Sve kategorije po listama
06
sri
11/24
Popis
mrrmau.blog.hr
Ovo je jedna od divnih fotografija sa bloga "Kojekakve" blogera GP, Isti umjetnik je autor još jednog bloga pod nazivom "Bergaz naopačke"
Zadnja objava na blogu bila je u 8. mj. 2022.
Veze na ta dva bloga nalaze se u mom Popisu blogova koje pratim. Na tom popisu nalaze se i drugi blogovi, a dio njih nisu trenutno aktivni, ali stavila sam ih na popis jer:
- smatram njihov sadržaj kvalitetnim i želim ih pročitati u potpunosti,
- nadam se da će se njihovi autori ponovo aktivirati.
Sad moram objasniti zbog čega sve ovo pišem. Jučer mi je jedan bloger kod kojeg sam ostavila komentar blago rekao: "Daj odjebi".
Pa sam ostala s upitnicima iznad glave ?????
Onda mi se ipak konačno upalila lampica!
Izgleda da je ta reakcija bila na moju izjavu da sam kratko vrijeme na dnevnik.blog.hr, a na svojoj listi za čitanje imam blogove čiji su zadnji upisi bili preklani. Pretpostavljam da je to dovelo do zaključka da sam ja sumnjiva osoba, koja, iz tko zna kakvih razloga, lažno predstavlja.
Pa, eto, osjećam da moram objasniti kako sam saznala za te blogove.
Kad otvorim naslovnicu Blog.hr, tamo skroz gore lijevo nalazi se rubrika "Moj dashboard", ispod naslov "Novo na blogovima koje pratim", pa slijedi 5 naslova blogova (od kojih je jedan iz 2005. g, jedan iz 2006.). Kad izaberem naslov "Veterani i jedan malo mlađi :)" otvara se "Blog o blogu" sa postom o nagrađenim blogerima.
Tamo sam došla do linkova za GP blogove, a putem komentara do veze s drugim blogerima.
Nakon što sam pročitala ponešto od njih, neke sam izdvojila i stavila na svoj popis jer su mi se svidjeli.
Eto, to je to.
Nisu svi ljudi zlonamjerni sa neprijateljskim porivima i namjerama, iako takvi, naravno, postoje. Ja to sigurno nisam.
Čak i kad me ljudi povrijede, nastojim shvatiti zbog čega su to napravili. Ne stavljam ljude u pretince, ne dijelim olako etikete. Mislim da svatko od nas ima svoje kvalitete i mane i svaki čovjek je jedinstven i različit od drugih.
Život je jako krhka i dragocjena stvar, uvjerila sam se u to. Ne želim ovo vrijeme koje mi je još preostalo potrošiti na besmisleno ratovanje i negativne misli.
I da se vratim na početak priče. Na blogu autora GP netko je u komentarima u 12. mjesecu 2022.napisao RIP. Komentator nema blog i nisam imala koga dalje upitati o tome.
Njegovi blogovi su posebno vrijedna ostavština i bio bi veliki gubitak ako bi se Blog.hr zatvorio i sve te umjetnikove fotografije bile izgubljene. Ne samo njegove, nego i mnogo drugih vrlo vrijednih kreacija koje su se godinama stvarale na ovom internetskom prostoru.
Bilo bi prekrasno kad bi netko izdao knjigu s njegovim radovima. Ukoliko takva možda postoji, jako bi me razveselilo saznati kako do nje doći.
Na žalost, živimo u vrijeme koje je tako promjenjivo, vrijednosti traju tako kratko, brišu se i nestaju.
Na kraju stavljam staru pjesmu za koju mislim da je uvijek aktualna:
Još uvijek ne znam neke važne stvari
Zvonimir Golob
Sam Bog će znati zašto pišem pjesme
i kome treba to što sada sanjam.
Još od djetinjstva znadem što se ne smije,
pa ipak pseto svog života ganjam.
Djetinjstvo moje već je iza mene
i otad sve je pošlo naopačke.
Koliko vrijede moje uspomene,
moj vrt i tavan, gušteri i praćke?
Još uvijek ne znam neke važne stvari
o voću, ženi, ljubavi i smrti.
Još uvijek marim što drugi ne mari
i moj se život ko ruleta vrti.
O sebi znam još samo da sam ranjiv
od teških riječi, rastanka i plača
i ulicama hodam malo sanjiv
između ljudi, kuća i kotača.
I još se prenem na zvuk neke trube,
u stranu gurnut, kao da me nije,
pa tiho psovku procijedim kroz zube
i dalje idem - manji nego prije.
Još uvijek ne znam neke važne stvari
o voću, ženi, ljubavi i smrti.
Još uvijek marim što drugi ne mari
i moj se život ko ruleta vrti.
Sam Bog će znati kome sve to treba -
ti stihovi, te riječi i te rime?
Taj dio pakla i taj dio neba,
ta proljeca, te jeseni, te zime?
Sam Bog će znati zašto pišem pjesme
i kome treba to što sada sanjam.
Još od djetinjstva znadem što se ne smije,
pa ipak pseto svog života ganjam.
la, la, la, la, la, laaa
la, la, la, la, la, laaa
Još uvijek marim što drugi ne mari
i moj se život ko ruleta vrti.
Osmijeh bijele Lune...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Ne gledaj me kroz prizmu bolnih uspomena, govorio si
vodeći me u grad tvoje mladosti. Ponosan na povijest
pokazao si mi ostake rimske utvrde, vratio u vrijeme
ratova, puteva, osvajača obale smaragdne rijeke.
Iz magluštine zgusnutih suza su izranjale slike,
svijet je počinjao u dubini mog pogleda, svijet
vječno mlad u spokoju pamćenja.
Neretva, miris lipa i okus smokve, na obali šum
vjetra u krošnji tužne vrbe, grmu Ive i vitke breze,
nova prostranstva uokvirena prastarim krajolikom.
Vratili smo se na početak, na izvorište gdje se,
ne tražeći se, uvijek susrećemo. Tu smo, u
tragovima rijeke i vjetra, oblaka i kiša.
Bila je blaga ljetna noć, na terasi
Mogorjela je orkestar svirao
mjesečevu sonatu,
na lazurnom baršunu se smiješila bijela Luna.
Dijana Jelčić
Dan poslije jučer
donabellina.blog.hr
Čuvajte znakove interpunkcije!!
Čovjek je izgubio zarez, i počeo se bojati složenih rečenica. Tražio je jednostavne izraze. Jednostavne izraze pratile su jednostavne misli.
Zatim je izgubio uskličnik, i počeo govoriti tiho, sa jednom intonacijom. Ništa ga više nije radovalo ili uzbuđivalo, prema svemu se odnosio bez osjećaja.
Onda je izgubio upitnik i prestao da postavlja ma kakva pitanja.
Nikakvi događaji nisu budili njegovu znatiželju, gdje god da su se dešavali – u svemiru, na Zemlji ili čak u njegovom vlastitom stanu.
Kroz još koju godinu, izgubio je dvotočku i prestao da objašnjava ljudima svoje postupke.
Pred kraj života, ostali su mu samo navodnici. Nije iskazivao ni jednu vlastitu ideju, sve vrijeme je nekoga citirao – tako se sasvim odučio od mišljenja i došao do točke.
................................................................................................................................
U 5:25 sati po hrvatskom vremenu, The Associated Press je ustvrdio da je Trump osvojio 230 glasova elektora, a kandidatkinja Demokratske stranke Kamala Harris 187 glasova, prenosi Jutarnji list...cit: narod.hr
Volju birača treba ispoštovati i svaka država dobije vlast kakvu zaslužuje, rekao je Orwell vrlo davno
The Cure, novi album i ja
nachtfresser.blog.hr
Robertovo seciranje
Prva sjećanja na bend vežem uz početne ratne godine i rad u ekonomskoj školi, te grupu darkerica koje su me voljele. Mlađahan ja sam tad rastezao i skupljao plan i program poput žvakaće, koliko sam mogao, eksperimentirao s projektnom nastavom koja će tek valjda koje desetljeće kasnije postati pomodna i prezentirati se po usavršavanjima, najavljivao teme koje će se dopunski raditi, pa mi se znalo događati da bi i jedna iz tog društva, koja je inače učila engleski, dolazila uz moje dopuštenje na satove. The Cure im nije bio najdraži bend, imale su one svog tragičnog heroja o kojem sam već pisao, ali su ih slušale. Meni su onda bili u drugom planu, tad je zbilja postojao nevjerojatan izbor dobrih bendova.
Tada nisam ni znao da je Robert Smith moj vršnjak, djelovao mi je mlađi iako je par mjeseci stariji, danas znam, na neki način pomodniji, u nekom smislu sam bio konzervativan, ma koliko mi danas ta riječ bila u svakom pogledu odbojna, nisam se mogao poistovjetiti niti danas mogu, s tom napadnom šminkom, glazba sama po sebi uvijek mi je bila oki doki.
Promakla bi mi vijest, da jučer nisam, iz razloga navedenih u prethodnom postu, obilazio njemačke glazbene portale, da su the Cure objavili prije kratkog vremena novi album, da imaju materijala već i za sljedeći, da je Robert izgleda mračniji no ikad, što mi sad već i odgovara, skroz u skladu s vremenom, ovo što sam čuo mogu samo preporučiti, uostalom testirajte, i na linku koji sam priložio može se naći pokoja stvar...
na redu su karikature hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Na zidu gimnazije u Sarajevu:
MUJO JE PEDER!
Ispod toga:
NIJE!
A ispod:
JESAM!
Najkraći vic o piroćancima:
- "O komšijaa!"
- "Neemam!"
Razgovaraju dve bakterije:
- "Šta je, što si tako tužna?"
- "Ne prilazi! Izgleda da sam zakačila neki atibiotik."
Mama grdi kćerku.
- "Takva ti je današnja omladina. Imaš 15 godina, a svako veče
sa drugim momkom u disko. A mamin 30. rođendan zaboravila."
- Zašto Mujo koristi samo pola Viagre?
- Da može podjebavat!
- Što je H30?
- Malo dublja voda.
- Koja je razlika izmedju punice i purice?
- Nema nikakve razlike: oboje su najbolji kada su hladni i na stolu.
Nataša
stella.blog.hr
Nataša Pejović je jedna od najboljih poetesa u Društvu
književnika Beograda. Predstavila je svoju poeziju okružena
svojim slikama i knjigama.
Njeno autorsko veče bilo je lijepo posjećeno
i vrlo pažljivo slušano.
U predstavljanju poezije Nataši su pomogle Anka Stanojčić
(moderator) i Sladjana Belko.
Sveta Lukić, izvod iz recenzije knjige “Ispod prvog snega”
"Ova poezija je ne samo prožeta, već vođena specifičnom
liričnošću. Ispovedna, ona je to na veoma diskretan način,
uzdržan, gotovo otmen. Umesto da ide, kako se kaže,
“iz sebe”, ona se radije služi slikama i prizorima iz
svakodnevice, iz snova i pokoje halucinacije, izvanredno
odabranim u svakom ciklusu. I, u završnom integralu,
ispevana je gorka suočenost sa životom, ali koja nas ni u
kom slučaju ne ostavlja bez nade i saučešća."
Pesma gitare Pavla Filipovića lepo se uklapala sa Natašinom
poezijom.
Na kraju, Sladjana je uručila Nataši bedž Društva književnika
Beograda
Miša Lazar i Olivera Šestakov iznijeli su svoje impresije.
Svi su prišli pjesnikinji da čestitaju.
I GDE JOŠ…
Tamo
gde pčele mudrost čuvaju
Ispod kamena
Ispod jezika
Ispod krova
U kosi sedoj
U mladom žitu
U kažiprstu ćutanja
Iznad jauka
Iznad samoljublja
I gde još da sklonim dragu reč
od svakodnevne upotrebe
RAM ZA POZNATE SLIKE
Da mogu da se oslobodim rama poznatih slika
ozdravila bih
otisnula se iz luke
u vejavice, nedoumice, nevidelice
licem u lice s vremenom pre i posle nas
sa pčelom bih sakupljala
sa morem se povlačila
odmarala se u podnožju svake reči
pogledima iz hiljadu ogledala
ispod kamena, s tuđeg ramena,
iz hiljadu grla tišine, početaka i krajeva
i ko zna odakle još, s kim i čim
koliko i kako bi se pesma i ja igrale
kojim redom bi umirale
Pa opet, svejedno želim...
necenitko.blog.hr
Čovjek koji je noćas budan, a kojem je Trump toliko jeziv da više ne može biti jeziviji, kojem je Trump naprosto sirovi kriminalac i čisto zlo, kad pogleda rezultate po kojima isti vodi, ili kad pogleda ankete koje su oboma kandidatima davale 50%, ne može fatalistički ne poželjeti da se "vrši volja odioznog i monstruoznog Jahvea" pa neka sve ode u kurac ako mora otići. Jer čemu više odgađati finale te agonije u koju je čovječanstvo zapalo onog trenutka kad je izmislilo atomsku bombu koja ga može uništiti potpuno i bez ostatka? Dakle, hajde da konačno stavimo prave karte na stol - ovo je čovječanstvo samo po sebi potpuno nesposobno zaustaviti sve poražavajuće i silno destruktivne globalne procese na svim poljima i u svakom zamislivom smislu. Ako pobijedi Kamala, bit će to samo plitka utjeha, samo odgoda. Pa opet, svejedno želim da pobijedi Kamala. Normalan čovjek u meni to želi. Čovjek koji nije izopačen nacionalističkom, vjerskom ili ideološkom mržnjom i tužnom ostrašćenosti tamo gdje bismo trebali biti braća i sestre jedni drugima bez obzira na mnogostruke i polivalentne prošlosti u našim umovima.
Dodatak za luki2:
Dodatak za Fleksericu:
Dodatak za Blogokviza:
:)
Šumska škola
luki2.blog.hr
Jučer- Đurđica Gatjal u VIP restoranu u Cvjetnom predstavila je svoju slikovnicu za djecu - i napravila pravi ugođaj. I pjesma i odlična hrana nakon promocije.
Tamo je u funkciji voditeljice programa i urednice knjige.Andrea Divić, moja draga prijateljica. koju nisam dugo vidjela, pa sam bila presretna. O knjizi je govorila i Alis Mario, "Čitaj knjigu"...
Ekipa iz snova! Pa još i glazba....Ako me nije srce izdalo kad sam čula: "Sad žalim da, ali što sam znao, ja, Ti si bila još devojčica, daleko od moga oka i mog pera....Drugi bi sve imalo smisao, ma ne bi drugoj pjesme pisao- da sam znao da postojiš Oliveraaa..."
Neka o atmosferi govore fotografije....
Đurđica Gatjal sa svojom knjigom....
Andrea i ja - oduševljenje s obje strane...
Ovo je moj tanjur nakon promocije...Izbor je bio dostojan jednog dobrog restorana....
Slikovnica, koja je zapravo i basna, jer u njoj su glavni junaci životinje, koje se ponašaju i razgovaraju kao ljudi. Divno za djecu, koju nakon čitanja možeš pitati koja životinja im je najdraža. Djeca sude prema postupcima- ne prema veličini ili simpatijama....
Uz slikovnicu, dobili smo i kemijsku olovku na kojoj piše " Smijeh je kao lijek"....pa jedan privjesak za ključeve sa mudrom sovom, koja se nalazi u knjizi, i na kraju jedan bookmark, zapravo bi to bio - straničnik opet s mudrom sovom.
Događanje danas: Manja; poznata i kao Čitam i kuham....:)))) Tema je bila odlična, a svatko od nas je govorio o narodnim predajama i bajkama, po vlastitom izboru. Ja sam izabrala Dobšinskog,, uz čije sam priče odrastala. Zbog tih sam knjiga žurila naučiti čitati čim ranije!
Manja se opet potrudila, pa je napravila odlične štrukle, komišku pogaču, kroštule, i zlevanku, a pilo se kuhano vino.
web img
I evo nas, ljubitelja čitanja, knjiga i dobre hranice.
Zadaća za idući mjesec:
I na kraju - nadam se da će Kamala pobijediti onog ludonju Trumpa! Naprijed Kamala!
Ljubim!
Ps: Drag je meni Dinamo, ali suosjećam sa mojim prvim nogometnim klubom u Slovačkoj - Slovan Bratislava. :(((( Žao mi je.....
05
uto
11/24
Gaga i rasadnik
nachtfresser.blog.hr
Dva prigodna videa Lady Gage
Danas se pokazao još jedan problem s tim kontaminiranim google i s njim povezanim FB računom, naime kad sam nervozan, a jutros sam to bio, obično se relaksiram glazbom, najidealnija mi je stvar za te prigode "Nervozna" od Nece Falk, ali vidi vraga, jedini besplatni glazbeni servis youtube je u vlasništvu tog zaraženog monopolista. A ništa, pregledao sam nakon dužeg vremena par njemačkih glazbenih portala, u stvari filijala američkih, tamo obično bude aktualnih glazbenih videa i ostao sam malo zatečen, inače apolitični portali su izrazito angažirani. Znam da se u SAD-u vodi odlučna borba između seljačije kao stila života i građanstva, da će seljačija vjerojatno pobijediti, onako usput, više ne koristim x mrežu ili bivši twitter, marš Musk, sad sam principijelniji nego nekad s blogom.hr ;).
Danas su stigle mirovine, jučer smo obavili kupovinu. Ona ispada gro mog sadašnjeg društvenog života, uvijek par ugodnih razgovora, dok Jin i ja kratimo vrijeme ispred dućana, a drugarica unutra kupuje. Jučer me gospođa koju nisam odmah prepoznao zatekla neobičnim direktnim pitanjem :"Je li to stari ili novi?" Trebalo mi je malo vremena za shvatiti da misli na Jina, koji se ispružio po asfaltu, kao da je na krevetu. "Stari gospodin naravno, dvanaest i pol.", odgovorio sam i upitno pogledao gospođu. "Rasadnik", reče, "pa uvijek smo se pozdravljali, kad ste šetali pored nas, spominjale smo, ili ste odselili ili se nešto dogodilo?" Baš sam se obradovao, fantastična ekipa, zdrav kolektiv, uvijek smo se zezali, a Jin je čak prijateljovao s njihovom mačkom, koju su posvojili. Odmah sam pitao, naravno, mačka je živa i te kako dobro, malo se i ubucila. Jednom sam ozbiljno pitao, bilo je problema u školi s mojom normom, bih li ja kako mogao kod njih dobiti posao, ako kod mene nešto krivo krene na poslu. Ma dajte, ali s toliko škole koliko imate ne biste imali šanse, prije dosta godina jedna Vaša kolegica je glatko odbijena, još se toga sjetimo.
Naravno, završilo je mojim i Jinovim pozdravom ekipi uključujući i mačku, Jin se u međuvremenu podigao i pomazio s gospođom, iako je prošlo vremena, vjerojatno ju je i prepoznao.
Niska zemlja
moreplanina.blog.hr
Prošli tjedan sam malo otputovao u Nizozemsku, odnosno grad Nijmegen. Možda nije toliko poznat kao ostali gradovi u Nizozemskoj, ali smatra se da je najstariji grad u kraljevini. Osnovali su ga rimljani u prvom stoljeću nove ere, zapravo je na ovom mjestu bio vojni kamp gdje je jedno vrijeme boravila rimska 10. legija Blizanac. Oko kampa se je počelo stvarati selo i tako je sve počelo.
Zbog blizine njemačke granice i strateškog položaja u drugom svjetskom ratu je prvi grad koji je pao u njemačke ruke.
Zbog puno rijeka i kanala te relativne blizine oceana česta je niska naoblaka pa se sunce rijetko probije.
Grad leži na rijeci Waal koja u gornjem toku i drugoj državi nosi ime Rhein ili ti po naški Rajna.
Gotovo sve kuće su napravljene os tamne cigle i meni izgledaju prilično lijepo.
Grad je pun zelenila i prepun bicikala i biciklističkih staza.
Jednu biciklu sam i ja unajmio, ova plavo žuta. Izgleda kao poštarska, ali nije.
To su bicikle koje se mogu unajmiti uglavnom na željezničkim stanicama, ali za to je potrebno imati OV-Chipkaart.
Ulaz na željeznički most preko Waala
Pogled sa željezničkog mosta prema gradu i rijeci Waal.
Most nije samo željeznički, biciklističke staze su svugdje i sve je podređeno biciklistima
Mistična maska rimskog konjanika na umjetnom otoku Veur-Lent
Grad obiluje zelenilom, ali se mogu izdvojiti dva parka.
Valkhofpark sa Sint Nicolaaskapel ( kapela svetog Nikole) kao jedna od najstarijih građevina od cigle u Nizozemskoj
i ruševine Barbarossa. Ruševine Barbarossa su ruševine crkvice koju je dao sagraditi Karlo Veliki.
Drugi park je Kronenburgpark sa ostacima srednjovjekovnih zidina i tornjem.
Oni su već ukrasili grad. Inače ovaj trg se zove Grote Markt
I u ovoj niskoj zemlji sam ipak pronašao neke brežuljke po kojima se može prošetati. Na kraju je to ispalo 15 km pješačenja i još 17 km bicikliranja.
Nedaleko grada je lijepa staza kroz šumu koja dijelom prolazi uz samu njemačku granicu.
Šetnicom se prođe preko brijega Duilvesberg ili u prijevodu Đavolje brdo (75,9 m.n.v.). Zanimljivo da je ovo područje jedino koje je do danas ostalo u vlasništvu Nizozemske, a aneksirano je Njemačkoj nakon drugog svjetskog rata.
Ovu nedjelju je začudo bilo sunčano.
Šetnica djelom prolazi kroz mjesto Beek-Ubbergen, gdje je lijepa crkva u njihovom stilu
U mjestu je i perilo sa skulpturom žene koja pere robu, za sjećanje na dane kada se roba prala na ruke. Tko bi rekao da su i oni na ruke prali robu. :-)
Prolazak uz samu granicu, desno je Njemačka, a lijevo Nizozemska. Baš sam gledao gdje je trava zelenija. :-)
Imao sam priliku ići i do grada Utrechta koji je vlakom od Nijmegena udaljen cca. 1:15 h. Utrecht je nekada bio glavno središte Nizozemske dok tu ulogu nije preuzeo Amsterdam.
Vlakovi su točni, često voze i relativno su brzi. Kartu je moguće kupiti na kartomatima i preko njihove mobilne aplikacije NS, čak i bez prijave (anonimno). Nakon toga ulaziš na željezničku stanicu sa QR kodom koji je na mobitelu ili karti. Na aplikaciji se vide sve potrebne informacije o željenoj vožnji. Autobusima je isto vrlo lako putovati. Kod ulaska u "pravi" autobus jednostavno se prisloni bankovna kartica na POS uređaj kod ulaska i kod izlaska iz autobusa.
Uglavnom u svim gradovima željeznička stanica je vrlo blizu autobusne stanice, sve je na ruku.
Kod izlaska iz vlaka u Utrechtu nakon moderne i lijepe željezničke stanice odmah se ulazi u veliki trgovački centar. Nažalost nisam pregledavao čega sve ima, već sam samo prohodao kroz njega prema centru grada. Nakon izlaska iz trgovačkog centra gotovo si u centru Utrechta.
Kod izlaska iz trgovačkog centra je trg i tog dana je tu bila tržnica. Najviše su mi se dojmili štandovi sa raznim vrstama sireva.
Nakon par sto metara dolazi se do kanala koji prolazi starim djelom grada. Uz kanal je mnoštvo barova i restorana.
U starom gradu je najuočljiviji i najzanimljiviji Domtoren (toranj nekadašnje kršćanske crkve). To je ikonski simbol grada. Crkva je srušena, što od napada na grad, što od velikih nevremena. Toranj je ostao, naravno uz brojne restauracije. Svakih pedeset godina se raestaurira. Imali smo sreće da je bio bez skele te ga je bilo moguće vidjeti u punom sjaju. Izgradnja tornja je započela 1321. g. i trajala je više od 60 godina. Toranj je visok 112 m i najviši je crkveni toranj u Nizozemskoj. Kroz 700 godina povjesti prolazio je kroz razne faze. Prva restauracija bila je prije 500 godina. Do vrha tornja je 465 stepenica, a u toranj je ugrađeno 65 crkvenih zvona.
Tko se želi popeti na toranj i vidjeti ga iznutra treba kupiti kartu preko interneta na vrijeme (nekoliko dana unaprijed). Nažalost nije bilo karata kada smo mi došli pa nismo vidjeli toranj iznutra niti bacili pogled sa njega.
Moguće je vidjeti i Domunder, a to su arheološke iskopine pod zemljom, ali nažalost niti za njih nije bilo više karata.
Nasuprot Dom tornja je predreformacijska gotička crkva u koju je slobodan ulaz.
Inače stari dio grada je kompletno opasan kanalom. Nakada je služio za lakšu obranu grada od napada neprijatelja.
Uz kanal okolo starog grada je šetnica i parkovi.
Bili smo u Muzeju željeznice. Zgrada stare željezničke stanice je gotovo kao i naša željeznička u Rijeci. Ova je van funkcije od 1939. g., a naša se neda godinama svojim.
Muzej je velik i može se vidjeti raznih lokomotiva i vagona iz svih vremenskih razdoblja.
Tu je čak i jedan vagon najčuvenijeg vlaka u povijesti željeznice Orient Expressa.
Šečući gradom naišli smo na veliku impresivnu zgradu. Gledam ljudi ulaze i izlaze u velikom broju. Mislim se sigurno je trgovački centar, kažem idemo pogledati.
Uđemo u predvorje, a ono nema trgovina. Vidim neki stolovi, a na njima nema čaša ni boca, umjesto toga laptopi, knjige.
Pa gdje sam ja to došao?
Knjige, knjige i knjige na tri kata, dosta ljudi, i staro i mlado. Kod nas je ovako samo u trgovačkom centru.
Na kraju lijepog dana treba nešto i pojesti. Izabrali smo kineski restoran sa dobrim recenzijama. Često je u kineskim restoranima tamno, barem u kojima sam bio, a ovaj me impresionirao vedrim bojama i puno svjetla.
Hrana je bila odlična.
Nakon nekoliko lijepih dana boravka u Nizozemskoj došlo je vrijeme da idem kući. Letim iz Eindhovena za Zagreb, let je u 9:25. Prvi vlak iz Nijmegena je u 6:08 sa presjedanjem u 's-Hertogenboschu.
Ustajem u 4:20, sjedam na biciklu u 5:20 i na 4°C vozim 6 km do željezničke. Brrrrr...
THE END
Laž...
mecabg.blog.hr
Lažete li??
Onako iskreno, možete li odgovoriti na to pitanje??
Ne, ne mislim ono u stilu internet reklame za sebe: ja sam iskren, zgranjavam se na ljude koji to nisu, i najgora istina je bolja od laži. Jedino se kolebaju mišljenja, kao neko umire pa tresnuti mu istinu u oči ili zaobilazno reći. Ili ono vara te muž-žena, reći prijatelju znajući da si ga izgubio
-Hej drugar, partner ti nabio rogove
Pristojno to može se izvesti i kao
-Znaš imam dve vesti za tebe dobru i lošu.
-Kaži prvo dobru.
- Kupio sam novi auto.
-Loša??
-Žena-muž ti promenila horoskopski znak, sada si u znaku jarca ili ovna, kako više voliš.
Mislim na one obične, svakodnevne laži. Pita me prijateljica kako mi se dopada njena frizura. Iskreno izgleda kao da su je svrake čerupale. Pokušavam izdaleka,
-Više mi se dopada kad ti je kosa malo kraća.
Ne vredi, hoće da me vodi kod svoje frizerke da i ja budem sa svrako-frizurom.
Pokušajte baki reći da njeno unuče nije najlepše i najpametnije na svetu… ne ne, nemojte bolje.
Kuhala sam juhicu, i zagorela mi posuda, mal’ soliter nisam zapalila. Trčim po kući luftiram, spasavam što se spasiti može i čujem glas sa trećeg kata
-Suseda, šta se to dešava kod vas?
-Kod mene?-kao zgranjavam se- neko nešto zapalio pa mi dim ulazi u stan, ne mogu izluftirati- kao pravim se ja naivna.
Na tren sam mislila biti iskreno poštena i priznati, ali samo na tren…ne bi me oprali ni Sava ni Dunav da sam kazala istinu.
I eto, ja priznala, ima li još koga.
BAČKIZAGRE STUHPA ŠEJA
starrynight2022.blog.hr
„- Bako, spopala me velika želja da malo izjašim. Ali sama. - Nije mi drago kad si sama, uvijek se bojim da će ti se dogoditi što zla. - Ne boj se, bakice. Brzo ću se vratiti.
Četvrt sata iza toga otvorila se velika vrata "Crvenog dvorca" a kroz njih ponosito izašao bijelac, noseći na svome hrptu lijepu, odvažnu jahačicu u odijelu od crnog baršuna. Oko vrata lepršale joj bijele čipke, a na pepeljastim pramovima naherio se dražesno muški klobuk. Izgledala je kao kakva junakinja što vodi vojsku. Muški klobuk pojačao je u njezinom licu crtu muškaračke odvažnosti. Sjedeći na vitkom bijelcu kontesa je okrenula ispred samostana kapucina, ali nije pošla u Plebanušku ulicu, u Skerlecov dvor. Kad je bila sigurna da je iz njezina dvorca nitko ne može opaziti, nategne uzde, a ponositi bijelac poleti dolje niz Kamenitu ulicu i pojuri kraj malih dućana pod Kamenitim vratima. - Kamo to ide kontesa posve sama? - čudila se hljebarka Cindekovka stojeći na vratima dućana i gledajući za krasnom jahačicom. Hitri bijelac nosio je Neru sve dalje od grada prema Zagrebačkoj gori. Glasovi ljudi i lavež pasa gubili se sve više iza nje, a pred njom ispod sljemenskih obronaka strujili su prvi valovi gorske tišine po kojoj se sada razlijegao topot konja. Sa zvonika crkvice sv. Žavera zanjihao se glas zvona i odzvanjao po daljini, s Griča mu se odazvao ponosni zvuk s tornja sv. Marka, onda se oglasilo zvono s margaretske crkve, a napokon zabruji veličanstveno zvono s katedrale. I dalje dolje javili se sitni, nježni zvonovi kapelica, ali su utonuli u valovima onih većih i jačih zvukova što su nad umornim Gričem tkali uspavanku snenom danu. Nera je zaustavila konja i zagledala se po žaverskoj dolini prisluškujući zvucima što struje zrakom kao prvi glasnici noćnog spokoja, a onda polagano sjetno zamiru u zračnim visinama. Ona se prene i opet nategne uzde konju te skrene bijelca u šumicu pokraj ceste. Pred očima Neri raspinjalo je predvečerje svoj sivi zastor koji je bivao sve tamniji. Kroza nj se bijelile samo dvije ceste, što su se dolje pred šumom križale, a na ovom mjestu gdje su stvarale križ tamnilo se visoko raspelo s drvenim Kristom. Kontesa zaustavi konja nastojeći prozreti u tamu i upirući svoje oči, pune iščekivanja, u raspelo. Ali ono je sve više gubilo oblik i zamalo su njezine oči zamijetile samo tamni stup, a pod njim se tek slabo razabirala siva sjena ceste. Bijelcu dozlogrdi čekanje i on poče tapkati kopitama i grepsti zemlju kao da opominje svoju gospodaricu neka već jednom krenu kući. Ali ona pogladi konja po vitkom vratu i tiho mu šapne: - Tiho, tiho, Dido - strpi se! Vidjet ćemo vještice! Lijepa životinja se umiri kao da je shvatila riječi svoje gospodarice. Prošlo je gotovo pol sata, a konj je opet postao nestrpljiv, kao da mu nije udobno u toj tami i tišini u šumi daleko od grada. Nera ga je opet tješila, gladeći mu lijepi ponosni bijeli vrat, ali životinja nije više slušala riječi svoje gospodarice. Neprestano je tapkala po suhom granju i mutila tišinu koja djevojci bijaše tako dragocjena. Nera se spusti s konja, priveže ga o stablo i tiho pođe dolje bliže križanju. Tu je stala pod stablo, naslonila se o drvo i čekala jedva prozrijevajući gustu tamu.
Noć je bila sve gušća. Nigdje se nije nitko micao i sve je bilo tiho kao da sve oko nje nešto iščekuje. Najednom u šikarju iza njezinih leđa nešto šušne. Nera razabere da šuštanj dolazi s protivne strane. Obazre se, ali u tami nije mogla ništa vidjeti. Tek je čula da pucketaju grančice i šušti lišće pod nečijim stopama. Čvrsto se privine uz stablo i pritaji. Nešto se šuljalo k njoj. Tiho, polagano, kao da na nju vreba. Polagano segne za pojas gdje je nosila pištolj.“
MARIJA JURIĆ ZAGORKA, Grička vještica (Konesa Nera)
i pobjednik je...
betel.blog.hr
Možda ne znaju svi ali, svi bi već trebali znati pobjednika današnjih predsjedničkih izbora u SAD-u.
Rekli su nam to The New York Times, The Washington Post i svi ostali glasnogovornici Domovinske sigurnosti, federalnog biro i centralne špijunske agencije. Pobjednik je Donald Trump jer je tako odlučio, ni manje ni više, sam Putin.
Ovo što nam ove tri svemoćne agencije pokušavaju reći je, da Putin ima apsolutnu moć kontrole američkog javnog mijenja, i da jadna Kamala, s bijednim zaleđem svog Demokratskog establišmenta i svih njihovih milijunima i milijardi, nema apsolutno nikakve šanse.
Najbolje je to opisala Victoria Nuland, tvrdeći da Putin ima AI koji je daleko pametniji od američkog AI, i da za sve konstrukcije te umjetne inteligencije, Elon Musk se pobrine da na X ima milijune pregleda.
Pa kakav će biti novi/stari američki predsjednik?
Ono što će ostati isto su njegove osnovne osobne karakteristike, njegova bahatost, opće neznanje i duboka glupost, ali neke će se stvari ipak promijeniti, a za neke se nadamo da će ostati iste.
Donald Tump je sam izjavio da za svoj prvi mandat nije bio spreman.
Zbog te nespremnosti Donald se, u svojoj administraciji, okružio republikanskim establišmentom, a što je dovelo do katastrofalnih grešaka u njegovoj vanjskoj politici, prvenstveno na polju nuklearnih sporazuma s Rusijom i Iranom.
Proglašenje Jeruzalema kao glavnog grada Izraela, lako mu možemo oprostiti, za taj podvig Trump je dobio ček od 100 milijuna $ od udovice jednog židovskog milijardera, a Trump je poznat kao čovijek koje je, navodno, jednom unovčio ček od 13 centi.
Za razliku od prvog mandata, Donald se ovog puta okružio ljudima poput Roberta F. Kennedyju Jr., Tucker Carlson i Elon Muska,, odnosno anti-establišmentom. Moramo, upravo zbog toga, zaboraviti sve što je rekao u ovoj kampanji, jer te riječi su izrečene u konfrontaciji, pa kao i riječi svih političara u tim okolnostima, nema nikakvo dublje i vremenski duže značenje.
Ono što se nadamo da će ostati isto jest činjenica da je Trump, ako ne jedini, onda jedan od rijetkih američkih predsjednika koji su svom mandatu nije započeo nijedan rat.
Ljubav, a ne obaveza...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Pariz je u jesen prekrasan. Grad se kupao u podnevnom suncu. Šetali smo obalom Seine.
Njeni otoci čine grad tajnovitim. U uličici pored Notre- Dame kuća kanonika Fluberta.
Na kući uklesana imena i godina.
"Abelard i Heloize godine 1117".
"I ništa više." reće
"Zar to nije dovoljno?" upitah.
Sjeli smo u kavanu na obali Seine. Sunce je krenulo prema zapadu.
"Možda su Abelard i Heloize jednom sjedili za istim stolom." rekoh.
"Abelard je bio njen učitelj."
"Istinu sam saznala iz njihovih pisama. Više su se voljeli nego što su učili."
"Ljubav je najbolji učitelj."
Abelard je govorio,
"Treba sve napustiti i baviti se filozofijom, tada ni jedno vrijeme nije dovoljno veliko."
"Heloize je bila iostala objekt njegove čežnje."
"Neka nas združuje ljubav ljubavi moja, a ne obaveza." govorila je Heloize.
"Njihova ljubav nikada nije prestala. Ostala su pisma kao svjedočanstvo neuništivosti pravog osjećaja." rekoh
"I njihov zajednički grob, na groblju Pere Lachaise." reče
Drugo jutro smo krenuli na groblje. Najpoznatije groblje na svijetu osvanu ogrnuto tišinom i suncem.
Dvjesto godina umiranja poredanih u aleje čempresa i kestenova i među njima naknadno donesena
devetsogodišnja ljubav Abelarda i Heloise. .
Priča se da Pariški mladenci, dan prije vjenčanja, dolaze na grob i zaklinju se na vjernost.
Stajali smo tu dugo bez riječi, oborenih glava i jedino je stisak ruku govorio ono što smo osjećali.
Neka nas ljubav spaja dragi moj, ljubav, a ne obaveza.
Dijana Jelčić
Master of puppets
supatnikll.blog.hr
Nekako mi je baš drago što ne živim u Amerikami, danas bi tamo mora glasat za emocionalno a vjerojatno i psihički nestabilnu kreveljušu, ili utjelovljenje onoga što ja zovem kretenom.
Tamo sigurno ne bi pristupio glasanju jer izbor između netolerantnih nametatelja genderizma, i mizogenog antivaksera smanjene inteligencije, za mene nije izbor.
Oba tabora naime ispunjavaju neki od uvjeta zbog kojih ni mrtav ne bi glasao za njih.
Kod nas je situacija malo drugačija.
Glavni kandidati su neodgojeni šovinista, neradnik, sklon opijatima, i šupak s psihopatskim karakteristikama.
Osim njih tu su još neke notorne budaletine i poneka narikača.
Naši izbori su davno odlučeni, kolega bloger anemični je zadovoljan situacijom da kao jedinog ozbiljnijeg oponenata ima budaletinu kao što je Zoka, zato je uostalom na prošlim izborima sabotirao kandidatkinju vlastite stranke, a na ovim kao kandidata namontirao, političkog antitalenta prve klase.
Kolega bloger anemični naime ne želi ozbiljnog igrača na poziciji precjednika, koji bi obzirom na opseg pristupa medijima, lakoćom mogao ugroziti njegovu neprikosnovenu poziciju.
Zato kolegi blogeri anemičnom odgovara ovakva budaletina na mjestu precjednika, koja uprkos nedvosmislenoj podršci medija, kompletne opozicije, i duboke države nije u stanju pobijedit ovakav hadeze.
Budaletina može pobijediti samo ako mu kolega bloger anemični to dopusti.
Zato za koji dan kad budete glasali, vaš glas za Zoku budalu će biti glas za kolegu anemičnog, a mene će to silno zabavljati.
Dokle smo doveli tu demokraciju, da nas je sram priznati za koga smo glasali.
Inače izgleda da su pronašli medicinsku dokumentaciju da je mudžahedin šta je mlatio žene, i osvojio zlatnu medalju na olimpijadi, ipak muško i ima testiklse, ali nema muda tuć se s dečkima, pa mlati cure.
Siguran sam da će naši feministi naći stotinu razloga zašto je to u redu, iako je da budemo sasvim jasni, totalna debilana da bilo ko mlati bilo koga i da to nazivamo sportom.
U stvari vrhunac kretenizma woke ideologije i ne zaslužuje bolji okvir od besmislenog šaketanja.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr