Sve kategorije po listama
04
sri
02/26
...
liviod2.blog.hr
Majčice, majčice, ajde da se igramo tvoje omiljene igrice.
Pa ja imam samo 7 godina.
A tvoje igrice su urnebesno ugodne.
Npr. nabrajaš da je deda kurvar, da nas ne voli, da daje novce svojoj kćeri.
A ta kćer je dobra ko kruh i nikad ne bi mogla zamisliti da ti ideš za mnom po kući u magnovenju i govoriš:
Ljenčugo, ista si ko tetka.
Ajmo, majčice, onako kako ti voliš u autu.
To ti djeca od 7 godina obožavaju, nemaju kud pobjeći i super im je dok ti nabrajaš kako deda jebe.
To ti je meni bilo ful super, majčice.
Ti govoriš, a ja se davim.
Ajmo se majčice, igrati.
Pa te teme su ti divne za dijete od 7 godina:
Jebo ovog, jebo onog, ne voli te.
Ajmo, majčice, onako kako ti najbolje znaš, a onda pređeš na seksualni život oca.
To je mene sa 7 godina jako zanimalo.
Pa dok jedem, obožavam tvoja vrijedanja:
Vidi je, svinja, prljava Nježićka, svinje...
To tak hrana legne. Milina.
Ajmo, majčice.
Da mi bolje želudac probavlja.
Zbogom Blogerici
nachtfresser.blog.hr
Sve su knjige opasne. Posebno knjige poezije.
Poezija uništava vlast.
Poezija uništava niskost.
Moja žena također piše poeziju. Upoznala me je s pjesnicima. Preko nje sam upoznao, dakle, najljepši, najbolji i najzdraviji dio hrvatskog stanovništva.
Tisuće Hrvata piše poeziju. To je cijeli podzemni, protudržavni pokret. Političari ih oštećuju, muče, smišljaju nove načine mučenja, a oni pišu o ljubavi. Najčešće o ljubavi, o ljepoti i ljepoti ljubavi.Zahvaljujući njoj upoznao sam pjesnički pokret, diverziju koja se širi. Teror pjesništva – terorizam...jedino što može spasiti Hrvatsku – uistinu spasiti.
Dok je poezije bit će i ponosa i otpora.
Oduzmi narodu pjesnike i on je roblje bezumnika u politici.
Zdenko Jelčić, MOLITVA SUPROTIVA PJESNIKOM... naslov stiliziran po Marku Maruliću (s Dinajinog bloga)
Od AnnaBonni mi je stigla kratka i nemilosrdna poruka, uvjerio sam se na Vjetrovom blogu, osjećaje neću dijeliti s blogerskom zajednicom, Sewen je kao poetska duša prije par dana predosjetio i posvetio našoj Blogerici pjesmu, ja sam čim je nestala s bloga napisao post apel, Blogy je čak stavio na naslovnicu, Modrina i Euro su se stalno raspitivali i eto, nelagoda je bila opravdana, vječna ljubav je barem ostala zabilježena na ovom prolaznom mjestu...
Dragoj Dijani!
bez-obzira-109.blog.hr
Tužna sam zbog odlaska jedne tihe, samozatajne žene,
koja je sav svoj život živjela ljubav. Imala sam čast upoznati
nju i njenu ljubav Zdenka u svom domu. Rado je spominjala
Tinov grad, a mi smo obogaćeni za poznanstvo s tim divnim
ljudima za koje mislite da ste s njima proživjeli život.
Spavaj mirno draga Dijana, a Zdenku iskrena sućut od nas
dvoje i ostatka obitelji:((
Snivaj Dinaja, sanjaj draga...
agava505.blog.hr
Naša Dinaja..počivaj u miru draga
Tvom Zdenku i obitelji
najdublja sućut...
Je li Anaboni umrla?
azzuro.blog.hr
U više navrata Anaboni je napisala;
ako je dva dana ne bude na blogu -
to znači da je umrla!
Čak je rekla da je našla osobu koja će
nakon njene smrti ugasiti i njezin blog.
Evo, kako je prošlo više od dva dana
kako se Anaboni ne pojavljuje, a blog
joj je ugašen, onda je vjerojatno Anaboni
umrla.
Ako se to desilo, neka počiva u miru!
Mada, da budemo iskreni - teško da će
ona počivati u miru…
27. rođendan
malenazvijezdice.blog.hr
Još jedan pretužan rođendan, i to je ta konstanta života sada... od rođendana do godišnjice... palim svijeće ... to je sve što mogu sada za tebe učiniti Stelice. A trebala si biti ovdje s nama... sa svojom malom nećakinjom... možda bi i ti već imala svoju bebu.. tko zna što je život mogao donijeti.. a nije.
Budućnost nam je ukradena.. tebi je život ukraden. Preteška je to spoznaja.
Jako, beskrajno mi nedostaješ.
KRMENADLI PROŠLOSTI 4
huc.blog.hr
Na Glimur su se spustili potajice, prilijepivši se za rep transportnog broda Debeli Berth, dovoljno vješto da ih skeneri uopće ne registriraju. No, iskreno govoreći, čak i da su se spustili frontalno, s upaljenim svjetlima i fanfarama te izišli obučeni kao Miss Universuma, vjerojatno ne bi bilo nikakvog problema: Glimur je bio planet nadaleko poznat po kroničnoj aljkavosti.
Život na planetu svodio se na pet gradova srednje veličine u kojima je, već generacijama, živjela indolentna građanska marva. Ta se tromost očitovala na svakom koraku, u svakoj vražjoj uslužnoj djelatnosti. Nitko ondje nije stvarno radio; sve se odgađalo, razvodnjavalo, toleriralo. Vremena je bilo za sve, a volje ni za što. Život je izvana djelovao stvarno, no iznutra je bio faličan i uzaludan do groteske.
Naposljetku, sve što je stanovnike Šipona zanimalo dolazilo je s radničkog planeta Astra. Reality showovi — i to ne glumljeni, nego brutalno stvarni — ispunjavali su njihove jalove živote. Gledali su, pratili i secirali real life radničke klase na Astri, kao da se radi o egzotičnoj fauni ili dalekom prirodnom fenomenu, a ne o ljudima čiji je znoj pokretao čitav njihov komfor.
Gumigluidi su se brzo adaptirali i krenuli u akciju. Njih nisu zanimali frivolni tv showovi, bijedne ljudske sudbine, natjecanja u osvajanju, zavođenju, natjecanja u ovoj-onoj izdržljivosti, emocionalno smekšavanje u ispovjedaonici, preljub pred infrared kamarama, Fishing with John, Fisting with Johanna i ostale cirkusarije... Njih je zanimalo iće i piće.
Nova sredina imala je, naravno, predvidiv učinak: apetit je rastao, seksualna napetost se smanjivala, a Šipson je počeo nalikovati na fetu ementalera.
Ljudi su nestajali, brzo, tiho i bez svjedoka. Nerijetko u neugodnim situacijama u kojima je sram naprosto pregazio instinkt za samoodržanjem.
Ne bih duljio, no spomenut ću tri slučaja:
Slučaj 1: Duh iz sraonice (primjer blago cenzuriranog teksta)
TV-propovjednik Ž. bio je samoproglašeni čuvar čistoće. Pred kamerama i u salonima nastupao je kao asketa, gotovo svetac: seksualnost je za njega bila bolest modernog svijeta, simptom propasti, prljava rabota koju treba držati pod ključem da se duša ne ukalja. Govorio je o požudi, libidu, o tjelesnoj strasti s mješavinom gađenja i užitka. Sve je bilo grijeh: dodir, pogled, maštarije. Tijelo je, tvrdio je, nesavršeni stroj: žena je zamka! muškarac slabić! užitak sotonski trik! S te uzdignute pozicije, kroz grmljavinu osude, sipao je pepeo po tuđim vatrama…
A ipak, iza vrata sraonice, u kojoj je nestao pred posterom gotovo zaboravljene Marilyn Monroe, seks-bombe dvadesetog stoljeća, njegova je vlastita ruka trzala protiv sveg onoga što je propovijedao. U Merlinkinom polusnenom pogledu vječno izjebane božice, propovjednik Ž(elezny) nalazio je ne samo erotski poticaj nego i uzbudljivu notu povijesne perverzije — nije mogao zagrliti kostur, nije mogao oskrnaviti prah, ali mogao je fetišizirati medijsku ikonu, transferirati žudnju na nemoguć objekt, i tako – u svojoj uobrazilji – očuvati iluziju moralne čistoće.
Merlin.
Nije stajala – lebdjela je, kao duh, kao privid. U drhtavom svjetlu stare neonske cijevi, bedra su joj bila živinska, stamena, čvrsta. A blago korigirane usne — otvorena nada — i raskoš crvenila koje obećava više od šapata: cjelokupnu golotinju, valjanje po grimizno-skliskim plahtama, nabrekle grudi što mirišu na rano, proljetno jutro i svježe pečen kruh. Proboj u drugi svijet! Svijet sunca i vječno plavih neba! Svijet toliko divan da ga se nikada ne poželi napustiti.
Zatim, ištrcaj
i gotovo istog trenutka , unatoč mjeri samozaštite - samoprezir – vlažan taman i opasan.
Ujutro je sraonica bila prazna. Ogledalo — napuklo. Poster je i dalje stajao na zidu. Merlinka je i dalje jebozovno gledala u objektiv, kao da čeka trenutak kad će netko ponovno pritisnuti okidač.
Produkcija je pričala o „zdravstvenim razlozima“. Publika je samo kimnula glavom, gutajući laž kao svježu pastu. Krenuo je novi blok reklama — za parfeme koji oponašaju strast, za čarape koje ne mirišu na život…
A potom je došao novi voditelj, mlad, bez mrlje, sjene. Nitko se nije zapitao kamo je doista nestao Ž.
Slučaj 2: Oltar (primjer cenzure sakralne erotike)
U tišini kapelice, gdje je zrak bio zasićen ustajalim tamjanom, sestra Magdalena, koju su iza njenih leđa zvali Lady Madonna, pronalazila je pukotinu u svojoj vjeri.
Bila je čuvarica svetinja, njezine ruke – bijele i prozirne poput hostije – prale su zlatne kaleže i polirale križ. Ali njezine misli nisu bile čiste. Svaki dan, pred velikim raspelom na oltaru, gdje je Isusovo izmučeno tijelo visilo na klinovima, osjećala bi toplinu koja se nije mogla pripisati svijećama. Gledala bi u bokove, u onu liniju trbuha koja je vodila prema komadiću platna ovijenog oko struka, u ranu na rebrima koja je izgledala poput usana.
A onda bi se, kad bi samostan utonuo u san, vratila.
Stajala bi pred oltarom, drhteći. Njezini prsti, umrljani od kutića misala…
Bila je to najdublja hereza, a ona ju je gutala poput najrjeđeg misnog vina. Znala je sve o mističnom braku, o svetoj Terezi i njezinom transverberacijom probodenom srcu. Ali ovo nije bila duhovna ekstaza. Ovo je bila požuda, čista i vlažna, usmjerena prema tijelu na križu.
Jedne noći, više nije mogla podnijeti ... prigušeni krik, drhtaj i psovka… A kada je podigla pogled, činilo se joj – samo časak – da su Kristove noge, onako probijene, lagano zadrhtale.
Ujutro su sestre redovnice pronašle mokru lokvu pred oltarom. – Iščezla!
Slučaj 3
Na ovom mjestu u Atelijer upada Španjolska inkvizicija te u potpunosti cenzurira tekst pod naslovom PapaTrump i bečki dječaci. Umjesto toga prilažemo video uznemirujućeg sadržaja – mijao!
Malo prošetah gradom...
toco1980foto.blog.hr
...sa filmskim fotoaparatom oko vrata.
(Copyright©Toco1980, sva prava pridržana)
Teško svitanje
nachtfresser.blog.hr
Poznato je da nas slabo tko voli kad smo slabi, pa tako i vlastiti pas. Oke, kad se razboliš u njegovoj nazočnosti ili nisi dobro, spreman je probdijeti noć uz tvoj krevet, ali jao tebi ako on procijeni da si sam kriv i da si ga izdao. Tako sam se jučer dugo zadržao u KBC-u, nije išlo baš glatko, vratio se doma s povezom preko oka, koji nije skidan cijeli dan, a ni preko noći. Izostalo je skakanje i izlasci van na svaki njegov mig, uostalom i pljuštalo je preko dana skladno mom raspoloženju. Nisam ni sjedio za računalom i svaki tren se osvrtao gdje je i kako on, nego buljio slabovidnim okom u mrak. Imali smo samo jedan kasni izlazak nakon popodnevne šetnje i to ne van vrta, ja sam čak ostao ispod nadstrešnice dok je on radio krug po kiši na travi.
Zato sam jutros rano ustao, odgovorio na jučerašnje komentare kod sebe na blogu, pogledao na Indexu i FB-u što se jučer događalo, pomislio svako zlo za neko dobro, vidim da su mi se prijateljice živcirale primijetivši usklađenost zbrojnih medija s tezama HDZ-ovaca i njihovih satelita u saboru, ništa očekivanije, kao i nemuštost oporbenjaka. Dočekao sam i Eurove fore i fazone, dugo nakon buđenja, a Jin je odmah za mnom došao u dnevni boravak i zadrijemao, mada se po noći našetao po sobi, u krevetić, iza krevetića, izgledalo je sve u redu.
E onda sam napravio grešku...Po mrklom mraku sam probudio psa, i natjerao nas van jer je na internetu pisalo u najpovoljnijoj verziji da kiša počinje za pola sata, unutra sa spuštenim škurama po kiši (noćas je lijevalo) nemam pojma kako je vrijeme vani, vidim samo temperaturu 7 stupnjeva. Kiša je vani već padala i obojica smo radili ono što ne smijemo, ja zbog očiju natezat se, on se pak i inatio i živcirao (ne smije zbog šećera) i jutro je išlo k vragu.
Po ovom idiličnom selfiju nakon povratka, nitko ne bi pomislio kakve su se drame između nas događale, u stvari jedino me on još može izbaciti iz takta svojim nepovjerenjem i tvrdoglavošću, ostalo sve u državi je previše predvidivo.
...
liviod2.blog.hr
Majčice, majčice, hajde sa se poigramo sa tvojim sadizmom.
Sestra je prala vodene bojice u tuš kabini i zapušila odvod.
To je bilo tako malo vode u kupaoni.
Naravno, nije kriva ona nego ja, tvoj omiljeni krivac.
Napunila si ručnik pun vode i odalamila me punom snagom po licu.
Teški, mokri ručnik.
Glava mi se zarotirala za 360 stupnjeva od jačine udarca.
Tvoja teta se sledila i rekla: Nemoj, Lido!
Ali Lidi treba ispušni ventil.
Ko će biti bolji, nego nemoćno dijete koje te vedrinom vrijeđa i tvoju mržnju prema svijetu.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr