Sve kategorije po listama

7:0

nachtfresser.blog.hr

Katastrofalna Bosna

Prva vijest koju sam pročitao jutros dok su svi spavali. Nakon, najprije društvenih, pa onda prirodnih katastrofa, BiH je katastrofalno izgubila od Njemačke u nogoloptanju, omiljenom pučkom sportu. Pratitelji bloga znaju da me sport, a nogomet pogotovo, uopće ne zanimaju, nisam pratio ni utakmicu protiv Škotske, ali Bosna i Njemačka me itekako zanimaju. Za razliku od Dinaje, koja je rođena u Sarajevu, ja sam rođen u Hrvatskoj na otoku, ali sam, što kažu, formativne godine proživio u Bosni, gimnaziju tad Ivana Gorana Kovačića završio sam u Varešu, urbanoj sredini s postotno najvećim brojem iseljenog stanovništva u zadnjem ratu, dio njih je prije prekooceanskog izgnanstva boravio i kod mene u Rijeci. Fakultet sam završio u Sarajevu, roditelji su već živjeli u Rijeci, četvrtu godinu gimnazije i prvu studija sam živio bez roditelja u vareškom stanu, a za studija sam vikendom, dok bi druga studentarija uglavnom žurila kućama, uglavnom ostajao u sarajevskim iznajmljenim sobama.
U Varešu se u disko klubu i radničkom domu, kao i većini kafića tad uglavnom puštala rock glazba, kao i na mjestima u Sarajevu, gdje bih izlazio, "Kaktusu", "Kuku" i "Zvonu" te u kafiću našeg filozofskog faksa. Znači nisam imao pretjerane veze sa stvarnošću, formirao sam se u urbanim krugovima, jedino je moj vareški prijatelj Sema, koji je s bakom odrastao i nije poznavao roditelje, slušao narodnjake, nas dvojica smo bili najbolji mladi šahisti tamo i kasnije bih noćio kod njega posjećujući ponekad staro društvo. Kako sam čuo, njega je prvog siječnja, jedne od tih užasnih godina, mobilizirala na ulici armija BiH i bez uniforme i pripreme poslala na zloglasnu postrojbu HVO, čiji su ih pripadnici masakrirali, poslije su neki osuđeni za druge zločine u Haagu i ovdje je tisak lio krokodilske suze za tim herojima.
Rat je završio kad su Ameri prisilili te nacionalne vojske na to, prvo izbombardirali jedne, a onda druge nisu pustili da opustoše Banja Luku, tako meni pričala novinarka, koja je bila tamo. Nikad više nekadašnje Bosne, i Sarajevo preplavila ruralna ekipa i novoobogaćena banda, čak su ćevabdžinice i burekdžinice pokupovali ili pootvarali nove, kupujući stare majstore pečenja i recepture. I nogomet se podijelio, Mostar dobio dva jaka nacionalna kluba, nikad više osovine BMW (Bajević, usput Srbin, Marić, usput Bošnjak, Vladić, usput Hrvat), od kojih su strahovali i Dinamo i Zvezda.
Mislim da je zadnja utakmica, koju sam uopće gledao cijelu, osim nekih naše repke, ona između Brazila i Njemačke, kad su Brazilci isto torpedirani od Nijemaca, doduše dali su počasni gol. I onda i sad mi prva asocijacija bio nacistički film "Snaga volje" Leni Riefenstahl, i razmišljanje o razlikama mentaliteta. Riefenstahl je preživjela rat, nisu joj više dopustili samo snimanje igranih filmova, nikad joj ni za što nije bilo žao, doživjela 101. godinu, zlo živi vječno, zločesti ljudi ipak ne.

PRAVORIJEK

starrynight2022.blog.hr

RASA I NOĆ

Moram priznati, iako mi to nije lako, da me je gospođa ministarka Branka Šeparović prilično uznemirila, gotovo uplašila. Ona je, prije desetak dana, u udarnom terminu Prvog programa HTV-a, u emisiji pod naslovom "Ekologija i etika": most ustvrdila: "Kao što postoji gen naroda, tako postoji i gen pojedinca." Uplašio sam se ove tvrdnje, jer taj nositelj nasljednih svojstava organizma, dakle nasljedni činilac, čini me po osobinama bliskim ili istim s ustašama Antom Pavelićem, Maksom Luburićem, Dinkom Šakićem - pa onda s ubojicama na Pakračkoj Poljani i onima koji su za vrijeme i nakon Oluje ubili više od 400 ljudi samo zato što su bili Srbi. A ja to ne bih htio.

Htio bih da moj gen, kao osobe i pojedinca, bude u svakom pogledu dominantan u biološkom, duhovnom, moralnom pogledu ili da bude sličan mojim precima: ocu, majci, djedovima... Lako je gospođi ministarki, kada ona nije naslijedila gen moga naroda, već jednog drugog, kojega doduše prezire, ali ga ipak ima, jer ga je dobila od svojih Oklobdžija. Slično je i s genima Mladena Schwartza, ako se oni nisu naknadno "cijepili" našim genima.

Ono što tvrdi ova ekološka genetičarka je rasizam, ali ne genetski uvjetovan. Njoj je rasizam na pameti s razlogom, jer se on isplati i njoj i njezinu mužu, ministru pravosuđa. Ona je svoj rasistički nastup pred milijunskim televizijskim gledalištem prosula u danima kada su Rijekom marširale crne košulje, a saborski zastupnici Anto Dapić i Boris Kandare, profesor na Pravnom fakultetu u toj istoj Rijeci, otvoreno prijetili gradonačelniku Liniću i podžupanu Antiću, ali i u trenutku kad je jedan nepoznati crnokošuljaš Đapićeve i Kandarine zamisli ostvario na glavi Stipe Šuvara, koja je od udarca pištoljem prokrvarila, i kada je konačno Predsjednik bučno, prije vremena, počeo predizbornu kampanju huškanjem mladih na nacionalizam.

Í tada, kad je predsjednik svih Hrvata mladima objasnio da su "gospodarski problemi manje važni od demografskih i duhovnog preporoda", zbog čega on svaki dan pita dr. Šimunića koliko se djece rodilo, kako svjedoči također nasilnik Ćiro Blažević, koji bi htio biti nogometnim vračem, sjetio sam se instinktivno Josipa Horvata. To je bio onaj poznati novinar i kulturni povjesničar koji je napisao puno knjiga, počevši od one o tisućgodišnjoj povijesti Hrvata, pa "Povijesti novinarstva Hrvatske", "Hrvatskog panoptikuma" itd., do dnevnika koji je vodio u ratnim godinama, 1943. i 1944., objavljenog pod naslovom "Preživjeti u Zagrebu".

U tom dnevniku, na jednom mjestu, Horvat piše da u tim ratnim danima "pola Zagreba pije, a pola se jebe". Ako HDZ nastavi vladati ovom zemljom i nakon predstojećih izbora, bez obzira da li samostalno ili u koaliciji s nekom drugom strankom, vrlo je vjerojatno da ćemo doživjeti ono o čemu je Josip Horvat tako slikovito pisao.

I tako smo, gotovo svi, zbog spomenutih manifestacija hrvatskog nacionalnog gena i genija, neopravdano zaboravili na kazneni postupak protiv Dinka Ljubomira Šakića. Štoviše, moram priznati da me jedan prijatelj ukorio što sam u posljednje vrijeme zapostavio ovu temu. Pa evo. Sam proces teče i traje po svom već ustaljenom ritmu. Sada, kako se bliži njegov kraj, vidljivo je koliko je ovaj proces, više nego bilo koji drugi, uvjetovan optužnicom iz koje predsjednik sudskog vijeća ne može van, bez obzira koliko se trudio. Moglo bi se čak reći da je sud u ovom slučaju zarobljenik optužbe. Nije to ona zakonska vezanost za optužbu u činjeničnom, pa donekle i pravnom pogledu, nego se radi o tome da je optužnica, onako kako je postavljena (ali i zbog načina kako se zastupnici optužbe ponašaju), ograničila sud u njegovom normalnom utvrđivanju stanja stvari i svela ga na utvrđivanje vrlo ograničenoga činjeničnog supstrata.

Radi se o tome da je pogrešna pravna oznaka djela zbog kojeg se optuženik progoni. Umjesto za djelo genocida, što je po definiciji sadržaj onog što se u logorima NDH događalo, jer se u Jasenovcu i drugim logorima ubijalo, narušavalo tjelesno i duševno zdravlje te su se nanosile teške tjelesne ozljede i slično, s ciljem da se potpuno ili djelomično uništi neka nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina (Srbi, Židovi, Romi...), Šakić je optužen za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva sa sedam određenih inkriminacija. Dakle, sud mora utvrđivati je li optuženi Šakić počinio ove posebne slučajeve zločina, iako je u logorima Staroj Gradišci i Jasenovcu bio nadstojnik, zamjenik, pobočnik zapovjednika i zapovjednik u određenom vremenu, dakle, visoki dužnosnik u tim tvornicama smrti i time odgovoran za sve ono što se u njima događalo.

U optužnici se osim toga navodi da su zločini u Jasenovcu počinjeni "zbog provođenja nacističkih i rasnih zakona i zakonskih odredbi - protiv političkih protivnika od 1941. do 1945." i da je iz tih razloga zlostavljano i više nekoliko desetaka tisuća "uglavnom Židova, Roma, Srba i Hrvata". Ovome, nadam se, nije potreban komentar.

Do sada je na prijedlog zastupnika optužbe ispitano oko 35 svjedoka. Od toga broja ispitano je sedam Židova i samo dva Srbina, koji su pred sud došli iz Srbije. Nije ispitan nijedan Rom. Svi ostali svjedoci bili su Hrvati. A ti Hrvati su bili članovi Komunističke partije, ili njezini suputnici, aktivisti Crvene pomoći ili sličnih udruženja, dakle, zaista protivnici ustaškog režima. Te je svjedoke, Hrvate, zastupnik optužbe vrlo detaljno ispitivao o njihovu političkom djelovanju prije hapšenja, tako da se u ovom procesu dokazuje upravo ono što su tvrdile ustaše, a sada tvrde neoustaše, da su u logorima bili samo protivnici režima.

Ovakav tretman svjedoka morao je kod njih izazvati nesigurnost i strah, jer su svjesni u kakvom političkom okruženju moraju svjedočiti, posebno kada ih se ispituje o njihovim nekadašnjim, a možda i sadašnjim političkim uvjerenjima. Zato svjedoci i ne žele da ih se snima i fotografira.

Lasić, Schwartz, Gabelica, Đapić, Kandare i svi njihovi istomišljenici mogu u ovom pogledu biti zadovoljni. I zbog toga je ovaj proces promašaj. Šteta, jer smo propustili priliku da preko njega kažemo ustaštvu - dosta je bilo. Ali, čini se, za to još nismo spremni.

Branka Šeparović je u svojoj emisiji, koja je bila posvećena hrvatskim iseljenicima, spomenula Vicu Vukova i njegovu pjesmu "Ćale moj," koja potječe "iz gena naroda", kako je rekla. Ako je već govorila o težini iseljeničkoga života, mogla se u ovom društvenom beznađu u kojemu živimo sjetiti stare dalmatinske izreke: "Triba plakat kad se dica rode." Da, ali to onda ne bi bila Branka Oklobdžija, udana Šeparović.

14. lipnja 1999.

VLADIMIR PRIMORAC, PRAVORIJEK

Osviještenost ili vraćanje na staro

bez-obzira-109.blog.hr

Nedjeljni ručak, svi nazočili. Probalo se i novo vino koje sam
čak i ja probala sa zadovoljstvom i posljedicama. Zaista nisam
rođena za pijančinu, udari me vodoravan prst vina u čaši, a
čaša je od 2 dcl. Shvatila sam da mogu samo degustirati, ostalo
ostavljam ljudima koji znaju popit čašu a da ih ne pukne.

Kao i kod svakog okupljanja, poslije ručka se razviju konstruktivne
diskusije, a uglavnom se odnose na dobrobit našeg malog mista.
Ptice na granama plaču da nam se stanovništvo osipa a preostalo
mijenja sastav. Naši odlaze tražeći bolje, a u nedostatku naših dolaze
drugi. Bez predrasuda prema ljudima koji od potrebe dolaze na drugi
kraj svijeta da bi zaradili plaću, tako je bilo i kroz povijest. Ljudi su
baš s ovih naših područja išli ili preko bare ili na zapad Europe, sve
zbog bolje zarade, ne znajući ni jezika ni običaja, jednom riječju...,
mučenje. Vraćajući se kući jedan dobar dio tih ljudi (a i onih koji su ostali)
uhvatili su se uređivat svoje kuće. Prvo je bilo žbukanje kamenih fasada,
što je s jedne strane bilo dobro radi izolacije, ali prekriti onaj divni klesani
kamen što su ga od očeva i djedova dobili u naslijeđe uistinu je bilo van
svake pameti. Zapad nije imao kamene kuće, a oni su vjerojatno vjerovali
kako je ono što Švabo radi najbolje od svega. Naravno, ne generaliziram,
mnogi nisu podlegli "modi", ostavili su kuće kakve su i bile uz doradu.

Naš kraj je poznat po tim kamenim kućama, kamenim zidovima i svemu
što se od kamena napraviti može.

U više navrata zaživjela je ideja o uljepšavanju naših gradina i pristupnim
putevima do njih, čak se u nekom periodu pristupilo radovima u skladu s
pravilima restauratora. Krenulo i stalo, na žalost onih koji bi htjeli a nemaju
pristupa mogućnostima, na "baš me briga" onih koji bi mogli ali uvijek nešto
zapne. Vjerojatno se na ove žugatore zna dobaciti komentar..., to je valjda
vraćanje na staro, nadam se da to neće doći iz usta mjerodavnih, jer se svi
zaklinju u europske vrijednosti, a jedna od njih je i čuvanje kulturne baštine
taman se radilo o običnoj od vremena uglačanoj kamenoj klupici ispred
seoske kuće. Ušminkavanje tih starih objekata, osobito onih povijesnog
značaja, mjesto bi dobilo na kvaliteti, privukli bi se i turisti koji sve više traže
mir u ovom našem skrovitom miru. Mogli bismo ponuditi više, uz malo
dobre volje, a sporni financijski momenat traži samo osobu od struke i
dobrog vlaškog snalaženja. Poznati smo po svojoj probitačnosti, pa zašto
to ne bismo iskoristili za dobrobit svoga mjesta koje vapi za onim nečim
za privlačenje ljudi koji bi tu mogli ostvariti miran i snovit život za sebe i
svoje potomke. Ne, nije u pitanju nostalgija, samo žalim zbog nekorištenja
onoga što nam se nudi na pladnju i mi s lakoćom odbacujemo.

Svi smo se složili da treba gurat mjerodavne, malo su se uspavali.

Kako orezati veliku staru krošnju

teutinaljubav.blog.hr

Pored našeg vrta ogromno je stablo višnje. Radovali smo se plodovima i kolačima. Kako je bila tek polovica ožujka kada je na par grana procvalo par cvjetova, mislio sam da je još rano za puni cvat. Na žalost, prevario sam se. Tih par cvjetova bilo je sve što je procvalo i ni jedan se list nije pojavio na granama. Tek tada sam vidjeo da se kora na suhim granama ljušti a grane su prepune rupa od nametnika. Već tada sam odlučio da ću ga na jesen obrezati i pokušati spasiti.Prije dva tjedna odluka je konačno pala. Idem u rezanje krošnje. Ogromno stablo, više od krova, zahtijevalo je pravu pripremu. Danima sam razmišljao kako to učiniti i zaključio da je najbolje donje grane rezati s nogara, a do krošnje napraviti ljestve po granama. Od alata sam imao ručnu pilu za grane i malu akumulatorsku pilu.
Ogromno stablo koje je trebalo obrezati
Donje grane rezao sam s nogara koje sam napravio kada sam trulu šupu preuređivao u vikendicu (o tome drugom prilikom).
Do krošnje sam po granama napravio ljestve
Zbog opasnosti da velike grane padnu na krovove šupa ili tamo gdje ne želim, vršio sam prednaprezanje grana uvijanjem konopa.
I na kraju, trebalo je trule i zaražene grane spaliti da spriječim širenje bolesti i nametnika iz odrezanih grana. Krajeve odrezanih grana zaštitio sam voćarskim voskom. Vidjeo sam da su na prerezima zdrave. Pepeo sa posuo po vrtu.
Nadam se da će na proljeće stablo oživjeti i da ćemo ipak uživati u plodovima, možda ne već slijedeće godine ali bilo bi mi drago da sam ga vratio u život.

KOLUMBOVO JA JA

starrynight2022.blog.hr

JA

Ja sam divna ja sam krasna ja sam naj
Ja sam zvijezda ja sam mjesec ja sam sjaj

Ja ja jaja jajajaja jajajajajaja JA

I niko niko kao JA
nikonikonikonikokao JA ja ja ja ja ja
Pisat ću o sebi i samo o sebi jer naj jaja sam ja

Ja najbolje plešem crtam i pišem
Ja
Ja sam važna
Ja
Ja sam skromna
I drukčija od svih ja koji pišu svoja ja
Svi su ukrućeni
A mlitava sam lepršava sam i opičena jedina ja

Govore držim ja ja pržim
Ja pa ja
Da pišem o bilo čemu
Izvirujem zanosna mudra preglupa ja

Ja

Jajajajajajajajajajajajajajja

Ajajajajajajaajajajajaj

Blistam ko skaj
Kako sam od svih naj

Jaja

Vele da su znanstvenici
Odgovorili na ontološko pitanje

Što je bilo prije
Kokoš ili JA JA

Iz JA JA se izlegao dinosaur

A tek onda je kokoš
Snijela svoja

JA pa JA


JA napisalo: JA

Brdovita zemlja...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Razderaše nutrinu tvoju, na grudima ti gnječili ljiljane,
palili vatre gnjeva, a oči tvoje, tvoja jezera nebom
obojena praštaju srcem majke što bludnom
sinu nježn, topao konak sprema..

Praštaš, a sinovi ti utrobu dijele i srce tvoje
stavljaju na vagu, rađala si nevjenčana.
pa tako ranjena i gola, prkosna stojiš,
na dlanovima gasne toplina žetvi,
a njivama tvojim niču plodovi
nekoga davnog zla,
krvavi ožiljci na lijepomu se licu množe.

Tvoje srce je kucalo ritmom vjerovanja
u zajedništvo triju naroda, u slavlja
bajrama i dvaju božića, u radost
njhove igre Eve, Ande, Have
Adama, Avrama, Adema,
u njhovu ljubav, a kao
topovi s Navarona,
zatutnjalo oružje
s planine, ubilo
ljubav.

Ti praštaš vjetrom što ti rane cijeli
i šutiš šumama prkosna i sjetna,
brdovita zemljo nesretna!





Dijana Jelčić... Pelinjak, rukovet gorkih stihova

Jedan dobar smijeh

kintsukoroi.blog.hr

Biti baka, znači s vremena na vrijeme sazvati sastanak kućnog savjeta i kroz polusmiješnu maniru, objasniti podmlatku da odjeću ne peru i ne peglaju dobre vile ili veseli patuljci Djeda Mraza. Što zapravo znači da to sve radi baka dok podmladak spava ili igra igrice na mobitelu.
Da priprema ručka znači davati ljubav kroz prženje luka, drvenu kuhaču, paradajz u tubi i fino napacano meso od prethodnog dana. Ljubav je i sve ono povrće u juhi. Mekana mrkva. Aromatičan celer. Da ta skuhana i servirana ljubav, ne može uvijek biti jednako uspješna i ukusna, ali je svejedno ljubav, za kojom treba pokupiti mrvice sa stola, tanjure staviti na pranje, a baki pokloniti duge zagrljaje koje toliko voli dok imitira Olafa iz crtića.
Baka isto mora znati otrpjeti i kritike. Dođe tako dan kada ispada da ništa ne zna, ni prati, niti peglati, a kamo li kuhati. I to druga baka kaže svojoj kćeri da je prva baka previše natrpala veša i da se nije dobro oprao, pa ga je morala ponovno prati.
To su za baku- obične bapske priče. To je druga baka trebala reći prvoj baki i ostaviti joj veš da ga ona opere, a ne to prenositi trudnoj kćeri. Druga baka se natječe i dokazuje. Prva baka odlazi s unucima na misu. Pa plače od početka do kraja. A ne smije reći zašto.

Za poslovni sastanak koji sam imala prošli tjedan, ponudili su mi svoje jordanice i tatinu novu trenirku.
Jučer smo gledali slike s tog mog poslovnog sastanka ( baš si mogla obući moje jordanice ), na kojima se veselo smijem poput djevojčice koja je prvi put u zoološkom vrtu. Raskoračan stav, ruke mi pričaju neku svoju priču i iz aviona se vidi nepripadanje, premda tri sata sama izlažem pred svima predmet po predmet, kako bih dobila od strane delegacije svu dokumentaciju potrebnu za rješenje.
Strana je delegacija smrtno ozbiljna, iako nose košulje na cvjetiće.
Objašnjavam stranoj delegaciji i mojim visoko pozicioniranim kolegicama, da ta komplicirana rješenja ne donose dobre vile ili veseli patuljci.
Nego ja. Sama.

Moje visoko pozicionirane kolegice, nekada prije i prijateljice, govore mi da sam ista, da sam ko djevojčica, da sam odlično odradila posao.
I ja znam da to sve jesam. Govore mi to bez imalo sumnje, moje naotečene oči, kapci, suze koje mi se slijevaju niz obraze od zamora očiju.
Znam samo da im zbilja ne zavidim na visoko odskočenoj ljestvici i na znatno većim plaćama od moje,
jer sam uz osobu uz koju mogu biti sve što želim.
A to sam ja- svjesna što sa sobom donosi i čega se sve odreći treba za tu visoku ljestvicu i plaću.
Od slobodnog vremena, do bezazlenosti. A ovo drugo bi me ubilo.

Tako da..Ajde.
Probajte me zamisliti kako se slikam pored divno uređenih žena koje stoje uspravno poput voštanica, s tek malim kontroliranim osmjesima, kontroliranim rukama i nogama i pogledima.
A ja izgledam kao da ću svaki tren zaplesati, iskoračiti iz slike i smijem se kao da sam u luna parku. Na autićima.

Ako ste dovoljno maštoviti, to bi vam moglo izmamiti dobar i zdravi smijeh.

Probajte si zamisliti i kako govorim drugoj baki da je meni trebala reći za veš. Jer to radim dvadesetak godina i dosta o tome znam.
Ona kaže, moja ti kćer to nije trebala reći.
I tako. Ja se smijem. Bapske priče.

RAVNOPRAVNOST POLOVA...

mecabg.blog.hr

Nekad smo uživale, a muškići se lomili oko nas.
Onda su se smislili, jednakost polova.
Pa su svi jurili sve.
Sad ćurkice jure petliće,
jer
kakav je takav je ščepaj ga ne daj ga,
jer je muškarac
Za dalji tok jurnjave se još ništa ne zna...

Osmijeh nedjeljom

stella.blog.hr

Vikendom je Lastavica zadužena za humor

* šunka i sir ... 370 kcal

minus40kg.blog.hr

5 dag šunke ... 50
3 dag sira ... 100
5 dag peciva ... 140
1 dag maslaca ... 80

istarska šunka
i zagorski sir,
fino mliječno pecivo,
i za moje drage prijatelje,
maslac,
na vrijeme izvađen iz frižidera

istarska Histris premium šunka

Veronika dimljeni sir Zmajski

p.s.
šećer mi je izvrstan,
kile idu svojim putem,
a ja umoran kao nikad,
valja malo i zasladiti, ili...
bar zašutjeti, onako, sebi,
za odmor, gušt, mir, ...
sasvim svejedno

Jesenska pjesma

tifit.blog.hr

Pomiluj pogledom utrnule zvijezde
što neumornim sjajem rasvjetljuju ti pute;
i poljubi Mjesec okrugao i žut,
jer daruje ti smiraj i čarobne trenutke.
Čuješ li - tišinu?
Tihu melodiju života, ritmove pisane samo za tebe;
osjetiš li toplinu samoće kad srce, ponekad, na prvu ozebe.

"Nit' si sama, nit' zaboravljena" - šapuću jesenje kiše.
O, kako graciozno padaju, brišu prašinu sa ulica;
mirisi zrelih dunja i pečenih, slatkih dubleka
vraćaju djetinje osmijehe na dotrajala lica.
Zlaćanim notama najdraže pjesme,
sjete na stare ruke bake
tako drage, mudre, mile,
baš kao iz najljepše bajke.

Otvori oči, dan te čeka,
da daruje ti nove sekunde, minute, sate;
prigrli glazbu, daj, zanjiši kukovima
uz taktove čarobne, jesenje sonate....

Ustaljene šeme

kejtoo.blog.hr

Tu i tamo u društvo se uvuče neka šema koju svi odma prihvate ne razmišljajući o posljedicama. Nikad mi nije bilo jasno zašto su često opće prihvaćene šeme pomalo plitke, zašto se ne traži dublji smisao u postojanju, bivanju i odnošenju prema drugima. Jesmo li kao društvo zaista pomalo plitki? Možda je to samo neko osrednje ogledalo nas samih. Gleda se previše jednosmjerno, zanemaruje druga strana, od koje se često ograđujemo. Znam, ne možemo mi nikoga mijenjati, ali možemo biti potpora u procesu samopromjene. Problem je što skoro nikome nije dovoljno stalo, a to je ono najzabrinjavajuće. Zahladili smo kao ljudi. Oni koji odskaču, koji još imaju srce, takvima je užasno teško bivati u batinama iskrivljenog morala. Čak su i stručnjaci otišli u tom smjeru. Toplina se smatra slabošću, a ne vrijednošću. Rekla bih da su ljudi prije bili topliji jedni prema drugima, barem sam takav dojam stekla. Možda nas kvari tehnologija koja je sve naprednija i naprednija, a mi zatomljeniji i zatomljeniji. Pretvaramo se u društvo duhova, koji se malo pojave pa nestanu pa opet tako. Čudna su ova današnja vremena, baš čudna. Rijetki su ti koji misle i promišljaju, takve se etiketira kao čudake i "pale s Marsa". Počinjem shvaćati Muska i njegovu želju da se preselimo na Mars ili neki drugi planet. Pitam se samo koji će kriteriji za to biti. Možda novac, što je opet promašeno. Ne vrijedi objašnjavati, nećemo nikada shvatiti dokle god smo sebični.

Slika govori tisuću riječi

necenitko.blog.hr

Dan 997.

ap-placenici.blog.hr

Karta: https://t.me/Slavyangrad/113021

Na Ukrajinskoj bojišnici dugoj više tisuća kilometara gura se na više pravaca. Taktika "parnog valjka" s početka operacije u međuvremenu je zamjenjena s taktikom "artičoka" nalik na otkidanje lista po list s tog povrća. Na sličan način Ruska vojska otkida naselje po naselje na toj ogromnoj bojišnici. Uz očiti zastoj borbi za Časov Jar, Toretsk, Šerbinivku, Bilohorivku, Zarične i drugih naselja prema rijeci Oskol, ovaj tjedan je zabilježen znatan pomak prema Kupjansku. Oklopna kolona je izvršila iznenadni prodor 4km u dubinu, ušavši u industrijsku zonu tog grada na rijeci Oskol, a koju je Ruski vrh zamislio kao novu granica regije Lugansk. Uz to najaktivne bojišnice su one u regiji DNR u kojoj snage Kijeva drže najviše teritorija pod kontrolom od sve četiri Rusiji pripojene regije. Borbe su najintenzivnije prema najzapadnijem naselju regije DNR Novoj Selidovci, kao i Kurahovu koji se nalazi 40km sjeveroistočno. Slično kao i kod Kupjanska, o naselju Kurahovu ovisi cijeli niz sela južnije od njega, a koja će s njegovim zauzimanjem izgubiti cestovni pravac za dostavu logistike, tehnike i ljudstva.


Karta: https://t.me/rybar/65417

U sadašnjim uvjetima rasputice navedeni cestovi pravci su od presudnog značaja. Stoga u danima koji slijede možemo očekivati pad većeg broja naselja koji će ostati okruženi u ta dva "kotla". Inače od prošlog javljanja Ruska vojska je oslobodila ili zauzela (što ovisi o perspektivi promatrača) sljedeća naselja - Novoselidovku, Dalnej, Stepenovku, Rovnopol, Makarevku, Jurjevku, Dorožnjanku i vjerojatno još poneko budući nam informacije pristižu s odgodom. Za to vrijeme Trump nastavlja "dijeliti plijen" s objavama tko preuzima koji resor u budućoj vladi SAD-a. Najavljena je čistka časničkih kadrova u Pentagonu povezanih s bivšim načelnikom GS-a Milleyom, koji se ranije usudio kritizirati Trumpa. Unutrašnje borbe unutar US-administracije će se vjerojatno nastaviti i nakon što Trump preuzme vlast 20. siječnja sljedeće godine. Naravno njegove konkretne poteze ćemo dočekati tek nakon tog datuma, ali već sada je izvjesno da će njegova administracija pokušati privesti kraju sukob u Ukrajini. Istodobno za očekivati je snažnu potporu Izraelu, kao i novi trgovinski rat s Kinom.


Slika: Manga

Na osobnom planu obuke odrađen je posjet potresom razorenoj Banovini, a čija obnova će uskoro ući u četvrtu godinu. Od tad naš drug Pobi sam financira izgradnju nove kuće bez ikakve potpore države. Po principu koliko ima, toliko se pokrije. Ovaj put je na red došlo postavljanje laminata na pod soba i hodnika na katu. Naravno večer je iskorištena za izlazak na čeke, ali ni ovaj put nije bilo sreće. Drugi dan završeno je postavljanje laminata na cijelom katu, nakon čega su postavljeni pragovi na vratima soba. Danas je odrađena i trenaža na letjelištu bivše oznake LDZB. Knjiga je do danas spala na tri najupornija polaznika ovogodišnje jedriličarske obuke. Koji su nakon dva leta s nastavnikom, nakon toga odradili i po dva samostalna školska kruga. Što su nam prvi samostalni letovi od laširanja ovog ljeta. Najbitnije u cijeloj toj priči je imati kontinuitet letačke obuke. Jer samo kontinuirani nalet čini pilota. Dok se WW3 nastavlja...


Slika: Manga

Hvala školi na pismenosti

donabellina.blog.hr

poslije ovoga, svaki polupismeni Nepalac poštar je dobro došao i bez kritičara

pošteno odradio svoj posao

Za one, koji misle humorom poput mene


i ovaj PAPUČAR ne mogu bez ovoga