novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

24

sub

02/24

Osmijeh subotom

stella.blog.hr


Vikendom često Lastavica zamjenjuje Eura,
dok se on odmara.

6f55cc5b-b2e1-485f-b1a4-3a36494f8ec4

49e3ed32-de43-425f-ba62-4e8929ebec7b

5c6ad63a-94de-4a7f-b41d-8033f0e1d144

1634ec78-7432-486b-bfd9-63b3a4f55f95

b61828da-abd8-4085-8392-d5afd48d1881

eb6e2596-516b-47b8-b76d-7a76f44ac792

d5817659-bac7-4181-aa3f-9a90f2bd0acd

b3fac1fc-6964-4942-af75-4500a7bc5f4f

d54bdf3c-001f-4424-9434-1350870056dc

1e351d85-e291-46ae-b82d-4c80480c1b00

e638ef99-bd0a-4319-b94a-d0a3264c960a

ff2f5282-45a5-424b-adf2-f62ca1bdda35

424965920-10227136200456988-7640386976462616913-n

2db6e65f-24f7-4ef5-a90c-439d8e4936e8

77a6cc9e-f103-425f-8788-24bc5669a145

ce7cc1b4-b618-4bb1-8e71-00bc270e3b49

6c416eec-9dd7-4bc9-818c-698315640de1

23

pet

02/24

In & Out 2

gosponprofesor.blog.hr

Thanatos je in, Eros je out.

FILMORE PLACE

starrynight2022.blog.hr

„Maxie mi je, pričajući o Odesi, oživio mnoge uspomene iz djetinjstva. Iako nikad nisam dobio jasnu sliku Odese, njen dašak me je podsjećao na malu bruklinsku četvrt koja mi je toliko značila i od koje su me tako rano otrgli. Potpuno jasno je osjetim svaki put kad ugledam neku talijansku sliku bez perspektive; slika, recimo, predstvalja pogrebnu povorku, što će reći doslovno onaj isti doživljaj koji sam oćutio u djetinjstvu, doživljajo pun snažne neposrednosti. Prizor prikazuje ulicu, a žene po prozorima sjede na ulici, ne negdje iznad ulice, ili podalje od nje. Sve što se dogodi odmah svi saznaju, baš kao u svijetu divljaka. Umorstvo visi u zraku, sve je na kocki.
Baš kao što na slikama talijanskih primitiva nema perspektive, tako su i u maloj četvrti iz koje sam ponikao postojali samo okomiti planovi na kojima se sve odigravalo i kroz koje se, iz sloja u sloj, sve miješalo baš kao prilikom osmoze. Granice su bile oštre i jasno obilježene, ali nisu bile neprelazne. U dječaštvu sam stanovao negdje na granici između sjevernog i južnog dijela. Bio sam tek neznatno dublje na sjeveru, svega nekoliko koračaja od široke ceste koja se zvala Sjeverna druga ulica što je za mene bila prava granica između sjevera i juga. Inače je granica zapravo bila u Ulici Grand, što je izbijala na Broadway Ferry, ali ta ulica za mene nije imala nikakva značenja osim što su je već pomalo počeli naseljavati Židovi. Jeste, Sjeverna druga ulica bijaše tajanstvena ulica, granica između dva svijeta, od kojih je jedan stvaran, a drugi izmišljen - a između ta dva svijeta sam ja i proživio cijeli svoj život. Uličica, koja se protezala svega između dva ugla, od Ulice Grand do Sjeverne druge ulice, zvala se Filmore Place. Ta je uličica koso izbijala tačno nasuprot djedove kuće u kojoj smo mi stanovali. Bila je to najčudesnija ulica koju sam vidio u životu. Prava idealna ulica - za dječaka, za ljubavnika, za manijaka, za pijanicu, za lupeža, za bludnika, za ubojicu, za astronoma, za glazbenika, za pjesnika, za krojača, za obučara, za političara. Ta je ulica bila upravo takva kakva je, i u njoj su mahom bili baš sve takvi predstavnici ljudskog roda, a svaki je, iako svijet za sebe, skladno ili neskladno živio s ostalima, ali zajedno s njima, u čvrstom savezu, kao klijalište isprepletenih ljudskih bakterija koje se ne mogu raspršiti ako se i sama ulica ne raspadne.

Bar mi se tako činilo. I tako je potrajalo sve dok nije otvoren Viljemsburški most, poslije čega su navalili ovamo Židovi iz Ulice Delancey u New Yorku. To je izazvalo raspad našeg malog svijeta i uličice po imenu Fillmore Place koja je, baš kao i njen poziv, bila vrijedna, dostojanstvena, svijetla i puna iznenađenja. Kao što rekoh, nahrlili su Židovi i kao moljci su počeli nagrizati tkivo našeg života, sve dok nije ništa ostalo osim moljčaste stvarnosti koju su donosili sa sobom gdje god došli. Uskoro je ulica počela zaudarati, uskoro su pravi ljudi umakli, uskoro su kuće počele propadati, i to tako da su, jednako kao i žbuka, počele otpadati i stepenice. Ubrzo je postala nalik na neisprana usta u kojima više nema nijednog prednjeg zuba i gdje se jedino ovdje-ondje naziru pougljene krnje, dok su usnice već trule, a nepce nestalo. Uskoro je u kanalima bilo smeća do koljena, izlazi za nuždu puni čađave posteljine, žohara i zgrušane krvi. Uskoro su se židovski znakovi pojavili na izlozima i posvuda je bilo peradi, lososa, marinade i ogromnih kruhova. Uskoro su se pred svakom kućom, na stepenicama, po malim dvorištima i pred trgovinama pojavila dječja kolica. A ta je promjena donijela još jednu: nestalo je i engleskog jezika; posvuda se čuo samo jediš, samo taj šištavi, prigušeni, piskutavi jezik u kome i bog i truli krumpir jednako zvuče i isto znače.
Mi smo se odselili među prvima, neposredno iza najezde. Dva-tri puta godišnje bih navratio u stari kraj, o rođendanu, Božiću ili Danu zahvalnosti. Svaki put bih primijetio da je nestalo nešto što sam volio i do čega mi je bilo stalo. Bijaše to kao ružan san. Bivalo je sve gore i gore. Kuća u kojoj su mi rođaci još stanovali bila je nalik na tvrđavu što se raspada; sabili su se u jedno krilo tvrđave i vodili kukavan, pustinjački život postajući i sami plašljiva, hajkana, ponižena stvorenja. Čak su počeli otkrivati razlike među židovima iz susjedstva smatrajući da su poneki sasvim čovječni, čestiti, uredni, blagonakloni, milosrdni i tako dalje, i tako dalje. Srce mi je pucalo kad bih to gledao. Došlo bi mi da uzmem mitraljez i pokosim cijelu četvrt, i Židove, i arijevce.
image host
Baš nekako u vrijeme najezde, vlast je odlučila promijeniti naziv Sjeverne druge ulice u Aveniju Metropolitan. Ta cesta, koja je za arijevce oduvijek bila put na groblje, postala je sad ono što se naziva prometnom arterijom koja spaja dva geta. Na njujorškoj strani se obala brzo izmijenila jer su nikli brojni neboderi. S naše, bruklinske strane nicali su magazini a pristupi mnogobrojnim novim mostovima pretvarali su se u tržnice, javne nužnike, kladionice, papirnice, slastičarnice, restorane, prodavaonice odjeće, zalagaonice itd. U jednu riječ, sve je postalo metropolsko, u najgorem značenju te riječi.

Dok smo još živjeli u onoj četvrti, nikad nismo spominjali Aveniju Metropolitan: ona je za nas ostala Sjeverna druga ulica iako joj je ime bilo službeno promijenjeno. Možda sam istom poslije devet-deset godina, stojeći jednog zimskog dana na uglu te iste ulice, nasuprot rijeke, i promatrajući prvi put visoki toranj Metropolitanskog osiguravajućeg zavoda, napokon shvatio da Sjeverna druga ulica više ne postoji. Pomakle su se nestvarne granice mog svijeta. Sad bih se mogao baciti daleko preko groblja, daleko iza grada i države New York, bome daleko i iza Sjedinjenih država. U Point Lomi, u Kaliforniji, zagledao sam se u široki Pacifik i ondje sam osjetio nešto što me je prisililo da okrenem glavu u suprotnom pravcu. Vratio sam se u svoj stari kraj sa starim drugom Stanleyjem, koji je upravo bio izišao iz vojske, i šutke i zamišljeno smo koračali ulicama. Evropejac gotovo uopće ne može shvatiti kakav je to osjećaj. Čak kad u Evropi moderniziraju grad, ipak ostanu tragovi staroga. U Americi svaki trag, ako i ostane, brzo zatru i izbrišu u pamćenju, zgaze, smrve i unište novotarijama. A novotarije svakodnevno poput moljca nagrizaju tkivo života, sve dok ne ostane samo velika rupa. Stanley i ja smo prolazili kroz tu strahotnu rupu. Čak ni rat ne izaziva ovakva pustošenja i štete. U ratu se grad može pretvoriti u prah i pepeo i izgubiti sve svoje stanovnike, ali ono što iznikne na ruševinama, bit će opet nalik na staro. U smrti se oplođuje zemlja koliko i duh. A u Americi je pustošenje temeljito i uništava sve. Nema ni govora o preporodu, samo se pojavljuje kržljavo raslinje, taloži se novo tkivo u kojem je svaki sloj ružniji od bivšega.

Koračali smo u toj ogromnoj rupi, kako rekoh, a bila je zimska noć, vedra, studena i sjajna, i kad smo s juga prešli granicu, pozdravili smo sve stare ostatke ili mjesta na kojima su nekoć stajali pojedini predmeti ili kojima smo sami jednim svojim dijelom pripadali. A kad smo se približili Sjevernoj drugoj ulici, negdje između Sjeverne druge ulice i Fillmore Placea - na potezu od svega nekoliko metara koji ipak znače veliko i bogato područje zemaljske kugle - zastadoh pred kućerkom gospođe O'Melio i pogledah kuću u kojoj sam odista znao šta znači živjeti svoj život. Sve se sad skupilo u maljucne razmjere, pa čak i onaj svijet iza granice, svijet koji mi se činio tako tajanstven, toliko strahotno golem i čvrsto omeđen. Stojeći tako kao u bunilu, sjetih se odjednom sna koji bi mi se često prisnio i koji još i danas ponekad sanjam i za koji se nadam da ću ga sanjati sve do groba. To je san o prelasku preko granice. Kao i u svakom snu, i u njemu je najvažnija bila opipljivost stvarnosti, činjenica da čovjek doživljava stvarnost a ne da sanja. Kad pređem graničnu među, posve sam nepoznat i osamljen. I jezik je ondje čak drugačiji. Zapravo me neprestano smatraju za stranca, tuđinca. Imam neograničeno mnogo vremena i posve sam zadovoljan što ga provodim u skitnji po ulicama. Postoji samo jedna ulica, moram priznati - produžetak ulice u kojoj sam stanovao. Napokon stižem do željez nog mosta iznad manevarskog kolodvora. Uvijek je već mrak kad stignem do mosta iako nije daleko od graničnog prijelaza. Odozgo promatram splet tračnica, istovarišta, tendere, skladišta i dok tako piljim u to klupko stvari, koje se čudno kreću, dolazi do preobražaja, baš kao u snu. Uslijed tog preobražaja i izobličenja postaje mi jasno da je to stari san koji sam već toliko puta usnio. Spopada me paničan strah da ću se probuditi i posve sam siguran da ću se uskoro probuditi, baš u trenutku kad budem htio, nasred velikog otvorenog prostora, ući u kuću u kojoj se skriva nešto što je za mene od izuzetne važnosti. Baš kad se primaknem toj kući, dio mosta na kojem stojim počinje se na krajevima rasplinjavati, topiti, nestajati. Prostor me omata kao sag i guta me, i u njemu, naravno, nestaje i kuća u koju nikad nisam uspio ući.“

Henry Miller, JARČEVA OBRATNICA


Artist talk

luki2.blog.hr

Nakon prošlotjednog otvorenja prodajne izložbe „Aktovi“ fotografa Stanka Abadžića u Laubi – Kući za ljude i umjetnost, u petak 23. veljače 2024. godine, u 18 sati, održao se razgovor s umjetnikom. Stanko Abadžić, osim što je neosporno odličan fotograf, odličan je i pripovjedač. Osoba je koja zrači pozitivnom energijom, a njegove priče o stvaralačkom procesu zaista su posebne. Ljepota življenja koju prenosi svojim fotografijama, može se naći u svakom odgovoru koji gotovo nepogrešivo prijeđe u toplu anegdotu iz vlastitog života.

U razgovoru je otkro kakvi su bili njegovi počeci, zašto stvara isključivo crno-bijele fotografije, kako je otkrio akt, nalazi li lokacije i modele ili oni nađu njega te mnogo više. Osim na pitanja kustosice izložbe, Marine Šafarić, odgovarao je i na pitanja publike koja je pozvana otkriti što zaista stoji iza fotografija koje, kako on govori, nemaju posebnu poruku. Govore samim svojim postojanjem.

Mene osobno fascinirao je svojom životnom pričom. Najprije se uputio s obitelji u Njemačku, koja njegovoj umjetničkoj duši nije odgovarala. Zatim je sa tadašnjom suprugom otišao u Prag, koji mu je senzibilitetom bio puno bliži. Počeo je raditi u školi kao predavač, no jedan dan je bio presudan - kada je kroz prozor svoje učionice ugledao jedan par kako se ljubi. To je bilo dovoljno. Nakon toga sata dao je otkaz u školi i počeo uživati u svome istinskom pozivu - fotografiji. Tim povodom, izašla je i knjiga fotografija "Prag", jer je Stanko svakodnevno fotografirao. Svaki dan, ssvih sedam godina koliko je proveo u Pragu. Divne riječi je izrekao za ljude i za Prag. Rasla sam od ponosa! Ipak, da ne bude sve idealno - zbog ljubomore na praške modele, njegova supruga mu je uništila jako puno fotografija (aktova) - preko čega nije mogao prijeći, pa su se razveli. Umjetnik je priznao da voli žene, ali da ni jednom nije prevario.
U Pragu se povezao s ljudima, koji su omogućili kasnije prodaju i izložbe fotografija u Americi....To autoru omogućava da putuje po svijetu, drži predavanja o fotografiji i uživa u pogledu iz svog fotoaparata. Treba naglasiti da Abadžić fotografira u crno-bijeloj tehnici.

20240223-180447

20240223-180457-2

Na fotkama: Stanko Abadžić - fotograf i Marina Šafarić, kustosica. Mjesto radnje: Lauba.

Moje fotografije.

Ljubim!

TIM IMA INTENZIVNE PRIPREME ZA DRŽAVNO

zgmazoretkinje.blog.hr



Od kada smo se vratili iz Martinika tim je iskoristio praznike i imao svakodnevne intenzivne pripreme za Državno prvenstvo. Zadnji trening intenzivnih priprema je u nedjelju.






Praznici su do nedjelja 25.2. treninzi nakon toga ponovo su prema uobičajenom rasporedu.






- nedjelja 25.2. u 13:00 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Rijeka), o/o Šef

- srijeda 28.2. u 16:00 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Gorica), o/o Šef

- subota 9.3. u 13:00 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Slaven), o/o Šef

- nedjelja 10.3. u 10:00 Hercegovačka 111 (generana proba Bajke), o/o Šef

- nedjelja 17.3. u 9:00 Studentski centar (Mažoret bajka), o/o Šef





U DVORIŠTU NAM IZAŠLE VISIBABE I JAGLACI

U dvorištu našeg ureda su izašle visibabe i jaglaci. Dvorište ih je prepuno i prekrasni su. Dakle, definitivno je došlo proljeće. Probijaju se i zumbuli koji će vrlo brzo niknuti.






KOLIKO PEĆI IMAMO

Zagrebačke mažoretkinje u uredu imaju dvije plinske peći, za svaki ured po jednu.

U Bazi u Zagoruju imamo 5 električnih grijalica i jednu plinsku peć

U dvoranama imamo centralna grijanja.






ZABRANE NA TRENINZIMA

U dvoranama Zagrebačkih mažoretkinja najstrože je zabranjeno:
- pušenje
- nošenje naočala (radi opasnosti da štap razbije staklo u oči)
- treniranje u trapericama, mini suknjama isl. (radi ozljeda)
- žvakanje žvakača
- unošenje hrane, grickalica isl.
- uvođenje životinja
- šaranje po zidovima
- paljenje vatre
- prisustvo gledatelja
- bacanje smeča
- ugasite mobitele!
- obavezno preskidanje obuće!!!






OSTALE DONJEGRADSKE PALAČE

Osim do sada navedenih palača Zagreb ima još velikih palača koje nisu baš tako poznate, ali su istinski fascinantne. Ovo se posebno odnosi na palače koje se nalaze u Donjem gradu, na Zrinjevcu, Strossmayerovom i Tomislavovom trgu.

Na Trgu bana Jelačića najpoznatije palače su Harmica i bivša zgrada Croatia Osiguranja. Na Zrinjevcu najpoznatije su palače: Vrhovnog suda, Županijskog suda, Ministarstva vanjskih poslova i Arheološkog muzeja. Na Strossmayerovom trgu to je palača HABOR-a i zgrada Matice Hrvatske. U Gundulićevoj to je svakako zgrada Sestara Milosrdnica, a na Trgu Republike palača Hrvatskog školskog muzeja.






SASTOJKI ZA KUHANJE

Sastojki = namirnice
Špeceraj = živežne namirnice
Prezli = krušne mrvice
Griz = krupica
Grifik brašno = oštro brašno (T400)
Glat brašno = glatako brašno (T550)
Cukor, cukar = šećer
Štaub šećer, štaubcuker = šećer u prahu (mljeveni)
Špinani šećer = karamelizirani šećer
Cvebe = grožđice
Himper = maline
Karfiol = cvjetača
Vugorki = krastavci
Buče = tikve
Paradajz = rajčica
Grincajg = miješano povrće (mrkva, celer i peršin)
Bažulj = grah
Ričet = ječam
Puter, putar = maslac
Šnicl = odrezak
Faširano meso = mljeveno meso
Fileki = tripice
Špek = slanina
Žganci = palenta
Ficlek = mali komadi
Zafrig, ajmprem = prženo brašno, zaprška
Apšmalcano, abšmalcano = kuhano, pa potom poprženo sa mrvicama
Našpikati = zarezati meso i ubaciti u prorez slaninu, češnjak isl.
Dinstati = pirjati
Saft = umak, sok
Soc, zoc = talog od kave

„Na placu sam kupil grincjg za juhu“ = Na tržnici sam kupio miješano povrće za juhu
„Daj napravi šnicle na saft“ = Možeš li skuhati odrezak u umaku
„Bum skukal špek-fileke“ = skuhat ću tripice sa slaninom
„Nareži meso na ficleke pa ga zdinstaj“ = Popirjaj meso narezano na komadiće
„Zdinstaš luk na masti“ = pirjaš luk na masti






RINGIŠPIL

Ringišpil je bio sastavni dio lunaparkova kojih je u Zagrebu bilo bitno više nego danas, iako se i danas svako toliko pojave u kvartovima, no vrlo rijetko u njima ima i ringišpila.

Ringišpil je vrtuljak na struju (prije struje su ga pokretali ljudi ili konji) na kojem iz sredine izlaze krakovi, a sa kojih vise četiri lanca na čijim krajevima je jednostavna stolica koja je imala obruč sa tri strane (da se ne padne) i pokretni obruč sa prednje strane koji se dizao kad bi ušli u stolicu, a spuštao kada ste se vrtili. Djevojke su se mirno vozila na ringišpilu u krug, dok bi mladići izvodili vratolomije na način da bi se odguravali, lovili rukama, odbacivali nogama čime su mijenjali smjer i brzinu stolice, zapetljavali i potom u velikoj brzini otpetljavali isl. Mladići bi sve ovo, ali u blažoj varijanti, radili i curama sa kojima su išli na ringišpil, one bi pritom vriskale i tražile da im se to ne radi, ali bi imale smiješak na licu i zapravo su tražile još. Što bi bio veći frajer, to bi više odguravao odabranu djevojku, i umješnije je lovio u zraku. Zapravo je dio upucavanja bio odlazak na ringišpil, a djevojka koja je sjela ispred mladića zapravo je željela da ju odguruje i lovi. Ekipe, njih i po desetak, su znali izvoditi prave vratolomije zajedno u lancima koji bi se međusobno primali, odguravali, odbacivali…



Nakon dvadesetak krugova ringišpil se usporavao dok nije stao da spokojno možete sa njega sići, no pravi frajeri bi uvijek pri kraju skočili da pokažu kako su hrabri. Prosječna osoba bi izdržala 4-5 vožnji, neki i desetak, a nakon toga bi obično povraćali od vrtnje.

Najveći ringišpil je u Asterix selu u Parizu, koji je ogroman, a u jednom momentu se diže dodatno u zrak i izvlače mu se krakovi, dok se vrh ringišpila naginje, što vožnju čini još atraktivnijom i bržom.



U lunaparkovima su još bile „balerine“, oni vlakići koji su se rotirali na krugu sa krovom koji se u nekom momentu otvarao, pa autići na struju sa odbojnicima, pa vrtuljak sa avionima ili nekim drugim letjelicama (svemirskim brodovima isl.) koji su mogli ići gore-dolje dok su se vrtili u krug, trubiti i eventualno „pucati“, pa vrtuljci sa raznim vozilima, konjima i/ili kočijama, vlakić koji je išao samo u krug isl. Često kada u lunaparkovima su bili i stolni nogometi, one kanđe za pecanje nagrade, zračni hokej isl. stolne igre. Danas lunaparkovi imaju skuplje i komplicirane vratolomije, a tek rijetki imaju nešto od gore spomenutog.

Kada Zagrebačke mažoretkinje imaju nastup u provincijskim mjestima gdje su ringišpili cure uvijek traže da se na njima izludiramo, često puta dobijemo i gratis vožnje da privučemo ostalu raju.




SA BOŽIĆNOG KONCERTA ZAGREBAČIH MAŽORETKINJA - 1. dio

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja
bozickoncert42340000

bozickoncert42340009

bozickoncert42340011

bozickoncert42340016

bozickoncert42340017exclude duplicates

bozickoncert42340024

bozickoncert42340033

bozickoncert42340035

bozickoncert42340039

bozickoncert42340055

bozickoncert42340060

bozickoncert42340061

bozickoncert42340062

bozickoncert42340065

bozickoncert42340069

bozickoncert42340071

bozickoncert42340075duplicate text checker

bozickoncert42340076

bozickoncert42340078

bozickoncert42340083

bozickoncert42340093

bozickoncert42340096remove duplicates from text file

bozickoncert42340097

bozickoncert42340098

bozickoncert42340101

bozickoncert42340113remove duplicates from string

bozickoncert42340116

bozickoncert42340119

bozickoncert42340122

bozickoncert42340128

...nastavak u idućem postu...

Poneko slovo

demetra1.blog.hr

BEZ NOTA

Putujem ovom
Životnom stazom
Sama.
Tek ponekad naši,
Koraci
Tvoji i moji,
Prepoznaju se
U odjeku
Stvarajući sklad
Uglazbljen
Čežnjom.




i malo za dušu

Pisati na blogu

donabellina.blog.hr

blog
pitao me davno jedan blogo frend zašto nemam arhive ?
rekla sam, da ne volim da mi netko viri ispod suknje a mislila pri tome , što će mi arhiva, meni nebitna a ne vjerujem da bi netko trošio vrijeme na moje hrabro razbacivanje riječima koje je jednokratno i potrošno, koje afirmira jedan dan života prenesen sličnima meni.
Ulazim ponekad postavkama u nešto davno napisano i čudim se vlastitim performansima veće ranjivosti, vidim zapravo samu sebe kakva više nisam ali i lajkove potvrde < ovako na neviđeno > baš takva lepršava sam bila nekima zanimljiva a tih nekih sad i nema - samo ih se podsjećam pišući ovaj post
Neki iz virtuale < ovako na neviđeno > postaju i ostaju ne nikovi komunikacije , nego ugodno društvo , dragi ljudi koji na nepoznato vole , suosjećaju , dijele s tobom iste brige a rijetko i radosti , jer obično radosti ostavljamo u sebi i za sebe.
U virtuali je sve moguće : i zloba i zavist i vrijeđanje, ali i pristojnost zadržati na osobnoj razini makar nekima ni to ne uspijeva.
I tako nam idu dani a s njima i neki ljudi na drugu stranu ovoga svijeta , neki ostani živjeti skriveni iza zavjese blogosvijeta
Mislim da sam među zadnjim uzaludnicima koji vjeruju u trajnost nečega, pa makar bilo virtualno
I trivijalno, ako tako netko voli.
I tematski isto , ako netko ima neprobojnu opnu kroz koju ne vidi dalje od sebe.
Možda u reali pokazujemo i prezir i izbjegavanje učmalih standarda, ali na ovome mjestu raširimo ruke u zagrljaj
za tuđe teškoće i volimo ih : nismo zbog toga licemjerni samo osjećamo potrebu biti više topli i emotivni .
Možda sam ostarjela ili sam čvrsto srasla sa svojim zabludama da nema razlike "između ovih i onih vani " samo jedne vidimo, a druge naslućujemo iz postova .
Možda ovim naslućenim čak treba vjerovati više

Danas ti je punih 30

andrea-bosak.blog.hr

20240223-172057

Sretno sine moj

Putovanja

bez-obzira-109.blog.hr

Ulazimo u auto, prođemo naplatne kućice,
smjer je poznat. Moja dica i ja, blaženstvo,
dugo nismo posegnuli za zajedničkim kilometrima.
Pola puta pogledi nam putuju po prepoznatljivosti,
ostatak puta njima nepoznata područja.
Obišli puno zemalja, puno gradova, a ovaj dio susjedstva...,
ostao nepoznat, neistražen.

Opisujem svaki kilometar, polja i jezero nastalo umjetno.
Ona voli ravnice, rijeke i jezera, vole i more,
kad god se do njega more.
Ostaju zadivljeni ljepotom krajolika,
rječicama kojih nema na karti, a one očaravaju
svježinom, brzinom, i uokvirenošću zelenilom koje se obnavlja.

Pupoljci mame puninom, livade cvjetnošću i svježinom
jedna ukomponirana čarolija kojoj se ne nazire kraja.

Vjetar nam je poremetio istraživanje,
valja nam okrijepiti tijela kao što smo duše.
Naši prijatelji četiri desetljeća,
pripremili doček vrijedan careva,
stol prepun izišao iz ruku vrijedne domaćice
kuharice, pjesnikinje, fotografkinje,
naše je bilo uživati i uključiti se u priče iz mladosti,
obrađivati "teme dana", blago politizirati i filozofirati
bez nadmetanja, okršaja, tek uz poneki vic i smijeh iz trbuha.

Mala je ispunila očekivanje, prvi put i izraženom željom za povratkom.
On sa žalom..., zar je trebalo proći toliko godina za doći...
Ja čekam reprizu, kod nas ili kod njih, ne brojimo.

Valja proći granicu, našu, njihovu, carinu, našu, njihovu...,
samo pogledaju i odmahuju, još nismo za pretresa,
nije ga bilo, a neće ga ni biti.
Samo smo mali ljudi, kratkog putovanja praznih torbi i punih srdaca.

Kina opalila šamar Izraelu

politickeanalize.blog.hr

Jako bitan događaj o kojem zapadna medija šute kao zalivena,Kinezi su opalili šamarčinu Izraelu i sionistima u Americi,da se vidi tko je novi gazda u svijetu.
Palestinci imaju pravo na oružanu borbu protiv izraelske okupacije, a takva se borba ne može nazvati terorizmom! Po prvi put u povijesti, pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu, kineski predstavnik Ministarstva vanjskih poslova priznao je Palestincima pravo da se bore protiv Izraela svim sredstvima, uključujući i oružanu borbu! Suci u Haagu imaju na stolu tužbu protiv Izraela za okupaciju Gaze! Zašto se promijenio neutralni stav Pekinga?

U četvrtak, 22. veljače 2024., na okultni datum, u nizozemskom Den Haagu, ispred Međunarodnog kaznenog suda, dogodio se povijesni događaj. Kina je po prvi put u svojoj povijesti prekršila svoj neutralni stav po pitanju Bliskog istoka i prvi put službeno stala na stranu Palestinaca. Suci u Haagu upravo su započeli suđenje protiv Izraela za okupaciju Gaze. Izrael se suočava s optužbama za genocid, etničko čišćenje i niz drugih djela koja je počinio dok je okupirao Gazu.
I pravni savjetnik kineskog ministarstva vanjskih poslova Ma Xin-min citirao je nekoliko međunarodnih rezolucija pred sudom da se borba Palestinaca protiv izraelske okupacije s međunarodnog stajališta ne može nazvati terorizmom, već oslobodilačkom borbom palestinskog naroda u skladu s međunarodnim pravom. Kinesko ministarstvo vanjskih poslova kasnije je pojasnilo da je kineski predstavnik mislio na oslobodilačku borbu Palestinaca na njihovim teritorijima definiranim međunarodnim deklaracijama i prema granicama Države Palestine koje su odredili Ujedinjeni narodi i uspostavili kada je proglašena neovisnost Države Palestine. proglasio 1988.
Kineska vlada je tako priznala status Hamasa u Gazi kao nacionalno-oslobodilačkog pokreta, otvarajući put za isporuku kineskog oružja, kineskog streljiva i eventualno kineskih vojnih savjetnika na palestinska područja. Izrael je bio bijesan posljednjih sati, a Benjamin Netanyahu je čak sazvao hitan sastanak Vijeća sigurnosti kako bi se procijenili rizici za Izrael, što će zapravo značiti kada Peking u četvrtak u Haagu prvi put prekrši svoju politiku neutralnosti i stane na stranu s Palestincima, tj. neprijateljima Izraela. Ovako nešto Izrael nije očekivao ni u najluđim snovima. Ove riječi kineskog predstavnika u Haagu nisu izašle uzalud.

Kraj kineske neutralnosti i zauzimanje upražnjenih pozicija na Bliskom istoku nakon odlazka SAD-a

Prema izraelskim sigurnosnim analitičarima, Peking je službeno otvorio vrata za otvorenu pomoć Palestincima, koja može varirati od humanitarne pomoći do oružja, streljiva i raketa. naprednih vojnih sustava, do slanja kineskih savjetnika na palestinska područja koji će biti zaduženi za obuku lokalnih vojnika. Kina je počela napredovati zbog samouvjerenosti i uvjerenja da se američka moć urušava ne samo u Europi zahvaljujući ruskom SVO-u u Ukrajini, nego praktički u cijelom svijetu. Američka moć više nema saveznike, samo vazale čiju poslušnost održava silom i ucjenama.Simbolično, upravo sada, kada je počela kineska godina zmaja, kineski zmaj je raširio svoja krila i odlučio zamijeniti neutralnost za borbeni stav. Ovaj korak protiv Izraela je potpuno bez presedana, jer takve riječi podrške Palestincima, da oni imaju pravo na oružanu borbu protiv izraelskih okupatora, te da se to ne smije nazivati terorizmom, nikada nisu čule tako otvoreno i oštro od strane bilo tko, čak ni iz Moskve.
Kini su izrasla ogromna krila jer je skupina BRICS postala najjači ekonomski blok na svijetu, pobijedivši zapadnu skupinu G7 u većini praćenih parametara, uključujući i onaj najvažniji, agregatni BDP članica bloka. I tako su se zmajeva krila toliko raširila da je zmaj sada uhvatio palestinsko pitanje u svoju ruku. Jedna stvar je Iran koji je bio prijetnja Izraelu, ali genijalni Bibi, ne može se to drugačije nazvati, uspio je okrenuti Kinu protiv Izraela, a s njom i cijeli BRICS blok, jer jasno je tko kontrolira taj blok ekonomski i najviše sudjeluje u izvedbi bloka.

Kineski zmaj zauzima vakuum moći koji su ostavile SAD na Bliskom istoku

Dok SAD s dementnim predsjednikom gubi moć na Bliskom istoku, kao što sam nekoliko puta istaknuo u svojim člancima i na SVCS-u, ispražnjeni prostor moći nakon raspada SAD-a odmah popunjava nova sila, a to je Kina ! Ne postoji takva stvar kao što je vakuum snage! To sam već nekoliko puta ponovio da svaki put kad sila padne u nekoj regiji, ne dolazi do vakuuma vlasti, nego prostor odmah zauzima i ispunjava nova sila. A upravo se to dogodilo na Bliskom istoku.
Peking ne čeka ništa i širi svoja krila nad Bliskim istokom. Netanyahu će postati nacionalna tragedija, jednostavno političar koji će Izrael dovesti do pada moći i uništenja njegove sigurnosne nadmoći, koju je Izrael desetljećima koristio za istrebljenje i etnički protjerivanje Palestinaca. Izrael postupno postaje izoliran i Amerika više nema moć zaštititi Izrael. Od prošle jeseni Kongres nije odobrio financijsku pomoć Izraelu, kao ni Ukrajini, jer je SAD u konceptualnom kolapsu i raspadu unije te na rubu građanskog rata u SAD-u. Kineski zmaj je grabežljivac i zna kada je američki suparnik slab i ozlijeđen, pa je u Haagu odbačen neutralni ljubičasti kostim, a zmaj je obukao crvenu boju palestinske strane. I to je tek početak.Samo da napomenem,brojevi 11 i 22 brojevi globalista,a još zanimljivije 22.2 Kina kao novi globalni centar upravljanja dala to na stol sucima Haškog suda ,jako važan datum i odluka.

brazilska depilacija

supatnikll.blog.hr

da je recimo Miro Škoro ili ne daj Bože Tonson, koristio osobe niskog rasta, i pjevačicu smanjene inteligencije za promociju vlastitog kretenizma, kao olinjali pseudo rokeri, vascela civilno društvena scena bi se digla na zadnje noge

kolega Kvisko bi nam iscrpno objašnjavao zašto to nije primjereno, a Danka Derifaj i Maja Sever bi zavapile Bože ima li te ?

Ovako ništa, drugovi se mogu sprdat sa svime, to je dapače progresivno i poželjno, pa očekujemo da u idućem nastupu,, osobe niskog rasta guraju jedni drugima ruže u guzicu, a da se pjevačica smanjene inteligencije udara čekićem po glavi.

bila je nekakva rasprava u saboru, tema je u konačnici postala irelevantna, sva bijeda bitno smanjene inteligencije izabranih narodnih poslanika je došla do punog izražaja, bez iznimke su pokazali koliko su siromašni, intelektom, duhom i bilo kakvim sadržajem, i potvrdili da su nam kao takvi potpuno nepotrebni, te da bi bilo bolje da se mjesto u saboru osvaja na lutriji, ili na natjecanju u potezanju konopa

bilo koja metoda ma kako blesava bila teško bi iznjedrila ovako bijedan rezultat kao parlamentarni izbori

inače osim olinjalih pseudo rokera, na nacionalnom glazbenom nadmetanju nastupila je cijela skupina ljudi koji s pjevanjem imaju veze ko ja s brazilskom depilacijom



De da vam pričam...

fragmenti2.blog.hr











Kažu da postoje četiri vrste temperamenta ( https://hr.wikipedia.org/wiki/Temperament)
To su:
- sangvinik
- kolerik
- melankolik
- flegmatik

Ja sam sklona melankoličnom raspoloženju. Oduvijek. Svojevremeno mi je to predstavljalo i nešto veći problem, jer melankolija vas zavodi i ne pušta tako lako iz zagrljaja osjećajem nedodirljivosti, uzvišenosti čak. Takva je tuga - uvjerava vas da na svijetu ne postoji niti jedna druga osoba koja vas je u stanju razumjeti. I kao u svakoj lošoj vezi, u kojoj jedna osoba ima stalnu potrebu kontrolirati, posesivna je i pretjerano ljubomorna, i sve pod izgovorom kako se radi o neizmjernoj ljubavi uspijeva zadržati ovu drugu, tako i vi, iako vas guši, ostajete u ovom mekanom, melankoličnom zagrljaju jer vam se sviđa osjećaj biti voljen, biti (nekome) poseban.

Dakako da nije nimalo lako ni pobjeći nekome/ nečemu što vas stalno proganja, pa još ako nemate kamo...
I tako sam onda ja, nakon jednog takvog proganjanja, na samom rubu očaja postala prava koketa. Sponzoruša.
Jer od očaja se još nitko nije okoristio.
Od tog trenutka od naše veze nastojim biti ona koja je uvijek na dobitku. Tugu, sjetu i slična stanja puštam k sebi sve dok me mogu oplemeniti... onog trenutka kada se iza njihovih leđa pojavi očaj ja se podsjetim da je to ona granica preko koje ne idem. Tu više nemam što raditi, ustajem i odlazim.

Dvorište izgleda kao ratna zona. Izađem van pa se vratim jer ga ne mogu gledati takvog. Zapravo, namjera mi je dati mu malo života, pa sam u to ime porezala skoro sve što se porezati dalo. Jer nekada ranije sađeno je nasumce i bez reda, i da bi se isti uveo potrebno je krenuti skoro od samog početka.
Naravno, svaki zalogaj u kojeg zagrizem preveliki je za mene, ma što god da ja u tom trenutku mislila, pa tako i ovaj. Iako sam jučer zapravo odradila jako veliki posao, trenutno je ovo ona najgora faza. Veliki dio sasječenih loza i drugih biljki sam pokupila, ali i dalje je sve podjednako i golo i razbacano... tužno.
Danas se izgovaram tmurnim vremenom (iako ja takvo vrijeme zapravo volim...) s mogućnošću kiše, pa se držim unutrašnjosti i sve ostavljam ovako kako je.
Još malo ću...

***

Dvorište vam neću slikati, ali ovako izgleda bosiljak kojeg sam posijala pa ga na dulje vrijeme zaboravila u mrzlom prostoru...
Onda sam mu se smilovala pa ga unijela u toplo, na osunčani prozor s kojeg sam ga nehotice pet puta srušila, pa skupljala, pa srušila, pa...

MG-5172

I kak' vam se čini, ima li nade za njega? :O
(ja mislim da ima, osim ako ga još nekoliko puta ne srušim...rolleyes)


***

No da... al' zapravo sam htjela reći kako mi se strašno rade fritule...
A, ako ih ispržim jest ću ih, a onda ću se loše osjećati jer mi takva hrana smeta... i onda sam vas htjela zamoliti da mi držite fige da ne pokleknem thumbup


MG-1451





Kupalište na Zibelu

litterula.blog.hr


06092006-4

VelkaBeba je noćas mirno spavala pa sam i ja uspjela prespavat noć bez ustajanja i kontroliranja dal pljuje, guta, normalno diše i tome slično. Zahvljujući tome probudila sam se nešto ranije nego inače pa smo dadilja i ja uspjele na miru čak i kavicu popit. Ugovor o osobnoj asistenciji su nam produžili za još dva mjeseca pa sam i dalje na "godišnjem bolovanju". Nakon kafenisanja dadilja ide dalje za svojim poslom, a ja se ode malo igrat sa svojim sličicama.

06092006-19Trenutno pregledavam i uređujem fotke na svom malom fotoblogu i vidim da sam do sad objavila 609 fotografija. Spremam ih u poseban folder jer ću inače sve pobrkati i neću imat pojma koje sam objavila a koje su u pripremi. U mojim fotoalbumima na laptopu vlada sveopća zbrka jer sam fotke, kad mi se pokvario stari komp pa sam dobila novi laptop, ubacivala s raznih usb-ova i cd-ova na kojima nisu bile uredno razvrstane i spremljene u mapama po datumu nego po bile razbacane po raznoraznim folderima.

06092006-1

A dok sam snimala fotke digitalcem za vrijeme mojih dugih poslijepodnevnih šetnji znalo mi se dogoditi da mi krepaju sve baterije, i one u aparatu i one rezervne. Digitalac je tada ostao bez baterija dulje od jednog sata jer se svih osam baterija moralo punit. Zbog toga mi je bio izbrisan naštelan datum. A ja sam to tada bila zaboravila i nisam naštelala datum prije ponovnog fotografiranja. Pa mi je lijepo na sve fotke striček digitalac zapisao datum kad je aparatić proizveden ili nešto tome slično. Esem ti tekniku i digitalizaciju kad ne mogu zapamtit koje vražje gumbeke treba pritiskat i kojim redom. Svaki put kad treba nešto podešavat, i za mobitel i za fotoaparat - i ne samo za to nego i za sve kućanske aparate - ja moram uzet knjižicu s uputama i redom čitat i bibat gumbiće.

06092006-21A kad bi mi se to dogodilo da na fotkama nije bio zabilježen točan datum i sat fotografiranja - joooj, jooooj, joooooj, k vragu, taj podatak mi je bio najvažniji - morala sam svakoj slici ručno upisat datum i sat. Jer kad fotografiram biljke moram imat upisan točan datum tak da ih poslije kad mi slike trebaju mogu brzo naći. Osim toga datum snimanja govori mi i točno vrijeme kad biljka koju sam snimila lista, pupa, cvate, kad dozrijevaju plodovi i slično.

06092006-11Među mnogobrojnim slikama koje sam do sad pregledala pronašla sam i fotke kupališta na Zibelu. Onoga dana kad je to snimljeno - da vidimo sad datum i vrijeme snimanja; aha evo ga: 6. rujna 2006. godine - srećom nije bilo mnogo slika, samo pedesetak, jer nisam dugo hodala.

06092006-25 Išla sam zapravo toga petka snimit jednu veliku makluru koja je rasla pokraj nebodera u Cesarčevoj. Njeno je lišće tada bilo još zeleno i znala sam da bi ta velika maklura na početku rujna trebala biti puna velikih zelenih okruglih plodova.

06092006-29

A kad sam već bila u tom dijelu grada odšetala sam se nakon snimanja maklure i na kupalište. Nije bilo nigdje ni žive duše - moram priznat da mi nije bilo baš ugodno onuda sama hodat - al sam se ipak ohrabrila pa sam se spustila skroz do naše divne zelene rijeke i snimila nekoliko fotki.

06092006-8

Dragoj Lili

kintsukoroi.blog.hr

Nadam se da odmaraš
Da je lijepo
počinje ti razdoblje Riba
Meni uvijek bude teže, turbulentno i svakakvo
Tebi nadam se nije tako
U skladu s time
Ribnjak će uvijek biti naše mjesto :-)

20240222-071732

Nadam se da ćemo onuda šetati same jednom

20240223-114640

FB-IMG-1708557442718

I dalje kroz jednu vezu odrađujem
Sve ono u čemu sam u braku bila nesavršena

IMG-20240217-WA0001

Mislim, ako je to uopće moguće
Borim se s vlastitim ljubomornim ispadima
Ko dijete sam si, ne znam dal bi se sama sebi
Smijala ili plakala
Ne znam sama što bih htjela
Zalupiti vrata
Želim li da me se u tom zaustavi

On mora svima biti silno sladak i drag
Taj trud mu je uglavnom nagrađen
Takav je doduše i prema muškarcima
Muž mi je bio dijametralno suprotan
On je mene mučio ljubomorama
Potpuno bezrazložnim jer sam odana ko pas

Javi se svojom muzikom bar
Daj mig da je dobro

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum