novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

14

pon

10/19

Kad je bal, nek' je...

yulunga.blog.hr








Ispalo je da ipak nisam riješila sav blue cheese, kojih mi je komada nekoliko svojevremeno bilo povjereno. Pa kad mi je taj skriveni dopao pod ruku, mam sam ponovila pizzu s kruškama. S pomalo neuglednim, ali odličnog okusa, kruškama miholjačama.
Međutim, unatoč odličnim kruškama. i iako sam ovaj puta čak i luk ponovno karamelizirala, za razliku od prethodne takve pizze okus ove me ostavio puno ravnodušnijom.
Ne znam što je uzrok tomu... ne da mi se ni pogađati, a ni ulaziti u dublje analiziranje i traženja uzroka u: prašini ispod kauča, susjedovoj djeci, psima, mačkama i metli od sirka...
Pomirila sam se s tim, prihvatila sam to stanje takvo kakvo je - mogu to podnijeti... sad se jedino bojim da ne iskoči još kakav zaboravljeni sluč... mislim - komad rolleyes
Komad.
Sira.


Al' dobro to, nego... ide mi na živce ova vilica sa strane... naime, ja koliko god da čistim i glancam taj escajg, on na fotografijama uvijek ispadne muljav. Kao da je, kako bi tu neki rekli, sav moj trud - nula bodova.
Aj neka se i netko od vas malo bolje zagleda, pa mi recite je l' to stvarno tako, ili je to možda zato što ja zapravo ništa ne vidim.
Deder, još koji par očiju će bolje znati.










Jedna o mraku

magneto.blog.hr

Dugo smo već u braku. Prijatelji istih godina broje usitno godišnjice, a mi smo se približili dvoznemankastoj, okrugloj brojci, drugoj već.
Oženili smo se mladi, tek koju godinu više nego što sada ima Jedinica. Tek mi je sada jasno koliko smo zapravo bili mladi. Gledam ovu svoju malenu i ne mogu je zamisliti nigdje nego u roditeljskom domu, još uvijek.
Predviđali su nam brzi raspad sistema, jer smo nezreli, mladi i balavi. Nismo ni krenuli u svijet, a oni su nas već razveli i poženili sa drugima. Zločesto je to uplitanje u tuđe živote.
Kao stigmatizirani i stvarno smo bili nadomak raspada. Nad nama su visjele financije, bolesti, krediti, gubici poslova, Jedinica, novi poslovi... u jednom trenutku smo se stvarno izgubili u tom surovom vrtlogu života. Do jučer ljubavnici, prijatelji, roditelji, oslonci, bezbrižni, neodgovorni, mladi, izgubili smo čvrsto tlo pod nogama.
Išlo je to nekako postupno, dan po dan smo dublje zabijali glave i misli u vlastite hobije i interese, rješavali se stresa kako smo znali, odvojeno.
U jednom trenutku sam živjela sa cimerom sa ograničenom komunikacijom. Išli smo zajedno na obiteljska druženja, rođendane, proslave, slavlja jer važnija je forma i vanjština sadržaja od cijelog malog života koji se odvija iza vlastitih zidova i zatvorenih vrata.
Išao mi je na živce, njegova prisutnost, njegovo inertno postojanje, nisam htjela biti u toj formi, u takvoj sadržajnoj formi.
Danas mi je smiješno to seciranje pravih i krivih, neka pravednička borba tko je više doprinjeo stanju kakvom je.
Kada smo se jedno jutro sasvim slučajno našli na prvoj kavi, za zajedničkim stolom, kao da je vrijeme odradilo svoje, započeli smo razgovor. Tek tako. Ničim izazvani. Proces ponovnog zbližavanja i prilaženja je bio puno lakši nego što sam mislila da je moguće, u takvim okolnostima.
Nešto vremena kasnije mi je rekao da je već pronašao stan gdje bi mogao preseliti sa cijelim planom logistike. Zaboljelo me to. Jako.
Osvještavanje trenutka, to odustajanje, tako lako i jednostavno. Još me i danas zaboli. Teško opraštam. I sebi.
Ali opet, kao da se odvijalo u nekom prošlom životu i nekim drugim ljudima.

Moja T. je u lošem braku. Onom braku kojeg bi trebalo zabraniti da se zove brakom. I nije to tek kriza koja se dešava u večini domova, ili se ja tješim, to je prava, prljava bara loših odnosa.
Prvo je uvjetovala brakom, da se ne raspadne veza. Kao da papir išta rješava i doprinosi ikakvim promjenama.
Nije pomoglo. Uopće.
Onda su odlučili da je dijete to koje spašava stvar. Jer zna se da su djeca svemoguća rješenja.
Sada njih troje žive tako sjebani i plaču, puno. Barem njih dvije. Jer me zove svaki drugi dan i plače i tužna je i nesretna i depresivna, mazohistički se zadovoljava mrvicama pažnje koje nisu dovoljne kada ništa drugo ne funkcionira.
Zadovoljava formu roditeljice, majke, požrtvovne žene koja se bori za obitelj i dom. Ne znam koje su to borbe, ne znam kako se može samo jedna osoba boriti i s kim se bori, koji su to nevidljivi demoni u kojem navlači srebrni oklop i hvata neprijatelje u mraku.
Savjete joj odavno ne dajem, ona ih ni ne traži više, samo traži nečije rame na čije može plakati.
Utjehu pronalazi u mojoj lošoj epizodi braka jer i ona će tako, sve rješiti, sama.
Odavno sam prestala objašnjavati da je za svaki izgrađeni i narušeni odnos ipak potrebno dvoje, dovoljno zainteresiranih i voljnih.
Tko sam ja da objašnjavam ikome išta, mogu tek iz svojih prohodanih cipela znati da ne bih ostajala tako nesretna. Privremeno i dok mislim da ima nade bih, borila bih se i ja sa tim nevidljivima, ali nipošto cijeli život.
Barem mislim.

Nema naslova

moj-pinklec.blog.hr

J2


i da ti kažem da te trebam
ti to ne bi razumio
sav bi se izbezumio
mislio da te trebam zbog ne znam čega
a trebam te radi oblaka i plavog neba

O LEVELU BRITANSKOG SUBJEKTA

prokleta-od-daljina.blog.hr

Ne bih previše o Britancima i onima koji su sa njima u srodstvu, jer se o tom narodu uglavnom mnogo toga zna zahvaljujući medijima i u novije vrijeme digitalnoj tehnologiji. Prvo što nekako bude primijećeno je to, da su to golemi ljudi u odnosu na druge narode i nekada se čini kako je riječ o zlatnim ribicama u akvarijima i što je akvarij veći, to su i ribice veće. Tako su, na primjer, Amerikanci jako veliki i snažni ljudi poput nekih suvremenih Kiklopa veliki, ali sa samo jednim okom. U odnosu, na primjer, na prosjećčnog Iračanina prosječni Amerikanac je barem dva puta veći. Isto tako u odnosu na Kineze ili Japance.

U odnosu na naše narode tu možda stojimo bolje, jer se na primjer Hrvati mogu mjeriti sa njima, jer su naši ljudi isto tako veliki i snažni. Nije čudno da je Vladimir Nazor koji je nas Hrvate dobro poznavao nazvao divovima, ali su prema Nazoru „glupi k'o tele“ kako se jednom Nazor izrazio u „Velom Joži“. Međutim, kulturni level subjekta je izrazito nizak. Njih svugdje ima na marketima, ali ih nigdje nema u teatru, na primjer. Nije onda čudno, da u sociološkoj teoriji postoji jedna ekspresija o kulturnom zaostajanju i pored velikog tehnološkog razvoja.

Pored ovih dnevnih anegdota koje je moguće pronaći u Adelaideu na primjer, da ne znaju brojati do deset, da imaju vegemate filozofiju , da ne znaju hodati itd., postoji u novijoj britanskoj literaturi mnoštvo primjera koji pokazuju o kakvom je levelu riječ i sa kakvim smo mi levelom imali posla u proteklom Domovinskom ratu.

Tako ću se ja poslužiti primjerom jedne biografije o Nietzscheu izvijesnog Ronalda Haymana koji se školovao u Cambridgeu i koji je 1980. godine prvi put tiskao jednu popularnu i poznatu knjigu pod naslovom „Nietzsche, A critical Life“ i koja je također 1995. godine publicirana u Londonu. To je jedna jako velika biografija o tom filozofu od preko 400 stranica pisana sa znatnom akribijom i poznavanjem biografskih činjenica filozofa, ali sa mnogim začudnim britanskim predrasudama koje su znatno umanjile vrijednost ovog djela.

Može se naravno jako puno toga saznati o Nietzscheu u ovoj knjizi, od njegovog djetinjstva do bolesti i smrti, ali sve u svjetlosti jedne neobične psihološke činjenice, da je Nietzsche prema Haymanu bio čovjek „konstantne masturbacije“ i on kaže kako je Freudova psihologija jako puno toga zapazila o mnogim psihološkim mehanizmima represije, seksualnog i sadističkog instinkta koji čovjeka gura u bolest pa je on uglavnom i vidio u ovoj knjizi Nietzschea, pozivajući se upravo na njega kao „bolesnu životinju, nesigurnu, nepostojanu, nepredvidljivu.“, a onda ako nismo zdravi, onda trebamo liječnike, medicinske sestre, svećenike ili filozofe.

Dok je Hayman vidio Nietzschea kao „konstantnu masturbaciju“ svodeći ga na taj način na totalnu banalnost koja sa suvremenim vremenom nema nikakve veze, dotle je na primjer Karl Jaspers, koji je inače po profesiji bio psihijatar, u Nietzsceu vidio „krizu evropske kulture“ kako se izrazio u svojoj knjizi o Nietzscheu koja je prvi puta tiskana u Heildelbergu 1935. godine. Nema nikakve sumnje kako je riječ o dvije sasvim različite monografije koje bacaju svjetlost na ozbiljnost, poštenje i dubinu filozofske profesije i filozofske refleksije čija se dubina izgleda sve više gubi što smo od predmeta udaljeniji i koja govori o stvarnom levelu britanske suvremene filozofije, jer je istina da tu možemo pronaći svašta baš kao i u vojsci u kojoj ima svačega, od heroja do posljednjeg šljama

Kur'an kompletan

naelektrisaniguster.blog.hr

Evo, oficijelno, pročita san Kur'an. Jupi mi, jupi mi, jupi mi. Mogu reć da mi je iskustvo čitanja Kur'ana puno značilo i da sad puno bolje poznajem muslimane. Nego, moj post. Kako ga napisat? Dvoumija san se oko nekoliko varijanti pisanja posta. Da li da pišem samo o Kur'anu, ili da pišem i o islamu, ili još šire, da pišem o svojim vjerovanjima pored ovog prvog dvoje? Meni se čini da će bit ova treća opcija. Općenito, teško je, pa i nemoguće pisat o Kur'anu a ne pisat o Islamu. A kako ja pišem, logično je, pisaću iz svoje perspektive, tako da ne mogu ni proć bez ubacivanja mojeg svjetonazora u ovu priču. Kako i di je započet?

Prvo što iman reć je to da mi je drago što san pročita knjigu koju svetom drže milioni ljudi, i knjigu koja je jedna od uticajnijih knjiga u povijesti. Da ponovim ono iz prethodnog posta, ima u njoj neka lipota, snaga, borbenost. Vruća je, jaka, nedvosmislena i napisana je kao konretna uputa. To je zato što je uz vjeru, Kur'an predviđen i ko zaknodavnu knjigu, po kojoj se državno uređenje triba ravnat. Muhamed ju je takvon zamislija, i ko takva funkcionira u dosta država. Za mene je to minus, zbog sličnih stvari koje san spominja u prethdnom postu, a to je što postoje neprihvatljive prakse koje su dozvoljene pa i naređene u Kur'anu, opisaću ih dalje u postu. Islam nema slučajno taj problem sa prihvatanjem sekularne države u raznim zemljama di žive muslimani, jer je Kur'an također i pravna knjiga. Ali to je po meni sve ok, dok se ne nameće, šerijat je ok di je prihvaćen od strane većine, u suprotnom, radi se o tiraniji. Za vjernike, mogu reć da ih bolje razumin, i vidin to nešto privlačno u Islamu, ta potpuna predanost Njemu, Allahu, čitanje Kur'ana, džuma, namaz, sve to skupa daje čoviku osjećaj uronjenosti u Boga. Nisu sufije slučajno islamski mistici koji gube svoje 'ja' u uranjanju u Boga. Oni su samo do kraja izveli ono što Islam znači, predanost Allahu. Knjiga ima određenu lipotu, mada moran reć da sad kad san je pročita čitavu, umanjija mi je se dojam iz prethodnog posta. Nije mi više toliko lipa knjiga, ali mora se, i to triba bit dužnost svakog ko ima razuma, sad u eri islamofobije reć, da je Kur'an unaprijedija dotadašnje društvo i da je ta knjiga u svoje vrime bila napredak. Sad, s tim rečenim mogu krenit dalje.

Sad na konkretne stvari. Prvo par dojmova. Čitajuć knjigu, iman dojam da je pisana prvenstveno muškarcima. Kad se opisuje dženet opisuju se djevojke, mlade, koje će služiti vjernike, a ne spominju se nikakvi muškarci koji će služiti žene. Il će i žene služit druge žene? Također, navodi se na dosta mista kako muškarac triba da se ophodi prema ženi, nigdi nisan vidija da se piše ženama o ophođenju, sem u dijelu kad se opisuje prid kim smiju a prid kim ne smiju bit otkrivene. Također, šta mi je zapelo za oko, a to je vrlo ozbiljna stvar, smatra se da će u dženet samo muslimani. Sad koliko to logike ima, koliko je ljudi odraslo npr na dalekom istoku, il tipa u Brazilu, itd, koji nemaju nikakav kontakt sa islamom. I oni će u džehennem jer su nevjernici? Smišno. Jednostavno, to je van zdravog razuma. Također, Bog je poprilično opsjednut nevjernicima. Evo glavu ako preko trećine ajeta nisu oni o nevjernicima, kako će u džehenemu gorit, ključalu vodu pit, itd.. Ton knjige je općenito poprilično agresivan. Mada, ko što reko, jasan je i direktan, a to mi se sviđa. Nije mi jasna ta Bogova opsjednutost nevjernicima, al eto, gledano iz perspektive vjernika, vjerovatno toliko puta spominje kako će nevjernici u džehenem, da ih opomene da se obrate i spase dušu. Ja, jasno, ne gledan iz tog kuta i toliku hajku na nevjernike držim kao primitivizam. Ili pak nastojanja Muhameda da zadrži muslimane, da se ne bi vratili u mnogobošce i slično. Ili nastjanje da uplaši 'nevjernike' pa da i oni postanu muslimani.

Sad slijedi jedno veliko pitanje: koliko je moralan čovik, koji je 'dobar' i čini dobro, samo zbog nade u nagradu i straha od kazne u životu poslje smrti? Po meni on nije moralan, a Kur'an je pun dijelova u kojima poziva ljude na radnje samo zato što ih Allah gleda, ko npr: poziva se na davanje drugima djelove svog bogatstva jer Allah sve vidi. I još na jednom mjestu, Muhamed poziva ljude da ne budu oholi jer Allah ne voli ohole i one što se uzvisuju. Zar nije sto puta bolje, ovdje pojasnit čoviku da je oholost samo maska za njegov osjećaj manje vrijednosti, ukazat mu na to da se svi mogu zbog nečega uzoholit ako žele, jer svi mogu bit narcisoidni i sebi nać argumente za to i postat oholi, nego mu prosto reć da Alah ne voli ohole. Ono što se tu traži je slipa vira, bez uvida u svoje vlastito psihičko stanje. Vjerovanje iz straha, a koje je u Kur'anu predominantno, po meni, nije moralno. A cili Kur'an odiše njime, stalne su prijetnje džehenemom, i, nešto rijeđe, nagrada dženetom.

A da ne govorin o tome kako se bludnike kažnjava sa po sto udaraca bičem i što je zbog homoseksualaca uništen Lutov narod i slično, što je čista homofobija. I za ono iz prošlog posta 'žene su njive vaše i vi njima prilazite kako želite', 'eto vam one u vašem vlasništvu, robinje vaše, vjernice'. Ropstvo nije ukinuto. Ženin glas vridi ko pola muškarčeva, žena naslijeđuje duplo manje od svog brata. Također, pokrivanje žena stavlja na žene teret muške seksualnosti, da se ona triba pokrit kako ne bi neko se napalija na nju, što muškarce stavlja u krajnje infantilan položaj, kao da su po prirodi nesposobni da se kontrolišu. U biti što to ne bi bilo i obrnuto, da se muškarci pokrivaju a žene ne? Jednako logike ima. Ili je ženska seksualnost drukčija od muške bla bla, što su priče za koje je već odavno jasno da su bez temelja. Glede seksualnosti nema nekih razlika između muškaraca i žena. I jedni i drugi jednako doživljavaju uzbuđenje i, i jedni i drugi se mogu kontrolisat.

Al ima i lipih stvari, tipa: 'Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati, 35. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo srećni.' Ovaj ajet mi je odličan. Sam znan da kad te neko provocira i kad mu priđeš ko čoviku, ne uzvratiš mu istom mjerom, taj čovik se promine i možda ti čak postane prijatelj. I istina je da to mogu postat samo strpljivi i sretni, jer ako nisi sretan svoju ćeš nesreću projicirat u druge ljude, pa ćeš onda i ti možda nekog provocirat. Ovo je uistinu, vrlo mudar ajet. Sviđaju mi se, opet ponavljam pozivi na davanje milostinje i pozivi na poštenje pri vaganju na kantar i slično, to je lipo i dobro. Također, ovo mi se sviđa: 'Allah će one koji vjeruju i dobra djela čine uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, a oni koji ne vjeruju – koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere – njihovo će prebivalište vatra biti!' Dobro je da se osuđuje gramzivost i neumjerenost. Ovo: 'Reci: "Kakvu god nagradu da zatražim od vas, nek ostane vama, mene će nagraditi Allah, On nad svim bdi." Ovakvo povjerenje u Boga imat, to je stvarno divno. Ima još lipih ajeta ali nisan sve tija kopirat, ovo je dovoljno.

Sad, na drugo pitanje. Kakva je priroda muslimanskog Boga? Po ovome što ovdje piše Bog je: posesivan, srdit, pun mržnje, ljubomoran i narcisoidan. Što je Bogu bitno da ga se štuje? Ta on je Bog, zar njemu mi tribamo? Neko će reć možda da nas on opominje radi nas, a da ne ovisi o nama, al ako je tako, što mu je toliko bitno da ga se štuje? Što i nemuslimani koji su dobri ljudi ne mogu ić u dženet? Kakav je to Bog? Uistinu, to nije Bog kakvog bi ja volija štovat. Postoje ljudi koji su moralno bolji od ovoga kako se Boga ovdje opisuje. Ja da sam Bog, ja bi gleda samo ljudima u srce. I svima bi da drugu šansu jer znan da se ko dica rađamo nevini a zli tek postajemo u životu, i zato znan da nikome nije misto u džehenemu, svakome bi da drugu šansu, pa i treću i četvrtu da isporavi ono što je krivo radija za života, pa i najzlobnijima, jer i u njima je klica Božanskog. Također, opisi dženeta i džehenema su poprilično ovozemaljski, u džehenemu će gorit u vatri, pit ključalu vodu itd, u dženetu ih čekaju rijeke neiscrpne, plodovi svih vrsta, mlade djevojke i tako.

Generalan dojam sad, nakon pročitane knjige je to da dosta, dosta bolje razumin vjernike, muslimane, što je jako bitno, jer međusobno razumijevanje je osnova dijaloga. Također, moran naglasit, osjećan se sretno što san pročita knjigu koja je sveta tolikom broju ljudi. Mada ja ne mogu dijelit stavove vjernika, i nikad neću moć, moremo radit na tome da međusobno razumimo i podržavamo jedni druge. Ja npr podržavan sve muslimane koji se iskreno predaju Allahu. Volija bi da ih ima više u sredini u kojoj živin. Sad, pitanje je, kako ja gledan na Kur'an i Muhameda? Ja ne isključujen da je Muhamed pisa Kur'an pod inspiracijom nekih viših sila. Sad, u muslimanskog Boga ne virujen, monoteističkog općenito, ne virujen, al to ne znači da Muhamed kad je pisa Kur'an nije stvarno mislija da dobiva objavu od Boga. Možda ovo more bit nekome uvredljivo, al ja san iskren, meni Kur'an nikako ne može bit Božija objava. Sa toliko nasilja, straha, prijetnji, agresivnosti, jednostavno, ne vidin kako bi neko biće koje je nezamislivo savršenije i veće od nas moglo izdiktirat Kur'an. Al možda Muhamed je bija inspiriran nekim sillama, to ne sporim. Mada, ja nisan nešto baš naučija mudro iz Kur'ana, više san mudrosti pronaša u Jungovin, il Castanedinin knigama. Meni je tako. Al poštujen svačije uvjerenje, i ne samo da poštujen, nego imaju moju podršku ako ih njihova vjera čini sretnijim i boljim ljudima.

I kraj ću završit jednim prekrasnim ajetom, jedinim koji me je istinski dotaka u dušu:

109. Reci: "Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli još jednim sličnim."

Toliko od mene. Bye Bye za sad. :)

lijene oči

izmedu.blog.hr




crveni zalazak, sunce
oči se lijeno pomiču, tu je, dolazi..

siva sjena u dubokom snu
intenzivno me preplavila prepolovljenost
isti tonovi skladnih tjelesnih proporcija
i psi koji plivaju, vrući kamen, odmorište od hodanja



Ispod stopala niču oči
Prije nego sretneš začinjenu ljubav
Povratak tebi i toj biljci bambusa koja se uvija
Razumiju oni koji vole











Kravica, oaza u kamenu

stella.blog.hr


Nastavljam priče s puta.
Idemo da vidimo vodopade Kravica, koje pravi rijeka Trebižat.



Iz daljine, ljepota se tek sluti

Siđimo, put je mjestimično strm, ali dobar. Može se
sići i vozićem.

Prekrasna je rijeka Trebižat


Evo nas na prvom vidikovcu.



Ova oaza u kamenu neopisive je ljepote. Može se glatko
porediti sa Plitvicama.



Vrućina je, 35 stepeni. Silazimo nizbrdo do vodopada i jezera
sjajnog za kupanje. Vidimo i vodenu zmiju.

Čamcem se može preko jezera do bolje plaže na drugoj strani,
ali neki radije prelaze tu distancu kroz vodu, držeći stvari iznad
glave.

Kupalište je idealno


A' ljudi, je dobro!

Još jedan pogled, pa nam valja poći.

Vraćamo se vozićem do parkinga.

(nastavit će se)

O najavljenim promjenama u državnoj maturi

knjigoljub.blog.hr



Na prošloj državnoj maturi, u sportskoj disciplini pisanja tzv.eseja, učenici su postigli sramotno loše rezultate.

Zašto?

Jer je naše dično školstvo zakazalo u možda i najvažnijoj zadaći školstva uopće: opismenjavanju mladih generacija.

I sad, umjesto da naše dično školstvo na čelu s blaženom ministranticom Divjak Blaženkom upregne sve snage u bolje opismenjavanje učenika, u ministarstvu odlučiše da pisanju eseja na državnoj maturi dokinu važnost.

Zašto?

Jer su loši rezultati učenika na državnoj maturi dokaz loših školskih programa, loše organizacije školstva i lošeg rada čitavog obrazovnog sustava, na čelu s blaženom Blaženkom Divjak, a mogućnost dokazivanja svog lošeg rada treba spriječiti, onemogućiti, zatrti u korijenu.

Ali, ima tu još nešto : sve je to u skladu s onim nedavnim Kolindinim upozorenjem mlađariji da dobro razmisle koji fakultet upisuju, jer "moraju misliti i na tržište".

Tj., drugim riječima, vlast nam poručuje : što će tzv. tržištu itko tko dobro piše eseje, i zato - koji će nam ku..c uopće pisanje eseja na maturi?

Da se mene pita, matura bi sadržavala samo pisanje eseja i to pisanje 3 eseja o 3 zadane teme, jer esej pokazuje jako puno toga : pokazuje učenikovu sposobnost artikulacije, bogatstvo vokabulara, razinu pismenosti, domišljatost, svjetonazor i najvažnije : pokazuje da li je učenik uopće sposoban razmišljati.

Ali oni dokidaju važnost pisanju eseja i ustrajavaju da se matura bazira na besmislenom bubačenju nepotrebnih podataka.

Volite li slikati i fotkati hehe..

eurosmijeh.blog.hr



Dosao covjek kod fotografa i kaze:
-Molim vas jednu grupnu sliku mene.
-Dobro stanite u polukrug!-kaze fotograf..



Kod slikara došla lijepa djevojka da radi kao model.
Odjednom se čuje zvono na vratima, a slikar,
sav uspaničen, kaže njoj:
-Joj, moja žena, svlači se, brzo!



Svekrva i snaha sjede i piju kavu zajedno,
kad snaha reče:
- Draga svekrvo, vi se baš dobro držite, trebali bi da idete
kod kineskog slikara da vas naslika, pa dav ostane
uspomena na ove dane.
Iznenađena svekrva upita snajku:
- O hvala ti, ali zašto baš kod kineskog slikara?
Snaha odgovara:
- Pa zato što Kinezi vole da slikaju zmajeve, zmije i tako to...



Plavuša pita slikara:
- Šta vam predstavlja ova glupa slika?
- Gospođo, to u šta gledate je ogledalo.



Došao Mujo kod fotografa da napravi slike.
- "Deset puta petnaest?", pita fotograf.
- "150, zašto?", odbrusi Mujo.



Dobilo razred od učiteljice zadatak da svako nacrta
ono što najbolje zna. Tako svi crtaju samo mali Perica
nešto žvrlja u kutu papira. Učiteljici to biješe čudno pa
dođe da vidi šta to Perica radi. Kada je uzela crtež,
primjetila je da je list prazan, samo je neka muva u kutu.
Kada je probala rukom da je otjera, zaključila je da je to
ipak samo crtež i to toliko vjeran da se oduševila i odmah
pozvala Pericine roditelje da dođu sutra u školu.
Sutradan dolazi Pericin otac, ljut što je njegov sin
opet napravio sranje.
Međutim, oduševljena učiteljica ga smiruje i hvali
Pericu kao velikog talenta za slikanje i genija. Na to će otac:
- Ma da vam kažem, nije to ništa. Meni je u kući na
zidu nacrtao picku, pa sam skroz izderao kurac!



Došao u slikarski atelijer otac pun ambicija za svog sina:
Evo vam ga pa ga učite slikati!
Pa to nije jednostavno. Za to se treba roditi.
Pa zar ga ne vidite, rođen je!




Frešu frešasti....

samojaa.blog.hr

....kruh naš svagdašnji zujosretan



Obećala sam našem cijenjenom blogeru da ću mu fotografirati jučerašnji uradak s obzirom da crtati ne znam. Kruh je rađen po želji moje najmlađe. Onako virozna zaželjela se domaćeg kruha pa ajd....nabrzaka sam miješala,uspješno se diglo na opće veselje ukućana. Svi sretni i zadovoljni,neki i zadovoljeni ( kako kaže naša buduća prrCjednica Ava). Ovo je kruh bez pepela sretan ...mješavina raženog i crnog brašna.


A ovo je ono naše jelo iz djetinjstva. Ostaci kruha u mlijeku.
Neku večer oko ponoći mi Maleni donio u krevet jer sam cvilila kak bum umrla od gladi lud
Uglavnom....ne bum se kandidirala za predsjednicu jer bi onda morala biti fit,furt sa frizurom i štiklama a meni se to neće. Rađe ja ovak....u sred noći provjeravam jer žarulja u frižideru radi cerek
E da....odlučila sam malo poraditi na sebi pa sam obećala da bum iduće godine ( ako preživim) trčala maraton.

13

ned

10/19

Potrpi

star-rose-bloger.blog.hr

Strgana boli kroz osmijeh se nedam uz boru više naborima borbom se na kraju predam. Jaka je a onda uz tabletu popušta da mi neda gušta. Grizem iznutra nadajuči se u bolja jutra. Teška je i ludo za izdržati ali jača sam idem tako dan po dan, riješim i to bol neče dugo trajati samo treba malo potrpjeti. I riješi se, ide dalje uz osmijeh se ne odustaje. A sad voli osmijeh baš dobro mi stoji, kad se smijat voli. Muka se rastvara iz boli se smijeh pretvara.

laž

divljesrce.blog.hr



pitaju me kako sam
i to na dan kad od bolova
tijelo ne osjećam
i tada slažem
dobro sam
jer još gore bih bila
da otvorim dušu
onima što ne mare
za boljke moje stare
i moja polomljena krila

pitaju me kako sam
onako usput i hladno
oni što su prijatelji svima
i to je taj tren kad se bijela laž
provuče i mojim ustima

Autor slike nepoznat

Kada nas najviše ima?

zivot-i-ja.blog.hr


slika: internet

Svi se to pitaju.

Kada nas najviše ima?

Neki kažu, u trenutku opraštanja sa svijetom, jer tada je srce otvoreno kao da smo stali pred razdvojenim nepreglednim teškim oblacima i zadivljeni pogledali ljepotu zvijezda u tamnom beskraju svemira. Tamo ćemo vidjeti i našu zvijezdu padalicu koja je čekala krajnji trenutak iskrenosti i tek tada se odlučila pretvoriti u ispunjenu želju.

Kada nas još najviše ima?

Kada dijete u nama djeci svoje djece poželi samo jedno: ostaviti dar bezazlenosti i vjeru u mogućnost vlastitog leta. Ništa nije nemoguće, ako dotičemo čarolijom vjere u sebe svaku prepreku koja nam želi zaustaviti let, kada shvatimo da smo u isto vrijeme i prašina i oko koje vidi tu prašinu shvatit ćemo, da trebamo pustiti sunce u taj sivi oblak, tada ćemo kroz prašinu vidjeti milijune galaksija i zvijezda koje se rađaju i sjetit ćemo se koliko smo beskrajni, iako na pogled tako sićušni i neznatni.

Kad nas najviše ima?

Kada se oslobodimo zidova i okvira, crkava, džamija i sinagoga, kada shvatimo da nam sve to neće biti potrebno u trenutku sveoprosta sa svime postojećim. Ljubav neće pitati za slike, ikone, slova i zakone, tek će pitati koliko smo voljeli druge, a mi ćemo, potaknuti šapatom anđela, samo izgovoriti jedno: "Kao samoga sebe" i tada će se svemir ponovo pokrenuti, jer u trenutku kad smo sebe zaboravili, on je zašutio, u trenutku, kad smo sebe zavoljeli, on se ponovo u nama rodio.

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum