Sve kategorije po listama

kolera u doba ljubavi na blogu

supatnikll.blog.hr

A bila je jedinstvena prigoda da Adriana Fridrih Lekić, režira performans u kojem bi Sandra Benčić obučena u jednoroga predvodila ekipu iz Zagreb Pridea koji bi simbolizirali potočić, s jedne i Nikola Grmoja koji bi predvodio klečavce isto obučen u jednoroga, koji bi isto simbolizirali potočić,s druge strane dok se ne spoje u rijeku pravde i odnesu štafetu Zoki budali na Pantovščak.

Onda bi Zoka budala otplesao kazačok, i predao mandat za sastavljanje vlade sam sebi, pa bi se prerušio u Gandalfa i objavio da u svojoj vladi neće imati ministara nego da će on sve sam odlučivat, od podne čim se ustane, do dva kad mora ić na ručak da se ne baci.

Upozorio bi drage kolegice i kolege blogere na važnost redovitog uzimanja terapije, dakle drage kolegice i kolege blogeri svaki put kada osjetite potrebu da sami komentirate svoj komentar, ili ostavite ničim izazvani beći broj uzastopnih komentara na vašem ili nekom drugom blogu ili ne daj Bože anketi, ili kad u najekstremnijim slučajevima po pola noći pišete komentare a da vas niko ništa ne pita, niti vam govori, vjerojatno ste preskočili terapiju, ili vam se stanje pogoršalo pa bi bilo uputno da se javite o liječniku ili ljekarniku.

Morate paziti na sebe i redovito uzimati terapiju, jer ako preskačete, uglavnom se ponašate kao budale a to nikako ne bi željeli, zar ne.

Ali to nije sve.

U izlogu broj dva morate paziti da vas ne obuzne, ili ne daj bože zaposjedne zlo.

Čim primjetite da se ne možete kontrolirati, nego zbog izbornog poraza vaših favorita bezrazložno napadate i vrijeđate ljude ni krive ni dužne, najbolje vam je da pobrišete blogove dok ne dođete sebi.

Godine prolaze...

inasplayground.blog.hr

Da mi je netko prije 20 godina rekao da će proći 20 godina, a ja ću još uvijek biti jednaka zbunjena i zbrkana inačica sebe, ne bih im vjerovala.

20 godina je puno. Za toliko vremena bit ću odrasla osoba, a odrasle osobe znaju što rade i što žele. Tako bih im nekako tada objasnila. Do tog vremena imat ću skoro 37, završit ću faks, naživjet ću se u svojim dvadesetima, zaljubit ću se, imat ću prijatelje za čitav život, radit ću nešto što volim, pisat ću, čitat ću, putovat ću, imat ću kuću, dvoje djece i psa. Ironično da sam možda sa 17 imala jasniju predodžbu svog života, svojih želja i snova.

Ali ljudska bića su jednostavno prezbrkana. Možda je neki unutarnji dio nas podešen da nekako nikad ništa nije do kraja ok. Možda je to i dobro. Da nemamo želja, strasti, što bismo ustvari radili? Samo sjedili i čekali da život prođe? Što bismo bili?

I eto tako, sad sam tu i skoro mi je 37, ali nekako nisam još odgonetnula što i tko sam točno. Još uvijek previše volim udovoljiti ljudima i prečesto gazim samu sebe u tom procesu. Još uvijek pišem. Čak i ovaj blog. Ne želi se ugasiti. I koliko god puta da odem, uvijek se i vratim. Da krenem čitati svoje postove od početka, vjerojatno bih vidjela koliko sam se ipak promijenila i koliko sam odrasla. Blog nema još 20 godina, ali mislim da postaje punoljetan, a puno je to vremena za jedan blog.

Imam i dvoje djece i muža i psa i kuću. Završila sam i fakultet. I uživala sam u svojim dvadesetima. Putovala sam. Nedovoljno, ali kad je ikome ikad bilo dosta putovanja. Neki snovi su se ipak ostvarili.

Prijateljstva. Imala sam nekih ljudi s kojima nikad nije bilo dovoljno vremena. Nakon čitavog dana zajedno, imali bi si još uvijek nešto za reći. Još uvijek imam oko sebe tih divnih ljudi, ali kao da su se prijateljstva promijenila. Nisu slabija. Uvijek nastavimo gdje smo stali, ali nije to više svakodnevno, prođe previše dana da se ne vidimo i ne čujemo. Valjda tako mora biti u ovoj fazi života. Ili se možda ne trudim dovoljno.

Posao... Ah, ne znam što bih tu rekla. Niti je posao iz snova, niti je užasno. Hoću li tražiti novi ili ne? Vječno pitanje. Nemam pojma. Jesam li predugo tu? Sad opet idu neke promjene, pa čekam da eto vidim kako bude. Svako toliko netko negdje smišlja kako da radimo bolje, pa se onda reorganiziramo i navikavamo na novo. Već sam skoro 13 godina tu i nekako nikako da bar jedno novo zaživi. Valjda taman dok se priviknemo, dođe novije pa opet iz početka.

Zadnjih dana radim na romanu čiju sam priču počela razvijati još prije tako skoro 20 godina. Vjerojatno zato i sva ta promišljanja. Zanimljivo kako se priča lako pomakla u vremenu. Valjda ljudski osjećaji i ćud ipak kroz povijest ostaju isti. Jedino sam morala mijenjati neke detalje jer tko sad više zove ikoga na kućni telefon, svi imaju mobitele, ne treba se više laptopom spajati na Internet, praktički smo stalno umreženi. Tehnologija se stvarno izmijenila u zadnjih 20 godina, a i naš način života. Danas više nitko ne bi fotografirao na putovanju pa tek poslije nekome pokazivao fotke. Sve je praktički instant. Okineš fotografiju i za koju minutu dostupna je svima i svi ju vide. Pomalo je i zanimljivo tako editirati priču da se pomakne skoro 20 godina u budućnost. Tko zna što bude od svega. Mislim da sam sad izeditirala sve što sam imala napisano i trebalo bih sad zapisati priču do kraja. Imam je razrađenu u bilježnici, ali znam da sam sklona postati prekritična prema svom radu i na kraju samu sebe toliko uvjeriti da je priča loša pa na kraju odustati. Morat ću zatvoriti taj svoj kritični unutarnji glas u neku zvučno izoliranu sobu u svom umu pa da ju ne čujem i ne vidim neko vrijeme. Jedino tako priča ima šanse. Pa neka bude i loše kasnije, ali neka bude napisana. Predugo čuči u meni. Likovi su preživi. Gotovo kao stvarne osobe.

Neka bude i traje...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Neka plima na pješčanom žalu donosi nove bisernice, one odaju tajnu o životu i smrti.
neka se šum mora vrtloži u poeziju oceana, neka iz pijeska i pjene izranja Afrodita,
neka se ljubav slijeva u srce, neka sistolom i dijastolom bude moćnica života,
neka se šulja mrakom i osvijetljava puteve ka spoznaji i bude lumin istine.
Neka bude brža od satova, mjerilo ritmu disanja i koraku ka zvjezdama,
neka bude krupije u kockarnici života, tužitelj, branitelj, porota l sudac
u hazardnoj igri sudbine.
Neka pretvori cijeli svijet u još nenapisanu bajku, u snovit planet
pun sunca, cvijeća, mirisa i pčela, neka bojom vjenčanice
okiti prostor budnosti i neka traje kao vječan san.





Dijana Jelčić

SMIRAJ

sewen.blog.hr

Dajem svoje strahove u čvrste ruke,
Da ih stegne, da ih davi,
Da ih na neko tajno mjesto stavi.
Otkidam od sebe sve što nije od struke,
Neka nosi moju nepažnju i sramotu,
A neka ostavi samo dobrotu.

Dajem svoje patnje i suze dobivene bolju,
U čvrst zagrljaj nekih boljih ideja,
Za putovanja, za odsjaj novih odiseja...
Dajem svoje rane natopljene solju
Za miran život do kraja, makar sjedilački bio.
Dok se još nisam mislima ubio...

Dajem sve što je nerealno, što ne zrači,
Nekome tko će ugasiti vatre i ugušiti dim.
Nekome tko se zna nositi s tim.
Moj je red da postanem za nijansu jači!
Valjda će se naći takav ili takva, gori ili gora,
Dok ja smiraj gledam sa prozora...

Y

delicatus.blog.hr

Svršetak veze

penetenziagite.blog.hr

Napisao sam već nešto o filmovima koji su me se kroz život dotakli; želim s time nastaviti. Jedan od meni najvažnijih nosi naslov „The End Of An Affair“; glavne uloge u ljubavnom trokutu koji je – kako već i iz naslova možete zaključiti - srž ovog sjajnog filma velikog Neila Jordana igraju Ralph Fiennes u ulozi neodoljiva ljubavnika, Stephen Rea u ulozi prevarenog supruga i nenadmašna Julienne Moore. Radi se o ekranizaciji istoimene knjige Grahama Greenea – no knjigu nisam čitao, zato i pišem o filmu.

Pazite, sada ću prepričavati film; ako netko zaista ima volje pogledati ga - onda je doista najbolje da ovdje prestane s čitanjem :).

Ono što je ključan trenutak filma, kako naslov i upućuje – to nije trajanje i postojanje afere; već njen iznenadan i nepovratan završetak. Glavni junaci, Sarah i Maurice sastaju se u njegovoj kući tijekom rata, gdje ih zatekne bombardiranje Londona Hitlerovim V1. Kuća biva pogođena; Maurice nestaje pod hrpom ruševina i Sarah vjeruje da je poginuo. U tom času, Sarah – koja Mauricea istinski voli – unosi se u odlučnu, kratku, snažnu i duboku molitvu u kojoj obećava Bogu kako će se istog časa prestati viđati s Mauriceom, samo neka joj ispuni želju i održi ga na životu.

Sljedećeg trenutka Sarah se pojavljuje na rubu stepeništa odakle gleda u prizemlje kuće; u njemu se na dovratku iznenada pojavljuje lakše ozlijeđeni Maurice. Sarah odmah prekida s njime objavljujući mu da se više nikada ne smiju sresti, ali mu ne otkriva razlog te promjene, što ga dovodi do očaja. U potresnoj sceni njihova rastanka, Maurice optužuje Sarah kako je razočarana što je on preživio – na što mu ona odgovara: „dragi moj, ljubav ne prestaje samo zato što se ne vidimo".

Kasnije, Sarah obolijeva od tumora, a Maurice čitajući njen dnevnik saznaje za njeno obećanje i molitvu kao pravi razlog svojih muka. Na koncu, kroz posljednje Sarine trenutke, njen muž Henry, Maurice i Sarah ostvaruju dubok, iskren i nježan odnos u kojemu nitko nikoga ne osuđuje, shvaćajući kako samo ljubavlju mogu prevladati nesreće koje su ih stigle.

Film je to o očitovanju ljubavi; kroz vezu dvoje ljudi - ali i kroz vjeru; dok Sarah - kako sama kaže - ne mora vidjeti Boga da bi ga voljela, Bendrix se moli Bogu da ga ostavi na miru, čime zapravo priznaje njegovo postojanje.

Kakav obrat! Maurice u takvoj situaciji razumijeva kako dobitak u životu nije uvijek ono što želimo; zato svoj gnjev na koncu usmjerava k Bogu.

Henry, već gotovo ostavljen i zaboravljen, shvaća da u Sarinom srcu postoji dovoljno ljubavi za čitav svijet, a kamo li za dvojicu muškaraca.

Sarah umire, ispunjena i spokojna; njen život obilježava navedena rečenica kako ne mora vidjeti Boga da bi ga voljela, u kojoj parafrazira misao koju je Mauriceu izrekla na njihovu rastanku.

Postoji još možda nekoliko filmova ili knjiga koji su me tijekom života učili o ... tome nečemu što bismo možda mogli zvati ljubavlju, ili vjerom, ili nečem sličnome, ili svemu tome odjednom – ili je sve to zapravo jedno te isto, nerazdvojivo i nezamjenjivo, tko će ga znati; ovaj je film bez sumnje jedan od najvažnijih na mome putu.

Savršeni dan

stella.blog.hr

Trebalo je proslaviti značajan datum. Kako? Organizirati
savršeni dan.
Na sladoled u Sremske Karlovce



U duhovnu šetnju: Manastir Rakovac


Pa manastir Beočin


Za gastro potrebe, savršeno mjesto, restoran "Karaš"
na dunavskoj plaži s pogledom na Futog



Nazdravimo!


Gastronomski ugođaj je savršen, som sa dalmatinskim
prilogom i rizling Šijački

Iako je poslije bilo torti, nisu zanimljive nakon savršenog
soma!

Vegani,vegetarijanci hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Iza svakog uspjesnog vegana
stoji razocarana baba!



Vegetarijanac?
"Stara indijanska riječ za Loš lovac."



Kada netko kosi travu,
veganima ide voda iza zuba..



"Nitko na svijetu nije hrabriji od čovjeka koji se
zaustavi na jednom zrnu kikirikija."
Channing Pollock



"Moderno kulinarstvo, prevedeno u grubo, glasi:
Ne mogu vjerovati da sam platio gotovo
100€ i još uvijek sam gladan!!"
Mike Kalin



Vjenčali se muž i žena i prvu noć oni obavljaju bračne
dužnosti, sve pršti cijelu noć.
I sutradan, za vrijeme prvog porodičnog ručka, čeka muž,
pripremio se za bogatu trpezu uzeo viljušku i nož, a ono
žena nosi veliki tanjur, a u njemu samo jedna mrkva.
Misli muž, možda je umorna od sinoć i pojede mrkvu.
I drugi dan opet isto, čeka muž veliki ručak, a ono opet i
to mala mrkvica. Pomisli on, možda misli da sam
vegetarijanac.
I treći dan žena opet donese jednu mrkvu.
Muž poludi, ustane, počne da viče:
– Pa dobro ženo, šta ti misliš šta sam ja?
Ja sam ogroman čovjek, treba mi jaka i bogata hrana.
Nisam životinja da jedem samo biljke. Meni treba meso!“
„Eh, dušo, jebeš kao zec, jedeš kao zec.“



Vegetarijanac-Lik koji obozava vegetu..

Sažetak

ffp2.blog.hr

Sažetak prvog polufinala i objašnjenje hrvatske pjesme u jednoj rečenici:


(Screenshot sa Facebook-a)

Vremeplov

thelightoftheuniverse.blog.hr

Lijepa je to ideja vratiti se u prošlost. No, zapitajmo se što želimo time postići? Osim ako ne želimo nešto mijenjati. napraviti drugačije. No, to bi zaista bilo besmisleno. Mogli bismo poremetiti sve kako je po vremenskoj liniji išlo. No, danas smo se vratili tamo gdje smo zaboravili da smo nekad bili. Kako tužno. Mi smo danas poništili sve dobro što smo dobro napravili. Ovo nije dva koraka nazad. Ovo je kao da smo stali na rub litice i jednostavno se odlučili baciti.

* Lažu mi majko

blumi.blog.hr

 Velim ja njoj, ne vjerujem našim lopovima, ali Slovenci, oni što napišu to i je tako. Šipak. Shvaćam želju za zaradom, ali zašto me moja država ne štiti od evidentnih beskrupuloznih opsjenara. Dakle, ako naši pišu sok od borovnice u njemu će biti jabuke, aronije i tko zna čega još, navodno, ali renomiranom i skupom Fructalu možeš vjerovati. Malo preksutra. Sok od borovnice ima 20 % voća, od toga tek 3 % borovnice i to ne one čiste, nego iz koncentrata, dakle ubijena do krajnjih granica. Dodana i lažnjak aroma, praktički smeće. Ali dobro, glavno da meni odlično radi novo centralno, pa nam je svima toplo i to ne samo oko srca.

 Borovnice su fantastično voće, to nije laž, baš nikako.

  P.S.
 Da ne bude zablude. Nemam ništa protiv dežele i meni osobito dragih susjeda, dapače, sve pohvale što se tiče samih ljudi i ljepote prirode, ali firme, ružne i tužne su svugdje, pa valja otvoriti duple oči, a za podmukle deklaracije koje ih razotkrivaju često treba i mikroskop. Dodatno, kako ne navijati za Real uz našeg Luku i kako ne voljeti lazanje uz našeg Marka. Jasno, malo se zezam, a možda i ne. Zapravo, brine me što se @Galaksija ne javlja, a neki dan je zabranila i komentiranje. Iskreno se nadam da je dobro.

Trasom plinovoda od ostataka crkve sv. Severina do ostataka antičke ruralne vile

viatrix.blog.hr

Srednjovjekovno naselje Guran se prvi put spominje 1150. godine, a nastalo je na mjestu kasnoantičkog naselja (4. –5. st.). Oko srednjovjekovnog Gurana je prostrano plodno polje na kojem se, u to vrijeme, nalazilo više crkva. Danas su od tih crkva ostali pretežno samo temelji. Odlučili smo posjetiti jednu takvu crkvu, crkvu sv. Severina koja je otkrivena prilikom gradnje magistralnog plinovoda Pula – Karlovac.



Preko ceste Ž5118, koja povezuje cestu Ž5101 (Vodnjan – Barban) s naseljem Marčana, oko jednog kilometra od raskršća s cestom Ž5101, prolazi magistralni plinovod. Na tom smo mjestu počeli potragu za ostacima crkve sv. Severina.



Krenuli smo trasom plinovoda prema jugozapadu i nakon tristotinjak metara napustili trasu te skrenuli lijevo, jer smo stigli do ograđene parcele.



Na sljedeća dva raskršća poljskih cesta skrenuli smo desno i opet došli na trasu plinovoda.



Nastavili smo plinovodom još tristotinjak metara, sve do kažuna koji se nalazi nasuprot ostataka crkve sv. Severina.



Crkva sv. Severina je bila jednobrodna građevina neobičnog oblika (longitudinalna građevina trapezoidnog tlocrta) od koje su ostali samo temelji. Svetište je bilo odijeljeno oltarnom pregradom i vjerojatno nije bilo nadsvođeno. Crkva je podignuta krajem 8. ili početkom 9. stoljeća. Naknadno je dograđivana što je vidljivo po drugačijoj boji vezivnog materijala, a u blizini je pronađeno nekoliko grobova. Kako su ostaci bili zarasli šikarom, crkva je izbrisana iz sjećanja žitelja. Jedini spomen na crkvu je bio naziv polja, San Severin. Blizu mjesta gdje se nekada nalazio oltar je kameni križ novijeg datuma. Na mjestu gdje su danas ostaci crkve sv Severina pronađen je masivni kameni križ koji se nalazi u Gradskom muzeju u palači Betiga u Vodnjanu.



Istim putem smo se vratili do ceste Ž5118, koju smo prešli, te nastavili trasom plinovoda prema sjeverozapadu.



Nakon devetstotinjak metara izašli smo s područja Grada Vodnjana i ušli na područje Općine Marčana.



Tu se, s lijeve strane, nalazi polje na kojem smo primijetili kažun obrastao vegetacijom.



Dalje plinovod prolazi pored ponikve i ubrzo stiže do ostataka antičke ruralne vile od koje su ostali samo temelji.



Nakon razgledavanja ostataka antičke vile koji su vjerojatno pronađeni za vrijeme gradnje magistralnog plinovoda Pula – Karlovac vratili smo se nazad do ceste Ž5118 gdje smo završili šetnju.



Karta s lokacijom crkve sv. Severina i antičke ruralne vile.



Dužina rute 5,02 km.

* Tuna i povrće ... 360 kcal

minus40kg.blog.hr

10 dag tune ... 110
10 dag kuhane leće ... 100
20 dag mrkve, rajčice ... 60
0,1 dl maslinovog ulja ... 90
sol, papar, češnjak, peršin, ...

E sad, kako najbrže do ovakvog obroka?
Ja znam, a vi, slutite li bar?

P.S.
Previše sunca, tj. svjetla i topline ubilo je Saharu,
što ne bi i moju fotografiju glave došli viškovi.

Novčanica od 20 eura iz 2015. sa zanimljivom greškom na naličju

hrvatskanumizmatika.blog.hr

U današnjem videu predstavljamo novčanicu od 20 eura iz 2015. godine, a koja na sebi ima zanimljivu grešku. Sama novčanica na prvi pogled izgleda kao svaka druga novčanica od 20 eura, ali kada se pogleda naličje, vidljiva je zanimljiva greška koja je nastala u postupku izrade. Inače, ova novčanica nosi na sebi slovni prefiks „R“ u serijskom broju, a što znači da se radi o novčanici koja je tiskana u njemačkom Bundesdruckerei-u. Postoji mogućnost da ovo nije jedina ovakva novčanica, već da se ista greška ponavlja i na ostalim novčanicama iz iste serije, a koje su otisnute istom tiskarskom pločom.

Ovaj video je snimljen u svibnju 2024. godine i izrađen je za dokumentarno-edukativne svrhe.

Link na video: Novčanica od 20 eura iz 2015. sa zanimljivom greškom na naličju

Dream team

supatnikll.blog.hr

Zoka Milanović, Peđa Grbin, Mirela Ahmetović, Nikola Grmoja, Marin Miletić, Ivana Kekin, Sandra Benčić, Rade Borić, Marijana Puljak, muž od Marijane Puljak, Anka Mrak Sataraš, Krešo pajser, Ratko The Killer, Dalija Orešković, i sedam patuljaka.

Nevjerojatno ali istinito, Hrvati odnosno skoro šezdeset posto njih, je skoro umrlo od smijeha, kad su im se ovi gore ponudili da im vladaju.

Upravo je nevjerojatno kako unatoč blagodatima enterneta, zalaganju neovisnih analitičara, objektivnim i profesijonalnim medijima, nevladinim organizacijama, i Jane Fondi, inače bliskoj prijateljici stanovitog Rade Borića, sveobuhvatnom angažmanu srbijanskih i ruskih enternet Warriorsa sljedbenika vrhovnog komandanta, čuvarima tekovina bratstva i jedinstva, te svim viđenijim antivakserima i klečavcima, takva ekipa je popušila na izborima.

Kako to, kako to

Neko ih sabotira
Možda je vlada
Možda su Srbi
Možda masoni
Možda je NATO
Možda Amerika
Možda i Vatikan
Možda židovi

Nego jel neko od vas glasao za ove cirkusante, baš me zanima šta se događa u glavama ljudi koji glasaju za tako nešto, pa ako vam nije teško da nam malo približite to stanje svijesti.

Srića da su na drugoj strani bili adeze i vastaše, inače bi ove redikule pobijedili Pernar i Ava Karabatić.