Zlocinacka karijera cetnickog vojvode-ZRTVE PAMTE SESELJEVE KOLJACE
Kosmari koji jos bude Sukretu Porobic iz Bosanskog Samca ozivljavaju i sjecanja na torture kojima su nju i njene sugradjane pocetkom 1992.godine podvrgli dobrovoljci iz Srbije,medju kojima i jedinica pod kontrolom Vojislava Seselja.U razgovoru za Radio Slobodna Evropa,ona kaze:"Od kuce do kuce su izvodili ljude.Onu vrisku nikad ne mogu zaboraviti.I dan-danas znam to ponekad sanjati i skocim sva mokra.Cujete vrisku djece,a oni se smiju",prica Sukreta.
U zatocenickim centrima u Bosanskom Samcu ljude su nemilordno tukli,cupali im zube,ubijali."Najstrasnije je bilo kad su u sportskoj hali osnovne skole premlatili sve zarobljene civile.Isprebijani,krvavi da nisu znali ni ko su,ni sta su.Samo smo dvoje poznali od jedanaestero.Na megafon su nas pozivali da moramo svi izaci da gledamo sta nas ceka ako ne budemo dobri",prisjeca se Porobiceva,dodajuci da su i u ovom zlocinu ucestvovali Seseljevi sljedbenici."Jedan Seseljev vojnik stajao je preda mnom u haustoru.Imao je jedan zub naprijed,kosa zarasla,sajkaca kapa i na njoj je bila njegova(Seseljeva)slika sa kokardom",govori Sukreta,prenosi Radio Slobodna Evropa.
Jedinica pod Seseljevom kontrolom od aprila do jula 1992.mucila je civilno nesrpsko stanovnistvo i u Zvorniku.
Hakija Smajlovic,sekretar Udruzenja porodica nestalih i zarobljenih Opstine Zvornik,prisjeca se atmosfere straha.U Domu kulture,na poljoprivrednoj farmi Ekonomija,u fabrici Ciglana,Alhosu i na drugim mjestima dogadjala su se zvjerstva."Imamo informacije da je tamo bilo svega,da je bilo puno mrtvih,da je bilo maltretiranih,da je bilo u Alhosu krvi-cipele da je zalijevalo,da su ljudi tamo ubijani,maltretirani...",objasnjava Smajlovic.
U Zvorniku je ubijeno ili nestalo oko hiljadu i po civila,muslimana i Hrvata.Jedan od najvecih zlocina na ovom podrucju je i stradanje zarobljenih iz Tehnicke skole u Karakaju,koji su odvedeni u Bijeli Potok.
"Mjestani oko 15 sela su sakupljeni.Obecano im je da ce biti odvedeni prema slobodnoj teritoriji pod konrolom Armije BiH.Medjutim,na Bijelom Potoku su dosli kamioni i autobusi,te su razdvojeni civili.Zene i djeca su prebaceni do Memica,a ostali su vodjeni u Tehnicki skolski centar,pa u Pilice,Dom kulture.To je trajalo mozda tri,cetiri dana,kada su svi i pogubljeni",kaze Hakija Smajlovic.
("Oslobodjenje")
|
