Sve kategorije po listama

Sivi kavez

fragmenti2.blog.hr

Priznaj oprošteno ti je

bez-obzira-109.blog.hr

"Dobro jutro "Slavko", - pogleda me blijedo.
"Šta je čudno, zar ne slaviš danas, rođendan, život, a znaš
di ti je bio"? Prihvaća igru, smješka se, k'o da mu je drago
šta je tu gdje je, malo se i stresao kad mu je valjda pred oči
došao ljetni scenarij. Ne ćemo se vraćat, bilo je što je bilo, sve
ono sa sretnim krajem daje nadu da će se mozak razbistriti.

Puno je tu zajedničkih dana, puno bura, oluja, bonaca, premda
znam reći da bonace znaju biti dosadne, neka bar povjetarca,
vjetrovi, naročito bure, bistre um, čiste srca ako ima taloga.
Danas nije vrijeme za duboke analize i podvlačenje crta i crtica,
valja nam se pobrinuti za jelovnik, večeras gosti stižu a dolaze i
djeca. Potiho sam se nadala da će doći i na kraju između redova
zaključujem da stižu pred večer.

Torta se hladi, problem su svijeće, bojim se da pluća to ne bi odjednom
ispuhala, možda neki stroj ili najblaže fen za kosu. Imaju one obrojčane,
stavit ću dvije i neka puše i ispuše sve što je zaštopano.

Bitno je da je iza nas najturbulentnije ljeto kad se isključi jedno prije
sedam godina i ona godina nakon, pregrmili smo svi zajedno, postali
jači. Ma sve što je bilo vezano za živote i zdravlje a bar donekle zacijelilo,
ugradimo osmijehe i krenimo dalje, nove bitke slijede. Nadam se da ćemo
moći djelovati samo iz pozadine, sačuvati snagu i razum, neka ih u pričuvi.

Neka ti je zdravlja i dobre vibre, slušaj me i ne ćeš pogriješiti, a sada bježim,
dužnosti zovu. Živi u zdravlju dugo i sretno, a i mene čuvaj da ti duže duram:)))))

Berošova vjera i znanost

betel.blog.hr

Čovjek, koji je predstavljao visinu vaxerske produhovljenosti, je uhićen.

Vaxerska je jutros tuga pregolema. Sve nade i snovi u neke buduće igle, sretno dočekane ponosno uzdignutim rukavima, rastopile su se poput Snješka Bjelića u ovom globalnom klimatološkom ludilu.

Tko će više ikad imati hrabrost, koja izvire iz snage vlastitih pleća, da u nekoj novoj neizbježnoj pandemiji naruči milijune i milijune doza američkih cjepiva?

Hoćemo li biti prepušteni nekim tamo nevjernicima, koji naše medicinsko uvjerenje važu nekim znanstvenim dokazima? Zar ne znaju da znanost i dokazi vrijeđaju vjeru? Jer kad bi se vjera mogla dokazati, ne bi više bila vjera, već puka, jeftina i besmislena spoznaja.

Mi vaxerski vjernici ultimativno zahtijevamo da naš Sveti Vili bude trenutno otkovan iz lanca onih koji misle da su neke druge stvari važnije.
Ništa, ali ama baš ništa nije važnije od našeg prava da se bodemo do mile volje!
Amen.

Pelinjak, rukovet gorkih stihova...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Čitali smo zajedno, slovkali priču, vjerovali u prijateljstvo,
u kraj priče, bili sretni što se dječak probudio iz ružnog sna.

danas živiš tako daleko, da te ne mogu dotaknu moje misli,
tako daleko da radost zajedničkoga djetinjstva postaje
suza na licu zrelosti.
A činilo se kao da čitamo iste knjige, volimo iste pjesme,
živimo istu mladost. Prošlo je malo vremena,
a ti si tako daleko, između nas vječnost i
nestale uspomene.
Danas i sreća okove nosi, snagom želje živi
u crnini udovica i plaču siročadi.
Kao topovi s Navarona, iz novonastale
republike Pale, ratne prijestolnice,
tutnji moć oružja, pokolj ispred Markala, smrt nesretnika,
a čeklai su u redu za kruh u gradu na obali Miljacke.
Ostani daleko da blizinom svojom ne povrijediš molitve umirućih!
Ja stojim na zgarištu prvih snova,
na okrvavljenu asfaltu kojim smo veseli pješačili u školu.





Sarajevu, gradu mog rođenja, s ljubavlju...

Dijana Jelčić ... napisano devedestih godina prošlog stoljeća, u Švicarskoj.

Računi...

mecabg.blog.hr

Računi...
Uđem jutros u prodavnicu prehrambenih proizvoda, kupim šta kupim, a na kasi haos, sve neke bunđije i ništa im nije jasno. Dosadnjakovići, mislim si ja.
Kucka blagajnik, kucka, dajem karticu, i bacim pogled na račun, a on kao telefonski imenik. Kupila sam četiri stvari, a račun se opružio kao jezik zle žene.
-Dobro jutro, suseda, nešto nije u redu?? pita me nasmešeni vlasnik samousluge.
-Račun, jedva promucah, nije moj, ima puno stavki, a ja kupila samo 4 artikla
-Sve je u redu, modernizovali smo poslovanje. Slično računu za struju na koji smo navikli. Sad po stavkama piše šta koliko košta, a ne sve na gomili pa ne znate šta plaćate. To je za vaše dobro. Gledam ga kao tele šarena vrata, i ne trepćem.
Stavke računa umesto kruh, jogurt... kjigovotstveno, kaže vlasnik, ma što to značilo.


1. Kupljena roba
2.Upotreba kolica do kase
3. Upotreba kolica do automobila
4.Održavanje prostorije
5 Grijanje, hlađenje, zavisno od temperature
6.Angažovanost osoblja
7.Dostava kombijem namirnica do radnje.
8.Potrošnja vode
9.Potrošnja struje
10.Šminka za kasirku
11. Sortiranje robe po roku trajanja dotične namirnice i po boji ambalaže

Ne znam šta da kažem, čovek je u pravu, sve se to radi. A on završi
-Razmišljam o unapređenu računa, u stilu mobitel pripejd tarifa. Kupac na ulazu u radnju pokaže novčanik sa koliko novaca raspolaže, a na izlasku mu se oduzima sve što nije potrošio. Sve u cilju unapređenja i poslovnosti.

Kongres drugi dan

stella.blog.hr

Drugog dana kongresa nefrologa Srbije čuli smo sjajna plenarna
predavanja



Jedno s Mayo klinike održano je na daljinu.


Nizala su se odlična predavanja s mnogo novosti.





Prof. Amira Peco Antić poklonila mi je svoju sjajnu knjigu
"Pedijatrijska nefrologija", u zamjenu za moj roman. Druženja
s kolegama su glavna na svakom kongresu.

Predsjednica kongresa prof. Mirjana Laušević
dala je zaključke i zatvorila kongres.
Sljedećeg dana počinje BANTAO kongres.

živija vikend hehe..

eurosmijeh.blog.hr

“Ženska odanost je njezina najveća ljepota.”
– afrička poslovica



“Biraj ženu prije uhom nego okom.” – engleska izreka



“Ženin posao nikad nije gotov.” – engleska izreka



“U politici, ako želiš da nešto bude rečeno, pitaj muškarca.
Ako želiš da nešto bude urađeno, pitaj ženu.” – Margaret Thatcher



“Najbolji način da zapamtiš suprugin rođendan je
da ga zaboraviš jednom.”



“Zašto se žena trudi 10 godina da promijeni muškarca i
onda se žali da on nije muškarac za kojeg se udala?”
– Barbra Streisand



“Žena je nastala od rebra muškarca, ne
od stopala da bude gažena.”

KAO TEMPERA

donabellina.blog.hr

ja sam čista, nepatvorena tempera
i nije to kompliment ako mislite da jest
to je pokora
to je obol, oklop, veriga
sve što omata i ne propušta izvana
ni zraku ni svjetlost
boja sam tempere koja se lako miješa
sa srodnom
a nikako s drugom druge vrste
je li mi ugodno u nametnutom oklopu ?
Nije
Iako ne ostavljam tragove kista
brzo se sušim tamo gdje me stave
pa je i to (valjda ) neki trag
mojeg postojanja

pišem ovo kao prijekor sebi

da se svaki trag može oljuštiti
kao da nikoga i ničega ne bješe nikad
i ako prođe vrijeme mirovanja otisnute boje
netko će možda skupiti snagu i hrabrost
i reći

bilo je to vrijeme njene krhkosti
i vrijeme njene nemoći


https://postimg.cc/4H6nv7bk

Jedna lijepa

star-rose-bloger.blog.hr

Za svakog pomalo...

Pozdrav

Svake večeri ljudima oko sebe
treba poželjeti "laku noć".
Ne zbog običaja, već zbog prijateljstva.
(Prijateljstvo, upamtite, ima veliku moć!)

Svakoga jutra ljudima oko sebe
treba poželjeti "dobro jutro", u podne "dobar dan",
ne zbog običaja, iz običaja ne valja
pljeskati ni dlanom o dlan!

Svakog dana zbog prijateljstva
ljudima treba poželjeti nešto lijepo.
Darovati osmijeh, cvijeće i blage riječi.
Treba im pomoći da se približe sreći!

Mladen Kušec

Via Adriatica 1

moreplanina.blog.hr

Oni opet zvali, a ja opet išao. A što nebi.

Ideja je proći stazu Via Adriatica ili barem jedan njezin dio. Što je Via Adriatica? Morao sam se i ja informirati pa prenosim. Via Adriatica je staza duga 1070- 1100 km kreće iz Istre arte Kamenjak pa do granice sa Crnom Gorom Prevlake.
Staza prolazi preko najviših vrhova Hrvatske, preko nacionalnih parkova (Risnjak, Sjeverni Velebit i Paklenica), tri parka prirode (Biokovo, Velebit, Učka), dotiče 12 rijeka. Staza je u blizini mora, a prolazi preko najvišeg vrha Hrvatske.



Prošli vikend smo izabrali prvu dionicu Via Adriatice od Arte Kamenjak do Ližnjana u dužini od 25 km.



Do rt Kamenjak postoje tri ulaza na svima je rampa. Mi smo izabrali ulaz kroz camp Premantura. Ovim putem je malo nezgodno jer moraš proći kroz kamp, do uvale pa uz visoki zid po uskom putu ispod zida. Sve zato jer je kamp ograđen. Možda je bolje izabrati srednji ulaz.

Iz kampa smo izašli kroz ovu gustu šumu pa uz ovaj visoki zid prešli na drugu kraj uvale.



Lijevo otočić Trumbuja, desno otočić Ceja, a u sredini Bodulaš.



I tako krećemo prema krajnjoj točki Istre i početku Via Adriatice.



Uvala Portić. Malo po škrapi, malo kroz borovu šumu.



Otočić Šekovac iz uvale Portić



Uvala Portić



Malo probijanja kroz nisko i gusto raslinje, mada se to na ovom dijelu ne vidi.





Nas trojica na najjužnijoj točki Istre, rt Kamenjak.



Uvala Velika Kolumbarica i spilja





Na rubu.



Pogled prema jugu i pučini mora.



U pozadini otočić Fenoliga (desno) i svjetionik Pomer (lijevo)



Senjal, iz doba Austrougarske od prije 150 godina i još stoji.
Služio je za određivanje brzine broda. Postoji niz ovakvih senjala (piramida) od Kamenjaka do Muzila.



Gledajući u valove i pjenjenje mora prisjetih se ljeta i stihova pjesme:

Samo more sve je znalo
I o tebi, i o meni
Ostali smo sve do jutra
Zagrljeni, zagrljeni

Zagrljeni mi smo bili
Onog časa, onog trena
Kad je pokraj mene prošlo
Tvoje lice, tvoja sjena

Zagrljeni, zagrljeni
Kamen gori, val se pjeni
Govorili nismo ništa
Zagrljeni, zagrljeni



Pomer u daljini, pogled sa druge strane.



Na poučnoj stazi Tragovima prošlosti



Bolje da me posere nego da me pojede



Na vrhu Gomile (74 m), najviši osvojeni vrh danas. Pogled n Fenoligu i Pomer iz drugog kuta, sa sjevera.

Sutra i problematično bolje

nachtfresser.blog.hr

Nikad previše nisam volio zanimljive i uzbudljive dane. Možda je dosada prezahtjevna, što reče naš uvaženi bloger, ne onaj što samo uobražava da je to, ali ona, ta i takva dosada, je meni ugodniji izbor. Kao za vraga zadnjih dana događaji se nižu jedan za drugim i nemam vremena za blaženu lijenost. Kako sam ja shvatio Sloterdijka u neformalnom pulskom razgovoru s novinarima, domaćim filozofima, kao i onima koji umišljaju da su vješti u mudroslovlju i nas koji smo se uvalili u društvo preko veze, i to s psom, svima simpatičnom osim onoj oštroumnoj antipatičnoj popularnoj sad i stvarno bolesnoj spisateljici, oni koji uživaju u uzbudljivom pustolovnom životu, avanturisti svih fela, su u biti kukavice koje se ne usuđuju suočiti s promišljanjem tajne životne prolaznosti i ako stradaju, bože moj, nije bilo samoubojstvo.
Inače Jin i ja se smjenjujemo po doktorima, jučer sam bio i na njegovom ultrazvuku, inače jako teško se navikava na novi način prehrane.
Uza sva stvarna za pisanje na blogu ipak neatraktivna iskušenja, bio sam primoran rušiti komp na izvorne postavke i reinstalaciju windowsa. Već umoran od svega zaboravio sam bitnu stvar, ostavio sam svoje stvarne podatke, uključujući i zaraženi račun. Rušenje i reinstalacija sustava su predugo trajali, ja sam ostavio komp uključen i išao spavati, naravno ujutro su me čekali problemi, iako nisam imao vremena, odmah sam u postavkama obrisao već dodanu vezu s udaljenim računalom te prekinuo neke skripte u nastajanju. U međuvremenu su me poučili da je preglednik Brave s ugrađenom Tor tražilicu sigurniji i brži od Opere koja se dobro držala, Samo je problem što Tor poznat kao izbor onih s prljavom maštom i pokvarenim strastima ne da mi se ulogirati u glede privatnosti jako indiskretan blog.hr, pa ovo pišem ipak na zadanom Edge pregledniku.

SLAVS

starrynight2022.blog.hr

SLAVS

Lutajući stranicama i kanalima po bespućima internetske zbiljnosti, prosijavajući i spremajući u Pocket za poslije zanimljive mi sadržaje, često naletim na kulturne i geografske stereotipe, slične onima o škrtim Škotima i pijanim Rusima, jedan od snažnijih je stereotip o Slavenima i Slavenkama, kakvi su to narodi, ljudi i kulture. Pa tako ispada da su Slaveni divljaci i barbari, a samo ime Slavs (Slaveni) nastalo je od imena slave – rob. Slavenke pak su seljanke i domaćice u narodnoj nošnji, patrijarhalno određene mjestom u kućici među kokošima koje hrane za šparhet na kojem će dinstati ono što hrane u seoskom dvorištu među pitomom zelenim brežuljcima i slavenskim mitovima i legendama. Čisti stereotip i predrasuda. Zašto nas drugi tako vide? Jesmo li doista samo kuvarice s onog zidnjaka „Kuharice skuhaj ručak fino“ i nepismene seljankuše u dvorištima s kokošinjcima i rupcem na glavi, pi pi pi pi pi, a muškarci meso za rad i rat i robovi tuđinaca i klera podijeljenog crkvenim raskolom prije tisuću godina na obrjanog i neobrijanog popa koji popovi još uvijek suvereno vladaju balkanskim provincijama. Kultura kuhanja, prežderavanja, barbara i političara kriminalaca koji drpaju EU lovu sebi vladajući zaostalim provincijama dok im Istok i Zapad uvaljuju drugorazrednu robu i „brendove“ i isisavaju rad i novac, jer su po njima barbari nesposobni za ikakvu kompliciraniju radnju od klečanja, služenja, robovanja i jedenja po kalendaru pazeći na mrs i nemrs i to je to, sva kultura svedena na klečanje, jedenje i nepismenost, tako nas vide na internetu, kao folklornu romantiku zapelu onkraj civilizacije i modernizacije. Koliko smo sami krivi takvoj slici o sebi stavljanjem kulta „žderačine“ i kuhanja na prvo mjesto u svom životu, kojim kultom obilježavamo sve od rođenja do smrti kao da ništa drugo nemamo u glavi osim želudca koji čeka napuniti se brdima hrane za svaku prigodu. Slavenska žena, neuka kuharica i domaćica odana kokošima i loncima.

Čini se da su nas stranci najviše poštovali kada smo u WW2 slomili okupatora u čuvenim partizanskim pokretima otpora i ofenzivama, stavljenim u njihove enciklopedije, udžbenike i kronologije, kad je slavensku ženu predstavljala nasmijana partizanka rame uz rame sa partizanima, pod crvenom petokrakom - radničkim simbolom slobode i ravnopravnosti ljudi, u borbi protiv fašističkog i nacističkog terora Übermenscha u maršu porobljavanja „drugotnih“ pod geslom gdje živi jedan Nijemac je Njemačka, jedan Talijan je Italija. Treba samo ukucati u tražilicu partizani i Tito i čitati hvalospjeve svjetskih enciklopedista i povjesničara, dok ih tu pljuju rušitelji i zapišači spomen-ploča i spomenika. Popišati spomenik Smoji?! Kultura? Je li onda iznenađujuća percepcija nas kao slaves, roblja za klečanje i slušanje samo, u internetskom bespuću povijesne zbiljnosti u kojem se predodžbe o kulturama stvaraju na temelju sadržaja kojeg najviše isporučujemo na mrežu, a to je klečaona rimskom popu i dinstani svinjeći gulaš pod zidnom ručno vezenom krpenom porukom kuvarici da skuha ručak fino pa će dobit novaca za kino. Slavenska robinja špareta katapultirana je u svijet Velikog brata svojim svinjećim i kokošjom gulašom i opsesijom kuharicama kao glavnim razlogom svog postojanja. “Valjanost kuharičina rada nalazi se samo u ustima onih za njezinim stolom; potrebno joj je njihovo odobravanje, zahtijeva da cijene njezina jela i traže i drugu porciju; uznemirena je ako nisu gladni, do te mjere da se čovjek pita jesu li prženi krumpirići za njezina muža ili njezin muž za pržene krumpiriće.” Samo je partizanki s puškom uspjelo razbiti stereotip sluškinje i kuharice i izboriti se za ravnopravnost i pravo glasa maknuvši se od špareta i dinstanja tako milog primitivnom u se, na se i poda se muškom konceptu kojeg barbar pod svaku cijenu želi restaurirati. Ženin mozak je opasan, što je fizička snaga manja, mozak je aktivniji i otpor ugnjetavanju veći, ili, kako bi to rekla Dolores Ibárruri fašistima: „No pasaran!“ Slavic woman nije arhetip seljanke s rupcem na glavi i kokošima u dvorištu koja stalno nešto vari na štednjaku, briše kosama noge mužjaku i rađa kad ju siluju, kakvom ju zamišljaju stranci na internetu a u kući ureduju joj mjesto u društvu popovi, klečavci i fašisti mitovima o drugotnosti nakon što je bila partizanka i ravnopravna, evolucija nikad ne ide unazad.

„U rujnu 1920. Mussolini je rekao:

Kad imamo posla s takvom rasom kao što je slavenska – inferiornom i barbarskom – ne smijemo voditi politiku mrkve, nego politiku batine. Ne trebamo se bojati novih žrtava. Talijanska bi granica trebala prolaziti preko prijevoja Brenner, Monte Nevoso i Dinarskih Alpa. Rekao bih da lako možemo žrtvovati 500.000 barbarskih Slavena za 50.000 Talijana.
—
Benito Mussolini, govor održan u Puli, 20. rujna 1920.“

Danas njihovi popovi pljačkaju „barbarske Slavene“ i Slavenke trgovačkim ugovorima i huškaju protiv partizanskih tekovina slobode i ravnopravnosti žena stečenih antifašističkom borbom. Slavs odgovara klečenjem po trgovima koja slika obilazi svijet i potvrđuje etimologiju.

Nije dan

fragmenti2.blog.hr

Nije dan za snimanje, pa ne znam što ću.
Skuhala sam jučer krasno varivo od graška s noklicama, mesnim okruglicama, mrkvom...
Krasno šareno, a o tome koliko je ukusno govori u prilog i to što je mladi macan stalno neumorno kružio oko stola k'o gladna hijena, s povremenim nestrpljivim zalijetanjem oštrim kandžicama u moje noge... Kako bih sama barem nešto u miru pojela, usred ručka sam ustala pa i njemu dala istog variva. To je zapravo bio potez očajnice i samo malo kupovanja vremena jer sam očekivala da će izignorirati varivo, sad kad ga je dobio, ili da će se smatrati prevarenim pa nastaviti zaletavanje na moje noge...
Ali ne! Macan je sve pojeo. I to dvaput - još jednom sam mu sipala, je li... Samo sam mu malo vilicom propasirala povrće, i on je sve 'počistio'. I to dok je cijelo vrijeme u blizini stajala posudica s njegovom hranom.
I to ne suhom, nego mokrom.
Skupom.
Skupljom od mog graška.
Budaletina.
No... al' valjda mu je ta njegova hrana bila preumjetna.
Što ja znam.

I jasno, palo mi je na pamet sve snimiti. Prvo grašak, pa poslije mačka s graškom, ali nisam mogla iskoristiti prirodno svjetlo jer je vani premračno, a onda se ni meni nije dalo zezati s umjetnim i prilagođavati ga.
Tak' da ništa... sjedit ćemo u mraku :O

A zezam se, naravno.
Samo mi se nije dalo snimati.
No, kad smo već kod umjetnosti, nisam spomenula čime sam se još zabavljala u posljednje vrijeme. Paralelno sa slaganjem puzzli.
A htjela sam. Namjeravala sam o tome napisati zaseban post, al' došlo je do nekakvih tehničkih poteškoća pa sam odustala... Al' nema veze.
Evo, prepričat ću vam sada svojim riječima... no, znate ono kako su to uvijek od vas tražili u školi :)

Elem... Me and Bobby McGee... zapravo ne, nismo do tog došli. To je trebao biti tek naslov nesuđenog posta u kojem je prava tema trebala biti V vs. AI. I sad ću ja vama to pojasniti.
Adobe Stock (to je jedna od stranica gdje blogeri kupuju fotografije kad hoće umetnuti u post neku koju nisu sami snimili ili naslikali) uz kupovinu fotografija nudi vam i opciju 'Generate variations', tj. mogućnost da uz njihov program Adobe Firefly, stilom odabrane fotografije i svojim opisom stvorite neku drugu željenu.
Naravno, i to se plaća a dio novca ide fotografu čija je fotografija, tj. njen stil, iskorištena kao predložak.
E, a ja sam onda iskoristila besplatnu probu na koju registrirani korisnici, odnosno suradnici, imaju pravo svaki mjesec pa sam fotografije koje sam ja sama snimila, s opisom kojeg sam uz njih priložila, ponudila umjetnoj inteligenciji pa nek' pokaže što može.
A nije da ne može.
Može.
Raspolaže ogromnim resursima i moram priznati da sam ponekad malo zavidna kad vidim koliko to sve realistično može izgledati... i očekivala sam da će i moje fotografije zabljesnuti sjajem kakav im ja nisam mogla dati...
Međutim, ne. Ništa od toga. AI me nije uspio impresionirati. Iako slični, njegovi uradci su ispali skromni i skroz bezlični. Pogotovo oni s kojima se njegova baza podataka malo mučila. Pa su tako recimo paprenjaci u njegovoj verziji dobili oblik tri čvarka na tanjuru. Ništa bolje nije bilo ni u drugom pokušaju :)))





Jedino u čemu je zabljesnuo, bio bolji od mene i stvarno briljirao, bila je njegova obrada ovih 'rainbow' muffina.
Puno jačih i sjajnijih boja od mojih... zašarao ih je k'o zagrebačke klupice.
Tu je pokazao svu svoju raskoš...potpuno u njegovom stilu


Te vam fotografije vam ne mogu pokazati jer nisu moje i mislim da Adobe polaže pravo na njih (e to su one tehničke poteškoće koje sam ranije spomenula... al' kaj sad ... snađite se i vi s ovim opisom :O) pa ih nisam ni pokušala spremiti. Doduše, nakon besplatne probe imam pravo i na drugu i na preuzimanje deset besplatnih fotografija nakon ostavljanja podataka i dopuštenja da mi nakon probnog roka s kartice skidaju određeni iznos.
Sve bih kao mogla bezbolno i prekinuti prije isteka tog roka, ali to me ipak nije zanimalo.
Mislim...nisam ja tu da bi meni netko nešto prodavao, nego da bih sama prodala :O

Knjiga "Krajina 1991.–1995." Koste Nikolića sveobuhvatno je djelo, ali ipak svojevrsni pokušaj opravdanja srpske pobune u Hrvatskoj 1990.

panonija.blog.hr

Foto: Antikvarijat Biblos
Kada su SNV (čitaj Milorad Pupovac i Dejan Jović) skupa s Frakturom izdali krajem 2023. knjigu "Krajina 1991.–1995." srpskog povjesničara Koste Nikolića, nisam uhvatio priliku je pročitati. Naime, 35 eura iz principa ne dam, a u knjižnicama je bila non-stop posuđena.

Kako je relativno nedavno krenula serija "Partija" Gordana Malića, jedan od mnogobrojnih beogradskih sugovornika bio je i Kosta Nikolić. Govorio je pametne i istinite stvari, podsjetio me svojom pojavom kako moram posuditi knjigu i nekim čudom uspio sam tada naći primjerak u jednoj gradskoj knjižnici. Serija je završila s emitiranjem, a ja sam završio s čitanjem knjige.

Knjiga je dignula žešći metež u hrvatskom javnom prostoru brzo nakon izlaska. Desnica ju je napala jer sufinancirana državnim sredstvima (a jezik je srpski), a sasvim izvjesno da je nije pročitala. Knjiga je ogromna, ima 612 stranica, s bilješkama i svim ostalim 724.

Na napade hrvatske desnice reagirao je Ozren Žunec, jedan od najvećih živućih hrvatskih sociologa, ujedno i dobrovoljac DR-a, često mu, sasvim opravdano stavlja etiketa jednog od najobrazovanijih časnika HV-a, čovjeka koji je napisao dvosveščanu monografiju o Krajini pod nazivom "Goli život: Socijetalne dimenzije pobune Srba u Hrvatskoj" sad već relativno daleke 2007. Kako stari, sasvim je izvjesno da mu hrvatska desnica i tvrdi desničari idu na jetra zbog anti-intelektualizma i kvazi-intelektualizma koji često krasi hrvatske tvrde desničare. U svome prikazu knjige za Polemos, Žunec brani knjigu Koste Nikolića od desničarskih napada primarno jer previše mirišu na želju za cenzurom. Zašto hvali knjigu, nastavit ćemo kasnije.

Jedini drugi prikaz od društveno-humanističkih znanstvenika dala je Mirjana Kasapović u Analima Hrvatskog politološkog društva, koja je pak, sasvim očekivano, knjigu dočekala na nož. Za razliku od prvih desničarskih kritika, sasvim je izvjesno da je Mirjana Kasapović dobro pročitala i iščitala knjigu Koste Nikolića.

Naime, sasvim je izvjesno da Dejan Jović zadnjih godina vodi intelektualni rat protiv Hrvatske na osnovama tzv. post-jugoslavenstva. Mirjana Kasapović je izdala ove godine "Zbogom postjugoslavenstvu! - Prilog demitologizaciji hrvatske politike i društva" koja je teška artiljerija u jednom osobnom ratu protiv jugoslavenstva koja je autorica povela. I Dejan Jović i Mirjana Kasapović, stasali su na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka (danas znanosti). U osamdesetima Jović je bio protege Jovana Mirića koji je 1984. izdao bibliju tvrdog unitarnoga jugoslavenstva, knjigu "Sistem i kriza". Sasvim je izvjesno da Dejan Jović i dalje stoji na unitarni političkim stavovima Jovana Mirića. Nije da je Mirjana Kasapović krajem osamdesetih bila hrvatski nacionalist (nije), ali kao bosanskoj Hrvatici (koja se sustavno bavila stanjem Hrvata u Bosni i Hercegovini) u nekom trenutku se dogodio neki switch u razmišljanju koji je mnogo Bosance i Hercegovce odveo na stranu hrvatskog nacionalizma i u jedan bijes prema svemu što miriši na Jugoslaviju i jugoslavenstvo.

Da biste pratili Nikolićevu knjigu, morate ili pročitati navedeno djelo Ozrena Žunca, ili pak knjigu "Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990-1995" Nikice Barića (njegov prerađeni doktorat), tiskanu 2005. kojoj bi odlično došlo drugo izdanje nadopunjeno haškom dokumentacijom i drugim vrelima (kao što to Davor Marijan radi kada nešto starije reizdaje), u kojoj se ide na zajedničko putovanje s autorom u čuđenju sveopćoj ludosti kninskih i inih bradonja u njihovim sumanutim i zlim postupcima. Svakako treba pročitati i genijalnu knjigu "Vježbe u laboratoriju Balkan" Višnje Starešine (prvo izdanje 2004., drugo 2018.) gorko-slatku studiju o nastanku hrvatske diplomacije i njezinim peripetijama u clashu s međunarodnom zajednicom za Domovinskoga rata.

Ovakav predugačak uvod je potreban ako se želi govoriti o Nikolićevoj knjizi. Nema dvojbe da je Nikolić sjajan povjesničar i da zna pisati. Za opširnu i nadasve tmurnu temu, lako se čita. Žunec brani knjigu jer ističe da Kosta Nikolić ne štedi krajinsko vodstvo. Stvarno se opisuju sumanute odluke Milana Martića, Milana Babića, Gorana Hadžića, Bore Mikelića i svih ostalih vođa pobunjenika (jedino je Martić još živ i trune u estonskom zatvoru). Opisuje se mnoštvo zločina nad preostalim Hrvatima koji nisu htjeli pobjeći iz svojih domova, skoro svakodnevna ubojstva uglavnom starijeg hrvatskog stanovništva. Gospodarski temelj SAO Krajine/RSK je bio nesmiljeni šverc i ta kvazidržava je ovisila o financijskoj pomoći Srbije bez koje bi propala.

Jednako tako se opisuju i hrvatski zločini prema Srbima za Domovinskoga rata, pogotovo je cijelo poglavlje posvećeno općem kaosu, ubijanju srpskih staraca, paljenju srpskih kuća i općoj pljački koja se događala poslije Oluje na širem kninskom području (vidi se da je čak Vojna policija pokušala napraviti nekoga reda, ali jednostavno, sasvim izvjesno da je bilo to nemoguće). Nije da hrvatska javnost to nije znala. Neki dan je umro i pokopan Ivan Zvonimir Čičak, koji je nekoliko dana nakon kraja Oluje, s ostatkom HHO-a krstario novooslobođenim područjima i popisivao sve što se događa i to su mediji sve prenijeli. Objektivno, sada s odmakom od skoro 30 godina, većini građana Hrvatske poslije četiri godine srpskoga bombardiranja, ubojstva, paleža i sveopće krađe nije bilo nimalo stalo, kao što se Francuzima i Englezima živo fućkalo što njemački zarobljenici umiru u ljeto od 1945. po zarobljeničkim logorima iz raznih razloga, a sve četiri okupacijske vojske u Njemačkoj siluju sve žensko što hoda i diše. Dan danas je odnos ostao isti, ne postoji Englez, Francuz, Nizozemac, Belgijanac ili Norvežanin koji ima razumijevanje za njemačke žrtve u ljeto 1945. Teško da je netko mogao spriječiti partizane 1945. u puno masovnijoj odmazdi od Vardara do Triglava. Ne postoji nešto kao Huda Jama u Hrvatskoj u ljeto 1995. Dobro da ne postoji. Zločini, pa ni hrvatski, ne daju se opravdati.

Glavni pozitivci za autora u knjizi su UNPROFOR i službe UN-a koje djeluje u SAO Krajini/RSK, koji žive u slozi i ljubavi sa srpskim pobunjenicima, pogotovo npr. Nigerijska bojna UNPROFOR-a, zatim Kanadska bojna i svi Kanađani i svi kanadski policajci i kanadski vojnici i časnici. Nadrealna je to mržnja koji ti ljudi, primarno Kanađani, gaje spram Hrvatske, Hrvata i hrvatske države. Ovo je važna strana knjige da se UNPROFOR pokaže kakav je bio, a bio je nesposoban, korumpiran, pokvaren, lažljiv i nadasve zaljubljen u Krajinu.

Knjiga je neuspješni pokušaj da se sruši bilo kakva pozitivna slika o Oluji. Nikolić, iako odličan povjesničar, ne može pobjeći da ne sakrije zapravo prijezir prema oslobađanju Hrvatske (piše oslobođenje pod navodnicima) kao i prema HV-u (branitelji također piše pod navodnicima). Franji Tuđmanu se implicira da je ostvario Pavelićeve želje. Kako da ne. Imam li nešto protiv Koste Nikolića? Nemam, mislim da čovjek zna povjesničarski zanat i da druka za svoju stranu, ali druka kvalitetno. Zato respekt!

Značajan dio knjige je posvećen diplomaciji. Glavni hrvatski junaci su Franjo Tuđman i Hrvoje Šarinić, u manjoj mjeri Miomir Žužul i Nikica Valentić. Postoji zapravo neko iznanađujuće divljenje Tuđmanu, koji stvarno sve vrijeme Srbima nudi sporazum i nudi autonomiju u Hrvatskoj i nudi kraj rata kroz političko rješenje (npr. Daruvarski sporazum 1993.), ali Slobo igra neku čudnu igru u kojoj na kraju nesvjesno pobjedi sebe. Hrvoje Šarinić gotovo je pokazan kao Mefisto. Od srpske strane glavni lik je Slobodan Milošević kao dežurni antijunak. Strani diplomati koji su igrali važnu ulogu, zanimljivo su svi redom ljevičari (Vance, Stoltenberg, Owen). Lord Owen se obožava sa Slobom i ide privatno sa ženom Slobi i Miri u posjete. Amerikanci koji kasnije nastupaju su isto portretirani, Peter Galbraith pokazan je kao naivni mladi američki ljevičar opterećen svojim velikim ocem, kojega sve strane preziru i smatraju nesposobnim smetalom, a jedini pravi igrač je Richard C. Holbrooke koji shvaća situaciju kao nitko drugi.

Zadnje poglavlje je kako su suđeni i oslobođeni hrvatski generali u Haagu, gdje je autor istinski razočaran oslobođenjem. Zapravo, treba ovdje stati i reći jednu zanimljivu stvar, da uglavnom Amerikanci koji shvaćaju hrvatsku poziciju su, zanimljivo, često Židovi, kao spomenuti Holbrooke ili pak sudac Theodor Meron u Haagu, koji je preživio holokaust i dobro zna što je stradanje.

Zanimljivo je također da je trebalo poslije dva kapitalna djela (Barić: 2005, Žunec: 2007.) čekati 16 godina na smisleni srpski odgovor. Ovo je knjiga za ljude koji su naviknuti čitati, jer budimo realni, tko će to 2024. i 2025. pročitati 700 stranica, ako mu čitanje nije posao. Hitno je potrebno drugo izdanje Barićeve knjige kao najbolji odgovor na ovo djelo umjesto kmečidbe desničara.

Očito da je nemoguće očekivati bilo kakvo slaganje između Hrvatske i Srbije po pitanju Domovinskoga rata. Srbija je potaknula dio hrvatskih Srba na pobunu, Srbija je financirala pobunu, davala smjernice i davala novac za istu. Kada je hrvatskoj javnosti dosadio rat i krvoproliće, javnost je prisilila Tuđmana (koji je bez premca, kao što ova knjiga pokazuje, bio spreman pregovarati da bi se izbjegle žrtve koliko god treba) na Oluju jer luđaci u Kninu su pet godina odbijali bilo kakav kompromis i krivo i iracionalno postavili ratne ciljeve (kao što to Ozren Žunec pokazuje 2007.). Kada su pobunjenici nakon Oluje došli u Srbiju, tamo su ih dočekali kao izdajnike srpstva.

Ako politička Srbija i dalje ne odustaje od ideje obnove tzv. Krajine, onda smo i Srbija i mi ovdje u nekim teškim problemima.

Pero Panonski, 891. put

Kambodža - skriveni dragulji, drevni hramovi i živa kultura (VIDEO)

goransafarek.blog.hr

Kambodža je zemlja očaravajuće ljepote u kojoj se isprepliću drevna povijest i živa kultura. Putujte kroz ovu očaravajuću zemlju kako biste otkrili raznolika čuda koja nudi. Od zadivljujućih hramova Angkora, tihih stražara prošlog vremena, do spokojnog prostranstva rijeke Mekong, svaki kutak Kambodže priča priču. Prihvatite raznolikost krajolika, od bujne džungle do obala obasjanih suncem. Bilo da lutate užurbanim tržnicama ili istražujete mirna sela, Kambodža obećava nezaboravno putovanje prožeto šarmom i poviješću.
#Kambodža