novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

05

ned

12/21

A

livliv.blog.hr

A

Nema naslova

avaspava.blog.hr

Znam trebala bih nas poslati u zaborav.
Onim noćnim, putničkim. Još jednom da mi mahne čovjek s crvenom zastavicom dok se naginjem ktoz prozor, a sivo nebo miriše na kišu.
Prije posljednjeg zvižduka još jednom da ti kažem da te volim
jer Bog zna da to više nikad neću reći na glas niti u sebi.

Znam trebala bih nas poslati u zaborav.
Skupa s pjesmama o tebi. Sve spaliti, lupiti cipelicama o tlo
i vratiti se u zemlju gdje se živi a ne samo sanja jer u toj zemlji netko na posljednji vlak čeka. Na odlazak.
Na zaborav.
Na mene.

Božićna zvijezda

luki2.blog.hr

Danas sam, usprkos čudnom vremenu, puno vremena provela vani....Htjela sam još na jednu predstavu, ali sam se na vrijeme zaustavila :))))) Ma da.....
Našla se na jednoj kavi nakon trideset godina....Drago mi je što sam otišla, jer tek tada se vide neke pozitivne promjene koje su se dogodile. I bilo je sasvim ugodno i zanimljivo...Svašta nešto sam saznala....
No, mačak Marko je otputovao u svoj novi dom - više se nitko ne mota pod mojim nogama i ne gleda kada ću mu u zdjelicu staviti njegovu hranicu....Nadam se da će mu biti lijepo u novom domu, ili bar jednako dobro kao što mu je bilo kod mene...Vjerujem!
Nego, htjela sam upozoriti vlasnike kućnih ljubimaca - jako pazite sa Božićnom zvijezdom - otrovna je za životinjice! Meni je Goldie kao mala ( a šta sam znala ja) pojela dio lista - hej, skoro je uginula!!!!!! Bilo je spašavanje vojnika Ryana....
Obradovale me moje dvije drage blogo i uživo prijateljice: kažu: čestitke na blogu dana! Odmah odem pogledati - zbilja! Baš sam sretna i zahvalna! Trud je prepoznat.


I još samo moj adventski vijenac:


I Djedica:


Ljubim!

Opet ćemo biti Jedno!

thelightoftheuniverse.blog.hr

"Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. 2 Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane. 3 Jedan drugome reče: »Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!« Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. 4 Onda rekoše: »Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!«
5 Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. 6 Jahve reče: »Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. 7 Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.« 8 Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. 9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji." - Knjiga postanka, 11, 9

Opet ćemo biti jedan narod s jednim jezikom!

Alkohol???

krizar.blog.hr

On ' obilježen iskustvima iz djetinjstva' ne pije ništa! ( Otac mu bio pijandura).
Ja pak' volim pivu' što gorkija' što tamnija' meni super ( I btw' doktor mi preporučio' i ne pijem nikakve lijekove ' zbog moje boleštine' sam pivu' i ev me žive i živahne' ko tri sam od dvacet godina' puna energije u mojoj 6o- oj i ak tko zna napravit dobru pivu- to su onda Bayerci!
On meni veli- ak još jenput popiješ pivu više ( što to uopće znači ???) ja odlazim!
Ma kuš ti s 60. godina od mene' koja sam te " uzdržavala" kad si osto bez posla' ne jedanput' prošle godine nisi radio 13 mjeseci.
Tko nas je hranio' tko je i bolestan radio i na crno obavljao sve poslove' od kojih' mi se želudac dizao' neg JA!
I sad se Ti našao' nakon svega ' a zasrao si nam život' 100 na sat' postavljat mi ultimatume' ucjenivat me!
Na znanje i ravnanje' jać pivu pit' dok mi ćejf!
A mom suprugu poruka - Ak za ove 4 godine' nisam nam osigurala ( J A) stan' siguran život' posao' da se ne brecamo' nad svakim zvonom' da će nam nešto isključit neće' pitam JA tebe - Šta TI oćeš od mene?!?
Da ne popijem pivu više? Zaputaj se' nadraži moj' zašto je tome... e baš tako!

Za sve ranoranioce

taango.blog.hr

Uživajte dragi
moji kavoljupci.



Izvor slike:internet

Ljudima velikog srca

rossovka.blog.hr

Danas je međunarodni dan volontera. Onih nesebičnih, posebnih ljudi koje u životu vodi srce više od razuma, koji čine sve što je u njihovoj moći da ublaže nečiju patnju i pomognu kada je najteže, ne očekujući ništa zauzvrat i često riskirajući i vlastite živote.

Već sam nekoliko puta spominjala i zahvaljivala onoj rijeci ljudi koja se slila u Petrinju krajem prosinca prošle godine, i želim to ponovo učiniti. Pripadnici navijačkih skupina, dobrovoljnih vatrogasnih društava, planinari, pripadnici HGSS-a sa potražnim psima i puno onih koji su naprosto sjeli u automobile nakon što su sakupili nešto pomoći i dovezli je u Petrinju. Najbolji hrvatski chefovi na petrinjskom su središnjem trgu, pod šatorom, kuhali obroke i dijelili ih ljudima. Iz svih krajeva Hrvatske stizala je rijeka ljudi, i ne postoje riječi dovoljno snažne i velike koje bi mogle izreći našu zahvalnost. Rušili su dimnjake, pokrivali oštećene krovove, donosili toplu odjeću i deke, hranu za djecu, no više od svega donijeli su svoja velika, topla ljudska srca koja su kucala zajedno s našima i skupljali krhotine naših srca i kuća petrinjskim ulicama. Pritom ne treba zaboraviti da je tlo i dalje podrhtavalo, i to snažno. Osobno, želim još jednom zahvaliti članovima Planinarskog društva hrvatskog liječničkog zbora koji su sa krova mog skromnog doma skinuli dimnjak koji je probio krovište i srušili preostala dva jer su bili rasklimani, te zatvorili krov da kuća ne prokišnjava. Hvala im iz sveg srca, iskreno se nadam da će doći vrijeme da susretnem te ljude i počastim ih pravim petrinjskim ručkom.

Ni Petrinjci nisu zaostajali, puno se njih javilo Gradskom Crvenom križu i volontiralo, pomažući potrebitima. I sami oštećenih domova, razvozili su hranu i ostale potrepštine nemoćnima i bolesnima koji nisu mogli doći do šatora na trgu. Susjed je pomagao susjedu i čovjek čovjeku, koliko god je mogao.

Ne zaboravlja se to. Ruke koje otiru suze i pružaju pomoć ostaju zauvijek urezane u pamćenje.
Svi vi koji ste došli i pomogli kako i koliko ste mogli, znajte da ste i vi postali Petrinjci i da vam je Petrinja drugi dom, čak i ovakva izranjavana. Zajedno možemo sve. Pružiti ruku u najtežim trenucima mogu samo veliki Ljudi; hvala vam što to jeste. Hvala vam do neba i natrag.

( na fotografijama - petrinjski volonteri Gradskog Crvenog križa i planinari - liječnici na djelu, na mom krovu )




Prestrogo shvaćamo igru životnu...

zivot-i-ja.blog.hr



Prestrogo shvaćamo igru životnu, dok gledamo i slijedimo našu zvijezdu koja će nas odvesti do pravog puta, sve više se udaljavamo od nje slušajući pravila i naučene poteze drugih: da pošto-poto moramo pobijediti, jer život nam je darovan poput šahovske ploče. Umjesto da život shvatimo kao igru, mi igru shvaćamo kao život i glavni cilj nam je doći do ruba ploče, makar sve svoje igrače izgubili i ostali na kraju poraženi.

Nije cilj samo pobijediti, cilj je shvatiti da je sve to samo način da spoznamo, da nismo zarobljenici ploče ni šahovske kutije u kojoj ležimo čekajući da nas netko ponovo postavi i pokrene.

Mi smo bezvremeni igrači koji su uvijek izvan ploče, a sami učimo da uz što manje gubitka dosegnemo sfere u kojima ćemo biti konačno i istinski Kreatori igre koja se život zove.

Ništa nije konačno, osim nas. Kraljica i Kralj uvijek su zajedno bilo da je kraljica na trenutak izbačena iz igre, ona se uvijek pridružuje svom kralju... dva aspekta Jednote, dva polariteta koja su kroz nas stvorila sve stvoreno.,. crno i bijelo, tamu i svjetlo.

To je istinska staza kojom uvijek ponovo krećemo, dok ne spoznamo, da je sve ipak samo povratak sebi.

LJUBAV

angelija.blog.hr



slika: digital art


Ne, ne volim ja zato što mi se voli,
nego volim zato što me ljubav zajahala
kao gorska vila rasnu ždrebicu
pa me tjera na brzi galop,
da vidim sve ljepote ovog svijeta.

Podsjeti me ljubav na zvjezdano nebo,
sunčevu zraku i mjesečevu sjenu,
promjenu godišnjih doba,
zvijezdu padalicu sa neba
i onu što mi umiljato iz zviježđa namiguje
pa tako ljubav sa mnom vlada
kako god joj se „ćefne“.

Dala mi disanje da postojim,
mozak da mislim,
oči da vidim,
srce da osjećam,
jezik da govorim
i tijelo da me dvori
pa vija sa mnom
kao zima mećavom,
goni me sad tamo, sad 'amo,
da zadovoljim svoje osjećaje,
sva čula i jezik.

Hoću-neću,
ljubav sa mnom vlada
kako se njoj prohtije
kao voljeni ljubavnik
i tek rođeno čedo na grudima,
mami me da joj udovoljim
u svakom pogledu,
a ja se samo smiješim
i volim, volim…

ALTERNATIVA

metric.blog.hr

Starost nije tako loša kad razmotriš alternativu - Davis Day.

Teretana...

mecabg.blog.hr


Svi su na aparatima.
Šta ste pomislili??
Ma ne, svi su na aparatima u teretani.
Nije mi jasno zašto ljudi idu na tako opasno mesto.
Tamo se svi nešto plaše.


Dečko misli da mu cura tamo traži mlade momke, onako bipcepsno, tricepsno izazovne.
Ti muškići se plaše vremešnih ženskica koje su upravo došle iz novog restorana, i šetaju po traci nadajući se da će biti kao one u bikincima sa reklame.
Vremešne damice strahuju kako će ući u trenerku koja se neobjašnjivo smanjila za dva, tri broja.
Vlasnik teretane se boji da li će svi na vreme uplatiti časove sa instruktorom ili još gore polomiti neki aparat.
Instruktor se plaši da li će mu neki biceps u najavi, ili damica koja je došla smršati dvadesetak kila, polomiti ruke, noge.
Jedino se ja ne plašim ničega.
Mirno pijuckam kavicu u kafiću restorana jer počinjem da vežbam intezivno jednog ponedeljka tamo, negde, u budućnosti…


OTIŠLA JE

shadowofsoul.blog.hr



slika: digital art

Presušio je život,
otjecala je voda,
zatvorio se dan,
nastupila je noć,
tama je obuzela sve
i sada više nema – nje.

Pjevaju se pjesme tužne,
nižu se i stihovi sjetni
kako zaboraviti dane ružne
kad mnogi ni danas
nisu sretni?


slika: digital art

Otišla je,
u daljini se gube
tihi koraci njeni,
a znam da se
više nikada neće
osmjehnuti meni.

Otišla je,
a pjesme tužne
i dalje netko pjeva,
dok je iz života mog
presječena jedina
nit njena.


slika: digital art

Otišla je,
a sve kao da je isto
u toj daljini života
kad mi samo ostaju
topli vjetar, južno nebo
i njenih očiju ljepota.



posvećeno mami i napisano: 18.11.2021. u 15:54h iz 21. neobjavljene zbirke poezije u nastajanju

Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Mali krug velikih ljudi

izgubljenaugalaksiji.blog.hr



Nadahnjuju li Vas mali ljudi velika srca?

Mene da! Divim im se. Jedna od njih je moja Ines.

Ona je sestrična mog djeda.
Razlika u njihovim godinama je 38, a u našim 8 godina; što je rezultat velikog broja djece u obitelji tijekom prošlosti. Ines je dolazila iz Zagreba na ljetovanja kod moje prabake, njene tete u naše mjestašce. Tako sam je upoznala.Tada je postala moj anđeo čuvar i sa sedam godina sam je proglasila kumom u svim budućim životnim događajima. Držala je ruku na mom ramenu na krizmi te stajala s desne strane na vjenčanju.Osjetila sam kao dijete da je plemenita te vedra duha.

Ines je cijeli život posvećena humanitarnoj djelatnosti. Kaže da je tako obogatila svoj život. Godinama volontira u mnogim projektima. Počela je kao dijete odlaskom u karitativnu grupu. Najduži volonterski projekt u kojem je bila sudionica trajao je šest mjeseci, zatim tri, mjesec ili po jedan dan ako se radi o posebnom događaju. Upisala je studij teologije u Zagrebu te nastavila volontirati. Često na moje pitanje "Što radiš?" odgovara "Danas idem volontirati.".
Tiha je i ne koristi nijednu društvenu mrežu, a uvijek svojim glasnim djelima koje čini za druge plijeni pažnju. Njena priča o ljubavi koju poklanja je prije par godina zabilježena na stranicama časopisa Lijepa & aktivna. S ogromnim razlogom!

Volim reći da postoje oni koji su poput krijesnica u mračnoj noći ili ruže u pustinji.
Hvala im svima! Hvala im što svojim srcem doprinose izgradnji boljeg mjesta za život u zajednici. Oni su naš ponos.

Njoj hvala što je bila i ostala moja zaštita, moralni kompas na putu odrastanja i glas razuma kada je to bilo najnužnije za moje dobro. Meni i mnogim drugima na njenom životnom putu.



Susret 1.8., poslije godinu dana, u Sesvetama.

5. prosinac - Međunarodni dan volontera i volonterstva. :)



Povratak...

dinajina-sjecanja.blog.hr





"Sjedit ćemo opet jednoga dana ovako okupljeni i slušati muziku neba i nećemo znati da su tisućljeća prošla, ali biti ćemo mi i znat ćemo da smo to mi . Putovati ćemo ponovo Levantom, da bi stigli do Egipta i Babilona, zaustaviti se u Italiji i ponovo vratiti podno Parnasa do Apolonovog svetišta. Kristalno jasna voda sa kastalskog izvora će nam isprati sve sumnje i sva nepovjerenja nagomilana dugim putovanjem. Tu će nas opet dotaknuti muze i ljepota apolonsko- dionizijskog osjećaja.."

Pitagora učenicima svojim.





Koliko se svjetova krije u beskraju,
koliko je raznih sudbina utkano
u trenutak,
koliko je života isprepleteno
u mom ?

Na raskrižju povijesti korak u budućnost.
Jesmo li svjesni obećanja vremena?
Ili kao lica Leon Bloyove novele
slijedimo metafore
netalasanja.
Hoćemo li stići u Carcassone,
pronaći Zamak, ostvariti Zenonovu
polovicu puta?

Sinopsis života je imitacija
kvantnog skoka,
ništa nije dokazivo,
a sve moguće.

Postojanje i tu i tamo,
u svemiru, u sazvježđima,
u poeziji prostora.

Ulovljena u mreži vremena,
osuđena na besmrtnost
duša,
u promjenjivosti svijeta,
ostaje uvijek ista,
ostaje vjerna iskonu.

Ostaje li?

Dijana Jelčić

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum