srijeda, 25.12.2024.
Stepenice za raj i pakao
Dolje u pakao ili gore u raj, a istim stepenicama. Tako nekako ispada ova naša stvarnost. Možemo je vazda gledati na ta dva načina, baš kao ovu dolje otpičke varku. Podsjeća to na onaj bend za svadbe i sprovode. Što sam stariji, sve više zaista na taj način promatram svijet oko sebe i u sebi - kao dvosmjernu cestu čiji smjer ovisi samo o perspektivi koju smo odlučili zauzeti. Ono što nam naša mentalna percepcija složi, naloži, uloži, založi, razloži ili na ekran svijesti položi, to ćemo vidjeti kao dinamički obrazac koji se predstavlja kao zbiljnost, vrlo slično filmu koji se bazira na 24 sličice u sekundi. Stvar, naravno, nije tako jednostavna kako se ovdje prikazuje jer znamo da se ljudi masovno zavaravaju kako su, na primjer, uložili upravo na porođenje Isusa Krista i, posljedično, na njegovo uskrsnuće par mjeseci kasnije. Ulaže se u beskonačan broj hazardnih opcija koje - baš poput droge - privremeno daju rezultat ili predah od strave života. A onda opet, Nečastivi nerijetko ulaže umjesto nas pa to daje stravu života, mnogima kroz cijeli život, baš kao da su prokleti.
Hazardne su opcije uvijek one opcije za koje nismo sigurni da će nas dovesti do kraja puta, otprilike kao da iz Zagreba krenemo autobusom prema Splitu pa zaglavimo kod Macole. Slušali smo i čitali o posebnim pojedincima koji su se ufali u (personalnog) Boga, utjelovljenog u ovo ili ono povijesno ili metapovijesno biće - tim je pojedincima navodno uspjelo doći od Zagreba do Splita po velikom snijegu a da ne zapnu kod Macole. Nitko se od nas, međutim, ne pronalazi niti osjeća takvim pojedincem. "Prijatelj Savao, ili hebrejski Šaul, koji se na Cipru odlučio po latinski nazvati Pavlom, pričao mi je jednom o tome kako je na putu za Damask susreo Isusa koji ga je upitao zašto ga progoni. Kune mi se da je to istina, da ništa ne izmišlja." Katkad nam se, tako, drugi kunu da treći ne lažu, a katkad se i drugi kunu da ne lažu. Na nama je da vjerujemo i da se ufamo.
Veći sam dio života proveo u razabiranju tko ne laže, a tko laže, vjerujući i ufajući se u svoju intuiciju. Do svoje 22. godine smatrao sam se što ateistom, što nihilistom, iako su mi svi parapsihološki fenomeni oduvijek, dakle još od vremena djetinjstva, bili sami po sebi razumljivi i moja je vjera u njih postojala sasvim neovisno o mojemu ateizmu/nihilizmu. Od 22. godine nadalje dogodio se u meni velik preokret onog dana kad sam saznao za Sathyu Sai Babu, južnoindijskog duhovnog učitelja kojeg mnogi Indijci kao i milijuni diljem svijeta smatraju avatarom (avatâra na sanskrtu znači silazak, advent, došašće), tj. utjelovljenim Bogom. Sathya Sai Baba probudio je moju vjeru, moj intuitivni osjećaj za Isusa Krista. Također i za cjelokupno ezoterijsko i okultno naslijeđe čovječanstva. Doslovno kao da se u meni otvorila jedna nova dimenzija, dimenzija Duše, nakon čega više nikada ništa nije bilo isto. Tako je ostalo do danas, to se nije promijenilo. Zahvaljujući toj novoj dimenziji u mojem su se vidokrugu svijesti pojavili Ramakrishna, Vivekananda, Yogananda, Huang Po, H.P. Blavatsky, Rudolf Steiner, Jiddu Krishnamurti, Ramana Maharshi, Nisargadatta Maharaj, U.G. Krishnamurti... I Carlos Castaneda, naravno. Ali, također, i Franjo Asiški, Tereza Aviljska, Toma Akvinski, Ibn Arabi, Padre Pio, Majka Tereza...
Zbog svih njih ja nisam zapeo kod Macole, gdje postoje sve blagodati za ugodnu zabavu i za sve ono što je potrebno čovjekovu tjelesnome biću, već koji kilometar dalje, na nekom neobilježenom mjestu, gdje snijeg nemilice pada i sve se rute i kote iz sekunde u sekundu brišu s lica zemlje, iz svih sustava i također iz samoga uma. I sad vi vidite/odlučite gdje je najbolje zapeti. :)
nedjelja, 22.12.2024.
Molitva za oprost
"Ovaj bi tekst trebao započeti izrazima sućuti roditeljima ubijenog djeteta u osnovnoj školi u Prečkom. Riječi kojima bih to izrazila u ovom trenutku nemam. Učiteljica se bori za život, ne znam u ovom času je li joj to uspjelo, zbrinjavaju se ranjena djeca. Napadač je, saznajemo, maskiran ušetao u školu, naoružan hladnim oružjem, s namjerom da ubija. Napadač je znao da u školu može ušetati s nožem i naoružan, da nema barijere koja bi ga u tom pohodu mogla spriječiti.
Imao je psihičke smetnje, doznajemo. Znali smo to i bez izjave ministra. Znali smo i znamo, kao što je znao i napadač, da su škole nebranjene. Sve edukacije, radionice i nulte tolerancije nasilja nisu mogle spriječiti ovaj užas. Količina agresije koja je metastazirala u društvu, intenzitet verbalnih i fizičkih napada na djelatnike škola, nedovoljna spremnost da se agresivna ponašanja ozbiljno i bez iznimke sankcioniraju pokazuje nam da svi mekani i asertivni pokušaji padaju u vodu kad se dogodi ovakva tragedija.
Da, upadaju psihički bolesne osobe i u branjene ustanove, ali ne odmaknu daleko. Škole su nam i prije ovog napada bile izložene agresiji svake vrste, neozbiljno shvaćenoj i nesankcioniranoj. Učenici i profesori trajne su žrtve nasilja, vršnjački bullying i roditeljske prijetnje njihovi su svakodnevni pratioci. Počinitelji znaju, kao što je znao i ovaj, da je škola nebranjena. Možda će se nekome u ovom trenutku činiti bezosjećajnim uspoređivanje masakra i položaja škole u društvu, ali ta ranjivost i nebranjenost, nespremnost za ozbiljno kažnjavanje agresije učinila je, između ostalog, školu u Prečkom savršenom metom.
Pišem ovo, dakako, iz pozicije učiteljice, do srži potresena, prisjećajući se, posve ljudski, svih trenutaka kad smo ja ili moji kolege osjetili da nam nitko ne čuva leđa i da ne možemo obraniti ni djecu koja su nam povjerena. Što god tko mislio o učiteljima, a misli svatko što mu se prohtije, u napadu će najprije krenuti zaštititi učenike. Kakav god kaos da bio.
Što je bio motiv ovog divljačkog napada ne znamo niti je važno. Traženje motiva može biti interesantno policiji, može i psihijatrima, ali znamo sa sigurnošću da ne postoji nikakav motiv da se ubije u školi sedmogodišnje dijete i u luđačkom pohodu rani još pet, šest, sedam. Traženje motiva upravo je uvredljivo. Uvredljivo je pomalo, a znam da sam emotivna i ne posve racionalna, spominjanje psihičke bolesti. To što čovjek ima problema s mentalnim zdravljem ne znači uvijek da je neubrojiv. Obukao se da ga se ne prepozna i otišao tamo gdje je znao, ponovit ću, da ga nitko i ništa neće spriječiti. Nema to puno veze s mentalnim zdravljem, to je posve jednostavna računica.
Osobe s poteškoćama mentalnog zdravlja, uostalom, puno su, puno češće žrtve, nego počinitelji. Jasne, brze i nedvosmislene kazne za svaki oblik agresije, bez iznimke, vjerujte mi, a znam jer sam puno o tome učila, razumiju i puno primitivnija bića od nas. Škole su nam već odavno pod otvorenom vatrom. Naši učenici, moji kolege i ja. Što god napravili ubuduće neće vratiti život ovog djeteta niti će njegove roditelje zanimati što se po tom pitanju poduzima, ali znajte, škole su nam nebranjene. To već dugo osjećaju i oni koji napadaju i oni koji se bespomoćno brane.
Da je ovo neki drugi tekst bijesno bih tu stala, ali ovo nije neki drugi tekst. Ovo je vapaj. Dragi roditelji tog malog pačeta kojem je potpuno užasno, besmisleno i posve nepojmljivo oduzet život, ja i dalje nemam riječi kojima bih izrazila sućut, niti vam je to važno, niti ćete ovo pročitati, niti mogu reći da su moje misli s vama. S vama je cijelo moje biće koje je moglo biti na mjestu te učiteljice i makar zna da je besmisleno, moli za oprost."
Tanja Mravak
petak, 20.12.2024.
Narodi nam se kralj na breskvi
utorak, 17.12.2024.
Nebo, sateliti
Pretpostavimo li da su "dronovi" iznad američkog neba u posljednjih mjesec dana zapravo izvanzemaljske letjelice ili barem letjelice neljudskog porijekla, koju bismo poruku mogli iščitati iz tog događanja? Jedna bi poruka mogla biti ovakve vrste:
"Za početak, želimo vam pokazati u kojoj vas mjeri vaša Vlada obmanjuje, u kojoj je mjeri kadra uskraćivati vam esencijalne informacije čim zaključi da bi one mogle izazvati opću histeriju i kaos. Ovim začudnim zbivanjem izazivamo javnost na reakciju i zasad smo zadovoljni odgovorom. Istovremeno, vidimo da se FBI i još više Pentagon sve više ukopavaju jer su to organizacije i sustavi koji su duboko kristalizirali u neadekvatne obrasce odgovora budući da su trajno zadojeni ekstremno zatucanom idejom ili čak ideologijom o zaštiti građanstva. Ta ideja ili ideologija možda se pojavila nakon radio-izvedbe 'Rata svjetova' Orsona Wellesa 30. listopada 1938., koja je izazvala paniku kod veoma malog broja slušatelja ali je njihova reakcija naknadno globalno odjeknula i dobila na značenju. Tzv. sigurnosne i tajne službe kako SAD-a tako i drugih zemalja polaze od pretpostavke da je narod ili kolektiv jedno polusvjesno krdo unutar kojeg trajno prijeti efekt sinergije različitih psihosocijalnih čimbenika, pri čemu - smatraju tajne službe - taj združeni sinergijski efekt nikada nije dobar, bez obzira na to proizlazi li on iz negativnih ili iz pozitivnih društvenih premisa. Za tajne službe, dakle, nikada i ni u kojem slučaju društvena sinergija ili bilo kakav izvanserijski društveni konsenzus nisu povoljni jer su presnažni, jer imaju prevelik potencijal za društveni prevrat. U tome se tajne službe SAD-a i Rusije nimalo ne razlikuju. Psihologija koja stoji iza njihova načina zaključivanja shvatljiva je, pa ipak, već dugo više nisu vremena na koja bi se ta psihologija mogla primjenjivati. Iako se izvana, a zbog načina na koji mediji i vladajuće strukture izvještavaju o stvarima i pojavama, to ne primijeti u velikoj mjeri, ljudi ipak žive u bitno promijenjenim okolnostima svijesti, spoznaje i razumijevanja. Već samo ankete o vjerovanju u NLO-e to zorno prikazuju - ogroman postotak ljudi nema baš nikakav problem s tim da u svemiru postoji inteligentan i visokorazvijen izvanzemaljski život i da je on već dugo prisutan na Zemlji i oko nje. Ususret toj činjenici mi smo krenuli kad smo nedavno odlučili snažno intenzivirati svoju poruku Zemljanima. Ponašamo se lukavo, vispreno, namjerno sa simboličkim nabojem, jer u ovoj fazi želimo poslati poruku onima koji su dovoljno lucidni da je pravilno iščitaju. Na sličan način svi duhovni učitelji vazda djeluju prema svojim učenicima - to je obrazac koji istovremeno i poučava i učeniku ostavlja njegovu volju da djeluje slobodno i iz vlastite inicijative.
Čovječanstvo mora znati prepoznati i znati izabrati. Kristalizirane vladajuće strukture sve teže i impotentnije u tome sudjeluju, diljem svijeta. Neadekvatnost odgovora postala je univerzalnom činjenicom u svim Vladama svijeta. Kao prvo, čim čovjek u nekoj zemlji postane dijelom vlasti, bilo zakonodavne, izvršne ili sudbene, on mijenja svoju svijest, njegova se svijest snažno hipnotički pripaja određenoj astralnoj hijerarhiji. Taj je fenomen neizmjerno snažniji tamo gdje je na vlasti diktatura ili vojnopolitička strahovlada, ali je snažno prisutan i kod najrazvijenijih demokracija Europske Unije. Pripadnost Sili Države ima ogromnu astralnu moć u ovom periodu čovječanstva. I najbolji se umovi pogube jednom kad postanu službenici FBI-a, CIA-e ili još kriptičnijih državnih službi.
Nije istina da je naš 'dron' spriječio medicinski helikopter da sleti i pruži pomoć. Istina je da je pilot helikoptera vidio našu letjelicu na udaljenosti od nekoliko stotina metara pa je u nepotrebnu strahu odlučio otkazati slijetanje. Njegova odluka nije bila racionalna, no prirodno je da se on profesionalno odlučio zaštititi nedovoljno istinitim iskazom. Također, nije istina da smo ometali promet na jednom od njujorških aerodroma. Dronovi koji su ondje bili viđeni nemaju veze s nama. Budući da naše pojačano pojavljivanje nad saveznom državom New Jersey i nad susjednim saveznim državama, kao uostalom i ponad cijelog SAD-a, traje već neko vrijeme, svakako duže od mjesec dana, prirodno je da će se paralelno pojaviti mnoge neodgovorne individue koje će svojim dronovima opstruirati normalno prometovanje ljudi i roba. Ta se činjenica nije mogla izbjeći. Nama je jasno da će Snage Zla taj i mnoge druge slične događaje nastojati iskoristiti kako bi naše djelovanje prikazale krajnje opasnim, no mi vjerujemo da je društvo Amerike dovoljno zrelo i snažno kako bi odbacilo taj udar Sila Zla i nastavilo pravilno prepoznavati Obrazac koji svima vama nudimo.
Mi smo ovdje. Nismo nasilni. Djelujemo na način koji vas zbunjuje i koji ne daje odgovore. Nitko nije u stanju objasniti ove događaje - to je glavna poanta i poruka. Tu poruku valja pounutriti. Kao što nitko nije mogao predvidjeti ovu fazu, tako, vjerujte, nitko neće moći predvidjeti sljedeću. Mi imamo silno superioran kapacitet poučavanja, u to ne trebate sumnjati. Smisao je poučavanja uvijek proširenje svijesti i u konačnici kolektivno proširenje paradigme."
petak, 13.12.2024.
Sprema li nam se Intervencija?
