Sve kategorije po listama

Learovanje

luki2.blog.hr

Ej, danas je zaista odličan dan. Bila sam na jednoj fenomenalnoj promociji, a drugu sam zbog iste - propustila....:((((
Ali, tko bi odolio Shakespearu?!:))) I njegovom kralju Learu.
Nataša Govedič napisala je knjigu "Learovanje".
Draga kolegica s fakulteta, i vršnjakinje (1969.).

Toliko pozitive na jednom mjestu! Nataša predaje na Akademiji dramskih umjetnosti, doktorica je književnosti i teatrologinja. Na Akademiji drži kolegije posvećene adaptacijama Shakespearovih drama.

Priča ove knjige su brijunski intervjui: Nataša je razgovarala sa Radom Šerbedžijom, Ksenijom Marinković, Lucijom Šerbedžijom, Miodragom Krivokapićem, Lenkom Udovički i drugima, koji su sudjelovali u adaptaciji Kralja Leara.
Nakon ovih iscrpnih osobnih doživljaja, tu su i eseji da upotpune čitalačko i gledateljako iskustvo.

Video pozivom su se javile Lenka Udovički iz Londona, Jelena Miholjević - jer nisu bile u mogućnosti prisustvovati osobno.

Puna dvorana F22 na Frankopanskoj (prostor Akademije dramskih umjetnosti)! Nezaboravna je Natašina ispovijed, u kojoj je naglasila kako je proces pisanja i razgovori na Brijunima bilo čisto zadovoljstvo i uživanje, ali i ogromna privilegija, koju nemaju mnogi. Sjaj u očima autorice rekao je sve. Njena radost je obasjala nas, publiku.

Sudionici ove promocije, osim Nataše, bile su i Marija Ott Franolić, Rade Šerbedžija, Boris Senker ...




S lijeva na desno: Nataša Govedić, Marija Ott Franolić, akademik Boris Senker i jedan i jedini Rade Šerbedžija, sa svojim vječnim šeširom....



Autorica Nataša Govedić......



Moj primjerak.knjige....Natašin poklon. I zanimljiva posveta....Ponosna sam!



A što sam propustila? Fraktura i novu knjigu Hide Biščevića.....:((((( Naime, promocija u Frakturi bila je u isto vrijeme......Evo što kaže izdavač o knjizi:

"Novinar i diplomat Hido Biščević u knjizi Veliki slom – Zapad, Rusija i svijet bez poretka nudi provokativnu i zabrinjavajuću analizu svjetske situacije. Ruska agresija na Ukrajinu i nepredvidiva politika nove američke administracije tresu temelje međunarodnog poretka uspostavljenog nakon Drugog svjetskog rata, liberalna demokracija je u krizi i, kako kaže Biščević, “diktatori više ne strepe”. U Velikom slomu Biščević analizira povijest odnosa Rusije, s jedne, i Amerike i Europe, s druge strane. Podsjeća i na odnos Atene i Sparte kao još uvijek aktualne paradigme međunarodnih odnosa. Sadašnja svjetska kriza vjerojatno će se okončati novom podjelom interesnih sfera na koju male zemlje i narodi – u škripcu između “nagodbi (velikih) i (demokratske) pravde” – neće i ne mogu imati utjecaja. Gravitacijska sila moći trajno obilježava međunarodne odnose i sve čemu se možemo nadati jest da će te suprotstavljene silnice pronaći ravnotežu, ako ni zbog čega drugog, ono zbog opstanka civilizacije.

Značajan dio Velikog sloma Biščević je posvetio uspomenama na Rusiju i Tursku, gdje je devedesetih godina bio hrvatski veleposlanik, kao i na Tadžikistan, gdje je bio šef misije Europske unije. Osim što te stranice obiluju anegdotama ugodnima za čitanje, sadržavaju i lucidne analize ruskog, turskog i tadžikistanskog društva. Veliki slom – Zapad, Rusija i svijet bez poretka Hide Biščevića nezaobilazan je udžbenik za diplomate, povjesničare i politologe, ali i zanimljivo štivo svakome tko gaji interes za međunarodne odnose i u današnjem svjetskom kaosu pokušava prepoznati nadu u boljitak i mir."

Prevagnuo je Shakespeare. Moram priznati, baš je bilo teško odlučiti gdje ću.....


Ljubim!

Dođi večeras....

taango.blog.hr

YOU'RE ALL INDIVIDUALS

starrynight2022.blog.hr

Jugoslavija - najhumanija socijalistička država u povijesti

kros.blog.hr

Mario Nakić
Naišao sam na Facebooku na neke kritike vezane za moje pisanje o socijalizmu i Jugoslaviji. Pojedinci smatraju da iskazujem "mržnju prema socijalizmu i Jugoslaviji". Iako zapravo daleko veći otpor gajim prema nacionalizmu nego socijalizmu i za mene je NDH daleko negativnija povijesna epizoda nego SFRJ, u određenim krugovima sam smatran mrziteljem isključivo Jugoslavije.

Ne pišem ovo da se nekome opravdavam jer smatram da stvarno nemam razloga to činiti, budući da se čovjek nikada ne može obraniti od optužbi koje su protiv njega doslovno izmišljene, mislim da postoje neke stvari koje su zanimljive i trebalo bi ih razjasniti potpuno.

Socijalizam nije nešto što bi itko trebao "mrziti", to je legitimna ideja, odnosno svjetonazorski i ekonomski pravac, koji dijeli manje-više iste ciljeve s liberalizmom, ali se bitno razlikuje u sredstvima kako doći do tih ciljeva. Dok socijalizam put u prosperitet društva temelji na kolektivnom pogledu na čovjeka i vjeruje u javno, društveno vlasništvo, liberalizam vidi put u društveni prosperitet kroz što veće individualne slobode, odnosno slobode svakog pojedinca, člana tog društva, a poštivanje prava upravljanja privatnom imovinom je glavni poticaj za pojedince da rade, stvaraju i tako guraju kompletno društvo naprijed.

Ja sam protivnik socijalističkih politika ne zato što mrzim socijalizam niti zato što je on u suprotnosti s mojim svjetonazorom, već jednostavno iz pragmatičnih razloga. Socijalizam se služi lijepim izrazima poput solidarnosti, brige za druge i slično, a u pravilu dovodi do groznih rezultata. Socijalizam u praksi ne dovodi do cilja, tj. društvenog prosperiteta, a liberalizam dovodi. Zato smatram da je bitno razbijati socijalističke mitove i teze kako bi naše društvo moglo prosperirati. Dok god budemo vjerovali u socijalistička rješenja, imat ćemo i socijalističke rezultate. To nije mržnja nego stotinu puta dokazana činjenica.

A što se tiče Jugoslavije, mislim da sam već napisao kako je ona bila najhumanija socijalistička država u povijesti čovječanstva. Komunistička partija Jugoslavije, nakon razlaza sa Staljinom, bila je dovoljno mudra pa nije implementirala marksističku teoriju skroz do kraja u praksi. Zato Jugoslavija nije imala onolike masovne gladi poput SSSR-a, Kine, Kambodže, Kube i drugih socijalističkih zemalja. SFRJ je dopuštala mikropoduzetništvo, osnivanje obrta s manje od 10 zaposlenih iako su tržišne slobode bile vrlo ograničene, a cijene je diktirala država. SFRJ je dopuštala i upravljanje privatnim zemljištem na selu ograničene površine, pa i raspolaganje mini farmama na kojima su seljaci često prodavali svoje proizvode "na crno" bez većih problema.

Dakle, Jugoslavija nije bila 100% socijalistička država niti je to pokušavala biti. Zato je imala bolji životni standard od drugih socijalističkih zemalja, zato je imala nešto veće osobne slobode. Ljudi nisu imali nikakve političke slobode, uvoz je bio bitno ograničen pa nije bilo ni obilja, ali su ljudi bili vrlo slični po imovinskom stanju pa se malo tko osjećao siromašnim iako smo gotovo svi zapravo bili siromašni u odnosu na zapadnu Europu.

Radničko samoupravljanje je bilo promašaj, kao i bilo koji drugi oblik planske ekonomije i državnog vlasništva u sredstvima proizvodnje. Jednostavno nije funkcionirao i nije bio produktivan. Gospodarski rast Jugoslavije između 1950. i 1978. bio je temeljen na konstantnom zaduživanju i pomoći izvana. Onog trenutka kad je dugove trebalo početi vraćati, SFRJ je bankrotirala i BDP se strmoglavo počeo rušiti, što je trajalo skroz do 1989. i implementacije Markovićevog paketa reformi. Prava je šteta što je nacionalizam pobijedio baš u trenutku kad se krenulo s postupnom privatizacijom gospodarstva i mirnom tranzicijom iz planske u tržišnu ekonomiju.

Jugoslavija je po meni imala još jednu veliku prednost, a to je ono ozloglašeno "bratstvo i jedinstvo". Tito je bio diktator i zločinac, ali je uspio gotovo nemoguće - desetljećima držati balkanske narode na okupu i ne oduzeti im nacionalne identitete, a u isto vrijeme da žive zajedno. Ja sam 1980-ih živio u maloj sredini s vrlo miješanim stanovništvom: 40% Srba, 32% Hrvata i ostalo Talijani, Česi, Slovaci, Mađari...Ali za to nisam imao pojma skroz do 1990. godine! Mi smo svi živjeli zajedno bez opterećivanja nacionalizmom i bez bilo kakve mržnje. Kad sad na to pogledam, izgleda mi totalno nestvarno, nezamislivo.

Usporedbe Jugoslavije i NDH nemaju nikakvog smisla, kao ni usporedbe komunističkog i fašističkog/ustaškog režima. Jednostavno, NDH je poput svih nacističkih i fašističkih režima tijekom WW2 imala rasne zakone, a to znači da je po zakonu protjerivala, zatvarala i ubijala ljude određenog porijekla. To je bio režim zločinački u svojoj srži, u svom osnutku. Komunistički režim u Jugoslaviji je osnovan s ciljem spajanja različitih naroda, a zločini koje je počinio bili su njegov nusprodukt, a ne cilj.

Svejedno, kao liberal, ne mogu nikada stati u obranu bilo kojeg režima koji je provodio jednoumlje. To je jednostavno u suprotnosti s filozofijom liberalizma i svemu u što vjerujem. Čak i da je taj režim bio "dobar", on liberalima ne može biti dobar. Čak i ako država "daje", takva država ne može biti dobra dok god pojedinac nema mogućnost biti slobodan i neovisan. Ne postoji argument za obranu bilo koje diktature ili autoritarne vladavine iz liberalnog gledišta, pa tako niti SFRJ.

Ali ne možemo se praviti ludi poput predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović pa govoriti kao da je Jugoslavija imala režim poput SSSR-a kad nije bilo tako. Koliko god je Hrvatima u bivšem režimu bilo bolje nego Estoncima ili Litvancima, toliko sad zbog toga plaćamo visoku cijenu. Jer njihov socijalizam oni nisu sami uveli, kao narod. Njima je socijalizam bio nametnut izvana, to je bila zapravo ruska okupacija. Osim toga, Lenjin i potom još više Staljin, inzistirali su na što potpunijoj implementaciji ideja Marxa i Engelsa u praksi, u sve gospodarske sektore, na kulturu, umjetnost itd. U sve sfere života. I to je bilo prilično brutalno i bolno za veći dio stanovništva.

Zato kad Estoncima i Litvancima danas netko spomene socijalizam, njima na pamet padne ruska čizma, represija i glad. A Hrvatima na spomen socijalizma padne kako su velikog i dobrog vođu imali, cijenjenog u svijetu; kako su išli na more preko sindikata; kako su na poslu pola sata radili pa onda sat vremena odmarali itd. To su dva potpuno različita, čak često i suprotstavljena sjećanja. Naravno, ima i onih koji su na vlastitoj koži ili u svojoj obitelji osjetili političku represiju jugoslavenskog režima, ali većina to nije osjetila pa ne može s time ni suosjećati.

Zato Hrvati nikako ne mogu napustiti plansku ekonomiju. Kad nema novca za plaće, ne prosvjeduje se pred upravom tvrtke nego na Markovom trgu pred Saborom. Kad seljaci ne mogu prodati svoje proizvode zbog konkurencije, traži se od države da ograniči, poskupi ili zabrani uvoz. Rad, sam po sebi, još uvijek smatramo nečim što se "mora", a ne nečim što se "želi". Rad je tlaka, zato ga država treba ograničiti, a bilo bi idealno kad bi ga mogla zabraniti. A hrvatski san je zaposliti se u uredu neke tvrtke u državnom vlasništvu. To su sve ostatci tog sistema koji nas proganja i gotovo 30 godina nakon njegove propasti.

Hoćemo li se uspjeti riješiti tog prokletstva? O tome ovisi naša budućnost i budućnost naše djece.


Podijeli s prijateljima
Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Piše: Mario Nakić
20.9.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

KRIVI BOGOVI

tignarius.blog.hr

Pon. zakon 32

15 Jeo je Jakov i nasitio se,
ugojio se Ješurun pa se uzritao.
Udebljao si se, utovio, usalio.
Odbacio je Boga koji ga stvori
i prezreo Stijenu svog spasenja.

Već duže promatram ovaj svijet, koji se odrekao Boga i ne samo što ga se odrekao nego ga i prezire i ne samo što ga prezire nego ga zamjenjuje svojim bogovima pametnih telefona i umjetne inteligencije..

Svijetina, koja molitelje naziva klečavcima, razpolaže mojim gradom na najbestijalniji način, čak pokušava zabraniti i pjevati pjesme koje nisu na reprertoaru drumskih razbojnika!
I što je najgore, dio klera ih podupire u njihovom "djelovanju"

Baš je umilna bila naša bezkrajna hrvatska mučenička strpljivost za vrijem Silverstova, kada nam u dva glavna (kulturološka) grada sviraju mladi jugo-muđahedini, Merlin i Dubioza...

Ali nakon Markova "nastupa" vidi se grč na licima postjugoslovenske omlatine, Senf se ukakao, Hajdaš Duplić Dončić se sfrkao, vrhovni komandant Zoka šuti!?, Pupovac i Šimpraga i ostala jugočetnička gamad se skutrila u strahu da im Thompsonovci ne izkopaju oči i u košarici odnesu Plenkoviću, kako su nekad nosili Paveliću ili čak i Stepincu...
Ima tu još puno primjera "opasnosti" koja dolazi od povampirenih ustaša iz 21. stoljeća..očekujem da mali Miletić na sljedećoj sjednici Sabora udavi Pupovca i Šimpragu....odjednom a da Bulj dočeka Bauka u tunelu usred mraka...
Po broju zlonamjernih stanovnika smo zasigurno prvaci svijeta....tu svi imaju neke primjedbe.. to ludilo ide čak dotle da je neki idiot proglasio držanje ruke na srdcu za vrijeme sviranja himne, HDZov izumom....

Jeremija 2.

Gdje ostaju bogovi tvoji, što si ih sam načinio sebi? Neka ustanu, ako ti mogu pomoći u vrijeme nevolje, jer mnogobrojni su kao gradovi tvoji, Juda, i bogovi tvoji.

Musaka

kojotica.blog.hr

Ove godine kao novogodišnje obećanje sama sam sebi zadala borbu sa PTSP-om od ozljeda a koji se očituje kroz izbjegavanje odredjenih situacija koje izazivaju dejavu na ta dva dana.



Osnovni lajtmotiv je da su se obje nesreće dogodile na neradni dan (praznik/nedjelja).



Drugi obrazac je da su se obje nesreće dogodile za vrijeme ili nakon bavljenja sportom, jedna nakon plivanja, druga za vrijeme treninga u teretani.



Treća asocijacija je musaka, koju moji obožavaju i često sam je spremala i za nas i za goste. Tu jebenu musaku sam stavila u pećnicu onog dana kad sam skoro izgubila nogu i odtada ju više nisam spremala.



Četvrti podsjetnik na sve skupa je ženska koja je bila sa mnom u sobi a slučajno živi 300m od mene a s kojom nisam htjela imati kontakt jer me podjseća na najgore dane u životu.



Broj pet je osoba koja sa svime skupa nema nikakve veze ali je bila prva uz mene kad sam slomila nogu u teretani i pitala se šta sam ja to bogu skrivila da sve ide na mene. Ta me žena tješila pričom o tome kako je davno izgubila dijete, bebu koja je imala neku rijetku bolest, pa se isto tako pitala zašto se baš njoj to dogadja. Ni nju nisam vidjela od nezgode za svaki slučaj. Možda ona i nije pravi trigger za strah od nove ozljede, jer se pojavila nakon a ne prije no što sam se ozljedila ali jebat ga. U svoj mojoj muki, njena priča mi je ostavila dodatno za razmišljati kakve sve grozoze se običnom malom čovjeku oko nas sve mogu dogoditi. Uvijek može još triput gore od goreg. Pa ti budi pozitivan.



Pod šest ide Luisenpark u Mannheimu u kojem smo bili dan dva prije nezgode u teretani i hoću neću moj mozak koji vječito nešto melje te dvije stvari vječito dovodi u vezu.



Dvije godine (od prve), odnosno godinu i pol (od druge) nesreće konačno sam se suočila sa svih 6 točaka. Napravila sam neki dan musaku. I to u nedjelju nakon odlaska u teretanu. Time sam se dotakla triju prokletstava Al Bundyja - musake, neradnog dana i sporta koja bi nekim ponavljajućim algoritmom mogle dovesti do novog posjeta ortopedskoj kirurgiji.



Onda sam čula od muža da je petkom na bazenu vidio cimericu iz bolnice i stvarno, evo nje svakog petka tamo. I to sam preživjela, petkom odlazim na plivanje i stalno je vidjam ali druženja tipa "baš bi bilo lijepo da odemo na večeru" ću ipak preskočiti jer mi ide na kurac sa svojom hiperaktivnošću.



Ostala mi je baba iz teretane, inače totalno opičena žena za koju nikad ne bi čovjek rekao da ima tako strašnu priču za ispričati. I nju sam "obavila" neki dan, čak smo malo i popričale. Tipa baš je sranje ovo vrijeme trenutno i baš lijepo da ste opet tu.



Jučer sam živa došla iz Luisenparka kamo smo otišli pogledati noćno osvjetljenje koje traje samo još do nedjelje. Sad se par dana ipak još moram čuvati jer sam se zadnji put razbila dva dana nakon posjeta tom parku.



PTSP nije samo trauma nakon boravka na ratištu, to je općenito trauma nakon traume bilo koje vrste a koju se na ljudima ne vidi a možda je ni sami oni koji je imaju ne doživljavaju kao takvu.
Recimo ova priča da musakom.
(Ne)svjesno izbjegavanje se nekome može činiti smiješnim, netko će možda zaključiti da je riječ o običnom praznovjerju, nekom trećem će biti smiješno da netko uopće povezuje nesreću sa nečim banalnim poput musake.
Ja mogu samo zaključiti da mi je trebalo dvije i pol godine da se suočim sa mjevenim mesom i krompirom zapečenim u pećnici, pa ma kako smiješno se to nekom činilo.



Ali opet, ne znam da li i normalni ljudi, jer ja to sigurno nisam, u glavi motaju takve lance asocijacija, kao na primjer povezivanje musake sa nesrećom koja je dovela do invaliditeta ili slušanja Falca subotom dok čistim stan sa telefonskim pozivom od svekrve a koji nam je skoro sjebao ono krstarenje lani, pa sad već godinu dana ne slušam muziku dok ribam kupaonicu.



No o tom PTSP-u (postttraumatski svekrva sindrom) nekom drugom prilikom a protiv tog PTSP-a ćemo se ovaj put boriti pjesmom:



P.S. Falco je stradao točno na današnji dan prije 28 godina.
Nekako mi je od sveg kičastog belosvetskog smeća iz osamdesetih koje se često zna nostalgično spominjati kao neka silno bolja stara vremena uz Bowiea jedino još Falco ostao na playlisti za smak svita.
Jedini Austrijanac kojeg cijenim, jer je jednostavno bio lud ko šlapa i štp je najvažnije od svega - ljigavi Thomas Gotschalk ga nije podnosio, pa onda mora biti dobar.re
Sami Austrijanci zezaju se da je zaslužan za bijelu crtu na austijskoj zastavi aludirajući na kokain konzum koji ga je vjerojatno i odveo na drugi svijet u 41. godini, pa se ne mora drkati danas sa ukočenim koljenima kao neki manje sretni primjerci.
A i ostvarila mu se ona: Muss ich denn sterben, um zu leben? iz pjesme koja slijedi a koja nije iz osamdesetih ali nema veze, paše.

Ich bin bereit, denn es ist Zeit
Für unseren Pakt über die Ewigkeit
Du bist schon da, ganz nahIch kann dich spüren
Lass mich verführen, lass mich entführen
Heute Nacht zum letzten Mal
Ergeben deiner Macht
Reich mir die Hand
Mein Leben, nenn' mir den Preis
Ich schenk' dir Gestern, Heut' und Morgen
Dann schließt sich der Kreis, kein Weg zurück
Das weiße Licht kommt näher, Stück für Stück
Will mich ergeben
Muss ich denn sterben
Um zu leben?
Out of the dark
Hörst du die Stimme, die dir sagt
"Into the light
I give up and close my eyes"?
Out of the dark
Hörst du die Stimme, die dir sagt
"Into the light
I give up and you waste your tears"?
To the night

Falco: Out of the Dark

Moje " NE"

agava505.blog.hr

...govorili su mi da se svijet okreće brže nego što moje srce kuca,
i da bih trebala dobro izbrusiti rubove
kako ne bih zapinjala za poglede prolaznika.

Nudili su mi maske, neke sumnjive verzije samo njima znane istine
i kompromise zapakirane u sjajni papir "napretka".

odbila sam, želim ostati svoja

Moje "ne" me nije promijenilo
odlučila sam sačuvati svoj tihi kutak duše
koji još uvijek miriše na djetinjstvo i prvu kišu

Svojih mana se nisam odrekla ,
to su one moje male pukotine kroz koje ulazi svjetlost...
zadržala sam svoju tvrdoglavost, ona je čuvar mojih granica
za sva blaga ovoga svijeta ne bih mijenjala svoju osjetljivost,
bez toga ne bih bila u stanju doživljavati svijet oko sebe
a snovi....snove mi nitko ne može oduzeti
njih da mi nema postala bih neki tuđi okvir
slika bi stršila, ne bi se uklapala u ambijent moje unutarnje čarolije
sve bi postalo tišina, a ja bih postala imitacija sebe, pogubno bi bilo ...

ostajem stari hrast čije se grane savijaju na vjetru ali opstajem postojana na svom tlu...
slobodna, svoja, nesavršena, autentična...prije svega slobodna

Šamarati pticu rugalicu

nachtfresser.blog.hr

.

Šamarati pticu rugalicu

nachtfresser.blog.hr

Najprije nas je strefio strujni udar, zima je hladna i skupa u starim kućama, bacila nas u knockdawn, zatim me poruka na nokiji digla, u Tisku imamo paket. Naravno nevolja nikad ne dolazi sama, nestalo je i plina, valjalo je, prije spuštanja do kioska, pričekati bocu za plin.



Idem putem do škole pa nizbrdo prema kiosku. U susret mi ide časna, je li to loš ili dobar znak ne znam, za svaki slučaj malo zamagljujemo lice, znate kakvim fundamentalističkih kršćanskih baba imamo na blogu. Pohvala Tisku, paket zdravlja i solidarnosti je stigao za jedan dan, pokuda, očito je, valjda iz sigurnosnih razloga, otvaran s obje strane. Lijepo se osvjedočiti da još imaš prijateljica, a i da neprijatelj budno bdije za tvoju sigurnost.



Povratak ipak pješice poprijeko, znate da sam ispod nebodera. U prvom neboderu s lijeva na samom vrhu žive prijatelji, bili smo tamo, uz treći često šetamo Jin i ja, omiljena kaka zelena površina, s četvrtog se, subjektivni dojam zbog čestih ljepljenja policijskih traka, najčešće skače.



Koliko god potrošili na struju, prostori se ne mogu zagrijati, griju nam barem dušu druge stvari, bića i spoznaje, okusu naših kolača se ništa ne može približiti, kao i osjećaju da i u daljini imaš neke koji misle na tebe.
p.s.
Inače jučer sam počeo pisati sasvim drugi post sa Staljingradom u naslovu, pričekat će, za Staljina itekako vrijeme radi...

POSEBNI

sewen.blog.hr

Toliko smo posebni, a zapravo ranjivi.
Toliko smo neukusni, al opet hranjivi,
Onima što puzeći idu,
Kad smo tek slika na zidu...

Dva oka imamo, gledamo, netko se skida,
Šaka pjeska je dovoljna da smo bez vida.
I nema više ništa da zamjeni oči usale.
Mene hvata panika pa nosim naoćale.

Navikli da uši hvataju šaputanja bitna,
I nebitna, al bez njih panika je hitna!
Zamisli dalje bez tonova koji nas bude,
Zamisli dalje, a nikad više ne čuješ ljude!?

Imamo tijelo koje se lako probiti da.
Imamo organe, zamjenjivi su nekada,
Al onda drugi mora prestati sve drago tkati
Da možemo dalje, morao je odustati!

Zamisli živjeti, a ne znati da nisi sam!
Zamisli ne sjećati se. Znam da ne znam!
Dani sve kraći, a mi ih neznanjem stižemo.
Zamisli ne grizemo, ne znamo, ližemo...

Toliko smo posebni, a zapravo kopije samo,
Koliko smo posebni, to dobro znamo!
Nek vas bude strah, imajte u vidu,
Na kraju smo tek slika na zidu!

Pitanje

stella.blog.hr

Pitanje

Da se vreme vrati
da li bih nešto
popraviti mogla?

Da li bih manje pričala,
više ljubila,
manje očekivala,
više dobijala?

Da li bih ljubav
lakše čitala
iz očiju,
iz pokreta?

I s manje grešaka
sebi samoj
zagorčavala?

(Ljubav plime i oseke 2021)

Manje mobitela za vikend hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Pricaju dvije Mostarke;
Nakon nekih pola sata neobavezne priče jedna reče:
Moja neki dan sam našla kod muža u mobitelu kontak "Besplatan seks".
-Jao moja pa što si onda uradila?
Ma nisam izdržala i nazvala sam taj broj da vidim sa kim me to on vara.
-I pričaj bona tko se javio
Ma šuti nije niko zazvonio je moj mobitel!
-E jes ti muž lud moja ti.
Ma šta ti je, umalo nisam pukla. Konj jedan, konjski!!!



Zove momak djevojku preko telefona pa joj kaže:
- Joj cijeli dan mislim na tebe, daj mi opiši što imaš na sebi?
- nosim male plave gaćice.
- Joooj, želim da znam više o tim gaćicama, daj mi j oš detalja.
- Pa.. 90% pamuk, 10% sintetikaa, perive na 60 stupnjeva celzijusa...



Sreli se Mujo i Fata, i Mujo nakon malo obilaženja oko vruće
kaše upita Fatu hoće li mu pušiti. Fata mrtva hladna odgovori:
- Hoću ... koliko plaćaš?
Mujo prevrne džepove i ponudi:
- Evo, 20 maraka ...
Fata slegne ramenima:
- Malo mi je to, neću.
Mujo se zamisli i upita:
- Ajd dobro, hoćeš mobitel?
Fata pristane i baci se na posao. Kad je Mujo svršio, počne
zakopčavati hlače, a Fata zatraži:
- A mobitel?
Mujo reče:
- Aaa, da. Evo ... Imaš penkalu? Piši ... 09..



Ozenijo se Crnogorac ali nezna kako da odradi poso.
Kaze njemu otac:
- "Posto ti imas mobitel i ja onda ce mo se zvati
kad jebes, pa cu ti pomoci kako to ide."
Nazove sin oca:
- "Tata, sta da radim sad?"
Otac:
- "Sad joj skini grudjak i ljubi joj grudi", tako i bude.
Nakon nekolko zvoni telefon u oca:
- "Tata, sta sad da radim?"
- "Sad idi dublje dole i isto je po malo ljubis i kad to
zavrsis onda metnes ono sto imamo i ja i ti!"
A sin ni dvi ni tri uze mobitel i metnu ga zeni!



Nakon seksa Mujo zapalio cigaretu pa povlači
jako dimove očito zadovoljan.
Fata ga pogleda pa kaže:
Mujo bolan, ti si mi kao mobilni telefon.
Mujo se smješka i kaže:
Što to Fato, jel zato što dobro vibriram?
A Fata će:
Ma jok bolan, čim uđeš u tunel izgubiš signal.



Mujo i Haso lagano pijuckaju u kafani.
Nakon par pića razgovor krene na seks.
Nakon malo samohvale, upita Haso Muju:
"Mujo, bolan, pričaš li ti išta s Fatom kad se seksaš?"
Mujo otpije gutljaj i klimne:
"A slušaj, nekad... Kad mi je mobitel baš pri ruci".



Žena i muž leže u krevetu.
On: 'Jesi li za seks?'
Ona: 'Ne mogu, umorna sam.'
On: Ma spavaj, ženo, na mobitelu sam.'

Geni moje djece

luki2.blog.hr

Veceras: Vladimira Spindler:"Geni moje djece", HRT 2 Divan dokumentarac, koji ću pogledati još jednom. Pogledajte, oduševljena sam.....

Dopunit ću post nakon odgledanog dokumentarca.

Danas sam bila u knjižnici "Marija Jurić Zagorka".



Događanje je bilo odlično, razgovor o književnosti, Kafki, o Al-u.....Zašto je pisati danas teško, posebno mladim generacijama?

Ema Botica
Ema Botica magistra je komparativne književnosti i edukacije hrvatskoga jezika i književnosti. Autorica je dviju zbirki pjesama „Ulični svirač” i „Skriveno sunce” te romana fantastike za mlade „Nositelj elemenata” za koji je osvojila nagradu Artefakt 2020. Nekoliko pjesama uvršteno joj je u antologiju „Jadranskih sirena zov”. U sklopu čestertonijanskoga kluba pokrenula je spisateljsku skupinu Bijeli konj. Uz to je i istraživačica C. S. Lewisa o kojem je objavila nekoliko znanstvenih članaka. Trenutno živi i radi u Poznanju u Poljskoj kao lektorica hrvatskoga jezika.

Sa Emom je razgovarala Lada Žigo Španić, u ciklusu DHK predstavlja mlade članova.





S lijeva na desno: Ema Botica i Lada Žigo Španić

Ljub!

....

liviod2.blog.hr

13 angina zaredom i terapija Ospenom, antibioticima u 2. srednje.
Temperatura 39, 40 zaredom.
Sestra se spasila. Vrijeme je provodila u toplom stanu sa dečkom, bakom njegovom i majkom.
Nije ni bila kod kuće.
Ja se ne mogu sastaviti zdrava za operaciju krajnika.
Inekcije penicilina, nema kraja.
Majčica kaže to je neki stafilokok.
Doktorica je glupa, ne zna.
Kuću od 200 kvadrata grijemo na dva radijatora.
Otac ili je na poslu, ili na drugom poslu, ili kod ljubavnica u toplim gnijezdima.
Ne pojavljuje se doma.
Majčice, hladno je ko na jebenom Grenlandu.

Majčice, nije stafilokok, nego mi je hladno, od toga mi je upaljeno grlo cijelu godinu.

Neka te anđeli čuvaju

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr

Pročitala sam objavu gospodina Odorčića ne vjerujući:((
Ovdje vidim da je vijest, na žalost, istina.
Draga Dinaja, neka te anđeli nebeski čuvaju. Počivala u miru.
Zdenku i obitelji iskrena sućut.