Sve kategorije po listama
18
sri
12/24
Hrvoje putnik
usputne-biljeske.blog.hr
Volim čitati putopise. Iako nije čest slučaj da je putopisac i dobar pisac. Što sam stariji kod knjiga mi je važniji stil, pa tek onda sadržaj. Ako zbijeni redci ne skrivaju ono nešto posebno mašta ovog čitatelja ostaje tapkati u mjestu, a knjige čitam kako bi je raspirio. Ako se se međutim talentiran pojedinac vješto igra riječima, plete priču posebnije od drugih tad ima svu moju pažnju i simpatiju. Nerijetko putnici posjete atraktivna mjesta, natuku svu silu kilometara, prikupe brojne "kvačice". Poneseni silinom dojmova i viškom spisateljskog samopouzdanja krenu pisati. Međutim nerijetko se priča otprilike svede na dugačku kobasicu teksta: Gdje sam bio? Što sam vidio? Meni to nije dovoljno. Dobar putopis treba i komponentu: Kako sam doživio viđeno? Što sam od doživljenog doma donio? Tek tad ima smisla od puta praviti knjigu.
Prije oko tri godine u ruke mi je dospio planinarski putopis "Himalajski dnevnik" simpatično podnaslovljen "Vlaji na Himalaji" autora Hrvoja Rupčića osnivača i frontmena grupe Cubismo. Dok sam je listao pomislio sam da se radi o pomalo suhoparnom i neinventivnom dnevničkom zapisu planinarskog uspona. Međutim Rupčić me već na prvim stranicama razuvjerio. O ekspediciji na šest i pol tisuća metara visoki vrh Mera Peak u Nepalu ispisao je britak i pitak putopisni prvijenac. Ekipu je predvodio naš legendarni penjač Stipe Božić. Bio je tu i glumac Vedran Mlikota i još desetak manje poznatih planinara. Iako je od čitanja prošlo podosta u sjećanju mi je ostao dojam kako Rupčić sjajno prenosi oduševljenje viđenim i emociju doživljenog.
Kako nisam baš pasionirani slušatelj Cubisma sve donedavno na Rupčića sam pomalo zaboravio. Međutim pažnju mi je opet privukao knjigom "Putešestvije po Turkestanu". U njoj opisuje oko mjesec dana dugo putovanje motorom po srednjoj Aziji. U društvu supruge Ivane krstari tako Hrvoje kroz "Stanove" odnosno prašnjavim putevima nekadašnjeg Pezijskog carstva zastajući u drevnim gradovima punktovima čuvenog puta svile. Kruna putovanja dolazak je u planine Pamira i prolazak legendarne pamirske autoceste. Nepretencioznim, lucidnim stilom autor ove knjige apsolutno me pridobio. Ako sanjarite i sami se jednom otisnuti na istok onda ove stranice mogu biti priručnik odnosno one su crv koji golica maštu i uzrokuje svrab u stopalima.
Nedugo nakon što sam je pročitao njezin autor došao je u ivanićku knjižnicu promovirati je. Iako mi je njezin sadržaj bio poznat otišao sam iz prve ruke čuti kako je nastala. Hrvoje se i kao govornik prezentirao jezgrovito i upečatljivo. Materijala sa brojnih putovanja nije mu nedostajalo. U par navrata izmamio je uzdahe i čuđenje prisutnih. Meni su dodatna dimenzija bili video isječci s putovanja vješto uklopljeni udobro pripremljenu prezentaciju. Autorica svih foto i video sadržaja njegova je suputnica. Na kraju sam kupio treću putopisnu knjigu "U zemlji plemenitih ljudi" u kojoj na bjelini papira čitatelju podastire iskustvo i putove Irana. Zamolio sam ga da mi se na nju potpiše kako bi imao uspomenu na taj susret. Pritom ssm mu stisnuo ruku i poželio sreću. To je također motoristički putopis u društvu mama Huanite kako od milja zove suprugu. U njemu, osim opisa samog putovanja, naglasak stavlja na izraženu gostoljubivost domaćih ljudi s kojima dolazi u susret. Dobrano razbija predrasude koje smo kroz medije o Iranu usvojili. Evocira slavnu i bogatu prošlost Perzije na kojoj počiva. U maniri vrsnog putopisca nudi čitatelju mogućnost da iz udobnosti vlastitog naslonjača "doda gas" i otisne se u potragu za mjestima i horizontima pod kojima sunce izlazi. U ove kratke zimske dane ovaj čitatelj tim zrakama bivao je obasjan.
Medenjaci na čekanju
fragmenti2.blog.hr
Ovaj Božić je definitivno od onih ambicioznijih. Vidjelo se to još i ranije; već nekoliko puta sam se ulovila kako mu hvatam ritam, ritam koj nije moj, pa se onda prisilno zaustavljala...
Još uvijek ne znam s koje strane ću mu točno prići... ali sve dok sam svjesna da ja ništa ne moram, ako to ne želim, sve je onako kako i treba biti.
A sada prvo kava.
U zdrav mozak (da ne ukaljam post bRezobraznim naslovom :) )
konobarica123.blog.hr
Jesam vam ikada pričala o svom Zakonitom?
Vjerujem da nisam onako dubinski. Ma neću ni sada. Navesti ću samo nekoliko činjenica, e da bih vam što plastičnije opisala jedan oblik vrijeđanja zdravog razuma. Jebanja u zdrav mozak, kako mi to lijepo sročimo.
Osmog siječnja će mu ukloniti sve oblike eventualnog kreditiranja od strane njegove banke. Onakve banke, znate, u kojoj većina moje generacije ostaje od prvog zaposlenja još od Jugoslavije i njenih banaka, pa preko hrvatskih nasljednica banaka Jugoslavije. Jer mi kad se vežemo, nešto nam ide za cijeli život. Barem,.
Oni to nazivaju ukidanje kratkoročnih obveza. Meni sa elementarnim ekonomskim znanjima nije baš jasno kako nešto može postati obveza, a da nije korišteno, ali to sam ja. I slabo razumijem bankarski jezik.
Da malo opišem kreditnu sposobnost svog supruga, onako kako je ja, laik vidim. 1999. godine kupovali smo stan. Skrpali lovu sa svih strana, nešto imali, nešto posudili, nešto dobili i nešto je trebalo izvući kredita. Za one koji nisu upoznati sa tim vremenom, kredite su tada dobivali samo stalno zaposleni, u državnim firmama, stabilnim firmama (ina, hep, hp...) ili jedinicama lokalne samouprave i to pod sljedećim uvjetima: jedan sudužnik, par jamaca ( mi konkretno četiri), svi obavezno iz prethodno opisanih firmi i stalno zaposleni, uz uvjete da iz matične firme korisnika kredita može biti samo jedan od vesele skupine, a ostali iz drugih. Skupili smo dakle jaranice i jarane koji ispunjavaju uvjete i pristadoše nam biti jamci, sudužnici i sve to tako i od banke (ne ove o kojoj ću pisati, jer suprug u to vrijeme prima pola dohotka na jednu, a pola na drgug banku, svojim izborom) nakamčimo 15 milja maraka, od kojih 4 i pol ostavljamo kao polog banci. To je ujedno iznos kojim je pokrivena godina dana našeg dugovanja, pa ako IPAK jedna od stabilnih firmi propadne, kredit se u nekom momentu prestane vraćati etc, etc oni maju osiguranje... Sve ovo prikazujem da pokušam objasniti pod kojim je uvjetima Zakoniti početkom milenija uspio dobiti kredit. Ja to ne mogu ni u snu jer sam konitinuirano u „ako nećeš ti ima tko hoće“ neizvjesnom statusu pri neizvjesnim poslodavcima tih divnih godina koje su istkale oko dva stoljeća blagostanja mlade nam suverene i svoj na svome države. E.
Nakon što smo isplatili taj kredit i malo se stabilizirali, bilo je kredita i kreditića kojima smo išli kroz život, a koje je Zakoniti vukao i uredno vraćao. Nije to baš bio kontunitet iz kredita u kredit, ali bilo ih je. Jer on je u očima banke uvijek bio stabilan.
Ove godine nakon kolovoza, po prvi put, nakon zajedničkih 27 godina zapali smo u financijsko stanje – sad sam si okej. Zakoniti prestaje biti jamac meni koja sam nakon 10 godina zatvorila jedan „kreditić“. Free od kredita. Jeeeeiii!
Četiri mjeseca kasnije, njemu, uberstabilnom prema kreditnoj sposobnosti, mailom stiže obavijest da mu ukidanju sve kratkoročne (?) obveze (?).
Podatke je uredno ažurirao kad je bilo vrijeme za to, da ne bude zabune.
Kada je tražio objašnjenje iz matične banke (kojoj je vjeran duže no svojoj supruzi) što mailom, što telefonom, nekoliko puta sa nekoliko razna dobija istu pilanu od odgovora. U matičnoj ga poslovnici osobna bankarica šalje na šalter, odbivši mu dati termin za sastanak, na šalteru ga djelatnica šalje istoj toj osobnoj bankarici da s njom dogovori sastanak, na kraju svega on iskamči obećanje za telefonski poziv iz banke (jer ste vi na prvom mjestu). Šalje mailove, traži odgovor. Dobija poluautomatizirane odgovore mailom ili u nekoliko navrata i telefonom.
Slijedom naše pomne analize..., usljed promjene uvjeta... i vezano uz poslovnu politiku banke.
U ovom trenutku, kada mu je ostalo još tri tjedna do ostanka bez mogućnosti korištenja „kratkoročnih obveza“ jasno je da ih neće ponovno „izboriti“. Iako mu više do toga i nije stalo, jer neku je odluku već donio.
Želi samo znati što se to dogodilo u uvjetima koje on eto odjednom, nakon pustih godina više ne udovoljava, a da se ništa u uvjetima promijenilo nije. Makar to bio i neki bizaran uvjet tipa pljunuli ste ispred poslovnice Opatija tog i tog dana, a mi to ne toleriramo.
Želi znati koliko je naša pomna analiza vjerodostojan alat za degradiranje dugogodišnjeg klijenta koji ima stabilne prihode, nikada nije išao u nedozvoljeni minus te je sve svoje obaveze prema banci uredno i na vrijeme podmirivao, a trenutno nije kreditni dužnik, niti jamac.
Na kraju, uistinu, želio bi znati kakva je to poslovna politika banke što svog klijenta, dugogodišnjeg klijenta koji je mali ali onaj jaaako bitan, uz milione tako sličnih njemu, kotačić koji uredno podmiruje sve obaveze (kratkoročne obveze kada ih koristi) degradira bez riječi konkretnog objašnjenja.
Kada više nema nikakvih obaveza po kratkoročnim obvezama i kad nije opterećen ničijim kreditom, očito banci više kao takav, iako dugogodišnji, ne vrijedi. Ne vrijedi do te mjere da je ta banka bez jebemti, onako ladno i bez obzira spremna učiniti njega, a i sve nas ostale u sličnom trenutku, glupim i izvrijeđati zdrav razum i inteligenciju.
Izjebati u zdrav mozak.
Jer ste vi na prvom mjestu.
Ako je i od banke – previše je.
I tužno baš.
Albert Camus o umjetnosti
penetenziagite.blog.hr
"Umjetnik razlikuje tamo gdje osvajač izjednačuje. Umjetnik koji živi i stvara na razini tijela i strasti, zna da ništa nije jednostavno i da drugi postoji. Osvajač želi da drugi ne postoji, njegov je svijet svijet gospodara i robova, upravo svijet u kojem živimo. Svijet umjetnika svijet je živih prepirki i razumijevanja. Pred suvremenim političkim društvom jedini suvisli stav umjetnika jest nepopustljivo odbijanje - ili odricanje od umjetnosti.”
Pišem srcem za dušu...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Jure Kaštelan, hrvatski pjesnik i književnik. rodio se u Zakučcu kraj Omiša, na rijeci Cetini na obroncima Mosora.18. prosinca 1919.
umro u Zagrebu, 24. veljače 1990.
"Dijana Starčević piše pjesme odavna. Ona je kao dijete glumice rano dodirnula nevidlji svijet sna i privida, lica i naličja, obraza i obrazine. A to nije njeno jedino iskustvo, Njena shvaćanja poezije počinju u žarištu dubljem od površine razine stvarne vidljivosti. Izvore ljepote ona traži u zatrpanoj dubini tragičnog pamćenja. Osamnaest crvenih ruža je venulo u perivoju sjećanja, niska od trinaest crnih bisera je ležala na stazi koja nikamo nije vodila, a život se događao svitanjima i sutonima.
Nije jednostavno imenovati unutarnja stanja ali je smisao pjesme upravo u tome da uobliči "to nešto bezimeno što u nama raste..",nije lako objasniti zašto se pišu pjesme. Treba ih čitati, one same govore. I tebi i meni."
dio recenzije Jure Kaštelana iz knjige "Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.
Sjećam se naših razgovora, poticao me govoreći o sebi,
iz sjećanja na postojeće obrasce izranjaju novi oblici,
slijedio je poslanje antičkih pjesnika, oslanjao se na
izvore iz kojih je učio, sučeljavao svijest i prirodu,
fizičko i metafizičko.
Rekoh mu, prisjećam se vaše poetske drame
„Pijesak i pjena“
bilo mi je devet godina i na premijeri ništa nisam
razumjela.
Nasmješio se, ni vlast je nije razumjela,
dobili smo zabranu izvođenja.
Presudne su bile riječi čuvarice zatvora
ja bih one gore stavila dole, a vas poslala gore,
tražili su da je izbrišem iz drame, na to nisam
pristao
sa sjetom u očima je priznao svoj tadašnji grijeh.
Odgledala sam je par puta zbog mame i njene lutke
S trinaest godina osjetih ljepotu dijaloga
sjećam se lutkinog razgovora s nepoznatim,
vidijeh dvoje ljudi usamljenih pod svjetlošću koju ne vide.
Ona pod svijetlom suncokreta, leptira i katedrala.
On pod korijenjem leda i žudnje.
Meni je ova molitva djevojke i Arlekina divan kraj priče.
Noći ne ostavljaj samu svoju djecu,
uvedi nas u san. Neka zora rodi Afroditu,
neka joj sunce pročešlja kosu, neka se rodi ljubav…
Ti pišeš o ljubavi i katarzi, o hramu koji je postao gubilište
i o suncu koje proćiščava sve, pišeš srcem za dušu.
Nakon dvadesetisedam gudina skupih napisano u korice i više ne izdajem zbirke... prolazim katarzu, pišem srcem za dušu...
Dijana Jelčić
Dani D
nachtfresser.blog.hr
svjež poput pečenog pileta u supermarketu
meso staro, a friško iz pećnice
spremam se za egzekucije
ne ide to kod mene za jedan dan
pas ne želi u jutarnju šetnju
navikao da mu se nude stalno nove prilike
ja ne znam što ću s vremenom
greškom ustao u triipol umjesto u pet
evo i google me korigira
ne smije se pisati triipol
a bogami i google je crveno podcrtano
svjež prijatelj pjesnik iz druge vremenske zone
objavljuje na fejsu kojem konačno mogu pristupiti
svoj novi prijevod borchertove priče
noćna nacistička patrola sreće zaljubljeni par
za drugog rata u okupiranom parizu
ljubav okupatorskog vojnika i domaće djevojke
nisu svi uniformirani panduri glupi
jedan se, kad su već prošli vraća
kopka ga način ženinog šminkanja
pa legitimira zabranjenu ljubav
pišem mu na chat oko 4 ujutro
ja baš razmišljam o borchertovoj
pa noću spavaju štakori
on je kaže i to preveo, to "doch"
je uvijek problematično kod prijevoda
sjeti se pa pita koliko je
kod tebe sati, zašto ne spavaš
čekam, odgovaram, još mi nije priopćeno
jel mi možda otkucava vrijeme...
* Pasta San Daniele ... 410 kcal
minus40kg.blog.hr
5 dag tjestenine od ljubičastog batata ... 180
5 dag pršuta Ruža ... 130
10 dag svježeg kravljeg zrnatog sira ... 100
sol, vlasac, ...
- skuhaj tjesteninu, ocijedi
- umiješaj svježi sir i trakice pršuta
- serviraj uz neku salatu ili kiselo povrće
Tjestenina s batatom je laganija,
tj. lakše probavljiva i nutritivno bar dijelom vrjednija.
Dobro je i to što joj je dovoljno oko 5 minuta kuhanja u slanoj vodi.
Jelo je izvrsno, okusom, jednostavnošću i brzinom pripreme.
Izvorno ide obično tijesto, svježi kravlji sir i špek,
ali zašto ne probati i malo drugačije.
P.S.
Kada vladaš svojim tanjurom, vladaš i svojim zdravljem. ... M.C.
Izbor hrane igra ključnu ulogu u našem zdravlju. Evo nekoliko savjeta za zdravlje kroz hranu:
1. Raznovrsna prehrana: Pokušaj jesti raznolike namirnice kako bi unio sve potrebne nutrijente.
2. Voće i povrće: Oni su bogati vitaminima, mineralima i vlaknima, a pomažu održavanju zdravlja.
3. Cjelovite žitarice: Biraj integralne proizvode umjesto rafiniranih kako bi povećao unos vlakana.
4. Proteini: Uključi proteine iz različitih izvora, uključujući mahunarke, orašaste plodove i ribu.
5. Hidratacija: Pij puno vode. Voda je ključna za sve funkcije tijela.
6. Uravnotežen unos: Pazi na veličinu porcija i izbjegavaj prejedanje.
Pazi na svoj tanjur i tvoje tijelo će ti biti zahvalno!
Bogata priroda šibenskog kraja
goransafarek.blog.hr
Šibensko-kninska županija obuhvaća područje od najvišeg vrha Hrvatske do modrih dubina Jadrana, preko krških planina, polja, divljih rijeka s mirnim izvorima, slapovima i kanjonima, razvedenom obalom, šumama i travnjacima. Pogledajte što sve nudi!
Ada
stella.blog.hr
Ada Ciganlija u kasnu jesen? Hladno, srećemo bicikliste
i trkače, a malo šetača. Odšetali smo do podnožja Mosta na Adi.
Ipak je lep, posebne konstrukcije.
A poslije šetnje u "Nautičar" na najbolju riblju čorbu
u gradu i odličnog smuđa
Kažu da će Nautičar premjestiti, u okviru radova za Expo 27,
pa da uživamo dok možemo...
A u našem cirkusu hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Najbolji način da uspiješ u politici je da
nađeš gomilu koja nigdje ne ide i staneš joj na čelo.
Provalnici i kirurzi nose rukavice da ne bi ostavili tragove.
Mijenjanje postojećeg stanja je obilježje svakog pravog vođe,
mijenjanje prije drugih je kreativnost.
Sustavi umiru, instinkti ostaju.
Postoje dvije vrste nesreća: nesreće koje se događaju
nama i sreće koje se događaju drugima.
Blagoslovljeni su oni koji ništa ne očekuju,
jer nikada neće biti razočarani.
Griješiti je ljudski, a baciti krivicu na drugoga još ljudskije.
Mužar
litterula.blog.hr
Prije nekoliko dana kupila sam pistacije pa sam ih odmah htjela i kušati; da provjerim dal su dobre, da nisu slučajno pokvarene. No kako trenutno još uvijek ratujem sa svojim lijepim novim zubima pa ne mogu gristi ništa tvrdo, potražila sam nešto da pistacije fino usitnim. Nije mi se dalo vaditi mlinček za orahe pa sam se sjetila dobroga staroga mužara. Nekad smo ga u kuhinji redovito koristili za drobljenje i usitnjavanje šećera, papra, češnjaka, zrnja, začina, suhog bilja itd…
Danas umjesto mužara kuhari koriste raznorazne blendere, štapne miksere, kuhinjske robote, procesore, multipraktike i slične mašinice, no ja mislim da ni jedna od tih ekstravagantnih novih spravica ne može zamijeniti bakin mužar. Kad u njemu zgnječite sastojke za fini pesto okus je posve drukčiji i cijela kuća miriši.
Mužar, mađ. moszar, stup, avan tj. drobilica jedna je od najstarijih kulinarskih i ljekarničkih sprava – rabi se već tisućama godina - a najčešće je bio napravljen od tvrdog drva, porculana ili kamena. Porculanski mužari s drvenom drškom tradicionalno su se koristili u ljekarnama za pripremu lijekova.
Bakin mužar je mjedeni. A na raznim internetskim stranicama čitam da je mjed ili mesing slitina bakra i cinka. Ovisno o udjelu bakra te o masenom udjelu tj. postotku cinka, mesing može biti crvene, narančaste, žute ili bijele boje. Tvrđi je od bakra, ali mekši od bronce, dobrih je mehaničkih svojstava i lako se obrađuje. Mjed osim cinka i bakra može sadržavati i manje količine drugih metala.
Podaci o mjedi mogu se naći u egipatskom Ebers Papirusu, najstarijem sačuvanom medicinskom dokumentu iz 1550. god. pr. Kr., kao i u Starom zavjetu. Od trećeg tisućljeća pr. Kr. mesing su upotrebljavali u Asiriji i Babilonu, najčešće za izradu nakita ili posuđa. U zapadnoj Aziji i istočnom Mediteranu upotreba slitina bakra i cinka dokazana je na arheološkim nalazištima iz trećeg tisućljeća pr. Kr u egejskom području, u Iraku, na području današnjih Ujedinjenih arapskih emirata, kalmičkom području, Turkmenistanu, u Gruziji. Na nalazištima iz drugog tisućljeća pr. Kr. u zapadnoj Indiji te na području Uzbekistana, Irana, Sirije, Iraka i Izraela također postoje dokazi o upotrebi slitina bakra i cinka, a u petom tisućljeću pr. Kr. upotrebljavali su ih i stari Kinezi.
Različite vrste mjedi čine značajnu skupinu slitina zbog svojih dobrih mehaničkih svojstava, lake obradivosti i lijepe boje. Mesing je tvrđi od bakra i cinka i bolje se lijeva; mekši je od bronce pa se bolje izvlači i valja. Može se dobro tokariti, valjati, savijati, izvlačiti i polirati pa služi za proizvodnju limova, cijevi, šipki, slavina, pipaca, kvaka, zasuna, kućišta, poluga, ležišta raznih strojeva, brodskih vijaka i matica, ukrasnih predmeta, bižuterije, streljiva, žica za glazbala.
Kao i druge slitine bakra, mjed ima antibakterijsko djelovanje pa je idealan materijal za kvake, medicinsku opremu, cijevi i kotlove za vodu te za proizvodnju piva.
U Hrvatskoj se male količine mjedi proizvode u nekoliko specijaliziranih ljevaonica u Samoboru, Splitu i Rijeci.
Al sam se raspričala o toj mjedi tj. mesingu; idemo sad napokon u tom lijepom starom bakinom mužaru zgnječit te pistacije i dodat malo slanutka, ulja i još nekih finih sastojaka pa namazat dobivenu paštetu na fine integralne žemljice.
17
uto
12/24
Sveti Križ "gradilište" Buzeta
viatrix.blog.hr
Na cesti D44 (čvor Nova Vas, A9 - čvor Lupoglav, A8), oko četiri kilometra istočno od Buzeta i oko tri kilometra zapadno od Roča nalazi se raskršće s nerazvrstanom cestom koja vodi u zaseok Brgad kojeg smo posjetili u izletu Potraga za nijemim svjedokom željezničke nesreće.
S raskršća smo krenuli uzbrdo, nerazvrstanom cestom prema sjeveroistoku.
S nerazvrstane ceste, na nekoliko se mjesta pruža pogled prema naselju Buzet koji je izranjao iz magle, kao otok u maglovitom moru.
Sedamstotinjak metara od raskršća s cestom D44, pod strmim stijenama, nalazi se putokaz za zaseok Podbreg.
Skrenuli smo lijevo, u pravcu putokaza, na makadamsku cestu i ubrzo stigli do račvanja tri prometnice, a mi smo nastavili lijevom prometnicom.
Petstotinjak metara dalje skrenuli smo lijevo na šumsku cestu koja se strmo uspinje na brdo Sveti Križ (284 mnv) na kojem se nekada vadio kamen za erte (nadvratnike), a prema legendi grad se gradio danju, a noću se nekim čudom prenosio na susjedno brdo i tako je izgrađen današnji Buzet.
Na šumskoj cesti smo na nekoliko mjesta primijetili da je, u nekim davnim vremenima, bila popločena kamenom. To je bila rimska cesta koja je vodila u dolinu do današnjeg naselja Sveti Ivan.
Popeli smo se na najvišu točku brda Sveti Križ gdje se nalazi istoimena jednobrodna crkva.
Crkva sv. Križa se prvi puta spominje 1580. godine, a obnavljana je 1873. i 1961. godine. Na pročelju crkve je preslica s jednim zvonom. U unutrašnjosti crkve se nalazi oltar koji je izgrađen u kombinaciji kamena i drva, a iznad njega je velika slika Našašća svetog Križa.
Pored crkve sv. Križa 14. se rujna slavi blagdan Uzvišenja svetoga Križa. Tog se dana održavao pučki sajam (samanj) koji je zadnji put održan 1962. godine, a nakon mise bi se organizirao ples.
Prije nego što smo krenuli nazad, nizbrdo prema prije spomenutom račvanju makadamskih cesta, obišli smo plato koji je na nešto nižoj nadmorskoj visini i nalazi se jugoistočno od crkve sv. Križa.
Na južnoj strani platoa smo primijetili kameni blok s uklesanim pravilnim četverokutom u kojem se vjerojatno nešto uglavljivalo. Tu je vidljiva rimska cesta koja se spušta prema dolini, tj. današnjem naselju Sveti Ivan.
Na istočnom dijelu platoa su vidljive gomile lomljenog kamenja koje su vjerojatno ostaci pretpovijesne gradine.
Vratili smo se do račvanja i skrenuli lijevo u srednju prometnicu koja nakon sedamstotinjak metara stiže u zaseok Podbreg koji ima desetak kuća i nije trajno naseljen.
Od zaseoka smo nastavili dalje prema sjeverozapadu uz maslinik, ali smo se ubrzo vratili do zaseoka te skrenuli desno.
Ubrzo smo stigli do kanjona potoka Rečica preko kojeg s vidi naselje Strana koji obuhvaća zaseok Podbreg i brdo Sveti Križ, a ako se pogleda prema sjeveru vidi se slap Copot. Naselje i slap smo posjetili dva puta na izletima Slap Copot – suh, suh i opet suh i Potraga za nijemim svjedokom željezničke nesreće.
Vratili smo se u zaseok Podbreg te nastavili nazad do raskršća s cestom D44 s početka izleta.
Ponovno smo s nerazvrstane pogledali prema Buzetu, ali magle više nije bilo tako da se vidjelo cijelo brdo na koje je "preseljen" Buzet.
Karta s lokacijom crkve sv. Križa.
Dužina rute 5,63 km.
Još mračnije snage bloghaera
supatnikll.blog.hr
Jeste i vi primjetili da kad mediji i svi ostali napadaju adeze, da ih niko ne brani.
Jednostavno elementarna inteligencija njihovih simpatizera im nalaže da šute, jer će u protivnom ispast kreteni.
S druge strane kad se naši vrli ljevičari nađu u problemu svi se usplahire, od Gonga preko Iskoraka, do Ante Tomića i kolege Mariana.
Slijedom toga možemo zaključiti da lijeva strana političkog spektra nema dovoljno inteligencije da zašuti kad bi trebalo braniti neobranjivo.
A šta ćeš inteligencije imaš ili nemaš, i to ti je to.
Mora bit da se radi o neinteligenciji, jer ne mogu vjerovati da bi ustrajali znajući da je ono što brane pogrešno i neobranjivo, jer to bi ih svrstalo u najsmrdljiviji glib, skupa s onima koji negiraju fašističke ili onima koji negiraju komunističke, ili čak s onima koiji negiraju Srbijanske zločine, ili lopovluk adezea, ili onih koji relativiziraju nedopustivo i štetno ponašanje vrhovnog komandanta.
Dobro ste primjetili skoro svako zlo brane neki glupani, osim adezeovog, tu smo ipak dosegli neki standard, neku intelektualnu razinu koja nam ne dopušta da se sramotimo, sad samo trebamo slijediti taj put, na putu prema izlasku iz krize.
Dobro je i što će se i oko ovog slučaja pojedini idioti diskreditirati ko Boro Dežulović kad se jebao s Vukovarom, pa je od tada sasvim irelevantno što god napisao, vrijeme je da takav status nakon ovog slučaja dobiju i neki drugi mislioci a pogotovo neke parapolitičke organizacije, koje su se i do sada isprostuirale, te ih ubuduće samo kreteni mogu smatrati relevantnima, kao Gong recimo, koji je sramota da je ikad postojao.
* noć za svjetlost ...
blumi.blog.hr
... svijeće
dijeliti snove
novce, postelju, ...
nema problema,
ali sjetu i tugu,
njih ne dam,
to je moje
Iskliznuti
star-rose-bloger.blog.hr
Simpatična imućna žena (bakica), voli boraviti i pisati u parku. Tu je svirao mladić koji je prodavao klavijaturu a ona je kupila njegovu klavijaturu i voljela slušati kako svira pa je on boravio kod nje na brodu. Prolazili su skupa uspone i padove. I tako je počela ta zanimljiva otkačena priča gdje su si uzajamno pomagali. Pogurala ga da oživi svoju kompliciranu priču s curom koja mu se dopada. Da ne bi bilo lako ona je upala u probleme. Bez obzira što je bio lutalica bakica mu je pružila pomoć i ukazala povjerenje. Bila mu je potpora. A njoj je dobro došlo društvo na brodu. Vrijedno je gledanja. Vrijeme je samo san. Ona mu je postala obitelj koju nema. A on je bio njoj kao sin ili unuk, sa kćeri nije imala baš dobar odnos. A ona je htjela živjeti punim plućima. Ploviti svojim brodom i sanjariti. Vrijeme je samo san. Prošli životi i buduće ljubavi, jašući na vjetrovima iznad. Pjesme koje svi moramo pjevati, jureći kroz godine unutar leće za udaljenost ljubavi. Dirljiv film koji pokazuje koliko malo treba a daje smisao. Sitnice su dovoljne za radost pa čak i da promijenimo sebe. A vrijeme je san, a nikad nije kasno za učiti i sanjati nove snove. Kako se kad dođu trenuci odsanjaju snovi. U biti neobično a lijepo. Neću više pisati da ne pokvarim gledanje. Samo ću još dodati... Lijepo je biti vječni sanjar.
"Niti jedan sanjar nije premalen; niti jedan san nije prevelik.” – Nepoznati autor
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr