novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

14

sub

12/19

Nastavak iz dnevnika

irenapusnik.blog.hr

Link knjige



Pišem ove retke uz čaj i zvuk cvrčaka jer ovog puta James nije kupio one bešumne. Ponekad mi smetaju kao sinoć kolega R koji je kihao svih osam sati svakih sto dvadeset sekundi tvrdeći pritom da umire. To je zato što hodaš bos i bez kišobrana. A sigurno nisi ni fenirao kosu nakon kupanja. Govorila sam mu kao mama koja kudi nestašnog dječaka. Zbilja, Englezi se ponašaju kao da je najsunčaniji dan kad bih ja zbog vremena najrađe otkazala sve dogovore pa i obvezu dolaska na posao.

James premišlja da prizna kako ne može izdržati deset sati četiri dana i da nije fer lagati sebe, firmu i agenciju koja ga tamo šalje. Ipak, govori mi ispod jorgana dok sam ja na drugom kraju sobe na sofi: Lova je dobra! Što da radim?! Više se ne uznemirujem. Već sam ga dobro upoznala. Naći će već nešto. Ti ćeš hraniti svoje tarantule i uzgajati male tarantulice. Odgovorila sam bezbrižno. Zapravo bila sam dobre volje jer mi je jučer poklonio finu, bijelu, mekanu dekicu kojoj je otkinuo cijenu da se ja ne ljutim na njega jer je jednostavno skupa. Bez obzira koliko novca trenutno imali on kupuje samo originale i luksuzne varijante predmeta. Ja s druge strane odabirem samo i isključivo robu na akciji i one dućanske marke.

Kako bilo ne mislim se brinuti, uvijek nekako na kraju bude dobro. Predložila sam mu da iskreno kaže agenciji o stvarnom stanju stvari i da uz svoje zdravlje ne može provesti desetsatnu smjenu. Mene sad ništa ne bi moglo oneraspoložiti jer imam svoje planove, projekte i motivaciju koja ne dopire iz vanjskog svijeta već mene same, moje strasti. Čitam tri knjige na engleskom i pripremam se za svoje najbolje literarno djelo. Bit će to meni poklon za život na zemlji proveden do sad pa kad napunim kroz tri godine okruglih četrdeset samoj ću sebi čestitati da sam ostvarila sve što se u ljudskom vijeku može (osim to da sam se materijano obogatila, ali tko zna, to bi mogao biti nusprodukt mog pisanja na kraju krajeva, LOL).

Kako mi jezik moje nove domovine nije materinji odlučila sam godinu dana samo intenzivno čitati, a onda godinu dana pisati i taman će se djelo do tog roka obistiniti. Jedan od razloga zašto sam dobre volje je grupa spontano nastala na fejsbuk brbljaonici. Sastoji se od mojih prvih prijateljica i preimenovala sam je u Moje pleme. Sad kad bilo kojoj od tih dragih duša i najmanja sitnica padne na pamet može je podijeliti s prijama, svojim curama. Osjetila sam kao da se regeneriram kad su sve odjednom tipkale i slale fotografije svoje dječice. Za neke nismo ni znale da su majke jer ne iznose javno po društvenim mrežama. Samo je jedna ostala u domovini. Mi ostale smo po Lodnonima i Njujorkovima.

Kao da se sloj mene same pozlatio, osnažio, kao da mi je vraćeno davno ukradeno blago tako su moje prijateljice sad sve u jednoj, uvijek dostupnoj virtualnoj zajednici. Ponosno sam si tepala da je ideja ničija nego moja. I do tog trena su mi bile na Fejsu, ali ovako u novoj formi kao da smo bile slobodnije priznati koliko nam znači to prvo prijateljstvo, prvi susret duša u igri i smijehu. U bezbrižnosti. Iskočila je fotografija na kojoj smo zajedno uokvirene na radnom stoliću jedne od mojih prijateljica. Vidite koliko vas volim. Imate počasno mjesto. Utipkala je Š. Raznježilo me to pa sam tu verziju fotografije počela tražiti u albumu koji držim u ormaru što ga je James kupio i složio za mene. Nisam je našla i pomislila sam da je kod mame. Fotografije su nastale kad smo se jednom nakon igre, a imale smo dvanaest godina, zaustavile kod kina i tamo nešto zapričale kad je naišao obližnji fotograf. Za svaku prijateljicu smo pozirale pa je za uspomenu ostalo šest verzija zapravo jedne fotografije nastale prije dvadeset i pet godina.

Sad imam sve što trebam za svoj poklon. Knjižnicu u koju ću dolaziti po knjige na engleskom, prijateljice koje će me podsjećati na dijete-mene, vrijeme da usavršim pisani jezik, a o talentu se već zna, pišem kao vodu piti. Pa kako ne bih bila sretna i zadovoljna. Upravo se sve posložilo da ja mogu uživati u pisanju i čitanju svaki dan, a to znači da ću baš svaki dan biti u svom najprirodnijem stanju. Poklonit ću sebi književno djelo za okruglih četrdeset, a nakon toga planiram provesti svoj život u blagostanju svakodnevnog čitanja i pisanja jer je to jednina konstanta u mom životu. Sve drugo me zanimalo kratko ili nikako. Danas se moja sreća može usporediti s onim danom kad je nastala naša fotografija. Volim, pripadam, igram se. Živim...

Patnja

naelektrisaniguster.blog.hr

U svitu, je općenito, puno patnje. Nije svak rođen da bude sretan. Možda svak ko je rođen ima šansu bit sritan. Ali neki je prokockaju. Neki polude, završe ko šizofrenici, neki bipolarci, Borderlinei itd, u spektru psihičkig poremećaja. Neki postanu ovisnici o alkoholu il drogama. Neki postanu potpun sluđeni pa ubiju nekoga misleći u glavi ko zna šta. Ko što reko, u svitu je puno patnje. Kad se nađeš na margini društva, zaboravljen, u nekom zatvoru il ustanovi, di život stoji, svak je zaboravija na te. Osim možda najbližih, al jebiga, ti najbliži nisu tu da mogu non stop bit s tobom. Kad završiš na ulici ko beskućnik, malo ko će imat milosti za te. A šta je tek sa ovim tihim, dubokim patnjama koje ljudi vode iza zatvorenih vrata svojih stanova i kuća, pogrešni izbori, kukavičluk, odustajanja, kajanja. Takvi često iz mržnje prema sebi postaju nasilnici... Mada nije pravilo. Svit je zajebano misto, zašto je napravljeno da bude baš ovako kako je, ne znam. Reka bi da nije ni napravljeno, nego da smo mi ljudi došli do te točke di smo sad ovakvi kakvi jesmo. Da prolazimo muku pročišćavanja da bi došli do točke da imamo trajnu sriću.

* religija/bug

sophi.blog.hr



bug od budale čini još veću

religija, tema za zaobići, iskrenost, bug, ili ...

13

pet

12/19

Koljenobolja

rossovka.blog.hr

Nekad imam osjećaj da me ne bi dotuko ni direktan pogodak atomske bombe.

Evo recimo kratki opis zadnja dva dana. Jučer ujutro ustala u cik jutra, strpala prat veš i naložila kamine, otišla radit. Pred kraj radnog vremena se presvukla u crnu haljinu i neznatno našminkala pa produžila na božićni domjenak. To je bilo ok, dobro društvo i klopa i opuštajuća glazba uz koju se dalo sasvim fino skakat. Šta je rezultiralo dolaskom kući oko pol dvanajst. Popila šlaftablete i legla spavat. Ajmo reć da se nisam naspavala, obzirom da sam se probudila u pet ujutro i prevrtala se po krevetu do šest pa se digla. Bole koljena, dakle rezultat skakanja na već spomenutom domjenku. Popila kavu i krenula sa pripremama za sutrašnju kobasijadu.
Pa redom kako slijedi - okrčila terasu i pomela istu, oprala plastičnog suđa za pol prikolice onog malog tamića, oprala stol i smjestila ga na gotovs za sutrašnju kobasijadu. Namočila grah. Otišla u Lidl, više za vas po kojekakve potrepštine. Pomela garažu i štinge. Skuhala ručak. Pristavila grah sa koljenicom za sutra. Izvadila kiselo zelje da ga zdinstam za sutrašnju probu češnjovki. Prostrla dvije mašine veša koje su se danas prale. Bila na pošti po kutiju za paket. Sad evo dinstam zelje i još trebam oprat neke gluparije za sutra, eventualno usisat i pisat konferansu za koncert u ponedjeljak.
A upravo sam se sjetila da bi trebala eventualno bit ofarbana i nafrizirana za ponedjeljak, obzirom da bi trebala čitat onu istu konferansu koju sam već spomenula a tek je trebam napisat i usput pjevat kad prestanem čitat, naravno. To sutra nemrem stić jer me čeka pranje nepoznate metraže crijeva za kobasice, letanje van - unutra barem jedno šestodvadesetosam puta, dohvaćanje svega šta će trebat, pranje tone suđa i ne smijem ni mislit šta će se sve sutra izdešavat. Šta znači da nakon sutrašnjeg dana više neću imat koljena uopće, pa je dobro pitanje kako u ponedjeljak otić na posao i stić doma i otić na upjevavanje i koncert. Bojim se da će me morat nosit na rukama, ko relikviju.

Uglavnom nije mi dosadno, to sam htjela reć. I ne samo to, ja sam polupokretna a dan D sviće sutra ujutro.
( Srećom postoji Edo Maajka i Dubioza kolektiv, pa smanjujem duševne boli. )

Nočna Ljubljana

modrinaneba.blog.hr

Nosi mi se bijela boja...
stara-Lj-no-na-jurij-struna
Foto: Jurij Struna

Slijedeći vikend

builderica.blog.hr



Sigurna sam da se i vama nekad čini da su se svi problemi cijelog svijeta obrušili na vas, da ni krivi ni dužni ispaštate i trpite nečija zlostavljanja…I pitate se u čemu je smisao i do kada tako…
Čini mi se da mi se takvi dani, u zadnje vrijeme prečesto događaju… Na poslu problemi, nervoza, pritisci, trudiš se i onda još gore ispadne… Netko za nešto mora biti kriv i baš je eto na tebe došao red, i ako nema smisla, možda i ima, ali ne možeš ga dokučiti… Glup si za dokučiti taj besmisao…
Onda dođeš doma i dočeka te, baš eto taj dan, kad si jedva dočekao doći doma i odahnuti, dočeka te tvoje drago dijete, sa problemima, idejama, koje bi eto trebalo baš odmah riješiti, a ti to ne možeš…nije da ne želiš nego je nemoguće… Znaš da je to nemoguće i onda si opet kriv, opet si povisio ton kad ne treba, opet si „ Što je tebi, sa tobom se NIKAD ne može normalno razgovarati“…I opet se sve ruši na tebe, opet si najveći problem, i ode petak i ode vikend u p m….
Da barem slijedeći vikend bude bolji . Javit ću ako preživim rolleyes

Slijediti svoj put

teutinaljubav.blog.hr


Kažu da je vrijeme relativno. Kažu i da vrijeme zapravo ne postoji, da se sve događa sada. Kažu i da je moguće putovanje kroz vrijeme, vratiti se unatrag ili požuriti naprijed. Ma, bez obzira što kažu, sjedoh sa svojim Ja iz prošlih vremena da razmijenimo pokoju riječ. Ovo je naše vrijeme.
As the time passing by
Prisjetismo se života i svega što je sa sobom nosio.
- Vidim da si posijedio
- Jebi ga, puno je vremena prošlo od onoga ljeta '72 kada si ti ostavio bradu. Puno je toga prešlo preko mojih leđa. Slijedio sam svoj put, skretao na raskršćima smjerovima koje sam smatrao ispravnim.
- Ostao si uvijek svoj? Ostao si uvijek onaj JA?
- Jesam, ma koliko i ma koju cijenu plaćao.
- Ja sam u svoje vrijeme imao san, viziju, u kome sam te sanjao kako hodaš putevima kojima sada hodaš, a kako su tvoji prijatelji postigli svoje ciljeve u životu: stanove, kuće vikendice, automobile, društveni status ...
-I ja se sjećam tog sna. Prisjetim ga se uvijek kada prođem istim putem. I sve je sada upravo tako, kao u tom snu. Jesam, bio sam svojeglav i ponosan onim što jesam, pošten prema sebi i drugima (iako je to nekada bilo i na moju štetu).
S podsmjehom sam gledao na dečke u srednjoj školi koji su sjedili u zbornici pored profesora i bez problema polagali ispite, a znao sam da mi znanjem nisu ravni. Kada me profa na kraju četvrtog pitao: Da vam poklonim dvojku ili idete na popravni, ponosno sam rekao Popravni. Dečki su mislili da sam lud, a ja sam bio sretan jer sam ostao svoj u svome ponosu.
Kada je prof. Lorencin ex katedra '71 grmio: Tko nije s nama, njega ćemo kao kufer izbaciti iz vlaka! Meni je bio draži kufer i moji ideali, pa se studij odužio.
Kada sam se nakon studija zaposlio u projektnoj firmi, vidjeo sam da je otac u banani u svojoj privatnoj radioni. Ostavio sam posao i krenuo pomoći ocu. Danas sam mogao biti priznati projektant niskogradnje. Umjesto toga postao sam visoko cijenjen majstor u kompliciranom zvanju i mislio nastaviti posao. No, država je svršila u banani, propadala, pa smo i mi morali zatvoriti.
I na kraju, bio sam ono što si ni u najružnijim snovima nikada nisam mogao dozvoliti, bio sam vojnik. Skoro 12 godina nosio sam HV odoru zbog svojih ideala.
- Reci mi iskreno: Da ti se sada vratiti u moje dane, na kojem bi raskršću krenuo drugim smjerom. Nakon svih Scila i Haribda što bi mijenjao da možeš?
- Baš ništa! Ponovio bih svaki korak koji sam učinio, krenuo svakim raskršćem kojim sam krenuo.
Sve bih isto prošao i izdržao jer na kraju puta čekala me ONA, moja LJUBAV. Ljubav zbog koje se isplatilo živjeti život.

biti kao voda

divljesrce.blog.hr



učitelj zena pred mene je stao
ili ja pred njega
to sad nije važno
sudarili su se putevi naši
iznenada i snažno

oči u oči
svak' svoje zna
on poštuje mene
njega poštujem ja

pustili smo naše misli neka teku
baš kao čista voda
on ju je vadio iz bunara
ja sam na raskrižju zalijevala cvijeće
i tako život razlike stvara

o zbivanjima raznim
izmjenili smo riječi
mjesta smo zamijenili
nitko nikom put da ne prijeći

učitelj zena pružio je ruku
uzvratila sam poželjeći mu mir
smješak se nacrtao preko naših lica
jer oboje znamo što je sloboda
i zašto joj je simbol nebeska ptica

Izvor fotografije Pinterest

12 svetih noći: Sanjanje godine koja dolazi

moj-plavi-svijet.blog.hr


(slika: internet)

"Dvanaestak dana i noći na kraju stare i početku nove godine tajnoviti su i mistični – tada se otvaraju vrata k drugim dimenzijama. Odvojimo li u ovo doba vrijeme kako bismo se posvetili meditaciji i pisanju dnevnika, mogli bismo stupiti u kontakt s dubokom unutarnjom mudrošću. Dopustite osjećajima, intuiciji i snovima da vas povedu u ovu duhovnu avanturu.

Noći u kojima se tjeraju demoni

Stiglo je najtamnije doba godine. Oko zimskog suncostaja noći su vrlo duge, a dane pamtimo po upaljenim svijećama, svjetlu nad radnim stolom usred dana, turobnosti neba… Stari narodi Europe, osobito Germani i Kelti, ovo doba godine smatrali su razdobljem kad na površinu izlaze demoni i umrle duše te vode svoj ludi pir. Razdoblje od Badnjaka do Sveta tri kralja nazivali su „noćima krzna“ (Rauhnächte), aludirajući na divlje zvijeri koje tada lutaju zemljom, ili pak „noćima dima, kađenja“ (Rauchnächte) zbog toga što su zle duhove tjerali dimom tamjana.

Tamjan se i danas koristi prilikom posvećivanja doma u kršćana, upravo u to doba godine. U nekim krajevima ove su noći nazivali i „noćima praporaca“ jer su ljudi tada pravili buku kako bi otjerali demone, a tradicija stvaranja buke (vatrometa) na Silvestrovo održala se do danas. Ovo razdoblje u godini nije pripadalo samo demonima i zvijerima, nego je i nudilo mogućnost onima koji su tankoćutniji da stupe u kontakt s drugim svjetovima.

Brisanje granica između ovoga i onoga svijeta

Podrijetlo ovih običaja nije točno utvrđeno, no vrlo se vjerojatno može povezati s lunarnim računanjem vremena, prema kojem je godina imala 354 dana i time se za 11 dana razlikovala od solarne godine. Tih je 11 dana, baš oko zimskog suncostaja, ostalo „visjeti u zraku“ i smatralo se razdobljem koje ne pripada čovjeku.

Mnogo stoljeća poslije, antropozof i kršćanski mistik Rudolf Steiner ovo je razdoblje brisanja granica između ovog i onog svijeta smjestio između 24. prosinca i 6. siječnja i nazvao ga Trinaest svetih dana i noći. Povezao ga je s dubokim istraživanjem vlastite duše, s „demonima“ u nama samima, suočavanjem sa svime onime što smo morali iskusiti otkad smo se inkarnirali na Zemlji, u materiji.

Da se sjetimo tko smo istinski

Njegova je teza da smo svi bili nevine duše, slobodne od životnih iskustava, pune ljubavi i svjetlosti. Potom smo se utjelovili, inkarnirali u ovu stvarnost u kojoj živimo (zanimljivo je da je 24. prosinca, početak Trinaest svetih dana i noći, ujedno i dan Adama i Eve, dakle, početak tjelesnog postojanja čovjeka, prema kršćanskoj predaji) i kroz brojne inkarnacije zadesile su nas i brojne nedaće.

Ovih trinaest dana i noći, smatra Steiner, treba iskoristiti da se suočimo sa svime što nam se dogodilo i prisjetimo onoga što smo bili. Tijekom 13 dana i noći trebali bismo ponirati u sebe, meditirati i shvatiti što točno uči i spoznaje naša duša, doći u dodir sa samim sobom. Svake božićne noći duša se rađa u svojoj izvornoj prirodi, meditacijom bismo trebali barem na tren osjetiti duh kakav smo imali na početku zemaljskoga života.

Vrijeme dubokog duhovnog iskustva

Prilikom meditacije treba se nadahnuti slikom koja uspoređuje sjemenku biljke s ljudskom dušom. Steiner kaže kako se ono što će se zbiti iduće godine priprema sada u dubinama Zemlje. Isto kao što se biljka, prolazeći svoj godišnji ciklus, mora u obliku sjemena spustiti u dubine zemlje da bi na proljeće ponovo oživjela u punom sjaju, tako i ljudska duša, u ovo doba godine, mora ponirati duboko u sebe, do mraka, do „carstva duha“ odakle će izvući snagu da se obnovi i približi svome izvoru.

Steiner tvrdi da se ovo poniranje duše na nesvjesnoj razini događa svakome čovjeku od 24. prosinca do 6. siječnja, no za one „čije su duhovne oči otvorene trinaest dana i trinaest noći“ to će biti vrijeme dubokog duhovnog iskustva. Treba na umu imati kako poniranjem u sebe moramo biti spremni prihvatiti i svoje mračne strane, svoje „demone“ i prihvatiti sve što smo iskusili, pogrešno napravili, sagriješili zbog posrtanja pred izazovima materijalnog svijeta.

Ovu je misao mnogo godina poslije zabilježio i njemački liječnik i filozof Ruediger Dahlke u svojoj knjizi Načelo sjene u kojoj naše mračne strane, loše osobine, sve ono što ne volimo kod sebe naziva „sjenom“ ili „sjenovitom stranom čovjeka“. Dahlke, jednako kao i Steiner, smatra da tu sjenu treba sagledati otvorenih očiju, prigrliti je kao dio sebe jer jedino tako možemo shvatiti i svoj život i sebe te se iscijeliti.

Proročanski snovi

Steinerova teza o 13 svetih dana i noći tijekom godina doživjela je modifikacije i u današnje vrijeme mnogi duhovnjaci, šamani i meditanti govore o 12 svetih noći koje odgovaraju 12 mjeseci nadolazeće godine. Riječ je o sustavu meditacija, poniranja u sebe, zamjećivanja fenomena u razdoblju od Badnjaka do Sveta tri kralja, s izuzećem jedne noći, najčešće Silvestrova. Ovi dani trebali bi nam pomoći da osmislimo godinu koja dolazi, ali i da je na neki način anticipiramo kroz snove.

Tako se nalaže da bilježimo snove tijekom 12 noći, pa tako prva noć odgovara siječnju, druga veljači i tako dalje. Razrađeni sustav meditacija tijekom 12 dana i noći, odmaknut daleko od vjerovanja naših predaka o demonima i vukodlacima, unosi mir u našu dušu i dom. Ovo je jako lijep ritual koji nas može približiti samoj biti ovih blagdana i privesti nas svom originalnom biću."

Magazin https://www.sensa.hr/clanci/duhovnost/12-svetih-noci-sanjanje-godine-koja-dolazi

težak život mace Sky...(30)

hawkeye1306.blog.hr

29-541

evo, nakon dva mjeseca, nastavak priće u slikama
naravno o teškom životu moja mace Sky


Peg, ne brini, maca Sky je u odličnoj kondiciji

update:


prijepodnevni odmor od teškog života u drugoj fotelji...
pozdravić iz srca

Jelena

andrijano.blog.hr


Pratio sam te očima. Nekoliko minuta, sekundi, ili nekoliko žednih stoljeća...Uzalud sam te pokušavao zaboraviti i upravo kad se tvoj lik pretvarao u neku čudnovatu crvenu mrlju...pojavila si se netaknuta. Ruke si držala na grudima kao da im je tu mjesto za odmor. Tišina se sklapala oko tebe poput zamke, osjećala si se opkoljenom, čak nisi znala koje bi ti oružje moglo poslužiti za obranu. Shvatila si da nema drugog puta, drugog mogućeg izlaza. Pomislila si da ponovno hodaš, da trčiš, da bježiš, da napokon pronalaziš svoje mjesto na svijetu. Mjesto koje ti je davno dodijeljeno. Legla si. Jedna ti je noga bila svinuta, druga ispružena po plahtama. Dugo već misliš na mene. Godinama. A sad sam tu. Nisi iznenađena. Gledaš u moju ljubav, u moju strast koja se nije stišala ni utišala u svim ovim godinama. Prišao sam ti. Začuo sam veliki krik. Taj čudovišni krik, poput čudovišne i mučne boli, sporo se smirivao. Izgubljen u tom kriku, uzbudio sam se kao nikad prije. Opirala si se. Nepomična. Ukočena. Okamenjena si osjetila kako ulazim u tebe. Najprije brzo. Pa sve sporije. Odugovlačio sam. Nevješto. Raširila si se od ljubavi. Kao nikad prije. Gledala si me u oči. Prvi put ti je mirisao muškarčev znoj koji je kapao po tvojim bokovima i trbuhu. Pomislila si da su to kapi mora. Tog trenutka si stekla pravo da pod mojim zakonom, bez jarma, budeš vječno u meni. Rasuta. I ja u tebi. Kao djevojčica u jadu, jecala si, govoreći: moja je čežnja rođena iz tvog pogleda...o užitku...o vrhuncu siloviti...tijelo si mi rastvorio u najprodornijem udarcu u kojem nestajem...pripitomljena...rastačem vrijeme. U tebi nalazim oslonac. Voli me...Ja sam se nakon ovih riječi još više uzbudio...prislio te da se okreneš, s rukama zgrabio tvoje grudi, i osjetio kako topli mlaz napušta moje tijelo...tvoji pokreti nisu pokazivali namjeru da me zaustave...ponovno sam se uzbudio i ponovno nestao u tebi...stisnutih ustiju...pokazujući ti užitak kao u nekoj slatkoj pobjedi...Ispružila si tijelo koje se polako smirivalo. Gledali smo još dugo jedno drugo u oči uživajući u velikoj i novoj slobodi koju smo sami stvorili.



Petak 13.-i

groficinestijene.blog.hr

I pade nam prvi snijeg,



a nije izgledalo tako,



magleno, magleno ovako



i ogledalce sleđeno
svo nekako nesređeno,




viriti preko ograde, uopće
nije bilo upitno,







one su pak ostale vani prenoćiti
pa ih se danas nije moglo obuti.....-)))



Nebesko oko, gore visoko





i svijetla zraka za laku nam noć,



za spavanje spremni,
moramo poć.....-)))







DA NIJE BILO...

zivot-i-ja.blog.hr

Ponekad pomislim čitajući brojne izjave na fejsu tipa "da nije bilo kretena i idiota u mom životu, ne bih ojačao/la" i te izjave se svrstavaju u mudrost i mnogi smatraju da je tako, a ja osjećam duboko u sebi, da nitko nema pravo drugoga tako imenovati, ma koliko bili povrijeđeni.

Čim je netko idiot, mi smo iznad njega i naš ego likuje. Spustimo se na razinu skromnosti, svaka duša je božja tvorevina i svaku dušu baš taj divni Kreator voli jednako.

Ne voli on nas više, nego te idiote/kretene, koji su nam bili neprijatelji. On čak ne voli ni vlat trave, cvijet, pticu, manje, nego nas, On SVE voli jednako.

Osjetila sam samo jednom u životu taj osjećaj jednake ljubavi za sve živo i neživo i nisam se osjećala zabrinuto, jer sam čovjek, naprotiv, osjećala sam se baš kao Kreator u trenutku stvaranja, a taj osjećaj se nikad ne zaboravlja.

Prema tome, kada nekom prišivamo epitete, neka budu lijepi, sve ostalo je nagrđivanje Onoga koji Jest.


anti grip

malimikula.blog.hr

maloprije cijepljen u lijevu ruku protiv gripe,,,
ako čujete da je netko u vašoj blizini obolio od gripe,hitno javite da s njime stupim u bliski kontakt i vidim dali cjepivo djeluje,,
naravno,,prednost ženskim gripozicama,,,

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum