novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

25

sri

01/23

Službeni podaci...

idemo-na-deng.blog.hr

...o Europskom višku smrtnosti
ili kako se to već prevodi
excess deaths
za vrijeme , a naročito u periodu poslije korone,
prema službenom tijelu koje se zove
Euromomo (European mortality monitoring)



Video koji tumači službene podatke, točnije komentira ih
i nevjerojatnu činjenicu da vlade i mediji šute o tim zapanjujućim brojkama



Malo o suncu

nachtfresser.blog.hr

Danas nas je opet sunce iznenadilo. Na kauču u kuhinji zadnje vrijeme držimo Jinov ručnik, jer obično odmah tamo skoči, kad se vratimo iz jutarnje ophodnje, ako se uspije izmigoljiti između nas, mokar i blatnjav. Danas je što bi se reklo bilo stabilno vrijeme i odmah čim smo stigli nakon šetnje išao sam nešto raditi u teamsima na kompjutor.
On obično brzo dođe i drijema u fotelji naspram lopte na kojoj ja sjedim, danas ga pak nema pa nema. Malo sam duže radio nego obično, jer sutra odmah nakon nastave idemo nekamo gdje nećemo imati interneta, zatim sam ga išao potražiti i imao sam što vidjeti, šef se sunča, doduše sunce je već počelo odlaziti.



Zatim se premjestio na balkon nadzirati teren oko kuće.



Uz lagani lavež opomene rijetkim prolaznicima...

susramlje

moody.blog.hr

licemjerje kao zaštitni znak
bilo kad je riječ o javnom klečanju, otpadu, radnicima, ili Zambiji...
Zanimljivo kako je "Senf" odrastao u Zlataru.
Barem se tako hvalio
#SamoPolako

Nigdje cvijeta

morskamorska.blog.hr



Foto: Morska

Bonace su zakon. Na nebu. Moru. Kopnu. Pod zemljom. Nadasve u nama ljudima.

Ponekad je dobro da se zatalasa. Uzburka. Uznemiri. Uzvrtloži. Jer poneki talog ostane na dnu. Poneki ispliva. Al sve se drugo razbistri. Kad je vidljivost dobra, lakše raspoznajemo. I odvajamo. Krupni otpad na jednu, sitni na drugu stranu.

Smeće je aktualno. Ono nepokupljeno po ulicama. Ali i ono drugo. Koje smrdi višestruko i višeslojno.
Ako smo principijelni, onda svoje stavove i uvjerenja ne mijenjamo kako "vitar puše." Ostajemo dosljedni po cijenu života.

Hoću li za svoga života dočekati nekoga tko će sjedit u visokoj fotelji. Ali volit ljude i ljudsko dostojanstvo više od vlastitog dupeta.

Bojim se da neću.

ZLATNI ZUB (ili O fiksacijama)

nessunodivoi.blog.hr


....
(Marta K.) ,,Emocionalna (ljubavna) fiksacija se odnosi na sklonost očuvanju obrazaca ponašanja, emocija i misli kojima se osoba služi, a povezano je i usmjereno prema osobi koja je na određeni način nedostupna. Ova fiksacija se često zna miješati sa osjećajem zaljubljenosti. Iz tog razloga osoba misli da je zaljubljena u nekog i da ga zbog toga ne može pustiti iz glave. Međutim, osjećaj zaljubljenosti traje od 2 tjedna do maksimalno 2 godine i to ako imate određeni kontakt sa osobom prema kojoj gajite navedeni osjećaj. Sve dalje od toga nije osjećaj zaljubljenosti, pogotovo ako završite vezu ili više uopće nemate ništa s drugom osobom. Upravo su osjećaji ti koji nas znaju zavarati te mislimo da je to sve ljubav.
Radom na sebi učite svjesno pomicati misli na sebe, određene aktivnosti i druge ljude. Kao da svjesno pomičete fokus na nešto drugo. U početku ovo može biti jako čudno i teško, no jednom kada izvježbate mozak da ovako radi, stvari postaju lakše".
….

