novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

15

pet

03/24

Iz plamena svijeće...

dinajina-sjecanja.blog.hr





Jutros palim svijeću za Romana Bartla, darovatelja sreće i radosti
mom djetinjstvu, za mog dobrog nonića. Napustio nas je, iznenada,
u razgovoru o Shakespearovoj drami. Dogodilo se davne 1974 god.
na dan Martovskih Ida. Pedest godina na današnju dan promatram
plamen voštanice i pričinja mi se... on je tu u titraju plahe svjetlosti.





Sjećajući se Bachelarda…

"Plamen sâm, ja sam sâm…“ stih zaostao iz vremena dadaizma budi znatiželju.
Je li to bila njegova rezignacija, žalost, beznađe? Ja čujem nonićev glas i
poziv na nedovršen razgovor.

Svake godine voštanica izgara sama sobom u svom plamenu.
Čujem nonićev glas tad prekinut njegovim zadnjim izdahom,
Čuvaj se Martovskih Ida, ne zbog smrti Cezara, jer bilo to
starorimsko slavlje bogu rata Marsa, a vihori ratova
ne prestaju, šire ranjavanja i umiranja nedužnih.

Titrajima svijeće on mi daruje svoju brižnost.
Ukazala se vizija mog sretnog djetinjstva,
iz plamena se širi miris ljubavi, a slika
kazuje više od tisuću riječi, priča
priču o njemu i meni i mojoj
neugasivoj uspomeni.





Obiteljski fotoalbum čuva neponovljive trenutke, osjećajne vizije su nevidljive
kada je svijest budna, ali sigurna sam, one su uvijek tu kao plaha svjetlost voštanice.


Dijana Jelčić

Miran vikend vam želim hehe..

eurosmijeh.blog.hr



Muž kaže ženi prije odlaska na posao:
– Kad se obrijem, osjećam se 10 godina mlađi.
– E, nećeš se ti više brijati prije odlaska na posao.
– Nego kad?
– Uvečer prije spavanja.



Kakva je razlika između muškarca i parketa?
– Nikakva! Ako ih dobro posložiš, i po jednom i
po drugom možeš gaziti i do 30 godina!



Zašto 95% muškaraca ne može zaspati nakon spolnog odnosa?
– Jer mora otići kući.



Zašto muškarci poslije šezdeset godina puštaju trbuh?
– Dižu spomenik palom borcu!



Odlučili Mujo i Fata da je vrijeme da odu u bračno savjetovalište
zbog problema koji su se nagomilali. Sjednu oni preko puta
bračnog savjetnika i požale se:
- Pomoz'te, doktore, život u kući nam je postao naporan,
dosadan i monoton, stalno se svađamo ...
Savjetnik klimne glavom, nešto zapiše i upita Muju:
- Pa dobro, jeste li ikad izveli ženu van kuće?
Mujo tužno odgovori:
- Jesam, jarane, al' svaki se put vratila!



Dok sam vodio ljubav sa svojom ženom non - stop sam razmišljao i
u sebi ponavljao ime svoje ljubavnice.
Da se ne bih zeznuo i na glas izgovorio njeno ime dok sam u
krevetu sa ženom, odem i kupim mačku i nazovem je
ljubavničinim imenom.
Sutradan žena dolazi kući, donosi malog maltezera i reče
mi da će ga zvati "Marko".
Sjedim, pušim, razmišljam ...



Milica, došla sva uplakana kod majke i natečena.
Majka je sva zabrinuta upita:
Šta ti se desilo, crna kćeri! Desno, oko ti je plavo,
a ni lijevo ne izgleda baš najbolje!
To me je muž sredio!
Kako muž, pa ja sam mislila da je on na službenom putu?
To sam i ja mislila ...



Ljudi od akcije

luki2.blog.hr

Večeras sam bila na 48. SKAZ-u (Susretu kazališnih amatera Zagreba), u malom, ali snažnom kazalištu KNAP.
Ovaj post se može smatrati svojevrsnim nastavkom prošloga posta, jer se radi ponovo o svestranoj umjetnici Ani Narandžić i njezinoj satiri/komediji "Ljudi od akcije", redatelja Vinka Štefanca. Prvi takav tekst uprizoren u kazalištu - i odmah senzacija. Znala sam da će biti dobro, ali zaista nisam znala da će biti toliko dobro! Oduševljena sam!

S obzirom da je predstava izvedena u natjecateljskom djelu programa, vjerujem da će dobiti i neku nagradu. I što je najvažnije, nastavit će se igrati na sceni i dalje....Divota!

Nakon predstave sam prisustvovala i okuglom stolu, gdje su kritičari - ocjenjivači predstava govorili svoje mišljenje o viđenom, a kasnije je i publika imala pravo glasa. Predstava je imala samo pohvale s obje strane - i od kritike i od publike.

Doznala sam od Ane (autorice) da je predstavu počela raditi sa pokojnom Kostadinkom, a završila sa Vinkom Štefancem. Lijep hommage Kostadinki...

20240314-191357-2

20240314-183530-2

Ovako je izgledalo na sceni...Napominjem da su to glumci - amateri. Mnogi od njih pravi su profesionalci odnosom prema poslu i radu
..Ne bi se posramili i da glume s "akademcima." Takodjer, začudno je bilo i njihovo zajedništvo na sceni.

..20240314-192018-2

Okrugli stol - kritičari....

Ljubim!

14

čet

03/24

Nema naslova

y-complicated.blog.hr



Nije prošao od prve, valjda će sad




PJESMA ZA DOZIVANJE @SARAH, SARAH JAVI SE I TEBE ĆEMO VODITI!








UGASI TO ČUDO

recenzijefilmova27777.blog.hr

Nedavno sam slučajno naletio na novu radio-dramu dostupnu na hrvatskom radiju i to naravno pitanje do kad a dostupna je i na podcast stranici za koju se nadam da nije na istom principu kao kod HRT-a.


"Na svom novom radio prijamniku Irena i Jakov čuju glasove koji dopiru iz drugih stanova u njihovoj zgradi. Irena je užasnuta onim što čuje, no tek kada shvati kako jedna od obiteljskih drama kojoj svjedoči ima veze i s njezinom prijateljicom, počinje shvaćati kako je možda i sama djelićem tog kaledioskopa.
U radiodrami „Ugasi to čudo!“, nastaloj prema motivima priče američkog pisca Johna Cheevera, „The Enormous Radio“, glavne uloge igraju Sara Stanić, Iva Mihalić i Živko Anočić.
Režija i adaptacija: Silva Ćapin, igrali su: Sara Stanić, Iva Mihalić, Živko Anočić. Martina Čvek, Ivan Pašalić, Mia Krajcar, Iva Kraljević i Antonio Agostini, tonmajstorica: Katarina Račić, glazbena urednica: Adriana Kramarić"

Na prvu sam mislio da će me odbit preslušavanje iz jednog razloga-što je priča bazirana na djelovima američkog pisca, nije da sam neki ljubitelj Amerike i svega što dolazi iz nje ali više u prilog drami je išla-glumačka postava zanimljivost teme, i neki osjećaj da će to u našoj verziji biti kvalitetno adaptirano-provjerena glumačka postava, triler tema a asocira i iz samog kratkog sadržaja-puno preokreta i neočekivanih situacija. I naravno nisam se zajebao. O tome malo kasnije, prevrtio sam dramu više puta a imao sam i filmski vikend na Croatian filmu sam pogledao kratak film o 2 obitelji jedna nasuprot drugoj u bolničkoj sobi u posjeti svojim muževima/očevima.


"Dvije obitelji u posjeti su očevima koji dijele bolničku sobu. Jedna obitelj se svađa oko svojih trivijalnih problema, a druga obitelj ima potpuno drugačiju perspektivu. Cvijeće je za slavlje, ali i za groblje".

Vrijedi i to pogledat-posjeta na prvu prođe ok u mirnoj atmosferi situacija je neizvjesna još se čekaju nalazi, dok razgovor ne skrene na neke osobne frustracije pozicije položaje u familiji u neku ruku i pitanje nasljedstva. Istovremeno druga familija dolazi isto u vrebalno nadmetanje ali oko daleko važnijih stvari pa prepucavanje ovih prvih pored toga izgleda kao nadjebavanje oko trivijalnosti. Gledam film i mislim kako bi ovo mogla biti kvalitetna radio-drama. Ali da se vratim na dramu, koju bi bilo izvanredno vidjeti u formi kratkog filma, ambijent-neki gradski caffe bar dvije prijateljice se nalaze na kavi nakon dužeg perioda.


Screenshot-2024-03-08-at-11-55-25-Not-All-About-The-Money-trailer-1-30-You-Tube
VIDEO SCREENSHOT

Screenshot-2024-03-08-at-11-56-32-SVE-DO-E-NA-SVOJE-You-Tube
VIDEO SCREENSHOT

Iva6
VIDEO SCREENSHOT





Glavna glumačka postava. Uvod je druženje dvije prijateljice na kavi nakon dužeg vremenskog perioda, jedna je udana ima dijete druga je cura neudana bez djece. Svaka ima svoju interpretaciju, ova udana ne radi ima muža koji zarađuje prijateljica radi intenzivno zabavlja se izlazi i istovremeno-govori o pozitivnim stranama tog života. Druga ima svoju verziju života prolaze u interakcijama kroz događaje iz prošlosti kad su bile studentice i kad se prije obiteljskog života više izlazilo dok kod je kod jedne od njih to i dalje slučaj kod druge nije. Uglavnom klasičan razgovor prijateljica, uvod u prave intrige. Nakon druženja ova prva sa obiteljskim životom dolazi u stan i pali radio, onda počinju problemi. Radio je vjerovatno iz četrdesetih "oldtimer" došlo je do tehničkih problema i nakon što je njen muž popravio radio ili bar misli da je počnu se događati bizarne stvari. Radio postaje veza sa susjednim stanovima preko koje se može čuti sve što se događa unutar susjednih stanova. Prva reakcija-što se događa s radijom? koja vremenom postaje radovit način zabave praćenje što se događa unutar susjednih stanova a tenzije između njih dvoje su sve intenzivnije. "Netko je psovao rekao je jebem ti klavir" "a valjda neka radio-drama" "u mojoj obitelji se nikad nije psovalo" "molimm te nemoj se pravit fina"...lagane trzavice u interakcijama kasnije pređu u žestoku svađu kad se ispostavi da na neki način i ona ima direktne veze sa jednim od događaja s radija. Još jedan slučaj točki pucanja. Na postu o predstavi "nestajanje" dio (ne)posredne interakcije sam se bavio specifičnim djelom trenutaka u kojem su Karlova žena i kćer došle do tih točaka kad je situacija eskalirala nakon godina pritiska situacije u kojoj žive.


"Ova premisa odgovara Zajecovoj interpretaciji uloge Tee, politička aktivnost kao ozlaz od realnosti koja se nakuplja godinama i nakon silnih godina grune pod pritiskom političkih namještaljki. Rekonstrukcija Karlovog kampa je iz ove pozicije više nekog osobnog karaktera-vjerovatno osvete života s istinom koja godinama stoji u podsvjesti koja je godinama bila na relaciji s internalizacijom fiktivne slike "normalnosti" koja nakon puno godina pod pritiskom puca samo se treba (sa)gledati ključne reference u scenariju Karlova žena-drago joj je što je nema (sad više ne mora živjet sa iluzornim slikama i pravom istinom) i kćer-cijeli prvi čin, zaokupljenost političkim/ideološkim parolama i aktivnostima u drugom kao realizirana odrasla osoba i mlada perspektivna političarka u ključnom trenutku puca pod navalom istine. A (ne)posredno se problematizira i politika na generalnoj razini ali fokus je stavljen na više oblika osobnih nestajanja.


Ali to mi vraća film na scenarij i scenu u kojem se izmijenjuju razne stavke što bi ona njima sve rekla-o eroziji o gubitku 1,25 milijardi eura da u proizvodnji nedostaje sveobuhvatni okvir za za zaštitu prirodnih resursa, o urušavanju zelenog europskog plana (ciljano konkretno pretpostavljam-na one iz svijeta politike s obzirom na njenu intenciju prenamijene kampa) i zaključno-o svom sinu samo "da su me voljeli" Dubinski sagledavano iz psihološkog kuta-"da su me voljeli" što je indikacija da je i u tom svijetu politike bila u nekom lovu na ljubav "da su me voljeli" jer isto tako pored situacije u njihova 4 zida sa perverznjakom nije bilo ljubavi-bilo je indikativno i u njihovim obiteljskim interakcijama, a i ono finalno-Tein obračun s Karlom-"mama je sve znala o tebi" "dopustio si da nas to pojede" se i u njenom slučaju prekasno kanalizira na van na točki s koje nema nazad-derastično zakašnjela prava reakcija reklo bi se. U životu sa spoznajama s kim zapravo živiš i na to se konstruira imaginarna slika "normale" u principu u toj obitelji nema ljubavi-očit je njihov antagonizam od samog početka do kraja kad totalno eskalira".



Druga situacija ali princip je isti-dosegle su razinu na kojoj je pređena crvena linija preko koje se više ne može. U drami stvari postaju sve napetije ona se totalno ufura u slušanje toga što se događa iza tuđih zatovrenih vrata a njemu je to već poprilično dopizdilo i sve je nervozniji. Nakon nekog vremena stvari se s radijom vraćaju u normalu-ponovo se može slušati radijski program ali se otvara i nova relacija za verbalni obračun. Poanta je u iluziji "sretnog braka" preokret u radnji je izbijanje frustracija ne površinu s obje strane i otkrivaju se skrivene tajne. Dosta radio-drami imaju potencijala za ekranizaciju, situacije u ovoj su intrigantne i trebao bi im taj vizualni dio. Istovremeno to je i problem, imao sam lani reference na dvija projekta jedan film i jedna predstava adaptirani u radio-drame fine mrtve djevojke i ljudi od voska u oba slučaja falilo je ono iz orginala-u prvom redu glumačka ekipa ona koja je radila na filmu (fine mrtve djevojke) i ona koja je stalna postava predstave (ljudi od voska) sam koncept davanja drami iz drugog kuta u odnosu na film i predstavu nije problem štoviše to je kao neki oblik nadopune problem je bar meni kad se uloge dodijele drugim glumcima od onih koji su u orginalu. "Ugasi to čudo" u verziji filma bi imala potencijala samo da se sa istom ekipom prenese na ekran. Gledam sad malo sa strane na podcastu, kad smo već kod "nestajanja" prenesen je prvi dio u radio-dramskoj verziji kliknuo da vidim podijelu uloga i prekinuo-nakon predstave uživo sa jednom glumačkom postavom teško mi je pratiti iste uloge u drugoj postavi iako su možda sa izvođenjem na razini a poanta radio drame koja se bazira na nekom filmu ili predstavi mi je doživjet ju isto kao film/predstavu u svojoj suštini. Elem ostaje tajna po pitanju tog čuda kako se prebacilo na uređaj koji prati sve što se događa iza tuđih vrata? To su vjerovatno ti izvorni američki scenariji ne znam kako izgleda izvorna ideja ali ova cro verzija mi se sviđa. Suma sumarum tri su primijera radio-drama kratak film i već rezimirana predstava "nestajanje" koje imaju korelaciju u jednoj stvari-situacijama u kojima su protagonsiti/antagonisti pod pritiskom dovedeni do točki pucanja. Drugo vrijeme, drugo mjesto druge situacije koje su potencirale isto. Ali ima u drami još jedan važan detalj treba i to razimirat jer je to i paralelna poanta povezana sa ovom eskalacijom u odnodima. Dvije prijateljice jedna sa obiteljskim životom druga slobodna (u povremenim vezama tu i tamo) a opće je poznata stvar primitivnog mentaliteta palanke koji još u 21.stoljeću nameće zadovoljavanje te forme kao nešto što se mora-pod svaku cijenu ispunit, ako se ne realiziraš na tom planu i (ne do ti Bog da se niti da se ne misliš realizirat onda će tek biti roštanja) onda si out of point ne ispunjavaš "smisao života" jer to je jedini smisao-institucija pa još ne samo državna nego i crkvena i obiteljski život sa 2-3 djece. Nedavno sam na Starrynom postu "Zdenkica" kojem je predložak bio scena iz filma "tko pjeva zlo ne misli" a referanca je bila na Zdenikcu žensku koja je prevalila 5 banki i nikad nije ostvarila tu formu braka i djece. Tridesete godine prošlog stoljeća-vrijeme kad je plitko razmišljanje još bilo dominantno ali usporedno s ovim "modernim" vremenima što se mentaliteta tiče izgleda daliko noralnije. U drami se doduše ne radi o pedesetgodišnjakinjama nego o prijateljicama u svojim tridesetim ona generacija koja je najviše bombardirana s tim trivijalnim-konzervativnim pitanjima kao idealan primijer projekcije primitivizma i bezobraštine. Elem ostavio sam komentar na post sa referencom na taj uvijek aktualni problem malograđanštine.


"A Mina i Fulir Franjo je ipak bio najjači njegove antologijske izjave su zakon! "Kod Šnidaršića" pod starim krovovima su njegovi genijalni citati a preko puta ima i birtija "Abesinija" :) E sad, što se tiče dotičnih pitanja-prezirem ih oduvijek što se to koga tiče? A osim toga po kojem se to zakonu i kriteriju "treba" ostvariti na tom planu? Najiskrenije ja zazirem od okupljanja kao što su svadbe (jedino što mi je gotivno je da se dobro napijem) jer je mentalitet eto tako primitivan pa se tu formu braka "mora zadovoljit" a svi oni koji to nisu napravili (ili-na daj Bog-niti ne misle) gledaju kao "manje vrijedne" zato mi se od svega toga bljuje. "Kad se ženiš"? da sam dobio kunu (ili ojro po novom) svaki put kad sam čuo to iritantno pitanje...tko kaže da se ja u toj glupoj instituciji zvanoj brak uopće ikad i želim ostvarit tko kaže da ja u koncept braka vjerujem i zašto bi uopće i trebao? Taj kategorički primitivan stav većine je i razlog mog još većeg revolta."


06.03.2024. (14:16)


Na što sam dobio (ne)očekivani odgovor, ovako sa zagradom očekivani po pitanju toga da ćemo se složit, neočekivano da će to biti interpretirano kroz crno-humoristički filter.




"To ti je kao u onom vicu o baki i unuku kad veli baka unuku, svi tvoji prijatelji su se poženili, a ka'š ti??, a veli unuk baki, sve tvoje prijateljice su pomrle, a ka'š ti?? :))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))

TPZNM imam na CD-u, kupila ga u knjižari u Bogovićevoj, najzagrebačkiji film svih vremena :)) , doba nevinosti, rekla bi Edith Wharton, poezija o Zagrebu od prve do zadnje scene, a imam i Majera i Dnevnik malog Perice :))"
06.03.2024. (14:54)



Pitanje problematiziranja društvenog napadnog dodijavanja s pitanjima i zadiranjima u nešto što se nikog ne tiče i treba biti stvar osobnih izbora kompromitira se na kraju-kad stvar pređe crvenu liniju, ono što je sve počelo s radijom. Život u "sretnom braku" se ispostavlja kao imaginarna slika kad stvari pod tenzijama eskaliraju-ali da, važno da je zadovoljena forma da je sve ispotpisivano i ispečatirano, iako je odnos šuplji u samom startu jer da nije ne bi došlo do toga da godinama nakupljane frustracije eskaliraju. Drugi slučaj isti princip kao u "nestajanju" kad se Karlova kćer lomi pod pritiskom života s istinom prijelomni trenutak kad izmišljena slika idile i normale puca. U oba slučaja situacije su produkt nakupljenih frustracija o kojima se godinama šutjelo i u oba slučaja je u pitanju tenzičan odnos koji nakon dugo vremena puca. Kvalitetna drama iako je po američkom predlošku, koncept koji vuče asocijacije na problematizaciju malograđanskog mentaliteta je izvanredan a takvog menatliteta je previše. Ta ista malograđanština se reflektira na određen način i kod te prijateljice koja se ostvarila na tom planu na kojem se "treba ostvarit" već u prvim minutama drame kad lagano provocira ovu drugu, ništa drastično i previše ozbiljno više humoristički ali se ne može izbrisati dojam da je i taj zajebanstski kontekst pod utjecajem tog mentaliteta samo u blažoj varijaciji kroz zajebanciju ali vjerovatno i sa premisom "moraš se i ti tu realizirat onda će ti život imat smisla" ta premisa se čita iz same zajebanstke interakcije 2 prijateljice kao pravo stanje stvari na što ona misli. Ali može se stvar potegnuti i dalje sličan slučaj kao u "nestajanju" Karlova žena i kćer žive fiktivnu sliku normalnosti a u drami me jedan dio (onaj završni) jako asocira na to-nakon žestokog verbalnog šamaranja ona spas traži u radiju kao da ništa nije bilo i dalje će živjet imaginarnu projekciju savršenog bračnog života. Stvarno nisam očekivao da će mi predstava biti tako inspirativna na tako puno fela ali konkretno u slučaju radio-drame su me baš neke stavke asocirale na neke situacije iz nje. Usput, kanal agarophobic wolf je obrisan a sve kao rezultat kmečanja kako se "krše autorska prava" to da nije apsurdno i ludo bilo bi komično-sad samo ostaju podcasti i hrt-arhiva za gotivljenje u dramama koje su dostupne samo unazad 3 mjeseca.

Šetnja do crkve posvećene prvom porečkom biskupu svetom Mauru

viatrix.blog.hr

Na cesti Ž5186 koja povezuje naselje Bale s kampovima Mon Perin i Colona, oko dva kilometara od Bala, nalazi se skulptura poljske kemičarke i fizičarke Marie Curie (Varšava, Poljska, 7. studenoga 1867. – Passy, Francuska, 4. srpnja 1934.). Ova skulptura je peta u nizu od trinaest skulptura galerije na otvorenom Boulevard World Genius na cesti koja povezuje Bale s morem.

384

Cestom Ž5186 smo krenuli prema jugozapadu, prema moru, te...

384

...nakon dvjestotinjak metara skrenuli desno na stazu koja vodi kroz šumu.

384

Staza, stotinjak metara dalje, stiže do travnate površine s nekoliko grmova i stabla na kojoj se nalazi jednobrodna crkva sv. Maura. Crkva je zaraštena vegetacijom i urušio joj se dio krova.

384

Crkva sv. Maura, lokalnom stanovništvu poznata kao San Mori, vjerojatno je izgrađena u 7. stoljeću. Značajnije je obnavljana u dva navrata, u različitim periodima. Današnji izgled je vjerojatno dobila u 14. stoljeću. Crkva ima pravokutnu istaknutu apsidu. Na pročelju crkve sačuvana je preslica s jednim oknom bez zvona iz vremena posljednje obnove, a ispod preslice je prozor s kamenom tranzenom iz prve faze gradnje koja je izvorno bila ugrađena na mjestu zazidanog otvora u sjevernom zidu.

384

Crkva je posvećena svetom Mauru koji je prvi porečki biskup i mučenik te zaštitnik grada Poreča. Sveti Mauro je spomenut i u postu Eufrazijeva bazilika – bizantska ostavština.

384

Karta s lokacijom crkve sv. Maura.

376

Dužina rute 444 m.

512

Peračica

konobarica123.blog.hr

Vazelin.
Reče joj kolegica da je on najbolji.
Utrljava masnu teksturu u raspucale dlanove, prste, oguljene zanoktice. Kad su se šake dovoljno zasjajile pod mutnim svjetlom noćne lampice zatvori bijelu kutiju sa crvenim natpisom na poklopcu i odloži je na noćni ormarić. Kupila je onu veću, jer što će joj malena. Da je potroši u dva - tri dana. Taman posla.
Udahne, izdahne, ugasi lampicu i zavuče se među plahte koje su je dočekale spremne, hladne taman dovoljno da gostoljubivo zagrle njeno toplo tijelo. Odmah se zarolala na lijevi bok, privukla koljena ka prsima i udahnula poznati miris sa druge strane kreveta. Uvijek je nosio sa sobom taj miris drveta. Ustvari više bi to bile daske no drvo. Tako je mirisao na početku, tako miriše i sad. Slavlje za njene nosnice koje su punih osam sati upijale teške, trome, trule, tuste mirise ostataka hrane ukrštene sa onima prigodnih deterdženata pomiješanih s toplom vodom, ne bi li bolje rastalili tanku ili debelu masnoću.
Bijelo suđe, crno suđe, lupine krumpira i luka, strugotine sa mrkava, celera, jabuka, Domestos; pa u krug. Ponekad joj se činilo da se mikro dlačice iz njena nosa rasipaju pod jačinom mirisa i smradova koje udiše tijekom tih osam sati. Prekratke pauze nudile su mali odmak, a miris dima cigarete koji bi snažno povlačila duboko u pluća i iz njih ga vraćala isključivo kroz nosnice, bio je pravi blagoslov.
Primakne koljena još malo prsima. Tako. Mrvu je lakše. Ubija je taj bol u donjem dijelu leđa. Kaže joj doktorica da nek vježba. Pomalo, koliko može, ali svaki dan. Kao da ima kad. U vrijeme kad bi možda i mogla mora s njim u šetnju. Sam neće, boji se nakon druge operacije. A mora. Kad ju kači popodnevna smjena izlaze nakon doručka i kave. Ujutro kad radi, nizašto nije popodne. A opet - izlaze.
Polako se spuštaju sa trećeg kata, lifta nema, i treba im nekoliko minuta da siđu. Naprave nekad veći, nekad manji krug po kvartu. Ponekad svrate do trgovine, kupe par stvari, pa lagano natrag. Uspinju se dugo i polako.
Kada bi barem uspjela dobiti onaj gradski stan. Na prvom je katu. Bilo bi im oboma lakše. Jeftinije.
A možda i bude.
Nikad se ne zna. Bilo bi dobro da to riješi u ovih par godina pred mirovinu.
On spokojno diše.
Kroz škrto svjetlo koje prodire između rupica roletne gleda u prekrivač koji se lagano podiže i spušta. Udahne još jednom miris dasaka. Izdahne, zatvori oči. Ruke su već upile bezmirisnu masnoću vazelina. Spoji dlanove.
Preko usnica, bez glasa, tiho šapčući krene Oče naš, iže jesi.. I puno prije Amin otme ju san.

14.03.2024.

torakvokun.blog.hr

Hello ekipa ..

evo nekako spontano dodoh pisati danas ...

Danas je bio veseli dan hahah odlucila sam pustiti pticurine da protegnu krila ... i protegnule su hahah ostavila sam ih samo u dnevnom da ih ne hvatam po cijeloj kuci ... i bilo je veselo ... bome veselo ...

Nisu htjele van pa onda nisu htjele unutra ... najdraza mjesta su im TV i PlayStation ... i posrale su i jedno i drugo.
Pola dana su bile vani onda sam ih morala nekako uhvatiti ... uhh .. ne znam iskreno da vam kazem bojim se da zato sto su u paru ih nikad necu pripitomiti. Nekako smatram da bi lakse bilo da je jedna ... i da bi se puno brze privikla na nas. Ovako nemam pojma kako ce to sve zavrsiti jer vec sada vidim da su to talno drugacije karakterno. Imam jednu ludu koja je spremna na sve i ne boji me se previse .. a imam jednu inatljivu i tvrdoglavu i malo glupastu. Tako da nemam pojma kako ce to ici. Rekao je Google da su ptice pametne ( ova vrste jel) i da brtzo nauce i da se brzo prilagode. Navodno su super prijateljski nastrojene ,,, tako da ne znam, ja ne vidim to ... a i ne znam sto bi tocno trebala raditi dodatno. Pokusava savjete s interenta ... ali nista se ne cini da pali .. ali oke tek smo na pocetku!

Posao je oke nis ekstra, naradila sam se ovaj tjedan bome ... i to je to ...nista pametno tu nemam reci ...

Zapostavila sam teretanu i ljuta sam na sebe .. jer ima jos malo za pasti na dvoznamenkasti broj na vagi ... i onak .. to je poceztak i trebala bih to izgurat a ne sad opet zapostaviti. Nadam se da cu od vikenda imati malo vise volje i snage za gym. Zbilja to zelim !!

Dobila sam jednu odbijenicu za Ausbildung i nekako se jako bojim da ce sve biti odbijenice .... ne znam .. ne izgleda mi zivotopis bas prepunjeno .. i nekako se bojimda ljudi ako me ne upoznaju i ne cuju sto ima za rec nikad nece mi ni dati priliku. Ali oke .. istrazujem i druge neke opcije jer me stvarno nekako strah.

Razmisljam sto bi se jos moglo raditi ... sto bi meni bilo zabavno... nisam pametna .. ali oke istrazujem i saljem prijave .. pa cemo vidjeti ...

I dalje sam pozitivna i nadam se najboljem ali postoji taj strah!!

SVako jutro na poslu setam hodnicima gdje su uredi. Mirise na parfem i kavu i onu neku uredsku toplinu. Znaci otkad sam bila malena i isla u tatin ured mi se to svidalo. Jutro, miris cigarete, parfema i kave ... toga se sjecam iz tih tatinuh ureda ... i nekako me uvijek vrati u to sjecanje.
Tatin ured je imao onako ona debela vrata tapecirana kozim sa dugmicima ... ne znam to drugacije opisati ..uglavnom old school. I to mi je toliko urezano u sjecanje kao i taj miris. Nekako bas zelim da danas sutra i ja imam takav ured i da lijepo mirise na kavu i moj parfem ... tako da... manifestiram !!

K. je ozdravila ... ali jutros stizemo u vrtic i ona se nesto zakaslje i povrati ... od slajma i suhog zraka ... ne znam vise poludila ... msm cijeli dan je bila oke i ne kaslje ali od spavanja i suhog zraka bas joj ujutro bude tesko.

A ne znam vise kako to promjeniti .. sve sam pokusala ! Vidjet cemo danas nesto moram smisliti. Grijanje ne radi u sobama, prozori otoreni cijeli dan ... tako da ne znam vise ...

Uhhh prispavalo mi se hahaha ... ode malo jos gledat TV i cekat D. da dode s treninga !! :D

Kako dalje?

nachtfresser.blog.hr

Kao što su neki primjetili aktivirao sam povremene foto blogove NF2 i NF3. Naime ja cijelo vrijeme povremeno fotografiram, danas je bilo dvadesetak snimaka, a poznato je da rijetko koju brišem i selektiram, pa neka negdje idu, ja i sad ponekad svratim na wordpress blog pokojnog bergaza, koji prkosi neizbježnosti. Ovdje se zbilja ne usuđujem ništa staviti, paranoičan ili ne, jedino meni su se učestalo doživljavale preobrazbe fotki hrane u gadarije, samo ovdje, na twitteru i fejsu se istima to nije događalo. Tako ću na NF2 blogspot blogu objavljivati fotke s pričama, npr. danas sam putovao busom u Viškovo na županijski sastanak, malo sam umoran pa ću pauzirati, sutra objavljujem vjerojatno post s puta. Na NF3 wordpress blogu sam planirao objavljivati za ovdašnji prosjek kontroverzne fotografije, to je Blumi već primjetio, ja vidim njegov komentar, ostali ne. Ne znam zašto, defender ne dopušta otvoriti komentare, a s fotografijama nema problema. Kad objavim tamo post, stavit ću link ovdje, za NF2 valjda uvijek, za ovaj drugi po procjeni, materijala danas ima za oba. Ovdje nastavljam meditirati o svakodnevnim temama.

Teško

andrea-bosak.blog.hr

Mi se svi volimo družiti, ali nije nas jednostavno skupiti na jedno mjesto s obzirom da većina nas nema vlastiti prijevoz, neki nemaju vremena zbog posla ni da se susret organizira za vikend jer neki rade i vikendom. Nekima je dovoljno što se vide sa osobama u svojoj blizini, nekima je dovoljna pismena komunikacija, nekima preko mobitela.
Otuđili smo se puno jedni od drugih jer svi imamo svoj način života, način komunikacije i teško je prihvatiti poziv za veće lijepo druženje u prirodi uz jelo i piće jer ne želimo se pokazivati i razgovarati s osobama s kojima ne komuniciramo ni elektronički jer želimo imati pored sebe samo skupinu istomišljenika.

Volimo se družiti samo sa odabranima, a takva druženja su zatvorenog tipa jer se bojimo kako će netko koga nismo nikada vidjeli reagirati na našu blizinu pored sebe, jer zaboravili smo se družiti sa svima koji nisu isti kao što smo mi.

Pozdravi je pozdravi

supatnikll.blog.hr

Prvo bi ovim putem pozdravio kolegu Kupusa vrhunskog blogera, i influencera.
Nekim blogericama se još tresu noge kad se situ raspojasanog Kupusa.

Sad kad smo to obavili moremo se posvetiti laprdanju o svemu i svačemu.

Čini li se vama reakcija vrhovnog komandanta na ovog Turudića pretjerana.

Mislim ono čovik koji je do zadnjeg daha branio Udbine ubojice, da se tako uznemiri radi sudca koji je dr. Ivu posla na robiju bez i jednog stvarnog dokaza.

Pa šta da je lik posta šef dorha, nije valjda da se vrhovni komandant nečega boji, nije valjda da je i vrhovni komandant umočen.

Selo je doduše svašta pričalo, onomad kad je vrhovni zapovjednik bio prajmminister, toliko uspješan da ga je mutavi Tomica pobijedio.


Kad smo već ovde ja bi pozdravija i svog prijatelja El Dijabla, vrhunskog blogera, influencera, pivača i prije svega ljudinu.

Aco Stanković Srbin izBosne, koji je ponosan što je Jugosloven, u svoju emisiju objektivno i profesijonalno zove Peđu Grbina.

Aco je stari mačak, on zna da je najveća pomoć adezeju i njegovim koalicijskim partnerima iz stranke koju je osnovao osuđeni ratni zločinac, da pusti Peđu da govori.

Kad građani čuju Peđu kako je učen i pametan, amantalno će metit Plenkovićevu sliku u takujin i poškropit sve okolo blagoslovljenom vodicom.

Usput bi pozdravio i našu Klocki, malu Katu i njenu veeeliku seku.

Divno!

lilianke789.blog.hr




EDIT:


danas je bio dugačak dan.
tek predvečer sam stigla kući,
pa spremala,
pa kuhala,
i potom smo konačno jele, oko 21:30...
eh...
:)
Dok je sve to trajalo,
slušala sam ovo


i

ovo:

u 1:04:05 opisuje jedan svoj doživljaj
koji me podsjetio na ono @Marianovo 'kreiranje prostora po potrebi' (kreiranje Word stranica u beskrajnim - ili naizgled beskrajnim- količinama, po potrebi).
Ne samo da se prostor tako stvara, nego i vrijeme. Tijelo jednako stvara vrijeme, dokle god je svijest u njemu, sa čime se prestaje čim svijest napusti materijalni vrijeme -prostor (čim fizičko tijelo napusti svijets koja ga je vozila).

Okej.

Znači,gornji lik je sa kanala
https://www.youtube.com/@DavidEArredondo
( https://www.linkedin.com/in/davidarredondo to je on)
a ono što je uvijek kod takvih osoba dobro je što spominju brojnu literaturu i brojne znanastvenike i druge ljude povezane sa materijama o kojima pričaju.






Tako sam, preko gornjeg znanstvenika) večeras (osim do nekoliko zanimljivih ljudi, i jednog drugog znanstvenog imena) došla i do ovog pravog blaga,
morala sam to podijeliti,
tzo je razlog zašto sam napisala ovaj post,
pa nadam se da će nekome koristiti :




https://www.amazon.com/stores/Donald-D.-Hoffman/author/B001HPIWAW?ref=ap_rdr&isDramIntegrated=true&shoppingPortalEnabled=true
dajem taj link samo zato kaj je tu i kratki bio o tome tko je taj čovjek iz videa.




I btw.,
danas popodne dok sam se vozila doma,
iznenada mi je došla pomisao da će @Marianov blog biti obrisan,
ukoliko ga otvorim.
I gle ti , naravno, bio je obrisan kad sam ga otvorila.
Zašto?


Jednostavnost u pogledu

star-rose-bloger.blog.hr

Jednostavne stvari su najneobičnije i samo ih mudri mogu vidjeti ..
- P. Coelho

Ovo je magnet za oko a ima značenje duboko..:)) zamjetiti je lako kad privlači ljepotom svojom jako. Otputi sve.. napuniti baterije tu gdje ostaju misli i pomalo misterije.

Fotos **moje
IMG-20230414-183618

IMG-20230610-WA0002

Gabrijel Garsija Marqez

bijele-pahulje.blog.hr

"Desetgodišnjica smrti Gabrijela Garsije Markeza obilježava se na zanimljiv način, izdavanjem njegovog posljednjeg djela pod naslovom „Vidimo se u avgustu“ (En agosto nos vemos).

Roman je Markez napisao desetak godina prije smrti, a pritisnut bolešću koja mu je utjecala na um, u trenutku stvaranja dvoumio se želi li ga objaviti.

Njegovi sinovi odlučili su da protok vremena donese završni sud o djelu, a kad su ga nakon više godina ponovo pročitali, bili su zadivljeni načinom pisanja i ljepotom same priče i stoga su donijeli odluku o objavi romana.

„Vidimo se u avgustu“ pripovijeda o ženi na pragu pedesete koja svakog 16. avgusta odlazi na karipski otok kako bi položila gladiole na grob svoje majke i tom prilikom se upušta u kratke ljubavne veze.

Njen, inače, sretni porodični život ostaje neokrnjen, jer na put odlazi sama, a njen suprug i djeca ne znaju ništa o njenom iskakanju iz granica konvencija."

Tekst je pod navodnicima i pruzet je. Roman je izasao iz stampe 6.marta te sam u potrazi za istim.

Brisanje blogova

kejtoo.blog.hr

Sinoć sam naletjela na jedan novi blog. Post je bio pod nazivom "Duboko osjećati". U njemu je bio predivan video u kojem se govori o ljepoti i značenju prirode za nas ljude. Danas za taj blog mi piše da je uklonjen. Zanimljivo, zar ne!?! Još vidim poveznicu na taj blog u Fresh listi, a Vi? Što mislite zašto je nestao?

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum