Sve kategorije po listama
14
sri
01/26
MISAO
onaodprije.blog.hr
Legenda kaže da su se jednog dana Istina i Laž srele na putu.
- Dobar dan, reče Istina.
- Divan dan, reče Laž.
Istina stoji da vidi da li je istina i da bi bila istinita.
- Divan dan, odgovori Istina.
- Jezero je još ljepše, reče Laž.
Tako istina provjerite opet da li je istina i da bi bila istinita.
Laž dotrča do vode i reče: Voda je najlepša. Hajde da plivamo.
Istina dotakne vodu prstima i vide da je zaista divna te se složi sa laži.
Skinuli odjeću i ušli u vodu. Nakon nekog vremena Laž izađe iz vode, obuče odijelo Istine i ode. Istina uopće nije mogla obući odijelo laži, i počne hodati gola, i svi se počnu šokirati kad je vide.
I od tada ljudi više vole vidjeti laž odjevenu u odijelo Istine nego golu Istinu. "
Saga o Sumraku
baton.blog.hr
Nakon što se Zelenko nakupovao i nakupovao aviona svake vele (vrste) po Švedskoj i Francuskoj, napokon je dobio i jedan poklon... SUMRAK!!
Sumrak ili Nightfall je zamišljeni balistički projektil kratkog dometa koji, maštoviti Britanci, zamišljaju pokloniti Ukrajincima kako bi ovi gađali mrske Ruse po gradovima koji im sada nisu u dometu. Maštoviti Briti su odredili da taj raketlin mora imati domet veći od 500 km., mora nositi teret eksploziva veći od 200 kg. i mora koštati 800.000 Funti po komadu.
Industrijski partneri koji su potpisali sporazume o povjerljivosti dobili su zahtjeve 19. prosinca 2025. godine. Rok za dostavu prijedloga projekata je 9. veljače 2026. i namijenjen je dodjeli razvojnih ugovora u ožujku 2026. Namjera je da se tri partnera dodijele Ł9 milijuna razvojnog ugovora i proizvedu svoje prve tri rakete prije travnja 2027. za ispitna lansiranja.
Drugim riječima, maštoviti Briti (besmislen naziv za raju koja odavno više ne postoji, jer su ih zamijenili najprije Švabe zvane Saksonci ili Stari Sasi, pa Vikinzi, zatim drugi Vikinzi polu-Francuzi zvani Normani, a čini mi se da su danas, poput njihove kraljevske obitelji, svi opet Švabe) planiraju promijeniti tijek rata tako što će darovati (dragi ljudi) Ukrajincima nešto raketa u travnju 2027.. (tko živ tko mrtav).
Ali taj plan ima isti problem kao i Zekina maštovita kupnja borbenih aviona (avioni koji ne postoje, kupljeni novcem kojeg nema).
Uloženih 9 milijuna Funti dovoljno je tek da raketni stručnjaci stave nacrt takvog projektila na papir, i što onda?
Onda treba napraviti takav projektil kako bi se izvela probna lansiranja, napravile korekcije, vratili koncept na radnu ploču itd. itd.. Zatim treba uložiti novac u proizvodnu liniju, a što je daleko najveći izdatak, zaposliti kvalificiranu radnu snagu i upoznat je s projektom, i na kraju bi trebalo uložiti rečenih 800.000 Funti za svaki projektil koji bi se poklonio Ukrajini (i tako njih deset svaki mjesec he-he).
Sve to naravno od države čiji brodovi trunu u lukama jer nemaju novaca za plaćati mornare, sve to od države čija je ekonomija u kolapsu i više nije u mogućnosti pošteno financirati škole, vrtiće, medicinske institucije i tako dalje i bliže.
Drugim riječima, mašta političara je za sada odredila kakva raketa mora biti, ali valjda postoji razlog zašto, takvu raketu, za sada u Europi ima samo Njemačka.
Od političke mašte do rakete u Ukrajini može proći i cijelo desetljeće, tako da će Ukrajinci te rakete dobiti u isti vrijeme kad i kupljene borbene avione! A tad će Rusi vidjeti svoga Boga!!
Doba ekstremnih politika, tuposti elita i lijenih političara, a tek je prošla četvrtina stoljeća
panonija.blog.hr
Foto: Grok
Nikada se u životu nisam osjećao ovako nemoćno kao ove 2026. godine. Malo je previše nerješivih životnih rebusa ispred mene i to me čini malo previše nervoznim za vlastitim ukus. Jednostavno, izvan mojih su snaga, trudim se koliko ide.
Ne volim nikako biti nemoćan. Mislim kako nemoć uzrokuje najgori stres, a stres tjera u bolest. Uh, baš su crne ove prve rečenice. Obećao sam davno sebi da uvijek trebam biti pozitivan i širiti pozitivu, ali osjećam kako životno vozim na benzinskim parama i sve me stvarno živcira.
Jedna od onih stvari što mi je uspješno hranila ego, bila je mogućnost da relativno dobro "vidim" svjetsku i domaću političku situaciju. Nije da mi je to ikada donijelo bilo kakvu korist u životu, bilo materijalnu, bilo financijsku, štoviše, možda je i odmagalo jer nitko ne voli pametnjakoviće, ali barem je meni činilo neopisivi gušt.
Ako itko može uopće predvidjeti kojim putem ide Trump i koliko sluša ljude oko sebe (najžilavijim se pokazao Marco Rubio, ministar vanjskih poslova i savjetnik za nacionalnu sigurnost), svaka mu čast. Predsjednik Trump je oslobođen bilo kakve stranačke stege, bilo kakve odgovornosti prema ikome, američka mutava ljevica ga je dovela u položaj da ako nije na pozicijama moći, onda ga čeka zatvor i sasvim je moguće da će jednostavno biti doživotni predsjednik. Značajan dio glasačke baze, koji je usto naoružan do zuba, jednostavno će prihvatiti takvo stanje stvari jer ne žele demokrate na vlasti. Američka ljevica je skup klauna koji su ovako ili onako svojim luđačkim politikama i doveli Trumpa na vlast. Pisao sam dosta o tome kroz godine.
Velimir Bujanec dobio je nogu sa Z1 i implicira da Možemo i desnica šuruju, kako je svojevrsna žrtva buduće koalicije Možemosa i desnih snaga izvan HDZ-a koji žele na vlast. Zoran Milanović bi više od ičega htio srušiti Plenkovića i vratiti se na Markov trg. Ništa tako lijepo kao koalicija Možemosa, SDP-a i desnice i odvođenje Hrvatske u zagrljaj putinizma i razmontiravanje svake ustanove u Hrvatskoj. Milanović jednostavno uživa u uništavanju svega oko sebe, krajnje faustovska figura koji je samo sretna kada su svi ostali nesretni. Povratak Milanovića je smrt Hrvatske, svaki onaj koji je glasa(o) za Milanovića je mazohist željan kaosa.
Preslagivanje svijeta pod dirigentskom palicom Trumpa vodi svijet u nepoznatom smjeru. Europske elite bave se promašenom zelenom agendom, u Europi bi na vlast vrlo lako mogli doći Farage, obitelj Le Pen i nacisti iz AfD-a, dok novinari trabunjaju o fašizmu i traže nekakvu novu Gretu Thunberg da ih povede u hipijevski raj u svijetu u kojem nema muškaraca i oružja. Svijet u kojem Putin ako pregazi Ukrajinu, kreće prema Zapadu.
Kako je Europi teško ili nemoguće naći nekoga kao Thatcher ili Kohla, stvarno fascinira. Kako se ne može naći nekoga kao što je bio De Gaulle, nego imamo Macrona koji 15 minuta nije zadržao stav. Branit ćemo Europu do zadnje lezbijke na biciklu.
Pero Panonski, 894. put
Tri zadatka i raspad sistema
dusakojaluta.blog.hr
Imala sam jučer tri zadatka.
Tri... Bar sam tako mislila.
Oprati suđe, oguliti krumpir i pripremiti meso.
Tri zadatka.
Ne raketu za Mars.
Ne operaciju na otvorenom srcu.
Krumpir. Suđe. Meso.
Ulazim u kuhinju i u roku od deset sekundi moj mozak napravi hard reset. Stojim tamo i nemam pojma zašto sam došla. Znam da sam imala razlog. Znam da je bio važan. Ali on je otišao. Kao ljudi koji kažu “čujemo se” i nikad se više ne jave.
Produžim u kupaonicu jer očito sam tamo krenula. Logično. Tamo vidim ormarić i ogledalo koje sam planirala očistiti prije dva sata. Krenem čistiti. Usred ribanja me pogodi misao: KRUMPIR.
Pustim kupaonicu i idem po krumpir.
U kuhinji vidim suđe.
Ne oprano. Prljavo. Optužujuće.
Perem suđe i sjetim se mesa. Meso treba odstajati. Meso ima potrebe. Pustim suđe, idem po meso. Pripremim sve na stol i u tom trenutku mi se mozak dere: KRUMPIR, ŽENO.
Idem po krumpir da ga ovaj put stvarno ogulim i naravno vidim suđe koje nisam završila. Krećem riješiti suđe kad se sjetim ormarića u kupaoni. Pa mesa. Pa krumpira. Pa suđa. Pa svega. Pa ničega.
U tom trenutku se raspadam.
Ne metaforički.
Stvarno.
Trčim u kupaonicu kao kriminalac koji je upravo opljačkao banku.
Počinjem plakati jer ne znam što prvo napraviti
i imam osjećaj da će mi glava eksplodirati, a komadi mozga završiti po pločicama koje, usput, također nisam očistila.
Smirim se nakon 20 minuta.
Udahnem.
Složim PLAN.
Redoslijed.
Struktura.
Kontrola.
Suđe.
Meso.
Krumpir.
Dok se kuha, kupaonica.
Vraćam se u kuhinju puna optimizma i tamo… čaj.
Čaj koji sam zaboravila.
Uzimam čaj i vraćam se u dnevni boravak da ga popijem.
Jer… pazi sad...
po čaj sam i krenula kad sam ustala s kauča.
Ne da perem suđe.
Ne da gulim krumpir.
Ne da pripremam meso.
Ne da čistim kupaonicu.
Da pijem čaj.
Sjedim na kauču, sabirem misli, umirem od smijeha.
Ne onog sretnog, zaraznog smijeha.
Nego onog očajnog, histeričnog, kad se smiješ jer je sustav potpuno kolabirao i više nema smisla ni pokušavati.
Tri zadatka.
Jedan čaj.
I potpuni mentalni kolaps.
Zima
stella.blog.hr
Da li je ovo planinski pejzaž?
Ne, to je pogled s moje terase ovih dana
Druge zgrade se samo naziru
Lijep je pogled i kroz zavjese
Šepet ima svojo moč
modrinaneba.blog.hr
Tisti občutek
ko so misli glasne a šepet ima svojo moč
Foto: Stanislav-Stanley-Jelinek (dovoljenje autorja)
Iz svijeta sporta hehe..
eurosmijeh.blog.hr
“Nikad nisam izgubio utakmicu.
Samo mi je ponestalo vremena”, Michael Jordan,
jedan od najboljih košarkaša svih vremena.
“Zašto bih pomogao svojoj momčadi da osvoji naslov prvaka?
Oni ništa ne rade za mene. To je za mene veliki rizik i imam
obitelj koju trebam nahraniti”, bivši NBA košarkaš Latrell Sprewell.
“Golf i seks jedine su stvari u kojima možete uživati i
ako niste dobri u njima”, bivši golfer Jimmy Demaret.
“Moj problem je što svaki meč moram igrati protiv petorice
protivnika: suca, publike, skupljača loptica, terena i sebe”,
vanišević.
“Pregazio bih i vlastitu majku da osvojim Super Bowl”,
bivši igrač NFL momčadi Washington Redskinsa Joe Jacoby.
“Ne bi me bilo briga sve i da izgubimo svaku utakmicu u
natjecanju, samo da dobijemo prvenstvo”, bivši napadač
Dinama i australske nogometne reprezentacije Mark Viduka.
“Vidio sam sjenu Georgea Foremana kako boksa i sjena je
pobijedila”, jedan od najvećih boksača svih
vremena Mohammad Ali.
13
uto
01/26
Profitirati čineći dobro - Paul Polman i Unilever
dop-blogatel.blog.hr
Paul Polman često se spominje kao jedan od rijetkih lidera koji je zaista promijenio način na koji gledamo na ulogu velikih kompanija u društvu. Tijekom svog mandata na čelu Unilevera jasno je pokazao da uspjeh ne znači samo maksimizirati kratkoročne profite, već stvoriti dugoročnu vrijednost koja uključuje ljude, zajednice i okoliš. Njegova vizija bila je jednostavna, ali revolucionarna: kompanije mogu i trebaju biti pokretači pozitivnih promjena, a ne samo gospodarski strojevi.
Jedan od najvažnijih koraka koje je Polman poduzeo bio je Unilever Sustainable Living Plan. Kroz njega je održivost postala integralni dio svakodnevnog poslovanja, a ne samo dodatak ili marketinški slogan. Kompanija se usredotočila na smanjenje negativnog utjecaja na okoliš, etičko nabavljanje sirovina i stvaranje boljih uvjeta za zaposlenike i lokalne zajednice. Polman je pokazao da je moguće istovremeno rasti i biti odgovoran - zapravo, da su te dvije stvari često povezane.
Ali ono što Polmana čini posebnim nije samo njegova poslovna strategija, već i njegov pristup vođenju. On je vjerovao da lideri ne “posjeduju” kompanije koje vode - oni ih privremeno čuvaju i oblikuju za buduće generacije. Takav pogled na skrbničko vođenje podrazumijeva donošenje odluka s dugoročnom perspektivom, uz osjećaj odgovornosti prema zaposlenicima, zajednici i planetu. Umjesto da gleda samo brojke na kvartalnom izvješću, Polman je stvarao kulturu u kojoj je smisao rada i moralna odgovornost jednako važna kao i profitabilnost.
Pod njegovim vodstvom, Unilever je postao primjer kompanije koja ne mora birati između rasta i etike. Polman je pokazao da brendovi koji djeluju odgovorno grade povjerenje potrošača i lojalnost zaposlenika, a to se dugoročno pretvara u održiv uspjeh. Njegov pristup također šalje jasnu poruku svim liderima današnjice: vodstvo nije samo upravljanje resursima, već i oblikovanje svijeta na bolje – korak po korak, odluku po odluku.
Priča o Paulu Polmanu i Unileveru podsjeća nas da se profit i dobrobit društva ne isključuju, već se nadopunjuju. Voditi s integritetom, jasno definiranim vrijednostima i brigom za druge nije slabost niti luksuz – to je strateška prednost. U svijetu koji sve više cijeni etiku, održivost i odgovornost, Polmanov primjer pokazuje da istinski uspjeh dolazi kada kompanije stvaraju vrijednost ne samo za dioničare, već i za ljude i planet koji ih okružuju.
Odmak od stvarnosti, a stvarno je
bez-obzira-109.blog.hr
Oni su neki drugi ljudi, drukčiji od gotovo svih na ovoj lopti koju dijele s nama.
Rijetki za njih znaju, nikada nisam ni čula, ali zahvaljujući dokumentarcima
koje rado gledam upoznala sam ih i drago mi je zbog toga.
Davor Rostuhar nije enigma u svijetu dokumentaraca, ali ovo što nam je večeras
pokazao oplemenjuje dušu i potpuno se predaje misli da su ljudi, neovisno o boji
kože, načinu života, kao i ostalim različitostima vrijedni svakog štovanja, osobito
ako takvi nikoga ne dodiruju tim istim načinom života.
Za razliku od svih civilizacija i civilizacijskih dostignuća u svim sferama, oni su uspjeli
zadržati potpunu autentičnost, i ono najbitnije, ljudskost, opuštenost i osjećaj jednih
za druge bez primisli kako su baš oni zaslužili više od ostalih.
Mali narod Hadza, učahuren na tlu Afrike, danas živi kao i onda kad su nastali u nekom
dalekom vremenu. Njima nisu važna tehnološka dostignuća, ne zanimaju ih kamere ni
mobiteli jer to njima zapravo ne znači ništa u praktičnom, svakodnevnom životu.
Nemojte misliti kako bih u ovim godinama bila spremna živjeti u divljini skupljajući plodove
i čekajući da članovi moga plemena muškog spola donesu lovinu, naravno da ne.
Ovdje se radi o pristupu životu, sraslosti s prirodom koja im je u službi i kojoj su u službi.
Ne poznaju stres, nema zabilježenog primjera raka ni mnogih bolesti koje "krase"
civilizirana izrabljivačka društva, ona koji u pravilu izbacuju jednu grupaciju koja nema
mjeru, nema osjećaj da je i onaj drugi isto čovjek sa svojim potrebama.
Kod njih se ne gleda tko je pogodio žirat, divlju svinju, svi su na okupu i svi sve dijele.
Pojam slobode kod njih se podrazumijeva, svi mogu biti tu ili otići ako to žele, žene
nisu svojina već ravnopravne članice plemena. One su majke, žene, sakupljačice bobica,
beračice raznih jestivih plodova kojih je u izobilju. Žive za današnji dan bez straha da
bi mogli ostati bez hrane, oni se za istu brinu, love, skupljaju. Koriste sve što priroda daje,
veseli su , razgovorljivi, očito ne poznaju zla. Svi koji su dolazili u namjeri da njihov svijet
prilagode svomu naišli su na ravnodušnost, a oni sami nisu našli potrebe mijenjati taj svijet.
Pokušaj vlasti da djecu privuku školi ostali su tek u povoju. Dijete krene u školu i tamo
doživljava ponižavanja od mjesne djece, dobiva batine od učitelja i nakon kratkog vremena
odustaje. Njihov svijet je bez nasilja, bez prisile, on se sveo na vrlo mali broj ljudi i ako ih
se bude prisiljavalo ili zlostavljalo u cilju promjene njihovog načina života, oni su mrtvi.
Naslanjam se na zaključak gospodina Rostuhara, o gledanju na te ljude kao i na sve one
koji su svojim izgledom, ponašanjem i bilo kojim tipom različitosti vrijedni našeg poštovanja.
Svijet u kojemu mi živimo miljama je odmaknut od uvažavanja onoga do nas, vidimo to na
svakom koraku, od mikro do makro lokacija. Odmaknuti smo od solidarnosti, osjećaja za
drugog, skloni posezanju za onim što nije naše, ali naša "važnost" za opstanak svijeta nam
dopušta da taracamo sve pred sobom jer baš mi smo poslani da budemo vlasnici svijeta,
vlasnici pojedinca. Čudimo se kako se svijet promijenio, kako više nitko ne prepoznaje čovjeka
u čovjeku, vidi samo boju, status u društvu, neku imaginarnu ideologiju koja to nije.
Ovo je bio samo moj naivni izlet u svijet nestvarnog za nas ljude utopljene u globalizam očima
uprtim u tv ekrane gledajući i slušajući tko je slijedeći na meti i od koga. Onda se s pravom
unosim u život tamo nekog, po nama primitivnog plemena koji ne pripada civilizaciji ali zato
cijelim bićem pripada sebi i onima koji su njegov dio, gledajući svakoga kao samoga sebe.
Nekada davno o tomu je i naš Isus govorio, barem tako piše.
Dalmatino povišću pritrujena
komentatoricamicaa.blog.hr
Sičanj je, grub i ladan i vitar jaki i škuro nebo
i nema nego se držat doma a vanka samo kad moraš.
Vrime je to, kada se u Dalmaciji pritvaraju škure koje držimo na libar da bokun svitla uđe ,
užiglju se špakreri na drva ko ih ima , kuva se malo žešća spiza , jer od leđere nema koristi ni kriposti. Vaja nam durat tako da poštujemo adet naših starih , pa se kuva raščika sa suvim lebrima ili gnjatom od gudina, fažola sa orzom i kiselim kupusom , sve lipo šesnoi obilato da ima za svijer i za večeru ostane.
Svit od familje je nekako bliži jer je studeno pa i mladi ne gredu vanka kako bi tili .I tombula i briškula i sve to se igra i ćakula, jer su dani malo dulji a i svit u ovoj ladnoći željan jedan drugoga
Po večeri frigaju se pršunate i svaka mati je atento da dica ne kradu jer se kaže, da će onda više popit uja kod friganja. Padne i pisma od radosti i dosade onako šoto voće , dođe susid susidu i ćakula o svemu pane.
Kontrade, kalete i sve lipe užance čekat će nas do pramalića , a onda će se moć opet u đir do Rive, Peristila, pazara , do ribarnice pripune svita i ribe i dragih ljudi u prolazu.
Za pravo reć , ova ladnoća nas ni umela , nego samo pokazala, da je ovod život lip , ma i more kad poludi je lipo samo triba znat guštat u ovemu što imamo ovod
foto: S.Šegvić
Po jutru se ne poznaje dan
bubuleja.blog.hr
Znala sam da ne mogu dva dana zaredom biti dobro. Ne mogu! Jutros sam se jedva digla iz kreveta. Ka glista sam se koprcala po krevetu dok nisam uspjela sjesti. Kad sam ušla u kuhinju, došlo mi je slabo kad sam vidjela “kućice” od Princeza. Nemam ni snage, a ni volje puniti ih kremom pa sam mudro dočekala asistenticu s posebnim zadatkom. Nije se bunila i s veseljem je bezlične pogačice punila kremom pretvarajući ih u prave princeze.
A ja sam nakon što sam se razgibala napravila kolač od čokolade.
Posjetom me iznenadila Gorana. Od milja zvana gospođa Goga je, za one koji ne znaju, moja prva asistentica. A sve prvo se pamti. Silno me razveselila, naravno ne samo zbog rođendanskog poklona nego zbog same njene pojave i izuzetno dobrog karaktera kakav se rijetko danas može naći. Osam i po’ godina smo se mi družile i imam osjećaj da me ona poznaje bolje nego što znam samu sebe.
Pored svih poslastica koje sam spremila za svoj rođeni dan, Goranu sam počastila čašom vode. Ona ne samo da je vegetarijanka nego je i zadrti vegan koji se čvrsto drž i svojih principa. Poštujem njen izbor, ali kako bi joj bar nešto dala, darovala sam joj svoju knjigu “Ne razumiš!”. Gospođi Gogi ne moram ništa objašnjavati. Sigurna sam da ona razumi SVE,
A ti ako ne razumiš, pročitaj
Ne razumiš
I tako, ipak, dva dana zaredom mogu biti dobra.
*Gvozdansko
moody.blog.hr
U osvit zore 13. siječnja 1578. Ferhat-paša zapovjedio je svoj svojoj vojsci da krene na juriš prema utvrdi zametenoj snijegom.
Osmanlijska vojska je od 1571. do 1577. godine poduzela četiri neuspješna pohoda na tu čvrstu utvrdu, da bi tek 1578. godine, nakon petog pohoda, i to nakon tromjesečne opsade pod vodstvom Ferhat-paše, ušli u utvrdu, ali bitku koju su vodili nisu dobili.
Gvozdansko branilo je 300 branitelja sastavljenih od malobrojne posade Zrinskih vojnika (svega pedesetak) i oko 250 seljaka i rudara sa ženama i djecom, pod zapovjedništvom kapetana Doktorovića, Nikole Ožegovića i Andrije Stepšića.
Na drugoj strani našla se vojska od 10 000 turskih napadača potpomognuta vlaškim četama.
U Drugom svjetskom ratu Gvozdansko je bilo mjestom masovnog zločina počinjenog nad Hrvatima 1941. godine. Za Božić 1941. selo su napali četnici,
Hrvate su poubijali i protjerali, kuće opustošili i na kraju zapalili zajedno s crkvom.
Gvozdansko danas ima dvadesetak stanovnika.
Utvrdu još nitko nije obnovio.
#ukazivač
Jezero Butoniga – vodeno srce Istre
viatrix.blog.hr
Jezero Butoniga je akumulacijsko jezero i s površinom od 2,45 km˛ najveće je jezero u Istri. Osnovna mu je namjena vodoopskrba, a služi i za zadržavanje vodnih valova (obrana od poplava) te navodnjavanje. Glavni su mu pritoci potok Butoniga (Grdoselski potok), Dragućki potok i Račički potok, a od jezera se, kao potok Butoniga, ulijeva u rijeku Mirnu. Jezero je nastalo izgradnjom 23 metara visoke i više od 550 metara duge brane (na kruni brane – na gornjem rubu) 1988. godine, a kapacitet vodoopskrbe iznosi 1.000 l/s. Kota krune brane nalazi se na 44,7 metara nadmorske visine, a kota prelijevanja (praga) brane, odnosno razina vode pri kojoj započinje prelijevanje, iznosi 41 metar nadmorske visine. Obujam akumulacije iznosi 19,7 milijuna m˛, od čega na mrtvi prostor za prihvat nanosa (mrtvi volumen - donji dio jezera predviđen za skupljanje mulja, pijeska i drugog nanosa kojeg rijeke i/ili potoci donose) otpada 2,2 milijuna m˛. U jezeru obitavaju ribe poput šarana, klena, štuke, smuđa i pastrve.
Priča se nastavlja... Kliknite!
Večerna Ljubljana
modrinaneba.blog.hr
Včasih pogledam proti nebu
in ga objamem, da me modrina prevzame.
Takrat se zavem, da življenje ni prevara,
čeprav se sonce kdaj prižge
ob napačnem času
Foto: Andrej Tarfila (dovoljenje autorja)
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr