novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

27

uto

02/24

Tapkajući*&*

star-rose-bloger.blog.hr

I život ide dalje. Između zime i ljeta. Kroz uspone i padove. U dobru i zlu. Kroz pobjede i poraze. Možda nije uvijek kako bi mi željeli, ali ide dalje. I bitno je da ne prestaje .. Uvijek postoji neka vrsta nostalgije na
mjestima gdje se prepoznaješ.

Polako tapkam u dan,
pogled pružam dalek
kao san.

Neki novi zvuci otimaju
me i govore bit će dobro
kao leptir u letu ili ptica
u svom svijetu.. kao vjetar
što šumom juri, moraš biti
jak poput munje, topao poput
sunca, poput mjeseca i zvijezda
koje kazuju put, kao noć što
mrakom žuri, kao rijeka žubori
a nekad kao slap pada dok kao
jezero i more tu širinom i dubinom
vlada a samo jedno možeš tada
reći da jedino ljubav, mir i nada
imaju krila.. dižu nas i kad smo teški
daju snagu i imaju moć, da se
uzdignemo.. Ne damo da nas
poput snijega zatrpaju, već da
blagom riječi, i tišina oka
progovori tamo gdje se raduje
ili boli.. srce može da plače i da
voli.

Photos **moje
IMG-20220903-101733


IMG-20231121-185334

Sirotinja vs. sirotinja

gosponprofesor.blog.hr

"Ponegdje bi se pojavila sirotinjska kućica bez krova, zarasla u šikaru nabujalu od posljednjeg rata. Na nagorenim zidovima još su stajali potpisi rušitelja, simboli, nazivi jedinica, čisto da se pohvale.

Sirotinja je dizala sirotinju u zrak. Sirotinja se svetila sirotinji i sirotinja je postajala još veća sirotinja. Spiralno sirotinjstvo, pomisli."

(Robert Perišić, Područje bez signala)

Aaron Bushnell

betel.blog.hr


Kad je aktivni vojni pilot američkih zračnih snaga Aaron Bushnell dobio poziv da se hitno spremi kako bi bio raspoređen u Izrael u sklopu svojih vojnih dužnosti, Aaron Bushnell je učinio nezamislivo


Dana 25. veljače 2024., Aaron Bushnell, 25-godišnji vojnik Zračnih snaga Sjedinjenih Država, počinio je čin samospaljivanja ispred ulaznih vrata veleposlanstva Izraela u Washingtonu, D.C. Tijekom incidenta, Bushnell je prosvjedovao zbog " ono što ljudi doživljavaju u Palestini od strane svojih kolonizatora" i izjavio je da "više neće biti sudionik u genocidu" prije nego što se polio zapaljivom tekućinom i zapalio. Dok je gorio, Bushnell je više puta vikao "Oslobodite Palestinu!" dok su lokalne hitne službe stigle na lice mjesta. Umro je nekoliko sati kasnije u lokalnoj bolnici.

Vaga

demetra1.blog.hr

Već neko duže vrijeme se izbjegavamo. Zapravo ja nju stalno jer ona mene ne može. Zadnji sam ju put ugurala ispod stelaže za ručnike. Neće ona mene špijunirati kada se u sitne sate uputim do frižidera. Uostalom što bi to nju trebala biti briga. Tako lijepo ona ima svoj mir, a ja svoj. Ipak jutros isprobavam proljetnu odjeću i čudom se čudim kako se uspjelo puno toga smanjiti od jeseni do sada. Koje su to vradžbine u ormaru pa svakakve psine pripreme. Na netu kažu nemoj mi trolati, ali bome u mojemu se ormaru trola na veliko. Hlače za tri prsta preuske oko trbuha. Ma koji jadan trbuh? Je malo se izbočio ali normalno je da žena u lijepo zrelim godinama ima trbuh, a ne gliboki jarek. Kako god hlače nejdeju skup na trbuhu.

Lako je za hlače, toliko je second hand shopova gdje za par eura kupiš već dobro rastegnute, ali suknja, po domaću šos e to je sasvim druga priča. Ona mora biti taman u struku, a gledam ja nju, gledam struk, gledam rajfešlus koji štrajka. Lijepo ga potegnem, a on se samo tri centimetra pomakne i ni makac dalje. Pokušam gumb ugurati u rupicu , a i on se otima k'o blesav. Kužim ja da mi hoće reći, trbuh draga, trbuh. Ma uvučem ja trbuh maksimalno i opet mu, tom gumbu fali još pet centimetra, a ja za malo u nesvijesti. Ne možeš držati uvučen trbuh i disati. Konačno udahnem, trbuh se vrati u normalno stanje, a gumb mi sarkastično namigne.

Sad sam već ljuta, što ljuta srdita na ormar, te trolove, a bome i malkice, sasvim malkice na sebe. Zašto na sebe, sigurno se pitate? Zato što si kvarim dan bedastoćama kao što je proljetna garderoba, a zima nam još može potrajati, onako iznenada, vijavica, snijeg, minusi, ako ni zbog čega ono da pokaže rascvjetalim voćkama njihovu zabludu. Tko je vidio već u veljači cvasti? Sve je nekako ludasto, bile su lude krave, pa razne gripe, ptičje, svinjske, ljudske, sve nešto poludjelo. Kužim ja to, mislim te promijene, ta zagrijavanja, otapanja, pa snijeg i oluje tamo gdje ih nije nikada bilo, a pustinje. Moj Bog, sve se više šire, eto će uskoro i Slavoniju opustjeti, mislim jesu ju, ali neće biti more kao nekada nego pustinja, prava suha i gola.
Uh ovo gola me baš ražalosti jer i ja ću biti tako ako mi se roba u ormaru ne sredi i vrati u veličinu koja će mi pasati, posvuda.

Sasvim iznenada, ničim izazvana odlučih zatvoriti ormar i srediti policu s ručnicima. Znate da svaka dobra domaćica ima one ručnike koje čuva, one koje koristi, one koje će možda trebati i one za brisanje poda. Godinama se baš tih za brisanje poda najviše skupi. Obrišeš pod jednom pa drugi put i žao ti ga baciti pa ga opereš jer još će koristiti. Eto tako ja, a sigurno još tkogod.
Gledam policu i razmišljam od kuda da krenem, kadli se sjetim vage. Mili bože vaga ispod police. Sirotica, predugo zanemarena. Sigurno ima i prašine na njoj pa hajde da ju makar obrišem. Polako ju izvučem i stvarno prašna. Uzmem ručnik i obrišem ju, a ona me radosno pozdravi sa oo, kao iznenadila se.

Nisam sigurna da me baš tražila, niti pozvala, niti zamolila, ali nekako sam znala razveselit će se ako ju pozdravim. Znate, sigurna sam da znate kako se vagu pozdravlja. Lijepo, polako staneš jednim stopalo, bosa noga, ni u ludilu sa šlapom, onda drugo stopalo, a vaga sva sretna očitava. Baš vidiš da je vesela, ona tebe voli i uvijek je sretna kada ju pozdravljaš. Tako je i meni malo namigivala, a onda sretna ispisala, a joj, a joj počela sam jaukati. Ma nije moguće, sigurno me zafrkava, šali se sa mnom. Siđem pa ću joj šaptom smiluj se, a mogla bih i vikati bilo bi svejedno, pa opet jedno stopalo, drugo stopalo, ona opet namiguje i rezultat isti.
Mislili ste da ću vam reći što je napisala, a ne poruka je jasna DIJETA.
Kad baš moram bit će, ali od ponedjeljka.

27.02.2024.



sjajno, za čekanje do ponedjeljka, a onda ću vidjeti

PROLJEĆE

starrynight2022.blog.hr

PROLJEĆE

Jedva čekam ići van
Vani je dan
Vani su oblaci
Vani je san
Vječno isto i ne da se
Barabama
Služiti im i slušati
Mother nature
Uzimati 2X dnevno
Ma uzimati stalno
Stalno biti na lijeku -
Oblacima i travama
Ali ne mičem
Zarobljena u uredu
Kablovi i bežične Sennheiser
Slušalice ispadaju mi iz uha
Opet je proljeće
Ljubice jaglaci i šafrani
Visibabe i đurđice
Mimoze i cica mace
Sad će i forzicije
Forzicije su me pratile u školu
Cijelim putem od Mažuranca Savskom
Do zgrade gimnazije
Da je to bio njemački regrutni centar
Kasnije sam čitala
A onda njihovo stratište
Ništa nisam osjećala
Od toga
Samo proljeće
Plutam ko Millaisova Ofelija
Sad nekim rukavcima šikarama i travama
U svemiru
Gnjilež mahovina i paprat
Raspadaju se i opet niču

image host

Poljubac..

dinajina-sjecanja.blog.hr






.

U ovitku vremena vidim Rodinov "poljubac", moć zagrljaja,
govor sudbine, snagu naših godina. Promatram daljine
i tražim tragove kojima me nosila rijeka bez povratka,
dijelić svemira, koji zrcali moj proživljeni život.

Utopija vječnog života, balada besmrtnosti duše,
sanjana istina nas zavarava, ali daruje snagu
da svjesni fizičke smrti svaki tren proživimo
punim srcem, tkivom snova i nitima zbilje.

San je kratka smrt, djelić nepostojanja u javi.
Ponekad odlutam stazama sanja, putevima
seobe duša i tražim osmijehe i suze
prerano otišlih prijatelja.

To su trenuci u kojima osjećam, snovi su mostovi između
neostvarenih i ostvarenih želja, između života i smrti.
Tajna sudbinskog poslanja je upisana u ovojnici
našeg genoma, nedodirljiva vidovnjacima,
vračarama i prororocima, to je istina
našeg rodoslovlja, osmjesi i suze
naših praotca, možda i znakovi
naših inkarnacija, tragovi
koji u nama zrcale znatiželju i čuđenje.

u vrtloženju zavojnice sudbine, u odmaku od vječnosti,
na tlu zemaljskih zbivanja, ništa nam nije zauvijek dano,
kao ni ovo februarsko jutro sa znakovima proljeća.





Dijana Jelčić

Knjaževac

stella.blog.hr


Nekad se Knjaževac zvao Gurgusovac, pa je po knjazu Milošu
promijenio ime u Knjaževac. O tome svjedoči i Milošev mural.
1-Knja-evac

4
Zovu ga i srpskom Venecijom, jer rijeku Svrljiški Timok
premošćuje sedam mostova.
3

Vrijedi obići grad.
5

Uokvireni pozdrav :)
6

Joj žene,žene hehe..

eurosmijeh.blog.hr



Dragi, ovu juhu sam napravila po receptu iz
televizijske emisije - govori žena.
Čim je njezin suprug počeo jesti juhu ustane i nekamo krene.
Kamo ćeš sad odjednom? Tek si počeo jesti - žena će mu.
Idem smjesta popraviti antenu!



Četiri čuda kod žena:
- navlaže se bez vode
-daju mlijeko bez da pasu travu
-krvare bez da se porežu
-govore sranja bez da ih itko išta pita



Što je Bog rekao Evi kad je pojela zabranjeno voće?
- Krvavo ćeš mi platiti!
A Eva upita: - Može u ratama?



Jedva nekako udade majka kcer i poslije par dana cuju se telefonom.
- "Kako ti je kceri?", pita mater. - "Pa ne znam sta da ti kazem,
ja bih najradje da se kuci vratim. Ovaj moj dere samo u guzu,
ja to ne mogu izdrzati." Mater: - "De kceri strpise malo, proce to njega,
sigurno to je tako kod mladih hoce sve da probaju,
znas kako se tesko danas udati." I tako ubjedi je mater da ostane.
Poslije 10-ak dana pojavi se kcer kod matere na vratima,
a mati sva iznenadjena upita. - "Sta je sad bilo?"
- "Pa znas mati on opet samo u guzu ja to nemogu trpit
ostajem ovdje i gotovo." Mati je proba ubjediti da se vrati ali ne ide nikako.
- "Znas ti mati da je kod mene prije braka supak bio ko 2 KUNE,
a sad je ko 5 KUNA!" Mati:
- "ZNAM KCERI AL NE MOZES SAD ZBOG 3 KUNE DA UNISTIS BRAK!"



Dolazi muž kući i sa vrata pita ženu:
- Draga, šta ima za ručak?
- Ništa! odgovara žena.
- Kako ništa? I juče je bilo ništa!
- Pa kuvala sam za dva dana!



Koja žena dobije najviše cvijeća za 8.mart?
Pa ona koja umre 7. marta.



Idealan muž treba biti: Dobar Odan Brilijantan
Angažiran Razuman Kreativan
Uporan Radoholik Ambiciozan Cijenjen
Ako nije sve ovo navedeno,
onda su potrebna prva slova iz svakoga reda...



26

pon

02/24

Što je bitno?

thelightoftheuniverse.blog.hr

Kaže mi - Danas si vidio ispred bolnice ljude koji stoje s transparentima kojima osuđuju pobačaj. No, pitam te, tko stoji uz djecu koja su danas umrla od gladi? I na tisuće ih je. Ti si tiho u sebi prozborio pitanje – kako vam se da? Oni ne znaju da tamo gube vrijeme. Oni nikad nisu razumjeli „poruku“ koja je jednostavna. Dana je kroz sve religije. Tijelo je nebitno. Duh je taj koji oživljava. Duh je život. A istina je sljedeća – vaš duh je odavno bolestan. Te koje si vidio, umjesto da spašavaju duh, oni se bore za materiju koja je mrtva bez duha. Na ovom svijetu, sve što se događa, ima svoj uzrok. Sve što je odigrano, samo je posljedica. Proizvod akcije. Pojedinca. Kao i kolektiva u cjelini. Istina je da ništa ne umire. Samo se povlači iz materije. Materija je poput gline koja se onda oblikuje. No, to je samo prolazni oblik koji će se vratiti u bezobličnost da bi ponovno dobio neki oblik. Duh ostaje za stalno, koji daje život tom obliku. Ali, na njega uvijek zaboravljate. To je vaše „bogatstvo“ koje ulazi u siromaštvo i umjesto da obogatite to siromaštvo, dopuštate da vaše bogatstvo postane dijelom siromaštva. Da biste ovo razumjeli, ponovno čitajte parabolu o talentima koja se nalazi u Novom Zavjetu i pokušajte je razumjeti.

Branka, razmišljanje

konobarica123.blog.hr

Mnogo je puta pomislila kako je već prestara. Stotine je sati prosjedila u naslonjaču pokraj balkonskih vrata, za lijepa vremena na balkonu. Samotnjački dani kada kist nije slušao, a vreteno se vrtilo samovoljno. Krošnje oleandera, limuna, i malo niže trešnje, oraha i hrasta propinjale bi se u gostujućim vjetrovima. Čajevi od kamilica i matičnjaka, ulja od lavande, tabletice valerijane. Nemir nije jenjavao. Brojala je greške u koracima koje je činila tijekom života.
Gledajući unatrag shvatila bi da je najviše uzbuđenja i stresa nosio period kada su gradili kuću. Čim su osposobili dvije prostorije u prizemlju, sa imanja Markovih roditelja preselili su na brdo. Stigla je Anja, a s njom spoznaje i strahovi mlade mame. Marko se borio oko posla i gradnje kuće. Ona se borila sa sobom i vječnom dvojbom nije li kriva za nemogućnost proširenja obitelji. Znala je da nije. Ipak, nije bila sigurna. Vječna nedoumica, nesigurnost, misao da nije i nikada neće biti dovoljno dobra. Dovoljna. Borila se sa sobom, borila se s Markom dok su oboje bili ukopani, svatko u svojoj zaposjednutosti.
Mnogo je vremena prošlo dok je pomirila sve. Nikada do kraja. Možda je trebala biti upornija. Možda je bila previše uporna. Nisu bili jedini kojima nije bilo dano imati više od jednog djeteta. Trebala je jednostavno biti zahvalna na tom jednom. I bila je, neizmjerno. Ono čemu nije znala odgovor bilo je pitanje bi li, da je smjela recimo, na prevaru ostala trudna? Iako, to ne bi bila prevara. Dogovor je bio barem dvoje, možda troje.
Dok su se grane u dvorištu povijale, čajevi i mirisi pušili prostorom ona bi satima zapetljavala i raspetljavala vječnu dilemu oko svoje trudnoće, usvajanja djeteta, popuštanja Marku. Kada ne bi došla do nikakvog pametnijeg zaključka od onog da je tako moralo biti, novi čaj, drugi miris, sljedeća tema...
Utukla je sate razmišljajući i analizirajući, sažalijevajući se i tugujući za činjenicom da joj je život prohujao najprije u borbi za dijete, potom u borbi za dostojanstvom nje i obitelji, i na kraju u borbi koju nije ni vodila, a dogodilo joj se da ju je izgubila. Anja. Od sve tri ta je izgubljena bitka boljela najviše.

Ranjeno čovječanstvo

kejtoo.blog.hr

Rekao mi je: Ne želim kazniti već ranjeno čovječanstvo.

Nema naslova

y-complicated.blog.hr

U ormaru mi stoje majice od pokojnog nećaka. Na utrkama sam nosila njegovu sa varaždinske utrke.
Prvi put kada sam trčala u njoj istovremeno sam padala u nesvijest i imala napad panike.

Prvih mjesec dana sam imala napad panike nakon što je bilo koji član obitelji izašao iz kuće. Godinu i pol nakon sam svakih desetak minuta imala potrebu (ne misao, ideju) da se ubijem.
Moja mama nije mogla šest mjeseci izaći iz dvorišta na cestu jer je padala u nesvijest. Ne znam kako se nitko nije ubio?
.....
Svi smo izgubili sve emocije. Cijela jedna obitelj.
Majka mi je nekoliko godina poslije govorila kako ništa ne osjeća prema meni, ni prema mojoj djeci.
Rekla sam joj kako nije važno.

Moj brat i danas sjedi u autu i vrišti i udara šakama u volan. Nema gdje drugdje vrištati.

Mogla bih pisati romane. O gubitku.
Sve naše boli ništa su u odnosu na gubitak koji se dogodio.


Nezamislivo je to.
Nema sućuti koja može utješiti, nema djela koje može ispraviti.



Sviram jednu koju je nećak volio



O Dori, nakon Dore

andrea-bosak.blog.hr

Da mi je samo znati tko sjedi u stručnom žiriju za odabir pjesme koja će predstavljati našu zemlju na izboru EUROSONGA, imaju li oni ispravan sluh ili su amateri koji pokušavaju nešto vezano uz glazbu.
Znam da su ukusi različiti, da svatko od nas ima svoj glazbeni ukus koji sluša, ali ovogodišnji izbor predstavnika je totalna katastrofa pa i nama koji baš nemamo kvalifikacija za pjevanje, te nam ovom izabranom pjesmom na Dori pobjednička pjesma kvari i ovo malo sluha kojeg imamo za glazbu.

Puno boljih izvedbi je bilo u finalnoj večer od ove koja putuje da bi predstavljala našu zemlju kao izbor za Europsko natjecanje. LET3 je sa picekima bila bolja izvedba i puno bolje vokalno izvedena , VINKO sa baladom, te onaj kojeg sam jučer postavila poslije odgledane finalne večeri.

Svjesna sam da se mladi pjevači moraju promovirati kako bi posigli nešto na prenapučenoj glazbenoj sceni ali ovogodišnji izbor je nešto što nije kvalitetno ni vokalno ni glazbeno, te bi po mom mišljenju trebalo bar godinu dana ne slati predstavnika kako bi se u tu godinu dana pronašao kvalitatan izvođač koji bi našu zemlju doveo do pobjede i doveo to prestižno natjecanje u našu zemlju.

* Razbio sam televizor

blumi.blog.hr

81dc0580-c1dd-44e2-87e5-4c8f70b875e8

 Razočaran stvarnošću odlučio sam popraviti sebe. Svašta me smetalo, ali shvatio sam da je to privid. Ja sam zapravo sretan čovječuljak, samo me nisu obavijestili o tome. Da kasnim s ratom kredita, ili uplatom za smeće, strepio bih kao pršut na buri, da ne velim kao prut na vodi. S obzirom na to da desetljećima niti sam u kreditima, niti minusima, sustav me zaboravio. Ali dobro, kako on meni, tako i ja njemu. Prijavit ću se za dobrovoljno služenje vojnog roka, a možda odem i u misiju u Abesiniju. Oduvijek sam sanjao da sam avijatičar i da letim plavim nebom, slobodan kao ptica.

 Što se tiče onog uvodnog televizora, razbijenog. Veli mi susjed, veseli Zagorac, da će me tužiti, ali mene to uopće ne brine, glavno da nemam pojma tko o čemu, dok ja ni o čemu. Hoću reći, da, i nakon toliko godina, Seinfeld me još uvijek veseli, a televizore razbijam samo onima koji ih nemaju.

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum