Sve kategorije po listama
31
sri
12/25
kao da novogodišnja jutra nisu važna
ehsaznala.blog.hr
kao da sve mora imati svoju svrhu
kao da nismo već sve isprali pogledima
kao da najvažnije ne možemo ispričati šutnjom
kao da se nismo već toliko puta pomirili sa svime
kao da ptice pjevaju samo zato da bi sunce ponovo izašlo
kao da budućnost ne dolazi po sve nas
kao da novogodišnja jutra nisu važna
kao da život nije lijep
Sretna Nova godina!
stella.blog.hr
Neka Nova 2026. odnese sve loše
što smo zamjerili ovoj 2025.
i donese mnogo sreće, zdravlja, ljubavi!
Matko
borut.blog.hr
Mislili smo da smo jaki, neuništivi, vječni! Posjećivali smo bolesne, ispraćali neke na makarskome Kanpu, ali nama ..., nama se,mislili smo, nije moglo dogoditi ništa. I nikada dovoljno vremena, jer uz obitelj i radne obveze bili smo obuzeti sportom. Ali kada bi se susreli, sve je išlo u drugi plan i za čas je bila dogovorena marenda ili večera, a mac karata na kojemu su izblijedila slova naših imena je bio i ostao uvijek uz mene. Vesna je čekala, znala je da sam u dobrom društvu. Lidija je čekala, znala je da je Matko sa mnom.
A noćas slušam neke tužne pjesme i ćitam Krešu Žanetića, kojemu je Matko bio trener:
"Taman sam spakira sve stvari za na put, još samo da teću sa sarmama stavim u mali frižider na teraci i krećemo. Vratim se u dnevni a Ivana mi govori umra je Matko. Koji Matko? Tvoj Matko. Kostanić. Šta? Kako? Pa nekidan sam ga vidio. Jesi li sigurna? Nemogu virovat. Nemogu virovat. Nemogu virovat. Zovem Danijelu. Suze ne mogu zaustavit. Poslje par izmijenjenih riječi utjehe, prekidam vezu ali suze i dalje teku. Idem zapalit cigar na teracu ali i dalje suza suzu goni. Prođe mi on kroz glavu di mi govori : Šta palačeš pi-f-ko. I razvuče mi se osmijeh.
Koji car. Mega car."
O Matkovom radu piše DDMN na Facebooku
"Matko Kostanić nije samo volio sport – on ga je živio. Njegova predanost, vizija i neiscrpna energija ostavili su neizbrisiv trag na makarskoj sportskoj sceni.
Još za vrijeme studija, Matko je osnovao Vaterpolo klub Drvenik, s kojim je tijekom ljeta sudjelovao u Općinskoj ligi. Po završetku studija na Fakultetu za fizičku kulturu u Beogradu, 1982. dolazi u Makarsku i zapošljava se u Srednjoj školi fra Andrije Kačića Miošića. Ubrzo postaje član Vaterpolo kluba Galeb, za koji je igrao do 1985. godine. No, njegov doprinos nije bio samo igrački – prepoznavši potrebu za razvojem mladih talenata, okuplja djecu i započinje sustavan rad s mlađim kategorijama. Kao trener, voditelj i šef struke, postaje srce i duša kluba idućih dvadeset godina. Rezultati nisu izostali.
Godine 1985. VK Galeb osvaja drugo mjesto na prvenstvu Hrvatske za mlađe kadete i kadete, a samo pet godina kasnije klub ulazi u zlatno razdoblje. Godine 1990. postaju prvaci Općeg prvenstva Savezne Republike Hrvatske te ulaze u jedinstvenu II. ligu Jugoslavije. U tom razdoblju Matko prima i brojna priznanja – 1989. godine proglašen je najboljim stručnim radnikom SOFK-a Makarska, a samo godinu dana kasnije, VK Galeb postaje najbolja sportska organizacija u Makarskoj.
Uspjesi su se nastavili i nakon osamostaljenja Hrvatske. Klub 1992. godine postaje prvak II. lige te ulazi u I. ligu Hrvatske, u kojoj ostaje do 1995. godine. Iako Galeb tada nije imao vlastiti bazen, utakmice su igrali na splitskom Poljudu, gdje su Makarani u velikom broju dolazili bodriti svoj klub. Bila su to vremena ponosa.
Pod Matkovim vodstvom klub niže uspjehe u svim mlađim kategorijama – od kadeta koji su još tri puta bili viceprvaci države, preko mlađih juniora koji osvajaju prvenstvo Dalmacije, postaju viceprvaci države i brončani u Kupu Hrvatske do juniora koji su također bili viceprvaci države. Klub sudjeluje i na mnogim međunarodnim turnirima sa kojih se vraća sa brojnim priznanjima. Organizacija Međunarodnog vaterpolskog turnira "Mladi Galeb" 2000. godine još je jedan od njegovih značajnih doprinosa. Klub još u dva navrata postaje opći prvak II. Lige RH. Njegov trud prepoznala je i Zajednica, pa je VK Galeb više puta proglašavan najboljom sportskom udrugom u Makarskoj a Matko još jedan put najboljim stručnim radnikom – trenerom. Njegove sposobnosti prepoznali su i oni na samom vrhu hrvatskog vaterpola te je nekoliko godina bio voditelj kampa za mlađe uzrasne kategorije te šef struke za sve mlađe uzrasne kategorije Hrvatskog vaterpolskog saveza.
Njegov pedagoški i trenerski rad iznjedrio je brojne reprezentativce, među kojima se posebno ističu Mirko Ivandić i Dino Krnić, svjetski juniorski viceprvaci, te Ivan Buljubašić, koji je s hrvatskom seniorskom reprezentacijom osvojio europsko i svjetsko zlato te olimpijsko zlato.
No, Matko nije bio posvećen samo vaterpolu. Kada se Odbojkaški klub Makarska 2003. godine počeo širiti, pridružio se trenerskom timu, podižući organizaciju kluba na višu razinu. Klub počinje sudjelovati na međunarodnim turnirima, a pod njegovim vodstvom seniorska ekipa dominira u II. Hrvatskoj ligi – jug, osvojivši 2008. godine i prvo mjesto. Iako se 2011. godine povlači iz trenerske uloge, ostaje aktivan u klubu kao član uprave i organizator turnira.
Jednaku strast ulagao je i u rad sa školskim sportskim ekipama, ostvarujući izvanredne rezultate u odbojci, rukometu, košarci i stolnom tenisu. Među brojnim uspjesima ističu se srebrne medalje na Školskom prvenstvu Jugoslavije u košarci i Školskom prvenstvu Hrvatske u odbojci.
Matko je cijeli svoj život posvetio sportu, a njegova strast nije jenjavala ni s godinama. Nastupao je za veteranske ekipe KK Amfora, RNK Zmaj i naravno VK Galeb. Još 1976. godine, na Dan antifašističke borbe, preplivao je kanal Sućuraj – Drvenik, a isto je ponovio trideset godina kasnije s trojicom prijatelja.
Njegova priča nije samo priča o uspješnom sportskom radniku, već o čovjeku koji je generacijama prenosio ljubav prema sportu, inspirirao mlade i ostavio neizbrisiv trag u makarskoj sportskoj povijesti."
PUNE VREĆE ODLAŽEM
komentatoricamicaa.blog.hr
......budite dobro : osobno, godina ova bila mi je vrlo loša , i neka ode s današnjim danom
neke situacije ne možemo predvidjeti pa iznenađenja znaju biti bolnija i svatko od nas postaje ekvilibrist nad životnim potonućima.
Budite dobro, kažem - sve ostalo dobar plivač može preplivati
SRETNI BILI....
30
uto
12/25
Prije novog početka osvrnimo se na......
auroralucidissima.blog.hr
.....Nekoliko bitnih činjenica koje vam mogu pomoći u promjeni pogleda na život i preusmjerenja pozornosti na ono što je vama bitno i da se poslužite onim s čim bi mogli postići ispunjenje svoje životne svrhe , te skloniti ono što vas u tome sprječava.....
Nisam uopće sklona pisanju novogodišnjih odluka, ali da to izbjegavam, to bi već bio klišej. Vjerujem da bi od daleko veće koristi bilo sažeti neke naučene lekcije tokom ove godine kako bi nova godina bila harmoničnija i svrsishodnija.
1. Ljutnja je prirodna i normalna. Zavoli se dubinom svoje duše kada si najljući i kada se zbog te ljutnje stidiš. I daj će stid se polako istopiti kada se prihvatiš u momentima vlastite nemoći. Tada se sije sjeme za tvoje bolje sutra!
2. Način na koji si se ponašao u određenoj situaciji pred određenim ljudima može te definirati kao osobu daleko više nego tvoja diploma, skupocjena odjeća ili krik mode kao i luksuzni parfem kojega si tada na sebi imala. Budi ljubazna i strpljiva bez obzira na okolnosti. U tome leži tvoja unutarnja snaga.
3. Svaki grad/provincija ima barem jednu babu koja podiže karijernu rampu. Zamjeriti se takvoj osobi ili jednostavno ne sviđati se takvoj osobi zbog vlastite energije kojom isijavaš, značio bi napuštanje grada ili čak države.
4. Postoji dva zakona; jedan je civilni a drugi je Božji. Od kojeg zakona imaš veći strah, ali iskreno?
5. "Novac vrti di burgija neće" Koliko god se svi pravdali da nije u novcu sve, neka nam dokaže pod uvjetom da radi za minimalac u ovim vremenima ali bez financijske injekcije roditelja, jer upravo iza riječi takvih pojedinaca stoje najveći manipulatori i mikro menadžeri.
6. Koliko god nam na prvi pogled, ali i na drugi pogled neki ljudi izgledali uredne vanjštine ne samo vizualne , nego i statusne ili intelektualne, uvijek trebamo biti svjesni da treba zagrebati ispod površine u koliko nas nešto zanima o takvom pojedincu. Često se pored takvih osjeti neobjašnjiv nemir i nelagoda jer nešto nije u skladu sa nutrinom pojedinca. Osvrćući se na ovakve ljude možemo puno naučiti ne samo o njima, ali i o prihvaćanju istinske realnosti koja leži u nama samima, a ne onoj kojoj društvo diktira. Čuvajte se takvih!
7. Problematične duše traže načina kako dalje "problematizirati" - bilo kroz bolesti ovisnosti ili kroz obavljanje posla na kojemu će nastaviti ciklus stvaranja patnje suradnicima i ljudima koji trebaju njihovu pomoć (ne znajući i da ti pružatelji pomoći imaju problem!).
8. Osjetiš li mikro menadžment, uskraćivanje edukacije, uskraćivanje unaprjeđivanja, te osjetiš li ti nadređeni nagovara tvoje kolege protiv tebe ili potiče kolege da iz tebe izvuku informacije, smatram da je krajnje vrijeme upaliti motore i bježati glavom bez obzira sa takvoga posla.
9. Da bi se probudila kreativnost, većinu navedenoga treba proći a kad dođe vrijeme , odmaknuti iz života kako bi ostalo prostora za nove kreativne ideje.
10. Kreativnost zahtjeva osjećaj sigurnosti, minimalnih uvjeta za dostojan život i okruženost ljudima kojima je stalo do pojedinca. Sve se može postići uz pravilnu podršku i vlastitu otvorenost primanju te podrške. Često se događa da se nema podrške zbog loših uvjerenja o sebi te proživljenih trauma koje su kondicionirale um na negativan način.
11. Pronalaženje životnog smisla i radosti u najmanjim stvarima ključ je duhovnog i mentalnog zdravlja.
12. Vrlo lako se osjeti autentičnost nečijeg razmišljanja i ponašanja ako se na to gleda iz vlastite smirenosti i neosuđivanja.
13. Nismo stvoreni za to da tražimo odobrenja nego da mi našim odobravanjem odobrimo.
14. Svi smo stvoreni sa nekim zadatkom koji je samo Bogu ili Univerzalnoj Svemoći jasan.
15. I onaj čovjek koji se spustio na najniže i najsramotnije grane ima pravo na šansu za popravak.
16. Nije najgora stvar fizički zatvor ili kaznionica , no zatvor vlastitog duha!
17. Brutalno realna istinita šala: nisi ugazio u drek sve dok od očaja ne ideš pušiti smrvljeni Buscol.
18. Ludilo je prilično individualna stvar, supstance svašta od čovjeka čine do mjere neprepoznatljivosti i najgnjusnijih stvari od kojih nema apetita sljedećih tjedan dana samo nakon prepričavanja a kamoli kada se to doživi.
19. Sjeti se uvijek onoga glasa sebe u 15.-oj godini života kada vidiš sebi dragu osobu. To uvijek ostaje u tebi. Pokušaj češće probuditi taj glas neiskvarenosti.
20. Pozorno slušaj osobu koja je barem 4 puta bolja od tebe u onom čemu težiš, savjeti i zapažanja takve osobe mogu biti zlata vrijedni! No budi uvijek slobodnog srca i ne dozvoli da te to limitira, jer sloboda razmišljanja i stvaranja je isključivo u TVOJIM rukama!
Dragi moji prijatelji, želim vam svima sretnu, zdravu i uspješnu 2026. godinu!
Hvala od srca na svakom čitanju, zapažanjima i poticanjima konstruktivnih rasprava. Nadam se da će u novoj godini biti još puno zanimljivosti i bar malo češćih zapisa nego ove godine.
Sve najbolje svima!
Vaša H.
ONI I MI
huc.blog.hr
svi su oni bili vani na prednjem trijemu
i razgovarali:
Hemingway, Faulkner, T.S. Eliot,
Ezra Pound, Hamsun, Wally Stevens,
e. e. cummings i nekolicina ostalih.
"čuj," reče moja mati, "možeš li ih
pitati da prestanu govoriti?"
"ne," rekoh.
"ono što govore teško je smeće," reče moj
otac "bolje bi im bilo da nađu neki
posao."
"imaju oni posao," rekao sam.
"imaju vraga," reče moj
otac.
"upravo tako", rekao sam.
baš uto naiđe Faulkner
posrćući.
pronašao je viski
u ormaru i izišao van
s njim.
"užasan čovjek,"
reče moja mati.
zatim ustade i ode ćiriti
što se događa na trijemu.
"sa njima je i neka žena,"
reče, "samo što izgleda kao
muško."
"to je Gertruda,"
rekao sam.
„ima jedan tip koji napinje
mišiće“, rekla je, „tvrdi da
može prebiti bilo koju trojicu od
njih.“
"to je Ernie," rekao sam.
"i on (italic)", moj otac upre prstom u mene,
"želi biti kao oni (italic) !"
"zar je to istina?" upita moja mati.
"ne kao oni," rekao sam, "već jedan od
njih."
"nađi si vražiji posao,"
reče moj otac.
"začepi," rekoh.
"što?"
"rekao sam 'začepi', slušam o čemu pričaju ti ljudi."
moj otac pogleda svoju ženu:
"ovo nije moj
sin."
"stvarno se nadam da nisam", rekoh.
Faulkner posrćući ponovo stupi
u sobu.
"gdje je telefon?" upita.
"kog će ti vraga telefon?"moj će otac.
"Ernie si je upravo prosuo
mozak", reče.
"vidiš li što se događa ljudima kao što
su oni?" zavrišta moj otac.
ustao sam
polako
i pomogao Billu da pronađe
telefon.
c. bukowski - them and us
(The Last Night of the Earth Poems)
preveo i prilagodio: meister huc
Podgaće – crkva sv. Ane i slikoviti kameni izvori
viatrix.blog.hr
Podgaće je naselje koje se nalazi u Općini Lanišće, a prema popisu stanovništva iz 2021. godine imalo je 44 stanovnika. Naseljem prolazi cesta L50035 koja povezuje Lanišće i Prapoće. Podgaće se prvi put spominje u urbaru iz 1358. godine, kao i ostala susjedna naselja, kada je pripadalo rašporskoj gospoštiji, a 1394. godine pripalo je pod vlast Venecije. Stanovništvo se u prošlosti bavilo isključivo poljoprivredom i stočarstvom, uglavnom proizvodnjom i prodajom mlijeka.
Priča se nastavlja... Kliknite!
da ne prenosim u N.G.
anchee24.blog.hr
mali pogled na , u prethodnom postu spomenuti, Monte Giro
svakako, poznatije i posjećenije od obližnje utvrde
je gradsko groblje Monte Giro, pa iako lijepo uređeno i
sa stoljetnom poviješću, danas samo nekoliko fotki s utvrde
veličanstvena, u relativno očuvanom stanju - osim zahvata u
unutrašnjosti za vrijeme JNA, i napuštena od odlaska iste
zanimljiva i samo jedna od mnogih na užem području
relativno lako uočljivih na mapsu
:)
KAPETANOVA KĆI
starrynight2022.blog.hr
KAPETANOVA KĆI
Danas kopam po mojim knjigama tražeći Henry Jamesov Okretaj zavrtnja otprilike na mjestu na kojem mislim da bi ta knjižica morala biti, i kako to obično bude, tek kad sam pregledala stotinjak naslova, u zadnjim knjigama zadnje hrpe nađem ju. Tražeći, izvukla sam malu knjižicu bez korica na stranu, zainteresirana. Hoću li pogoditi bez korica čitajući prve rečenice o kojem djelu se radi? Bila je to Puškinova Kapetanova kći.
.jpg)
Pa, evo i odlomak:
“Kad sam stigao do komandantove kuće, beše se već počelo smrkavati. Vešala sa svojim žrtvama su se jezivo crnela. Telo nesrećne komandantovice još se valjalo pod tremom, na kome su stražarila dva kozaka. Kozak, koji me je doveo, ode da me prijavi i odmah se vrati da me uvede u sobu u kojoj sam se sinoć onako nežno rastajao s Marijom Ivanovnom.
Ugledao sam neobičnu sliku. Za stolom, pokrivenim čaršavom i pretrpanim buklijama i čašama, sedeli su Pugačov i desetak kozačkih starešina, u kapama i šarenim košuljama, zagrejani vinom, zarumenela lica i usjaktalih očiju. Među njima ne beše ni Švabrina ni našega kozačkoga podoficira, tek pridošlih izdajica.
- A, vaše blagorodstvo, - reče Pugačov ugledavši me. - Dobro došao; molim, izvoli, čast i mesto te čekaju.
Njegovi drugovi se pribiše da mi načine mesta. Ja sam ćuteći seo nakraj stola. Moj sused, neki mlad kozak, lep i naočit, nali mi čašu prostoga vina koje nisam ni okusio. Počeo sam radoznalo da posmatram ovaj skup. Pugačov je sedeo u čelu; bio se nalaktio o sto i podupro crnu bradu svojom širokom pesnicom. Na pravilnim i dosta prijatnim crtama njegova lica nije bilo ničega krvožednog. On se često obraćao čoveku pedesetih godina, nazivajući ga čas grofom, čas Timofejičem, a čas mu tepao »čika«. Svi su se ponašali među sobom kao drugovi i nisu ukazivali nikakve naročite počasti svome vođi. Govorili su o jutrošnjem napadu, o uspehu bune i o budućim namerama. Svaki se hvalisao, iznosio svoje mišljenje i slobodno se prepirao s Pugačovom. I na ovom čudnom ratnom veću odlučiše da udare na Orenburg: smeo pokret koji se umalo ne ovenča kobnim uspehom. Dokonali su da pohod počne sutra.
- A sad, braćo, - reče Pugačov - dede da zapevamo pred spavanje onu moju omiljenu pesmicu. Čumakove, počni!
Moj sused oteže tankim glasom setnu splavarsku pesmu i svi je u horu prihvatiše:
Oj, ne šumi, majko, zelena dubravo,
nemoj mi, junaku, misli zbunjivati,
ja ti sutra moram na suđenje poći
pred sudiju strašnog, cara gospodara.
A kad mene stane svetli car pitati:
- Kaži meni pravo, hrabreni junače,
sa kim si harao, s kim si hajduk bio,
kaži meni redom sve drugove svoje?
- Kazaću ti pravo, care pravoslavni,
kazaću ti pravo i sve po istini:
U mene bejaše do četiri druga:
prvi drug mi beše noć u gori čarna,
drugi drugar beše meni nož čelični,
treći drugar beše meni konj zelenko,
četvrti mi drugar beše luk tanani,
a ulaci hitri strele nekaljene.
Odgovara meni care pravoslavni:
- Be, aferim, sinko, hrabreni junače,
dobro si harao, još bolje se braniš!
Zato ću te, sinko, darom darivati:
u polju širokom dvorcem previsokim,
do dva dobra stuba s gredom poprečnom.
Teško je opisati kakav je utisak na mene učinila ova prosta narodna pesma o vešalima što su je pevali ljudi, predodređeni za vešala. Njihova strahotna lica, skladni glasovi, setan izraz kojim su pratili i bez toga izrazite reči, - sve me je to potreslo nekom uzvišenom stravom.
Ispivši još po jednu čašu, gosti se digoše od stola i pozdraviše s Pugačovom. Hteo sam da pođem za njima, ali mi Pugačov reče:
- Sedi, hoću s tobom da govorim.
Ostadosmo nasamo.
Nekoliko trenutaka trajalo je naše obostrano ćutanje. Pugačov je netremice gledao, škiljeći pokatkad levim okom s nekim čudnovatim izrazom u kome je bilo i šeretluka i podrugljivosti. Najzad se nasmeja i to tako otvoreno i veselo da se i ja, gledajući njega, počeh smejati ni sam ne znajući zašto.
- Šta je, vaše blagorodstvo? - reče mi. - Uplašio si se, priznaj, kad su ti moji momci namakli omču na vrat? Valjda ti se nebo nije učinilo veće od ovčije kožice?!... A koprenuo bi se na gredici da ti nije bilo sluge. Odmah sam poznao onu staru kalašturu. Bre, zar si mogao slutiti, vaše blagorodstvo, da je čovek, koji ti je pokazao put do konaka, bio glavom veliki car? - (Tu se on načini važan i tajanstven.) - Ti si mi mnogo zgrešio - nastavi on - ali ja sam te pomilovao zbog tvoga dobroga dela, zato što si mi bio na usluzi kad sam morao da se krijem od svojih neprijatelja. A tek imaš da vidiš kako ću te nagraditi kad dobijem svoje carstvo! Obećavaš li da ćeš mi iskreno služiti?
Pitanje ovoga lopova i njegova drskost učiniše mi se tako smešni da se nisam mogao uzdržati a da se ne osmehnem.
- Čemu se smeškaš?- zapitao me je i namrštio se. - Valjda ne veruješ da sam ja veliki car? Odgovaraj iskreno.
Ja se zbunih. Da priznam ovu skitnicu za cara, to nikako nisam mogao: izgledalo mi je da bih bio poslednja kukavica. Reći mu u lice da je varalica - značilo bi izložiti se smrti; na to sam ja bio spreman kraj vešala, pred očima celoga naroda kad sam plamteo srdžbom, ali sad mi se to činilo kao uzaludno razmetanje. Kolebao sam se. Pugačov je natmureno čekao moj odgovor. Najzad (ja se i danas sa zadovoljstvom sećam toga trenutka) osećanje dužnosti nadvlada u meni slabost ljudsku. Odgovorio sam Pugačovu:
- Čuj, reći ću ti pravu istinu. Razmisli, mogu li ja tebe priznati za cara? Ti si čovek bistar pa bi i sam video da se pretvaram.
- Pa ko sam ja, šta ti misliš?
- Bog će te znati, ali ma ko bio, ti teraš opasnu šalu.
Pugačov me brzo odmeri.
- Ti, znači, ne veruješ - reći će on - da sam ja car Petar Fjodorovič? Pa, lepo. A zar junak ne može imati sreće? Zar nije u drevno doba carevao Griška Otrepjev? Misli o meni što hoćeš, ali ne odlazi od mene. Šta te se tiče ostalo? Ako ti nisam pop, mogu ti biti bar otac. Služi mi verno i iskreno, a ja ću te načiniti i feldmaršalom i knezom. Kako ti se ovo čini?
- Ne - odgovorih ja odlučno. - Ja sam plemić po rođenju, zakleo sam se gospodarici našoj, carici: tebi ne mogu služiti. A ti ako mi doista želiš dobra, pusti me onda da idem u Orenburg.
Pugačov se zamisli.
- Ako te pustim, - reče on - da li mi bar obećavaš da se nećeš protiv mene boriti?
- Kako bih mogao da ti to obećam? - odgovorio sam. - Sam znaš da to ne stoji do mene: ako mi narede da idem protiv tebe, ja ću poći, druge nema. Ti si sad i sam zapovednik, i sam tražiš da te tvoji slušaju. Na šta bi to ličilo da se ja odreknem dužnosti kad moja služba bude potrebna? Moj život je u tvojoj ruci: pustiš li me - hvala ti; kazniš li me - bog nek ti sudi. A ja ti rekoh istinu.
Moja je iskrenost zaprepastila Pugačova.
- Neka ti bude - reče on pljesnuvši me po ramenu. - Kad kažnjavam - kažnjavam, kad praštam - praštam. Idi na koju god hoćeš stranu i radi šta hoćeš. Dođi sutra da se sa mnom oprostiš, a sad idi da spavaš, jer i mene već hvata dremež.
Oprostim se s Pugačovom i iziđem na ulicu. Noć beše tiha i hladna. Mesec i zvezde su jasno sjali, osvetljujući trg i vešala. U tvrđavi je sve bilo mirno i mračno. Samo je u krčmi plamtela vatra i razlegala se vika zaostalih pijanica. Pogledao sam sveštenikovu kuću. Kapci na prozorima i vrata bili su zatvoreni. Izgledalo je da je i u njoj sve mirno.
Dođem u svoj stan i nađem Saveljiča, zabrinutoga što me nema. Vest da sam slobodan neopisano ga je obradovala.
- Slava tebi, Gospode, - reče on krsteći se. - Čim se razdani, idemo iz tvrđave kud nas oči vode. Ja sam ti nešto spremio, dede, povečeraj, baćuška, pa se odmori do jutra, kao na Hristovom kriocu.
Poslušao sam ga, i pošto sam večerao s velikim apetitom, zaspim na golom podu, premoren i duševno i telesno.”
Aleksandar Puškin, Kapetanova kći, iz Glave osme - NEZVANI GOST, s uvodnim citatom “Nezvan gost teži od Tatarina” (Poslovica)
A što o romanu objavljenom 1836. kaže pogovor iz knjižice?
»Kapetanova kći«, ovaj obimom mali, ali veoma lepo komponovan roman, jedno je od najboljih dela ne samo Puškinovih nego i u svetskoj književnosti. U »Kapetanovoj kćeri« Puškin opisuje borbu seljaka i prostoga naroda protiv tiranije tadašnjih ruskih careva i protiv feudalnog poretka. On daje široku sliku narodnih težnji i seljačkoga sveta koji hoće da se oslobodi ropstva i nepravde, opisujući sve zaplete i unoseći se u pitanja ljudskoga života sa toliko saosećanja kao da je sve to sam doživeo i pretrpeo u mnogim epohama i pod različitim podnebljima. Iako zbog vremena u kome živi i zbog carske vlasti od koje zavisi on mora da prikaže lik Pugačova u mračnim crtama, ipak se oseća da Puškin sa velikom ljubavlju opisuje i prosti ruski narod koji teži ka plemenitom cilju da postigne bolji život i slobodu i Pugačova kao predstavnika te borbe. Kad se ima na umu da je Pugačov smatran u to doba kao oličenje zła i otpora državi i caru, Puškinova smelost je za divljenje. Pored te tendencije Puškin je u ovom romanu dao umetnički prekrasno ocrtane ličnosti, počevši od glavnih junaka i njihove ljubavi do sasvim epizodnih lica, čak i kada se spominju samo u nekoliko rečenica. Ruski život u svoj svojoj širini Puškin slika u ovom delu sa takvom snagom i majstorijom da je jasno zašto su i najveći ruski pisci, kao Tolstoj, učili na ovom delu kako se spontano i verno umetnički prikazuje život.
mlijeko i med
zeljkinkutak.blog.hr
Naslov: mlijeko i med
Originalan naslov: milk and honey: 10th anniversary collector's edition
Autor: Rupi Kaur
Prevela: Ira Martinović
Izdavač: Stilus
Prosinac 2024. godina
296 stranica
"on grebe joj nutrinu
prstima
kao da čupa
sjemenke
iz srca dinje"
mlijeko i med je zbirka poezije koja se ne čita žurno, nego polako i s pauzama. Pjesme su kratke i jednostavne, ali nose snažne emocije – bol, ljubav, gubitak, iscjeljenje i tiho ponovno pronalaženje sebe. To su stihovi koji često djeluju kao šapat, ali ostavljaju dubok trag.
"učim
kako voljeti njega
voleći sebe"
Ovo kolekcionarsko izdanje, objavljeno povodom desete obljetnice izlaska prvog izdanja, dolazi u luksuznom, nježno rozom izdanju koje savršeno prati atmosferu zbirke. Prošireno je s 40 novih pjesama i 20 novih ilustracija, a obogaćeno dosad neobjavljenim fotografijama, memorabilijama te autoričinim dnevničkim zapisima i komentarima. Sve to čitatelju omogućuje intimniji pogled na proces nastajanja zbirke i emocije iz kojih je proizašla.
"nije stvar u tome
da ih natjeraš da te žele
moraju te poželjeti sami"
Rupi Kaur piše bez velikih riječi i bez skrivanja iza metafora. Upravo u toj ogoljenosti leži snaga njezine poezije – stihovi djeluju kao misli koje su dugo bile potisnute, a sada su napokon dobile svoj oblik.
"ljubav nije okrutna
mi smo okrutni
ljubav nije igra
mi smo pretvorili
ljubav u igru"
Zbirka je podijeljena u tematske cjeline koje prate put žene: od povrede i boli, preko ljubavi i gubitka, do rasta, prihvaćanja i unutarnjeg mira.
"ako si rođena
dovoljna slaba da padneš
rođena si
dovoljna snažna da ustaneš"
Knjiga ne traži da se razumije svaka pjesma. Dovoljno je da se u nekoj zastane, prepozna i zadrži. To je poezija koja ostaje tiha, ali prisutna i dugo nakon što se knjiga zatvori.
"htjela si ga spasiti
ali je li ti izgledao
kao da se utapa"
Brigitte Bardot
onaodprije.blog.hr
Brigitte Bardot, idol masa i simbol oslobođenja, istodobno je primjer kako kult osobne slobode može prerasti u potpunu emocionalnu pustoš. Dok ju je svijet slavio kao ikonu ljepote i prkosa, privatno je pokazivala zapanjujuću nesposobnost za osnovnu empatiju. Majčinstvo, umjesto kao odnos i odgovornost, doživljavala je kao nasilje nad vlastitim tijelom i identitetom — nešto strano, nametnuto, gotovo neprijateljsko.
Ta radikalna sebičnost, koju je sama često opravdavala iskrenošću, razotkriva mračnu stranu njezine ličnosti: emocionalnu nezrelost prerušenu u hrabrost, bijeg od odgovornosti maskiran u slobodu. Bardot nije bila žrtva vlastitog vremena, nego njegov ekstrem — osoba koja je bez grižnje savjesti bila spremna žrtvovati vlastito dijete na oltaru vlastite autonomije.
Danas njzin sin je 66.godišnjak , oženjen Norvežankom , otac dvije kćeri i dvije unuke koje Brigitte nije vidjela.
A voljela je životinje , svojeg sina nije prihvatila
Iz Istre: DA BIMO I K LETU....
agava505.blog.hr
Zdrovlja vrećo,
sreći pol vreći,
amora saki don porcijon i pol...
se drugo će prit pomalo...
i va 2026. budimo skupa,
tako ćun i ja bit s vami mlaja ...
sada portin
vidimo se k letu,
ku Boh do zdrovlje... 
za one moje drage koji ovu moju kompliciranu
ali šarmantnu materinju riječ ne razumiju
evo prijevod na r v a c k i
*** Zdravlja punu vreću,
sreće pola vreće,
ljubavi svakog dana porciju i još pola
sve drugo polako će samo doći...
i u 2026. budimo zajedno
tako ću se i ja s Vama podmladiti ...
sada odlazim
vidimo se sljedeće godine
sretni, veseli i zdravi mi bili...
Sretna svima nadolazeća 2026. godina Nova!
Sažetak
dusakojaluta.blog.hr
2025 je počela preseljenjem. Novi stan, stare navike, previše kutija i kronični manjak živaca. Tijekom godine potrošili smo oko 4.800 € da imamo krov nad glavom, mjesto za spavanje i privatni prostor za povremeno psihičko raspadanje. Osnovna ljudska potreba. Luksuzna stavka u budžetu.
U tom istom stanu smo, protiv svih očekivanja, slavili rođendane, godišnjice i one male datume koje inače preskočiš jer si preumoran da bi ih primijetio. Ove godine nismo. Pekli smo kolače, palili svjećice i slagali uspomene po policama. Sitnice koje objektivno ne rješavaju ništa, ali zgodno glume dokaz da se život, unatoč svemu, i dalje odvija.
Kako je godina odmicala, odlučio se uključiti i sustav. Telefonski pozivi, obrasci, institucije koje očekuju smirenost, elokventnost i strpljenje, osobine koje misteriozno nestanu čim ih netko službeno zatraži. Bilo je iscrpljujuće, frustrirajuće i ponižavajuće u standardnim dozama.
Razlika je bila u tome što ovaj put nisam samo kimala glavom. Napisala sam pritužbu. Pa još jednu. I još nekoliko. Rekla sam naglas da nešto nije u redu. I, šokantno, preživjela sam.
Negdje usred tog administrativno-emocionalnog kaosa napravila sam nešto razumno: potražila sam stručnu pomoć. Bez filmskog trenutka prosvjetljenja, bez velike nade, više u stilu: ajmo vidjeti koliko je stvarno loše.
Dobila dijagnozu. Ne kao etiketu, nego kao objašnjenje. Nakon godina u kojima sam se pitala zašto mi je sve teže nego drugima, nešto je napokon dobilo ime. Nije riješilo život, ali je skinulo dio krivnje. Za početak, sasvim korektno.
Slijedila je terapija, u nastavcima. Promijenila sam četiri lijeka koja mi nisu odgovarala. Četiri pokušaja, četiri seta nuspojava i dovoljno iskustva da mogu pisati recenzije. Trenutna terapija mi je napokon sjela. Ne osjećam se kao “nova ja”, ali se osjećam stabilnije, što je u ovom trenutku vrhunac luksuza.
Ove godine sam prestala piti alkohol. Tri puta sam ponovno počela i tri puta ponovno prestala, jer očito njegujem kružne procese.
Trenutno sam dva mjeseca bez alkohola. I isto toliko bez samoozljeđivanja. Ne zvuči herojski, ne ide na majicu, ali je tiše u glavi i manje kaotično u tijelu. Uzimam to kao napredak.
Prestala sam piti i kavu i jesti više od jednog obroka dnevno. Da, i to se broji. Počela sam malo manje tjerati tijelo da “samo izdrži”, a malo više slušati što mi pokušava reći već godinama. Udebljala sam se nekoliko kilograma, što je dobra vijest. Ispada da tijelo bolje funkcionira kad ga se ne tretira kao projekt s rokovima.
Kad sve to stavim na papir, postane jasno koliko toga stane u 365 dana. Preseljenje, računi, institucije, dijagnoza, terapija, odvikavanja, navike koje sam gasila jednu po jednu.
Iskreno, previše za jednu godinu. Ali stalo je. Nekako.
Zato se nadam da će sljedećih 365 dana biti malo mirnije. Ne savršeno. Ne bez problema. Samo s manje borbi i više pozitivnih promjena koje ne zahtijevaju hitne intervencije. Ako bude dosadnije nego ova godina, smatrat ću to velikim uspjehom.
Ako ništa drugo, 2025. je godina u kojoj nisam odustala i išla sam par koraka naprijed.
Za 2026. imam skromne želje: malo mira i manje životnih lekcija serviranih istovremeno.
Onima, koji jesu...unatoč
komentatoricamicaa.blog.hr
Usamljenost je prostor u kojem se više ništa ne mora.
Ona nije odsustvo, već prisutnost tišine.
Dugo joj prilazimo polako, gotovo korak po korak, dok ne shvatimo da je postala stanje duha.
Hladna je, ali ne ranjava; prazna je, ali ispunjena mirom.
U njoj se misli rastvaraju, a biće nam postaje široko i mirno
nalik tihom svemiru u kojem zvijezde kruže
bez pitanja
i bez cilja.
foto : Marin Krause
još jedno glupo pitanje
ehsaznala.blog.hr
ni tin ni jasenko ni drugi poete
čudili se ne bi
kad bih pitajuć jasno
ovdje i sada zavapila glasno:
„što je to u muškom biću što ga vodi prema piću“
malkoc bi ostali u čudu slušajuć tu glavu žensku ludu
što ovo saznat želi jer je žeže i steže
i ful baca iz ravnoteže:
al zakaj fakat zakaj
to muško biće uvijek neke lažne spike hiće?
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr