Blog.hr

ned

02/26

Ko sem lovila trenutke za sebe
sem našla večno lepoto,
kraljice vseh kraljic.
Ostal je le nasmeh na obrazu
in iskrice v očeh.
Razlaga ni potrebna,
saj vsak razume tako
kot njemu ustreza

Foto: moja osebno

Osmijeh nedjeljom

stella.blog.hr

Vikendom se Lastavica brine za humor.

Streets Of Minneapolis

radivjetra.blog.hr

IZRAEL moje mladosti,2

komentatoricamicaa.blog.hr

slika s pasoša

Bez uljepšavanja života, kibuc je sjajno mjesto za rad, prijateljstva, ples, razgovor i slobodu. Pa i za seks koji je bio vrlo prisutan u tzv volonterskim kibucima (EIN GEDI ) u kojima se uspostavljalo puno veza
među volonterima , s lokalcima a sve su bile relativno kratke, gotovo filmske. Dok traje-traje i to bez ikakve osude , jer izolacija u zajedništvu , zajednički rad uz osjećaj da se radi "nešto posebno i vrijedno" uvjetovali su i takvu predodžbu seksa.
ŽENE
vrlo često, ali ne i obavezno imaju pokrivenu kosu maramom a to je dio i vjere, ali i skromnosti i bračnog statusa. Prema tradicionalnom vjerovanju, udate žene ne pokazuju svoju kosu u javnosti jer se kosa smatra intimnim dijelom ženstvenosti rezerviranim samo za supruga. To je samo detalj : Židovi vole i jako cijene svoje žene , neusporedivo s našim današnjim statusom braka. Žene nose marame, šešir ili perike jer se smatra, da perika nije prava, njena kosa.. Više je ovo religijska nego etnička obveza.
muškarci nose na glavi kipu , podsjetnik da Bog gleda odozgo ,a vjerska odlika je brada i "peot" one lokne, zalisci sa strane lica. Kod sasvim malih dječaka vidi se kipa i formirane lokne.
NEMA DODIRA , nema fizičkog dodira između muškaraca i žena koji nisu u braku pa ni rukovanja ni plesa u kojemu se tijela dodiruju. Ideja je " seks je dobar " ali i previše moćan da bi bio slučajan . U braku, seks je MITSVA ili sveta dužnost , ne tabu, nego svetinja doslovno

BRAK je gotovo pa ugovor a ne romantična ideja makar se ponekad posreći u novije vrijeme često i ljubav , ali uvijek mladoženja preuzima odgovornost za sve . Još uvijek neobično je ples na svadbama : naravno, da u vrijeme boravka u kibucu nisam bila ni blizu židovske svadbe ,ali večernje sjedeljke i razgovori zašto je nešto takvo pa i kasnije moje silno zanimanje za Židove i običaje dovelo me do spoznaje, da muškarci i žene za vrijeme svadbe bivaju odvojeni u svom veselju.Ali, naglašeno je da svi moraju biti veseli., jer, radost je vjerska zapovijed zato muškarci više SKAČU međusobno i luduju na svoj muški način
Na slici stariji muškarac vjerski ili obiteljski vrlo značajan pleše s mladenkom a među njima je traka koju oboje drže : on predstavlja zajednicu , daje blagoslov, poštovanje pokazuje a sve to kroz pojam identiteta : preživjeli su progone ,asimilacija bi značila nestanak, a svako pravilo je sidro postojanja.
SHABBAT SHALOM
Za Židove, šabat ima, naravno, duhovno značenje a u isto vrijeme i veliko značenje za obiteljski život. Budući da je puno toga zabranjeno činiti na šabat, obitelj se nužno okuplja, moli i razgovara o obiteljskim pitanjima, jer je na šabat zabranjeno voditi poslovne razgovore. Šabat, naravno, počinje od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu, jer za Židove inače dan započinje večerom. Još dva sata prije sumraka žena pali svijeće, ide se u sinagogu, a onda vraća kući gdje uz molitvu i čitanje Pjesme nad pjesmama bude “doček šabata”. Slijedi svečana večera za koje domaćice ispeku dvije hale , pletenice kruha koje domaćin dijeli ukućanima da se prvi zalogaj umoči u sol

u tom "svetom vremenu"postoje zabrane koje se poštuju a tiču se dnevnih aktivnosti i jela .košir hrana je obaveza, Zabrane se odnose na rad sa strujom ( pranje rublja, usisavanje podova ) , na vožnju automobila, na pisanje, telefoniranje i kuhanje. Meni, nama došljacima te situacije su bile nevjerojatne,ali smo doznali, da žene Palestinskih obitelji ( a živjeli su tada u istom kvartu ) obavljaju te nužne, kućne poslove za vrijeme šabata.
Dozvoljeno je : pjevanje, seks, vino, obitelj, razgovor u obitelji. Samo radost i ugoda.
Kod nekih obitelji postoje dva sudopera, dva hladnjaka, dva seta tanjura i pribora za jelo zato nikad MESO i MLIJEKO ne jesti istim priborom a ni držati ih u istom hladnjaku.
.-.-.-.-.-.-
Ovo su moja sjećanja ,
veliki dio sam doživjela, mali sam prepričala s mojom prijateljicom iz tog vremena koja je zaposlenica u Bet-Israel , koliko sam se trudila oko Erike koja je plakala noću i zašto sam Arona hranila malom žličicom nisam pisala. Ali sam kroz svoj boravak shvatila, da su djeca uvijek djeca a ne mali ljudi koji će narasti veliki. Zahtjevni, vezani uz nepoznatu mene ili nas s jezikom koji nije zajednički , a ipak nužan za sporazumijevanje.

JEDNOJ MAČKI

starrynight2022.blog.hr

JEDNOJ MAČKI

Zrcala nisu tiša, tako meka
Ni zora nije kada se prikrada;
Kao pantera spokojno se vladaš,
Što nam je dano motrit iz daleka.
Neobjašnjivi zahtjev božji hoće
Da tražimo te i slijedit ga valja;
Od Gangesa i od zapada dalja
Tvoja je tajna ohole samoće.
Povijaju se rado tvoja leđa
Pod milovanjem mojih ruku lijenih;
Od onih dana već zaboravljenih
Oprezna ljubav ruke te ne vrijeđa.
U vremenu si drugom. Tvoj svijet ima
Zaokruženi opseg, ko u snima.

sub

01/26

"Jutro poezije" - Maja Cvek

luki2.blog.hr

Maja Cvek, rođena je 1. 5. 1950. u Zagrebu, gdje se školovala i gdje i danas živi i stvara. Piše poeziju na standardnom književnom jeziku i na kajkavskom – zagrebački urbani kajkavski i varaždinski idiom.
Uspješno sudjeluje na pjesničkim natječajima diljem Hrvatske, a pjesme su joj objavljene u više od 70 zbornika, u Časopisu za književnost, umjetnost i kulturu Kaj, te u raznim glasilima. Pjesme objavljuje na Facebooku, u grupama Moj Zagreb i Ujedinjeni kajkavski emirati. Također vodi glazbeno-poetske tribine i surađuje s Knjižnicama grada Zagreba, o kojima je pisala pet godina, u sklopu suradnje s Centrom za kulturu Trešnjevka.
Svoje stihove govorila je na radiopostajama Velika Gorica, Sljeme, Zelina, i Radio Martin, te na HTV-u (Dobro jutro Hrvatska) i TV Mreža u emisiji Prema izvoru.
Također je nekoliko njezinih pjesama uglazbljeno. Članica je ZAMP-a, Hrvatskog sabora kulture, Kajkavskog spravišča i Collegiuma Hergešić.
Uz pjesme na standardnom književnom jeziku i na kajkavskom jeziku, objavljeno je i nekoliko njezinih proznih radova, a 2016 g. natjecala se svojom kratkom pričom za Večernjakovu Nagradu Ranko Marinković.
Osim raznih nagrada, dobitnica je Priznanja i Pohvalnice Hrvatskog sabora kulture za pjesništvo na dijalektu kao i za kratku priču na standardnom književnom jeziku.
Hrvatski sabor kulture dodijelio joj je 2017. g. Plaketu Mihovil Pavlek Miškina za pjesništvo na dijalektu.
Objavila je sljedeće knjige:
Za moju dušu, 2002., Trenuci sjećanja, 2004., Osmijesi srca, 2005., Zagrebački vez, 2008., Zavuzlane senje, 2011., Šprehe zagrebečke, 2017., Nepravde rano stasaju (kratke priče), 2021., Tkanice života, 2023. i Tri istine, 2025.

