U našim najmračnijim trenucima ne trebaju nam rješenja ili savjeti. Ono za čim čeznemo jednostavno je ljudska povezanost — tiha prisutnost, nježan dodir. Ove male geste su sidra koja nas drže stabilnima kada nam se čini da je život previše.
Molim te, ne pokušavaj me popraviti. Ne preuzimaj moju bol niti odguruj moje sjene. Samo sjedi pokraj mene dok proživljavam svoje unutarnje oluje. Budi mirna ruka koju mogu posegnuti dok nalazim svoj put.
Moja bol je moja da nosim, moje bitke moje da se suočim. Ali tvoja me prisutnost podsjeća da nisam sam u ovom ogromnom, ponekad zastrašujućem svijetu. To je tihi podsjetnik da sam vrijedan ljubavi, čak i kad se osjećam slomljeno.
Dakle, u tim mračnim satima kada izgubim put, hoćeš li samo biti ovdje? Ne kao spasilac, nego kao suputnik. Drži me za ruku dok ne svane, pomažući mi da se sjetim svoje snage.
Vaša tiha podrška je najdragocjeniji dar koji možete dati. To je ljubav koja mi pomaže da se sjetim tko sam, čak i kad zaboravim.~

Volim te kad pričaš