Stice se dojam da su oci bh.javnosti prestale biti uprte u Haag od onoga trenutka kad je tamosnji Medjunarodni sud pravde odbio optuziti Srbiju za agresiju na BiH i genocid pocinjen od 1992.do 1995.godine.U odlukama suda ignorirane su cak i rezolucije Ujedinjenih nacija.Optuzba za genocid svedena je samo na Srebrenicu.Potom je sve ucinjeno da se,i u Srebrenici,i u najvecem dijelu RS-a,gotovo zalede stravicne posljedice genocida.
Tako se na bosanskom primjeru pokazalo da pravda nije samo spora nego,cesto,i nedostizna.Na Haag se pocelo gledati kao na zloguki teatar opsjena i sjena.Haag je cak postao dosadan.Prosle nas je sedmice mogla
"uveseljavati"zvjerinja nacionalisticka logika Vojislava Seselja.Njegovu smo odbranu pred Haskim tribunalom mogli posmatrati kao otvoreni fasisticki teatar,jedanko kao sto smo ranijih godina pratili hasku odbranu Slobodana Milosevica.
Pogledamo li,medjutim,imalo oko sebe,vidjet cemo da su sve te nacionalistickopogromaske ideje,sto ih je Seselj psihoticno iznosio/branio pred drvolikim haskim porotnicima,u najvecoj mjeri"ovjekovjecene"na nasem prostoru.Zar je Republika Srpska,ovakva kakva jest,ista drugo doli morbidno ostvarena seseljevska/milosevicevska
"knezevina"?
Ovdasnji politicari,barem oni kojima je,kao,stalo do ustabljenja Bosne i Hercegovine kao normalne i funkcionalne drzave,vole se pokazati u javnosti kako im je sve manje jasno koju to frankenstajnovsku igru provodi medjunarodna zajednica u nasoj zemlji i na Balkanu.S druge strane,mnogi ovdasnji politicari su se sve ove godine ponasali tako kao da je jedino bilo vazno u ocima svijeta potencirati vlastitu,gotovo samoubistvenu psihologiju zrtve,u sta je godinama,putem medija,stranackih okupljanja i predizbornih sijanja strahova,utreniravana domaca javnost.Jer,mi smo zrtve,zrtve agresije,zrtve genocida,zrtve bjelosvjetske bescutne hipokrizije,zrtve svih protiv nas,pa zar to nije dovoljno i sta jos valja dokazivati...
Ocito,nije bio dovoljan taj (samo)nametnuti status zrtve i trebalo je mnogo sta dokazivati i"dokazivati"?Jer se,
ponekad,takvo ponasanje znalo pokazati i kontraproduktivnim.Ovdasnji politicari nikad nisu ozbiljno shvatili evropsku i svjetsku povijest.Historija,uglavnom,ne obestecuje zrtvu ili pravednika,nego,najcesce,proizvodi nove zrtve i nove nepravde.Politicka je mudrost kako svemu tome doskociti a ne samo kukati,plakati i pomagati.
Pogotovo ne plakati,kukati,pomagati a pritom se,kroz kriminogene labirinte osvojene vlasti,bescutno bogatiti na racun istih tih bh.zrtava i svih drugih koji su se osjetili ostecenima u vremenima agresije,prljavog rata i joste prljavijeg novca.
Tesko je znati koliko ce nekom unutarbosanskohercegovackom osvjescivanju/samoosvjescivanju naprama pravdi,pravicnosti,istini o naravi rata i Haaga,doprinijeti nedavno izasli,hrvatski prijevod knjige"Mir i kazna"bivse glasnogovornice Tribunala Florence Hartmann.Knjiga je objavljena u Hrvatskoj samo dva mjeseca nakon njena pojavljivanja na francuskom jeziku.Knjiga"Mir i kazna"bila je svojevrsni nakladnicki hit na ovogodisnjem Interliberu u Zagrebu.
Oni koji prate medije znaju da je posthaska ispovijest Hartmannove,kao neposredne suradnice Carle del Ponte,
postala glasovita i prije nego se pojavila.Privremeno su se i u bh.medijima pojavljivali citati iz knjige,te izjave Hartmannove.Politicari su uglavnom sutjeli.Mozda ce tek ovaj,hrvatski prijevod pomoci da se u bh.stranackim ili kojim drugim"stabovima"izanalizira predoceni sadrzaj i prometnu u javnost vlastita vidjenja Haskog suda i djelotvornosti njegova rada.
Autorici Hartmann je bilo vazno da hladno i precizno podastre dokumente,citira izjave,predoci biljeske i,izmedju ostaloga,ponudi hronologiju hvatanja/nehvatanja i procesuiranja pojedinih haskih optuzenika s Balkana.Prozvani su najvisi predstavnici vlasti i onih drzava koje su svojevremeno formirale Haski tribunal a koji su se ponasali vise u skladu s vlastitim pragmatickim interesima negoli sto su radili u interesu pravde,zastite zrtava i mira u svijetu.
Prikazani bespostedni ratovi tajnih sluzbi zaduzenih za otkrivanje ili,pak,za prikrivanje obavjestajnih podataka naprama nesmetanog rada Tribunala najdirektnije ilustriraju vrijeme u kojemu je nas mir nakon Daytona pretvoren u kaznu za sve bh.gradjane,a rat u trajnu nagradu za balkanske politicke i druge profitere.
Jos nam ostaje da se pitamo kako li ce tek biti poslozene balkanske i evropske pravednicke kockice kad i Carla del Ponte,nakon isteka tuziteljskog mandata,objavi svoju dugo najavljivanu knjigu/ispovijest i ponudi je kao bestseler od kojega ni za"mir"ni za"kaznu"u bh.uvjetovanostima i kontekstima nece biti nikakve koristi?
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 26.11.2007. u 11:03 sati.