Tako je Maju Cvek predstavio Željko Buklijaš, voditelj "Jutra poezije".
Maja Cvek je danas predstavila svoju zadnju zbirku poezije"Tri istine". Ciklusi pjesama su o duši, Zagrebu, kajkavski krug.....Urednica je, naravno, divna Darija Žilić. Bravo! Maja je baka Matije Cveka. Eto još jedna umjetnička obitelj:)))

Lijepo, začudno i interpretatovno posebno! Pjesnikinja je odlično napamet govorila svoje stihove. Bravo Majo.....

Fotke:

Maja i Željko.....

Maja i ja....

Baš se ovih dana osjećam dobro.....

Ljubim!

Ps: Hej, skoro sam se zaboravila pohvaliti "ulovom" s Dolca:

Malo cvijeća.....

Banane za 1 euro.....:))) Morat ću češće na Dolac.....:)))))

I smokve (suhe)... Predobro! Šećerko ne luduje, dobro je - pa valjda smijem malo.....Ali, oči...Oči bole.....:((((

Ljub!

Moj stih za tebe....

taango.blog.hr

...

sewen.blog.hr

Čekam je danima da se javi,
Da opet stilski zadavi...
Evo i zima se stišava već,
I na litnje vrime ćemo preć
A nje nema, ka da se skrila,
Da nebi s nama pila!
Ima li ovoj potrazi kraja?
Ljudi, di je Dinaja?

Malo me i briga steže,
Ipak nas neko vrime veže,
Jel bolesna i jel se liči?
Drugarice to na te ne sliči!
Daj nam znaka da si tu,
Samo misli mira tribaju...
Da potraga dođe do kraja!
Dinaja...

Nekdo kot Ti

modrinaneba.blog.hr

sjetno

agava505.blog.hr

moja sjeto,
kad će cvijeće,
kad će ljeto...

...nije cviće na terasi
da okiti stare zide
već da našu ljubav krasi
sve do zadnje kose side...

( klapa Intrade i Tedi Spalato ...)

Tihi trenutek

modrinaneba.blog.hr

Ta trenutek.
Ta tihi “zdaj sem tukaj”

Foto: moja osebno

Noć muzeja bez muzeja

nachtfresser.blog.hr

Zanimljiva najava noći muzeja dovela je do odluke prošetati do Art kvarta "Benčić" središta svih zbivanja. Lijepa šetnja za nas troje, skupine ljudi, dolazak oldtimera nije slutio na razočarenje. Osoba koja mi je ipak najčešće padala na pamet je prvi ravnatelj muzeja suvremene umjetnosti (MMSU) na novoj lokaciji, čovjek koji umjetničkoj Rijeci itekako nedostaje, Slaven Tolj.
Čovjek nas je razmazio, doveo Daniela Richtera i Ulaya između ostalih, čovjek kojije otvorio muzej s retrospektivom Toma Gotovca...
I što sad imamo, izuzetno kičasto osvijetljen sporedni ulaz (prema art kvartu) kroz prozor vidimo unutra kite se drvca, to je valjda jedna od najavljenih kreativnih radionica... Jin i ja nismo ulazili niti smo išta pitali, vidjeli smo da je jedino dobro osvjetljena suvenirnica i blagajna, uostalom ljudi su hrlili u gradsku knjižnici, tamo je očito bio muving i uz zbilja vrijedne oldtimere, šteta što mi fotografije nisu uspjele, uz vječnog Caddilaca dominirao je autoiz filma "Povratak u budućnost", nisam znao, pa je drugarica pitala tipa koja marka, opet nisam čuo, samo sam razumio da je tvornica propala, ništa iznenađujuće u vrijeme opće bezidejne dekadencije (ona prije drugog svjetskog rata je imala i svjetlih uzleta)...

I za kraj, kada uz muzej za cvijeće, identičnu imamo mi u kupaonici, našli na otpadu, prebojali, uredili :P

NAŠA NAMA

zemlja2.blog.hr

Nama u Ilici 4, objavila je plakat kojim je
najavila zatvaranje robne kuće i objavila rasprodaju robe, uz velike popuste.

Nama ( Narodni magazin) u Ilici nastala je 1945, nacionalizacijom robne kuće “Kastner&Ohler”.
Nije to bila jedina Nama u Zagrebu, a Name su
postale najveći lanac robnih kuća u Hrvatskoj.

Nama u Ilici bila godinam u stečaju te je prodana na
e-dražbi nekretnina, krajem prošle godine, za 17,25
milijuna eura , splitskom “Izbor Šesti”.
Prodaja je uslovljena zadržavanjem 160 radnika i zadržavanjem postojeće djelatnosti naredne 2 godine.
Nama u Ilici bila je prvi zagrebački trgovački centar.

/Foto Nama/

/Foto Nama/

Kultni trgovački centar kojeg su Zagrepčani doživljavali kao svoju baštinu. Prodaja nosi neizvjesnu sudbinu ovog zagrebačkog dragulja koji je u registru kulturnog dobra grada.

Međutim, trgovački centar ne postoji od 1945.
Svoje početke može zahvaliti bečkim trgovcima Carlu
Kastneru i Hermanu Ohleru, koji su u Zagreb došli još
1879. Odsjeli su u hotelu “K caru austrougarskom” u Ilici 4. Bio je to luksuzni hotel na dva kata, kojeg je sagradio 1837. zagrebački poduzetnik Teodor Demeter.

/Zagreb 1930. Foto iz fundusa Vili Patz/

Trgovci su u Zagrebu imali trgovine na nekoliko adresa,
kao Mesnička 1, Ilica 16, a da bi na kraju došli do željene adrese Ilica 4, gdje su kupili i preuredili hotel u dućan.
U početku je to bilo samo prizemlje, a kompletna adaptacija bila od 1911.-1913.
Nastao je prvi trgovački centar u Zagrebu.
Adaptiran je u stilu rane moderne/art deco. Postao je zagrebačka ikona.

/Foto Sandra Simunović/Pixel/

Zagrepčani su bili i još jesu, vezani za svoj centar Namu, ali su je godinama zvali “Kastnerelerica”
Dućani Kastner&Ohler zadržali su se u Austriji još danas .

Klimatološke igre riječima

baton.blog.hr

Počelo je s "globalnim zatopljenjem", ali to nije moglo potrajati jer kad bi došla zima onda bi trebalo i moralo biti "globalno zahlađenje", a to Joža nebu išlo! Jer nije politički korektno.
Stoga ovih dana, kad južnu hemisferu žeže toplinski udar od +45, to su klimatske promjene
istovremeno temperature od -45 na sjevernoj hemisferi se nazivaju polarni vortex.
Ali ako izmjena godišnjih doba više ne igra ulogu i ljeta nisu ljeta a zime nisu zime
kako se polarni vortex ne događa u turističkoj sezoni a klimatske promjene u to istom periodu, ali australijskoj zimi?

Treba li stoga zaključiti da će se buduća ljeta zvati "klimatološke promjene" a zime "polarni vortex?
Jer ako je to tako, kak bu mo zvali jeseni i proljeća?

Znate li kako to da su Stari Rimljani imali samo deset mjeseci u godini, a trajali su baš kao i naši 30 ili 31 dan?
U onih 60 dana zime, za Stare Rimljane nije se događalo ama baš ništa, nit su se vodili ratovi, nit su odvijali poljoprivredni radovi!
Stari Rimljani stoga nisu vidjeli razloga bilježiti te dane, već su ih jednostavno zanemarili.
Zanemariti nešto neproduktivno nije greška već dobra ideja. Ne mislim naravno da i mi zanemarimo zimu, jer naše zime imaju događaje, poput Europskog prvenstva u rukometu itd.
Ali mogli bi zanemariti polarni vortex, jer od njega nikakve koristi, to je samo zimska snježna radost, dok su klimatske promjene u ovo isto doba na južnoj polutki tek tenisko hebeno sranje, pogotovo za Đokovićeve godine! A to što je i Alcaraz povraćao? Ma ovi današnji klinci su zaništa! Evo nijedan naš ročnik ne uspijeva proći liječnički pregled, svi anemični! Od koga su to vidjeli i čulu da mi je znati...