Sve kategorije po listama

Odmor

mrrmau.blog.hr

Gustav je nekad bio vrlo popularan. Od cijele serije crtanih filmova, tek manji broj sam sada pronašla na internetu. Evo jednog od njih.

Gustav se odmara





Slijedi pjesma crnogorskog kantautora Miladina Šobića, čije pjesme sam tek nedavno prvi put čula.


Miladin Šobic - Puste ceste

Sve su teže moje tuge
što je dalje jedan dan
vidim da mu nema druge
dalje moram gorjet' sam

Sve me češće kiše prate
kud god krenem eto njih
želim gorjet' nek' se vrate
molim pjesmu, prosim stih.

Radije ću bacat' čelo
iz nesreće u sve veće
nego šetat odijelo
ravnodušan sve do sreće

Radije ću davat rane
da ih sole nesanice
nego zoru zvat' da svane
kupujuć' joj ogrlice

Aoj, gdje ste puste ceste
ore Marko, škripi plug
a niz polje s pjesmom ide
nepoznat, al' pravi drug

Vuče cigan, prazan kazan
u duši jada milion
njegov let je neprolazan
o kako je bogat on
o kako je bogat on

Radije će bacat' čelo
iz nesreće u sve veće
nego šetat odijelo
ravnodušan sve do sreće

Radije će davat rane
da ih sole nesanice
nego zoru zvat' da svane
kupujuć' joj ogrlice.







Odmor

Četvrta dimenzija...

dinajina-sjecanja.blog.hr

U našem prostru između nekad i sad titraji vremena,
uvijek mislim na tebe, u svakom trenu te volim.
njegov izazov i poziv u neomeđen prostor,
u nepoznatu panoramu svijesti.
priznaj neznanje, vjeruj onima koji znaju više od tebe,
širili su nam horizont spoznaje, brzina misli nadmašuje
brzinu svjetlosti, naučili nas misaono putovati vremenom.
Volim uranjati u nedovršene uratke spoznaje, osmišljavati
trenutke u sklad prostora.






.

Na zaslonu svijesti kružnica i čovjek u njoj, kvadriranje kružnice,
matematički nedokazivo, dokazano čovjekovim pokretom.
tvrdnja da nema istovremenosti, u sjećanju prošlost
udaraca klatna o bronzu crkvenog zvona.
Povorka zvuka nestaje u mraku.
Suton, ponoć, svitanje, podne.
proljeće, ljeto, jesen, zima,
visina, širina, duljina, dubina,
djetinjstvo, mladost, zrelost, starost,
obnavljajuće svjedočanstvo naše prolaznosti kroz
nepromjenjivu četvrtu dimenziju prostor- vrijeme.








Moj prostor, rekao je Göthe, to je vrijeme.


Dijana Jelčić

#398

auroralucidissima.blog.hr

Žrtve se žrtvuju da budu požrtvovane.

Jutro...

mecabg.blog.hr

Ruža je zabezeknuta
belo, hladno, antipatično...
Gde je sunce??

kompjuterske muke hehe..

eurosmijeh.blog.hr

"Nikada ne vjeruj u kompjuter ne može da izbacuje prozor."
- Steve Wozniak, suosnivač kompanije Apple Inc.



"Nikada ne dozvolite računaru da zna da se žuri."
Autor nepoznat



"Hardver: djelovi računarskog sistema koji se mogu udariti"
- Jeff Pesis



"Problem sa rješavanjem problema je da se problemi vraćaju nazad."
- Autor nepoznat



"Tehnologija ... kretanje takvog uređivanja svijeta da ne moramo
da je iskusimo." - Max Frisch



"Ljudi su postali alati njihovih alata." - Henry David Thoreau



"Bilo koja dovoljno napredna tehnologija se ne razlikuje od magije".
- Arthur C Clarke

Aforistikum

stella.blog.hr

U organizaciji Društva književnika Beograda u Biblioteci
„Đorđe Jovanović“, u Beogradu predstavljena je knjiga
" AFORISTIKUM 2" književnika Miše Lazara.

O knjizi i autoru govorili su Olivera Šestakov, Vasa Radovanović
i Anka Stanojčić koja je i vodila ovu književnu večer.



Pored autora, Mišine aforizme kazivali su i ostali učesnici
u programu.






Pažljiva publika ponijela je knjige (Aforistikum 1 i 2) u svoje
biblioteke

Od kamena, mora i soli....

donabellina.blog.hr

KONESER

starrynight2022.blog.hr

„Nepoznata gospođa na Promenadi sunča svoju bebu u novim novcatim blistavim metalnim kolicima, u krznu, u čizmicama, elegantna. Nisam se mogao sjetiti odakle je znam.

Sanjam o toj nepoznatoj gospođi. Crno u crnom, ona ista sa Promenade, u sivoj, bogato plisiranoj suknji, kao kreda bijeloj bluzi, aranžira velike crne grozdove sa lincer-kolačićima u kristalnoj zdjeli, očito za neki bogati servis, i tu sam se u snu sjetio da je ta dama bila kelnerica u restoranu »Palace«. Vitka, vesela, privlačna, vatreno crveni nokti, vatreno crvene goruće usne, vesela udovica, a netko je psuje prostački glasno, i hoće da navali na nju, grubo, drsko, neki tip, đavo bi ga znao odakle je dojurio u staromodnoj kočiji, u sivom dresu za trke, sivi cilindar, sivi redengot, bijele kamaše, neko reprezentativno gospodsko lice, varijanta jednog Delcasséa, Vivianija, Françoisa Ponceta ili grofa Ormessona, vatikanskog ambasadora. Izazvati na dvoboj grandseigneura je riskantno, pa ipak s kojim pravom inzultira ovu kelnericu iz »Palacea«?

11 h uveče
Slušam prvu radio-izvedbu Trećeg klavirskog koncerta Stjepana Šuleka. Jedan koneser o Šuleku: “On je eklektik. Nema svoga lica ni ideja. Njegov treći koncert za klavir svršava kao bagatela sa sasvim kratkim trećim stavkom iznenada zbog toga što kompozitor u onom trenutku nije imao ništa više da kaže. Da se javio prije ,Arijadne na Naksosu' njegov klavirski koncerat bio bi datum. Nažalost, tome je već davno. Prvi stavak jako iglato talasanje jedne apstraktne skerco-teme. Slikovito, ništa više od toga.«

Šulek je moja simpatija, bez obzira na zlobna zanovijetanja. Živi u ovome gradu priznat i nepriznat. Osamljen. Nije jedini. A što se tiče Šulekovog violinskog koncerta (mislim prvog), za moje grubo neuko uho to je doživljaj kakav se ne zaboravlja. Nisam za neke datume ni u muzici ni u poeziji. Muzika ili knjiga govore ili ne, pa nije važno kako dolazi do kontakta, glavno je da ono što slušamo »našem srcu godi«.

Moj se jaglac još uvijek drži, ne da se, bori se iz petnih žila svom snagom, stoji na svojim nogama, prkosi, nije mala stvar, snijeg je tako zvjerski, kozmički bešćutan, a moj vitez sa žutom perjanicom bori se protiv giganta. Ja sam ga oslobodio na trenutak, ali ove noći opet ga je poklopilo, pa sad neka se vrši volja vražja. Nije bezizgledno. Mokar februarski snijeg lomi granje, a kosovi čeprkaju po snijegu puni optimizma. Oni su u svakom slučaju bolji meteorolozi od nas.“

Miroslav Krleža, Godina 1958

* Tamna strana svjetla

blumi.blog.hr

 Teško da je itko jednoznačan na svim područjima i u svim situacijama. Ipak, nešto smo složeniji, pa je realno očekivati da i najvrliji možda u nekim specifičnim okolnostima popuste po kriterijima većine, jer puno je procjena dobra zapravo tek dogovor, a ne neka apsolutna vrijednost. Kroz sličnu prizmu nastojim gledati sebe, kao i ostale. Svejedno, pokušavam biti malo oprezniji u osudi drugih, da ne velim i drugačijih, osobito u intenciji. To je valjda i razlog zašto često nisam skroz direktan. Doživljavam to kao davanje prostora i vremena da se samostalno dođe do nekih zaključaka koji su bar manje daleki od istine. Lako je meni biti strog prema sebi. Znam da ću to podnijeti, ali eto, vas fakat ne bih volio povrijediti, a ne jednom se ponovilo da živom čovjeku štošta smeta, jer tako često spomenuta tamna strana ega kod mnogih je upravo ta koja je stalno okrenuta prema sebi samima. Logično, kao obrambeni odgovor upravo se meni to spočitava. Razumijem, prihvaćam i sam bog zna koliko se s tim borim, ne da dokažem da je netočno, nego nešto sasvim drugo, ali o tome neću ovaj puta, ionako sam previše rekao. Oj mjeseče sjajni, čega li se ti sramiš, pa ne valjda sjene šišmiša. Da, da, ima i nas koji nismo najponosniji na sebe u kontinuitetu, dapače, niti smo uvijek pametni, kamoli uspješni. Znamo u slabosti i zavikati, podviti rep kad je frka, svjesno zaobići istinu u vjeri da činimo dobro i još svašta drugo, loše, ali eto, neka prvi baci kamen vlastitog bremena grijeha onaj tko ga uopće može podići. Kako god, meni ćete teže lagati, ali sebi možete do mile volje, tj. savršeni ste, ili ste možda i vi tek ljudi?

Virovitica – 1234

viatrix.blog.hr

Virovitica je grad u sjeverozapadnom dijelu Slavonije i administrativno je sjedište Virovitičko-podravske županije. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine naselje Virovitica ima 13.486 stanovnika, dok područje grada, koje obuhvaća Viroviticu i još devet naselja, ima 19.302 stanovnika. Grad Virovitica je utemeljen 1234. godine kada je slavonski herceg Koloman (?, 1208. – Čazma, 1241.), sin kralja Andrije II. (Ostrogon, Mađarska, 1177. – Eger, Mađarska, 21. rujna 1235.) i brat Bele IV. (Ostrogon, Mađarska, 29. studenoga 1206. – Margitin otok kraj Budima, 3. svibnja 1270.), izdao povelju kojom je tadašnje naselje dobilo status povlaštenog trgovišta s odgovarajućim slobodama, odnosno, virovitičkim došljacima podaren je status građana slobodnog grada. Zanimljiva je poveznica Virovitice i Zagreba. Prema povijesnim zapisima, kralj Bela IV. je bježao pred Mongolima prema Trogiru preko Gradeca, današnjeg Zagreba. Kada se iz Trogira vraćao prema Slavoniji 16. studenog 1242. godine zastao je u Virovitici te je Gradecu dodijelio status slobodnog grada, odnosno "Zlatnu bulu“. 1429. godine je kralj Sigismund (Nürnberg, Njemačka, 15. veljače 1368. – Znojmo, Češka, 9. prosinca 1437.) založio svoj kraljevski posjed za 10.000 forinti Emeriku Marczalyu te je Virovitica postala privatni posjed Emerika i Ivana Marczalya. Do 1552. godine kada Viroviticu osvajaju Turci grad je promijenio više vladara od kojih je posljednji bio Stjepan Banffy. Za vrijeme turske vladavine je pod Požeškim Sandžakom te postaje utvrđeno tursko središte s utvrdom u kojoj je smješteno topništvo s nekoliko stotina vojnika. 1684. godine je završila turska vladavina Virovitice te je pripojena Đurđevačkoj kapetaniji. 1753. godine cijelo je virovitičko imanje darovnicom Marije Terezije (Beč, 13. svibnja 1717. – Beč, 29. studenog 1780.) dodijeljeno obitelji Pejačević.



Postoji legenda koja je napisana u povijesnoj pripovijesti Ivana Dobravca Plevnika "Ljubav je jača od mača”, iz doba turskog gospodarenja Slavonijom. Opisana je romantična priča o ljubavi muslimanke agine kćeri Ljeposave i kršćanina Stanka Ilića, virovitičkog junaka. Stanko je prerušen u Turčina ušao u tursku tvrđavu te je zapalio i tako pomogao u oslobođenju Virovitice od Turaka.



Šetnju središtem Virovitice započeli smo na Trgu kralja Zvonimira, pored kompleksa franjevačkog samostana i jednobrodne župne crkve sv. Roka.



Župna crkva sv. Roka je izgrađena 1752. godine u baroknom stilu, a teško je oštećena u potresu koji je pogodio Viroviticu 1757. godine. U unutrašnjosti crkve se nalazi glavni oltar i osam sporednih bočnih oltara ukrašenih skulpturama.



Pored župne crkve sv. Roka je kip istoimenog sveca, dok se ispred crkve nalazi lijepo uređeni trg s kipom sv. Antuna Padovanskog te spomenik osnivačima i zaslužnim članovima hrvatskog pjevačkog društva "Rodoljub".



S druge strane ulice je fontana i barokna palača Pejačević koja je izgrađena u drugoj polovici 18. stoljeća, a obnovljena 2014. godine te se danas u njoj nalazi Gradska uprava.



Nastavili smo prema istoku, prešli na drugu stranu ulice Tomaša Masaryka i ušli u gradski park Virovitica u kojem se nalazi barokno–klasicistički dvorac Pejačević.



Dvorac Pejačević je izgrađen 1804. godine na mjestu srednjovjekovne utvrde. 1841. godine obitelj Pejačević je prodala građevinu njemačkoj kneževskoj obitelji Schaumburg–Lippe koja ju je preuredila za vlastite potrebe stanovanja i upravljanja vlastelinstvom. 1911. godine vlasnik dvorca postaje Ivan grof Drašković, a 1930. godine ga za svoje potrebe kupuje Općina Virovitica. Danas se u dvorcu nalazi Gradski muzej Virovitica.



Južno od gradskog parka Virovitica nalazi se stoljetna zgrada gimnazije koja od 1968. godine nosi ime Petra Preradovića (Grabrovnica kraj Pitomače, 19. ožujka 1818. – Fahrafeld kraj Beča, 18. kolovoza 1872.).



Jugoistočno od dvorca su ostaci jugoistočne kružne kule s bedemom iz kasnog srednjeg vijeka (kraj 14. do početka 16. st.).



Prošetali smo parkom i napustili ga mostom te došli na Trg kralja Tomislava na kojem se nalazi zgrada prve hrvatske štedionice, danas zgrada Fina-e, koja je izgrađena u 19. stoljeću prema bečkim graditeljskim standardima, a na vrhu koje je kip rimskog boga trgovine Merkura.



Nastavili smo prema zapadu, šetalištem koje nosi ime prve dame avangarde, slikarice Edite Schubert (Virovitica, 17. svibnja 1947. – 25. srpnja 2001.) te završili šetnju kod kipa svetog Roka pored župne crkve sv. Roka.



Šetalište Edite Schubert je uređeno tako da su na pročelju zgrada aplicirani njezini geometrijski radovi obojeni u "šubert" crvenu i plavu, a na zabatnim zidovima su oslikana lažna vrata što je vjerna replika autoričina djela, a na šetalištu su postavljene drvene klupe s barkodovima.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,06 km.

Djeca danas za sutra

star-rose-bloger.blog.hr

Međunarodni je dan djece. Djeca su budućnost i radost. Dijete je dar Božji i kao što je Bog darovao svoga sina, tako je i svako dijete svojim roditeljima najveći dar koji su mogli primiti. Čuvajmo ih a oni nas uveseljavaju i čine boljim ljudima. Čine svaki dan drugačijim ali nadasve ispunjenjijim. Uz njih i mi rastemo. Njihov osmijeh je smisao a oni nas uče da budemo jednostavni poput njih. Oni su ogledalo sreće, to su djeca. Oni su svijetlo u danu. Sretan im njihov dan ali i svaki da bude radostan i bezbrižan. Ne samo danas već svaki dan neka bude njihov dan. A oni to mnogostruko uzvraćaju. Njegujmo djecu današnjice jer oni će biti odrasli sutrašnjice!!! .. uvijek..

Vrijeme samoće...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Sto godina samoće roman je nobelovca Gabriela Garcíe Márqueza, koji je objavljen u Španjolskoj 1967. godine. Knjiga je postigla nevjerojatan svjetski uspjeh te je prevedena na preko 27 različitih jezika. Ovo djelo predstavlja najveće otkriće postmodernog stila pisanja. Postiglo je i komercijalni uspjeh, kada je postala druga najprodavanija knjiga u cjelokupnoj povijesti španjolske književnosti, odmah nakon Don Kihota.
Sto godina samoće Marquezovo je najslavnije djelo, na kojem je radio punih 15 mjeseci bez prestanka, otuđivši se od ostatka svijeta, u svojoj sobi zajedno s listovima papira, kojih je uvijek manjkalo, i cigaretama.
wikipedia








Živjela sam na margini života i sjećanja, sna i zbilje. To su bile godine previranja, studij, diploma, odvajanje od obitelji, odlazak u Švicarsku. Sredinom osamdesetih kupih knjigu Hundert jahre einsamkeit. Odličan njemački prevod, sto godina života jedne obitelji u Makondu, gradu izvan vremena, gradu pod nezaustavljivom poezijom kiša. Počela sam razmišljati o rodoslovlju, sto godina moje obitelji, rođenja praroditelja, prvi svjetski rat, između dva rata rođenja mojih roditelja, njihovi gradovi, kuće, stanovi. Dogodilo se mnogo toga prije mene, zadržali su ljepotu prostora u kojem sam odrastala. Odživjeh sto godina samoće razmišljajući o njima.
Samoća nije usamljenost, osjetih je kao milovanje. Osluhnuh zov tišine, začuh romor sreće, žubor veselja, sonatu ljubavi. Dogodilo se vrijeme samoće u dvoje...







u dvoje se ljepše sanja...


Dijana Jelčić …

6 po 6 i vikinški pogreb

betel.blog.hr

Joj, kažu, kad dođu oni f16 Ukrajini, pa kad razbucaju sve, od Novgoroda do Vladivostoka, joj kak bu Rusi najebali...
I poslali su, nekoliko..
I 6 "obučenih" pilota, jer ka, nisu mogli više jer ti Ukrajinski piloti slabo i nikako spikaju Engleski.
Moram priznati da nikad nisam čuo za pilote koji ne znaju Engleski, al valjda je u Ukrajini sve moguće.
Uglavnom, od tih pustih f16 i čak 6 pilota, poletio je samo jedan i srušio se..
Drugi je uništen kad je pokušao izaći iz hangara.

Joj, kažu, kad dođu oni ATACMS od 2 milijuna $ po komadu, pa kad pokažu kako cijena prati kvalitetu, ajoooj
i došli su, još prošle godine, ali...
Joj kad oni bidni Biden da dozvolu da tučemo po Rusima, al ne ovdi u Ukrajini gdje nas napadaju, već tamo u Rusiji, ajooj..
I dao im Biden, doduše neustavno, jer samo kongres može odobriti rat s drugom državom, ali zakoni odavno ne stanuju u Americi.
I ispalili oni, svih 6 koje su dobili, jer osim što su skupi, ATACMS-i su i vrlo rijetke zvjeri, koje Amerikancima trebaju i u bliskom i u dalekom istoku
a ispada da ih vojna industrija ne uspijeva naštampati kao npr. FED dolare.
Ali zlu nema kraja, zli i pokvareni Rusi oborili svih šest (doduše jednog su samo "ranili" pa je jadan i bespomoćan pao na negostoljubivo rusko tlo).

I što sad? Ispada da se suludi Rusi sad osjećaju kao hrpa debila, koji su prijetili paklenim sumporom, ako se samo usude...
Ali Biden se usudio, doduše sad Republikanci traže njegov opoziv. Ali Biden zna da će uskoro biti opozvan od samog života, pa si je želio prirediti vikinški pogreb, kako bi sa sobom povukao što više onih, svojih i tuđih, koji su planirali ostati poslije njega.

Glad...

mecabg.blog.hr

Ono kad baš ogladniš...

Urušavanje volje

nachtfresser.blog.hr

Ja sam nihilist
vraćam se na tvorničke postavke
uvijek sam bio
ali sam dijabolički opstajao
pod umjetničkim maskama.
Ništa smisla nema
nebo se uobičajeno ruši
nakon uvertire vjetra
mahnitih kiša
i bolesti bližnjih.
Nitko nikome ne može pomoći
produžetkom dalje kvarimo igru
ne mogu te spasiti, ne možeš me spasiti.
Kažeš opet će izbiti sunce
opet ću izbiti i ja
nasmiješen i optimist
sve se može postići
uz malo dobre volje.

Tako piše u izvještaju
hakiranog antivirusa....