Prelazim jezikom preko izbrušenog zuba. Gore lijevo petica. Uživam u glatkom odzivu. Skoro tri tjedna trpio sam nešto oštro, na mjestu ispalog, čokoladom s lješnjacima izbijenog zlatnog zuba. Danima sam pod jezikom nalazio sićušni oštri batrljak. Nije mi smetao nego kod žvakanja. Svako malo bi mi zarezao nepce. Nisam ni imao pojma da imam Zlatni zub. I uvijek je zimovanje kad mi se zubne konstrukcije urušavaju, ne znam zašto, cijeli jedan trodijelni most mi se odlijepio „last Chrithmas“.

Popraviti se ne može. Nema lijepljenja. 400eura je novi zub. Više mi je bilo stalo do termina koji sam izgubio kod zubarice. Bila me ona poslala na slikanje zuba, pa sam zaradio još puni tjedan da trljanjem jezikom pokušam ublažavati oštrinu. A i nije što je oštro nego što sam fiksiran na tu milimetarsku hrid u ustima. Dajem joj previše na važnosti, iako nije opasna. Al me tjera da ju stalno tražim, pronalazim i pitam se kad će olakšanje.

Jučer sam imao termin, dobar termin, nakon posla, da stignem bez nervoze. Radim privremeno na drugoj lokaciji pa mi nije ista logistika kretanja. Moram i tramvajem jer je kišica i mrak je pao. Učim mrežu tramvaja, godinama ju ne koristim, shvatim da mi odgovara od Trga pa onda desno, dolje. A dvije mi stanice jednako pašu. Obje sadrže isto hodanja ali jedan je put bez ikakva sadržaja. Biram prvu stanicu, proći ću i pokraj tvog ureda, pogledati gori li ti svjetlo, pa skinuti kapuljaču tek kod pizzerije. Za svaki slučaj, da me ne vidiš ako slučajno prozračuješ. Znaš da sam tamo rijetko, ne bih da me se preplašiš (nikad vise), niti da pomisliš da sam tu namjerno zbog tebe. Podstanarske poslove obavljam subotom, dok ti šetaš psa. Pretpostavljam da ga ti šetaš.

Na uglu ulice vidio sam dvije figure pred ulazom. Dvije žene. Viša nije mogla biti ti, ali ju je niža propustila i kada je viša ušla u vežu, učinilo mi se da si ona niža ti! Ta koja je propustila drugu, da si ti. Požurio sam, skoro sam potrčao, pomislio sam, ako si to ti, bezbolno ćemo se pozdraviti bez ikakve priče. Znaš da mi je i doktor i zubar tu i stančić moj znaš, pa alibi imam iako mi ne treba.

Bio sam prespor za sekundu, da sam samo malo brži bio, vidio bih tvoju figuru na hodniku, prepoznao bih te. Ovako sam sjene kroz ulazna vrata gledao i nisam mogao znati. Ti i ja na koji metar a između nas vrata koja otvoriti ne mogu. Ostao sam, stajao u mraku zgrade nasuprot, pogledao na sat i pomislio da ste i ti i klijentica vjerojatno došli ranije. Ti da se spremiš za nju a ona stigla prerano. Pa da ćete se za koju minutu popeti i upaliti će se svijetla. I da ću onda znati da si to bila ti i možda ćemo jednom pričati o tome. Pričat ću ti kako smo bili na metar-dva udaljenosti ali nisam mogao do tebe. Na puni sat ste se možda dogovorili.

Nisu se svijetla stana upalila, nisi to bila ti. Zapamtio sam trenutak i požurio prema ambulanti, iako sam želio znati jesi li to bila ti iza mutnog stakla.

Zadnji susret dobro smo odradili i bezbolno. Osim spomena rođendana. Zasmetalo mi je jako, vidio sam da glumiš pitajući me …“jeli ti ono rođendan prošao ili će biti?“. Nije mi kasnije dobro legao ni citat o „crvenokosoj i zelenokoj ljepotici“ ali nisam isprva shvatio tvoju provokaciju. Kasnije sam se sjetio gdje si ga pročitala. Da, ja sam ga bio napisao, ne ovdje na blogu, kojeg jako rijetko posjećuješ. Poruku si mi poslala, dobio sam ju.

Pozvao sam ja taj jesenji susret još ljetos, onda završio u bolnici pa zapravo odustao od njega. I onda ta tvoja vještičja crta! Nepogrešivo se aktivirala. A nisam ja taj koji tako zove tvoje vidovnjaštvo. Nego ti sama.
Veliš mi, da osjećaš da sam odustao od susreta, i da je to tebi OK. A naravno da sam odustao jer mi fokus nije više bio na tebi. To si nekako osjetila. Opet.

Ma uvijek to osjetiš. Uvijek!

Sada ti to mogu reći, bio sam bijesan na tebe kada si me prvi put zvala i pisala da želiš susret. Ljudsko-prijateljski, tako si rekla, jer da smo nekad imali sve a sada ništa pa me želiš ohrabriti. Jesi! Jednom si to rekla i oneraspoložila me gadno, ne znam kad to točno, ali meni ohrabrenje više nije više trebalo.

Ta tvoja vještičaja crta pokrenula se baš kada sam imao u fokusu samog sebe, posao, treniranje i druge ljude. U trenutku kada sam „pustio druge ljude u svoj život“. Kako si to samo osjetila!? Kako? Zato sam bio bijesan, zato nisam poruku ni otvarao tjednima (osim naslova i prvog retka koji sam vidio).

Susrete sam tražio da vidim mogu li se nositi sa sobom ako drugima dozvolim tamo gdje si ti bila. Nisu dobro prolazila naša pomirbeno-prijateljska druženja. Poželio bih te, ti si se čudila i zdvajala mojoj nezrelosti, kao da nemam pravo na želju. Zimski susreti su mi trebali radi putovanja na jug, odlaska na prvu trku nakon puno godina. Bio je tamo netko. Osjetila si da mi fokus nije na tebi. I prije jesenjeg rođendanskog susreta sam iskušavao sebe. Isto si me otkrila.

Osjećao sam nemire, nisam mogao otkriti što me vuče da mislim o tebi. Ljubav je prestala, prestao sam jaukati da me uzmeš pod svoje. A znaš i da sam se promijenio. Iznutra i izvana.
Vidjela si, osjetila si i čudila se. I rekla da si pomalo ljubomorna.

Kada god svoju pažnju usmjerim na događaje u okružju, na sebe i na ljude oko mene, više ne osjećam da boli mjesto gdje si u meni postojala. Nije to ostatak ljubavi nego valjda moja uobrazilja i sljepoća.

Ljudi koji su plaćeni da poznaju tuđe osjećaje nazivaju to fiksacijom. Ljudi koji su obučeni da prepoznaju tuđe osjećaje pa ponekad njima možda i manipuliraju. Neka im.

„Kada ti je ono rođendan“ susret me smetao tjednima. Žuljao, izazivao potrebu da ga izbrusim. Priznao sam si nemire, tražio odgovore i dobio ovaj zapis. Kao što sam tražio olakšanje od tog nesretnog nekorisnog ostatka zuba.

Tražilo me iznutra i da taj susret zagladim jer me ometao, čak me rezuckao.
….
Nije mi bilo ugodno priznati da je ono što sam romantično smatrao osjećajima prema tebi zapravo podražaj na tvoju nedostupnost. Tako uči definicija struke. Samo mi nikako nije jasno, kako si svaki put osjetila kada bih te se oslobađao? Da mi fokus više nije na tebi. Kako si osjetila? Ili je možda sve bilo jedna moja velika uobrazilja i koincidencija? Tvoji slučajni pozivi iz obzira i dosade?

Racionalan sam introspektivan i inteligentan. Rubno sam religiozan, ne koristim ni opijate niti pijem ni pušim. Radio sam dugo sa profesionalkom, naučio sam prepoznavati svoje osjećaje i razumjeti koji me postupci i odluke dovode gdje jesam.

Oboje smo bili potonuli u misteriju prepoznavanja i pronalaženja onog drugog. Nismo si znali objasniti kako se nismo upoznali dok smo se tražili.

A prolazili smo jedno pokraj drugog. Sjećam te se i iz kluba u kojem si provodila Badnju večer i sa puta u Veneciju. Sjećam te se, pitao sam se tko si i što radiš tamo. Ostat će mi nepoznanica zašto smo se pronašli i prepoznali. Ti možda znaš i kad bih te pitao, rekla bi da nije važno niti da znaš. I da nije ničega neobičnog bilo u susretu, osim moje potrebe da ga vidim važnijim nego je bio.

Neću nikad razumjeti tvoju vještičju crtu da osjetiš da se netko približava tvom kalupu u meni. Da prepoznaješ da mi pažnja nije više na tebi pa me onda dozivaš „onako, ljudski i prijateljski radi ohrabrenja“.

Morao sam ovo ispisati. Reći ćeš da sam okupiran tobom pa da je ovo još jedan od mojih (zakašnjelih) izljeva bijesa. I da je ovo moje pisanje baš dokaz. Znam da ga moram ispisati…“iznijeti ga na svijetlost da se kao rana posuši“.
….
Uživao sam jučer u otklanjanju smetnje. Ma i sada uživam u glatkoj caklini. Jezikom nalazim mjesto gdje je bio zub i više ne nalazim bol i oštrinu.

Hodao sam sinoć istim putem na povratku, sjetio se da bi mogao biti dan kada ideš na pisanje. Hvalila si mi se kako si pohvaljena, čak si imala aluziju na to što si jednom zaželjela da tamo zajedno odlazimo.

Ovaj put svjetlo u tvom uredu je bilo upaljeno. Opet pogledavam vrijeme, na pol je sata, nemam više pojma kako sada termine dogovaraš. Znam da si unutra i da ne osjećaš da stojim vani i znam da si u svom poslu. Usredotočena na sebe. Neznam jesam li pri prvom prolasku bio malo previše nestrpljiv, ili si ti došla nakon mene.

Sretan sam, miran i zadovoljniji. Znam da imam priču. Znam da sam veliki teret odvalio. Izbrusio mali oštri zaostatak, koji me tjerao da ga stalno opipavam. Znam da priču imam, da ju ispisati moram, i da će me ispisivanje osloboditi tvojih vradžbina.
......

DENIS – 17,5 GODINA…

nevenkagaragic.blog.hr



Sine moj mili – 17,5 godina Tebe nema. Toliko dugo, dugo nedostajes, jos citavu jednu mladost! I da, bas tako:

"Kad bi za svaku misao na Tebe iznikao cvet, golem vrt postao bi ovaj svet."

Ti Sine moj nedostajes… i svi moji Manojlovici iz rodne Slavonije…




"Nedostaju ti, govorila je.
To je tuga, a tuga nije nista drugo do suprotna ivica ljubavi.
Ljubav je sunce, tuga je senka koju ono baca.
Ljubav je opera, tuga je njen odjek. Ne mozes imati jedno bez drugoga.
Ali ako sledis tu tugu naci ces put povratka do ljubavi.
To jos sebi nisi dozvolila, a potrebno je da to uradis – na sopstveni nacin.
Zato placi, vristi, trci, spavaj, moli se ili pisi poruke u pesku.
Ali tuguj da bi mogla da se vratis ljubavi, zato je bolje obitavati u ljubavi."

(“Iskre nalik zvezdama”- Nadija Hasimi )

obećano...kućni ugođaj

hawkeye1306.blog.hr

5-650

kiša ne prestaje, kako je na Planini ne želim ni misliti
trebao bi pogledati, no uz svu želju, koljeno je otkazalo pa ništa od toga
ostaje mi mali krug kretanja...i kako sam obećao, kućne mace


malo crno zlo...teško je snimiti, no već je viđena u tisuću poza


tu je i ''mali'' rozi Micek, ogroman mačak, 6-7 kila
šape kao moj dlan...zaigran kao mačić, s tim pogledom, kao...neznam zašto
pa samo sam pojeo one šnicle od jučer koje ste ostavili na štednjaku :)


tu je i objava, od prije više godina, očito uzaludna...i ja
sve bliži starosti, ujedno i sve jednostavniji...ne trebam više ništa za sebe
samo da mladima, nekad, osvanu bolji dani, ne u irskoj...u domovini

Tortica... novogodišnja

fragmenti2.blog.hr








Uđem jučer u kuhinju - taman da ulovim tatu kako otvara kutiju mascarpone sira. Da zašto, pitam ga ja, da jer je htio vidjeti što je to, kaže on.
I što onda s otvorenim mascarpone sirom, nego usred noći peći torticu. Meni je sredina noći inače najmilije doba za peći tortice. A da što bi se pametnije i moglo raditi noći usred, je li...
A inače (drage li mi riječi inače - sva je inačljiva...), taj sir je kupljen pred Novu godinu, s lijepim rokom trajanja pa je bio jedna od stvari koje sam bez grižnje savjesti odbijala upotrijebiti u vrijeme koje sam prvobitno isplanirala. Hoću reći - nije mi se dala raditi torta za Novu godinu kako sam ranije zamislila, pa ju onda nisam ni radila. Nije mi se dala kuhati ni novogodišnja sarma, pa nisam ni nju kuhala. Skuhala sam ju tek ovog vikenda... i bila je prefina - sa slatkim kupusom, i nekako je puno 'novogodišnjija' bila ovog vikenda no što bi, pretpostavljam, bila prije četiri.
I, nju sam morala skuhati jer je kupus, također kupljen pred Novu godinu, prijetio samouništenjem, ali torticu s lijepim rokom trajanja mascarpone sira nisam još uvijek namjeravala raditi, no nametljivica se nametnula, pa što sad.

A dobra je, čak i ovako slučajna: malo je kinder pinguiastog okusa, iako pored sira, vrhnja i čokolade u njoj ima i jednako tako puno oraha i karamele.
Oko dekoracije se baš nisam trudila; nisam je namjeravala ni poslikati - ovo je tek jedna usputna, uz čaj... ali zato imam još jednu 'slučajnu' koja je prije skoro godinu dana (točnije - 20. veljače napravljena, 21.veljače objavljeno) samo kratko zabljesnula na blogu pa onda završila u skicama. Netko je nešto počeo gunđati (da može bolje, samo ne ukrašava i ne fotografira ili tako nešto...) pa sam ju ja odmah pomirljivo uklonila. No zapravo, šteta ju je, lijepa je, i ide mi sad već pomalo na živce što svašta nešto tako p(r)opuštam... bezveze... svakome...
Zato, evo, i nje ponovno.




______________________________________________________________________________________________


Tortica... i slučajna dekoracija
(21. 02. 2022.)

Ponovno s malinama. A kad je finoo...
I dekoracija je ponovno malo... ha - slučajna ;D
Bila je predviđena fina, s ukrasima od bijele čokolade, ali za to je trebalo malo više vremena kojeg se meni, barem ovaj put, na kraju ipak nije dalo trošiti ... tako da sam samo nabacala što mi se našlo pod rukom.
Tja, ako nekome smeta, nek' slobodno napravi bolje :P

















Nedostaje još samo fotografija, sutra ću poslikati, na kojoj se vidi kako izgleda kolač kojeg ostavite pet minuta nasamo s proždrljivim mačkom.
Ne ova tortica, ona je preživjela (mačora je preživjela, a druge... hm... :O), nego jedan manji kolačić koji je čekao da ga dovršim. Misliš da beštija spava, a on samo čeka da na trenutak napustiš kuhinju kako bi napravio štetu.
Prasac.


*****

Update:
:I









volim spavati

andrea-bosak.blog.hr

Već tri dana spavam do 14 sati i to mi paše jer mi brže prođe dan koji je tmuran. Naravno, skuham sinu večer prije ručak tako da može jesti kada dođe umoran i gladan od čisteći okućnicu za nadnicu koja nam dobro dođe jer možemo kupiti hranu.

rade borić na čelu kolone

supatnikll.blog.hr

da se štrajk smetlištara događao za vrijeme gradonačelnikovanja Mileta Fontane, Tomislav Tomašević bi se lancima vezao za kamion, Sandra Benčić i Danijela Dolenec bi legle pred buldožder na Jakuševcu, a Vili Matula i Urša Raukar, bi predvođeni Radom Borićem poveli užičko kolo

danas, kad se sve raspada zbog idiotskih rješenja gradonačelnika i četrdeset debila, radnike se tretira ko šaku jada iz Milanovićeve prispodobe o Srbima

zanimljivo je vidjeti komentare na lijevo orjentiranim medijima, to su oni na kojima se pljuje po Hrvatima, Hercegovcima, katolicima, nogometnim reprezentativcima, Thompsonu, braniteljima i sad po najnovijem djelatnicima čistoće

draga kolegica Smjehuljica, Bog jon da zdravlje, je napisala sve zašto se treba poštivati te radnike, jer znamo da je Smjehuljica razumna žena, i nikad ne bi podržala neki ološ na uštrb običnog građanina

za razliku od kolegice Smjehuljice, postoji gomila osoba nikakvog morala, i onih bitno smanjene inteligencije, u ovom slučaju lijeve orjentacije pa se ona grupacija koja je na vlast dovela Bandića, Milanovića i Tomaševića, koju kad ja navedem onda je to govor mržnje, obrušila govorom mržnje na djelatnike čistoće, proglašavajuć ih Bosancima koji bi se trebali vratiti otkud su došli, i na kraju najurnebesnije je to što poklonici možemosa djelatnike čistoće nazivaju uhljebima

eto napokon smo zahvaljujući briljantnim umovima zeleno crvene koalicije doživjeli da uhljebi skupljaju smeće po gradu

stvarno vaseljena takvih kretena ne vidje odavno

Sleafords Mods

potok42.blog.hr


Ohlađeni i ukočeni krug kretanja
i način života,
sa začepljenim žilama
i praznim srcem i želucem,
neočekivano je dotaknula protuberanca
iz korone glazbenog sunca - Sleaford Mods.

Iz mračnih, vakuumskih niša hibernacije
ispuzala je ritmična žudnja,
a mlazevi zanosa briznuli su kao olakšanje.
Bilo je to kao vječna opčinjenost
hladno-vrućim firmamentom,
kao neusiljeni pogled na dvorište
Bloka 5 Naselja Andrije Hebranga.



Cartoon Network Božić - YouTube prijenos uživo 2022 (HR)

magicmax.blog.hr

Cartoon Network je u prosincu 2022. oduševio korisnike YouTubea izravnim prijenosom božićnih specijala svoje animirane serije. Ponudio je iznimnu i prekrasnu priliku za besplatno gledanje izbora božićnih epizoda. Emitirao je 25 epizoda u petlji, koje su zajedno trajale oko 7 sati. Za razliku od prethodnih livestreamova, nije bilo bumpera, video isječaka i slično. npr. Scooby-Doo Halloween Livestream imao je jedan originalni ne baš odličan bumper, a za stream povodom 30. godišnjice emitiran je s punim epizodama, isječcima, lažnim reklamama i starim bumperama.

Tim su redom puštali:
Scooby-Doo, Where Are You! - That's Snow Ghost
Apple and Onion - Christmas Spirit
Powerpuff Girls - Twas The Fight Before Christmas
Dexter's laboratory - Dexter vs. Santa's Claws
Foster's Home for Imaginary Friends - A Lost Claus
Courage the Cowardly Dog - Snowman's revenge
Ed, Edd 'n' Eddy - Jingle Jingle Jangle
Billy and Mandy - Billy and Mandy Save Christmas
The Marvelous Misadventures of Flapjack - Low Tidings
Chowder - Hey, Hey, It's Knishmas
Codename: Kids Next Door - Operation N.A.U.G.H.T.Y.
Ben 10 - Merry Christmas
Teen Titans Go! - Second Christmas
Total Dramarama - The Tree Stooges Save Christmas
Tom and Jerry - The Night Before Christmas
Uncle Granpa - Secret Santa
We Bare Bears - The Perfect Tree
Clarence - Merry Moochmas
Adventure Time - Holly Jolly Secrets
The Amazing World of Gumball - Christmas
Craig Of The Creek - Locked Out Cold
Regular Show - The White Elephant Gift Exchange
Steven Universe - Winter Forecast
Bugs Bunny's Christmas Carol





Hvala na svakom komentaru! :)

Amerika protiv Amerike

astrosailor22.blog.hr

Opet poprilično vremena provodim u simtamanjima vlakom po granicama bivšeg
nam carstva, pa imam više vremena za čitanje. Bar nešto dobrog u tome!

"America against America" (Amerika protiv Amerike) je zanimljiva knjižica,
autorstva današnjeg ideologa Kine, Wang Huninga. Činjenjica da je u
promjenjivom intelektualnom krajobrazu moderne Kine preživio sve vladare, i
to kao politički savjetnik, ukazuje da se radi ili o vrlo savitljivom,
ili izuzetno sposobnom čovjeku. Ovo su njegove mladenačke uspomene iz
studijskog putovanja po Americi, kad je posjetio niz gradova i sveučilišta
u njima i gledao, učio. Došao je u Ameriku otvoren i gleda oko sebe, pišući
tekst koji mislim da dobro ocrtava i dobar dio njegovog pogleda na stvarnost,
koji je, koliko se to dalo u real-politici velike Kine, utjelovljen u
postupanju Kine prema vanjskom svijetu posljednjih desetljeća.

Wang Huning je sve vladare Kine pratio-i aktivno savjetovao-na svim putovanjima
van granica, a vjerojatno je bio osobno prisutan i pri većini njihovih susreta
sa vanjskim svijetom. Teško je i zamisliti koliku moć globalnog dosega taj
čovjek skuplja u sebi, a da je, stvarno, "samo činovnik".

U jednom od poglavlja piše o Amana komuni koju je posjetio. To je jedna od
povijsnih komuna Amerike, u ideji i razlozima postojanja slična Amišima, koje
je isto posjetio.

Vrlo je zanimljivo kako, tada mlad, Wang Huning gleda na činjenicu da je Amana,
za razliku od Amiša, koji su i dalje živa sila, postala više povijest:
"Činjenica da je Amana sada Nacionalno zaštićeno povijesno područje je ono što
ga čini najznačajnijim. Uči nas da u takvom okruženju (kao napredne,
kapitalističke SAD, koje su postale dominantne u odnosu na komunalni način života
koji je Amana promovirala), bilo kakav drugi izbor sustava vrijednosti postaje
povijest. Kada će dominantne američke vrijednosti postati povijest, ovisi o tome
da li postoji jača alternativa."

Zvuči zlokobno, ali je...realno. Naši ljudi bi rekli "tko jači, taj kvači", i
uz svu političku magiju i hohštapleraj, na dulje staze to pravilo drži. Kako
je netko pametno rekao, možeš neke ljude varati neko vrijeme, ali ne možeš
sve ljude sve vrijeme, negdje ćeš se poskliznuti i zatrest će se konop na
(stvarnim ili imaginarnim) vješalima, pa-pa. Što važi za pojedince, važi i za
cijele sisteme.

Za pravicu

rossovka.blog.hr

U nekoliko sam navrata pisala o tome koliko me iritira podcjenjivanje drugog čovjeka.

Pa kada ispod članka o štrajku radnika zagrebačke Čistoće pročitam komentar tipa – to je posao koji se može raditi sa 3 razreda osnovne škole, i kada se te iste radnike naziva smetlarima, e onda mi padne mrak na oči.

Za početak, nemamo svi jednake mogućnosti i uvjete za uspjeh i školovanje u životu. Gdje piše da netko od tih radnika nije mogao završiti fakultet da su mu okolnosti u kojima je odrastao bile bolje? Gdje piše da i danas ne žali zbog svojih neostvarenih snova, a da bi imao za život prisiljen je raditi krvav i težak i nezahvalan posao? Ljeti udiše neizdrživ smrad iz svih kanti za otpad i kipi od vrućine na užarenom asfaltu, a zimi se smrzava da bi njegov grad bio čist. I onda još treba doživjeti da ga se podcijeni kao čovjeka, jer nije dovoljno što radi u takvim uvjetima i što radi za malu plaću.

Pogledajte vi tu platnu listu. Teški uvjeti rada – 278 kuna mjesečno. 29 radnih sati subotom – 162 kune. Neto mjesečno – 5200 kuna. Za udisanje smrada, za težak fizički rad, za toplotne udare ljeti i smrzavanje zimi. Plus podcjenjivanje od strane spodoba koje bi trebale biti zahvalne tim ljudima što čiste iza svih i svakoga. Plus nerazumijevanje onih koji dolaze na posao u odijelima, sjede u toplom i klimatiziranom prostoru i zarađuju tko zna koliko puta više od ovih radnika.

Nije ništa drugačije ni sa puno drugih zanimanja. Nisu li ni naši liječnici, medicinske sestre, učitelji, odgajatelji, prodavači isto tako debelo potplaćeni za svoj posao? Samo, nabrojena zanimanja ipak uživaju barem nekakav ugled, a ove radnike treba gaziti jer eto rade posao za koje su dovoljna tri razreda osnovne škole, kako je to stilski dubokoumno napisala jedna gospođa u komentaru.
Pa dajte vi pljuvači, i vi kravataši, obucite samo jedan dan njihova odijela i odradite jednu njihovu smjenu. Možete recimo već sutra, nakupilo se sad smeća jer ljudi štrajkaju. Samo da na jedan dan pokušate shvatiti zašto štrajkaju. Mislim da bi im se prekosutra klanjali do crne zemlje.

Podrška radnicima Čistoće, iz sveg srca. U kojem god gradu radili. I onima koji imaju koliko god već razreda škole, i onima koji nisu dosanjali svoje životne snove. Ustrajte i ne dozvolite nikada nikome da vas podcijeni.

( fotka – index )


Novo poglavlje (Sve mi je jasnije...)

danielaland.blog.hr


Danas smo se susreli, srce mi je poskočilo kad si usporila hod, danas naime nisi ubrzala, bila si smirena, hitra, ali smirena, vidio sam te kako se smiješiš dok mi prilaziš, ali onako suptilno, moj je pogled bio dug i potražujući, a ti, ti si me pogledala kratko, slatko i nježno, sada znam, jasno mi je, ne postoji samo muški ponos, nego i ženski, a on je čak i čvršći, dugotrajniji, teško slomljiv, kao od čelika, no istina je takva da to ne posjeduju sve žene, zato, ah, ti, ti me bodeš i proganjaš i mučiš i ne mogu si pomoći jer ti...ti...ti!
Ali dala si mi malo snage i malo nade, iako sam trebao više, priznajem jesam, ne bi ti to rekao onako javno, uživo, ali da, samo sam želio da mi kažeš nešto više od bok, jer rekla si mi bok, u prolazu, i to mi je popravilo dan, to mi je dalo nadu, snagu, Bože, osjećam se kao nov čovjek!
Ja ovakav, da čekam samo to bok, da čekam samo pogled i tvoj mig, tvoju suglasnost, to je sasvim ludo?!
A moram ti reći da sam ti se odlučio predati, ali ne onako kako ti misliš, sada mi je jasnije da ću ja, baš ja morati poduzeti konkretne korake,
da ću te morati oteti od tuge i gluposti, da ću morati postati čovjek koji ti daje svijet na dlanu, jer manje ne zaslužuješ.
A i ne želim ti dati manje. Sve mi je jasnije...jasnije...

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum