Sve kategorije po listama

Nisam bio na Sanji Tumari

nachtfresser.blog.hr

... Ali sam bio viđen i od onim koji me nisu vidjeli. Sanja Tumara je dolje u prizemlju gradske knjižnice Rijeka u prepunom prostoru predstavila knjigu dražesnog naslova "Iz Hrvatske s ljubavlju".



Ulazilo se kroz ona ogromna teška vrata, to je druga stvar koju ne volim u navodno prekrasnoj zgradi, o prvoj je Sanja Tumara pričala na promociji i na tome joj hvala. Mi smo, gospodin Jin i ja bili ispred tih vrata, što svjedoče standardno mutne fotke. Inače Sanja Tumara je vodila kampanju naše nove gradonačelnice Ive Rinčić, a prije toga je od najbezličnije stvorila po objektivnim mjerilima, najuspješniju riječku i hrvatsku političarku. Po objektivnim mjerilima, kažu uvijek "objektivni" novinari novog "Novog lista", najviše je profitirala njena agencija od poslovanja s gradom nakon pobjede Ive Rinčić i to višestruko više od jadnih zelenih vladajućih Zagrebčana, po podacima koje otkrivaju najpametnije blogerice i blogeri. Ali da se ne udaljimo od vrata, pogledajte ih kolika su, da se to zaglavi...:



Najzanimljiviji mi je bio razgovor s najboljim riječkim kvizašem i đokerom u Potjeri koji ne griješi, ekipa mu je dijelila treće mjesto na nedavnom državnom prvenstvu, ali su naravno proglašeni četvrtima. Dok mi je pričao pojedinosti natjecanja, dame u pratnji su izgubile strpljenje i krenule unutra, primijetio je i naprasno smo se pozdravili. Nisam uspio saznati je li Dejana još uvijek smatra boljim ne samo od njega nego kopljem udaljenim od svih. Iva Rinčić je kasnila na predstavljanje knjige, a Philips baterije kupljene na akciji izgleda ne podnose hladnoću pa su glumile da su prazne, te eto šeficu ne snimih.



Zanimalo me kakva je bila ta Sanja Tumara. Kažu da je par puta nakon obraćanja voditelju s ako smijem reći naravno i dobila riječ i da je odmah izrazila žaljenje što je zbog politike vodstva ustanove, koja ju je ugostila, njena kujica morala ostati doma, a onda je nadahnuto ispričala priču o toj kujici. Prisjetio sam se oveće skupine ljudi, koja je zastala dolazeći i promatrajući mene i Jina na travi, ne negodujući, pretpostavljam ...da je i ona bila među njima jer sam primijetio ženu s lošim odabirom okvira naočala. Jin se svejedno prebacio na zemljanu podlogu, koliko se sjećam makete i to je trebala biti trava, ali eto, nema trave dok traje obnova...

Nema naslova

minks.blog.hr

Belbinovih 9!

Ovotjedna tema na kolegiju Društvena odgovornost poduzeća bio je timski rad. Na predavanju smo se upoznali s modelom Mereditha Belbina, britanskog znanstvenika, istraživača i stručnjaka za organizacijsko ponašanje. Belbin nas uči da uspješan tim ne ovisi samo o stručnosti njegovih članova, već o tome kako se oni ponašaju i međusobno nadopunjuju. Prema njegovom modelu, u svakom se timu mogu prepoznati devet timskih uloga, a svaka od njih donosi određene snage, ali i prirodne slabosti. Ideja modela nije da je jedna uloga bolja od druge, nego da u pravom omjeru stvaraju ravnotežu koja omogućuje najbolji rezultat.

Belbin razlikuje tri kategorije uloga: akcijske, misaone i uloge orijentirane prema ljudima.
Akcijske uloge obuhvaćaju Oblikovatelja, Nositelja i Dovršitelja. Oblikovatelj potiče tim na napredak i ne boji se izazova, dok Nositelj pretvara ideje u konkretne planove te donosi strukturu i praktična rješenja. Dovršitelj se brine da zadaci budu točno i kvalitetno dovršeni.

Što se tiče misaonih uloga, Stručnjak donosi specijalizirano znanje te donosi odluke bazirane na vlastitom iskustvu. Inovator je izvor novih, originalnih ideja, a Nadglednik analitički provjerava koja je ideja zaista najbolja te svojim konstruktivnim kritikama unapređuje strategije.

Uloge koje su orijentirane na ljude Belbin dijeli na Istraživača koji donosi energiju i nove ideje izvan same organizacije, Koordinatora koji upravlja timom, vrši podjelu zadataka te usmjerava članove da rade prema zajedničkom cilju, dok Timski radnik održava dobre radne odnose, smiruje napetosti i pomaže da suradnja teče glatko.

Predavanje je bilo vrlo zanimljivo te je bilo vrlo zabavno u svakoj od Belbinovih uloga prepoznati barem jednog poslovnog kolegu.
Važno je spomenuti da Belbin naglašava kako svatko ima uloge u kojima je prirodno dobar, i one koje mu pretjerano troše energiju. Timovi su učinkovitiji kada članovi rade ono što im „leži“ , što im je prirodno, umjesto da pokušavaju nositi svaku ulogu jer kad tim razumije različite uloge, lakše raspodjeljuje zadatke, smanjuje sukobe i brzo se zaključuje tko, kada i čime može doprinijeti.

U konačnici, Belbin nas uči da je tajna uspješnog tima raznolikost i komplementarnost — ne treba nam savršena osoba, nego prava kombinacija ljudi.

Moje ljepotice

modrinaneba.blog.hr

Ponovno sam pronašla svoj osmijeh,
sjaj u očima i radost na licu

Foto: moje osebno

Pjesma danas....

taango.blog.hr

Ravnoteža Hipodrom

marival11.blog.hr

Malo ćemo o Hipodromu. O istom onom na kojem je onaj održao koncert. Pa ćemo malo o poslovanju i trošenju sredstava u Upravljanju sportskim objektima gdje je glavni bio onaj Kosta Kostanjević. Sad je glavni Boris Dujmić što je bio u specijalnim jedinicama i u Afganistanu kao savjetnik, pa će se možda manje krasti ups - štititi.
Ispada da se najviše mešetarilo na ostalim uslugama (šifra 3239 ).
Najveći iznosi isplaćivani su za zaštitu osoba i imovine i za čišćenje

Te ostale usluge iznosile su kako slijedi:

-2022 – 2.072.083,85 €
-2023 – 2.965.532,91 €
-2024 – 5.250.084,16 €

U izvještaju poslovanja za 2024. navodi se da su te ostale usluge povećane za 2.284.551,25€ i da se najznačajnije povećanje odnosi na čuvanje imovine ( 1.770.611,93 € ) i čišćenje ( 229.793,08€ ). Pa su tako isplatili za zaštitu imovine 2024.godine:

-Eurolex-u – 1.701.558,44€
-Storm Security - 529.269,17€
-ASAP POSSUM – 711.737,48€.

Pa su ovi iz Eurolexa i ASAP-a završili u istražnom zatvoru. Dejan Šegić od ASAP-a je rekao novinarima da šta se čude da mu je Kosta platio te eure kad svi znaju da se bavi otkupom i naplatom potraživanja. Pa su mu tako u cijeloj poslovnoj 2024.godini prihodi iznosili baš taj iznos. Bez Koste bi mu prihodi bili nula.

Što se tiče čišćenja u 2024. je plaćeno 743.839,70€ . Zvijezde čišćenja su DOMUS grupa, Foreman Grupa, Atalian Grupa i nešto malo Stella Leonis, koja postaje čistunica „number one“ u 2025.-oj godini.

Sada postoji i alat ITransparentnost, pa sam malo zbrajala ostale usluge od 01-10/2025. I nije to baš mali poso, al svakoj budali njegovo veselje:))) Sve je u ovoj Hrvatskoj drastično poskupilo, ali ove godine je do 31.10.2025. plaćeno za zaštitu imovine 1.742.631,44€, a za čišćenje 728.454,98€. Izgleda da se puno manje troši kad se uključi i USKOK. Sad im imovinu čuva KLEMM, koji je firmu prebacio na ženu Biljanu ( 95% ) i 5 % na nekog Mladena Džajkića, onomad kad je morao u zatvor na godinu dana, isto zbog malverzacija oko zaštite. Tako da će sad garant sve biti u redu :)) Samo su mu u 09 i 10/2025. isplatili 433.641,00€.
Ostale usluge od 01-10/2025 do sada iznose 3.184.939,96€, tako da će teško ponoviti trošenje iz 2024. godine.

I Tomašević je malo zavrnuo pipu Upravljanju sportskim objektima. Tako je smanjio doznake koje su do 08/25 iznosile 2.244.000,00€ , na 1.639.000,02€ ( ovo je bez plaća i još nekih troškova koje doznačuju posebno ). Najviše me muči di su našli ova 2 centa, ali je iznos za ostale usluge ostao isti – 475.000,00€ ) tako da se imovina može štititi kao i do sada . A Kosta može i potrošiti koju plaću, ako više nije savjetnik u USO nakon izlaska iz istražnog zatvora. Pišu da uz nezaposlenu suprugu, nije godinu i pol dignuo plaću, a kupio je stan u Zagrebu…..

A već kad sam bila na toj ITransparentnosti, malo sam virnula koliko Tomica dijeli nekim udrugama. Najbolje prolazi onaj DOMINO u kojem je glavni bio onaj Bosanac ( veliko slovo, daklem ne nacionalnost, nego prezime ) što je sad u Briselu. Sad je glavni u Dominu Zvonimir Dobrović i sigurna sam da mu u braku cvjetaju ruže sa onim Brunom Isakovićem ( Bruno kao Bruno, ne kao Bruna ). Njima je Tomica 2024. doznačio 235.100,00€, a do 31.10.2025. – 163.100,00€. Ovima od Zagreb je naš dao je u 24-toj -140.000,00€, a do 31.10.2025. – 40.444,46€.

Bez slike. Neka je odabere Blogy, garant će me metit na naslovnicu:)))

Only Love

modrinaneba.blog.hr

Možda će Grinch ukrasti Advent

brgljezniblog.blog.hr

Nisam nešto optimističan u vezi Adventa na blogu. Pitanje je da li može moja prijateljica @Kockavica sama suzbiti Grincha, odnosno može naravno, jer je mlada i snažna (u glavi), ali nema vremena...
A ostali nisu mladi nego su isfrustrirani... Isfrustriranima i borbeno-pametnima Grinch se raduje kao ozebli suncu. Zato je ove godine neizvjesno.
Neizvjesno kao nikad prije.
Ne posjedujem nažalost talenat za pisanje priča (u prozi) da pomognem barem malo... Najbolje se izražavam putem fotobloga, a fotoblog to nije pisana rič, ne dopire do srca...ne osvaja umove.
(Ako netko ima soluciju, slobodno mi javi na WoccApp)

Sjećanja

dusakojaluta.blog.hr

Još jedan obrambeni mehanizam koji je istovremeno fascinantan i zastrašujuć.

Ponekad me Facebook iznenadi uspomenom iz nekog “drugog života”. Tako je bilo i prije par dana. Video, moja djeca mala, na biciklama, bivši muž gura ih i pomaže s ravnotežom.
Gledam i ne sjećam se. Ništa.
Kao da ja nisam bila tamo, iako čujem svoj glas na snimci.

Vrtim opet. I opet.
Ništa.
Čudno mi je jer on gotovo nikad nije provodio vrijeme s djecom, kamoli da smo svi skupa vani.
Odustanem i vratim se svom danu.

I onda, idući dan, bljesak.
Mini film u glavi, kao da je netko pritisnuo “play”.

Sjećanje na to jutro… hladnoća u kući. Sama s djecom.
Doručak, kava, i onda on. Dolazi s dječjim biciklom, naređuje da obučem djecu jer idemo van isprobati novi poklon.

Sjećam se kako sam pomislila da možda opet slijedi niz “ljepših dana”.
Da ga je prošla ljutnja.
Sjećam se kako sam šminkom prekrivala masnice na vratu.

Sjećam se kako je urlao da ne snimam sebe. (Kasnije sam shvatila da šminka na dnevnom svjetlu nije imala nikakve šanse.)
Sjećam se kako je bacio biciklu i dijete na pod jer nije bilo onako kako je zamislio.
Sjećam se kako me vukao za kosu prema kući dok su djeca uplakana trčala za nama.
Sjećam se kako ih je zaključao u sobu.
Kako je mene odvukao u drugu i svega što se dešavalo iza zatvorenih vrata.
Iz te sobe nisam izašla sljedeća tri dana, ne svojom voljom.

Jasno mi je zašto se nekih stvari ne želim sjećati.
Zašto ih je moj mozak zaključao.

Ono što mi nije jasno jest zašto se ja, tvrdoglavo, uporno, iznova pokušavam izboriti s vlastitim mozgom… kao da kopam po pepelu samo da bih dokazala da je vatra stvarno postojala.

Možda zato što tek sada znam da sam preživjela.
A preživljeno traži svoj glas.
I svoje mjesto.
I svoj mir.

I taj život je dio mene iako se ne sjećam jako puno detalja i nisam sigurna želim li se sjećati.

28 dana do Božića

kockavica.blog.hr

Jučer smo kao bonus naučili kako iznervirati matematičare.

To znanje koristite štedljivo i samo u krajnjoj nuždi.

Matematičari su trknuta vrsta
i zahtijevaju pažljivo ophođenje.

Ima još takvih vrsta,
npr. fizičari,
senior uniti developeri
i drugi.

Odrasla s njima,
živim s njima,
vjerujte mi na riječ.

Zato ćemo danas učiti o Adrianu Satja Kurdija.

On je trknut,
i profesorica 23 je trknuta,
i oni su vjerojatno u dosluhu,
možda imaju i tajni klub "0",
dijele školski pribor,
nastavni materijal,
šestare i kalkulatore,
a svakako i nerviranje.

On je doduše mlađi od nje,
1991. godište,
ali kažu da je mlađe slađe,
ne bih znala,
ne znači i da neću saznati,
budućnost nitko još nije iskusio,
samo se koprcamo u sadašnjosti.


Nadalje, danas ćemo obraditi i štetnost kombiniranja konzumiranja alkohola i zen-budizma.

Naime naš profesor tjelesnog odgoja,
koji ima naviku pojaviti se svake prijestupne godine,
očito ne smatrajuću nužnim redovitim vježbanje održavati formu,
ostavio je smjernice za učenike.

Prema jednoj od njih:

- 3. Bijeli Tigar reče: „Ja sam praznina.“
Zen Tigar ga pojede.
„Sada je praznina puna mene“, reče Zen Tigar.
Je li praznina još uvijek prazna?


Moje je skromno mišljenje da bi
kad bismo povezali profesoricu 23
i profesora Whisky,
došlo do poprilične količine nerviranja.
Prvenstveno od strane profesorice 23.

Pokušat ću obrazložiti.

Ako je Zen Tigar pojeo prazninu,
onda je Zen Tigar pun praznine,
a ne Praznina puna Zen Tigra.

Domaća zadaća:

- pročitati tekst "I nula je broj" na stranici Blogaritam
- napisati što je koan
- izbjegavati matematičare tri dana

Što nas uči Belbin o našem timu?

lumina.blog.hr

Na kolegiju smo ovih dana dosta pričali o timskom radu i opet smo se uvjerili da „rad u timu”
nije isto što i „rad u grupi ljudi koji sjede za istim stolom”. Kroz prezentaciju o Belbinovim
ulogama shvatili smo koliko je važno da svaki član zna svoje snage i da se ne pokušavamo svi
gurati u istu ulogu, jer tek kombinacija različitih uloga donosi najbolji rezultat.
Belbinov model opisuje devet timskih uloga raspoređenih u tri skupine: akcijske, misaone i
uloge orijentirane na ljude. Akcijske uloge (Oblikovatelj, Nositelj, Dovršitelj) guraju tim
prema cilju i brinu da se posao stvarno odradi, misaone uloge (Inovator, Nadglednik,
Stručnjak) donose ideje, analizu i stručna znanja, dok uloge orijentirane na ljude
(Koordinator, Timski radnik, Istraživač resursa) povezuju članove, jačaju komunikaciju i
stvaraju povjerenje. Svima nam se svidjela poruka da ne postoji „najbolji tip osobe”, nego
najbolji balans uloga u timu.
Kad se prisjetimo naših dosadašnjih projekata, lako prepoznajemo ove uloge u vlastitim
iskustvima: uvijek se pojavi netko tko gura naprijed kao Oblikovatelj, netko tko sve dotjera u
zadnji detalj kao Dovršitelj, ali i netko tko smiruje situacije i održava dobru atmosferu kao
Timski radnik. U ovom timu vidimo se u različitim kombinacijama – neki od nas više naginju
Koordinatoru, neki se pronalaze u Nositelju ili Istraživaču resursa, a imamo i nekoliko
„stručnjaka” za pojedina područja, što se pokazalo korisnim kod izrade
zadataka.
Posebno nam je bilo zanimljivo što Belbin naglašava i slabosti svake uloge: Oblikovatelj može
biti pregrub, Dovršitelj preveliki perfekcionist, Nadglednik previše kritičan, a Stručnjak usko
fokusiran na detalje. U našim timskim raspravama često upravo iz tih razlika nastaju
nesporazumi, pa nam je ovaj model pomogao da „iritantna ponašanja” počnemo gledati i
kao potencijalne snage koje treba usmjeriti, a ne samo kao problem.
Najkorisnija poruka za nas kao tim je preporuka da se kod sastavljanja skupine pokuša
osigurati barem jednog Koordinatora ili Oblikovatelja, jednog Inovatora, jednog Nadglednika
te nekoliko izvršnih uloga poput Nositelja, Timske radnice ili Dovršitelja. Kad ovu ideju
preslikamo na naše buduće projekte i posao, shvaćamo da bismo trebali svjesno graditi
timove tako da se različite uloge nadopunjuju, umjesto da biramo ljude koji su „najviše slični
nama”, jer se upravo iz raznolikosti rađa učinkovitiji i kreativniji tim.
Hvala vam na čitanju ovog bloga te vam želimo ugodan ostatak dana.
Lijep pozdrav,
Tim Lumina.

Kažu da je BURA...

komentatoricamicaa.blog.hr

DRUGI JE DAN RAZMAVANE BURE,,

..u nas kažu , da je bura ka čista žena
koja umivena i raspletene kose
mete dvorište , kuću, stavlja bjanariju s postelje
na ponistru, podboči ih kušinima s obe strane da ih
bura ne odnese, samo miris svježe čistoće
da ostane
sve oprala, sve pomela
to je bura
čista žena

TORTA

huc.blog.hr

Miki je sjedio u visokom naslonjaču i ispijao votku sa Seven Upom. Razmišljao je da se digne i upali neki lezbo klinč, ali koliko god to znalo biti zabavno, istovremeno je bilo tužno i duboko poražavajuće za čitavu ljudsku vrstu. Pogotovo kad bi jedna navukla strap-on i počela odostraga tucati onu podložniju, pa nakon guzne rupe gurnula taj plastični kurac tamo odakle dolaze djeca.
Dovršio je piće i otišao da si smiksa još jedno.
Zazvonilo je na vratima.
Otpio je guc i pošao da otvori.
Na vratima je stajala Mima. U ruci je držala ružičasti paket s velikom mašnom.
„Ćao, mogu li da uđem?“
Gledao ju je neko vrijeme. Nećkao se.
A onda je rekao: „Uđi.“
Ušla je, ostavljajući za sobom miris mimoza.
Bila je top sređena.
Kožna suknja, crne najlonke, visoka peta, bijela bluza…
Visoka moda, nema što.
Ušla je u dobro joj poznatu garsonijeru. Ovdje su živjeli dok su još bili dečko i cura. Miki se nakon njihovih učestalih svađa ponovo vratio u svoj mladenački stan.
Stavila je paket na stol.
„Izvoli, ovo je za tebe.“
„Što je to?“ pitao je.
„Otvori pa ćeš vidjeti.“
Uzdahnuo je. Sva težina života bila je u tom uzdahu.
Razmotao je ukrasni papir, otvorio kutiju.
Unutra je bila torta. Panama torta.
„Ona koju najviše voliš,“ rekla je Mima.
„Mima, ne razumiješ“, rekao je Miki. „Ja ne želim kupovnu tortu… ja želim da je ti napraviš.“
„Ali ti znaš da ja ne znam umijem raditi nikakve kolače, slastice, torte… to nadilazi moje sposobnosti.“
„Pa dovraga, nije to toliko teško. Nauči.“
„Čemu, kad ju mogu kupiti?“
„Neke stvari možeš kupiti, a neke ne. Razumiješ li?“
„Ne.“
„Gle, tortu možeš kupiti, ali ne možeš kupiti miris doma. Ne možeš kupiti to da kuća diše po kolačima. Kao što novcem ne možeš osvojiti veliko gorje — ako te helikopter spusti na Mont Everest i ti se tamo uslikaš za Fejs ili Instagram, to vrijedi koliko i pseći drek u celofanu. A jednako vrijedi i tvoja kupovna torta.“
„Po običaju pretjeruješ i karikiraš! Kakve veze ima što je ova torta kupovna? Ovo je torta dobre volje. Pomirbena torta!“
Srdžba je u njemu rasla.
„Mima, ne čuješ me. Ja želim da TI ispečeš tu jebenu tortu. Ja želim da se uložiš u ovaj odnos… naš odnos… više nego u sve ostale gluposti na koje trošiš vrijeme i resurse — na krpice, frendice, pseudo-karijeru i slična sranja.
Ja želim da naša djeca pamte miris doma koji miriše na cimet-rolice, medenjake, vanili-roščiće, linzere, londonere, na orahnjače i makovnjače, na cimet, karanfilić, anis u božićnim danima,
na janjetinu za Uskrs,
na kalju, bosanski lonac, grah, sarmu u tjednu,
na pašticadu i pečeno meso nedjeljama.
Shvaćaš? Ne želim da im djetinjstvo miriše na brzu hranu — Mek-drek, Kentaki Čiken, giros, sušije, nagetse i slična sranja.
Ili na hranu tete čuvalice, ma koliko god ona dobra kuharica bila.“
Mima ga je tupo gledala.
„Ti si drugačije živio“, rekla je nonšalantno. Toliko nonšalantno da je to bilo ništavljenje svega što je dotad izgovorio.
I taj ton, ta olakost, zbilja ga je ubola u živac.
„Da, ja sam živio ljudski“, zarežao je.
Sada su pak njegove riječi, a posebno pridjev „ljudski“, Mimu dirnule u samo središte njenog bića.
„Da, a ja i moji smo valjda ljudi-gušteri?“
„Pa, niste daleko od toga…“, zaškrgutao je.
Bio je umoran. Umoran od tog vječnog sukobljavanja i natezanja koje nikamo ne vodi. Spomen njene familije bila je kap koja je prelila čašu. Kao da mu je netko iznutra potrgao šavove — stara rana se otvorila i sranje je ponovo procurilo van: sve njihove uvrede, svi oni pogledi preko nosa, novčane ponude da nestane iz života njihove kćeri… Za te je ljude on uvijek bio netko ispod razine, low life, greška svemira koja se nekim čudom zalijepila za njihovu princezu.
Dograbio je kutiju s tortom i zafitiljio je ravno u zid.
Mima se stepla. Uhvatio ju je strah. Prvi put ga je vidjela mahnitog. Ludog. Požurila je prema vratima u suzama, jecajući. Ipak, na dovratku je uspjela vrisnuti:
„Nezahvalniče glupi!“
Posegnuo je za čašom sa stola. Čaša je tresnula u zalupljena vrata.
Odmah je požalio.
Šteta pića, pomislio je.
Iz kuhinjskog elementa izvadio je novu čašu i smiksao svježi Votka-Seven Up. Ruke su mu se tresle.
Oblit će se. Nije namjeravao, ali evo oblit će se do besvijesti. Ovo stanje traži potpuno zamračenje uma.
Ona ga razara.
Ona je razarajući Harry.
Mora završiti ovu vezu. Čim prije.
Čim prije.

Jednostavno - riječ

agava505.blog.hr

Riječi…nisu samo nanizana slova
kapljice svjetlosti su koje se talože u dušu
s jutrom te bude kad pomisliš
da je sve zaboravljeno …

riječ zna biti šapat prirode,
moćna a nježna
dok je srce olovci diktira
svijet viče, a riječ tišinom miluje...

pjesme nisu samo pjesme
ispisana su čarolija srca
koja mirom daruje čitatelja, dobronamjernika
riječ, stih, pjesma
najljepši su kad postanu jutarnji ritual
dok se uz kavu pogled s morskom pučinom mazi...

i pjesnici tu su
i čitatelji koji disati zaborave
kao svjetionici pokazuju put do tvrdih korica
na kojima možeš ostaviti najskriveniji dio sebe...

pisanje nosi riječi koje plešu
dane koji pjevaju
i ljude posebne koji znaju prigrliti
riječi plešu tamo gdje masline šapuću
i tamo gdje je život lijep
ako ga iskrenošću srca znaš podijeliti…

Izvještavanje o održivosti - komentar na predavanje

5senses.blog.hr

Prošli tjedan smo na predavanju obrađivali temu izvještavanja o održivosti i iako to na prvu zvuči pomalo dosadno, zapravo mi je bilo iznenađujuće zanimljivo. Prvi put sam stvarno shvatila koliko se brzo mijenja način na koji poduzeća u EU-u moraju poslovati i koliko snažno održivost ulazi u srž strategije, a ne samo u marketing.
Predavačica je krenula s Europskim zelenim planom i ciljem klimatske neutralnosti do 2050. godine. To je ogromna ambicija, a da bi se ostvarila, uvedene su nove direktive i standardi koji značajno mijenjaju obaveze poduzeća. Najveća promjena je svakako CSRD, direktiva koja zamjenjuje staro nefinancijsko izvještavanje. Ono što mi je odmah upalo u oko jest da se broj obveznika izvještavanja povećava s desetak tisuća na oko pedeset tisuća, što znači da gotovo svaka veća tvrtka u EU-u ulazi u sustav. Uz to dolazi obvezna revizija, jedinstveni europski standardi izvještavanja (ESRS) i potpuno novi koncept dvostruke materijalnosti koji traži da se sagleda ne samo kako poduzeće utječe na okoliš, nego i kako održivost utječe na samo poduzeće.

Posebno mi je bilo zanimljivo objašnjenje EU taksonomije – zapravo svojevrsnog „rječnika“ koji definira što je stvarno održiva aktivnost. Nema više prostora za pretjerivanja ili greenwashing, jer aktivnosti moraju zadovoljiti stroge kriterije da bi ih se uopće moglo prikazati kao zelene. Time se jako povećava transparentnost i odgovornost, što mi se čini nužno u vremenu kad baš svi žele izgledati „eko“.

Još jedna važna tema bila je CSDDD, nova direktiva o dužnoj pažnji koja zahtijeva od poduzeća da nadziru i vlastite operacije i svoje lance vrijednosti, uključujući dobavljače. To znači da odgovornost za negativne utjecaje poput kršenja ljudskih prava ili zagađenja više ne može biti prebačena na druge. Tvrtke moraju provoditi analize, uključivati dionike, sprječavati štetne utjecaje i svake godine objavljivati izvještaje o tome.

Na kraju smo se dotaknuli Omnibus paketa, koji zapravo predstavlja reakciju EU-a na pritisak kompanija koje su tvrdile da im je prebrzo nametnuto previše obaveza. Zato se predlaže odgoda za dio poduzeća i pojednostavljenje izvještavanja, što zvuči kao razumna prilagodba.

Sve u svemu, ovo predavanje mi je otvorilo oči koliko se poslovni svijet mijenja. Održivost više nije trend nego stvarna obaveza. Kao studentica ekonomije, zapravo mi je zanimljivo gledati kako se kreira potpuno novi standard poslovanj, onaj u kojem su transparentnost, odgovornost i dugoročno razmišljanje ključni za uspjeh.

HALO

sewen.blog.hr

Oduvik smo bili loši gubitnici,
Oduvik su pritili nam upitnici,
Ego nije nešto za šta se kačimo
Ako jedno drugom išta značimo.

Ko će se prvi na kolina spustit,
Ko će prvi ono "halo" izustit,
Privarit ono što se prevara ne zove
Brdo sriće bez zarade, bez love...

A onda san ja nazva nju,
Za cilu godinu,
I pravili smo se da nije bilo stanke,
Odradili smo sve uranke i sva spavanja po noći
Nitko u samoći...

I bilo nam je ka dici, bez smisla,
I opet se stisla ka šta se stiskat znala i prije,
Ništa se prominilo nije...