Viktor Ivancic-ZGODE IZ AUSVICA
14.XI 1994.
Kad su moji roditelji nama djecici kupili Pija jos smo mi bili bogata obitelj.Bogata obitelj je obitelj koja za nedjeljiu ima u rucku mesa.Za druge dane u rucku ima cuspajzica i spinjace.Plus u subotu u rucku bude manistre sa prezlom.
Onda se desilo da je jednom u nedjelju iz rucka nestalo mesa.Niko od nas nije nista govorijo.Svi su znali da to je znak da smo se mi presaltali iz bogate u siromasnu obitelj.Nijedne nedjelje vise se nama nije vratilo meso za rucak.Mom tati su prvom narasli kolombari oko ociju.Mama bi njemu rekla da kolombari su mu veliki kao cikare za bjelu kavu.Ja bi njemu rekao da kolombari su mu veliki kao teleci sniceli.Onda bi tata mene potegnijo sa cikopelnicom.Samo onda se tata od slabosti strmeknijo u hotelju.Mama je njega milkila po glavusi i govorila je:"Macak moj mali,to ti je sve od nejela!Fali ti ugljikohidrata!"Moja sestra Damjana je njoj rekla:"Imamo hidranta u stubistu!Samo mu fali ugljiko!"Onda se i na Damjanicu zafrljacnila cikopelnica.Poslje su i mami narasli kolombari oko ociju.
Tata je nju milkijo po frizuri i govorio je:"Misu moj mali,to ti je sve od nejela..."Mama je sapucala:"Vise mi je to od nocnih mora!Kako god legnem prividjaju mi se brzole i pasticada s njokama..."Onda su roditelji zagrlili se na trosjedu i plakali su da jadni ti su.Poslje su meni i Damjani isto narasli kolombari oko ociju.Mi sirotancici smo se pridruzili roditeljima na trosjedu.Onda je tata dignijo se caskom po kacavidu.On je skinijo plocicu sa vrata od stana i stavijo je novu.Na novoj je pisalo:"Ausvic!"
Poslje je mama tati govorila:"Macak moj mili,za nista nam se ovo zove Ausvic kad se nista ne dimi iz pecnice..."Tata
je samo sljegao ramenima i tulijo je.Mama je predlozila da na vrata se stavi plocica"Jasenovac".Samo tata je rekao da nece jerbo da u Jasenovcu zive Srbi.Tako je ostalo Ausvic.Kod nas u Ausvicu samo Pio nije patio od nejela.Ja i Damjana smo njemu svaki dan stavljali sjemenki u cibu.Nas Pio je porastao u veliku i dembeljuskastu papigicu.Onda su se i roditelji isto poceli brinit da Pio ne pati od smetnji u razvoju.Mama je uvjek nas djecicu pitala:"Je li Pio jeo i pio?"Onda smo mi njemu nabacivali jos sjemenki u cibicu.Damjana je davala ramport:"Pio je jeo i pio!"Tako je Pio narastao jos veci i jos dembeljuskastiji.Nama drugim iz Ausvica kolombari su narasli do brade.Isto nam se i po rebrima mogla svirat himna.Svaku vece smo mi obitelj zajednicki plakali na trosjedu.Onda je jedne suncane nedjelje u Ausvicu zamirisalo na tingulu.Mi smo svi znali da vratilo nam se meso u rucak.Onda smo mi djecica i roditelji navalili hitro ponjupat tingul i posupat pijate sa kruhom.Tu nije bilo vremena za disanje.Samo smo ja i Damjana preko oka ciribimbili u cibu.Tamo nije bilo Pija.Ali nismo mi nista govorili jer posto nismo mogli sa punim ustima.Od te zgode nam se svake nedjelje vracalo meso u rucak.Tako smo mi u Ausvicu opet presaltali iz siromasne u bogatu obitelj.Ukinila se i plakaona na trosjedu.Jednom je nama u Ausvic svratila ona Kragicka na kavicu.Kragicka je mami rekla:"Mme da vis strave,jebate,juce nas je doma ispitivala pandurija!Sve zivo istrazivaju,jerbo da neko iz ove zgrade maznjava papigice sa pazara!Mos zamislit takvi uzas?!"Moja mama je porumenkila po usima i zapiljila se u cikaru.Kragicka je rekla:"Pa kakvi su to krscani,molim te,kad mogu krast?!A pogotovo male slatke papigice,a?!"Mama je skarpunila se po faci i mrmorila je:"Stvarno,u pene,sto su one bogu zgrjesile..."Onda je Kragicka zableusila se u nasu cibu i viknila je:"Huoala,pa i vi imate papigicu!Mmme sta je slatkica!A kako vam se zove?"Ja sam rekao:"Pio Dvanaesti!"
Robi K.(IIIa)
(Viktor Ivancic-"BILJEZNICA ROBIJA K.")
|
