Blog.hr

pon

02/26

Svima koji love treba savjetovati da se
stave u kožu životinja koje love. (Zopa Rinpoče)

Svaka komunikacija s prirodom na neki način posvećuje čovjeka,
ak i ako je izražena u tako grubom
obliku kao što je lov. (N.K. Roerich)

Kažu da je lov na krupnu divljač uzbudljiviji od lova na sitnu divljač.
To znači da što je divljač veća, to je lovački žar jača.
Što treba da osjećaju hvatači slonova i kitolovci? (Jules Verne)

Ako osjećate da lov ide prelako, da vam trag same zvijeri
dolazi pod noge, onda znajte da vam onaj koga ste odabrali za
žrtvu već gleda u potiljak. (Luis Sepúlveda)

Zakon lova. Nikad ne idi na buku. Idi tamo gde je tiho.
(Elena Usacheva)

Ponekad i sam lovac postane plijen. (Liang)

Bolje loš dan u lovu nego dobar dan na poslu.
(Luis Sepúlveda)

ONLY GOOD STUFF

kirica.blog.hr

ned

02/26

Tupson

luki2.blog.hr

Gradonačelnik je objavio da dočeka rukometaša neće biti, jer traže Thompsona, pa Thompsona....:((((
I ja ispod objave napišem: Bravo gradonačelniče!
Za minutu stiže poruka u moj inbox, a ne ispod objave, i kaže ludi lik: "Jebo ti pas mater".
Samo sam ga zablokirala. Koje budale, pa ne možeš vjerovati.....Od "Morske vile" do dna - do Thompsona.....:(((((

Ljubav nije trpljenje...ljubav ne boli.....:((((

Ljubim!

Mračna šetnja

nachtfresser.blog.hr

Odradili smo dugu večernju šetnju, pokušavamo držati neki ritam. Ulice su puste, trotoari puni automobila, svjetlosno zagađenje oko dizalica izuzetno, blješti i nama koji gledamo iz daleka, znam da fotić to ne može loviti, ali me zanima koju će kombinaciju boja stvoriti.
Veći dio grada je inače u polumraku., zanimljivo pseće igralište, pored kojeg prolazimo pri kraju puta, blizu kuće, je osvjetljeno, Jin koristi priliku za završnu okrepu.
Pamtim sarajevske kasne šetnje, stalna mimoilaženja s ljudima, meni svejedno paše ova otuđenost i svi ti osvjetljeni stanovi iza debelih zavjesa...

#428

auroralucidissima.blog.hr

kurvino blato

osiromašenom puku

oduzima duh

H.M

#427

auroralucidissima.blog.hr

pokucao je san na prozor
potpuno nenajavljeno
izravan poput britve
brutalan k'o istina
dovodeći svoje
beskrajne niti
besramnosti
kojoj nema
ni u ludilu
naznake
kraja

H.M

prvi je prošao

anchee24.blog.hr

ali evo da se javim za početak drugog...mjeseca godine ove
vrijeme je hladno, a još više neugodno
poneko kratko druženje uz kavu
osim toga, posao, još posla, nakon toga još malo posla
ipak
za zabavu malo pratim sapunicu oko ''besplatnog vođenja računa''
koje banke moraju - a izbjegavaju - osigurati prema novom zakonu
i to bez osobnog dolaska u banku, dakle to može obaviti
opunomoćena osoba, kako nedvosmisleno stoji u važečem
zakonu RH
ukratko, ubrzo ću vidjeti poštuju li se u lijepoj našoj vlastiti zakoni :)
ukoliko ne, odlično, nepresušan izvor prihoda za odvjetnika
do ljepših vremenskih prilika
pozdrav od Anchee
-

Pivo nije voda

recenzijefilmova27777.blog.hr

Newsbarovska satira se bazira(la) u većini slučajeva na političkim/ideološkim pitanjima. Onda aktualnih stranaka i politike-definitivno najbolji konept bolji od sadašnjeg prime-time-a iako niti on nije loš ali orginalno je orginalno. Gledam tako po you tubu i u prijedlog mi izbaci video "pivo nije voda" kakve li su to pizdarije? Ali vidim koji ih kanal objavljuje news bar ovo ni-pod-razno ne može biti loše kad je potvrđena ekipa vrhunskih satiričara iza kanala i ideje.

Radi se o pradoiranju poznatog amaterskog glumačkog trasha krv nije voda primjer kako kvalitetna satirična zajebancija ispadne bazirana na trash seriji dijametralno suprotno onome kad kvalitetno nastaje na šablon kvalitetnih stvari. Eto ništa samo brzinski malo atipičnog humora prije filmskih i kazališnih traktata.

Zašto ne idem na Noć muzeja...

toco1980foto.blog.hr

…i još ponešto.

Prije par dana se po tko zna koji put, održala manifestacija "Noć muzeja". Nisam išao. Štoviše, do sada nisam bio ni na jednoj, a za to imam sasvim konkretne razloge.

Prvi razlog je taj što - da bi netko mogao normalno, koncentrirano i u miru razgledavati muzej i njegove eksponate - gužva, žamor i komešanje nimalo ne pomažu. Pogotovo kada se, u nekom manjem muzejskom prostoru, zbog velikog broja ljudi koji se guraju i laktare, mora prolaziti "kao na traci". Ne samo što se ne vidi ništa, već se maltene muzej tada svodi na puki prolaz.

Drugi razlog je taj što u muzeje idem samo onda kada osjetim potrebu - bilo da se radi o izložbi izvan stalnog postava, bilo da se radi o želji da ponovno nakon duljeg vremena pogledam stalni postav. Ne idem "reda radi" zato što je neki događaj "na koji svi idu, po principu "kud svi Turci, tud i mali Mujo".

Treći razlog jest činjenica da je poanta svakog posjeta nekom muzeju kvaliteta, a ne kvantiteta. Tijekom Noći muzeja često se stječe dojam da se ljudi natječu tko će brže razgledati neki muzej ili tu noć obići više muzeja, kao da su muzeji svojevrsni check-pointi koje treba "odraditi".

Četvrti razlog je zapravo prilično banalan - muzeji rade cijelu godinu. Radije ću otići u neki muzej neke obične subote ili nedjelje, kada će ondje biti možda tek još nekolikodrugih posjetitelja, i na taj način imati i vremena, i mira da temeljito razgledam i doživim ono zbog čega sam došao u neki muzej.

I na kraju, jedna opaska koja se ne tiče samo ove manifestacije, nego šire slike:

Ni Zagreb - a ni Hrvatska - još uvijek nemaju Muzej fotografije!

Doduše, postoji nekoliko kolekcija, arhiva, zaklada i muzeja specijaliziranih za pojedine žanrove fotografije (npr. Arhiv Tošo Dabac ili Muzej ratne fotografije). No ispada da u zemlji koja ima muzeje svega i svačega, ponekad i prilično bizarne, ne postoji opći tematski muzej koji bi sustavno čuvao, proučavao i izlagao radove svih značajnih i relevantnih fotografa. Muzej koji bi imao stalni postav o povijesti i tehnologiji fotografije te omogućavao redovito održavanje fotografskih izložbi - kako ozbiljnih profesionalnih fotografa, tako i naprednih amatera.

I to mi se čini mnogo većim problemom od toga jesam li jedne večeri u godini propustio besplatan ulaz u muzej.

BILJEŠKA O 23. KOLOVOZA 1944.

starrynight2022.blog.hr

BILJEŠKA O 23. KOLOVOZA 1944.

Taj mi je dan, s mnoštvom na ulicama, priskrbio tri raznovrsna iznenađenja: tjelesni stupanj sreće kad mi rekoše da je oslobođen Pariz; otkriće da i kolektivni osjećaj može biti plemenit; zagonetno i očito oduševljenje mnogih Hitlerovih pristaša. Znam da ispitivati to oduševljenje znači izložiti se opasnosti da budem nalik na one zaludne hidrografe koji istražuju zašto dostaje jedan jedincati rubin da bi se zaustavio tok rijeke; mnogi će me optužiti da ispitujem utvaran događaj. On se ipak zbio, i tisuće ljudi u Buenos Airesu mogu to potvrditi.

Ti su prevrtljivci, ponašajući se nedosljedno, izgubili svaki pojam o tome da se ta nedosljednost mora opravdati: veličaju germansku rasu, ali se gade »saksonske« Amerike; osuđuju članove Versajskog ugovora, ali plješću čudima Blitzkriega; antisemiti su, ali ispovijedaju vjeru hebrejskoga podrijetla; slave podmorničko ratovanje, ali žestoko osuđuju britanska gusarstva; optužuju imperijalizam, ali brane i propovijedaju tezu o životnom prostoru; idoliziraju Joséa de San Martína, ali misle da je nezavisnost Amerike bila pogreška; na djela Engleske primjenjuju zakon Isusov, ali na djela Njemačke zakon Zarathustrin.

Smatrao sam, isto tako, da bi svaka dvojba bila poželjnija od razgovora s tim srodnicima kaosa, koje beskonačno ponavljanje zanimljive formule Ja sam Argentinac oslobađa časti i milosrđa. I dalje, nije li Freud mislio a Walt Whitman predvidio da ljudi vrlo malo znaju o dubokim pobudama svojega ponašanja? Možda je, rekoh sebi, magija simbola Pariza i oslobođenja tako jaka da su pristaše Hitlerove zaboravile da oni znače poraz njegovim vojskama. Izmoren, odlučih se za pretpostavku da su sklonost prema novotarijama, strah i najobičnije pristajanje uza stvarnost vjerojatno objašnjenje toga problema.

Nekoliko noći poslije, prosvijetliše me jedna knjiga i jedna uspomena. Knjiga je bila Shawov Man and Superman; posrijedi je odjeljak o metafizičkom snu Johna Tannera, gdje se tvrdi da je grozota Pakla njegova nestvarnost; taj se nauk može usporediti s naučavanjem drugoga Irca, Johannesa Scotusa Eriugene, koji je poricao stvarno postojanje grijeha i zla i koji je izjavio da će se sva stvorenja, uključujući i đavla, vratiti k Bogu. Uspomena se odnosila na onaj dan koji je savršeno i odvratno naličje 23. dana mjeseca kolovoza 1944: na 14. lipnja 1940. Jedan germanofil, čijeg se imena ne želim sjetiti, ušao je toga dana u moju kuću; smjesta, s vrata, objavio je groznu novost: nacističke su armije zauzele Pariz. Osjetio sam mješavinu tuge, gađenja i nelagode. Pogodilo me nešto što nisam razumio: drsko likovanje nije objašnjavalo ni gromki glas ni odsječnu objavu. Dodao je da će te armije ubrzo ući u London. Svako je protivljenje beskorisno, ništa ne može spriječiti njihovu pobjedu. Onda sam shvatio da je i on sâm užasnut.

Ne znam da li činjenice koje sam iznio treba objašnjavati. Vjerujem da ih mogu rastumačiti ovako: za Evropljane i Amerikance jedan je poredak - jedan jedincati poredak - moguć: onaj koji je nekoć nosio ime Rima a sad se zove zapadna kultura. Biti nacist (igrati se odlučnoga barbarstva, igrati se Vikinga, Tatarina, conquistadora iz XVI stoljeća, gauča, crvenokošca) jest, na kraju krajeva, duhovna i moralna nemogućnost. Nacizam pati od nestvarnosti, kao Eriugenin pakao. Nenaseljiv je; ljudi mogu samo umrijeti za njega, lagati za njega, ubijati i liti krv za njega. Nitko, usred samotnosti svojega bića, ne može mu poželjeti trijumf. Usuđujem se iznijeti ovu pretpostavku: Hitler želi biti poražen. Hitler slijepo surađuje s nezaustavljivim armijama, koje će ga uništiti, kao što su mjedene grabljivice i aždaja (koje nisu mogle znati da su čudovišne) surađivale, tajanstveno, s Heraklom.

Jorge Luis Borges

Uz.danasnji.DAN ŽIVOTA

potok.blog.hr

USAMLJENA MAJKA

Noćas je život pokucao na vrata moga bića.
Noćas je strepnjom moja zadrhtala duša.
Noćas je počela još jedna životna priča,
I opet moj me Gospodar kuša.

Noćas.je život pokucao na vrata moga bića
Na me se ruši lavina hladnog svijeta,
Noćas je i opet počela jedna priča,
I opet jedan život svima smeta.

Noćas život pokucao i ja ga spremno primam,
Iako odasvud vreba smrti strahota.
Spasi nas, Bože,, jer ti si sve što imam,
Jedino ti si gospodar života!

Pjesma iz 1992. potaknuta stvarnom usamljenošću.jedne majke.

Nepravda...pa to ti je...

mecabg.blog.hr

Mladost – ludost, starost – mudrost

liviodinspiracija.blog.hr

Ne možeš biti star i mudar
ako nisi bio mlad i lud.

Mudrost ne dolazi iz opreza i kalkuliranja,
nego iz iskustva i pogrešnih izbora.

Iz padova poslije kojih moraš sam ustati.

Iz trenutaka kad si mislio da si najpametniji,
pa te život razuvjerio.

Ludost mladosti je škola posljedica.

Mudrost nije suprotnost ludosti mladosti,
nego njezin rezultat.

To je cijena i poklon.

Večne kraljice

modrinaneba.blog.hr

Ko sem lovila trenutke za sebe
sem našla večno lepoto,
kraljice vseh kraljic.
Ostal je le nasmeh na obrazu
in iskrice v očeh.
Razlaga ni potrebna,
saj vsak razume tako
kot njemu ustreza

Foto: moja osebno