Midhat Ajanovic-Ajan-SMRT U SARAJEVU(Naivnost bez zastite-2)
...Osmi novembar,dan kad su trupe srpske vojske usle u Sarajevo,bio je pocetak novog pakla za Bosanske Muslimane.
Kralj im je dopustao samo izvjestan stupanj vjerske autonomije,a o nekakvim nacionalnim pravima nije moglo biti ni govora.Stoga je i jedina respektabilna politicka organizacija Bosanskih Muslimana u nazivu morala imati odrednicu"jugoslavenski"(Jugoslavenska muslimanska organizacija),a njen vodja Mehmed Spaho sacinio je program koji je izrazavao duboku privrzenost kralju.
Kralj je prema Bosanskim Muslimanima provodio brizljivo planiranu genocidnu politiku.Agrarnom reformom potpuno je osiromasio bosanskog seljaka,oduzeo mu zemlju koju je podijelio Srbima,tako da su od tih novih siromaha sacinjeni konvoji izbjeglica koji su punili vozove upucene ka Turskoj.Vrseno je i naseljavanje Srbima gradova sa muslimanskom vecinom,a specijalne teroristicke grupe,koje je kralj osnovao radi discipliniranja nesrpskih naroda,izvrsili su velike pokolje nad Muslimanima u Sandzaku vec pocetkom dvadesetih godina.
Zbog takve situacije dio muslimanskih politickih prvaka okrenuo se uskoj suradnji sa Hrvatima kao narodu koji se najorganiziranije suprotstavljao velikosrpskoj diktaturi.Rezultat toga je ucesce dijela muslimanskog naroda u ustaskom pokretu,nastalom 1936.uz sponzorstvo fasistickih sila koji su unutar marionetske tvorevine Nezavisne Drzave Hrvatske,nastale 1941.vrsili stravicnu odmazdu nad srpskim stanovnistvom.No,to nikako nije mogao biti razlogom genocida koji su srpski cetnici,a ponegdje,sto se manje zna i srpski partizani-komunisti,provodili nad Muslimanima.Cijela naselja i gradovi,narocito u Istocnoj Bosni su u jezivim masakrima istrijebljeni od muslimanskog stanovnistva.Od svih juznoslavenskih naroda Muslimani su procentualno najvise stradali u drugom svjetskom ratu.Svaki dvanaesti pripadnik tog naroda je ubijen tokom cetiri ratne godine.
Iako su formalno proklamovali nacionalnu ravnopravnost,komunisti,koji su pored Srba,Slovenaca i Hrvata kao zasebne narode priznali i Crnogorce i Makedonce,te de jure vratili drzavnost Bosni i Hercegovini,dajuci joj status republike,zadrzali su polozaj Bosanskih Muslimana na razini Kraljevine Jugoslavije.U Titovoj,komunistickoj Jugoslaviji taj se narod pomocu najrazlicitijih pritisaka pokusavao svrstati u Srbe ili bezlicne"Jugoslavene"(sto je dalo izvjesne rezultate)te,u nesto manjoj mjeri,u Hrvate.
Ti pokusaji,jasno,nisu mogli imati uspjeha,te se na prva dva poslijeratna popisa stanovnistva veliki broj ljudi u Bosni i Herrcegovini uopce nije htio nacionalno izjasniti.Toliki broj"neopredijeljenih"natjerao je vlastodrsce da prihvate realnost i krajem sezdesetih godina komunisticke su vlasti u Ustavu Jugoslavije priznali jos jedan,sesti,narod pod nazivom Muslimani.Do dana danasnjeg traju rasprave da li je upisivanje velikog"M"u nazivu ove nacije dovoljan ili je mozda primjereniji naziv bio njegovo povijesno ime Bosnjak ili Bosanski Musliman.U svakom slucaju na iducim popisima ljudi su se masovno izjasnjavali kao Muslimani i potvrdilo se da ta nacija u Bosni i Hercegovini cini vecinu stanovnistva.Na posljednjem popisu broj Muslimana u Bosni i Hercegovini priblizio se polovici od ukupnog broja stanovnika Republike.
No,tim se pritisci i pokusaji asimilacije nisu okoncali.Muslimanski politicari svoju su lojalnost Jugoslaviji dokazivali mahom izjasnjavajuci se kao"Jugoslaveni"i dajuci djeci srpska imena.Podloznost korumpiranosti pokazali su i neki vrhunski muslimanski intelektualci tako da se i danas neki istaknuti pisci ili filmski reziseri deklariraju kao Srbi.Na taj je nacin muslimanski narod tesko mogao da konstituira svoju politicku inteligenciju,pogotovo stoga sto su komunisticke vlasti hapsile sve vidjenije intelektualce koji su se borili za zastitu nacionalnih interesa svog naroda.Pri
tome je onemoguceno osnivanje nacionalnih institucija Bosanskih Muslimana,dok su iz skolskog programa eliminirani svi sadrzaji vezani za taj narod i za historiju Bosne.
Bosanskim Muslimanima je sustavno onemogucavano da bilo sta znaju o sebi.
Komunistima se,doduse,mora priznati da su u jednom periodu,ciji pocetak korespondira sa priznavanjem muslimanske nacije,snazno izgradjivali samostalnost Bosne i Hercegovine unutar jugoslavenske federacije.Medju tadasnjim rukovodiocima komunisticke stranke bilo je politicara iz redova,kako Bosanskih Muslimana tako i Bosanskih Srba i Hrvata privrzenih Bosni i Hercegovini koji su poticali njen privredni,tehnoloski i kulturni razvoj unutar zacrtanih koordinata komunisticke ideologije.
Period je to kada se biljezi znacajan rast bosansko-hercegovacke privrede,nizu se vrijedna tehnoloska dostignuca,a Sarajevo postaje evropski relevantan kulturni centar u kojem se pisu odlicne knjige,svira vrhunski rock and roll,
zivi nekoliko svjetski poznatih slikara,snimaju filmovi koji dobijaju najznacajnije evropske i svjetske nagrade...Ovaj period je kulminirao izuzetno uspjelom organizacijom Zimske olimpijade 1984.u Sarajevu.
Nazalost,u beogradskoj politickoj kuhinji koja se vec uveliko spremala za novi velikosrpski pohod,izrezirana je mjenicna afera vezana za bosansku firmu"Agrokomerc"kada su sa politicke scene zbrisani politicari bosanske orjentacije,a na njihovo mjesto zasjeli oni privrzeni unitarnoj Jugoslaviji.Sto je,potvrdice se uskoro,samo drugo ime za Veliku Srbiju.
Stvari su vracene na pocetak.Bosna je ponovo ostala bez politickog vodstva koje bi branilo njene interese,a Bosanski Muslimani,kao najbrojniji u Bosni i najzainteresiraniji za njen opstanak,nejedinstveni,politicki obezglavljeni i sa totalno razjedinjenom politickom inteligencijom.
U takvoj situaciji docekana je propast komunistickog rezima i pocetak raspada Jugoslavije.Iako je Alija Izetbegovic,
bivsi disident i komunisticki zatvorenik koji se prvi usudio da organizira muslimansku politicku stranku,sa svojom Strankom demokratske akcije,uspio da osvoji najveci broj glasova na prvim visestranackim izborima u BiH 1990.vec je bilo prekasno.Velikosrbi su se infiltrirali u sve drzavne institucije,posebno u policiju,najjace medije i financijske institucije,a Srpska demokratska stranka,druga po snazi u bosanskohercegovackom parlamentu,od samog pocetka je radila na rusenju Republike.Njen lider,Radovan Karadzic,otvoreno je najavljivao genocid nad Muslimanima ako ovi ne pristanu na njegovu opciju.Dakle,status gradjana drugog reda u Velikoj Srbiji.
Izetbegovic,koji je zbog zatecenog stanja medju muslimanskim politicarima i inteligencijom,od starta imao nedostatak kvalitetnih kadrova u stranci,nikako nije mogao naci adekvatan politicki odgovor na nastupajucu agresiju
prema Republici i Bosanskim Muslimanima.Pogotovu sa onoliko politicke moci kojom je stvarno raspolagao i uz
(ne)kvalitet svojih prvih saradnika nije mogao pripremiti narod za odbranu.
Pogotovo je to bilo nemoguce,jer je u Bosni i Hercegovini bilo locirano cak sedam korpusa Jugoslavenske narodne armije koja je sa svojih kapa odavno skinula komunisticka obiljezja,a prisila cetnicka.
Tako su Bosanski Muslimani,u naivnoj vjeri u svoje susjede,docekali novi,do sada najstravicniji,pokolj ciji je cilj da ih izbrise sa lica zemlje.
Posljednji ko ih je prevario bio je takozvani demokratski svijet,Evropa i Amerika.Taj svijet je trazio od Bosanaca i Hercegovaca da glasaju o statusu svoje republike.Pa kada su to oni ucinili izjasnjavajuci se za njenu suverenost i slobodu,ti su isti mocnici u skladu sa svojim,u povijesti toliko puta dokazanim licemjerjem i cinizmom,odbili da bilo sta ucine za opstanak tog naroda i zemlje koju su,da prevara bude jos monstruoznija,priznali i primili u clanstvo Ujedinjenih naroda.
Naivni su Bosanci dugo vremena okretali pogled ka Zapadu ocekujuci iskru nade i spas.Izbjeglice iz nekada muslimanskog gradica Zvornika koje su se uspjele spasiti od pokolja cak su na svom putu ovacijama docekivali reportersku ekipu BBC-a potvrdjujuci svoju naivnu vjeru da se konacno pokrenuo mehanizam zastite kod onih kojima su puna usta rijeci poput"demokracija","ljudska prava","zastita manjina","novi svjetski poredak"...
Tek kada su shvatili da nigdje i ni od koga ne mogu ocekivati zastitu,Bosanski su Muslimani poceli da organizuju vlastitu odbranu.S puskom u ruci poceli su se lijeciti od svoje stoljetne bolesti.Naivnosti.
|
