nedjelja, 24.11.2024.
Drvo
subota, 23.11.2024.
Devet
Trebaju li ljudi opet jednom uzeti vile i druga oruđa pa se silom izboriti za pravicu?! Zbilja ispada da trebaju. Jer ova razina pljačke, kakva se u nas događa, zaista je besprizorna, doslovno najcrnja pornografija koju ni oni najjačeg želuca nisu u stanju gledati. Ali što je s ljudima u sustavu, zašto svi šute? Zašto je, na koncu, šutio i Julije Meštrović?! O njemu se piše da je odolijevao pritiscima, ali je na kraju ipak morao otići. Ja u tome vidim samo nečasnu šutnju iz oportunizma, ništa drugo. Zašto tolike tisuće unutar sustava šute?! Jesmo li došli dotle da Abraham ne može Jahveu prikazati ni pedeset, čak ni deset zaista poštenih ravnatelja, voditelja odjela, liječnika u cijelome zdravstvenom sustavu?! Jer oni koji šute iako znaju, koji šute iako sumnjaju, nisu zaista različiti od onih koji sudjeluju.
"Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom. Nato se Abraham primače bliže i reče: 'Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?' 'Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih', odvrati Jahve, 'zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto.' 'Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu', opet progovori Abraham. 'Ja, prah i pepeo! Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?' 'Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet', odgovori. 'Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?', opet će Abraham. 'Neću to učiniti zbog četrdesetorice', odgovori. 'Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda samo trideset?', opet će on. 'Neću to učiniti', odgovori, 'ako ih ondje nađem samo trideset.' 'Evo se opet usuđujem govoriti Gospodinu', nastavi dalje. 'Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?' 'Neću ga uništiti', odgovori, 'zbog dvadesetorice.' 'Neka se Gospodin ne ljuti', on će opet, 'ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?' 'Neću ga uništiti zbog njih deset', odgovori."
petak, 22.11.2024.
While My Guitar Gently Weeps
utorak, 19.11.2024.
Budućnost
Rekao sam ti: pogledaj,
upravo ustajem i odlazim po vino,
onaj trenutak kad ćemo se kucnuti čašama
još je u budućnosti,
sada tek ustajem, gol, kao od majke rođen,
uzimam vadičep i zabijam ga u pluto,
budućnost se primiče,
već je sasvim blizu,
omatam papirnati ubrus oko vrha boce
i točim crvenu tekućinu u čaše,
budućnost još nije stigla,
još nije stigla,
gledaj me - s dvije vinske čaše dopola pune
pažljivo sjedam do tebe na krevet,
evo samo što nije, samo što nije stigla
ta budućnost,
i onda se kucamo i ja ti kažem:
pogledaj, budućnost od maloprije pojavila se,
došla je,
sada živimo tu budućnost.
Ti se smiješ,
a smiju se i tvoje grudi,
sinhrono,
vino je trpko,
odzvanja ponoć i godina gospodnja 1991.
prelazi upravo u 1992.
u studentskoj sobi na Cvjetnom.
Vino nas je omamilo i ja ti čitam svoje pjesme o smrti,
sve su moje pjesme o smrti,
i dok tako čitajući slušam vlastiti glas
kako odjekuje iz sve veće daljine,
kako se udaljava naspram sve dublje i sve neproničnije budućnosti,
zaboravljam tko sam,
koja je moja povijest
i u beskrajnoj mreži priča koja je moja.
Na kraju ostaje još samo
neko čudno zujanje,
sve glasnije zujanje,
prodorno, sveprisutno, iz dubine svega,
i ja se najednom prenem,
ležim u krevetu,
vani je tama i gusta se magla spustila na sve.
Tek, mutno se naziru lanterne u parku
i udaljena gradska svjetla.
Ne znam koje je vrijeme,
koja je budućnost došla
i kome.
subota, 16.11.2024.
Slika govori tisuću riječi
