Sve kategorije po listama

Osmijeh nedjeljom

stella.blog.hr

Vikendom Lastavica zamjenjuje Eura.

Trauma

huc.blog.hr

ostavija je bicikleto i trka… uteka je od mista griha…trka je kroz cili grad ka da ga goni trista đavala… trka je preko kalafonje do Jazina, od Jazina do Partizana… od Partizana kroz Perivoj V. Nazora na Fošu… s Foše kroz grad, Kalelargom do Tri bunara… pa opet do mosta i priko… da bi se tek u suton torna na Vruljicu po bicikleto…
Dovuka se kući smlavljen. Pa je mrak.
Pa di si dosad, pitala ga je mater. Već san se zabrinila.
Vozija san bicikleto, odgovorija je. Nije je moga pogledat u oči. Stahova je da bi u njegovom pogledu mogla vidit ono ća je on vidija.
Ćaća je u biloj potkošulji sidija za stolon, pija vino i čita novine.
Vozija si po mraku?, pita je.
Jesan.
Štaš za obid, pitala je mater.
Ništa.
Moraš nešto pojist.
Neću ništa, reka je i dalje ne dižući pogled. Iđen u krevet.
Jesi li dobro?
Dobro san.
Povuka se u svoju cameru.
Štamu je, pitala je mater.
Ma pusti ga… reka je ćaća.
Bacija se na krevet i zaplaka. Jope.

Eto zato san se počeja droksat, uzdahnija je Ante.
Aj ne seri, drugi su prošli i veća zla pa nisu za to krivili druge, reka san.
On je reka, jebi se, ko si ti da sudiš o mojim osjećajima.
Znan, citira je Štulića. Jako je volija Azru.
Ma jemaš pravo, reka san.

A evo što je bilo…

Ante se to davno litnje poslipodne vozika bicikletom po gradu, pa se uputija na Vruljicu, di je skrenija na zemljane pute i onuda kroz šumu gonija bmx. U daljini je vidija čovika kako uz jednu piniju jubi neku žensku. Zadiga joj je suknju, strga gaćice i nataka na kur. Ante je siša s bicikleta, parkira ga u guštaru i tiho se prišulja.
Čovik je bogami dobro tesa crvenokosu. Unda se umorija, pa su pošli na tlo, di je o nastavija misionarski, prebacivši joj noge priko svojih ramena...
To-to, jebi me kurbin sine, stenjala je crvenokosa.
Unda se ona stala na sve četiri, a on ju je tuca straga.
Pa je ona zajašila njega.
Ante se primaka još bliže da bolje vidi ženski polni organ, tu čudesnu bužu odakle ispadaju dica. Bilo mu je malo smišno to kako se odresli jebu, al' je prigušija smij iz većeg razloga.
Kada se ono dvoje pošteno izuživalo jedno u drugom, ustaše, a Ante spozna da čovik koji je jeba crvenokosu zapravo njegov ćaća.
Astigospe! Majko Isusova!
Opalilo ga je ki grom. Srce mu je pošlo luđački tuč, zamatalo mu se u glavi, zamutilo prid očima.
Šta da čini? Da izjuri vanka i nasrne na ćaću pogrdama i optužbama:
Baštrde! Kako si to moga učiniti? Kako?

Bilo je to izdajstvo priko mire. Ante je dobro zna šta je pravo, a što krivo. Viganjoni su oduvik bili pobožna obitelj, krst je visija u spavaćoj, dnevnom boravku, kužini, išlo se u crkvu, na vjeronauk…

Pričeka je da odu, unda glasno zarida. Dugo je plaka prikovan za zemlju. A kada se pridiga od silne se muke izriga. Počea je trkat gradom ka munjola, svako malo brišući suze ća su se nezaustavljivo cidile niz lice. Cili mu se svit urušija. Tek se u suton vratija po prokleto bicikleto i još satima vozija gradom…

Nikada o tome nikomu nije reka ni rič. Neko se vrime tija ispovidit fra Bartolomeu, ali sram je bija prevelik. Time šta je ćaća jeba crvenokosu štracu, on se nije ogrišija samo o mater koju je Ante bezgranično volija i poštiva, već se ogrišija i o njega i njegove dvi sestrice.

U sedmon je Ante počeja pušit cigare. U srednjoj – kanabis. Trava ga je opuštala. Bilo je mučno nastaviti živit u tom falš, ka idiličnom obiteljskom okruženju.
Na kraju srednje uzea je prvi šut. Navuka se, naravski. Heroin mu je da ono što je vamo izgubija. Trenutak sriće u Paklu.

Ma jema je on pravo, nisan smija sudit o njegovin osićajima. Svatko viruje da je njegova patnja najveća iako patnjometar malokad očita visoke stupnje. Judi patu jer in se pati i triba im to puštit na miru.

Ajmo na lignje sa žara u Mirakul, reka san.
Aj , odvratija je Ante. Prvo lignje, a onda šut!

I pošli smo.

Međugorske tajne

idragi28.blog.hr

Tajanstveni “predmet”, veličine A4 papira, Gospa je dala Mirjani na zadnjem redovitom ukazanju. Predmet nije zemaljskog podrijetla te se ne zna od kakve je tvari napravljen. Mirjana kaže kako je podsjeća na pergament. Bjelkaste je boje i ima neobična svojstva: može se zgužvati, saviti, ali se ni na koji način ne može potrgati! “Neuništiv je”, sa smiješkom nam govori Mirjana i otkriva da je na njemu zapisano svih deset tajni koje joj je povjerila Gospa. Međutim, tekst tajni zasad je vidljiv samo njoj. Nitko drugi, čak i kad bi držao pergament u ruci, ne može pročitati njihov sadržaj.
No zanimljivo je, kad dođe vrijeme ostvarenja međugorskih tajni, tekst s pergamenta bit će vidljiv i fra Petru Ljubičiću, hrvatskom svećeniku kojega je Mirjana odabrala za posebnu misiju. On će, naime, čovječanstvu objaviti što skriva svaka pojedina tajna. Kako će se to događati?
Kad dođe vrijeme ostvarenja tajni – objašnjava Mirjana – najprije ću to reći fra Petru. Bit će to deset dana prije određenog događaja. Sedam dana provest ćemo u postu i molitvi, a tri dana prije ostvarenja tajne on će to objaviti cijelom svijetu.
Fra Petar Ljubičić (rođen 1946. godine) bio je zatečen kad je čuo kakva mu je misija namijenjena, nije mogao vjerovati da se nebo smilovalo baš njemu. Čime sam zaslužio takvu milost, pitao se iznenađeno, a zatim se pomolio i radosno prihvatio povjereni mu zadatak. Danas više nema izbora, kaže Mirjana, prihvatio je tu misiju i treba je ispuniti onako kako je Božja volja. Evo što fra Petar kaže o objavi prve međugorske tajne:
– To će se zbiti u Međugorju. Deset dana prije događanja prve tajne, Mirjana će me obavijestiti ma gdje se u tom trenutku nalazio. Zatim ću se odmah uputiti u Međugorje, a možda će i providnost htjeti da tamo već budem. Nakon toga provest ću punih sedam dana u molitvi i postu da bih i sam, preplavljen mudrošću Duha Svetoga, potpunije shvatio značenje poruke i bolje proniknuo u njezinu tajnu, a onda je, tri dana prije početka najavljenih zbivanja, objavio svijetu – navješćuje fra Petar događaje koji će očito izazvati planetarno uzbuđenje.
O tome je, dakako, razgovarao s Mirjanom i ona mu je rekla kako Gospa želi da što više ljudi dozna što će se dogoditi, jer je objava tajne važna za cijelo čovječanstvo. Kako će je predočiti javnosti, još ne zna, ali je siguran da će se poruka brzo proširiti jer će se za to pobrinuti Djevica Marija.
Eto, kad kucne čas – napominje fra Petar – na pergamentu će sadržaj prve tajne biti vidljiv i mojim očima, a poslije sedam dana i očima svih ostalih ljudi jer će prestati biti tajnom. Tako će se to ponavljati sve dok svijet ne dozna svih deset tajni i ono što će one donijeti.
Priča o deset tajni najveća je zagonetka međugorskog fenomena. Toliko je intrigantna i neobična da mnogi u nju ne mogu povjerovati, osobito zato što se ne može usporediti ni sa jednim službeno priznatim Marijinim ukazanjem. U Fatimi je, primjerice, “Bijela gospođa” vidjelici Luciji povjerila samo jednu tajnu, razdijeljenu u tri dijela, a u Lourdesu nije bilo nijedne tajne. U Međugorju pak, tvrde vidioci, riječ je o čak deset tajni! Vicki, Ivanu i Mariji, kojima se Gospa i danas svakodnevno ukazuje, povjereno je devet, a Mirjani, Jakovu i Ivanki svih deset tajni. Što je njihov sadržaj, kad će se početi ostvarivati, pretkazuju li strašnu budućnost čovječanstva, kao što su neki skloni vjerovati, znaju samo vidioci.

SLOBODA

prokleta-od-daljina.blog.hr

Na putu

penetenziagite.blog.hr

Svaki grad u našoj povijesti u kojem još nismo bili dobit će, samo kada u njega stignemo - i svoje ime. Ovaj će biti pregledan i prohodan ovog toplog i u ovim krajevima kišnog ljeta, koje će nas okupati kapima što će lijevati nekoliko puta u danu - a osušiti i obodriti lakim i mekim vjetrom dalekog sjevera što nad nebom stoji poput čežnje.

Grad je ime dobio po želji za povratkom stare slave - pa kroz ta tri nezaboravna dana počiva tih, taman i radostan u našem sjećanju kao hrast u širokoj, nepreglednoj ravnici.

Nakon teških razaranja u onom ratu (jer Poljaci srećom ovog nisu imali) u kojem je bio prisvojen i otuđen i posvema očišćen od drugih i drugačijih - ovdje su, kažu, došli različiti ljudi s različitih strana, pa su morali slušati i razumijevati jedni druge da bi preživjeli i ponovno podigli grad iz ruševina.

Pametni i dobronamjerni ljudi vele kako u takvo doba prestaje biti važno tko su vam otac ili djed, pa važnim postaje ono što možete ponuditi ljudima oko sebe. Od tih je vremena ostalo nešto što ne može ne osjetiti se na ulicama grada: prema jednom istraživanju koje lako možete provjeriti negdje na internetu, prosječan stanovnik Wroclawa još je nedavno vjerovao susjedu i gradskim vlastima u jednakoj mjeri kao i prosječan stanovnik Švicarske, dok su rezultati za ostatak države na razini uobičajenoj za tranzicijske zemlje, koju obilježavaju nepovjerenje i sumnjičavost. Grad s desetak sveučilišta, bezbroj mostova i sitnih brončanih patuljaka što pokazuju puteve namjernicima i slučajnim prolaznicima.

Najveće investicije koje su stigle u državu bile su upravo u Wroclavu: svojedobno je dužnost gradonačelnika obavljao magistar matematike i doktor filozofije – ali s doktoratom katoličkog sveučilišta u Lublinu. Kako različito od nasljeđa Vještičjeg mosta među zvonicima Margaretine crkve; most bez ograda uspijevale bi - tako je zahtijevao taj strašan test - proći samo vještice; jedini tada prihvatljiv dokaz da neka žena nije vještica bio je - da most ne uspijeva prijeći, pa pada u ponor s visine!

Razmišljamo o svemu tome gledajući grad na deset riječnih otoka; grad kojeg smo sami sebi morali imenovati jer u njemu nismo do sada bili. Prekratka su tri dana, makar je smještaj blizu centra pa je čitav grad bez problema moguće pješice prijeći u manje od sat vremena, od račvanja na Odri prema Rynneku Starog Miasta, pa do čuvene natkrivene tržnice i katedrale.

Kušamo sjajan sleđ u ulju i sendviče s domaćim zeljem zalijevajući ih hladnim pivom, sve na glavnom gradskom trgu za cijenu od nekoliko desetaka zlota. Ovdje se skrivaju i isprepliću turisti i studenti, umirovljenici i ljubavnici; tiha i nenametljiva glazba uličnih svirača dovodi nas od ljetnog pljuska do sanjarenja pod starim jablanima i brezama što miluju posljednje tramvaje na povratku kući.

Putevi zovu dalje, prema prijestolnici; dalekoj i nepoznatoj Varšavi. Lijepi, tajanstveni i tihi Vratislave, vraćat ćemo ti se, dok nas ima.

Druga i prva odjedared

supatnikll.blog.hr

Vjerojatno ne znate, iako sam nekoliko puta pisao o tome, da je samo tri dana, nakon prve hidrocentrale u svijetu one na Nijagari, puštena u promet hidrocentrala Jaruga na slapovima Krke, kao druga na svijetu i prva u Europi.

Također zasigurno niste znali da je Šibenik prvi grad na svijetu koji je imao javnu rasvjetu.

Ko bi rekao da nam je tako dobro išlo dok se nismo počeli družiti sa Srbima i Jugoslovenima.

Da su u ono vrijeme živjeli Darko Rundek i Mile Kekin oni bi zasigurno održavali koncerte protiv gradnje hidrocentrale, koje bi pohodili ekološki osviješteni Srbi i Jugosloveni, koji su neobično ekološki osjetljivi što se najbolje vidi u krajevima u kojima obitavaju kao većina.

Eto ja očekujem da se čim krene zasjedanje Sabora protestima na uni pridruže Mirela Ahmetović i stanoviti Rade Borić, te da kao intelektualke izbosne spriječe vastaše da devastišu Unu.

Naš heroj Marko je na sveopšti užas ljubitelja svega progresivnog, i gej ikona, održao još jedan koncert, nikad ranije se u Dugopolju nije našlo četrdeset tisuća ljudi, što izaziva konsternaciju i jad vrhunskih intelektualaca i ljubitelja Aleksandre Prijović, jer što ako Tonson krene na Zagreb, već u Velikoj Gorici će bit sto tisuća ljudi.

Inače meni je Marko drag, još otkad je kupio čaše u Pina ali me daleko više od pisama oduševljava kako djeluje na gej friendly Jugoslovene i sanjare velike Srbije, ko penicilin i to vrući.

Inače prijateljska i nesvrstana Slovenija planira gradnju još desetak hidrocentrala na Savi, Hrvatska bi oko Zagreba na toj istoj Savi kako bi se regulirao tok i dokinula opasnost od poplava, i napokon omogućilo da Zagreb živi na Savi, trebala napraviti četiri hidrocentrale, ali avaj šta ako se to ne svidi Miletu Kekinu, stanovitom Radi Boriću ili Severini.

I sve to u zemlji u kojoj je napravljena druga na svijetu i prva u Europi hidrocentrala, nedaleko grada koji je prvi na svijetu imao javnu rasvjetu, i to u sred nacionalnog parka.

Legenda kaže da je izgradnji te prve hidrocentrale kumovao između ostalih i Nikola Tesla, koji je iz nekog samo njemu znanog razloga pomogao da se druga na svijetu i prva u Europi hidrocentrala sagradi baš u Hrvatskoj.

Moj put

vkrnic.blog.hr

Kad je udarac pao, svijet se prepolovio,
U jednom trenu, sve se promijenilo.
Ruke su bile teške, a misli zamršene,
Srce je tiho šaptalo: "Ne predaj se."

Ležao sam, osjetivši snagu koja nestaje,
Ali u dubini, plamen nikad ne prestaje.
Oči su gledale kroz maglu i bol,
Al' duša je znala, ovo je moj novi početak, moj novi cilj.

Korak po korak, učeći ponovo disati,
Svaki dah je bio kao izlazak iz tame.
Moj um se borio, moj duh nije posustajao,
I u svakom pokretu, nova nada je rasla.

Prolazili su dani, vrijeme je teklo sporo,
Ali nisam odustajao, ni kad je bilo najteže.
Svaki pad bio je lekcija, svaka borba nova snaga,
Jer u meni je žar što nikad ne odlazi, što nikad ne pada.

Sada hodam, s ponosom u srcu,
Svaka prepreka samo je korak do vrha.
Moje tijelo pamti, ali duša se smije,
Jer svaki korak naprijed je pobjeda koja grije.

Moj put ustajanja, nije bio lagan,
Al' iz svake borbe izašao sam jači.
Sad gledam u nebo, s osmijehom na licu,
Znam da sam pobjednik, jer sam ustao iz pepela, s novom svjetlosti u srcu.

Nema naslova

y-complicated.blog.hr

Kaže @Dvi tri da je kupanje na rijeci hladno.
Ako je 27°C vode hladno, onda je! :D






Sada znate i o kojoj je rijeci riječ!

Tek unazad nekoliko dana sam prvi put probala Somersby. Seljo. Sad istražujem okuse. :))



Dok ne pijem kavu!


18. kolovoza : update :))

Novi okus, a kažu kako u našim godinama ne možeš ništa novo doživjeti, nego samo "žvačeš (prežvakavaš) " stara iskustva.
Lažu!! :)))


upload pics online

TITO I CVJETNI PLAC

starrynight2022.blog.hr

Doba nevinosti, Zagreb, Cvjetni plac sa štokrlima, gladiolama, vijencima i kumicama, kasnije su protjerane, za vrijeme Bandića, te je i taj kultni zagrebački plac izgubio karakterističan zagrebački štih zauvijek



Tito, Kumrovec

Hoću, neću, hoću... neću, hoću...

fragmenti2.blog.hr

Kad počnem o nekome/nečemu intenzivno razmišljati, znam da je s razlogom i da se onda razmišljanju slobodno mogu i više posvetiti...
Pa tako, kad mi je oko u kratkom vremenu čak tri puta, po nekoliko sekundi duže nego inače, zastalo na (pra)starom zamrzivaču, znala sam, neću-hoću... da mi je vrijeme potražiti novi.
I dok sam ja pretraživala ponude preko interneta za zamrzivač (stari btw. troši kao pijani bogataš, pa mi zamjena i nije tako teško pala, jer bi novi praktički sam sebe otplatio...) u međuvremenu, u samo dva dana od pokazivanja prvih simptoma bolesti, otkazao je mali hladnjak :I
Mislim 'mali' - kombinirani, viši od zamrzivača, a uži... ma, znate na što mislim.
Najmanje tri puta 'mlađi' od prastarog zamrzivača, relativno novi... tako barem, mi koji smo naučili da stvari traju, mislimo o nekih pet, šest... sedam godina.

Na selu nije nikakva rijetkost da kuće imaju po dvije kuhinje. Jedna je obično samo 'zimska', ili 'za goste', tj. 'pokazivanje0, dok je druga 'ljetna', odnosno za sva godišnja doba kada se obavljaju 'prljavi poslovi' kao što su kuhanje zimnice, svinjokolje, nakuhavanja graha, sarmi, gulaša i sl. E, tako i ja imam dvije, ali smo posljednjih godina, dok su još roditelji bili živi, koristili samo jednu. Njima dvoma je tako bilo ugodnije.
Meni je to sad malo nezgodno; previše prostora, previše trčkaranja... previše... previše svega, pa mi je nekako, sad kad sam sama, bilo logično sve pojednostaviti i prilagoditi sebi.
A za tu i takvu prilagodbu trebao mi je i novi hladnjak, tj. još jedan, ali manji. Taj manji bi išao u drugu kuhinju iz koje sam prethodno izbacila stari koji se godinama nije upotrebljavao, i bio bi sad tu za slučaj da se i sama odlučim 'smanjiti' i(li) koristiti isključivo (taj) manji prostor.
Pa sam onda, kad već gledam, uz zamrzivač usput pregledavala i takve manje hladnjake

No, previdjevši da se ipak o hladnjaku radilo, a ne o zamrzivaču kako sam mislila, sad je prioritet i bio njegova kupovina. Ali više se nije tražio mali, jer bi takav sad bio i jedini i sestra nije htjela ni čuti za njega. Da šta će mi takav. I da je to njoj bezveze. Da ona to ne bi... I tako me po tko zna koji put nagovorila na skuplju verziju.
Nekako joj to uvijek uspije :)))

Ali dobro, možda joj ovaj put i ne bi uspjelo da moj prioritet nije bio potraga za hladnjakom s nižom radnom temperaturom.
Naime, ovaj kojeg smo do sada imali, a na što kod kupovine nismo obraćali pažnju, imao je minimalnu radnu temperaturu od 16 °C... a s takvim hladnjakom vam se lako može dogoditi da već krajem ljeta, ako se temperatura noću spusti na 15 °C ujutro ispod hladnjaka otkrijete vodenu lokvu i pitate se da WTF...
S takvim mojim uvjetima šesnaestica nikako nije dolazila u obzir... pa su tako odmah i otpali ti manji hladnjaci. Otpao je naravno i ovakav kakav smo imali i u obzir su nekako došli samo veći od njega.
Pa sad imam novi s kojim se moram propinjati na vrhove prstiju ako mislim na njega nešto odložiti.
Eto što vam je ženska logika :)))

Sve skupa, od otkazivanja starog do unošenja novog hladnjaka, bez istog sam bila pet dana. Nešto namirnica sam zaledila, nešto bacila, a nešto su mačke uništile... No, kad sam ovaj novi počela popunjavati shvatila sam da bi manji stvarno i bio greška. skoro da mi prostora i fali.
I onda još kad je nećakinja došla, vrativši se s ljetovanja po stranjskim zemljama, i na njega puknila magnetić...
Nema da nema.

Nemam pojma

dvitririchi.blog.hr

Pita me često "gdje si ti", ukazujući mi na česte odsutnosti. Ne uključujem se u razgovore i rasprave koji mi se ne čine konstruktivnima, a i ljudi često konstruiraju iz svoje perspektive. Ne želim upadati u rasprave koje će me preodgajati kratkim formulama mudrosti...
Prostor i vrijeme su relativni, odgovaram, čineći da Einstein štuca u nekom drugom prostor-vremenu, odbacujući svaku ideju besmislenog razgovora koji ne vodi ničemu osim besmislenom i plitkom poantiranju.

Satovi su neusklađeni, i onaj zidni, i onaj na mobitelu i onaj u autu...
Ali ja nekako uvijek uspijem stići na vrijeme tamo gdje trebam... Biti.

Unutarnji sat radi besprijekorno, vrijeme i prostor su relativni pojmovi, kao i mnogi drugi... pojmovi.

ARGUMENT

starrynight2022.blog.hr

argument (lat. argumentum).

1. Dokaz, rasuđivanje zasnovano na činjenicama kako bi se dokazala ili pobila određena tvrdnja.

Argumentum ad hominem (dokaz prema čovjeku), dokaz koji je primjeren stavu i shvaćanjima upravo onog pojedinca kojemu nešto dokazujemo. Vrijednost je takva dokaza samo relativna, jer je izveden s pozicija protivnika te se može osnivati i na nekoj njegovoj zabludi, nedosljednosti, ustupku ili na njegovu primitivnome mentalitetu. Među poznate argumente ad hominem spada dokaz protiv skepticizma, kada se skeptička tvrdnja da »ništa nije sigurno« opovrgava logičkim izvodom da onda »nije sigurna ni ta tvrdnja o nesigurnosti svega«. Katkada argumentum ad hominem znači i dokaz koji je tako jednostavan da ga svatko može razumjeti (bjelodan, »pučki« dokaz), ali i (pogrješno) dokazivanje s pomoću osobnih a nestvarnih argumenata.

Argumentum ad ignorantiam, sofizam kojim se želi izvesti prividan dokaz, računajući s ljudskim neznanjem.

Argumentum ad iudicium, dokazivanje koje se temelji na zdravu razumu.

Argumentum ad misericordiam, dokazivanje koje se oslanja na milosrđe (sućut) i ostala slična čuvstva.

Argumentum ad populum, dokaz koji se ne oslanja na činjenice i razloge, nego na neke pučke osjećaje, pa ga zato širi krugovi prihvaćaju.

Argumentum ad rem, dokazivanje koje se točno drži stvari o kojoj je riječ, za razliku od različitih sofizama pri dokazivanju.

Argumentum ex concesso, dokaz koji se temelji na nekoj činjenici koju je protivnik već priznao.

Argumentum ex consensu gentium, dokazivanje neke tvrdnje upućivanjem na to da je ona već općenito prihvaćena.

Argumentum a contrario, dokaz iz suprotnih pretpostavki.

Argumentum a fortiori, zaključivanje po kojem, ako za neku pravnu posljedicu postoji dovoljna osnova, onda ona postoji utoliko prije (a fortiori) ukoliko ista posljedica ima širu ili jaču osnovu od one koja je predviđena kao dovoljna (odgovornost za umišljaj postoji a fortiori za namjeru).

Argumentum a maiori ad minus (od većega na manje), zaključivanje po kojem, kada netko ima veću ovlast, samim tim ima pravo na manje, sadržano u većem.

Argumentum a minori ad maius (od manjega na veće), zaključivanje po kojemu onaj tko ima manju ovlast ne može samim tim imati pravo na veću ovlast. Npr., onaj tko je ovlašten da u nečije ime samo proda stvar nije ovlašten i da je daruje.

2. U književnoj teoriji, retorici, jezikoslovlju, logici i filozofiji, nazivak koji se od Cicerona javlja u kontekstu odnosa istine i govora; kao razlog zbog kojega neka dvojbena stvar stječe vjerodostojnost; kao počelo (element) ili obrazac na kojem počiva dokazivanje (argumentatio); kao sažetak sadržaja ili zapleta na početku književnog djela (tragedije, komedije, epa) ili poglavlja (npr. u romanu Ime ruže U. Eca); te u antičkoj retorici, kao pripovjedni tekst o izmišljenom zbivanju koje se moglo odigrati, razlučen od izmišljene i nevjerojatne fabule i istinite historije.

3. U matematici, naziv za elemente područja definicije neke funkcije.

4. U pomorskoj navigaciji, promjenljiva veličina s pomoću koje se iz nautičkih tablica dobivaju potrebni podatci (funkcije).
Citiranje:

argument. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 16.8.2024.

Korjenje noći...

dinajina-sjecanja.blog.hr

One davne noći nisi dozvoljavao Amoru da pretvori naše dodire
u služenje strastima, odjevao si ih uvijek novim koprenama
i stvarao nove dimenzije nestajanja u vrtlogu šapata.
Hafizovom pjesmom si želio razbuktati vatru tijela
Jednom će iz mog groba izrasti bezbrojni,
crveni tulipani.i gorjet će rumenim
plamenom. Ne čudi se tome,
o najljepša...
začepih uši da ne čujem kraj, osjetio si i šapnuo nježno.
Ti si ruža brojanica, ti kčeri perivoja, divljakinjo rascvjetana
iz vilinske šume iznjedrena. Tvoj glas je uranjao u osjećajnost
čula sam ga kožom, mirisao je ružinim uljem i tvojim dlanovima.
Ti si zipka stokratnosti, šapnuh neznajući što govorim.
Ti si dvorac uzvišenosti, zamak utopijskog sjaja, rijeka zavodnička,
široko, veliko more svemogućnosti.
Govoriš nepostojeće riječi ženo, govoriš ustima sjemenonosnim,
usnama spasodonosnim si zaustavljao bujicu neizgovorivosti.
Izbacili smo riječi iz ravnoteže, predali nježnosti milovanja
i lovili ih osmjesima u mrežu izbačenu iz utrobe strasti.

Ta noć se sjećanjem ugnjezdila u korjenje svih noći.





Dijana Jelčić

Osmijeh subotom

stella.blog.hr

Vikendom Lastavica zamjenjuje Eura.

Ti dani

kintsukoroi.blog.hr

One day, your mom won’t call you anymore, and you’ll find yourself reaching for the phone, waiting for a ringtone that never comes. It’s in that silence that you’ll realize how her voice was the soundtrack of your life—guiding you through every joy, every heartbreak, every mundane moment in between.

One day, the holidays won’t be the same. You’ll set the table with her favorite dishes, trying to recreate the warmth that she brought with her laughter and stories. But the food will taste different, not because of the recipe, but because of the love that used to fill the room.

One day, her advice will echo in your mind, but you’ll miss the way she said it—with that unique mix of wisdom and tenderness that only a mother can offer. You’ll long for those late-night talks, where her words wrapped around you like a blanket, offering comfort in a world that often feels cold.

One day, you’ll look at the empty chair where she used to sit, and the house will feel too big, too quiet. The little things she did, the way she folded your laundry just right, or the scent of her perfume lingering in the hallway, will become memories you cling to—fragments of a love that shaped who you are.

One day, your mom won’t call you anymore, and you’ll realize that it was never about the calls, but about the connection that ran deeper than words, a bond that time can’t erase. And in those moments of stillness, you’ll hold onto the lessons she taught you, the strength she passed on, and the love that will forever live in your heart.