Sve kategorije po listama
23
pon
12/24
Dolazi zima...
stella.blog.hr
"Dolazi zima", prednovogodišnji koncert dueta
Srna i Mihajlo uz gudački kvartet u hotelu "Mažestik"
bilo je opušteno veče
dobre muzike.
Uz lepo druženje i finu gastronomiju sve je lepše.
Naravno, i uz dobro piće
A i zaigralo se...
Sretan vam svima Božić
eurosmijeh.blog.hr
Sretnu se dvije plavuše.
Kaže jedna: "Božić ove godine pada na petak!"
Na to će druga: "Znam, samo se nadam da nije 13."
Baka unuci: "Ove godine si od mene možeš za Bozić
zaželjeti jednu lijepu knjigu."
Kaže unuka: "Odlično, želim si tvoju štednu knjižicu."
Svi su pokloni otvoreni, a očajna žena se izdere na muža:
"Stvarno te ne razumijem. Već ti godinama poklanjam
karirane kravate i sad ti se odjednom više ne sviđaju?!"
Kaže otac nakon još jednog Božića:
"Sada znam zašto sam kao dijete više volio Božić.
Nisam morao plaćati poklone."
Pita prijatelj prijatelja:
-što si dobio od supruge za Bozić?
-Dobio pidzamu i dala mi pičke,
na žalost oboje mi veliko..
Tri muškarca razgovaraju o svojim božićnicama.
Kaže prvi: "Radim u banci. Od božićnice ću si kupiti auto,
a s ostatkom idem na putovanje." Kaže drugi: "Radim za
Mercedes. Od božićnice ću si proširiti bazen,
a s ostatkom idem na put oko svijeta."
Kaže treći: "Radim u školi. Od božićnice ću si kupiti pulover."
Svi ga začuđeno pogledaju i pitaju: "A što ćeš s ostatkom?"
"Pa... nadam se da će mi ostatak mama nadodati",
odgovara učitelj.
"Jako sam zabrinut za ženu. Otišla je u grad,
a vani je pravo nevrijeme, snijeg pada kao lud",
povjerava se jedan prijatelj drugom.
"Ma ne brini, ući će u neki dućan i čekati da se vrijeme smiri",
smiruje ga prijatelj.
"Pa toga se i bojim", odgovara zabrinuti muž.
Poštanski službenici otvaraju pismo za Djeda Božićnjaka:
"Dragi Djede, imam 10 godina i živim u domu.
Druga djeca uvijek dobivaju lijepe poklone, a na mene nitko
ne misli. Želim si nalivpero, bilježnicu i ravnalo."
Službenici odlučuju skupiti novac i ispuniti želju jadnom djetetu,
ali uspijevaju kupiti samo nalivpero i bilježnicu.
Nakon tri tjedna u poštu stiže novo pismo dječaka:
"Dragi Djede. Hvala ti na poklonima. Jako sam se razveselio.
Ravnalo nažalost nije stiglo. Vjerojatno su ga ukrale budale iz pošte."
Pošten odvjetnik, marljiv političar i Djed Božićnjak
pronalaze novčanicu od 100 eura. Tko će je zadržati?
- Djed Božićnjak jer ostali ne postoje.
Sretan vam svima Božić i da ga
u miru i zdravlju lijepo provedete sa vašim najmilijima,
a mi se čitamo ponovo iza Božića..
Ako ste pisali Djeda Bozicnjaku hehe
22
ned
12/24
Brenine i Majine sretne ljubavi
nachtfresser.blog.hr
Ljubimci radničke klase
Prije dva dana, još prije zadnje tragedije, Tamara Šoić poznata kao osnivačica najutjecajnije nastavničke grupe "45 minuta", pisala je lucidno, kratko i odrješito, o silovanju informacijama u našim medijima. Ni ja nisam nikad želio znati niti me zanimalo tko je ta Maja Šuput iz njenog primjera, da nije kvizova na teve uspješno bih izbjegao i upamtiti njeno ime, kolegica mi je dok sam još radio objasnila da se radi o seljančuri udanoj za nekog i to mi je bilo dovoljno. Danas sam prolazeći kroz kuhinju u kojoj je bio uključen teve velikih dimenzija, uspio vidjeti kako izgleda, meni je bila simpatično odjevena, išao je užas od emisije koju nitko nije gledao, ali eto, već smo navikli da je uglavnom uključeno. Očekivao sam po opisu drukčiji outfit, ali ipak nisam mjerodavan, ja inače skoro uvijek simpatiziram neobične odjevne kombinacije. Ne zanima me ni koliko Arena i drugih dvorana su napunile ni što pjevaju te Prijovićke ili Cece ili ako hoćete Brene s čijim repertoarom sam svojevremeno upoznat. Isto tako sam pratio uživo prijenos ulaza posjetitelja na koncert Rammsteina u prekrasnom Waldbühne prostoru, praćen glasnim prosvjednicima, među onima koji su ulazili bila je jedna prijateljica, među bijesnim uglavnom prosvjednicama druga. Nisam njih dvije vidio, ali me iznenadilo koliko je među posjetiteljkama bilo simpatičnih djevojaka na koncertu tih muških šovinističkih svinja.
Zato me zanimalo i malo me manje iznenadilo da je ipak i većina žena kao i velika većina uvjetno rečeno radničke klase glasovala za prihodno najudaljenije od njih (vidi link na vrhu).
U stvari sam htio pisati o nečem drugom. Sva moja njemačka ekipa je za razliku od većine Hrvata i Amera informirana, pored ostalih portala, primijetio sam na bluesky (bsky.app) mreži, gdje su se nakon twittera uglavnom preselili, najčešće citiraju Zeit ili Taz, ovisno koliko su lijevi. Tako sam odmah saznao sve o njihovom magdeburškom teroristu, od motiva do povoda suludom činu. Saznali smo i da među opasnom krajnjom desnicom u Njemačkoj vlada Mishima kult, ispiti muške hrabrosti i okrutnosti od dječačkih dana, kult tjelesne snage, a poznato je da je iako oženjen Mishima bio dobro poznat u homoseksualnim krugovima, nešto kao bivši vođa austrijskih neonacista, šefica AfD-a za razliku od njih je čista lezbijka, a svi su deklarativno za brak kao stup društva. Riječi bez djela za Mishimu nisu ništa, Mishima je nakon neuspjelog državnog udara u korist cara izvršio ritualno samoubojstvo. Saudijac je pak bio ogorčen različitim odnosom prema sirijskim i saudijskim izbjeglicama, potonjima je u domovini prijetila smrt, a njemačkoj diplomaciji je najvažnije održati dobre odnose s moćnom saudijskom, pa su tako i ovog, poslije suludom deklarirano desnog ubojicu ispitivali dan prije čina u policiji u sporu na prijavu saudijskih vlasti.
Bila je i polemika oko želje majke ubijenog devetogodišnjaka da se njegova fotografija s punim imenom i prezimenom i par riječi o njemu dijeli društvenim mrežama, neki iz mog društva su to napravili, neki ne. Kod nas koliko sam primijetio svi površno prate Index, ne zbog kvaliteta, nego brzine mijenjanja vijesti i živih prenosa prosvjeda i sličnog. Lijeve i desne, liberalne i konzervativne medije mi nemamo, dobro sam se nasmijao kad mi je bivša kolegica jednom kontrirala, a narod.hr :D.
Uvijek i zauvijek
tifit.blog.hr
Bio sam prvi pravi osmijeh svoje majke,
"ljubav na prvi pogled" ona reče,
pa i svoju prvu riječ "mama" poklonih ja njoj -
kako se samo divno smijala i bila sretna, to veče'.
Kad sam mu uhvatio ručicom prst, prošli su ga trnci,
"postao sam tata, superheroj i junak u istom dahu",
pričao mi otac često - njemu poklonih prvi korak,
zauzevši u njegovom srcu posebno i vječno mjesto.
Prve božićne kolače, s puno slatkog nereda,
ispekli smo moja mama i ja;
tata me naučio voziti bicikl, igrati nogomet,
gledali smo tekme, glumili komentatore - prijatelja nas dva.
Vidio sam često u majčinim očima - brigu i tugu,
kad bi me nešto zaboljelo, ili sam imao temperaturu;
i ponos oboje njih kad su me ispratili u "veliku školu"
s preteškom torbom za moja, još mala, leđa...
Stojim na prozoru. Oko mene samo muk, sjećanja, bjelina.
Ne mogu zaustaviti slike. A ni dozvati da me utješe.
Zašto gledam sve i vrti se oko mene poput nekog filma?
Mama otvara poklon, kida ukrasni papir, baca plavu mašnu. Nije ni Badnjak majko još, nisam te nikad vidio tako ljutu, tužnu, nemoćnu - pomalo i strašnu!
Otac sjedi pred ugašenim tv-om, ne trepće, šuti, dok majka od jecaja gubi dah. Zagrli ju tata, što ti je - vidiš da se boji, osjetim njen krik i strah!
Možda samo sanjam.
Možda još ima poneke nade.
Da ja poljubim obraz jedine svoje majke.
Da joj oči postanu ponovno mile i drage.
Hajde, tata, trgni se. Dođi po mene!
Znam, "veliki" sam dječak. Ne želim pustiti suzu.
Želim biti poput tebe jak.
Ipak priznajem, slamam se - još sam mali.
I postajem užasnut. I jako me strah.
Čekaj, stani, molim te.
Ne želim gledati posljednje scene.
Bljesak noža, tupa bol, nepoznato lice...
Dosta mi je ove igre. Želim stati.
Previše sve to zbunjuje i trga mene.
Bljesak po bljesak. Film ne staje.
Godine kao da u udisaju lete.
Ne kreći praviti božićne kolače sama.
Tu sam. Vidim te. Osjetim. Čuvam.
Ne umataj taj poklon s novom plavom mašnom.
Ne puštaj suze kraj ukrašene jelke.
Volim te, zauvijek, mama!
Tuga mijenja sve
metamorfoza.blog.hr
Tuga mijenja sve.
Oblaci više nisu meki, samo su sumorna smetnja.
Mirisa više nema. Postoji samo sterilni zrak.
Okusi više nisu što su bili.
Hrana nema okus.
Samo je sredstvo za preživljavanje
Tuga mijenja sve. Naš izgled.
Lice se često puta izobliči.
Od puno suza. Od nespavanja.
Od nedostajanja. Od ludila
Promijeni se i pogled. U njemu nema života.
To više nije pogled. To je refleksno gledanje.
U ništa.
Nema zalazaka ni izlazaka sunca u tim pogledima.
Samo početak i kraj
Bijelo i crno
Sivo. Stakleno. Prozirno
Ali nejasno
Promijeni se i govor. Sporiji je i bez izraženog naglaska.
Jednoličan. Ravna crta na aparatima života.
Tuga mijenja i tijelo. Držanje.
Kao da te nešto vuče prema dolje. Nevidljiva sila.
A opet vidljiva.
I kožu mijenja. Nema sjaj. Nema mekoće
Nema boje
Mijenja se i hod. Nema žustrine
Noge idu ali se ne podižu gipko
Hodaš da prehodaš, ne da dođeš negdje
Neki ljudi nekako lijepo nose tugu.
Tuga im dobro pristaje.
Neke žene. Nose tugu poput ukrasa.
Poput ogrlice. Skupocjene.
Dostojanstveno i uzdignute glave
Lijepe su poput tužne vrbe.
Ruke su im dugačke poput vrbinih grana.
Tuga mijenja i ruke.
skupljene su, ne šire se više . Ili samo rijetko
I zagrljaje mijenja.
Žele biti topli i meki, ali ne mogu
Nisu krivi.
Nitko nije kriv
Tuga mijenja sve.
Kao i radost...
Koji dio nije jasan?
gosponprofesor.blog.hr
Svi se stručnjaci silno uzbuđuju zbog sve novih i novih slučajeva u kojima djeca sve teže maltretiraju drugu djecu, a ti isti stručnjaci svojim su neumornim angažmanom na promoviranju "dječjih prava" doveli do toga da se za nasilje djecu-zlostavljače zapravo ne može primjereno kazniti (a zlostavljanu djecu zaštititi). Djeca-zlostavljači imaju svoja prava, i najgore što im se trenutno može dogoditi jest da ih se "ukori".
Evo jednog komentara iz redova stručnjaka: "Istraživanje koje je provela Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba pokazalo je da je svako četvrto dijete žrtva bullyinga. Ovakvih i sličnih slučajeva bit će sve više i više, pa je vrijeme da se prestanemo čuditi da se to događa i nešto zajednički poduzmemo".
Ali ŠTO da poduzmemo, gospođo Buljan-Flander?
_______________
Ovo sam napisao na ovom blogu 2010. (2010.!). Danas čitam u Večernjem listu izjavu gospođe Buljan-Flander koja, vezano uz ovu stravu u Prečkom, kaže: "...ovo bi trebalo biti i jasno upozorenje da moramo mijenjati pristup, posebno u vezi s nasiljem u školama".
Dalje neću citirati jer je sve isto kao i prije petnaestak godina, dakle, ide se i dalje u apsolutno pogrešnom smjeru. U apsolutno pogrešnom smjeru, koji n e ć e utjecati na smanjenje nasilja u školama. Još jednom: pristup koji predlažu stručnjaci zadnjih petnaestak-dvadeset godina n e ć e polučiti uspjeh jer je sustav iz jednadžbe isključio uistinu neizbježno i p r a v e d n o kažnjavanje, koje bi sigurno djelovalo i preventivno, i omogućilo da onda sve druge legitimne mjere koje se već poduzimaju i m a j u smisla.
Koji dio nije jasan?
Kraj tjedna fotobloga, photoblog
provizorniphotoblog.blog.hr
Ugodna šetnja uz poljoprivredni kanal se nastavlja.
(Brodić je tamo daleko... iza ugla... iza brda)
Ovdje nizvodno, na mirnoj lokaciji na rubu grada smješten je izvrsni muzej Harhorum (Karakorum).
Moguće je uz dodatnu naplatu fotografirati i eksponate u muzeju, ali ja to nikad ne prakticiram, to mi jednostavno nije baš dostojanstveno. Ima svašta nešto tih stvari koje zanimaju ljubitelje povijesti, od pretpovijesti, preko davnije prošlosti ujgurskih i hunskih vremena, turkijskih kaganata pa do mongolske epohe s akcentom na Imperiju.
Poslije posjeta muzeju pametno je popesti se na krov. (Dostup na krov je slobodan i bez ulaska u muzej)
Tu je moguće odmoriti se i uživati u vidicima. Napraviti gablec sa malim sendvičima i ostalo... (ono na klupi je moj ruksak)
Tamo prema istoku isto dostupno u dometu šetnje naziru se zidine samostana Erdene Zuu (kolijevke budizma u Mongoliji) a još dalje u stepi iza samostana i sama lokacija nesuđenoga Welthauptstadta Karakoruma.(Ali to su druge teme, ne možemo u skučenim relacijama jednoga tjedna fotobloga obuhvatiti sve)
U dvorištu muzeja jako mi je zanimljiva ova spomen stela Benediktusu Polonusu, poljskom fratru. Jedan od prvih europskih poslanika kod velikog kana Gujuka 1245. A sasvim sigurno jedini koji je mogao nešto reći kanu direktno bez posredstva prevoditelja.
Njegova veza s Mongolima je počela kad su ga uzeli u zarobljeništvo. Nisam našao kad i pod kojim okolnostima je točno Benedikt zarobljen, ali vrhunac mongolskog pohoda u Poljskoj je bila slavna Bitka pod Legnicom 1241. I njegov Wroclav gdje je bio u samostanu je isto stradao. U zarobljeništvu je pokupio neko znanje jezika i živ se vratio u samostan.
Kad je nekoliko godina kasnije papa Inocent IV pokrenuo diplomatsku inicijativu prema velikom kanu Gujuku (treći u nizu Velikih kanova- Čingis, Ogotaj, Gujuk, Mongke, Kublaj) sa ciljem sprečavanja budućih mongolskih pohoda na Europu pojavila se prilika za Benedikta. Na čelu diplomatske misije bio je papin povjerenik Talijan Ivan (Giovanni) Pian de Carpini, isto franjevac. On je krenuo iz Lyona (gdje je papa stolovao u to vrijeme) u društvu Stjepana iz Bohemije- još jednog redovnika. U Wroclavu im se pridružio i Benedikt, već otprije priznati stručnjak za Kijevsku Rus, a sada i poznavatelj Mongola.
Išli su preko Kijeva pa na istok. Sigurno je to bilo zanimljivo iskustvo posjetiti Kijev samo 5 godina nakon što su ga zapalili Batu i Subutaj 1240...
Poslije Kijeva na putu se razbolio Stjepan i nije mogao nastaviti. Njega su tamo ostavili u kumanskim zemljama (ali pod mongolskom upravom).
Ivan i Benedikt su nastavili putovanje sjevernom obalom Kaspijskoga mora preko beskrajnih stepa onoga što danas nazivamo Kazahstan, pa u kineski Sinkjang (Xinjiang) i na sjever sve na obale Orhona.
Sa diplomatske strane ništa značajno nisu dogovorili, ali vrhunski su se proveli i vidjeli svakakvih čuda o kojima su poslje pisali knjige.
Našli su na povratku i Stjepana živog, tamo gdje su ga ostavili 2 godine prije. I njega su poveli natrag.
Benedikt se poslje putovanja vratio u svoj samostan u Wroclavu i doživio 80 godina starosti.
Ivan je odnio pismo od kana Gujuka papi u Lyon. (pisano latinski, mongolski i arapski) (To je ono poznato pismo koje počinje sa "Ti koji si Veliki Papa sa svojim prinčevima dođi ovamo i služi nama.")
Replika cijeloga toga pismena se može vidjeti u muzeju Karakoruma.
Naslijeđe Benedikta Polonusa očuvano je kroz trajne veze Poljske i Mongolije. Ne znam detalje ali čuo sam sa su neke brončane statue za mongolske hramove lijevane u Poljskoj (još u vrijeme prije komunizma). Nadalje neki Poljak je bio zadužen za uspostavu prve carinske službe u nakon oslobođenja zemlje od kineske vlasti.
1921. Već je otvoreno poljsko velepostanstvo i više desetaka poljskih obitelji je živjelo u Mongoliji tijekom 1920ih, u jednom relativno bezopasnom periodu, prije nego je zemlja utonula u totalnu staljinsku represiju.
Neki Poljaci iz pokreta Solidarnost su i sudjelovali u mirnoj revoluciji 1990. kad je pao komunistički režim u Mongoliji.
Davnih dana kad sam prvi put putovao u Mongoliju, još nije Hrvatska bila u EU, kad je meni bila potrebna viza, već onda su Poljaci imali čak 3 mjeseca period bezviznog boravka u Mongoliji.
Benedikt Polonus & Iohannes de Plano Carpini, prvi europski izaslanici u Karakorumu, zapamtite njihova imena jer neki će spominjati i flamanskoga fratra Wilhelma Rubrucka. I Rubruck je stigao u Karakorum ali tek u prosincu 1253. u vrijeme kana Möngkea.
Razmišljajmo ovoga Božića o Božiću Ivana Carpinija i Benedikta Polonusa 1246. koji su proveli u Karakorumu. Sigurno da su bili već umorni od kuhane ovčetine i konjetine umjesto božićnoga pečenja, a jedini drugi kršćani tamo s kojima su si mogli čestitati su bili čudnovati heretici nestorijanci... da ne pričamo kako su na putu često gladovali i spavali u snijegu. Ali to je cijena upisivanja svoga imena u povijest.
Bez želje da povrijedim ičija intimna vjerovanja ali jedini vid besmrtnosti za koji znamo da van svake sumnje zbilja postoji jest povijesni spomen imena.
Topli dom
najljepsapoglavljaotuzi.blog.hr
TOPLI DOM
Fijuk vjetra, pljuska slap, bljesak munje, glasni grom;
I zato Bože, Tebi hvala – hvala Ti za topli dom!
Fijuk vjetra, studen reže, mećava u kraju tom;
Iz kamina vatra plamti – grije sveti topli dom!
Fijuk vjetra, strašna noć, bolan krik po nebu svom;
Djed i baba kraj ognjišta – miluje ih topli dom!
Fijuk vjetra, okov snježni, leden dah u selu mom;
Mati sinu kraj uzglavlja: „Imamo svoj topli dom!“
Treba li Dan žalosti
mc54b.blog.hr
Danas je Dan žalosti za tragično stradalim dječakom. Ne bih rekao da smo zgroženi, prije bi se reklo da smo pomalo u nevjerici da se takvo što događa i kod nas. Navikli smo da takve i slične vijesti dolaze uglavnom iz SAD-a.
Očigledno je da vladajući tragičnu smrt dječaka koriste u predsjedničkoj kampanji, što je doista dno dna. Razumijem političku borbu, ali da su spremni koristiti smrt tragično stradalog dječaka nisam očekivao čak ni od njih koji tradicionalno igraju prljavo.
Žao mi je dječaka, vjerujem da moje osjećaje dijele i ostali blogeri i blogerice, možda mi više žao roditelja jer oni će najviše trpjeti i patiti.
Nisam siguran da je trebao biti proglašen Dan žalosti na razini države. Pretpostavljam da se svi još uvijek sjećamo neusporedivo teže nesreće kada se rampa trajekta Lastovo teška desetak tona srušila na mornare Jadrolinije, ubivši na mjestu vođu stroja i dva kormilara u Malom Lošinju. U Malom Lošinju proglašena su tri dana žalosti. Dakle, na lokalnoj razini.
U Prečkom po svemu sudeći mladić s težim psihičkim problemima nožem je usmrtio dječaka. Vlada je tim povodom donijela odluku o proglašenju subote, 21. prosinca, Danom žalosti u Hrvatskoj.
Godišnje umre nekoliko desetaka djece različite dobi. Prošle godine u mojoj ulici pas je usmrtio curicu od 5 godina. To nije našlo mjesto ni u jednim vijestima; djeca stradaju i zbog gušenja, čitamo u novinama o djeci koja se bore protiv raka, mnogi pokleknu u toj borbi, često djeca stradaju u prometnim nesrećama. Po čemu je život stradalog dječaka u Prečkom vredniji od djeteta kojega na pješačkom prijelazu usmrti pijani ili drogirani vozač?
Ako se u medijima i nađe pokoja vijest o smrti djeteta to je obično u rubrikama tipa crne kronike. Mnogi tragični događaju vjerojatno ni ne budu registrirani u medijima, osobito kada stradala djeca nisu "iz dobre obitelji", ne bude o njima ni retka čak ni u lokalnim novinama.
Vrijede li životi te djece manje od života stradalog dječaka u Prečkom? Ako se u ovakvim i sličnim tragičnim događajima i proglasi nešto poput dana žalosti to je obično na razini općine ili grada, vrlo rijetko županije.
Dani žalosti - da ili ne? Da, ako će se dan žalosti proglasiti za svako dijete koje nas napusti, bez obzira na uzrok i socijalni status roditelja.
Vjerojatno će i na Blogu biti izraza sućuti obitelji smrtno stradale djevojčice. To mi poprilično ide na jetru. Roditelji sigurno čitaju Blog jer to im je prioritet u ovom trenutku pa će pročitati i te izraze sućuti i biti zahvalni.
Božićna...
dvitririchi.blog.hr
...kaže mi Jedan, da izdignem se iznad/izvan svega, i da promatram situaciju svisoka ili izvana, ne znam sad točno kako, a ne samo iznutra.
Jedan Drugi spominje helicopter view, to bi valjda bilo isto to, samo vojnom terminologijom izrečeno.
Ne znam otkud im ideja da sam tqko banalna i da mogu srezati broj perspektiva na samo jednu.
Također, oni zaboravljaju da sam ja žena, i da ja kombiniram više načina paralelno, simultano, multitalentirano i kombinirano i i i... ništa. Situacija ne izgleda sjajno kada gledaš ženskim/mojim očima na stvari.
Možda bi taj muški, jednostavan princip i upalio.
Ali to nije kompletan uvid, nikako. To nisam ja.
A promijeniti perspektivu, odnosno srezati njihov brij ns jednu jedinu bi mogla, ne znam, promjenom spola možda?
Rješenje nije na vidiku. Jer nije ni promjena spola na vidiku. A ni lobotomija.
A ni let iznad/izvan kukavičjeg gnijezda.
Znač, što preostajei: pjevaj borbene!
Pardon: božićne.
Da nisam lazy bitch, snimila bih se kako pjevam dok simultano obavljam preko nekoliko stvari i objavila, da se malo nasmijete.
Dvadesetdrugi prosinca, dvijetisućedvadesetčetvrte.
Još dva dana do Badnjaka, a tri do Božića.
Sing along with me: Ča smo na ovon svitu...
Jučer
andrea-bosak.blog.hr
Konačno me Kiki stavo u kolicima i išli smo u trgovinu po sitnice za blagdan koji uskoro dolazi.
Dok sam ga čekala ispred dućana dva vozača su iz svojih automobila urlala jedan na drugoga, a mene je u djeliću sekunde ulovila panika i nopisivi strah jer sam još uvijek potresena činom koji se dogodio prije dva dana.
Bojim se da me ponovno ne ulovi depresija kao prije nekoliko mjeseci.
PRLJAVC I
zemlja2.blog.hr
PRLJAVCI
P
/dominko/
lithuanian symbols
/POJE/
Okidač za ovaj post su koncerti rock benda “Prljavo Kazalište”
Bend je, daleke 1977., osnovan u zagrebačkoj Dubravi,
a u prosincu 2024. rasprodao je 3 Arene i tako se je približio posjećenosti koncertima Lepe Brene i Aleksandre Prijović.
I ptice na grani znaju da je ovaj kultni zagrebački bend,
17.10.1989. imao koncert na tadašnjem Trgu Republike u Zagrebu pred 250.000 slušatelja.
Rat se je mirisao u zraku, a pjesma “ Mojoj majci” ili
“Ruža Hrvatska” izazvala je delirij.
Prošle su godine pune svega i svačega, a bend je još
uvijek tu.
Ima svoju publiku, a na koncertima mogu se vidjeti sve
generacije, oduševljene starim i novim hitovima.
Bend postoji već 47 godina, a glavne zvijezde su godina, kada običan puk odlazi u mirovinu.
Glavnim akterima poštovanje za kreativnost, muziku i izvedbu na turneji koncerata, koja uz sve navedeno ,
zahtjeva i izuzetnu fizičku kondiciju. Treba izdržati 3
sata nastupa
.
Nisu Prljavci jedini. Naša muzička scena ima ih dosta, pa
neki 70 godišnjaci još pale scenu.
Nije to samo kod nas.
Legendarna rock grupa Rolling Stones s Mick Jaggerom
nastavlja s napornim turnejama .
Mick Jagger ima 82 g. već je i djeda, a motivacija za takav životni stil sigurno nije samo novac.
Primjera ima bezbroj.
Sir Paul McCartney, jedini preostali član Beatlesa u svojoj 82. godini izdao je novi , odlično prihvaćen album.
Očito je da predanost i uživanje u svom poslu, održava
mentalnu i fizičku kondiciju.
ono sve što znam o sebiiiiii
lilianke789.blog.hr
(a koliko tek onda druge znamo?)
to je stvarno tako malooooo
:)))
sve u jedan stih bi stalo...
ugl
mijenjamo se
promijenila sam se
ja sam neka druga ja
moj život je sasvim novi život
nevjerojatno koliko puta se može ići iz nule
(navodno baš svaki sadašnji trenutak)...
poanta je da se naučimo odbaciti staro
kako se staro odbacuje?
rezolutno, bolno, opraštajući silne količine toga,
drugima i sebi,
ali, vrijediti 'čistiti skladište',
vrijedi pobrisati staru sebe, kome i čemu bi ona služila, na koncu?
Ovo je jedna potpuno nenova slika,
volim svoje stare slike
pa evo:
Anđeoska svijeća...
dinajina-sjecanja.blog.hr
To je dimenzija postojeća
samo na koordinatama srca.
a kad mjesećina dotakne pučinu
oceana sna uzburkaju se dubine,
plima osjećanja raste, nebo naginje
praskozorju zime.
Vidjeh smjenu sazviježđa, na sjevernom
nebu povratak Plejada, porod najdulje noći.
Prema drevnoj legendi, sve želje i misli bit će
ispunjene u noći zimskog solsticija …
Noćas sanjah plamen četvrte, anđeoske
svijeće. ona najavljuje porod ljubavi. ..
Dijana Jelčić
Snježna romansa
zeljkinkutak.blog.hr
Naslov: Snježna romansa
Originalan naslov: Snowed In
Autor: Catherine Walsh
Prevela: Sanja Spielberger
Izdavač: Znanje
Listopad 2024. godina
332. stranice
Prije pet godina Megan je pobjegla sa vlastitog vjenčanja i otišla iz svog sela u Dublin. Christian, stari školski kolega i jedini svjedok njezina nedolaska na vjenčanje, gledao ju kako odlazi.
Pet godina poslije, u pubu u Dublinu rezultira ponovnim susretom Christiana i Megan. Kako ona nije bila u svom selu još od bjega s vjenčanja, a on zbog mnogo propalih veza, ne može slušati obitelj zašto je još uvijek samac. Christian predloži Megan da budu dva tjedna u lažnoj vezi kako bi lakše predbrodili obitelj i događaje. Što bi moglo poći po zlu!? Sve ili ništa?!
Kemija između Christiana i Megan je njevjerojatna, a sviđalo mi se i to što je Christian pažljiv, dobro sluša i pun podrške prema Megan. Doza spicy scena je minimalna, voljela da ih je bilo puno više.
Njih dvoje su me nasmijali, zabavili, ali i dirnuli u trenucima provedenim sa obitelji.
Ova divna božićna knjiga me oduševila da ću morati nabaviti i prvi dio koji opisuje priču Andrewa i Molly.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr