Damir Avdic-Graha-NA KRVI CUPRIJA
Koraci su odzvanjali svoju pricu dok sam se primicao policijskom satu.Bilo je lako.Uvijek je lako ubiti.Jos lakse se izvuci.Rat je moj advokat.On ima pricu.A i ja sam dobar klijent.Vodim samo jednog svjedoka.Utoka.Moja.Ona zna.
Sve.Al`cuti.Cuva pricu za sebe.Tako zivi gvozdje.Sija dok gleda.Zasljepljuje.A vidi.
Nasao sam ga u parku.Snijeg mi ga je prodao.Boljelo ga je to sto ga je gazio.A gazio ga je.I razgrtao.I lezao je u snijegu dok sam mu rukom milovao krajnike.Al`bilo mi je zao snijega.Bjeline.Vukao sam ga do prve zgrade.Cvilio je.
Ne kao pas.Psi imaju sluha.Uglavnom.Otklizali smo u podrum.Sjedio sam na njemu.Nisam opucao.Bilo mi je zao tisine.Podijelio sam mu lobanju cumurkom.Bila je velika i tvrda.Crna naravno.Pitao sam se ko to sebi moze dozvoliti luksuz da ovakvu cumurku drzi u podrumu.Skoro da sam je htio ponijeti sa sobom.Ali nisam.Ostavio sam je na istom mjestu.Nisam se plasio novog svjedoka.Ne.On ce izgoriti svoju pricu.
Vrata sam ostavio otvorena.Oprao sam ruke u snijegu.Vise mi ga nije bilo zao.A i boja je bila crna.A crno i bijelo idu.Kao zivot i smrt.Kao Arif i ja.Zajedno smo dosli ovamo.Prije tri godine.Prije trista godina.Prije tri hiljade godina.
Imali smo istu majku.I istog oca.I istu smo sestru imali.Sad imam samo Arifa.Sad sam mu samo ja.Zajedno mrzimo Drinu.Drina je picka od rijeke.Tece da sapire.Ono cime nisam htio uflekati snijeg.Ono sto je samo na ruzi lijepo.Volio bih da ruze ostanu.One nose nase prezime.One su nam familija.Dok je njih avlija ce se cut`po nama.A mi cemo se vratiti.Tako Arif misli.Al`Arif je mlad.Tek mu je sesnaest.Ja znam da se necemo vratiti.Ja nisam mlad.Meni je osamnaesta.Al`nek`Arif vjeruje.Lijepo je vjerovati.Ja to znam.Od kad smo dosli ovamo.Medju nase.Nasi su nam poput vasi.Zovu nas bagrom i stokom sa sela.A nije selo.Gradic je.I ruze u avlijama.Al`neka.Nek`boli.Covjeka boli.
Zbog bola zivi.Za ruze u avlijama.Da ih ne vidi nikad vise.Ruze su sestra.A sestra je iskrvarila da bi ja i Arif dosli ovamo.Kako ikad da se vratim?Ako se vratim zamrzicu i ruze.Ako zamrzim ruze nece ostati nicega da boli.A moram umrijet`kao covjek.Kako bi inace sestri na oci.Majci.Ocu.Arif ce umrijeti kao covjek.Za njega sam siguran.Ali ne ovdje.Ja cu ga poslati daleko.On mora imati svoje ruze.U svojoj avliji.I njegovi ce sinovi imati svoju sestru.I njihova ce sestra imati svoju majku.I oni nece imat`svoju Drinu.Drina mene nece proci.Bicu joj pustinja.I hrid prije Arifa.
|
