Sve kategorije po listama

Marijo, delli bela kumrijo

liviodinspiracija.blog.hr

Marijo, delli bela kumrijo, mori,
sto ti je, Maro, krotko, mori, 'odenje,
sto ti je, Maro, ti'o, mori, zborenje? X2
Da li ti, Maro, tezit stomnite, mori,
ili ti, Maro, tezit, mori, djerdani,
ili ti, Maro, tezit, mori, djerdani?” x2
""Nito mi, ago, tezit stomnite, more,
nito mi, ago, tezit, more, djerdani,
nito mi, ago, tezit, more, djerdani.
Toko mi, ago, tezit merakot, more,
moj merak, ago, mi je, more, daleko,
moj merak, ago, mi je, more, daleko x2

Neman i iman

morskamorska.blog.hr

Tila bi se opet upisat u planinarsko društvo Mosor. Da nediljon mogu na izlete. One lakše, oznake K1 T1. Za druge se bojin da ih više ne bi mogla izvuč.
Triba mi pustit mozak na pašu, a dušu u beskraj.
Al ne može!

Tila bi ponovo na slikanje. Sanjan pinel kako meljan uljanin bojama, mišan ih i preden.
Ne može!

Tila bi se zaletit na škoj, vidit tetu dok je još živa. Da je zagrlin za sve čime mi je obilježila živopisno ditinjstvo s okuson soli i mirison mora.
Al ne može ni to.

Tila bi dovuć sve prijateje za stol, ka nekad, da se zajedno smijemo i prkljetamo o svemu i svačemu do dugo u noć
Al ne ide.

Tila bi odlepršat na Brač kad i koliko mi pita. Al nikako.

Tila bi, nadasve, s mojon Glorijeton ispreplest barenko dil onoga šta smo godinama zacrtavale da oćemo. Al i dalje nećemo.

Jer,

on oće SAMO mene i nikoga drugoga. Samo JA da ga skidan i stavjan mu pelene i kupan ga. Samo mene da gleda. Samo ja da ga hranin na žličicu kad ga uvati gripa, febra i nemoć. Samo da san ja u radijusu njegova života. Da mi svako veče reče, Bog te blagoslovija, anđele moj.

A ja san svojin curama davno rekla. Pleaseeee, kad i ako dođen u takvo stanje, stavite me u dom. Ako ja ne buden mogla odlučivat o svon dostojanstvu, onda ispoštujte moju žeju i obećajte to učinit za mene. Jer ih previše volin da bi ih zarobila u kavez u kojen se u krugu od 360° sve vrti oko mene.

Jer ja nikad nisan tila da se išta vrti oko mene.
Uvik san volila bit sjena.
Biti, a ne biti.
Htjeti i moći.

Ruke su mi vezane. Osobnost mi definirana odgojen onog starog vrimena.
Emocije sapletene gledajući nestajanje onog moćnog i empatičnog oca od nekad. Sveprisutna nemoć al i bezbroj pratećih nuspojava koje stalno saniran jer triba živit šta normalnije. Spavanje noću jedva išta.
Jer on u dom neće, a ja na silu nisan u stanju išta.

Svakodnevni život između htjeti i moći.

Onda racio u trenu zbroji šta sve iman.
Ko je sve moj i čija san ja.
I koliko me njih voli i grli i jubi.
I koliki me usrećuju, a i ja njih.
Onda se posramin.
I rečen sama sebi, tuko jedna obična.
U plusu si. Imaš više nego šta nemaš.

I tako iz dana u dan.
Pauk ili plijen? Tko bi ga znao.

_____
/Ne stignen vas pratit, komentirat...sorry...samo ponekad u hipu ponešto izbacin iz sebe ...razumit ćete, znan/

Hoelderlin: HAELFTE DES LEBENS

potok.blog.hr

Mit gelben Birnen haenget
und voll mit wilden Rosen
das Land in den See,
ihr holden Schwaene
und trunken von Kuessen
tunkt ihr das Haupt
ins heilignuechterne Wasser.

Weh mir, wo nehm' ich wenn
es Winter ist, die Blumen, und wo
den Sonnenschein
und Schatten der Erde?
Die Mauern stehen
sprachlos und kalt, im Winde
klirren die Fahnen.


POLA ŽIVOTA

Okićen kruškama žutim
i prepun divljih ruža
uz jezero divan kraj!
Vi, labudovi ljupki,
ljubavlju omamljeni,
uranjate glave
u bistre vode plave.

Gdje ću, kad dođe zima,
pronaći mirisno cvijeće
i blagi sunčev sjaj
što slika na zemlji sjene?
Zidovi hladni, tihi,
k'o na straži vojaci.
Na vjetru lepršaju barjaci.

1:0 za nas

dusakojaluta.blog.hr

Onaj osjećaj kad ti se dijete spakira jer ide ća.
Ne simbolično. Stvarno.
Razlog odlaska: današnji ručak nije bio fin.
Dodatni razlog: uskraćen sladoled.
Presuda je donesena brzo i bez prava na žalbu, najgori smo roditelji na svijetu.
Spremanje je bilo učinkovito.
Ponijelo se samo najnužnije za novi život: tri torbe igračaka.
Odjeća nije prioritet.
Principi jesu.
Stajala je na vratima, povrijeđena i odlučna, s pogledom osobe koja će nas jednog dana spomenuti na terapiji.
Skinuli smo kvaku s vrata jer tvrdoglavost i odlučnost se nasljeđuje generacijama.
Roditeljstvo...
Kad moraš birati između osobnih granica i kvake i znaš da si izabrao ispravno.

Misao

onaodprije.blog.hr

"Volim usamljene, drugačije, izgubljene,
progonjene, pijane.
One koji se nigdje ne uklapaju.
One sa dušom na vjetru."

Charles H.Bukowski

LARINA PJESMA

zemlja2.blog.hr

Hvala maestru Hauseru. Gala koncert, Live, Royal Albert Hall, London 2024.


“Ti si prošla kroz snijeg. Lara
A on u pakao vatre te
Al sunčani dan vratit će drage sne
Vjeruj Lara, ko prije bit će sve.”

Napadnuta Venecuela (Dan 1410.)

ap-placenici.blog.hr

Karta: https://t.me/Slavyangrad/151845

U Novoj godini se rade inventure i rekapitulacije prethodne. Karta iznad prikazuje Ruski napredak na južnoj bojišnici u protekloj godini. S taktikom "Artičoke" nastavili su oslobađati naselje po naselje regija Zaporožje i Donjeck, te zauzimati naselja u Dnjepropetrovsku kao kompezaciju za Herson i teritorij koji je ostao s istočne strane Dnjepra. Gdje će se zaustaviti još nije poznato. Za sad se zna samo da je hrabri Zeko u svojoj novogodišnjoj čestitci javno odbio prepustiti teritorij Donjecka što je bio ključni uvjet zaustavljanja rata i sklapanja primirja. S obzirom na to i pokušaj napada s 91 bespilotnom letjelicom na Putinovu rezidenciju u Novgorodu, jasno je kako isti nema namjeru sklapanja primirja i provedbe izbora. S obzirom da ga samo rat održava na vlasti, on ga neće zaustaviti unatoč strahovitim gubicima ljudi, tehnike i teritorija, pa će ga se morati fizički ukloniti. Rusi to do sada nisu učinili jer im je njegovo vodstvo omogućilo ove teritorijalne dobitke. Međutim sad im ponestaje izbora, ako zaista žele zaustaviti taj sukob.


Karta: https://t.me/mod_russia_en/25063

Od prošlog javljanja na terenu se bilježe promjene 30.1. kad Rusi s borbama ulaze u Sosnovoj kod Slavjanska blizu jednog svetišta njihove crkve. Taj dan MORF danas javlja oslobađanje Lukjanovskoje u Zaporožju i zauzimanje Boguslavke u Harkovskoj regiji. Na Silvestrovo im obaraju Su-27 kao 670 uništeni avion UAF-a. Tijekom Novogodišnje noći SBU sa tri drona pogađaju kafić u hotelu Horli na obali Crnog mora. Od posljedica požara umire 28 civila, dok ih je 46 ranjeno. Ne znamo je li zbog uspješne provedbe tog terorističkog napada ili zbog naloga iz Londona, Budanov 2.1. postavljen za šefa Ureda predsjednika? Smjenjen je i ministar obrane.


Slika: https://t.me/DDGeopolitics/168770

Ipak udarna vijest dolazi s druge strane planete gdje je prije četiri sata započeo US napad na Venecuelu. Pogodili su šest vojnih baza uključujući aerodrome, pri čemu je uništen najmanje jedan PZO sustav S-300 u bazi Iguero. U Caracasu su pogodili kuću ministra obrane, zgrade parlamenta, ministarstva obrane, glavnog stožera i pomorsku luku. Pošto je Carasas ostao bez struje, dobio je energetski sektor. Viđeni su US helikopteri AH-1Z Viper u napadu na vojnu bazu Fort Tiuna, dok su se US marinci iskrcali na otoke. Među tim možemo reći vojnim ciljevima, ističe se napad na mauzolej pokojnog predsjednika Huga Čaveza. Baš me zanima kako će zapadne tvornice MSM propagande opravdati taj čin? Dok informacije stalno pristižu i pristizat će u satima pred nama, Kolumbija navodi pogađanje sljedećih ciljeva u Venecueli. Prema Trumpu predsjednik Maduro i njegova žena su zarobljeni u operaciji specijalnih snaga. WW3 se nastavlja...


Slika: https://t.me/Slavyangrad/152011

Trenutek resnice

modrinaneba.blog.hr

Tisti trenutek, ko v trenutku vem,
da je to trenutek, katerega
bom želela ponoviti v trenutku,
ko bo ta trenutek minil

Foto: moja osebno

Riječ OPROSTI

komentatoricamicaa.blog.hr

Jutro je počelo kao svako drugo. Sunce se probijalo kroz prozor, a miris kave širio se kućom. Majka je sjedila za stolom, pričala o vremenu, o susjedi koja je opet zasadila peršin i o ručku koji bi danas mogla skuhati.
A ja — umorna, razdražena, zasićena svakodnevnim ponavljanjima — odjednom sam izgovorila:
„Molim te, ne mogu sad slušati priče uz kavu. Ne želim jesti ništa, i nije me briga što će se kuhati. Znam da te bole ruke, ali ne moram to čuti petnaesti put.“

Riječi su pale teško, grubo, poput kamenčića bačenih na staklo. A njezine oči — samo su zatreperile. Bez riječi je ustala i tiho otišla iz kuće.

Odjednom, tišina je postala nepodnošljiva.
Osjetila sam kako se nešto u meni slomilo. Taj trenutak hladnoće, to „ne mogu sad“ koje sam izgovorila, bilo je kao rana na duši koju sam sama zadala. Izašla sam van i potražila je.

Sjedila je pod starom maslinom, u njenoj sjeni, okrenuta prema suncu koje se lomilo kroz listove. Njezino lice bilo je spokojno, a pogled negdje daleko — možda u mladost, možda u neka davna, tiha sjećanja.

Prišla sam polako i rekla:
„Hoćemo li danas kupiti Voltaren? Dobar je za bolove. Ja ću skuhati ručak… vidi kako je lijepo sunce danas.“

Nisam rekla oprosti.
Ali ona se nasmiješila, onim osmijehom koji razbija tmine, i u tom osmijehu bilo je sve — oprost, toplina, razumijevanje. Kao da je sunce sišlo samo da obasja njezino lice.

U tom trenutku shvatila sam: ponekad ljubav ne treba riječi. Ali ljudi ih trebaju.
Trebamo reći oprosti dok još imamo kome. Jer nikad ne znamo kada će doći posljednje jutro, kada više nećemo moći zagrliti, pogledati, reći.

Od tog dana, svaki put kad mi se učini da nemam strpljenja, sjetim se masline, sunca i majčinog osmijeha.
I tiho, u sebi, izgovorim:

oprosti majko,,,
*********************************

O kruhu i još ponečemu...

nachtfresser.blog.hr

Problem praznika je što ostajemo bez svježeg kruha, doduše u zamrzivaču uvijek ima rezervi, život nas tome naučio, ali svježe je svježe, mada ja osobno čak radije jedem kruh drugi dan, moram i tu biti drukčiji od drugih. O važnosti kruha sam se uvjerio u vojsci bivše države.
Nakon što je rano ujutro jedan major shvatio da mu profesor kojeg je upoznao na pijanki u kino sali povodom nekog praznika otvara kapiju mostarske kasarne poslije noćne straže "po kazni", premješten sam u odjel tiska, odnosno na jutarnje raznošenje novina po cijeloj vojarni. Odmah sam to organizirao, ispostavilo se jako pametno. Naime procijenjivao sam po prezimenima tko je iz kojih krajeva pa sam svakom, na opću radost, dijelio "njihovu" štampu. Veliki pogodak je to bio posebno s Mađarima, koji su radili u vojničkoj pekari, dočekivali me svako jutro izuzetno radosno i za poputbinu mi davali prvo jedan, poslije više toplih kruhova, koji su se pokazali izuzetno vrijednom vojnom valutom, poput novina uostalom. Na taj način sam došao između ostalog i do trajne dozvole izlaska u grad, koja je trajala samo par tjedana i pretvorila se u izričitu zabranu nakon incidenta s jednim oficirom pri povratku. Stekao sam i važnu kolektivnu zaštitu šiptarske zajednice do kraja vojnog roka.

Na prvoj ilustraciji je test nakon parkiranja auta blizu pekare, hoće li u polumrak fotić išta uloviti. Jest barem zanimljivu siluetu...



Jin se pak za to vrijeme ispružio na svjetlijem mjestu. S njim su jutarnji polasci u šetnju postali sve naporniji. Jutros čim je vidio da mu se približavam upotrijebio je novu taktiku otpora izlasku na mokro i hladno, počeo je glasno lajati, što u kući debelih zidova, pogotovo u svanuće, izuzetno dobro odzvanja, pa smo se žestoko posvađali prije nego što je valjda uspio probuditi susjedstvo, vani je na početku isto prkosio, na kraju smo, iako ljuti jedan na drugog, obavili dužu šetnju nego jučer i što je još važnije i te kako produktivnu, sad gospodin spava snom pravednika. :P



Zadnja fotografija meni osobno izgleda lošije nego prva u postu, služi samo za ilustraciju jednog tijeka misli, otkako sam na blogu dobio poduku o izvornosti argentinskog tanga i razlici prema plesu kojeg sam ja držao za pravi tango, sad tek primjećujem da se na brojnim plakatima po gradu naglašeno, u najpoznatijoj plesnoj školi ovdje, onoj na Trsatu, izričito spominje samo argentinski tango. Još jedan primjer što se svašta na blogu može naučiti...

Osmijeh subotom

stella.blog.hr

Vikendom se Lastavica brine o humoru

ČAJ

sewen.blog.hr

Čekao sam tražeći,
Ili sam tražio čekajući?!
Ne znam ni sam,
Pa sebi zbog toga opraštam.

Godinama nisam volio čaj,
A sad sam taj!

Promatram ljude sluhom,
Ne osjećam ih duhom!
Prošlo me triježnjenje i muka
I na meni je odluka...

A godinama nisam pio čaj.
Vrijedi li pokušaj?

Zablistati ili se izgubiti?
Odustati ili se zaljubiti?
Pa pasti od straha na tlo?
Želim li to?

Snobizam i malograđanština među fotografima

toco1980foto.blog.hr

Za one koji ne znaju, snobovi su uglavnom egotriperaši koji glume nekakvu "elitu", misleći da su zbog svojih osobina (npr. financije, obrazovanje, porijeklo) ili društvenog statusa "posebniji" i "važniji" od drugih. Smatraju da bi im se svi trebali diviti, bezpogovorno ispunjavati svaki njihov zahtjev, te neupitno prihvaćati i uvažavati sve njihove "nepogrešive" stavove i mišljenja, dok sami s visoka gledaju na okolinu.

S druge strane, malograđani su ljudi koji se stalno pokušavaju dokazati da su "bolji", "važniji" ili barem da "nisu lošiji" od drugih, a to uglavnom rade kroz materijalne stvari, kao što su skupe ili vidljive nabavke (skupo ljetovanje, skupi auto, markirana odjeća itd.), prvenstveno kako bi na druge ostavili dojam i izazvali "divljenje".

Te dvije negativne ljudske osobine vrlo često idu ruku pod ruku, no posebno je žalosno što, osim u svakodnevici, ove osobine mogu biti prisutne i u svijetu kulture i umjetnosti, gdje bi se očekivala veća razina kulturnosti, kolegijalnosti i međusobnog poštovanja. Nažalost, snobizam i malograđanština postoje i u svijetu fotografije.

To je najviše vidljivo u situacijama kada neki fotografi patroniziraju i gledaju s visoka na sve one koje zbog nečega smatraju "manje vrijednim", "manje uspješnim" ili "manje sposobnim" fotografima od sebe, dok se istovremeno "guraju" svaki put kad imaju priliku za samopromociju, iz prostog razloga kako bi pokazali svoju "važnost".

Evo nekoliko primjera...

Neki akademski obrazovani fotografi s visoka gledaju na sve one koji nemaju akademsko obrazovanje ili općenito formalno fotografsko obrazovanje, čak i u situacijama kada su ti "neobrazovani amateri" u stvarnosti sposobni svojom kvalitetom radova debelo nadmašiti "akademski obrazovane" koji nisu u stanju složiti suvisli kadar.

Također ima fotografa koji se naprosto vole hvaliti time kako poznaju druge "velike i važne fotografe", te smatraju da su zbog toga "bolji" i "važniji" od onih fotografa koji ih ne poznaju. Bez obzira na (ne)kvalitetu svojeg rada.

Postoje i fotografi koji, ako dobiju neku nagradu na nekom fotografskom natječaju, a ponekad čak i dovoljno velik broj lajkova i pratitelja na svojim društveno-mrežnim profilima, odjednom sebe smatraju "najboljim fotografima u svemiru i okolici", te nastoje svim silama nametnuti to mišljenje drugima.

Uz to, pojedinci često imaju potrebu istaknuti se najnovijom i najskupljom opremom, uvjereni da je upravo to ono što ih čini "posebnima", zaboravljajući pri tome da dobra nije garancija da kvalitete fotografije. Netko tko ima najnoviju Leicu ili Hasselblad, a nije u stanju složiti smisleni kadar, lako može biti nadmašen od nekog "nevažnog amatera" koji koristi Prakticu ili Zenit.

Svima njima je zajedničko to što druge fotografe uglavnom ne gledaju kao kolege, već ih vide kao "manje vrijednu konkurenciju". Uz to često nemaju ni najmanju volju pomoći početnicima, a kamoli što više od toga, uglavnom iz straha da ih kasnije ovi ne bi nadmašili. Ponekad čak izbjegavaju druženje s njima jer "nisu dostojni njihovog društva", čime često počinju stvarati odbojnost već samom svojom pojavom.

Na kraju, da se ne bi krivo shvatilo, nisu svi fotografi takvi. Postoji mnogo onih koji poštuju rad drugih, dijele iskustva i savjete te nastoje fotografsku zajednicu učiniti boljom, i shvaćaju da kvaliteta fotografije nije u skupoj opremi ili posjedovanju diplome, već u talentu i kreativnosti.

KAŽU DA VOLI KNJIGE

starrynight2022.blog.hr

Ista je....

taango.blog.hr