Damir Avdic-Graha-NA KRVI CUPRIJA
-Tito.Tito je bio dingospo.A ne kao ovi kerovi danas.
Bio je ljut na svojih cetrdeset godina koje su u zbiru sa ove tri godine rata na njegovom licu iscrtavale broj sezdeset.
-Pogledaj ih.Kerove.Svaki bi da bude Tito.
Pricu je poceo iznenada.Jutros smo uzeli brdo za koje niko od nas nije cuo i kojega se sutra nijedan od nas nece sjecati.Nije nas puno zalijepilo.Ali je previse kada i jedna mati place.Zbog brda na kojem ni drveta nema.
-Al`nije ker rodjen da bude dingospo.Dzaba im sve.Navukli odijela.Voze ih soferi.A kad mu kazes dobar dan,on zalaje.Jeb`o svoju mater.
Podne je proslo a jos nismo pokupili mrtve.Cucali smo u nekakvoj spilji.Nismo smjeli u cetnicke rovove.Znali su kote.Oko nas je sve gorilo.
-Kazu,nije se smjelo za vrijeme Tite.Nije.Nije ker smio.Jeb`o svoju mater.
Izgledali smo kao vostane figure cela naslonjena na cijevi.Kao da su nas namjestali.Niko nije reagovao na pricu.Nikome nije bila ni upucena.
-Bilo tesko,kazu.Zatvar`o zbog viceva.Nevine na goli otok slao.Jebalo majku!Nevine.U picku.U picku!Treb`o je Sredozemlje ogolit.Cijelo!Korziku.Sardiniju.Baleari i Pitjuzi.Sve u gole otoke.Majku jeb`li svoju.Tesko im bilo.Zastavice bi oni meni u stijenama klesali.Kamen bi se vijorio da sam ja adjutant bio.Kamen.Pit`o bi me,lahorim li vam po volji druze adjutante.Majku jeb`li svoju.Da jeb`li.U picku.
Sehidi na cekanju.Tako su zvali ovu jedinicu.Adnan i ja smo bili najmladji.Hm,ja sam bio dijete za njih.Svaki je imao preko cetrdeset.
-Krkali.Pili.Guzili.U Podgori se u Salinesu hadzijali.Regrese nezaradjene primali.I vikali.Ima`l jos.Ima`l jos!
Kad nam se ratovalo isli smo s njima.Svoju smo jedinicu napustili prije godinu dana.Adnan nas je razduzio.Rekao
je komandiru.Toliko.Ne saljite po nas.Ovaj je drsko kazao.Molim?Adnan mu je veselo dosapnuo.`Aj majke ti jos jednom reci molim.
-Nije se smjelo,kazu.Nije se smjelo vjerovati.Nije.Nije ker smio.Kako ce kad ker ne vjeruje.
U gradu su bili oronuli.Isluzeni.Dotrajali.U nedogled preprodavali jednu jedinu cigaretu ne bi li nesto kuci donijeli.Na liniji.Vuci.Sto uzmu,ne pustaju.Da Bog kaze.
-Demokratija,kazu.Ja na brdu govana,oni u Minhenu.Skupljaju priloge od dijaspore.Za demokratiju.Jebo im demokratija majku.Ja je nisam trazio.
Primjetio sam da Adnan pomno prati svaku njegovu rijec.
-Tito je bio moja demokratija.Prvomajski teferici su bili moja demokratija.Milicija koja mi nikada nije trazila licnu kartu.To je bila moja demokratija.Kad sa zenom odem u Madjarsku po gibiru odem maksume same u demokratiji ostavim.
I dalje sam gledao Adnana.Nije skidao ociju s njega.Lice mu je imalo veseo izraz.Nisam razumio.Adnan se nije palio na Tita.Jos manje na new primitives gramatiku.Bili smo s njima zbog dobrog rata.I to je sve.
-Majku jeb`li svoju.Zar ga nisu mogli jos dva`est godina na slamcici drzat?Hej bolan!Jebali su oni njega.Sve je to dogovoreno.Cujes im price.Kazu,nije to bio pravi Tito.Rus,kazu.Hu jebalo majku Rusa.Kazu,Dedinje prazno.Niko nije pokopan.Kite moje nije!Kome Jovanka svake godine cvijece nosi?Ha jarane,kome?Havi?Rusu?Titi,jarane,Titi!
Pogledao sam ostale.Celo na cijev.Oci u prazno.Jesu li slusali njega ili granate?Jesu li slusali uopste?
-Cujtete li Srbe?Ha?Hoce da ga isele sa Dedinja.Mason,kazu.Vatikanski spijun.Da ga isele,hej?!Tita.Neka ga meni posalju.Meni.Ja cu mu marsalsku uniformu skrojit.Pa cemo u mobilizaciju.Pa da vidis onda,jarane...
Tu je naglo stao.I istoga trena postao jedan od ostalih.Celo na cijev.Oci u prazno.Kao da nikad govorio nije.Adnan ga je i dalje gledao.Nisam bio siguran da li ceka da nastavi ili se sam sprema da progovori.
-Nena mi je jednom rekla.E sine,kako je bilo lijepo za vrijeme kralja.Mislio sam da je prolupala.
Gledao je u adjutanta.Ovaj je vec bio vostana figura.Postalo mi je zabavno.Nije imalo smisla.Nije se rimovalo sa granatama koje su orale golet uporno fulajuci spilju za koju nije bilo objasnjenja kako se tu nasla.
-Bila je dijete kad su izbjegli iz istocne Hercegovine.Odrasla je ovdje.Za vrijeme kralja.Bogata muslimanska familija.Opljackana i protjerana.Za njima je dosla i rodbina.Svi na isti nacin.Ali kad god bi je podsjetio na onu recenicu,ona bi je ponovila.Bio sam siguran da je prolupala.
Pratio sam pricu.Pratio sam i vostane figure.Celo na cijev.Oci u prazno.
-Umrla je nekoliko godina poslije te recenice.Prvi puta sam je se sjetio,onako istinski,kad je rat poceo.I kako god sam razmisljao o njoj,kako god bih postavio stvari,izgledala mi je bistra,jasna,a nikako kao starica koja ne zna sta prica.Do zadnjeg trena.Jedino sto nikako nisam mogao uklopiti u tu sliku jeste ta recenica.Nikako mi nije uspijevalo staviti kralja pored Muslimanke kojoj su kraljevici sve uzeli.
Prvo nas je zemlja zasula kroz otvor a onda smo culi eksploziju.I nista.Celo na cijev.Oci u prazno.Adnan prica.Meni lijepo.
-I sad si mi to objasnio.Titom.
Celo na cijev.Oci u prazno.
-Bila je mlada.Bila je djevojcica.Pa je bila djevojka.Mlada.Slike koje nisu bile za albume ostale su u sjecanjima njenog babe i njene majke.A ona?Ona je imala svoju haljinicu cvijetnoga dezena.Sasila joj tetka.Tetka bez djece.
Voljela je kao svoju.Kao kcer jedinicu.A to je i bila.Materi i ocu.I jedina sestra cetvorici brace.Setala je carsijom.Po dvojica sa strane.Gledala je preda se.A carsija u nju.I ona carsiju kroz parmake iz avlije.I pitali su za nju.Momci iz grada.Puni postovanja.Al`je nisu dali.Dok sama nije izabrala.Kroz parmake.Iz avlije.I otisla u finu kucu.I rodila sina.
Pazili je svi.Rodila i drugog.Pazili je svi.Rodila i kcer.I pazili je svi.
I opet nas zasu zemlja kroz otvor.I dzaba joj bi.
-A onda ubise kralja.Pa dodje mali kralj.Pa pobjeze mali kralj.Pa zasuse bombama.Pa nahrlise legije.I nestade joj covjeka k`o da ga nikada nije bilo.Rasuse se familije.A ona mlada i djeca mala.Od brata do brata.Al`vise nisu po dvojica sa strane.Sad svaki ima po nekoliko sa strane.Djece male.I zenu pokraj njih.A ona mlada i djeca mala.I nehtje drugoga.Osta sa djecom.I Tito dodje.I barjak donese.I godine su prosle pune muka.I djeca odrasla.Tito ih odskolovao.I zaposlio.I djeca djecu izrodise.Uz pjesmu i teferice.I svako se ljeto Jadranom prskase.I sunce tudjeg neba nikom ne zatreba.
I granata vec dugo nismo culi.A celo na cijev.Jos uvijek.I oci u prazno.Jos uvijek.A meni lijepo.Jos uvijek.
-I moja nena bi svuda.I na Jadranu.I na tefericima.I na prvim i na drugim i na svim ostalim majevima.Al`jebo Jadran i teferice.Jebo i majeve i barjake.I Tita.I Jovanku.I Dedinje.Jeb`o sve.Nema haljinice.Cvijetnoga dezena.Ostala kod kralja.K`o tvoja u Tita.
Dugo se nista nije culo.Predugo.Nije se culo ni kad je adjutant digao celo sa cijevi.I pogledao u Adnana.I gledao ga dugo.Predugo.I cutao.Dugo.Pretiho.I Adnan je nekako tesko rekao.
-I care moj.Jednom ce jedan tvoj vrsnjak.Srbin,Hrvat.Reci.Svom unuku.Cetniku.Ustasi.E sine.Jest bilo lijepo.U komsiluku.S Muslimanima.
I cela se digose s ostalih cijevi.
-Al`bice kasno.Nece vise biti haljinica cvijetnoga dezena.Ostace im samo karina od unuka.
|
