Sve kategorije po listama

Zašto (ni)sam išla na marš

konobarica123.blog.hr

Možda i ne bih otišla da se nije dogodila prijetnja.
Možda bih opet iz naslonjača gledala izvještaje, čitala komentare ispod objava, povremeno se sekirala ili pljeskala na njih. Ne bih išla ni da me zakačio radni vikend. Jer jedno je kad sa posla utekneš na književno jutro dobre autorice/autora, a drugo kad ideš u hodati u neku kolonu. Ne bih išla ni da mi se barem u jednom trenu učinilo da time narušavam išta od prve Adventske nedjelje, jer kao kršćanka poštujem vjerske blagdane i običaje.
A ne bih zasigurno otišla da se nije pjevaču otelo prijetiti radikalnim potezima ni više niti manje gradonačelniku glavnog grada države. Da se ne ponavljam puno, pisala sam o tome već i većina meni dragih i onih koj me poznaju ljudi zna kakav mi je stav oko glazbe. Slušam ono što mi se sviđa. Sviram ono što želim. Pjevam ono što volim. Ostalo zaobiđem, okrenem stanicu ili kanal, isključim...
I stvarno mi nije bitno što pjevač pjeva. Fora nam je bila ta sad sporna pjesma jer u doba kad je snimljena i izašla, davala je na hopsalicu narodnog melosa koji smo do tada slušali, a odjednom ga nije bilo nigdje. Svidjela nam se i poruka iz stihova, jer iskreno svi smo željeli da rat stane i da dočekamo tu novu, normalnu i pravednu državu. Bilo nam je normalno da treba baciti bombu i goniti bandu preko izvora. Tu ništa nije sporno bilo.
Sada, trideset i kusur godina kasnije sporno mi je mnogo toga.
Spornije no tada tih olovnih devedesetih. Ne, nije mi nitko iz obitelji stradao u smislu da je ubijen, ranjen, ozlijeđen ili pogođen kasnijim PTSP sindromom. Ono što nam se tih godina kao obitelji događalo, a bilo je toga, uvjetovano jedino vić završetkom prezimena smataram totalno benignim u odnosu na prava stradanja, patnje i gubitke drugih.
Sporno mi je da se do kraja nepodojeni dječaci skupljaju kako se kome sprdne, navuku kapuljače, podignu desnicu u zrak, zazivaju kvazi tvorevinu koja je onomad prodala pola njihove današnje domovine u čije ime to sve rade, idu po trgovačkim centrima i manifestacijama i ispituju svoje vršnjake koji se tamo zateknu izletom ili posjetom od kuda su, pa kad dobiju lokaciju prave im sačekuše ispred tih centara i mašu noževima pred nosom a to sve prođe bez sankcija.
Sporno mi je da me netko, iako živim, radim i odgajam po pravilima pravi budalom i mjeri mi domoljublje pomaknutim parametrima.
Sporno i tužno mi je što kad se nađem u ulici bez automobila i ljudi u kišnoj riječkoj večeri produžim korak i zadihana uletim u salon u koji sam se uputila deset minuta prije termina, jer su se dvojica od četvorice mladića pod kapuljačama odvojila i nešto se došaptavaju.
Sporno mi je što nikad veći gospodarski rast, a nikad siromašniji.
Sporno mi je što me premijer pravi budalom svakom svojom novom izjavom u kojoj je on i samo on zaslužan za nikad bolje (blago)stanje nacije dok mu je u njegovim mandatima više od pola ministara završilo po zatvoru radi krađa i manupilacija za koje nikad nije odogovarao ni on ni ministri, dok se ovrhe kače i naplaćuju na leđa najosjetljivijih.
Sporno mi je što država, grad ili tko već nema rješenje za nekoga tko provali u stan, tamo živi bez struje i vode, prolijeva fekalije po zajedničkim kanalima i naposljetku, jer ta ista država, grad ili tko već nije imala rješenje, to završi paležom stana od strane neadekvatno zbrinute osobe i smrću dvije osobe.
Sporan mi je svaki ZDS, svako dizanje desnice. Svaki ustašluk, četnikovanje i fašizacija kao i referiranje na komunizam.
Sporno i jadno mi je vrijeme i državno uređenje u kojem jedan pjevač prijeti radikalnim potezima spram legalno izabrane gradske vlasti, ma tko on bio i ma koja ona bila.
Zato sam išla na antifašistički marš.
Jer fašizam nije samo ono kad čekamo da se opet pojavi neki Adolf, Gabriele, Benito ili Ante, mobilizira narod i krene kako se već tada kretalo. Klice fašizma siju se polako ali sigurno svuda oko nas uz blagoslov nedjelovanja institucija koje neka rade svoj posao.
Nisam stigla jučer na sam početak marša, pa nisam prisustvovala igrokazu nepodojenih dječaka kojima mame nisu dale pare za gostujuću tekmu, a vrijeme se moralo nekako ubiti pa su se sjetili eto malo spustiti na Jadranski trg i tamo urlati. I neka. Urlati na neistomišljenike, koliko god to meni apsurdno bilo, u ovoj demokraciji njihovo je pravo i okej. No dizati desnicu u zrak, urlati zabranjeni poklič za kojeg više nitko i ne haje da je protuustavan i potom bacati petarde na ljude, a sve to preko glava policije koja stoji ispred njih i ne mrda, to mi nije niti će mi ikada biti jasno ni prihvatljivo. Ponavljam, nisam bila tamo, no iz 5minutnog videa koje je objavio riječki portal Fiuman, sve se vidi kristalno jasno. I desnice i hukanje i petarde.
Ono radi čega nikako nisam išla na marš su zastave. Od meni totalno nejasnih crveno crnih, preko one jedne koja je nemilo asocirala na bivšu državu i bila skroz nepotrebna do izostanka ijedne hrvatske zastave. Taj me segment jako zasmetao.
Da zaključim.
Ovaj se marš nije referriao na fašizam koji je krenuo prije 100 godina i poharao sve.
Ovaj marš nije imao veze sa komunizmom.
Ovaj marš nije zazivao bivšu državu.
Da je u ovoj teško izborenoj i krvlju plaćenoj državi razuma, vjere i domoljublja u pravom smislu - ovaj se marš nikada ne bi dogodio.
Smrt fažizmu - sloboda narodu!

You Don't Love Me

modrinaneba.blog.hr

Svi se pale, ko budale..

baton.blog.hr

Ali nitko da pita "tko nam to radi?".

Organizira se nekakav "dan srpske kulture" i netko se potrudi da u "tim danima" obavezno bude nešto neprimjereno, nešto što Hrvatima izrazito smeta.
Ali to nije sve, u "tim danima" netko se također potrudi da TIGNARIUS-ova "skupina mladih ljudi" unaprijed sazna za taj neprimjereni sadržaja, ali ni to nije sve! Netko također uspije organizirati rasprodaju zimske obuće crne boje, sa takozvanim "hudicama" i fantomkama, iste onakve kakve smo, za debelih zima, nosili u JNA.. samo crne boje.

U vrijeme Domovinskog rata, u Bosni su se, prirodni saveznici Muslimani i Hrvati, trebali zajednički suprotstaviti Srbima, ali to nije išlo. Danas znamo da su kod sukoba Hrvata i Muslimana redovito, na obje strane i u obje vojske, nalazili engleski "promatrači, oficiri, agenti itd.." sa zadatkom da olakšaju svojim stoljetnim srpskim saveznicima, i nahuškaju budale s obje strane.
Nakon što su uspjeli da hrvatski idioti naprave sranje u Ahmićima, svaka daljnja suradnja je bila nemoguća. Prvi u izvještavanju događaja u Ahmićima su, ne slučajno, bili upravo Englezi, baš kao što su Englezi unaprijed znali za rušenje mosta u Mostaru te to snimili, posudivši kameru, gle čuda, upravo od glupih Hrvata.

Jedno od najlegitimnijih pitanja tog doba je upravo ono Srpsko "tko nas bre zavadi?"
Pa zavadi nas oni koji upravo sad huškaju hrvatske fašiste-komuniste i hrvatske fašiste-ustaše.. jedni na druge usred Hrvatske (jer dovoljno smo glupi da nam ne treba vanjski neprijatelj!!)
Oni koji to stoljećima rade na prostorima gdje žive budale, dokaz? Ukrajina!!!

Dan 1377.

ap-placenici.blog.hr

Karta: https://t.me/DDGeopolitics/166397

Kijevski režim kojem je mandat istekao sredinom 2024. nikako da nauči lekciju. Njihovo masovno lansiranje bespilotnih letjelica na Krim i Ruske regije u noći 27./28. studenog izazvalo je već sljedeće noći još jedan masovni Ruski uzvrat s lansiranjem 632 DOS-a. Prema Ukrajinskim ciljevima je poletjelo 596 bespilotnih i 36 raketa (23 krstarećih, 5 hiperzvučnih i 4 balističkih). Uz aerodrom Starokonstantinov ciljevi su bili energetika oko Kijeva, pri čemu pogiba dvoje ljudi. Prema podacima TASS-a ektroenergetski sektor Ukrajine je do sada izgubio 80% ranijih energetskih kapaciteta, pa neće imati dovoljno struje za prebroditi zimu. Ipak to ih ne spriječava odbijati dvije glavne stavke mirovnih pregovora, koji se tiču neulaska Ukrajine u NATO i napuštanju teritorije DNR, koja je od 30.9.2022. sastavni dio Ruske Federacije. Iako su prošli mjesec izgubili preko 47.500 vojnika i u ovoj godini najveću površinu od 700 kilometara četvornih, oni nastavljaju sabotirati mirovna nastojanja predsjednika Trumpa. Razlog toga je vrlo jednostavan. Dok rat traje oni su na vlasti i mogu se bogatiti sve dok ljudi ginu i uništava se državna imovina. Kad bi rat stao, stala bi njihova zarada i naoružani narod bi ih smjenio možda i prije provedbe izbora.


Infografika:

Zato čine sve da se taj rat nastavi žrtvujući pritom borbeno najiskusnije postrojbe UAF-a, poput garnizona u Volčansku, koji je mjesecima odolijevao Ruskim napadima. Sve do njegovog potpunog uništenja u obližnjim šumama. Uz navedeno MORF danas javlja o oslobađanju naselja Klinovo sjeverno do Konstantinovke iz čega je jasno vidljiv manevar Ruskih snaga sa ciljem dovođenja u okruženje i tog grada. Ruska taktika stvaranja kotlova je ostala ista još od WW2, ali je pritom došlo do promjene taktike nastupanja pješačkih postrojbi. Uz potporu dronova male pješačke postrojbe po uzoru na taktiku izvidničko-diverzantskih skupina u svom nastupanju se infiltraju u neprijateljsku pozadinu i tamo izvode borbena djelovanja. Kretanje i djelovanje na principu "vučjih čopora" opisano je na ovim stranicama još 2009. godine. Simulacijsko modeliranje bojnog djelovanja iznjedrilo je identičan način rada prije točno 16 godina. Toliko o razumijevanju i razvoju taktike uporabe pješačkih postrojbi od strane vojne znanosti na našim prostorima. Za što je valjda najzaslužnija ratnička genetika u nama.


Karta: https://t.me/Slavyangrad/149319

Od ostalih zbivanja bilježimo Trumpovu objavu zatvaranja zračnog prostora Venecuele dana 29.11. nakon čega se civilni zrakoplovni promet nastavio skoro normalno odvijati. Jedino uz promjene rute i zaobilaženje borbene grupe oko nosača aviona CVN-78 smještene cca 350-450 kilometara ispred Caracasa. Srećom do danas se tamo još ništa nije dogodilo, ali što ne znači da neće. Jer ako je istina da Amerika trenutno ima operativno svega 750 lovaca, rat s takvim protivnikom je jedino što mogu odraditi. Jer u slučaju sraza s Kinom oko Tajvana, dočekalo bi ih 1.100 Kineskih lovaca. Piloti im prosjeku imaju 150 sati naleta godišnje, dok Kineski imaju preko 200. Zato možda odrade Venecuelu u cilju uvježbavanja vlastitih OS. Na obiteljskom planu smo odradili planiranje i provedbu operacije M50, koja je uspješno okončana u društvu najmilijih. Kao voditelj operacije ponosan sam na svoje kadete, koji su odradili najveći dio posla oko planiranja, logistike i provedbe. Jučer su vrlo usrećili subjekt M. Dok se WW3 nastavlja...


Slika: Manga

24 dana do Božića

kockavica.blog.hr

Danas smo neplanirano naučili
da Blogy može staviti za Blog tjedna
i osobu koja u nedjelju nije ništa objavila.

I ne samo to,
nego da se Blogyi ponekad može i ne držati vlastitih običaja.

Što je već samo po sebi hvale vrijedno,
jer bolje da umre selo nego običaji,
ako se shvati doslovno,
jao nama,
ako ju pak shvatimo sarkastično,
ima smisla.

Nadalje,
naučit ćemo što znači riječ
- simulakrum.
Kao i nešto o ledenjaku Baltoro.

Pa krenimo.

Ledenjak Baltoro,
kostolomac,
ledena rijeka s mnogim pritokama,
negdje široka i 2 kilometra,
teče Karakorumom.

Vrijeme teče drugačije,
led teče drugačije,
vijekovi se čine treptajem oka,
a opet,
i mali ljudski život na njemu,
ured noći može završiti,
jer naoko statične stvari
razgibavaju kosti,
a komarcima na svojim leđima
se ne zamaraju.

Kaže stih
Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!
mogli bismo također reći
Čovječe pazi da ne ideš prenapuhan preko ledenjaka!


Živimo u svijetu u kojem
nestaju jasne granica između stvarnosti i njezinih kopija.

Svijet u kojem je doista moguće
da postoji kopija koja nema izvornik.

Komercijalizacija Božića
panoramski kotači,
koncerti,
lampice,
kuhano vino
i sva čudesa "kruha i igara"
kao simulakrum pravog Božića,
bez da uopće ima ikakve,
ma i pod razno,
veze s Božićem.

Zadaća:
- napiši stih gore ne spomenutog pjesnika koji govori o tebi
- pronađi druge primjere za simulakrum
- nazovi osobu kojoj je potrebno čuti tvoj glas

Kakva je, takva je...

agava505.blog.hr

....mojih ruku djelo je
kakva je, takva je
od kupljenih je kora
samo lijeva ruka
je u funkciji
desna je još komatozna...


pita je,
moja je
tko voli
neka izvoli
tko ne voli
neka ostavi....

svašta sam u nju utrpala
grožđice, sira mlađahnoga
i vinceka kapljicu
i limuna koricu
vanilin cukra
da ti sve u paketu
nepce osvoji

iz iskustva znam
da će sutra biti samo
jučerašnji gušt
i uspomena san...

tko je jamio,
jamio je....

Plešuće zvijezde...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Moje švicarsko vrijeme, došašće,
na Tv odlični filmovi
Trilogija Romi Schneider kao
carica Sissi, od djetinjstva dogrce
dolaska u Beč i poroda djeteta.
Žena sokolica prokletstvo, dan
i noć, vuk brenioc do istosti, do
pomrčine sunca. Baby, svinjica
koja želi biti ps čuvar i podne
s Gary Kuper i Grace Kelly.



Plejade se vraćaju na sjeverno nebo,
privid ljepote plešućh zvijezda.ućh zvijezda.

Dijana Jelčić

32-36-14

dusakojaluta.blog.hr

Izbacila sam tri stvari iz svog života: alkohol, samoozljeđivanje i kavu. Zvuči kao početak loše šale, ali zapravo je početak mog osobnog reality showa pod nazivom: “Kako preživjeti bez ijedne stvari koja te je dosad držala sastavljenom?”

Trenutno sam na 32 dana bez alkohola, 36 dana bez samoozljeđivanja i 14 dana bez kave. Brojevi mali, drama ogromna. Ako me pitate kako se osjećam: kao osoba koja je prošla kroz tri godišnja doba, dva sloma živaca i jedno krštenje u hladnom moru vlastitih emocija.

Ponosna sam na sebe, ali isto tako i iscrpljena. Jer bez kave mi je mozak maglovit, bez alkohola mi se emocije više ne filtriraju, a bez samoozljeđivanja moram stvarno razmišljati o tome što osjećam. Tko je izmislio tu razinu samospoznaje?

Najčudniji dio je kako se vrijeme rastegnulo. Svaki dan mi traje kao otapanje snjega na sjevernim polu. Valjda tako izgleda kad više nemaš kratice tipa “popij nešto” ili “ajde samo jednom”. Sada se zapravo moram suočiti s… životom.

Ali evo me, i dalje brojim dane. Svaki od njih, koliko god malen bio, kaže: “Nisi tamo gdje si bila.” A između svih tih želja koje me obilaze kao komarci tjekom ljetnih noći, postoji mali glas koji šapće: “Ma izdržat ćeš. Tvrdoglava si ti.”

I ovaj put ta tvrdoglavost radi za mene, a ne protiv mene.

Japan zove

stella.blog.hr

Sin po četvrti put odlazi u Japan, u koji je zaljubljen.
Sada sa životnom družbenicom.
Sleću u Tokio, vidi se Fuji


(nastavit će se)

Romske muke hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Napravio mujo Ciganki djete i nece da prizna
da je njegovo i ona ga tuzi. Pita sudija:
- "Molim vas gospodo ispricajte kako je to bilo."
- "Ovako je bilo: zvezdano vece, Morava tece, idem idem ti ja,
kad eto ti Muje, majku da mu jebem, odvede me na livadu,
baci na bujadu, izvali butinu i uvali kurcinu."
A sudija ce:
- "Izvinite gospodo, ali tako prosta rijec ne moze uci u zapisnik,
hajde ponovo."
Ona ce ti opet:
- "Zvjezdano vece, Morava tece, idem idem ti ja kad eto ti Muje,
majku da mu jebem, odvede me na livadu baci na bujadu,
izvali butinu, i uvali ono sto nemoze stati u zapisnik."



Sudare se Ciganin i Srbin automobilima, Ciga je baš u jadnom
stanju dok Srbinu ništa ne fali. Stiže hitna pomoć i doktor
odmah ide kod Srbina i učtivo ga pita kako mu je, da se
nije slučajno povredio dok iz pozadine Ciga koji je
na samrti šapće:
Umirem doktore, pomozite.
Došeta se doktor napokon i do Cige i tako ga gleda i
gleda i odjednom ga pita:
Je li Cigo, koje su boje kola hitne pomoći?
Na to će Ciga:
Pa doktore, bela!
Aha - kaže doktor i nastavi: • E sada ću ja da se
odvezem ovim belim kolima a po tebe će doći crna.



- "Sta je bolje, biti Cigan ili biti peder?"
- "Bolje je biti cigan zato sto jedog dana ne
moras izaci pred oca i mater i reci im istinu."



Doktor će Cigi:
Joj, zar ti nikad ne osetiš potrebu da se okupaš?
Doktore, osetim, kako da ne, ali ja umem da
savladam svoja osećanja...



Sto je zajednicko doktorima i Ciganima?
-Jebanje sestara..



- Kako se zove kad cigani vode ljubav? Romansa.



Sta je ciganski grupni sex?
Svi se skinu goli, poredjaju u krug, ugase svetlo,
a onda svako cuva svoje stvari da ih neko ne ukrade.

Održivo poslovanje u praksi: Što donose CSRD, CSDDD i Omnibus I

klik4klik.blog.hr

Posljednjih godina održivost je iz poslovnog “trenda” postala zakonska obveza. Europska unija
jasno je postavila smjer kroz Europski zeleni plan, čiji je glavni cilj postići klimatsku neutralnost
do 2050. godine. To znači duboku transformaciju načina na koji poduzeća posluju- od korištenja
resursa I utjecaja na okoliš, do odnosa prema ljudima u cijelom lancu vrijednosti.
Upravo zato, donose se novi propisi koji definiraju što poduzeća moraju objavljivati o svom
utjecaju na okoliš, društvo I ekonomiju, ali I kako mogu financirati tranziciju prema održivom
poslovanju. Održivo poslovanje više nije samo “korporativna odgovornost”- ono postaje uvjet
konkurentnosti, pristupa kapitalu I očuvanja ugleda na tržištu.



CSRD I ESRS

CSRD je Direktivom o korporativnom izvješćivanju o održivosti (Corporate Sustainability Reporting
Directive), na snazi je od 05. siječnja 2023. Predstavlja novu europsku regulativu EU-a koja od velikih
društava i određenih manjih i srednjih poduzeća (koja su uvrštena na burzu) zahtijeva transparentno
izvještavanje o svojim ekološkim, društvenim i upravljačkim praksama. Cilj joj je poboljšati
pouzdanost i usporedivost podataka o održivosti, proširiti opseg obveznika izvještavanja u odnosu na
prethodnu direktivu (NFRD) te osnažiti transparentnost za investitore, potrošače i druge dionike.
Prilikom izrade izvještaja o održivosti poduzeće se obvezno treba voditi načelom dvostruke
materijalnosti. To znači da u izvještaj treba uključiti informacije koje značajno mogu utjecati na sliku
dionika o poduzeću i njihove odluke povezane s poduzećem. Izvještaj o održivosti treba biti sažet i
jasan, ali informativan i relevantan. Upravo zato je procjena materijalnih tema, odnosno odluka što
uključiti u izvještaj izuzetno važna na početku svakog procesa izvještavanja. Osim za izradu izvještaja,
analiza materijalnosti može biti i vrlo korisna za donošenje odluka o investicijama. Istraživanja
pokazuju da ulaganja u materijalna ESG područja mogu pozitivno utjecati na vrijednost poduzeća u
dugom roku, dok ulaganja u nematerijalna područja neće rezultirati značajnim financijskim
rezultatima. ESRS, ili Europski standardi za izvješćivanje o održivosti, propisi su nastali od strane EU-a
koji standardiziraju izvješćivanje o održivosti za društva. Prve obvezne primjene započele su 2024.
godine za određena poduzeća, a postupno su se nastavile širiti na širi krug obveznika. Ti standardi
određuju koje, kako i kada tvrtke trebaju objavljivati informacije o okolišnim, socijalnim i
upravljačkim temama. Cilj im je osigurati da su informacije o održivosti usporedivije, pouzdanije i
transparentnije.


Taksonomija EU i financijski kriteriji

EU taksonomija služi kao jedinstveni okvir kojim Europska unija određuje koje se gospodarske
aktivnosti mogu smatrati ekološki održivima. Njezina je svrha povećati transparentnost i
usporedivost među poduzećima, kako bi se jasno vidjelo koje aktivnosti zaista doprinose
okolišnim i klimatskim ciljevima. Investitorima omogućuje pouzdane informacije o održivosti
projekata, čime se smanjuje rizik od “greenwashinga”. Time EU taksonomija pomaže
usmjeravanju kapitala prema održivim ulaganjima i potiče poduzeća na tranziciju prema
zelenijem poslovanju. U okviru ove teme potrebno je spomenuti usklađenost s EU
taksonomijom, koja znači da je neka gospodarska aktivnost službeno prepoznata kao ekološki
održiva prema pravilima koja je propisala Europska unija. Da bi se to postiglo, aktivnost mora
ispuniti četiri jasno definirana kriterija: mora pridonositi jednom od šest ekoloških ciljeva, ne
smije činiti značajnu štetu bilo kojem od šest ekoloških ciljeva, mora zadovoljavati “minimalne
zaštitne mjere” kao što su Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima kako ne bi imala
negativan društveni učinak i mora biti u skladu s tehničkim kriterijima provjere koje je razvila
Tehnička stručna skupina EU-a (trenutno samo za prilagodbu i ublažavanje). Još jedan pojam
koji je izuzetno bitan ako govorimo o održivosti je transparentnost koja omogućuje da poduzeća
jasno i vjerodostojno pokažu stvarne učinke svojih održivih aktivnosti. Time se investitorima,
potrošačima i regulatorima daje točna slika o tome koliko je poslovanje doista “zeleno”. Upravo
zbog toga postaje ključno spriječiti situacije u kojima se održivost prikazuje neistinito ili
pretjerano. Potrebno je naglasiti važnost izbjegavanja greenwashinga jer se na taj način
sprječava da se poduzeća lažno predstavljaju kao održiva, što narušava povjerenje tržišta i
odvraća kapital od projekata koji zaista doprinose okolišnim ciljevima. Transparentnost i borba
protiv greenwashinga zajedno pomažu da se financiranje usmjeri prema stvarno održivim
rješenjima.


OMNIBUS I - novosti i olakšice

Europska unija predstavila je početkom 2025. godine paket reformi poznat kao Omnibus I, s ciljem
pojednostavljenja i rasterećenja regulative održivog poslovanja. Nakon godina ubrzanog uvođenja
ESG-pravila, mnoge su se tvrtke suočile s velikim administrativnim troškovima i kompleksnim
zahtjevima. Omnibus I pokušava pronaći ravnotežu to jest zadržati smisao održivog poslovanja, ali ga
učiniti realnijim i pristupačnijim. Najznačajnija promjena odnosi se na CSRD, europsku direktivu o
održivom izvještavanju. Prema novom prijedlogu, obveza izrade ESG izvještaja zadržava se samo za
velika poduzeća s više od 1.000 zaposlenika i određenim financijskim pragovima. Time se broj
obveznika značajno smanjuje, što je posebno važno za srednje i manje tvrtke koje bi u suprotnom bile
suočene s vrlo složenim i skupim procesom izvještavanja. Istovremeno, primjena pojedinih dijelova
CSRD-a pomiče se za dvije godine, što daje dodatno vrijeme za pripremu. Standardi izvještavanja –
ESRS – također prolaze kroz pojednostavljenje. Umjesto detaljnih sektorskih standarda, predviđen je
jedinstveni skup pravila koji je jasniji i kraći. Zadržava se i “limited assurance”, blaži oblik provjere
izvještaja, čime se dodatno smanjuju troškovi i administracija za poduzeća. U okviru pravila o dužnoj
pažnji (CSDDD), koja se odnose na odgovornost za održivost u opskrbnim lancima, naglasak se stavlja
na izravne dobavljače. Time se tvrtke oslobađaju obveze kontroliranja cijelih, često vrlo složenih
lanaca opskrbe. Velika praktična novost je uvođenje praga od 10 % u EU Taxonomy sustavu.
Aktivnosti koje čine manje od deset posto ukupnih prihoda, investicija (CapEx) ili operativnih troškova
(OpEx) više se ne moraju detaljno prijavljivati. Ova promjena posebno koristit će tvrtkama koje
posluju u više različitih područja, ali im pojedini segmenti nemaju značajan udio u poslovanju. Ako
bude usvojen u predloženom obliku, Omnibus I značajno će smanjiti regulatorni teret, posebno za
mala i srednja poduzeća. Ona će se moći više posvetiti razvoju vlastitih održivih praksi bez straha od
visokih administrativnih troškova ili kažnjavanja zbog neispunjavanja detaljnih izvještajnih obveza.
Ipak, iako se pravila ublažavaju banke, investitori i veliki kupci i dalje očekuje transparentnost i ESG
informacije. Stoga održivost ostaje važan element dugoročne konkurentnosti.


Održivost sve više postaje dio standardnog poslovanja, a ne samo regulatorna obveza. Propisi
poput CSRD-a, CSDDD-a i Omnibus I donose jasnija pravila, zahtijevaju transparentnost i
potiču poduzeća da bolje upravljaju rizicima, utjecajima i podacima. Tvrtke koje to naprave
na vrijeme imaju prednost, lakše dolaze do financiranja, smanjuju rizik od kazni i jačaju
povjerenje kupaca, zaposlenika i investitora. Iako se na prvi pogled može činiti kao dodatno
opterećenje, održivost je u praksi i prilika. Uređeniji procesi, kvalitetniji podaci i jasni ciljevi
omogućuju učinkovitije korištenje resursa, manji operativni rizik i bolje donošenje odluka. U
tržišnim uvjetima koji se sve brže mijenjaju, poduzeća koja prate ove standarde bit će
dugoročno otpornija i konkurentnija. Zato se odgovorno i održivo poslovanje ne bi trebalo
promatrati kao smetnja, nego kao ulaganje u sigurniju, stabilniju i moderniju budućnost
poslovanja.

*antif_ada

moody.blog.hr

Opskurni skupovi održani su između 29.11. (dan II.Yu) i 01.12. (dan I.Yu).

Gradonačenica Rijeke je kazala : "Ne idem na skupove s maskama i zastavama propale države!" (SIC!)
A bilo je transparenata u duhu SANU :"Balkanska federacija bez država i nacija!"
A režiser Jerko Markovina ja pozornici na glavnom trgu Zagreba okupljenima izgovara kako "Hrvatska već 35 godina živi u ustaškom sistemu kojeg su uspostavili branitelji."
Veličanstveni skupovi infantilnosti i debilizma.

Koliko se poruke razlikuju od onih 1991?

#HRT screenshot






Usporena im evolucija.
Još zazivaju Palestinu od rijeke do mora...CCCC
U prilog tome (nije usamljen primjer):
@SpectatorHR:
"Otišao sam sa skupa prije završetka. Svjestan činjenice, antifašizam je moja religija. Zaključana u mene, u moje misli i moje osjećaje. I tako treba i biti. Ali moje poimanje antifašizma posve je drugačije od jučer iskazanog."
...
Teško je mene iznervirati (godine iskustva), ali ta šuplja priča, frazeologija, musaka svih mogućih ideja, od Palestine do rodne ideologije. Bojim se da o pravim problemima većina i nema neki stav. Ili ih ne vide. Glupavi transparenti, čudni napisi."
...
Dosta ljudi znam od ranije i čije ideje ja ne dijelim, niti držim do njih, akcijaši, valjači po podu. I oni su valjda nekakvi antifašisti. Ali to nije to."
...
"To i bubnjanje, nije niti vrijedno spomena. Cirkus"
Touchee!

Prva

kintsukoroi.blog.hr

..... posvećujem svakome tko previše prati vijesti, katastrofična predviđanja,
onom malom, zbunjenom čovjeku, koji ne razlikuje ekstrem od ekstrema,
onome koji uskače rado sebi u usta, pa mu bude zlo,
kao i onome tko sve vidi crno, u najboljem slučaju sivo kada je bolje volje...
...posvećujem je običnom, radnom čovjeku, koji za sumraka ide kući
i ne zna kako si uljepšati dan...
...palim je za one koji pate od ozbiljne depresije, pa ne izlaze danima iz kreveta...
kao i svima kojima financije ne dopuštaju mala, slatka veselja...
..posebno je palim i molim za one loših nalaza ili u iščekivanju istih....

Nepokoreni grad

luki2.blog.hr

Dakle, današnji dan je poseban. Fantastičan! Nema predaje! No pasaran! Dragi moj Zagrebe, nepokoreni grade!

Ujutro jedna brza kava s prijateljicom u Španskom. Ničim izazvana, donijela je već blagdanske poklone. Pa da vidimo:



Divna šalica sa malom žlicicom, lavanda - ulje i svježa lavanda, slatka Ferrerova zvijezda, i malo zagrebačko srce.



Posebno me se dojmila mala šalica, na kojoj se nalaze gradovi Hrvatske.

I poslije kave - prosvijed. Protiv fašizma. Iako sam mislila da se ta tema ne može nikada više vratiti - pokazalo se da ipak nije tako. :(((( Žalosno je da se u 21. stoljeću moramo boriti za osnovna ljudska prava.
Ne želim državu u kojoj će me u Preradovićevoj okružiti skupina zakrabuljenih crnokošuljaša, samo zato jer imam Đole kapu na glavi. Srećom pa je policija stigla - odmah. Ne želim se bojati za svoj ni za tuđe živote. Hvala na pitanju, u pedeset i šestoj godini se znam brinuti za sebe. Kad jedem, s kim se družim, zašto posjećujem predstave i promocije knjiga - moja je briga. Imam li dijete ili dvije životinjice - papigu pričalicu i Miju - također je moj problem. U koliko sati idem spavati - može brinuti eventualno moju doktoricu i mene. I nikoga više.

I zato će ovakvih skupova biti i ubuduće, sve dok je situacija kakva već je.

Na svom Facebook profilu profesorica na fakultetu i odlična spisateljica, poetska diva Andrijana Kos Lajtman napisala je na svom Facebook profilu sljedeće:

Danas je bio jedan od onih dana za pamćenje. Zagreb je, ne po prvi put, pokazao svoje pravo, zadivljujuće lice - ono koje pruža jasan i glasan otpor crnilu, mržnji, nasilju, ono koje se ponosi svojom antifašističkom prošlosti i koje je otvoreno cijelom svijetu.
Divno je biti dio zajednice ovakvih ljudi!

Među brojnim sjajnim govorima, najviše mi se svidio onaj koji je napisala spisateljica Olja Savičević Ivančević, a na pozornici pročitao glumac i režiser Damir Markovina.

"Prijateljice i prijatelji,
Danas smo ovdje zato što želimo bolju Hrvatsku, zato što se ne želimo sramiti svoje zemlje, zato što ne želimo da potone u barbarstvo i fašizam.
Ovdje smo danas da mijenjamo budućnost Hrvatske, jer prošlost je nemoguće promijeniti, koliko god to nekima nije jasno.
A u toj prošlosti upravo su antifašisti ispisali najslavnija poglavlja. Odbijamo biti taoci onih kojima odgovara da rat nikada ne završi.
Danas, trideset godina nakon rata mi smo taoci stvarnih mrzitelja Hrvatske:
ratnih profitera, propovjednika mržnje, huligana i nasilnika koji za njih obavljaju prljavi posao.
Hvala svima vama koji perom i djelom branite svoju domovinu od neistine, onim novinarima i novinarkama, režiserima i redateljicama, piscima i spisateljicama, umjetnicima i kulturnjacima koje fašizam danas želi napraviti egzilantima i marginalcima u vlastitoj zemlji;
Vama koji ćete prije dobiti nasilničke prijetnje tog istog fašizma po inboksima i zidovima svojih kuća, negoli državnu nagradu za umjetnost s imenom prvog predsjednika Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, Vladimira Nazora - a koji bi danas, da je živ, stajao ovdje uz nas, kao i mnogi drugi antifašisti, velikani naše kulture i književnosti kojima se danas, kada su mrtvi, Hrvatska diči.
Mi smo živa kultura ove zemlje, baština dvadeset i prvog stoljeća. I nitko nam nema pravo reći da mi nismo Hrvatska.
Pretke nitko od nas nije birao, ali biramo ono što jesmo.
Unuci nisu ni krivi ni zaslužni za djela svojih predaka, ali smo itekako odgovorni za svoje postupke danas.
Zato hvala svim mamama i tatama koji su naučili svoju djecu da ne dijele i ne mrze ljude prema porijeklu, vjeri, naciji, boji kože ili seksualnoj orijentaciji. Dali ste svojoj djeci najljepši poklon - ljubav za svijet.
Ta djeca neće s crnim kapuljačama nad očima sijati teror, zastrašivati i mlatiti svoje vršnjake samo zato što su iz Novog Sada ili iz Splita.
Pozdrav svim građanima ove zemlje koji su ni krivi ni dužni na svojim sudbinama osjetili što znači biti pripadnik nacionalne manjine; hrvatskim građanima srpske nacionalnosti kojima bi neki najradije zabranili disati. Ova zemlja se ponosi i Preradovićem i Teslom i brojnim drugim hrvatskim Srbima, sportašima, umjetnicima i znanstvenicima.
Vi ste naši prijatelji, susjedi, kolege i rodbina i ne damo na vas! I vi ste Hrvatska!
Građane Hrvatske uvjeravaju da su im potplaćeni umjetnici i još siromašniji migranti uzeli posao ili onaj jedan posto iz ukupnog budžeta koji se u Hrvatskoj izdvaja za kulturu.
Nas nisu osiromašili ni umjetnici ni migranti nego loše politike i prebogati kriminalci.
Naše bi društvo njih trebalo pozvati na odgovornost.
Oni su pravi krivci za stanje zbog kojeg danas marširamo.
Mi samo želimo umjesto permanentnog rata i poraća živjeti mir i slobodu: a mir i sloboda ne smiju biti povlastica za odabrane.
Za kraj, parafrazirat ću onaj poznati citat Martina Niemollera, koji konstantno i uporno upozorava na pogubnost šutnje:
kada su došli po glumce, mi nismo šutjeli, kada su došli po pisce i novinare, mi nismo šutjeli, kada su došli po folklor iz Srbije, mi nismo šutjeli, kada su došli po antifašiste mi nismo šutjeli, kada su došli na Interliber, ne po knjige, nego po Splićane i Zadrane, mi nismo šutjeli, kada su došli po Nepalce, mi nismo šutjeli, kada su došli po feministkinje, mi nismo šutjeli - i kada dođu po šutitelje, bit ćemo jedini koji neće šutjeti.
Nećemo ušutjeti dok god postoji neravnopravnost i nepravda koja se u našoj zemlji radi u naše ime.
Nećemo šutjeti dok god postoji ijedno mjesto s kojega možemo govoriti i pisati, a u slučaju da to mjesto nestane, mi ćemo ga izmisliti. Ne trebaju nam za to velike pozornice i sjajni mačevi, samo britko pero, čisto srce i ničeg se ne boj."

Veličanstveno! Jako sam sretna da sam bila na ovakvom skupu. Bilo je tu jako puno "mojih" ljudi, ljudi koji razmišljaju vrlo slično meni i s kojima se rado družim jer su prvenstveno - dobri i pametni ljudi.

Malo fotkica (mojih):



Početak prosvjeda kod spomenika kralju Tomislavu.

Nakon odličnih govora, posebno studentice Lucije, maršira se do Trga Bana Jelačića.






Bubnjari su bili baš posebni.....





Dijana Pleština i ja- snimio Teatralni s mojim mobitelom. Hvala!!!

A tko je Dijana Pleština?

"Večernji list" kaže:

Dijana Pleština magistrirala je na Sveučilištu Carleton u Ottawi. Izvorna je govornica engleskog i francuskog, a služi se i ruskim jezikom.

Rođena je u Zagrebu, 7. ožujka 1950. Dva desetljeća kasnije, a nakon što je s roditeljima preko Njemačke iselila u Kanadu, diplomirala je francusku književnost na Sveučilištu Carleton u Ottawi, gdje je 1973. i magistrirala komparativnu književnost. Na Sveučilištu Kalifornije, Berkeley, SAD 1987. je doktorirala političke znanosti na temu regionalnog razvoja. Izvorna je govornica engleskog i francuskog, a služi se i ruskim jezikom.

Od 1987. do 1992. docentica je političkih znanosti na Sveučilištu Wooster u Ohiu, a 1994. i 1995. Bila je predstojnica Katedre za politologiju. Dijana Pleština je treća žena pokojnog premijera Ivice Račana, on je bio njezin prvi suprug.

Vjenčali su se na Staru godinu 1993. Kad se k njemu u Zagreb preselila 2001. ostavila je u Ohiju radno mjesto šefice Katedre za komparativnu politologiju na sveučilištu Wooster i prodala kuću. U Hrvatsku su je, kako je izjavljivala, vukli ljubav, zajednički život sa suprugom i"zanimljiva situacija u našoj novoj, pomalo autoritarnoj demokraciji".

U Hrvatskoj se, nakon dolaska, angažirala u razminiravanju, pa postala u Ministarstvu vanjskih poslova savjetnica za protuminsko djelovanje.

Nakon što je 2000. godine postala i do danas ostala članica Upravnog odbora Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet, po konačnom preseljenju u Zagreb bila je je 2002. do 2006. članica Upravnog odbora Hrvatske za žrtve nasilja nad ženama.

Skoro cijelo desetljeće, do 2010., bila je i članica Upravnog odbora Međunarodne zaklade za humanitarno razminiranje (ITF) u Ljubljani, preko kojeg prolazi većina sredstava za razminiranje jugoistočne Europe, a koja dodjeljuje SAD.

Dijana Pleština nije se politikom službeno bavila. Pa ipak, kada je 2010. napustila Ministarstvo vanjskih poslova, u kojem je provela više od desetljeća i poslodavce "mijenjala kao na traci", obznanila je da su se u Ministarstvu vanjskih poslova godinama prema njoj ponašali nekorektno i prljavo, što je preraslo u jednu vrstu mobinga. U poslu kojim se bavila, vezanom za razminiranje , željela je "posložiti stvari kako bi se problemi rješavali istitucionalnim putem, a ne ad hoc, kako se to kod nas često radi".

No, kako je izjavila, zbog nedostatka političke volje, kojem su se pridruživali neznanje i korupcija, shvatila je "da u danim okolnostima ništa više bitno neće moći napraviti". Optužila je i bivšeg šefa diplomacije Gordana Jandrokovića, tvrdeći da ju je degradirao nakon 12-godišnjeg uspješnog i međunarodno priznatog rada, smanjio joj plaću za četvrtinu i snizio ocjenu rada. Uložila je žalbu i deset mjeseci kasnije stiglo je rješenje od Ministarstva uprave, kojim se ukida odluka ministra Jandrokovića. No, nekoliko tjedna prije dala je otkaz u MVP-u. Novi šef diplomacije, Tonino Picula, zaposlio ju je kao savjetnicu za protuminsko djelovanje, ali je ona tražila da ne prima plaću.

Dijana Pleština kani napisati knjigu o tranziciji i njenim posljedicama u Hrvatskoj. Ima iscrpnu korespodenciju o političkim temama, koju je vodila sa suprugom Ivicom, i njegove opise ovdašnjih prilika koje joj je slao dok je živjela u Americi.

Sa suprugom je bila do posljednjega njegova dana. Zajednički život uglavnom su proveli razdvojeni poslom i putovanjima, ona je osam godina bila u Americi, on u Zagrebu. Pa i po preseljenju putovala je, mahom poslovno, diljem svijeta.

Živjeli su u neveliku i skromnu premijerovu stanu na Trešnjevci Nisu imali čak ni radnu sobu. Nisu željeli mijenjati stan dok je Račan bio na funkciji. Prodali su ga i kupili novi u središtu Zagreba tek kad Račan više nije bio predsjednik Vlade. Ponajviše su uživali u vikendici na Kupi, u Kamanju, te povremeno u Pučišćima na Braču.

Vijest o suprugovoj teškoj bolesti i neizvjesnu stanju, zatekla ju je u Grčkoj.

Vlada Zorana Milanovića je Dijanu Pleštinu u travnju 2012. imenovala ravnateljicom Ureda za razminiranje.

Jako sam zavoljela Dijanu, upravo preko gospodina Račana, kojeg sam (i još uvijek je tako!) izuzetno cijenila i voljela. Uspio je održati Vladu, usprkos svim interesima. Svaka njemu čast kao čovjeku i kao političaru. Vjerujte, Dijana je jednako vrijedna kao i on!




Prosvjed se nastavlja na Trgu.....




Poruka za kraj!

Bilo je još zgodnih transparenta, na primjer: "Nećete u knjižnice, niste niprije" i sl.

Sve ljudi koji te gledaju u oči, a ne kao crne košulje da im oči jedva i vidiš:(((

Bilo je dosta ljudi s bloga, i u Rijeci i u Zagrebu. Za Zadar još ne znam....

Prijetnje se dobivaju i na blogu.....:(((( Pa vi vidite.....Nikada više nam neće trebati Oluja. Dosta je bilo rata i ratovanja! I fizički i u glavi. Dosta!

Ljubim!

Ujedinjeni

recenzijefilmova27777.blog.hr

Kod Moslavca Luki je ostavila komentar




"Bila. I Teatralni i ja. Pišem kasnije post."

Radi se naravno o skupu ujedinjeni protiv fašizma sigurna stvar da će Luki objaviti post pitanje je hoće li i Teatralni što mi je i dalo ideju samo što će on objaviti iz svog kuta. Iz istog onog kuta
kojim se ovaj blog od prvog dana vodi-popularizacijom kazališnih i filmskih umjetnosti jer je i jedna os stavki skupa bila i zabraniteljska cenzura umjetničke slobode. Ali da krenem nekim redom, sve ima svoje i ovdje se daju odgovori na pitanja zašto je umjetnost omiljena meta raznoraznog crnokošuljaškog klateža.


"Tisuće ljudi na antifašističkim marševima u Zagrebu i Rijeci: ‘Kontra mraku, kontra sili!"


Sila cenzure sila nasilja "domoljubnog" narativa. Kad sam koju godinu unazad na blogu polemizirao s Isabelči o moći domaće kinematografije i kazališta oboje smo-rekal bi ona dobili mozgovno usijanje od rekacija na neke filmove i to ne klateži tipa ove protiv koje smo na prosvjedu stali, mislim iste ako se gleda samo profil, nego od onih stručnih krugova koji su neke filmove ocijenili kao "genocidne" i da "vrijeđaju žrtve" radi se konkretno o filmovima quo vadis Aida film po riječima s wikipedije Radnja se događa 11. srpnja 1995, kada Aida, prevoditeljica za Ujedinjene narode, pokušava spasiti svoju obitelj nakon što Vojska Republike Srpske preuzima Srebrenicu i počinje s genocidom nad bošnjačkim stanovništvom tog područja. Nisam gledao nije bilo načina osim na sumnjivim web mjestima pa neću baljezgat u istoj toj nepoželjnoh kategoriji bio je i ovdje nedavno recenzirani Dara iz Jasenovca koji je još i više nego Aida bio crvena krpa onima protiv kojih smo danas stali u obranu umjetnosti slobode demokracije progresivnog društva u kojem nema podijela i kategorizacija. Elem, dotaknulo se i pitanja pljačke i lopovluka dok istovremeno mračnjačke sile poseljačuju društvo i vraćaju nas u neka crna vremena. To je razlog više zašto je "Dara iz Jasenovca" važan film koji treba više puta gledat. A bilo je i prizemnih recenzija istog kako je njihovim riječima "brutalnost ustaških zločina prikazana na katostrofalan način.". Da, ovo je baš relevantan izvor a ne oni koji su za film daleko kompetentniji a i komentari ispod toga blistaju subinteligencijom i primitivizmom.




"Dara, Porfirije, Vučić, Đoka......koja je ovo ofanziva s Istoka"



"Srpska propaganda i laž."



"Volio bih vidjeti vučičev film o Vukovaru, Škabrnji, Srajevo trznica, Srebrenici, ..ima tog još. Kako brzo preskače ono što mu ne paše."



"Kako je onaj njemački povjesničar rekao o istinitosti događaja u filmu : ovaj film otklanja i najmanju sumnju u Srbe kao lažove i prevarante "



"Tako je Dara . To su i Ameri rekli da se filmom vidi pravo lice tih svetosavaca , lažljivo , prevrtljivo , pokvareno ..... Ali to je normalno kad znamo da je izmišljen narod mix tursko , romsko , albanskih naroda"



"dara@ vidi se vaše pravo lice da u američkim filmovima vas prikazuju uvjek negativno, a ni jedan film američki nisam vidio da Hrvate tako prikazuju"




Ipak ovaj zadnji ruši sve rekorde u subinteligenciji-da tako "hrvate prikazuju" koje hrvate? Crnkošuljaše? Oni nisu hrvati oni su sramota, i prikazani su kao koljači što su i bili. Film je realističan i to je crni dio povijesti-koji ovi koji skandiraju "nazavisnoj" konstantno izvlače i nameću kao nešto pozitivno. Bit filma i dramske umjetnosti je da slobodno govori i problematizira tu toksičnost što zabranitelji nastoje cenzurirat. To je prva stavka koje nam je previše i zbog koje smo imali skup.



VEČERNJI

Ujedinjeni protiv onih koji veličaju taj sustav i sipaju imbecilne komentare na film koji problematizira mračnu stranu prošlosti, zato i je važan film iako nas vraća u prošlost ali crnokošuljaštvo je problem i u sadašnjosti. Drugi slučaj izvanredan govor Lucije Marković o sve više i intenzivnijem zabijanju nosa dotičnih u tuđe krevete i reproduktivne organe. Ovdje je bio slučaj prizemnog komentiranja predstave "godine" kategorizirajući istu kao "promašaj" Nisam čitao sve samo kucao na preskok ionako kritike ne čitam dalje od naslova doduše bilo mi je na stotu jasno odkud puše ta kategorizacija. Usporedbe na relaciji "audio knjige s kostimima" (što je već samo po sebi nonsens parexcelans) preko usporednih relacija sa drugim stranim izvedbama. Ono što se ističe kao apsolutni trenutak koji ledi krv je ovo.


"Ne mislim da je poželjno da publika u kazalištu pada u nesvijest. Želim reći da Annie Ernaux piše autofikciju, i piše ju ogoljeno, dokumentarno, gotovo sociološki. O vlastitoj prošlosti, majci, pobačaju, ljubavnim vezama, seksualnosti ili bolesti, o klasama, društvenim strukturama, kolektivnim iskustvima, Annie piše bez sentimentalnosti, radikalno, stilom koji odbija retoriku. Ona piše neudobno.

A ta narativna neugoda izaziva fizičku reakciju koja proizlazi ne iz šoka, nego iz prepoznavanja, iz duboke, iskonske identifikacije s potresnim iskustvom."


T PORTAL

Da i u čemu je problem? U padanju publike u nasvjest? Koje je možda ovdje i napuhavanje, što proizlazi iz problematiziranja adaptacije na scenu izvođenja ilegalnog pobačaja? Nisam puno u tu temu ulazio u Les Années-u osim što je usputno spoemnuto jer predstava se bazira na kompletnoj priči o tehnološkoj evoluciji i slobodi plus primitivizmu koji isti kontrolira i ograničava pa ću sad ovdje-predstava problematizira i pitanje zabrane pobačaja što protagonistica u svojim dvadesetim doživljava. Neželjenu trudnoću mora prekinuti ilegalno što je rizična i opasna metoda ili kako je Luki ovo ljeto u svom postu izvanredno uočila: ovdje njoj ostavljam riječ "Scene abortusa su strašne, ali meni je još strašnije mamino propadanje....:(((( Ti su dijelovi baš teški....Taj je dio odlično "odradila" Iva Mihalić, koja glumi kao da je prošla neko takvo prestrašno iskustvo."

Koja je glavna i bitna razlika u precepciji? Kod nas koji gledamo kako treba vidimo i u čemu je problem-ne u samoj šokovitoj interpretaciji to i treba tako biti-ono što se onim drugim zgroženima stavlja kao nelegitimno je uopće takvo što glumit snimat režirat, po njima nije problem što su abortusi negdje ilegalni što dovodi do toga da se isti rade u ilegalnim opasnim uvjetima nego što se o tome bez cenzure izravno govori i problematizira. Isti je profil ovih protiv kojih smo danas bili ujedinjeni-isti oni koji si daju pravo ulaziti u tuđe krevete i reproduktivne organe. Umjetnost je na meti jer isto stavlja na tapetu kao problem ono što problem stvarno i je. Protagonisticu u različitim životnim periodima glume 4 glumice ona u svojim dvadesetim definitivno se suočava sa najgorom traumom i rizikom za život. To je isto jedna od stavki koju predstava problematizira, ista ona stvar koja se događa i isti onaj cenzorski mentalitet koji osim što bi ograničavao nečija bogomdana prava bi ograničavao i umjetnost kao zabranitelji u Benkovcu. Ali ima još primjera nedavno sam imao post o jednom kratkom filmu sa jakom porukom "janje" iz 2019-e na koji je Starry imala izvanredan njoj uobičajeno komentar.



"Film je mučan, jako dobro prikazan autističan odnos tinejdžera prema situaciji, premda bi prema janjetu vjerojatno pokazivali više naklonosti, dakle zarobljenik je još diskriminiraniji. Mislila sam da će mlađa djevojčica nešto učiniti za dobrobit zarobljenog, međutim nema happy enda. Autistične ko klečavci, bravo za metaforu i usporedbu s klečavcima, u tvojoj analizi. Dominacija, dominacija, dominacija. Dominacija kao perverzija. "To je koncept kojega je 1945. godine definirao norveški psiholog i filozof Ingjald Nissen,a koji podrazumijeva načine neizravnog omalovažanja i ponižavanja žrtve."

Jedina zamjerka filmiću je ona maska na crncu na kraju filma, bolje bi sjela maska janjeta, po meni, kad je već naslov filma Janje.

Nina se profilira u jako zanimljivu autoricu. Sve pohvale tebi za izbor filmova i tema i način na koji izvodiš feedback, tj., kritiku negativnih društvenih pojava oko okosnice, izabrang umjetničkog djela. Bravo!"


Konkretno radi se o troje klinaca jedan dovede svoje 2 prijateljce u neki stan u kojem drže nepalca ili što je već. Situacija od pasivne agresije sa protokom eskalira u aktivnu. Baš izvanredno izvanredna projekcija ovog što se događa vani. Samo što u filmu to počinje još prije tinejđerskih godina. "Dominacija kao perverzija" starry gađa sve u cenera-a i to je bio dio našeg okupljanja poruka dotičnima da odjebu od krojenja općeg narativa kako bi svi mi trebali živjeti, i to je oblik fašizma protiv kojeg smo ujedinjeni. A sjetio sam se i tokom programa da u to nisu uključili klačavce a savršeno odgovaraju onom protiv čega je skup. To me sjetilo na predstavu "nebeski svod" u kojoj je glavna premisa problematizacija ženskog patrijahata ali u pozadnin istog je muška verzija.


"Ova premisa odgovara Zajecovoj interpretaciji uloge Tee, politička aktivnost kao ozlaz od realnosti koja se nakuplja godinama i nakon silnih godina grune pod pritiskom političkih namještaljki. Rekonstrukcija Karlovog kampa je iz ove pozicije više nekog osobnog karaktera-vjerovatno osvete života s istinom koja godinama stoji u podsvjesti koja je godinama bila na relaciji s internalizacijom fiktivne slike "normalnosti" koja nakon puno godina pod pritiskom puca samo se treba (sa)gledati ključne reference u scenariju Karlova žena-drago joj je što je nema (sad više ne mora živjet sa iluzornim slikama i pravom istinom) i kćer-cijeli prvi čin, zaokupljenost političkim/ideološkim parolama i aktivnostima u drugom kao realizirana odrasla osoba i mlada perspektivna političarka u ključnom trenutku puca pod navalom istine. A (ne)posredno se problematizira i politika na generalnoj razini ali fokus je stavljen na više oblika osobnih nestajanja." To sam se referirao na jednu situaciju u kojoj do točke pucanja dolazi uslijed dugogodišnjeg konstantnog pritiska i onog što je u podsvjesti. Iako ne "nebeski svod" za razliku od "nestajanja" u 18 stoljeću opet je suvremena predstava ne samo po godini izlaska nego i po radnji. Između provg čina i pauze na video-zidu se vrti snimka muškog djela ansambla zagrebačkog hnk što je implikacija da su oni stvarni suci i oni koji presuđuju ženskom patrijahatu je korijen onaj palanački po kojem je sad njima dozvoljeno da sude je li dotična trudna a u principu to je proforma nikakvo realno pravo i moć.


ZAGREB INFO

A 2018 je snimljen i jedan isto realističan film




"Prekrasno je nedjeljno jutro. Ona se budi i gleda ga kako ukrcava zadnje komade namještaja u kamion. Dok beba mirno spava, njih dvoje broje zadnje sate u svojem domu čekajući deložaciju. Budućnost je nesigurna, ali izbor pred njima jednostavan je. Moraju odlučiti hoće li prihvatiti nepravdu ili joj se oduprijeti."

Film o još jednom realnom problemu zelenaškim kamatama deložacijama a pored svega toga dotaklo se na skupu i rasprodaje svega stranom kapitalu i lihvarskih stambenih kredita koji su danas svima nedostupni. Što je konzistentno sa skupom, filmskom i kazališnom umjetnosti i crnokošljašima? I film i kazalište problematiziraju maligne marginalce u društvu, deložacije kredite kamate petljanje u tuđe reproduktivne organe sve ono što i je problem i zato i jesu na meti kao i svi koji zagovaraju ravnopravnost i slobodu.


Dara iz Jasenovca


INDEX


Godine



Nebeski svod


DNEVNIK.HR

Projekcije društvenih malignosti kroz umjetnost koju se sputava a kao što tendiraju kontroli i ograničavanju toga tako i kompletnoj moći i kontroli nad svima. Ovaj skup danas pored filma i kazališta je jedna rijetka svjetla točka Hrvatske.