novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

21

sri

09/22

Nema naslova

taango.blog.hr

Izvor : internet

Suza na dlanu

danielaland.blog.hr


Još uvijek šutiš, jer sam te zamolio tako, zamolio sam te jer sam odgajan tako da dobijem sve, jesam, da!
Tebi priznajem, razmažen sam i majka mi je uvijek udovoljavala, i očekivao sam dok nisam dovoljno dozrio da i svaka žena u mom životu čini isto,
da to je moj grijeh...no kad je tvoje ja reklo: ne budali, zar želiš biti klinac?
Da, to me uzrujalo! Zašto misliš da sam klinac? Zašto me takva djevojka tako osjeća, vidi?
I onda, onda sam shvatio da se trebam prepustiti, da sam uvijek bio krut, zahtjevan, da sam bio totalni idiot.
Da, žena od mene želi da budem ja.
Da ne udovoljavam, nego da se postavim.
Tome si me ti naučila, ti si me željela, ali si mi rekla : ako želiš uzmi, ne budi slab.
I zbog tebe sam naučio biti snažan.
Odlučan!
I sada znam, da ne bih mogao izdržati ni minutu da ne hvatam tvoje suze.
Jer lako je biti frajer, pušiš, piješ, iskorištavaš žene, činiš s njima sve svoje perverzije, ali ništa, oh, ništa od toga ne utopljuje,
ne udomljuje, ne čini srcem živim kao suza na mom dlanu, one koja plače kada mene nije bilo tu...

Šumski labirint

usputne-biljeske.blog.hr

Nedjelja je popodne, druga u listopadu. Jesen. Godina je okrugla sa tri nule i dvojkom na čelu. Nakon obilnog ručka palim televizor. Na CRT ekranu katodna cijev producira prvu epizodu nove emisije Nedjeljom u 2. Na prvu mi se učini da je termin za takav format potpuno promašen. Ipak gledam. Gost je Ivo Sanader predsjednik HDZ-a koji je u to vrijeme opozicija. Pažnju mi privlači mladi voditelj Aleksandar Stanković. Postavlja konkretna, pronicljiva pitanja. Ne podilazi gostu, ne okoliša. Sugovornik mu je, kao i svaki političar, slatkorječiv. Puno obećava. Iako vode živ razgovor na polovici me njihova konverzacija uljuljka u plitki san. Budim se sat kasnije i gasim televizor. Najednom odlučujem ostatak dana provesti negdje vani u prirodi.

Odluka pada na brdovitu šumu nedaleko od mjesta u kojem živim. Palim auto i vozim se do najbližeg ulaza u šumu. Kod spuštene rampe parkiram i krećem hodati širokim makadamom. Plan je pješačiti kilometar-dva unutar šume, pa istim putem nazad. Od stvari nosim samo ključ od auta u džepu. Nemam ruksak, vodu, ništa. Još nisam u posjedu mobitela. Ne postoji google maps. Dotadašnja iskustva boravka na otvorenom vrlo s skromna, gotovo nikakva. U šumu upadam kao padobranac. Od svega potrebnog za siguran i ugodan boravak u prirodi imam samo dobru volju.

Prvih pola sata čista je uživancija. Povremeno krilima prhne neka nepoznata ptica. Refulima vjetra nošeno suho lišće improvizira neku svoju melodiju. Sve praćeno ujednačenom škripom koju generiraju moji koraci. Puštam misli da nasumično vrludaju uokolo. Nema politike, stresa, ničega negativnog. Sve je spontano, prirodno. Nisko sunce probija se kroz visoka stabla što krajolik čini razigranim i oku ugodnim. Zemlja generira reski miris skorog nadolaska zime. U određenom trenutku kliknuli smo šuma i ja. Osjećam se dobro. Po to sam došao.

Kako ulazim dublje put se sužava. Široki makadam pretvara se u poljski put da bi kasnije prerastao u šumsku stazu koju su utrli strojevi za izvlačenje drva. Dolazim do mjesta na kojem se staza grana. Oprezni i logički dio neuronskih veza sugerira mi kako to treba biti krajnja točka izleta odnosno početni punkt povratka. Ipak onaj znatiželjni, avanturi sklon splet misli, prevlada i navede me da skrenem desno i nastavim još malo dublje istražiti šumu. Kako hodam dalje konfiguracija terena se mijenja. Krajolik je u sve većoj mjeri neravan. Lijevo i desno pojavljuju se padine i duboke vrtače. Stabla su viša, masivnija, pod od suhog lišća deblji. Sve djeluje novo, uzbudljivo. Kao da sam desecima kilometara od kuće na nekoj planini.

Nakon ps sata otptilike nilazim na još jedno račvanje na kojem kratko zastajem. Prilično sam siguran da ću, ako opet skrenem desno, načiniti krug i doći do auta s druge strane. Vremena još imam. Dani još nisu suviše kratki. Bez puno razmišljanja tjeram dalje. Međutim kako odmičem ugoda sve više ustupa mjesto zabrinutosti. Možda ipak stati i okrenuti nazad. Ma ne, to je zasigurno puno duže. Blizu sam izlazu. Mora biti tu iza prvog brijega. Sve manje doživljavam okoliš koji je zapravo prekrasan, fascinantan. Ali zbog rastuće zabrinutosti više nisam u stanju u njemu uživati. Ubrzavam korak kako bi što prije ugledao rub šume i izašao iz labirinta drveća iz kojeg se ubrzano povlače sunčeve zrake. Na teži način uviđam da sumrak u šumi pada ranije i da dolazi nenadano brzo. Shvaćam kako sam stigao do točke nakon koje hodanje u bilo kojem smjeru postaje neizvjesno i nesigurno. Izgubio sam se. Vjetar koji pojačava čini neugodnu zvukofoniju koja generira hladnoću i izaziva strah. Hodam sve brže u smjeru koji nudi kakvo takvo svjetlo. Željno iščekujem neko polje cestu, bilo kakav trag ljudskog djelovanja. Međutim nakon svakog savladanog brijega pojavljuje se novi još veći za nijansu tamniji. Put postaje sve uži i na kraju potpuno iščezava. Čujem samo vlastito glasno disanje. Ne usuđujem se više pogledati ustranu. Umišljam da me iz sumraka vrebaju parovi očiju. Okoliš mi sve više djeluje tjeskobno. Preuzima me panika.

Najednom izbijam na makadamski put. To nije onaj kojim sam došao, ali ipak pruža određeno olakšanje. Kako mrak sve više uzima maha odlučim trčati. Nakon trećeg zavoja vidim svjetlo u daljini. Pomišljam viknuti u tom smjeru. Primjećujem da zrake tog svjetla nisu statične. Čujem sve glasnije zujanje i brundanje. Auto! Ide u mom smjeru. Mašem da stane. Zabrinuti vozač me vidi i zaustavlja rasklimanu Ladu Nivu. Oprezno otvara prozor i upitno me gleda. Skrušeno mu priznajem da sam se izgubio. Pokušavam mu objasniti gdje sam parkirao. Začuđeno konstatira da je to na sasvim drugom kraju sedam-osam kilometara daleko. Molim ga da me odveze tamo. Sjedam na iskrzano sjedalo ruskog terenca. Unutra je ugodno, toplo. Osjećam veliko olakšanje. Kazuje mi postariji vozač kako je velika sreća da je naišao. On je lovočuvar. Brine se o hranilištima unutar šume. Inače ne ide ovako kasno. Taj dan se zadržao kod unuka na rođendanu. Pokušavam ne razmišljati što bi uslijedilo da nije naišao. Dok me ostavlja kod auta po deseti put mu se zahvaljujem i nudim novac barem za benzin. Odbija rezolutno. Ozbiljno me upozorava da više nikad ne kročim u šumu ovako kasno potpuno nespreman. Obećavam i sebi i njemu: Nikad više! U mrklom mraku otključavam auto po kojem se ulovio prvi mraz. Palim ga i vozim se doma u tišini pokušavajući sabrati misli.

U godinama što su uslijedile u tu istu šumu došao sam nebrojeno puta. Pješice, biciklom ili autom apsolvirao sam sve dostupne putove. U razgovoru sa iskusnijima i na lokalnim kartama, a kasnije na i google mapsu proučio sam sve staze. Obično bih krenuo ranije nekad u društvu, češće sam s ruksakom na leđima u kojem je voda, kišna jakna, kapa, rukavice, nešto slatko za energiju, voće, sendvič i obavezno mobitel. Putove koji su me taj prvi put krivo odveli naučio sam napamet. Sva moguća križanja, izlaze, prečice sad imam u malom prstu. Šuma je u konačnici postala mjesto na kojem se osjećam sigurno i ugodno. Znao sam ponekad vidjeti fazane, srne ili divlje svinje koji u pravilu zaziru od ljudi. U više navrata sretao bih onog lovočuvara. Zapamtio me. Obično bi se pozdravili i kratko popričali. Jednom sam vozeći bicikl kroz obližnje selo stao kod njegove kuće na kavu. Sad je u mirovini. Posao je preuzeo njegov sin. Naš prvi susret nikad nismo spomenuli.

MOLITVA

idragi28.blog.hr

Ovaj post posvećujem svim štovateljima BD Marije, naše majke i majke
cijelo čovječanstva, ma kako to tko razumio ili tumačio:

DJEVICE MARIJO, POMOZI NAM!

Gospe, Majko Božja, Majko mira i ljubavi,
Majko prečista i naša moćna zagovornice,
Ti si došla k nama svojoj djeci, da nam
u ovoj suznoj dolini pomogneš.

Žarko Te, Majko, molimo,
pomozi nam kako bismo Ti bili što sličniji!
Pomozi nam tako čvrsto vjerovati u Boga
kao što si Ti vjerovala.

Ti si imala potpuno pouzdanje u Boga
i nisi nikada sumnjala.
Pomozi nam Boga ljubiti kao Ti.
Pomozi nam Boga slušati kao što si Ti slušala.

Pomozi nam biti strpljivima i volju Božju prihvatiti
i radosna je srca u potpunosti ispuniti.
Pomozi nam da budemo čvrsti i kada nam je teško
i kada nešto ne razumijemo.

Pomozi nam tako živjeti da sve činimo na veću slavu Božju
i svoje spasenje. Draga Majko, moli s nama i za nas,
vodi nas sigurnom rukom u raj, da zajedno s Tobom
Boga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova.

Amen.

Čist račun nije duga ljubav...

fragmenti2.blog.hr








Prošle godine sam imala majstore u kući. Dogovorim ja s njima cijenu i kažem da bih odmah platila - čist račun, duga ljubav, tako nekako... uglavnom, neću ih nadgledati, a oni kad završe posao ne moraju me tražiti a ni čekati. Mislila sam kako je to fer od mene, međutim, pobuniše se majstori, jer da im nisam ni kavu ponudila, a kamoli što drugo.
Kako ne bih izazvala 'diplomatski incident', potrčim ja odmah pa skuham kavu i izvučem sva alkoholna i bezalkoholna pića koja sam imala... skup' s limunom za mineralnu vodu.

Jutros su majstori ponovno došli, i ja ih, poučena iskustvom od prošle godine, odmah zaskočim 'tekućim pitanjem' ... a oni uglas povikaše da neće kavu. Samo će vodu.
Bez limuna.
I ajd, odnesem ja njima vodu, a poslije ću im ipak i pivo odnijeti, stavila sam ga hladiti... no ako znam zašto kavu neće...
A sigurna sam da kuham odličnu :I






TRASH

starrynight2022.blog.hr

TRASH je in, a ovo je vrhunski trash i kič, a što je ekstremno to je i appealing, izražava čežnju da bude uočeno i konzumirano, egzibicionizam jeftinog kiča i trasha siromašnih ljepotica koje se bore za egzistenciju u surovim životnim uvjetima u kojima perje i kič siromašnih žena stoji nasurot reketu estetski neodgojene, neobrazovane mafije u pljačkaškim pohodima eksploatacije i bogaćenja, sraz pljačke i reakcije ulice na pljačku u dovinuću kako namamiti pljačkaša da izuje novac koji je opljačkao i naplatio reketima na ono na što otkida, jeftinoću i bezukus iz kojih se vinuo u pljačku i sad je bogat i troši. Elegancija ga nikada neće stimulirati, samo trash, i to je taj tango trasha i mafije, sirotinja i mafija i njihov ukus koji prekriva Balkan kao delirij.



http://www.sbperiskop.net/objave/sexy-carapice-dajane-miklos-i-matee-jakopine#74137

* Kupus - pužići i pureća kobasica ... 590 kcal

minus40kg.blog.hr



10 dag pureće kobasice za kuhanje ... 280
5 dag tjestenine ... 180
20 dag mladog kupusa ... 40
0,1 dl suncokretovog ulja ... 90
sol, papar, senf

- naribaj kupus što tanje
- dinstaj ga u tavici na ulju do granice karamelizacije
- serviraj uz tjesteninu i kuhane pureće kobasice

Vrlo ukusno iako nisu flekice, a mesni prilog,
može ovakav, a može i onakav, kako već ispadne ;)

Nema se potrebe ičega držati kao pijan plota,
a najmanje treba žaliti za onim čega nema.

* nezamislivo

davgindo.blog.hr



mnogi su ljudi baš jako izbirljivi,
ponudiš im ruže egzotičnog mirisa,
a oni odmah sve nešto kao sumnjičavi,
hoću reći,
da, svašta se prodaje pod mirisno cvijeće :)))

Nema naslova

zinhof.blog.hr



COVER
AL STEWART - Time Passages (1978)

Al Stewart is a Scottish singer-songwriter and folk-rock musician who rose to prominence as part of the British folk revival in the 1960s and 1970s. He developed a unique style of combining folk-rock songs with delicately woven tales of characters and events from history. Time Passages is the eighth studio album by Al Stewart, released in September 1978. It is the follow-up to his 1976 album Year of the Cat. The album, like 1975's Modern Times and 1976's Year of the Cat, was once again produced by Alan Parsons. The album's title track (which, when edited, reached #7 on the Billboard charts) and "End of the Day" were both co-written by Peter White. The title track also reached #1 on the Billboard Adult Contemporary charts for 10 weeks.

Deluxe 4 disc (three CDs + DVD) edition features his stunning new 5.1 Surround sound mix from the original multi-track tapes. In addition, the set includes single edits, an album session out-take, four demo tracks recorded in Los Angeles in August 1977 and for the first time the complete concert recorded at the studios of WKQK-FM in Chicago in October 1978. Also features an illustrated 68-page book with a new essay featuring an interview with Al Stewart and a facsimile promotional poster and a set of four postcards. Digitally remastered and expanded edition of Time Passages, the legendary album by Al Stewart, first released in September 1978. Stewart's third album recorded with Alan Parsons, Time Passages followed the hugely successful platinum-selling Year Of The Cat. Recorded at the close of 1977 and during the early months of 1978 at Davlen Studios in Los Angeles, Time Passages was an album of as much immense musical inventiveness. Despite pressure to produce an equally successful follow-up record, Al Stewart rose to the occasion with Time Passages, an album that was as musically inventive and creative as it's predecessor, a triumph both in terms of Al Stewart's song writing and the stunning and sophisticated production by Alan Parsons. Featuring such classic songs as 'Valentina Way', 'Life In Dark Water', 'The Palace Of Versailles', 'Timeless Skies', 'Almost Lucy' and the classic title track, Time Passages was another commercial and critical success on it's release, reaching the US Billboard Top Ten and the UK Top 40. The single 'Time Passages' was also a Top Ten hit in the United States.

back
Download: https://ydray.com/get/t/16637385598629bMxc83ff0a2e6c11Kr

https://www.mediafire.com/file/tc1k6j43khu6hba/ALSTEWARTTimePassages7821.rar/file

izvan konstelacije

potok42.blog.hr


često me iznenada pita što nešto znači,
a laptop joj ima stalno umočen googleprst
u sveznajuće internetsko more.
ne zanima me jako zašto ju odjednom počnu
zanimati neki predmeti, pojave, bića, uzroci,
pa odgovaram predavački, učeno, upotrebljivo;
nisam podozriv, ne umećem pojam u širu sliku,
ne proračunavam moguće skrivene pobude.

željela je doznati i značenje pojma konstelacija.
kažem joj da se radi o prividnom položaju
planeta, sunca, mjeseca prema zviježđima,
i po zvjezdoznanstvu i po zodijačkim ustrojstvima.
ne spominjem joj da je konstelacija i odnos snaga,
pomicanje utjecaja uslijed stjecaja okolnosti,
i značaj iskustva u međusobnoj povezanosti.
i pomislim kako sam u svakom tom smislu
privid u prividnosti, tek jeka nekadašnjeg,
daleki, mrtvi, mračni, nenaseljeni planet,
izvan položaja vrtnje oko sunca bliskosti.


Trinaest crnih bisera...

dinajina-sjecanja.blog.hr

.



Davno su okopnili snjegovi s kojima su nestali tragovi naših koraka.
U pukotini željenog zaborava jecaj nepostojanja…





Iz bljeska svjetlosti izranjaju lijepe uspomene.
Bila je jesen 1986. Grad u kojem sam odrasla me dočekao Suncem…
koračala sam poznatim ulicama i promtrala lica prolaznika,
prisjećala se mladosti, mirisa svježeg kruha, poezije u
Tingl Tanglu, hramu pjesnika, glumaca i filozofa,
revolucije cvijeća i kruga mladih buntovika.
Da, tada smo željeli promijeniti svijet...
sjetih se proljeća 1986 i promocije
mojih Osamnaest crvenih ruža...





Na plakatu ispred teatra vidjeh njegov lik...
Uđoh u Talijin hram… u svetište davnih uspomena...
Sjedio je i čitao moju zbirku "osamnaest crvenih ruža"
spuštena pogleda je šapnuo… darovala mi tvoja mama
i rekla da dolaziš... zanijemila sam.
Imaš još uvijek isti parfem, kao onda u vlaku.
govorio je dižući pogled…
u njegovim očima tajna skrivena u kutku mog svemira,
srce je promijenilo ritam…upoznah jednu drugaćiju sebe…

nekoliko godina kasnije dobih bijeli biser i suzu školjke na dar.
Danas imam nisku bijelih bisera...

Dijana Jelčić


Riješi kviz #184

blogokviz.blog.hr


Dobro došli na blogokviz!

Blogokviz je blog na kojem objavljujem kratke kvizove općeg znanja koji sadržavaju 10 pitanja iz različitih područja poput geografije, povijesti, glazbe, sporta, književnosti i dr.

Kviz se rješava na način da se na početnom prozoru kviza klikne "DALJE" čime se otvara prvo pitanje te nakon što se označi jedan odgovor treba ponovo kliknuti "DALJE" čime se otvara drugo pitanje i tako sve do kraja kviza. Ako se želite vratiti na prethodno pitanje i promijeniti odgovor kliknite na gumb "NATRAG".

Nakon što odgovorite na sva pitanja na kraju kviza treba kliknuti na gumb „PODNESI“ čime se otvara stranica s gumbom „PRIKAZ REZULTATA“ (ako se ne vidi skrolajte prema vrhu da postane vidljiv), te se klikom na taj gumb prikazuju rezultati kviza, odnosno prikazuje se koji su odgovori bili točni, a koji netočni. Ispod gumba „PRIKAZ REZULTATA“ imate mogućnost pogledati statistiku rješavanja kviza, odnosno rezultate svih odgovora te mogućnost da ponovo odigrate kviz. :)

Ako se ne vide "DALJE", "NATRAG" i "PODNESI", unutar obrasca kviza treba skrolat prema dnu da postanu vidljivi.

Napomena *Obavezno znači da se pitanja ne mogu preskakati i da kviz ne možete podnijeti ako niste odgovorili na sva pitanja.

Slijedi kratka pauza u objavljivanju od tjedan dana.

Ako ste propustili koji kviz ili križaljku, poveznice su sa strane u boksu.

Uživajte u kvizu! :)

Učitavanje…

Statistika iz prethodnog kviza. (za bolji prikaz kliknite na sliku)

Nacrtaj mi čekanje

stella.blog.hr


U Društvu književnika Beograda održana je promocija
romana Vladanke Cvetković "Nacrtaj mi čekanje".


Radi se o pravom ženskom romanu pomoću kojeg
žene mogu bolje razumjeti same sebe, a muškarci
naučiti kako da razumiju žene.

Moderator je bila Anka Stanojčić, sekretar Društva
književnika Beograda.

Četiri dame su naizmjenično čitale izabrane odlomke
koji su naslikali cjelinu. Prva autorica, Vladanka Cvetković,
koja je iznijela lik Mirjam.

Pa moderator Anka Stanojčić, koja je čitala lik Vukice.

Sladjana Belko nam je dočarala Tamaru.

Ljilja Lambić je bila uspješan narator.

Bila je ovo promocija za pažljive slušatelje, na kojoj se
nije čulo ni šuškanje, a kamoli neka reč iz publike.
Vladanka Cvetković je nacrtala čekanje, a naše je
da pročitamo knjigu i nešto naučimo.




Roditelji & Djeca hehe..

eurosmijeh.blog.hr



Ne postoje loša djeca, samo loši roditelji… (S. Ferenczi)



Djeca vas ne čine roditeljem kao što vas klavir ne
čini pijanistom. (Michael Levine)



Roditelji vole svoju djecu više nego što djeca vole roditelje.
(Korejska poslovica)



Djeca su ogledalo roditelja. (Kineske poslovice)



Griješe roditelji koji uobražavaju da je njihovo prisustvo
djeci toliko neophodno. (Goethe)



Pametni roditelji dopuštaju svojoj djeci da
poneki put i pogriješe. (Gandi)



Jedno upozorenje roditeljima: Ako vi budete tukli svoju djecu,
ona će tući vaše unuke. (Dušan Radović)



Gastro kutak i ego (egoistični)

luki2.blog.hr



Grah, kobasica, luk....Mljac!





Palačinke na sunce! :)))) Ili kišu?! :)))) Punjenje je: sir, nutella i pekmez od malina (mojih ruku djelo):))))

Veseli me podijeliti ono, što mene veseli. Sviđalo se to nekome ili ne. I kao uvijek - uživam u svakom trenutku.

I čudom se čudim nekim ljudima koji vole samo kritizirati druge, koji govore nekome o moralu, a sami ga nemaju. A najviše, pak, volim one koji su dolazili na moj blog, hvalili i pohvaljivali - i odjednom - odlučili biti "iskreni"....Da vas pitam: da li bi ste ikada više komunicirali s nekim, kome ste pomagali kad je bio napadan; koji zna da ste otišli s bloga zbog nekih nevaljanih pojedinaca, koji su i sami iskusili bijes i teške riječi od strane ih istih - a onda dođu i s oproštenjem vam se pokakaju po blogu, jer vi kao imate ego, jer vi kao ne trpite kritiku...Lud, zbunjen, nenormalan...:((((( Što je najgore, takvim svojim istupom otvaraju prostor onima, koji vas ne mogu vidjeti...:(((( To je u redu?! To znači da ta osoba nema ego?! To znači da mu se odjednom "prosvijetlilo" pa je počeo govoriti neku "istinu", koju mijenja prema prigodi, pa je jedan dan istina jedno, drugi dan bi se o tome dalo diskutirati, a treći dan - puj, pik ne vrijedi što je ranije rekao....

Ne volim takve prevtljivce, ne volim takav način komunikacije, a pogotovo mi je žao što sam se za takve ljude zalagala, vjerujući u njih. Osobno. Kakvo razočarenje...:((((( Ne znam - voljela bih se mijenjati kako vjetar puše - ali nisam takva. Nisam tako odgojena, ne razmišljam tako. Stojim iza svoga, i ne odričem se nikoga - sve dok me zaista duboko ne razočara.

Ponosna sam na sebe, jer sve što sam napravila - sama sam napravila, stvorila, odradila....I uživala u procesu. To nije ego - to su činjenice. Koliko god netko umislio drugačije. Ne smiješ reći da si uspjela, ne smiješ reći da si sretna...I ni slučajno ne reći da imaš podršku, moralnu, punu ljubavi i ponosa od strane obitelji i prijatelja...Ma nemojte?! Tko će mi zabraniti?! Neki, koji ne znaju što bi sa sobom, duboko nesretni u životu i svim odnosima...

Ista sam u životu kao i na blogu. Pravedna, ne volim nasilje ni jedne vrste, ne volim se svađati, ignoriram one, kojima nemam što lijepo reći...Jeste li znali da je mobbing na društvenim mrežama takav, da nekoga labilnijeg može otjeratim u smrt?!
Evo, kod susjeda, u Srbiji - neki tamo kretenko po imenu Baka Prase kazao je jednoj mladoj blogerici od dvadesetak godina, ako ne i manje, Kiki - da kako to izgleda, da što se još nije ubila, da ovo, da ono...Djevojka, inače jako lijepa, visoka, vitka, plave kose - ali i da nije - nije mogla izdžati pritisak budale starije od sebe, manipulatora i lezilebovića - i ubila se.:(((((( Tek kada su ga prozvali u medijima - država se pozabavila s čovjekom....I još su pronašli niz krivičnih djela, zbog koji će odgovarati....Ali, mladi život nitko ne može vratiti. Nikada.

No, ima nas - baš svakakvih. Što ćemo. Sve je to presjek društva, u kojem živimo. Treba samo pustiti, neka voda nosi - i nikada se više ne osvrnuti na takve "ljude".

Ljubim vas!



Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum