Nachtfresser

Najprije nas je strefio strujni udar, zima je hladna i skupa u starim kućama, bacila nas u knockdawn, zatim me poruka na nokiji digla, u Tisku imamo paket. Naravno nevolja nikad ne dolazi sama, nestalo je i plina, valjalo je, prije spuštanja do kioska, pričekati bocu za plin.



Idem putem do škole pa nizbrdo prema kiosku. U susret mi ide časna, je li to loš ili dobar znak ne znam, za svaki slučaj malo zamagljujemo lice, znate kakvim fundamentalističkih kršćanskih baba imamo na blogu. Pohvala Tisku, paket zdravlja i solidarnosti je stigao za jedan dan, pokuda, očito je, valjda iz sigurnosnih razloga, otvaran s obje strane. Lijepo se osvjedočiti da još imaš prijateljica, a i da neprijatelj budno bdije za tvoju sigurnost.



Povratak ipak pješice poprijeko, znate da sam ispod nebodera. U prvom neboderu s lijeva na samom vrhu žive prijatelji, bili smo tamo, uz treći često šetamo Jin i ja, omiljena kaka zelena površina, s četvrtog se, subjektivni dojam zbog čestih ljepljenja policijskih traka, najčešće skače.



Koliko god potrošili na struju, prostori se ne mogu zagrijati, griju nam barem dušu druge stvari, bića i spoznaje, okusu naših kolača se ništa ne može približiti, kao i osjećaju da i u daljini imaš neke koji misle na tebe.
p.s.
Inače jučer sam počeo pisati sasvim drugi post sa Staljingradom u naslovu, pričekat će, za Staljina itekako vrijeme radi...