Midhat Ajanovic-Ajan-SMRT U SARAJEVU(Put ocajnika-2)
...Nakon nekoliko sati dolazimo do kontrolnog punkta gdje nas zaustavlja vojna policija.Policajac preko radio veze obavjestava"Generala"da mu dovodi"tri paketa,dva muska i jedan zenski"."General"je Jusuf Juka Prazina,jedan od onih momaka koje su odgojile sarajevske ulice i koji je posjedovao instinkt prije rata o tome sta ce se dogoditi njegovom gradu.Pod firmom privatne detektivske agencije oformio je i naoruzao grupu momaka koja je prvih dana rata spremno izasla pred cetnike i jedinice specijalaca Jugoslovenske armije.Prvih mjeseci rata Juka je bio pravi heroj,a karizmu mu je snazno uvecala cinjenica da je nekoliko puta ranjen u borbama kojom prilikom mu je tijelo bukvalno napunjeno gelerima.Uprkos tome on je nastavio s komandovanjem svojim jedinicama sluzeci se stakama.
Ubrzo su o njemu ispjevane pjesme,snimljeni spotovi,a reporteri najvecih svjetskih televizijskih stanica su se utrkivali da naprave storiju o Juki"Bosanskom Emilijanu Zapati".Uskoro ce,medjutim,Juka doci u sukob sa kompletnom komandom Armije BiH koja se formirala od pripadnika bosanskohercegovacke policije koji su ostali lojalni legalnoj vladi BiH i dobrovoljaca,dojucerasnjih civila sto su se latili oruzja i krenuli da brane svoj grad i domovinu.
Nezadovoljan sto je vlada BiH na najisturenija komanda mjesta postavila skolovane oficire koji su napustili JNA,Juka je s njima stalno bio u konfliktu koji se iz dana u dan pojacavao.Nakon pola godine rata Juka je avionom UNPROFOR-a otisao iz Sarajeva,navodno na lijecenje,da bi se ubrzo pojavio na slobodnoj teritoriji Bosne i Hercegovine,a potom na Igmanu,planini s koje bi trebala poceti operacija oslobadjanja Sarajeva.Otuda su stalno dolazile vijesti o sukobima Juke i ostalih komandanata Armije BiH.Prije naseg izlaska iz Sarajeva culi smo da su Jukini vojnici isprebijali Vehbiju Karica,nacelnika artiljerije Armije BiH.
U jednom od objekata izgradjenih za potrebe Olimpijade u Sarajevu 1984.koji sada sluzi kao stab,docekao nas je"General".Odmah s vrata poceo je vikati,pocijepao nam dozvole za putovanje koje smo dobili u Glavnom stabu Armije,jer on ne priznaje nikog od njenih komandanata,psovao,optuzivao za spijunazu,prijetio,prvo da ce nas zatvoriti,a potom ce nas vratiti u Sarajevo.Citava predstava za koju nismo imali objasnjenja.Tek kasnije,kroz nekoliko dana,saznacemo da je samo dva sata nakon naseg boravka na Igmanu pocela akcija Armije kojom prilikom su vecina Jukinih vojnika razoruzani,jedan od njegovih zamjenika poginuo,a sam"General"se spasio bijegom u Mostar.U momentu kada smo bili kod njega Juka je vjerovatno imao indicije da se nesto tako sprema pa mu je svako bio sumnjiv.No,ipak nas je nakon polusatne tirade pustio.
Na dijelu puta kojim se spustamo s Igmana ukazuju se kao na dlanu Hadzici,mjesto koje je prije rata imalo osamdeset postotnu vecinu,a danas je pod cetnickom kontrolom.Jos jedan dokaz o silini velikosrpskog blic-kriga s pocetka aprila i totalnoj nespremnosti Bosanskih Muslimana na odbranu.Potom prolazimo pored spaljenog muslimanskog sela Lokve,pa Pazaric i Tarcin,dva granatama izranavljena mjesta,koja izazivaju osjecaj depresije.
Od Tarcina do Kreseva putujemo na karoseriji jednog kamiona putem koji se u normalnim prilikama prelazi za dvadeset minuta,a danas to traje oko cetiri sata.Zbog opasnosti od granata mora se ici zaobilazno,kroz sumu,nekom vrstom kozje staze.Na kamionu upoznajem dvije djevojke,izbjeglice iz Visegrada,koje su u svom rodnom gradu dozivjele ovozemaljski dzehenem(pakao).Ocito su bile silovane i mucene.Ovi zivi sehidi pokusavaju naci spas i mir u Visokom,mjestu koje je cvrsto u rukama bosanskih boraca.
Kresevo,malo mjesto uglavnom nastanjeno Hrvatima u kome nije bilo ratnih dejstava,za nas predstavlja drugu planetu.Citavi krovovi kuca,nerazbijeni prozori i prodavnica puna robe kakvu nismo vidjeli mjesecima.Meni se smucilo.Poklanjam bocu"pepsi-cole"i banane djevojkama iz Visegrada.Do Kiseljaka uzimamo taksi.Nije nam zao 50 njemackih maraka za taj uzitak.Za nas zaboravljeni doseg civilizacije.
Prijatna noc u kuci Ive Komsica,hrvatskog intelektualca i politicara koji je bio kandidat na izborima za clana Predsjednistva Republike.Za dlaku nije uspio.Steta,jer bi ovaj mudri i stalozeni covjek bio mnogo korisniji za sudbinu ovog nesretnog naroda od mnogih koji sada sjede u rukovodstvu Republike u ovoj uzasnoj situaciji kojoj uopste nisu dorasli.
Sutradan put Zenice.Ponovo taksijem.U Zenici ostajemo sest dana u hotelu"Internacional"sto jos vise smanjuje nasu ionako skromnu zalihu deviza.Razlog nasem takvom dugom ostanku u Zenici su oruzani sukobi izmedju postrojbi Hrvatskog vijeca odbrane,vojske bosanskih Hrvata i Armije BiH,vojske lojalne legalnim vlastima Republike BiH,a koju
vecinom popunjavaju Bosanski Muslimani.U srednjoj Bosni je prije rata zivio veoma mali procenat Srba pa su ljudi iz ovih krajeva imali srecu da do sada nisu osjetili jaca ratna dejstva.No,sada je doslo do,prvo politickih a poslije i oruzanih sukoba izmedju Hrvata i Muslimana.Sukob tim apsurdniji sto u povijesti nije zabiljezen nikakav rat izmedju ova dva naroda i sto danas imaju zajednickog neprijatelja koji s istom brutalnoscu provodi genocid i nad jednim i nad drugim.No,nesposobnost politickih rukovodstava Hrvatske i Bosne i Hercegovine,razliciti interesi na terenu i,prije svega,diktat evropskih mocnika,uz cetnike,najodgovornijih za ratni pakao u Bosni,doveo je do krvoprolica izmedju Hrvata i Muslimana.Medjunarodna je politicka mafija od samog pocetka jednu klasicnu agresiju i genocid nad golorukim civilnim stanovnistvom,shodno svojim interesima,krstila terminom"etnicki rat"u koji se ne treba mijesati.Sve dok Srbi ne zavrse posao.Sada im,na zalost,nespretni hrvatski i muslimanski prvaci pruzaju mogucnost da zadovoljno trljaju ruke.
Zenica je grad koji je takodje postedjen rata.Stoga je to mjesto paradoksa.U njemu funkcionira bosanska drzava,
svugdje se mogu vidjeti zastave sa srednjovjekovnim bosanskim grbom,koristi se iskljucivo bosanski dinar kao sredstvo placanja,a osim po cestim kolonama vojnika Armije BiH ni po cemu se ne da zakljuciti da je Sarajevo udaljeno samo sedamdeset kilometara odavde.Zenica je prije rata sa svojih sto i pedeset hiljada stanovnika bila cetvrti grad po velicini u BiH.Danas je to po broju stanovnika prvi grad po velicini u Republici.Razlog je sva sila izbjeglica sto su se poput bujice slile u Zenicu.Sa kolegama,novinarima koji tu pokusavaju ponovo pokrenuti trenutno ugaseni list"Slobodna Bosna",u kojem smo prije rata nastojali ukazati na planove velikosrba,pravimo gorke sale.
Jedan kolega predvidja da ce Ujedinjene nacije praviti Zenicu na spratove kako bi u nju mogli naseliti dva milijuna Bosanskih Muslimana.Zenica je,naime,jedino od pedesetak bosanskih mjesta u kojima su prije rata Muslimani cinili
apsolutnu vecinu i koje po svim planovima ostaje kao zivotni prostor za taj narod...
|
