickog pozdrava iz NDH i uporabu pop-kulture za indoktrinaciju mladih,koji na njegovim koncertima nose ustaske simbole i dizu ruku u fasisticki pozdrav. U sredistu kontroverzi je Thompsonovo navodno izvodjenje pjesme"Jasenovac i Gradiska Stara"u Hrvatskoj 2002. godine,koja se opisuje kao himna koncetracijskih logora NDH. Kao dokaz Thompsonove popularnosti i prihvacenosti u Hrvatskoj,spominje se 40000 posjetitelja na njegovom lipanjskom koncertu u Zagrebu,na stadionu Maksimir,a napise u tisku prate fotografije stotina ruku dignutih u fasisticki pozdrav... ..."Vecina Thompsonove muzike predstavlja krsenje kanadskih vrijednosti,a moguce i kanadskih zakona o govoru mrznje",kazao je Leo Adler,direktor"Wiesenthal"centra u Kanadi,pise The Province. Skupina je podnijela tuzbu policiji u Vancouveru za govor mrznje protiv Thompsona.Glasnogovornik policije Howard Chow je rekao da policija zna za Thompsona,ali nema otvorenu istragu nad njim... ...Srpske organizacije u Kanadi obratile su se Saveznom parlamentu u Ottawi sa zahtijevom da se zabrane nastupi Perkovica i najavile prosvjede,dodaje se iz diplomatskih izvora. Centar"Simon Wiesenthal"pozvao je nadbiskupiju New Yorka da se ogradi od koncerta koji Perkovic treba odrzati u Velikoj dvorani Hrvatske katolicke crkve na Manhattanu."Svaka glorifikacija ustaskog rezima i njegovih ubojstava Zidova,Srba i drugih Hrvata,posebno ona koja se koristi popularnom kulturom da bi apelirala na novu generaciju, mora biti odlucno odbijena",naveo je Mark Weitzman iz"Wiesenthal"centra u pismu kardinalu Edwardu Eganu, pozivajuci ga da reafirmira protivljenje Crkve antisemitizmu,netoleranciji i nasilju i izbjegne bilo kakvo povezivanje Crkve i Marka Perkovica Thompsona. "Hrvatska je danas slobodna zemlja,no u demokraciji oni koji slave genocidni ustaski rezim zasluzuju osudu", naveo je rabin Abraham Cooper iz"Wiesenthal"centra.Americka Antidifamacijska liga,utjecajna zidovska organizacija,takodjer je osudila Thompsonove nastupe.International Herald Tribune,list koji izlazi u New Yorku i Parizu,prenio je agencijsku vijest iz Clevelanda o tome kako je"najavljeni nastup hrvatskog glazbenika,koji izvodi nacionalisticke pjesme i izvlaci nacisticki pozdrav od svojih obozavatelja izazvao kritiku srpskih stanovnika grada koji vjeruju da njegove pjesme glorificiraju etnicko ciscenje"".Srpska iseljenicka organizacija`Kongres srpskog jedinstva`osudila je Perkovicevu sjevernoamericku turneju i najavila prosvjed u Clevelandu",navodi IHT... ...O turneji hrvatskog pjevaca izvjestio je i The Jerusalem Post,prenoseci izvjesce svog dopisnika iz SAD-a... ...Centar"Simon Wiesenthal"objavio je u priopcenju od 25.listopada kako je"u kontaktu s hrvatskim diplomatima u nastojanju da pozove hrvatsku vladu da bude na razini svojih medjunarodnih obveza i odbaci pjevaca te osigura da mu vladine institucije ne daju nikakvu podrsku"... ("Vecernji list")

Alija Behram-MOSTARSKI"BAL VAMPIRA" Mlad momak,ogrnut hrvatskom zastavom i sav obucen u crno,sa vidljivo istaknutim ustaskim znakovljem-velikim "U"na prsima i na kapi,pripit dize ruku u nacisticki pozdrav dok ga horski slijedi masa mladjanih istomisljenika,sa istim odorama i pod fasistickim znakovljem,sa istaknutim slikama Ante Pavelica i u freneticnom zanosu pozdravljaju svog idola Marka Perkovica-Thompsona.Na gradskom stadionu podno Bijelog brijega,na danasnjim "zapadnim stranama Mostara",u prohladnoj noci kasnog septembra koja je mirisala na prvu kisu,dvadesetak hiljada mladjanih fanova kontroverznog,a ocito popularnog hrvatskog pjevaca pada u delirij kad Thompson u jednom minutu,na sceni,zapocne vitlati ogromnim macem ciju ostricu zabija u nekakav improvizirani pult.Poruka cavoglavskog trubadura je odaslana:"macem do mira!"Kao po komandi,desnice idu gore,u znaku fasistickog pozdrava,a kao odgovor prema bini putuje ubitacni horski slogan:"Ubij,ubij Srbina...""Gazi,gazi balije"..."Muftija, pederu..." Mediji ce sutradan,na potpuno razlicite nacine opisati taj koncert-za koji ce hrvatski internet-portali,i zvanicni mediji sa hrvatskim predznakom,odbaciti svaki prigovor da je na sceni bilo"opasno ekstremno desnicarenje",nego, naprotiv,u superlativima ce opisati jos jedan uspjeli Perkovicev koncert pod znakovitim sloganom"Bilo jednom u Hrvatskoj"...Govorice o"normalnim i mirnim hrvatskim ljudima koji su i ovom prilikom iskazivali ljubav prema svom narodu,vjeri i domovini..."Smjelo i bez pokrica ustvrdice kako jos niko pod Bijelim brijegom,kao Marko Perkovic,nije okupio toliko ljudi"na provodu onih koji vole dobru muziku i stuju domoljublje."O sarolikom,ostrascenom i mladjahnom drustvu koje podize desnice u cast Pavelicu i fasizmu,o majicama i kapama sa ustaskim znakovljem, o verbalnom stampedu"protiv cetnika i balija"-ni pomena.Te smo slike mogli vidjeti u drugoj bh.stampi.Sarajevo je nedavno glasno reklo"no pasaran"Thompsonu kada je najavljivao koncertni pohod u glavni bh.grad.I dok je Sarajevo energicno odbilo zabavljacke usluge pjevaca lakih nota i teske retorike,u Mostaru je docekan kao nacionalni heroj i velika neusporediva zvijezda.Casni fra Luka Markesic u Sarajevu je takodjer bio medju onima koji su smjelo i otvoreno rekli"ne"Thompsonu i,stop fasizmu-ma gdje da se dogadja.Iako se koncert,dakle,i Sarajevu nastojao"prodati"samo kao estradna zabava sa povisenim nacionalnim adrenalinom,za Markesica je sve ipak puno dublje i opasnije od kombinacije pastirskog rocka i prizemnog politikantstva:"TA NJEGOVA GLAZBA,SAMA PO SEBI,NEMA NIKAKVE VRIJEDNOSTI,NI UMJETNICKE NI VJERSKE...DAPACE,NJEGOVE PJESME I PORUKE SU NESPOJIVE SA KRSCANSTVOM,KAO I CIVILIZACIJSKIM DOSEGOM GENERALNO.BIO SAM MEDJU NEKOLICINOM NASIH FRANJEVACA KOJI SU CAK KOD KARDINALA VINKA PULJICA I APOSTOLSKE NUNCIJATURE TADA PROSVJEDOVALI ZBOG PLAKATA ZA THOMPSONOV KONCERT(NALAZI SE CAK I NA NJEGOVOM CD-u).TAJ PLAKAT JE SVETOGRDAN PRIKAZ I KRSCANSTVA I HRVATSTVA.TU SE VIDI KRIZ KAO MAC,A NA NJEMU PISE I NADIMAK AUTORA STO GA JE DOBIO PO MODELU PUSKE...I JOS JE TU KRUNICA...MOJ BOZE.TO JE NAJGORE POGANSTVO I PROTUKRSCANSTVO,TE OCITA NACIONALNO-POLITICKA MANIPULACIJA SIMBOLIMA.",reci ce fra Luka Markesic.Knjizevnik Gradimir Gojer je takodjer ljut i deprimiran kada primjecuje:"I DOK SE U STROGOM CENTRU SARAJEVA PUCA,DOK SE NA NEVJEROVATAN NACIN DESAVAJU UBISTVA I OTMICE DILJEM BiH,DOK USRED BIJELA DANA NACIONALISTI MOKRE PRED VRATIMA VJERSKIH OBJEKATA DRZAVA JE DOPUSTILA JAVNO VELICANJE USTASTVA I NAJSRAMNIJIH TRADICIJA APSOLUTNOG FASIZMA,USRED GRADA MOSTARA.GRAD KOJI JE NEKADA IMAO,MOZDA,I NAJVECI BROJ MIJESANIH BRAKOVA EVO DOZIVLJAVA BAL VAMPIRA SA USTASKIM KAPAMA NA GLAVI,SA EUFORIJOM I PORUKAMA BOSNJACIMA I SRBIMA KOJA NE SLUTI NA DOBRO.TO STO JE MARKO PERKOVIC THOMPSON ODRZAO KONCERT U GRADU NA NERETVI,BILA BI TO SAMO JEDNA CINJENICA,BIO BI TO FAKAT DA SE DESIO JOS JEDAN KONCERT.MEDJUTIM,DESILO SE NESTO STO JE MNOGO STRASNIJE OD BILO KAKVE NACIONALISTICKE I SOVINISTICKE PROVOKACIJE.TO JE DIREKTAN DOKAZ DA IZA OVAKVIH KONCERATA STOJE MOCNI PROJEKTANTI DALJIH PODJELA U MOSTARU I DALJEG RUINIRANJA OBLIKA BILO KAKVOG ZAJEDNICKOG ZIVOTA U GRADU NA NERETVI.",rezignirano kaze Gojer. Faruk Kajtaz,medijski analiticar,smatra kako su poruke sa mostarskog Thompsonovog koncerta puno opasnije ako se ima u vidu da njegovu publiku cine,uglavnom,mladi ljudi.Oni se,dakako,ne mogu smatrati nikakvim ustaskim nostalgicarima,ali bi-smatra nas sagovornik,mogli postati velikohrvatski futuristi:"ZALOSNO JE,ALI I OPASNO, STO SE OD USTASKOG ZNAKOVLJA I FASISTICKIH PAROLA ZELI STVORITI NESTO STO BI TREBALO POSTATI DIJELOM SVAKODNEVNE MASOVNE KULTURE,A NE SAMO SIMBOLOM JEDNOG MRACNOG FASISTICKOG VREMENA."I Zoran Mendelbaum,celnik Jevrejske opstine u Mostaru,bez zadrske primjetice kako je Thompsonov koncert neoprostiva"provokacija cijelom Mostaru":"SLAVITI USTASKE ZLOCINE U JASENOVCU, GRADISCI I DRUGDJE,GDJE JE STRADAO I VELIKI BROJ CLANOVA MOJE PORODICE-I JOS CINITI TO U MOSTARU,POD BIJELIM BRIJEGOM,NA STOTINJAK METARA OD DEVASTIRANOG I UNISTENOG PARTIZANSKOG SPOMENIKA GDJE POCIVAJU ZEMNI OSTACI 700 MOSTARSKIH RODOLJUBA,PALIH U BORBI PROTIV FASIZMA-JESTE PROVOKACIJA BEZ PRESEDANA.ZASTO JE TO MOSTAR ODCUTAO, GDJE JE GRAD I STA CE PODUZETI?"A casni antifasista,Sirokobrijezanin Jure Galic,zabrinuto primjecuje:"AKO NE USTANEMO U OBRANU ANTIFASIZMA,SADA I OVDJE-AKO ODCUTIMO I PRISTANEMO NA POVAMPIRENJE FASIZMA,TESKO NAMA,TESKO SVIMA NAMA"-reci ce ostarjeli partizan iz prvih partizanskih redova Sutjeske i Neretve. Muftija mostarski,ef.Smajkic je takodje reagovao upozorivsi da su se poslije svakog Thompsonovog koncerta u Hercegovini dogadjali napadi na bosnjacke povratnike.I,umjesto dijaloga o tome sta je muftija rekao-ima li mozda i tu pretjerivanja,ili je rijec o bjelodanoj istini koja trazi ozbiljne analize i drustveno djelovanje-Smajkic je od brojne armade prohrvatskih medija razapet na kriz i prikazan kao vjerski ekstremist,fundamentalist,koji,eto,nema razumijevanja za potrebe drugih i njihov nacionalni ponos,dok je uspaljena svjetina na stadionu skandirala "Muftija,pederu..." Na kraju pitam Srecka Bosnjaka i Roberta Cvrtka,portparole kantonalnog MUP-a(u Mostaru)i federalnog(u Sarajevu):"Hoce li biti neke istrage povodom nacionalistickih i fasistickih ispada na mostarskom koncertu...?" -Ne vodimo nikakve istrage,tim povodom-odgovaraju uglas.

Hajdemo u Medjugorje! Razgovarali Marija,Isus i Josip o tome kuda da odu na odmor... "Hajdemo u Nazaret",predlozi Josip. Ali Marija i Isus se ne slozise s prijedlogom,jer im je tamo bilo tesko. "Hajdemo u Jerusalem",predlozi Isus. Ponovo se drugo dvoje ne slozi,jer tamo su ga razapeli. "Hajdemo u Medjugorje",predlozi Marija. "Zasto da idemo tamo?",upitase i Isus i Josip uglas. "Pa,eto...jos nikad nisam tamo bila",odgovori ona.

Viktor Ivancic-BUDUCNOST DJECE 10.I 2000. Moja mama je skakala po stolu i potizala je debit iz boce.Onda je sirila ruke i urlikala je:"Pobjedaaaa!Skasili smo iiiiiiih!Promje-ne!Promje-ne!Promje-ne!"Ona je opet potizala iz boce debita i skakala je po stolu.Onda je njoj moj tata rekao:"Aj,duso,sidji sa stola,vis da si pijana ka guzica!Ko visoko leti,nisko spada!"Ali mama je samo drinkala debit i vikala je:"Pobjedaaaaa!Turbo smo ih skasiliiiii!Promje-ne!Promje-ne!Promje-ne!"Ona sam ja tati rekao: "Smijace nam se svit,jebate!Rugace se meni i Damjanici da imamo za mamu pijandoru i narkomanku!"Tata je rekao:"Stvarno,u pene,totalno se obleusila!Nije meni do ugleda,nego da nam se ne izriga na novi tapet!Ajde, dusica,sidji sa stola!Prokinices glavom u luster pa ce ti strujni krug sprzit mozak!"Onda je mama okrenila se prema nama i rekla je:"Sta je,jebate,sta ste takvi izolatori!Sta fali da covik malo nalije cuturu!Pa ne dobivaju se izbori svaki dan!"Ja sam njoj rekao:"Daj,covice,zadnji put si se tako obleusila na proslim izborima kad je tuka HDZ!"Onda je mama skocila sa stola i viknila je:"Laz!Prljava laz i obmana!Jos takvu ogavnu klevetu nisam cula!" Tata je rekao:"Aha,to smo malo zaboravili da si zaspala sa glavom na kajinu i da si me ujutro pitala da koji sam ja,a?"Mama je rekla:"Ja?!Nemoguce!To sam sto posto od nesrece!Je,sad se sicam,oblokala sam se aerokonjakom zbog tuge i zalosti sta je HDZ dobijo!"Ja sam rekao:"Je,za popizdit je bila tuga i nesreca!U jeku zalosti si uzela tatinu zracnu i isla da ces sa balkona gadjat komunjare!"Onda je mama koljacki se zapiljila meni u facu.Onda je ona rekla:"Slusaj,malac,prvo i prvo pokazivaj malo postovanja sto ti roditelji imaju turbo razvijenu gradjansku svjest!Drugo i drugo,ja i tata nismo glasali za sebe,nego smo glasali za bolju buducnost svoje djece!Kapito?"Ja sam rekao:"Ha,to su vec obecanja koja ce se ispunit malo u paklu!Ne pusim ja te politicarske brume ni dva posto!"Mama je podviknila:"Naravski da ce se ispunit,jebate!Pa nismo mi blefasi kao hadezeovci!Ispunice se u roku munja,covice!"Ja sam se prvo mami zapiljio drito u fejs.Onda sam ja rekao:"Okej,onda ocekujem novu biciklu!"Mama je objesila usnu i dignila je desnu ombrvu.Onda je ona rekla:"To me sad zajebavas,a?Ja govorim o buducnosti i perspektivama,a ti mi spominjes neku biciklu!To me brumajes jer mislis da sam mortus dranki,a?"Ja sam rekao:"Ko te brumaje,covice?!Pa sama si rekla da ste glasali za bolju buducnost svoje djece!Aj,molim te, kakva mi je to bolja buducnost bez nove bicikle,a?!"Mama je zakolutacila ocima i zaskripala je sa zubima.Onda je napecila ruke na kukove i okrenila se prema tati.Tata je njoj zaronzao:"Sta sad mene gledas,koji kua!Nisam ja nalijo glavusu i brbotao o boljoj buducnosti svoje djece!"Mama je isla nesto da ce rec ali onda je u kuzinu uletila moja sestra Damjana.Damjanica je nosila onu lutku sta prica pizdarije sa otkinutom glavom.Ona je rekla:"Mama, vidi ovo,otkinila sam bebi glavu da mi mos kupit novu!"Mama je cijuknula:"Mmmme,kako si to mogla ucinit, pantaganice jedna umobolna?!Pa sta je falilo staroj bebi?"Damjanica je viknila:"Promje-ne!Promje-ne!Promje-ne!" Robi K.(IIIa) (Viktor Ivancic-"BILJEZNICA ROBIJA K.")

Edo Popovic-SAN ZUTIH ZMIJA ISPOD DUGE ...Noci donose olaksanje.Sjednemo u krug oko stola,zapusimo,natocimo case.Upalimo vostanice.Soba tada postaje prisna i topla,a svjetlost vostanice pozlati sare trosjeda i fotelja,omeksa oziljke od srapnela na stropu i zidovima.Omeksa i grube crte Eliasova lica obrasla ostrim cekinjama.U svjetlu svijeca on postaje klinac s fotografije koju nosi u dzepu kosulje.Snimljena je proslog ljeta na njegovoj maturalnoj zabavi u nekom hotelu na moru.Mjesec dana kasnije upao je u rov na istoku. Cesto pricamo o dobrim danima u rovovima na istoku,gdje smo upoznali zivot u njegovoj velicanstvenoj jednostavnosti:na jednoj strani mi,na drugoj oni,izmedju je brisan prostor,a visoko iznad nebo,sateliti,zvijezde,bog i svi njegovi andjeli. Stvari koje su se dogadjale izvan granica tog svijeta za nas nisu imale nikakvu vaznost,kao da nisu postojale.To sto je tamo netko sretan jer jos nije nogiran s posla,na primjer,nije nista prema sreci vojnika koji se u zoru probudi na komusini u zemunici i shvati da su mu ruke i noge na broju,da nigdje nije probusen.Unapredjenje na poslu, kreditne kartice,vecernji izlasci,vijesti,sjednice parlamenta,izbori i televizijske reklame,novi automobili i novi svjetski poredak,racuni za struju i stanarinu,kazne za pogresno parkiranje,novac,novac,novac,i uopce sve te stvari zbog kojih se ljudi citav zivot zderu,grebu,koprcaju,cinkare,puzu,sline,strepe i moljakaju,sitnice su nevrijedne spomena u usporedbi s rafalima u tijelu jurisajucih neprijateljskih vojnika koji ih natjeraju na uzmak.A tek salica kave s rakijom u predvecerje jos jednog dana u kojem si imao kraljevsku povlasticu da ostanes ziv. Sjecam se bujne vegetacije na rubovima zapustenih kanala za navodnjavanje u kojima smo se kupali,krvavog sunca koje se prijeteci pomaljalo iz raspukline u zemlji i potom se sporo zakotrljalo nebom najavljujuci jos jedan dan,popodnevnih sparina kad se tesko disalo,rojeva komaraca koji su u ljepljivim sumracima upadali u rovove i zemunice i opijali se nasom krvlju sve do zore.Repelenti tu nisu pomagali,jedina obrana od njih bile su debele naslage blata na licu,vratu i rukama. Uopce,zemlja je tamo bila lijek protiv svega.Vidio sam vojnika koji je u rovu,dok su uokolo padale granate,nozem kopao rupu u zemlji u koju je trenutak kasnije,smijuci se od straha,zabio glavu.Spavali smo u zemlji,i sanjali u njoj,i jeli,i drkali,i smijali se,i kartali,i pili,i jebem ti mater-svaki smo cas mogli postati zemljicom crnom.Iz rovovske perspektive,ono o prahu kao pocetku i kraju sve je samo ne bulaznjenje otkacenog tvorca.Ne znam je li on stvarajuci svijet slutio u sto se upusta i u sto ce se sve to izroditi,ali valja mu priznati da je bio daleko ispred svog vremena proizvevsi covjeka u prahu.Osjecaj da smo kljucna karika prema glinenom pretku nije,velim,proizvod vjerskog fanatizma vec visemjesecnog iskustva.Zemlja je u rovovima postala nasom drugom kozom,i vise je nista nije moglo isprati,ni voda,ni kolajne,ni svecani govori,nista. Eliasa i mene jednom su minobacaci iznenadili na suncanju.Lezali smo goli,na livadi pokraj kanala,drijemao sam.Elias je naglas citao stare novine...I eto pizdarije.Kad je prva tesnula u kanal,Elias se zgrcio i prekrio novinama,a ja sam zario nokte u zemlju i zagrizao travu.U takvim trenucima Zemlja se pocne sporije okretati oko svoje osi i oko Sunca,a svi satovi na svijetu uspore dajuci vam vremena da saldirate vlastiti zivot. Kuuuuurg,zaurlao je Elias usred guzve.Ubit cu te,mater ti jebem. Tada sam,slusajuci kako se njegove strasne psovke stapaju s frfljanjem mina i eksplozijama,pomislio da je izgubio razum,sto mu nitko ne bi zamjerio.Umjesto toga,pokazalo se,Elias je dozivio prosvjetljenje.Njegova prica, kasnije u rovu,uz cigaretu i casicu rakije,zvucala je posve razumnom. Stvar je jednostavna,objasnjavao je on.Da nema Kurga,mi ne bismo bili ovdje.I zato valja pronaci tu prapizdu i ubiti je.A put do nje vodi preko leseva,to je bar jasno. Nocima,dakle,pricamo o danima na istoku i prijateljima koji su,klinicki gledano,mrtvi.Ali jebe se nama za medicinu. Oni su zivi u nasim sjecanjima i nasim pricama.Pokatkad su sjecanja toliko jaka da u nocnom vjetru zacujemo njihove glasove i smijeh,korake u dvoristu.Znademo,i zbog toga smo tuzni,da nece uci i pozdraviti nas,ali samo zato sto su previse pristojni da nam sad nesto nabijaju na nos,a najmanje sto zele jest da se osjecamo lose sto se jos uvijek opiremo smrti. O svijetu izvan dometa nasih pusaka vise se gotovo i ne govori.Tamo nas nitko ne ceka,nikome ne nedostajemo, niti nas se itko sjeca...

četvrtak, 01.11.2007.

Anna Ternheim-TRIBUTE TO LINN Waking up was kind of strange The last two years have made a change You were barely on my mind Saying goodbye sure takes time Today you should turn 25 With your best time flying by No knowing where your future lies and All prepared to concour life But we get no answers from the past Nor how the fire spread so fast That New Years Eve all turned black Sometimes you`re lucky,sometimes you`re not (Anna Ternheim-"SEPARATION ROAD",2006.)

Stjepan Kljuic,bivsi clan Predsjednistva Republike Bosne i Hercegovine-KRVAVI TRAGOVI FIKRETA ABDICA Ne ulazeci u vase motive objavljivanja toboze zaboravljenih spisa Fikreta Abdica,kao ni publicitet koji ste im dali, prinudjen sam da vam se obratim.Nije lijepo od Vas da neke lazi i kvislinsko ponasanje pojedinaca predocavate bez provjere i kritickog odnosa. 1.Cudi me kako niste primijetili paradoks da se Predsjednistvu,iako je njegov clan,Fikret Abdic stalno pismeno obraca,iako je to sve mogao uciniti aktivnim sudjelovanjem u kreiranju dnevnog reda i raspravama. 2.Pismo Fikreta Abdica americkom predsjedniku Georgeu Bushu bilo je najbolja ilustracija formata njegovog autora.Naime,danima se u njegovom uredu prekucavao materijal,zvao slovenski ekonomist Stanic,prikupljali podaci...Konacno,Fikret Abdic je na 30 gusto kucanih stranica donio pismo na sjednicu Predsjednistva i trazio da ono postane zvanicni dokument istog.Pismo je pocinjalo otprilike ovako-Ja,Fikret Abdic,poznatiji kao Babo...Fikretu Abdicu,kada je rijec o tome pismu,smijalo se citavo Predsjednistvo i pomocno osoblje zbog nacina i forme koji nisu bili primjereni komunikaciji sa americkim predsjednikom. PLATFORMA Zamolili smo Nenada Kecmanovica,Abdicevog intimusa,da mu objasni kako americki predsjednik nema vremena citati tako opsirna,da ne kazem i dosadna pisma. 3.Laz je da je Fikret Abdic inzistirao na donosenju Platformne Predsjednistva.Naime,Predsjednistvo je nakon jedne rasprave o potrebi takvog dokumenta zaduzilo upravo Fikreta Abdica,Nenada Kecmanovica i mene da sacinimo prijedlog teksta.Pored dogovorenih principa,u prvi plan trebalo je predstaviti drzavu BiH kao zajednicku domovinu svih njenih naroda i gradjana,izraziti ciljeve nase borbe,objasniti demokraciju i zastitu ljudskih prava kao najvaznije tekovine historijskih promjena koje su nastale. Stalno sam inzistirao da izvrsimo svoju obavezu,ali Fikret Abdic i Nenad Kecmanovic,unatoc tome sto su dane provodili u Abdicevom uredu,nisu pristajali.Uvijek su izmisljali hitne poslove,a u stvari oni su stalno telefonirali Nikoli Uzelcu,Milanu Torbici,Milutinu Kukanjcu,a cesto sam s njima zaticao i Branu Miljusa, u povodu cega sam ostro kritizirao Abdica na jednoj sjednici Predsjednistva. Platforma je zaceta u konzultacijama koje sam imao sa Alijom Isakovicem i Hrvojem Istukom.Taj inicijalni papir dao sam Mirku Pejanovicu sa uputama da trazi odredjene ugledne patriotski orijentirane ljude,bez obzira na partiju i naciju,te da ih konzultira.Pejanovic je uistinu uradio ogroman posao i nakon izvjesnog vremena imali smo prijedlog Platforme. Ovaj dokument usvojen je 26.lipnja 1992.godine jednoglasno.Javio se Nenad Kecmanovic sa nekim inovacijama i jezicnim indicijama,ali je to bio samo trik,kako bi se toboze vidjelo da i on daje svoj doprinos izradi ovog dokumenta.Nisu se mnogo trsili ni drugi clanovi Predsjednistva(Alija Izetbegovic i Ejup Ganic).Dok smo glasali usvajajuci Platformu,Nenad Kecmanovic je citao novine.Medjutim,Platforma je imala veliki odjek u narodu i medju braniteljima.To sto se mnogi od potpisnika,kasnije,nisu zalagali za njenu striktnu realizaciju uvjetovalo je tako tragicne posljedice. Danas,kada je od donosenja Platforme proslo vise od 15 godina,mi,njeni autori,mozemo biti ponosni.Po svom obliku i sadrzaju,te vremenu u kojem je donesen,ovaj dokument ima nesumnjivu avnojevsku snagu. 4.Abdicevo inzistiranje da se proglasi ratno stanje bilo je u suglasju onoga na cemu su inzistirali Karadzic i Milosevic.Republika BiH kao medjunarodno priznata zemlja i clanica UN bila je napadnuta,na nju je izvrsena agresija i prakticno je bilo okupirano 70 procenata njene teritorije.Blokirani su potencijali za obranu,zauzeti logisticki centri(Han-Pijesak,Mrkonjic-Grad,Bijeljina),pa je bilo logicno nase odugovlacenje i izbjegavanje ulaska u totalni rat.Da smo onako nespremni usli u totalni rat,broj zrtava bio bi daleko veci.Uz to,promijenio bi se i odnos medjunarodne zajednice prema ovom sukobu. 5.Tko je uistinu Fikret Abdic vidjelo se u Bijeljini,kada je delegacija Predsjednistva(Fikret Abdic,Biljana Plavsic i Jerko Doko)dosla da istrazi drugi veliki zlocin u BiH.Prvi je,naravno,bio u Ravnu,medjutim,mnogi nisu smatrali da je to tragedija,jer se radilo o hrvatskim zrtvama.Fikret Abdic nije nista vidio u Bijeljini.Dapace,on je imao srdacan prrijateljski susret sa zlocincem Arkanom i povlasteni polozaj da jedini nije trebalo da zalegne pred cetnickim razbojnicima. SUSRET S ARKANOM Kada su se vratili iz Bijeljine neobavljena posla,zalio mi se ministar obrane Jerko Doko: -Ljudski sam ponizen.Morao sam leci na zemlju pred Arkanovim zlikovcima.Jedino je Babo ostao na nogama... -E,moj Jerko.Dobro si Ti uradio.Kakav ponos.Ti moras znati da je Abdic njihov i da su oni,u stvari,trazili samo tebe... 6.Najbolja ilustracija Abdiceve suradnje sa Milosevicem i Karadzicem ocitovala se kada se poput duha Hamletova oca Abdic nasao u Sarajevu 2.maja 1992.godine.Svi putevi bili su blokirani,ali je Fikret Abdic stigao u Studio TV Sarajevo.Treba podsjetiti da je Alija Izetbegovic tada bio uhapsen na Lukavici,da smo Ganic i ja bili pod opsadom u zgradi Predsjednistva.Medjutim,unatoc tome sto je cijelo vrijeme proboravio u Studiju TV Sarajevo,Fikret Abdic nije ni pokusao prici mikrofonu.On i ja znamo zasto... 7.Najbolji kronicar bosanskohercegovacke tragedije lako bi zakljucio zasto ste vi tako pompezno objavili neke opservacije Fikreta Abdica upravo danas.Jasno je da je danasnja situacija u zemlji veoma teska i vracanje na poziciju Fikreta Abdica stvara kod nezadovoljnika,a njih je uistinu mnogo,iluziju da je moglo biti drugacije.Izricito tvrdim da nije moglo biti drugacije.I"historijski sporazum"i Abdiceva uloga vodili su nas tamo,sto se danas jasno moze vidjeti od Rudanke do Bosanskog Broda pa sve do avlije Fate Orlovic. 8.Nedopustivo je govoriti o Abdicu a da se ne spomene najsramniji trenutak u historiji BiH.To je ona slika kada u Beogradu i Abdic potpisuje Sporazum sa Radovanom Karadzicem i Slobodanom Milosevicem. Istina,po svojoj nemoralnosti u nasoj blizoj proslosti imaju jos dvije slike koje su ravne onoj Abdicevoj iz Beograda. Prva je kada tadasnji predsjedavajuci Predsjednistva SFRJ Raif Dizdarevic podilazi razularenoj masi na mitingu u Beogradu,a oni ga vrijedjaju i ismijavaju cekajuci Vozda da im se obrati i obeca hapsenje...Druga je poljubac frustrirane gospodje,sveucilisne profesorice iz Sarajeva Biljane Plavsic sa zlocincem Arkanom u okruzenju muslimanskih zrtava koje su bespomocno lezale na ulicama Bijeljine. U ovoj reakciji namjerno nisam govorio o nasim osobnim odnosima.Pogotovo ne o tome kako je Fikret Abdic sirio glasine kod Predsjednika Franje Tudjmana i njegovih suradnika o tome kako je,navodno,Alija Izetbegovic kupio Stjepana Kljuica.Nisam i zbog toga sto Fikret Abdic u tom zlodjelu nije bio sam.Iste informacije su sirili jos neki istaknuti clanovi SDA. ("Oslobodjenje")

Muamer Zukorlic,glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji ...Zilkic tvrdi da ima ogromnu vecinu u zajednici? -Vraticu se tom Vasem pitanju,samo da kazem da nije rijec samo o pravnom nego i moralnom i duhovnom nasilju koje se ogleda u tome da je grupa ljudi u ramazanu mjesecu,u najsvetijem danu,u zadnjoj trecini,u vrijeme prosvjetljenja ljudskih dusa,izabrala bas taj trenutak da udari na Islamsku zajednicu,pokusa razoriti njen sistem i nesto sto je nezakonito predstavi kao kult Islamske zajednice.Pominje se,recimo,stoprocentna podrska imama u Novoj Varosi.Istine radi,tamo postoji samo jedan imam i on nije potpisnik njihovog puca.Toliko je lazi u svim njihovim podacima!Kazu da ih je 50 odsto imama u Novom Pazaru podrzalo,a to je gnusna laz.Tacno je da je od 43 imama potpis stavilo njih osam,a da je vise od 15 imama potpisalo izjavu povratka,obrazlazuci to cinjenicom da su bili prevareni i da nisu stavljali potpis na ovo sto se desilo i sto se desava sada,vec da su koristene druge formulacije,tipa-da li ste za jedinstvo,da li ste za ravnomjeran razvoj Islamske zajednice na svim podrucjima... Drugo,nakon pokusaja promocije tog navodnog reisa u centru grada,u zelji da se okupi sto veci broj ahmedija i ta slika posalje u svijet,desila se jos jedna prevara.Od nekih 40-ak ahmedija,15 je ljudi koji uopste ne rade u Islamskoj zajednici,devet ih je bez medrese,trojica su penzioneri.Ostaje desetak ljudi koji su buntovnici i koji su,ustvari,sve ovo i napravili.Nisu izvukli nijednog covjeka iz Mesihata,nijednog sa vjerskih studija,iz Medrese, Glasa Islama,iz sistema djecjih vrtica,a to su kljucni stubovi Islamske zajednice.Niko nije okrunio ustanove koje pominjem.Niko nije otisao,sto govori koliko je udar vjestacki napumpan. Postoje li podjele medju Bosnjacima i koliko su one znacajne? -Ne slazem se s tom tezom.Koliko god nekome paradoksalna bila ova moja paralela,reci cu:od 1990.godine Bosnjaci u Sandzaku nisu bili homogeniji nego sto su danas.To je realnost.Prosetajte pesterskim selima,ili dijelovima nasih mahala,ljudi ce reci da je ovo pokusaj"ubijanja"posljednjeg rova opstanka Bosnjaka na ovom prostoru.Jer,Islamska zajednica je posljednji stozer okupljanja.Sve dosad bilo je razdvajanje,da li politicko, organizaciono ili po nekoj drugoj osnovi.Sve smo imali u duplikatu-stranke,humanitarne organizacije("Merhamet", "Preporod"...)i sve je unisteno. Reis Zilkic dio problema vidi i u Vama? -Nemojte ga,molim Vas,preda mnom zvati reis!Covjek ima svoje ime i prezime.Tako je,ja sam glavni problem i u pocetku nisam shvatao koliko sam problem.Bio sam u Maroku i ta neformalna grupa dala mi je najprije rok od sest sati da podnesem ostavku.To im se ucinilo predugacko(bojali su se da ne doletim na nekom carobnom cilimu iz Maroka)i onda su mi dali tri sata...Trazio sam da mi kazu sta mi se zamjera i,osim par fraza,da nedemokratski upravljam Islamskom zajednicom(sa elementima diktature),neki su pominjali problem moje politicnosti.Sve je izmisljeno,jedino je istina-"problem"ce biti rijesen ako odem. Zagovarali ste vecu autonomiju regionalnih centara? -Novo ustrojstvo objedinjene Islamske zajednice jeste vrlo decentralizirano.Tu su,prema nasem Ustavu,cetiri muftijstva-sandzacko,presevsko,beogradsko i novosadsko.NE RACUNAJUCI PORODICNU MANUFAKTURU JUSUFSPAHIC(beogradska Bajrakli dzamija)uz mene je vecina,cak i ako se uzme ova Ugljaninova hajducija sa Zilkicem.Tu dileme nema.Zalagao sam se za decentralizaciju upravne linije i vertikale u Zajednici,po cemu je najdecentraliziranija od svih na Balkanu.Tacno je da inzistiram na disciplini,bilo u administraciji,bilo medju imamima,to jeste osnova mog djelovanja 14 godina.Cinjenica da smo protekle dvije sedmice bili prva vijest u svim vaznim medijima devet dana,upravo govori koliko je Islamska zajednica znacajna,da budem malo neskroman-na celu s muftijom Zukorlicem. Vi ste i dalje za to da,administrativno,centar Islamske zajednice u Srbiji bude u Novom Pazaru,a duhovno u Sarajevu? -RADI SE O POKUSAJU DA SE PROFITIRA IZ JEDNOG JEFTINOG,POLTRONSKOG,NAVODNOG PROSRPSKOG PATRIOTIZMA.TO JE OSNOVNA SVRHA MANIPULACIJE.PITANJE DUHOVNOG CENTRA NIJE PITANJE ODLUKA,TO JE PITANJE TRADICIONALNO-ISTORIJSKIH CINJENICA.NE MOZE NEKO SADA DA SJEDNE I KAZE DA CE BEOGRAD BITI DUHOVNI CENTAR MUSLIMANA.RIJEC JE O ISLAMSKOJ ZAJEDNICI KAO ORGANIZACIJI,O MUSLIMANIMA KAO INDIVIDUAMA SA SVOJOM DUHOVNOSCU.TO JE ISTO KAO DA NEKO ODLUCI DA TEHERAN BUDE DUHOVNI CENTAR PROTESTANATA.MOZE,ALI TO JE NEODRZIVO I SMIJESNO.BEOGRAD MOZE DA BUDE CENTAR MUSLIMANA ONOLIKO KOLIKO IH TAMO IMA I KOLIKO TAMO POSTOJI DUHOVNE INFRASTRUKTURE ZA TO.MI SMO TRADICIONALNA ISLAMSKA ZAJEDNICA, ZNACI DA SVOJU ORGANIZACIJU BAZIRAMO NA NEKIM KANONSKIM I TRADICIONALNIM NACELIMA.ZNA SE KOJI SU NA BALKANU VELIKI ISLAMSKI CENTRI,TO SE NE MOZE PREKO NOCI PROMIJENITI.SARAJEVO JE DUHOVNI CENTAR MUSLIMANA,BOSNJAKA UGLAVNOM,I SVIH DRUGIH KOJI TO TAKO DOZIVLJAVAJU NA POVECEM KOMADU BALKANA,A NE SAMO U SRBIJI.AKO JE KATOLICIMA DUHOVNI CENTAR VATIKAN,DA LI TO NEKO NJIMA OSPORAVA?APSOLUTNO NE. Kako gledate na poredjenje sa Pravoslavnom crkvom u BiH i vezama sa SPC-om? -AKO JE PRAVOSLAVCIMA U BOSNI DUHOVNI CENTAR U BEOGRADU I TO NIKO NE OSPORAVA,U CEMU JE PROBLEM?NEKI KAZU:ONI SU CRKVA,MI NISMO CRKVA,ALI ZAKON KAZE DA SMO RAVNOPRAVNI I KAO CRKVA,I KAO VJERSKA ZAJEDNICA.OVDJE SU,IPAK,U PITANJU DVIJE KONCEPCIJE.NE SAMO ORGANIZACIONO,VEC I DVIJE MORALNE KONCEPCIJE.OVA GRUPA LJUDI,UZ ZILKICA,HOCE POLTRONSKU VJERSKU ZAJEDNICU,A MI HOCEMO PARTNERSKU.E,SADA,POSTO ONI HOCE POLTRONSKU,ONDA ONI TIPUJU NA EMOCIJE SRPSKOG PRAVOSLAVNOG ZIVLJA KOJI TREBA NAHUSKATI NA MUFTIJU ZUKORLICA KOJI"HOCE DA NAS ODVEDE U SARAJEVO".TO JE JEFTIN TRIK, JEFTIN POKUSAJ KOJI CE TESKO NEKO U SRBIJI DA PROGUTA... ("Oslobodjenje")

Murat Tahirovic,predsjednik Saveza logorasa Bosne i Hercegovine ...Advokatski tim Saveza logorasa BiH sudovima je predao preko 8200 tuzbi protiv Srbije,Hrvatske,te Republike Srpske i Federacije BiH,trazeci materijalnu nadoknadu za strahote i ozljede pretrpljene u vrijeme zatocenja.U pripremi je jos oko 3000 tuzbi.Do kraja godine planirano je sudovima poslati oko 20000 tuzbi logorasa... Podsjetnik:za dan proveden u nekom od logora,bivsi logorasi traze 300 eura.

Biljana Plavsic,RATNI ZLOCINAC ...Ovdje(u Svedskoj,op.a.)sam u zatvoru,nas je 11 u odeljenju,za zenama kriminalcima,ubicama,prostitutkama i dilerima droge.Pod kraj zivota upoznala sam dno zivota...

Borisav Jovic,Slobina"sobarica"-KAKO JE JNA ODUSTALA OD PUCA-2 Povodom intervjua Veljka Kadijevica(Gazde su trazile krvavi razlaz,NIN,br.2963)koji je izazvao veliku paznju javnosti ...Kadijevic govori kako je vojni vrh razmisljao o eventualnom vojnom pucu,kojim bi se razresila jugoslovenska kriza."Mi smo cak u detalje isprobavali kako sprovesti varijantu vojnog puca na ovom ili onom nivou",kaze on u intervjuu,pa su dosli do zakljucka"da bi vojni puc vodio katastrofalnom porazu,ubrzanom procesu razbijanja Jugoslavije i da bi vojska...i njeno rukovodstvo morali da na svoja pleca prihvate odgovornost za ono sto se vec dogodilo i sto ce se dogoditi." Ocena koju daje Kadijevic je,po mom misljenju,tacna-sta bi se moglo postici eventualnim vojnim pucem.Medjutim, nije tacno da je vojska imala takvu ocenu u vremenu o kome govori,u vremenu najdublje krize u zemlji,nego je bila nedovoljno sigurna u sebe i kolebljiva sta treba i sta moze da uradi.Nasuprot tvrdnji Kadijevica da je vojska imala jasan stav da vojni puc ne moze da resi jugoslovensku krizu,on je meni i Slobodanu Milosevicu,u njegovom kabinetu,u Generalstabu,13.marta 1991.godine,gde nas je radi toga pozvao,a u prisustvu generala Adzica, saopstio da je vojska odlucila da izvede vojni udar,i to bez obzira na to kako ce se zavrsiti sednica Vrhovne komande oruzanih snaga koja je bila u toku(od 12.do 15.marta 1991). Cetiri dana kasnije,17.marta,pozvali su nas ponovo,mene i Milosevica(sada je pored Kadijevica i Adzica bio i Stane Brovet),da nas upoznaju sa posledicama vojnog udara,ako bi ga izvrsili,a one bi bile porazne.Odustali su od puca. Pet dana posle toga,21.marta,pozvao sam Kadijevica da mu kazem kako smatram da se mene i Milosevica pokusali da izmanipulisu,da nisu znali sta rade,da su bili nedovoljno analiticni.Sve je to zapisao u mojoj knjizi"Poslednji dani SFRJ". Nije jasno zasto danas Kadijevic ima potrebe da krije greske i da tvrdi da je i 1991.godine mislio kao danas.Kao da nije citao moj dnevnik,koji bi ga morao podsetiti u detaljima sta se stvarno dogadjalo.Ne vidim nikakvog razloga da ni ja,ni Kadijevic,ni bilo ko,prikazujemo dogadjaje drugacije od stvarnih. Za mene je novost o kojoj me Kadijevic nije bio obavestio,a bio je duzan da to uradi,sto su ga na vojni udar nagovarali Ante Markovic i Moamer el Gadafi,i to,kako i sam Kadijevic procenjuje,pre svega radi rusenja vlasti u Srbiji. Kadijevic je u svom intervjuu prilicno nekorektno odgovorio na pitanje zasto nisu pohapseni organizatori uvoza naoruzanja u Hrvatsku."Cela zemlja je bila sokirana,nikome nije bilo jasno zasto su snimani a nisu pohapseni", pitao je njegov sagovornik. Odgovor Kadijevica je da"Predsednistvo nikada nije dozvolilo da se stvar dovede do kraja". Taj bi odgovor mogao da se odnosi na razoruzavanje,koje Hrvatska nije sprovela,uprkos odluci Predsednistva SFRJ od 9.januara 1991.a JNA ga nije mogla nasilno sprovesti jer se Predsednistvo s tim nije saglasilo na sednici Vrhovne komande oruzanih snaga 15.marta 1991.Medjutim,nije to bilo pitanje,pa takav odgovor nije korektan kada se radi o odgovornim organizatorima uvoza naoruzanja.Predsednistvo je odlucilo da oni budu pohapseni i osudjeni,sto vojska nije sprovela,bar koliko je meni poznato.Voleo bih da Kadijevic navede imena pohapsenih i osudjenih.Predsednistvo nikada nije bilo o tome obavesteno,bar koliko je meni poznato,a i javnost bi morala biti s tim upoznata. Govoreci o povlacenju JNA iz Slovenije,Kadijevic iznosi tacne cinjenice da je Predsednistvo SFRJ odbilo njegov predlog da vojska izvrsi odmazdu u Sloveniji,pa da se potom povuce.Za nas u Srbiji i u Predsednistvu SFRJ, odmazda bilo koje vrste,ako stojimo na stanovistu da nemamo nista protiv da Slovenija izadje iz Jugoslavije,nije imala nikakvog smisla.Slovenija je napravila zlocin prema nasim vojnicima koji nikoga nisu napadali i pobila je njih 44,a vise desetina je ranila.Mi ne mozemo na zlocin da odgovaramo osvetom,novim zlocinom.Jer,razoruzati njihovu Teritorijalnu odbranu,kako je Kadijevic predlagao,i to sa 5000 vojnika koje cemo poslati iz Srbije i Crne Gore,znacilo bi bezumno gurati ljude u zrtvovanje radi zadovoljenja necije sujete.Cudi me da Kadijevic ni danas posle 16 godina ne vidi koliko bi to bila velika glupost,nego inzistira da je on imao dobre predloge za resavanje krize.Srecom,nije mogao da odlucuje sam o tako delikatnim pitanjima.Bilo bi bolje da je objasnio kako je vojska,uz toliku obavestajnu sluzbu,bila zatecena akcijom Slovenije da preko noci zauzme sve kasarne,celu drzavnu granicu prema Italiji,Austriji i Madjarskoj i ko je za to odgovoran,umesto da inzistira na tome da politicki organi nisu imali sluha za njegove,iole pametnom coveku,nerazumne predloge osvete. ("NIN")

Miroslav Lazanski-STA GENERALI NISU URADILI(General Veljko Kadijevic,17 godina posle)-2 ...Tada,u avgustu 1991,Kadijevic mi je rekao da postoji plan"Jedinstvo-3"o ponovnom izlasku na granice SFRJ u Sloveniji tako sto bi JNA krajnjim severozapadnim pravcem prosla kroz Hrvatsku.A 18.jula te 1991.godine Predsednistvo SFRJ je donelo odluku da JNA napusti Sloveniju.Izrazio sam sumnju generalu Kadijevicu u realnost takvih planova rekavsi mu da ce biti novi Napoleon ako mu takva operacija uspe. Cudan i ambivalentan je bio odnos Kadijevica,Tudjmana,Milosevica i Ante Markovica.Zapravo,raspad Jugoslavije najvise je i zavisio od njih.Tudjman i Kadijevic medjusobno su se cenili i uvazavali kao generali iste JNA.Obracali su se jedan drugome sa Franjo i Veljko.Tudjman je respektovao snagu i moc JNA i verovao je Kadijevicu kada bi mu on obecao da ce se JNA pridrzavati potpisanog primirja.I tako 16 puta.Sta su razgovarali Tudjman i Kadijevic sasvim sami u hangaru vojnog aerodroma Zadar u avgustu 1991,to sada zna samo Kadijevic.Napolju su strazu drzali Veselin Sljivancanin sa strane JNA i Mate Lausic sa strane Hrvatske.Nisam siguran da je ostatak generalstaba JNA ikada upoznat sa sadrzajem razgovora. Kadijevic je jedno vreme vatreno podrzavao Antu Markovica,no kada savezna vlada nista nije ucinila da se regrutna obaveza postuje i sprovodi na celokupnoj teritoriji SFRJ,i kada je finansiranje vojnog budzeta prakticno spalo samo na Srbiju,odnosi Kadijevica i Markovica su zahladneli.Kadijevic je morao da se okrene Milosevicu,jer jedini je on imao i regrute i pare.Iako je Milosevica u sustini i cenio i prezirao.I na neki nacin i bojao ga se.Jer,u to vreme Milosevic je imao veliku podrsku u Srbiji. Koncepcija Kadijevica i JNA u raspadu Jugoslavije bila je Jugoslavija od Triglava do Vardara.Koncepcija Milosevica: skracena Jugoslavija,bez Slovenije,ali sa delovima Hrvatske gde zive Srbi.Kada su Slovenija i Hrvatska prestale da salju regrute i pare za JNA,Kadijevic se okrenuo Milosevicu i Srbiji.Ne zato sto je voleo to resenje,vec drugog nije imao.Osim,da da ostavku. Kadijevic u NIN-u kaze"da je JNA varijantu vojnog puca teorijski isprobala mnogo puta,ali da su shvatili da bi vojni puc vodio katastrofalnom porazu,ubrzanom procesu razbijanja Jugoslavije i da bi Vojska,kao jedina institucija koja je u to vreme jos bila jugoslovenska,i njeno rukovodstvo morali da prihvate odgovornost za ono sto se vec dogodilo i ono sto ce se dogoditi. Ako su to na vrhu JNA jos ranije sve lepo teorijski razradili,proigrali i zakljucili,zasto je u martu 1991.u pauzi one tri cuvene sednice Predsednistva SFRJ u podzemnom komandnom mestu"Karas"na Topcideru,general Kadijevic tajno otputovao u Moskvu da bi od Sovjetskog Saveza,odnosno ministra odbrane marsala Jazova"dobio garantije da nas NATO nece napasti dok mi resavamo probleme unutar zemlje"?Sta je trebalo da bude"resavanje problema unutar zemlje"ako ne vojni puc JNA?Jer,zasto bi nas NATO eventualno napao?I zasto bi Kadijevicu trebale garancije Moskve,ako je sve trebalo da se odigra potpuno demokratski?I naravno,svako je mogao da zna da u martu 1991.Moskva ima dovoljno i sopstvenih problema,a ne jos da daje nekakve garancije Jugoslaviji. Mozemo da diskutujemo o ambasadoru SAD Cimermanu i o tadasnjoj americkoj politici prema Jugoslaviji,o tome da nam je Vasington stalno porucivao"da je za jedinstvenu Jugoslaviju,ali da je protiv upotrebe sile da se to jedinstvo i sacuva".A sve je unutar te iste Jugoslavije i promenjeno silom.Ali je sigurno da Cimerman nije jedan od glavnih krivaca za raspad,jer je"namerno krivo informisao Vasington".I Vatikan,koji je navodno dao milijarde dolara da Hrvatska kupi oruzje. Ne,gospodo generali JNA.Vi niste izvrsili ono sto vam je Tito ostavio kao glavni zadatak u govoru delegaciji JNA 22.decembra 1979.u Karadjordjevu.Imali ste za taj zadatak sva ovlascenja iz postojeceg Ustava SFRJ iz 1974. A mnogi su ocekivali da tako postupite.Cak i visoki oficiri JNA,putnici iz onog"falkona"krajem novembra 1990. General Tus je penzionisan u maju 1991.i sve do septembra 1991.oklevao je da se Tudjmanu stavi na raspolaganje.Onda je doslo do prekida platnog prometa izmedju Beograda i Zagreba i Tus je ostao bez penzije,a u Beograd vise nije mogao..Admiral Bozo Grubisic je u julu 1991.kao clan Staba Vrhovne komande obilazio ranjene vojnike iz rata u Sloveniji na VMA u Beogradu.Onda mu je general Kadijevic dao avion da admiral ode na redovni godisnji odmor u Split.Kasnije je Kadijevic rekao da je znao da se admiral Grubisic i nece vratiti u Beograd. Doduse,barba Bozo je poslao nekakvo pismo izvinjenja,u stilu sta da se radi kada stvari odose kako odose,a on je-sa mora.Pukovnik Grahovac je u medjuvremenu kod Milosevica postao general,pa je i rat NATO-a protiv Jugoslavije docekao na visokom polozaju u Ministarstvu odbrane SR Jugoslavije.Onda ga je Milosevic smenio pa je general Grahovac postao zestoki kriticar Milosevica i veliki postovalac Mila Djukanovica.U medjuvremenu se i tamo u Crnoj Gori skoro sa svima posvadjao,jer su tamosnji politicari nesto muljali sa vojnom imovinom,a Grahovcu se to nije svidelo. Ne znam da li su svi oni,poput generala Kadijevica,sacuvali svoje nekadasnje uniforme.Ali sam siguran da su slike u uniformama JNA sacuvali i da ih povremeno i gledaju.Jer,bili su tada mnogo mladji i verovatno su mogli nesto i da urade. A nisu uradili. ("NIN")

Borisav Jovic,Slobina"sobarica"-POSLEDNJI DANI SFRJ 17.mart 1991. Uvece oko 19 casova Veljko Kadijevic zove mene i Sobodana Milosevica da hitno dodjemo.Treba da nas obaveste o odluci sta ce raditi.U stvari,da iznese varijante sta bi mogli da rade.Nije jasno da li nas obavestavaju ili nas konsultuju. Prisustvuju Kadijevic,Adzic i Stane Brovet.Prvo izlaze Stane Brovet.Mozda ceo sat.Ono sto su morali da procenjuju mnogo pre nego sto su se,kako nam je bar saopsteno,odlucili na vojni udar.Prema onome sto Brovet izlaze,i nema nikakvog vojnog udara.Ima samo eventualnih varijanata oduzimanja oruzja Hrvatima i dovodjenje u ustavne okvire Teritorijalne odbrane u Sloveniji,ali ni o njima nista nije odluceno.Tek se razmatraju moguce varijante.Prva etapa prve varijante je blaza,skoro bez upotrebe sile,druga sa upotrebom sile.I jedna i druga se neizbezno svode na drugu etapu,i to sa fatalnim posledicama.Njena primena,prema analizi vojnog vrha,vodi u raspad zemlje,gradjanski rat i potpunu medjunarodnu izolaciju uz gubljenje legitimiteta vlasti i potpuno neizvesnu perspektivu kako da se izadje iz corsokaka.Analiza je takva da prosto sugerise da se ne ide u takve rizike.Prema drugoj varijanti,dizu se ruke od nasilnog izvrsenja Naredbe i obecavaju se narodu neke verbalne garancije da ce biti sprecen gradjanski rat i nasilje (a ta varijanta je ono na sta su se na kraju opredelili). Evo sta su meni i Slobodanu tada 17.marta 1991,dakle dva dana posto sam podneo ostavku da bih njima ostavio slobodan prostor da deluju i cetiri dana otkako su nam saopstili da su se odlucili za vojni udar,u kabinetu Kadijevica izlozili Veljko,Brovet i Adzic... Iz inostranstva bi se mogle ocekivati osude od stranih vlada,rezolucije-osude OUN i evropskih institucija.Takodje, prekid diplomatskih,ekonomskih i drugih odnosa,prekid finansijskih tokova i zaplena imovine u inostranstvu, ukljucujuci i devizne rezerve u stranim bankama. U slucaju gradjanskog rata verovatna je i vojna blokada,a zavisno od razvoja situacije u krajnjem slucaju moguca je i neka vrsta vojne intervencije... Strane sile bi nas kvalifikovale kao diktatorski rezim. Najbolja bi bila samo prva etapa ove varijante,a ostalo bi usledilo kao protivmere na dokazanu upotrebu sile protiv vojske.Slabost cele zamisli je sto se ne moze izbeci privredni kolaps,gradjanski rat i druge teske posledice. (Logican je zakljucak,mada ga Brovet nije izneo,da bi druga etapa zamisljene akcije vodila u corsokak u koji nema smisla ici.) Drugu varijantu izneo je general Blagoje Adzic.Ona polazi od cinjenice da Predsednistvo SFRJ nije donelo odluku koju je predlagao vojni vrh,ali da nezavisno od toga vojska ukazuje na svoje ustavne odgovornosti,da ce braniti teritorijalni integritet i ustavni poredak zemlje.Deklarativno garantuje narodu mir i sigurnost. Na to su se i opredelili. Takvu proklamaciju moglo je da donese i Predsednistvo bez ikakvih teskoca.Svi bi se,ili bar vecina,slozili s njom,ali ona ne znaci nista izuzev golog zavaravanja gradjana. A drugu varijantu necu ovde citirati,ona je objavljena sutradan. Eto,to je sve.Ispali su krajnje cudni.Ako su sve analize imali u vidu jos onda kad su nam rekli da su se odlucili na vojni udar,nejasno je kako su se na to odlucili.Ako nisu sve to imali u vidu,onda su neozbiljni. Mi ih nismo terali da vrse vojni udar.Oni su to od nas i kao nameru krili.Ja,na primer,nisam imao pojma da su odluke predlozene Vrhovnoj komandi u toj funkciji... Kada su nam izlozili zapanjujucu analizu sta bi znacila vojna intervencija u Hrvatskoj,sa stanovista otpora u Hrvatskoj,kakvo bi bilo reagovanje u drugim republikama,u Evropi i svetu,zatim koliko bi se to odrazilo na privredu i na samu armiju,cudio sam se kako su uopste mogli da zamisljaju tu akciju,ako im je analiza tacna.A uglavnom je realna. Odmah sam im rekao da im zamisao iz prve varijante nije dobra i da je besmisleno uvlaciti zemlju i narode u jos teze stanje nego sto je.Mora se traziti put za odbranu onih naroda i teritorija koji zele Jugoslaviju.Nista vise od toga. SLOBODAN JE CUTAO,UOPSTE NIJE KOMENTARISAO NJIHOVE VARIJANTE I ANALIZE.PITAO JE SAMO DA LI CE ARMIJA ZASTITITI VLAST U SRBIJI AKO OPOZICIJA PONOVO POCNE SA NASILJEM.ODGOVORILI SU DA HOCE. Pitanje je da li im se i to moze verovati!

General Veljko Kadijevic,RATNI ZLOCINAC-PROTIVUDAR ...U tom svetlu smesno,da ne upotrebim adekvatniji izraz,deluje izjava Slobodana Milosevica data na takozvanom sudjenju u Hagu da"on nije komandovao JNA,jer da je on komandovao JNA Jugoslavija bi bila sacuvana".Milosevic zaista nije komandovao JNA dok sam ja bio savezni sekretar za narodnu odbranu(do 6.januara 1992.godine),a od toga momenta je preuzeo apsolutnu komandu nad Armijom. A kako bi sacuvao Jugoslaviju,umesto reci neka govore cinjenice.Navescu samo nekoliko najbitnijih. Do moga povlacenja sa duznosti sekretara za narodnu odbranu,JNA je ostvarila sledece bitne rezultate: 1)Potpuno je onemogucila albanske separatiste da ovladaju Kosovom; 2)Razbila je demonstracije srpske prozapadne opozicije 9.marta 1991.godine i onemogucila je da nasilnim, nelegalnim putem uzme vlast u Srbiji posto je na izborima u decembru 1990.godine uverljivo porazena. Prvi pokusaj modela kojim je Zapad uspeo kasnije da uzme vast u Srbiji(upotrebom bagera,sto je prava sramota, pre svega za vojsku i njenog vrhovnog komandanta Milosevica),Gruziji i Ukrajini,izveden je u Srbiji 9.marta 1991. godine.JNA ga je onemogucila i potpuno porazila i to posto su srpska policija i njeni specijalci bili sasvim razbijeni od demonstranata. Naredjenje za upotrebu JNA ja sam izdao kada su demonstranti provalili kordon srpske policije kod"Londona"i napali zgradu SSNO,gde sam se ja nalazio sa mojim stabom.Odluka Predsednistva SFRJ je stigla kasnije. BORISAV JOVIC KAO PREDSEDNIK PREDSEDNISTVA PRIKUPLJAO JE SAGLASNOST CLANOVA PREDSEDNISTVA TELEFONOM.NIJE BIO U BEOGRADU IAKO JE BIO DOBRO OBAVESTEN STA SE SPREMA,NEGO JE POBEGAO U NEKO SVOJE SELO U SRBIJI. Da smo cekali dok on prikupi saglasnost clanova Predsednistva sve bi bilo kasno i,u najmanju ruku,sa mnogo vise teskoca bio bi izvrsen zadatak.JNA je delovala po ustavu i u samoodbrani.Brzo je rasterala demonstrante bez ikakvih zrtava. Svi neprijatelji Jugoslavije-spoljni i unutrasnji-su iz svih propagandnih oruzja napali JNA,njenu ulogu i moju licnu ulogu. Medju najglasnijim napadacima,pored vodja srpske opozicije i NEKIH NJIHOVIH PO LAJANJU POZNATIH ZENA KOJE SU NA JAVNIM MESTIMA SVOJIM MUZEVIMA OBLACILE SUKNJE,bio je Ante Markovic...

<	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv