Sve kategorije po listama

KAKO JE ZELENA BILA MOJA GRAHOVA DOLINA

starrynight2022.blog.hr

Jutros rano sam se probudila
Bio je Praznik rada
Planirala sam izlet u šumu
Ali oblačno i tmurno je već sada

Čitam kuhaju se opet prvomajski grahovi
Po zelenim dolinama lijepe naše
Listam po internetu tradicije po svijetu
Svud marševi i transparenti a u nas iz tona graha praše :)))))))))))))))))))))))))))

Bogati sindikalci kukaju kako je teško
I nemoguće živjeti od plaće radničke i mirovine
Barica se rastala jer joj je Štef celu penziju zapil
Stišće sirotinja remen na zadnju rupicu širom domovine

Dignem se nevoljko entuzijazma je sve manje
Vani pustoš i nikog u ogromnom naselju
Reket za održavanje, grafiti, zapuštenost i čamotinja
Takvo je kroz prozor stvarno sranje

Grahovu dolinu prelijeću za milijardu eura kupljeni Rafalei
Na praznik protiv ugnjetavača i podplaćenog rada
Umjesto crvenih karanfila, slobode, bratstva i jednakosti
Probijanje zvučnog zida, čelik i vojna parada

Ne tako daleko takvi bombardiraju gradove
Od zvuka se ledim a da trebamo se ponositi svud piše
I građane što samo živjet žele ubijaju
I tisuće žena, djece i muškaraca sad više ne diše

Na kog bacaju bombe?

Otvaram Politički leksikon na stolu kraj Googleovog sata
„RADNIČKO-SOCIJALISTIČKA INTERNACIONALA
osnovana u Hamburgu 1923.
Prekinuta je izbijanjem Drugoga svjetskog rata...“

Cvjetno turnir 26. puta

gogame.blog.hr

26. Go-turnir Cvjetno naselje Velika Gorica
28. 04. 2024. – nedjelja
Cvjetno naselje- Sklonište – Velika Gorica

Evo nas opet u skloništu u Cvjetnom u Velikoj Gorici. Turnir je to za napredovanja u kyuevima. Ima onih koji vide ovu mogućnost. I nije to samo matematičko napredovanje. Igrajući partije sa namjerom izboljšanja kyua treba iznalaziti što bolja rješenja. Netko će nadjačati. Ulog je veći nego u prijateljskim partijama. Ima u narodu izreka: 'Na muci se poznaju junaci.' Možda bi mogli reči: 'Hrabri napreduju.'
Dvanaest boraca je krenulo u nadmetanja, a u zadnjem im se kolu priključio i Mladen na garnituri za slijepe.
Igrao se već uobičajen švicarac u dvije grupe; 45 minuta po igraču; byoyomi 3x30 sekundi; partije handicap -3.
Pogledajmo završnu tablicu sa rezultatima. Br. Prezime Ime Kat Klub Pob SOS SOSOS 1.k 2.k 3.k 4.k Gr Mj.Crvelin Roko 3D Zagr 3 2 13 5+w8 - 3+w0 2+b0 A 1.Sladetić Teo 1K Zagr 1 4 11 3-b0 - 5+w5 1-w0 A 2.Vlahović Karlo 1K VGor 1 4 6 2+w0 - 1-b0 - A 3.Smud Mladen 2K VGor 1 0 5 - - - 5+w5 A 4.Procek Danijel 9K VGrd 0 5 6 1-b8 - 2-b5 4-b5 A 5.Milašinović Boris 15K VGor 3 10 33 7+w0 10+w1 9+w2 8-w6 B 1.Matana Zoran 14K VGor 3 9 34 6-b0 11+w2 10+w2 9+w3 B 2.Banić Valerija_Iva 23K Inse 3 6 35 9-w0 13+b0 12+b0 6+b6 B 3.Kralj Emanuel 20K VGor 2 10 32 8+b0 12+w2 6-b2 7-b3 B 4.Jelić_Milašinović Ante 19K VGor 2 8 33 11+b0 6-b1 7-b2 13+w4 B 5.Ležaić Minja 19K VGor 2 6 32 10-w0 7-b2 13+w3 12+w3 B 6.Jelić_Milašinović Marija 25K VGor 1 7 30 13+b0 9-b2 8-w0 11-b3 B 7.Habljak Krešimir 25K VGor 0 8 27 12-w0 8-w0 11-b3 10-b4 B 8.Roko je bio očekivani pobjednik turnira. Uradio je to uvjerljivo.
Slijedi ga trojka sa dva boda manje ili jednom pobjedom. Razvrstani su po SOS-bodovima. Danijel sakuplja znanje i iskustva.
Grupa B je posebno zanimljiva. Iz nje dolaze nove/i jake/i igračice/i. Raspon kyueva ih vodi na napredovanja, a to čine: učenjem, radom, vježbom i natjecanjima. Boris i Zoran su sada za našu situaciju granični slučaj. Kako koji od njih, zbog broja jačih upadne u A gupu, tamo sve pogubi. U B grupi pak pobjeđuju. Ovaj puta su oba u B grupi. Sve protivnike su pobjedili, a međusobno se pošteno mlatili. Nakon ozbiljne borbe slijedi prebrojavanje ... i gle čuda... samo pola poena razlike. Pola poena razlike za Borisa.
Iza spomenutih Borisa i Zorana slijedi Valerija Iva, također sa tri pobjede. Ona nam dolazi iz Zvonkove škole u Konfuciju. Ima tamo još naprednih početnika, ali slabo dolaze na turnire. Bravo za Valeriju!
Skupinu sa po dvije pobjede predvodi Emanuel, a u njoj su još Ante i Minja.
Marija je ovaj puta samo sa jednom pobjedom.
Krešimir dobro otvara partije. Stvori dobre pozicije, ali mu se u završnicama puno toga poruši. Vidi što treba izboljšati.
Rezultati su poslani u EGD. Evo pregleda promjena. Br. Prezime Ime Klub Kat Sta.rejt +/- Nov.rejt Tur Nov.katCrvelin Roko Zagr 3d 2287.29 +5.20 2292.49 132 3.danSladetić Teo Zagr 1k 2035.56 -6.05 2029.51 89 1.kyuVlahović Karlo VGor 1k 2034.06 +5.73 2039.79 172 1.kyuSmud Mladen VGor 2k 1879.10 +5.72 1884.82 411 2.kyuProcek Danijel VGrd 9k 1229.63 -11.96 1217.66 67 9.kyuMilašinović Boris VGor 15k 576.94 +41.43 618.37 17 15.kyuMatana Zoran VGor 14k 707.18 +24.21 731.39 21 14.kyuBanić Valerija_Iva Inse 23k -184.47 +96.31 -88.16 2 22.kyuKralj Emanuel VGor 20k 148.25 +14.05 162.30 15 19.kyuJelić_Milašinović Ante VGor 19k 155.21 +37.48 192.69 33 19.kyuLežaić Minja VGor 19k 174.69 +7.45 182.15 14 19.kyuJelić_Milašinović Marija VGor 25k -448.62 -15.71 -464.33 10 26.kyuHabljak Krešimir VGor 25k -395.25 -111.59 -506.83 19 26.kyuNapreduju:
Emanuel Kralj u 19. kyu i
Valerija Iva Banić u 22. kyu.
Čestitke Valeriji i Emanuelu!
Slijedeće subote nam je 'Grđevačko proljeće 2024.' Dođite. Detalji su na https://blog.dnevnik.hr/goturniri/2024/04/1632445803/grdevacko-proljece-2024-go-turnir-najava.html

bl. Muradenu

u ovaj sjenoviti, oblačkasti dan

lilianke789.blog.hr

DOMAĆE

andrea-bosak.blog.hr

Probajte pročitati deklaraciju s moje fotografije pa mi recite koliko je uistinu domaći proizvod

I još

demetra1.blog.hr

SVATOVI

I kada dođe taj sudbonosni dan u kući kao da je košnica. Sve vrije, svi su uzrujani, svi nešto traže, nešto mijenjaju. Gotovo uvijek još nešto fali, još se nešto uređuje. Uglavnom već u rano jutro iznosi se sav namještaj iz soba jer ih treba okititi. Treba kod susjeda i prijatelja posuditi stolove i klupe. Često se koristi više štokrla na koje se polože široke daske i prekriju sa tkanicama ili tepisima koji su inače u sobama na podu. O tim tepisima sam pisala u poglavlju Proljetno pospremanje. Njih su žene, a kod nas moja bakica, tkale na tkalačkom – stanu, u zimsko vrijeme kada je posla bilo manje. Sve stolove su mladi skupljali i kolima dovozili u dvorište pa slagali po sobama kako se najbolje moglo. Žene su od jutra počele kuhati. Spremala se velika količina juhe jer su i taj dan svi koji su radili na pripremama trebali imati ručak. Djevojke i stare bake su vezale mašne na ružmarine. Za žene su mašne bile bijele i roza, a za muškarce bijele i plave. Svaki svat je kod dolaska u kuću bilo mlade ili mladoženje dobio ružmarin za rever ili gdje se već moglo prikvačiti. Ružmarin je bio kao karta, kao ulaznica za svadbu. Oko podneva bi došli i tamburaši pa je i pjesma i svirka krenula i sav posao odmah bio lakši.
U kući mladenke je isto tako sve bilo užurbano dok se spremala. Mi bismo rekli „ da se mlada oblači“ pa to ispada kao da prije toga nije imala odjeću. Pomagale bi joj mama i sestre ili druge rođakinje, a uzbuđenje je raslo. Vjenčanja su uglavnom bila u predvečerje, a rodbina se skupljala kod jednih i kod drugih jer takav je red.
U određeno vrijeme svatovi bi krenuli kroz selo od mladoženjine do mladenkine kuće, da mladenku otkupe.
Kupovanje mladenke je cijeli ritual kojeg je obično izvodio stari kum uz pomoć mladića ili djevera. Djeveri su neoženjeni mladići, uglavnom rođaci, ali i oni koji nisu. Djeveri su bili pratnja mladim djevojkama, djeverušama. Ti nazivi su se koristili samo u svatovima. Stari kum bi posebnim ritualom pozdravio domaćine mladenke i zatražio njezinu ruku za mladoženju. Trebalo je dobiti dobru cijenu za mladu pa bi njeni tutori (oni koji su sudjelovali u toj prodaji) nudili razne spodobe obučene u stare haljine kao da je baš to mladenka. No na kraju su se ipak dogovorili za cijenu pa bi mlada, sva u bijelom, izašla na vrata. Prije nego je prekoračila prag, roditeljskog doma, oprostila se s roditeljima pa bi i koja suza kanula. Tamburaši bi zasvirali veselu poskočicu i mlada bi bila predana mladoženjinim svatovima, ali i dalje je nije mogao preuzeti mladoženja već ju je sve do crkve vodio djever, a onda preuzeo otac vodeći do oltara. Ako je mladenka imala brata tada je brat bio djever, ako ne onda bratić ili najbliži muški srodnik.
Svatovi su uglavnom pješke polako išli kroz selo i često okolnim ulicama da bi svi mogli vidjeti mladenku. Ona je bila najvažnija taj dan. Uz svatove koji su jujuškali, tamburaše koji su cijelim putem svirali i pjevali, trčala bi djeca i svako toliko vikala: „ Kume izgori ti kesa“, a kumovi mladenaca bi bacali prema djeci punu šaku sitniša koju bi oni žurno skupljali. I tako sve do crkve. Odrasli su častili suseljane koji su izašli gledati svatove vinom i rakijom. Svaka boca je imala oko grla mali vjenčić napravljen od asparagusa i ukrašen trakicama. Sam čin vjenčanja je isti od kada postoji, ali ono što je posebno važno je izlazak iz crkve. Savjet svakoj mladenki je da kod izlaska prva prekorači crkveni prag jer tako će ona biti gazda u tom braku. Dakle svi koji su bili izvan crkve su pomno pratili tko će prvi peko praga i šuškanje među svatovima je učas znalo tko je to.

( MR kaže svašta nešto, a najvažnije podstanar spava, to znači da ga ne treba buditi. Ja zadovoljna. Slijede neki drugi neurološki razgovori. Bit će bar još neko vrijeme dobro, vjerujem).
Idem pisati nastavak o svatovima.

Nema naslova

y-complicated.blog.hr

Zaljubljena u ljubav







A vi?

32 sata

moody.blog.hr

Svaka pojava u prirodi korespondira odgovarajućem stanju duha, a to se stanje duha može opisati samo tako da se taj prirodni fenomen predstavi kao njegova slika.
Živahno okupljanje ljudi obogaćenih duhom karakterizira prije svega jezična i znakovna simbolika.

Pojavljuje se neka vrsta zavaravajućeg idioma koji, iako inicirane čini iznimno sretnima, prolazi nezapaženo strancima ili, i kada ga primijete, postaje im sporedan.

Riječ, simbol, slika, ideja nije apsolutna istina; ali mi obožavamo sliku, obožavamo simbol, pripisujemo veliko značenje riječi, a sve to zna biti destruktivno; jer tada riječ, simbol, slika postaje važnija od svega.

photo #3GBRkune

Malo lokalpatriotizma

fragmenti2.blog.hr

Pogledaj patke, draga

kintsukoroi.blog.hr

A onda smo ih vidjeli...



To je ono što nam fali.
Povjerenje.

Kako je poljuljano?
Gdje je iznevjereno?
Otkud sumnje?
Može li se vlastita nesigurnost
Nesigurnost u sebe
Preliti u nesigurnost u drugoga
Pa još nazvat
Intuicijom

I kad ne plivamo tako
Znati da si mi uvijek kod repa
Ili kormilariš ispred
Čak i kad prhneš u drugom smjeru
Pa ja znam da si sretan u svoj toj slobodi

Prvosvibanjsko svitanje...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Limena glazba i budnice, radost djetinjstva i snovitost mladosti.
Dočekivali smo prvomajske zore na trgu cvijeća. Miris ruža
i svježeg kruha još uvijek obnavlja molitvu i uspomenu
na prohujala proljeća.

U kapi sjećanja šum vojne eskadrile, bat teških koraka,
buka kotrljajućih gusjenica i pozdrav elitnoj tribini.
Oduvjek su moćnici željeli pokazati građanima
snagu, obranu i zaštitu neba, zemlje i ljudi.
Srce neumorno otkucava trenutke, zrcali
uspomene koje premošćuju razvaline,
objavljuju dan svetog Josipa radnika.

Jutros na svilenoj zavjesi budnosti privid
ružinih pupoljaka, omamljujući miris
tek naćetog mjeseca.





Dijana Jelčić

Subotica

stella.blog.hr

Nastavljamo u Suboticu. U Subotici živi oko 150.000 stanovnika,
nešto manje nego pre desetak godina. Ovaj grad i njegova
okolina su u Srbiji najljepši primjer multinacionalnosti. Ovdje
svoju priču, tradiciju i istoriju sa podjednakim žarom i ponosom
njeguju pripadnici mađarske, hrvatske, bunjevačke, srpske,
slovačke, njemačke, jevrejske kulture…
Na trgu nas preuzima vodič Aleksandar u 12h, s planom
da nas šeta tri sata. To je ambiciozan plan za naše snage.

Gdje nađeš klupu, ti sebe posadi!




Stari tramvaj nas nije vozio, sad služi za druge namjene.

Na glavnom trgu spomenik Dužijanci, običaju kod Bunjevaca

Održava se i sajam cveća

Atrakcije Subotice, Gradska kuća i plava fontana



U Gradskoj kući se baš održava mađarska svadba

Baloni u čast


Idemo na trg da vidimo pozorište.

Biblioteku


Gradsku kuću,

Zasladili smo s ljepoticom secesije, Rajhlovom palatom


A onda je grupa nastavila u sinagogu (koju nije vidjela
jer radi do 14h subotom). Nas 4 smo se taksijem odvezle
u restoran Gurinović.
Ukrašen je uskršnje. Nema čega nije tu bilo :)
Supa od morke, tri vrste mesa, gomboce.
Vratit ćemo se :)

Sretan vam radni praznik hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Status na Facebooku:
Za Prvi maj bit će lijepo vrijeme
1.200.000.000.000. krpelja likes this....



Zašto Crnogorci ne slave Prvi maj?
Zato što je praznik rada!



Fata sišla na jutarnju kavu, a Mujo ugleda neka slova na
njezinim nogama pa je upita:
- Fato, bona, š'a s' to napisala na noge?
Fata digne haljinu, a na jednoj nozi piše Nova godina,
a na drugoj 1. maj.
Mujo zbunjeno pročita:
- Dobro, de, š'a t' to znači?
Fata uzdahne:
- Pa da svratiš malo međ' njih između praznika...



Mujo i Haso zasjeli u kafani i razgovaraju o tome kako bi bilo dobro
otići na more par dana na odmor. Haso se lupi po čelu i reče:
- Mujo, bolan, skoro će prvi maj, mogli bi tada, imamo dva dana slobodno!
Mujo klimne glavom i odgovori:
- Dobra ideja, Haso, mogli bi.
Haso se namršti, zamisli i upita Muju:
- Znaš li kad pada prvi maj ove godine?
Mujo otpije gutljaj piva i odgovori kao iz topa:
- Ne znam točno, negdje petog, šestog ...



Isli medo,vuk i zeko da rostiljaju za 1.Maj i ponijeli gajbu piva.
Medo zaboravio kuci nesto za rostilj, krenuo da se vraca po to,
pa kaze vuku i zeku : idem do kuce, takne li mi ko od vas dvojice
ovu gajbu piva, ubicu ga!
I tako cim ode medo, zeko predlozi vuku : ajmo, vuce,
da popijemo po jedno pivo ?
Vuk : necu zeko, ubice nas medo!
Zeko : ma nece, ajde da podijelimo jedno,
to nema sanse da primijeti.
I tako oni podijelise jedno, drugo, trece..Popise na kraju citavu gajbu..
Teturaju se pijani kad ce vuk : Kuku zeko, sto da radimo,
ubice nas medo kad dodje!
Zeko : Slusaj vuce,kad nas medo bude pitao gdje je pivo mi cemo da
se napravimo ludi i da kazemo PFFFFFF i da slegnemo ramenima.
Vuk : Sta da kazemo ?
Zeko : PFFFFF
I tako vraca se medo i vidi praznu gajbu piva pa ce vuku i zeku :
Sto je ovo, gdje je pivo, ubicu vas sad!
Vuk slijeze ramenima i govori : PFFFFFFFF
Zeko : Sto PFFFF gdje je pivo ??????



Mujo i roštilj za prvi maj.
Mujo peče roštilj u sljedećih jedanaest koraka:
1. Fata ode do trgovine i kupi sve što treba dok
Mujo pije rakiju
2. Fata u kuhinji radi salatu, povrće i desert,
Mujo i dalje rakija
3. Fata pripremi meso za roštilj, poreda ga na pladanj i
odnese do roštilja, gdje Mujo čeka i pijucka rakijicu
4. Mujo poreda meso po roštilju i otvori prvu pivu
5. Fata uđe u kuću provjeriti povrće i postavi stol,
Mujo je već na drugoj pivi
6. Fata izađe van reći Muji da meso gori i da ga treba skidati,
dok on završava treću pivu
7. Mujo skida meso s roštilja i dodaje Fati da ga nosi,
otvarajući četvrtu pivu
8. Fata ga postavlja na stol i servira dok Mujo završava četvrtu pivu
9. Svi hvale Mujo kako je dobro ispekao roštilj i govore Fati kako je
sretnica s takvim mužem,
a Mujo se kuca s Hasom novootvorenom pivom
10. Fata nakon večere posprema stol i pere suđe,
a Mujo i Haso taru pive jednu za drugom
11. Mujo pita Fatu je li zadovoljna što je imala 'slobodnu večer' i
kad ga ova pogleda ispod oka, on gunđa kako ima žena koje nikad
nisu zadovoljne i sune jednu rakijicu prije spavanja.



- Ništa ne smrdi više kao tuđi roštilj za Prvi maj..

Tko je stavio cijenu!?

kejtoo.blog.hr

...tamo gdje nije smio. Kažu, svako zlo za neko dobro. Ma nemoj!

Osobna

luki2.blog.hr

Što sam danas stigla obaviti - nadmašila sam samu sebe!:)))) Ujutro otišla u banku, platila zadnja dva računa za ovaj mjesec; slikala se za osobnu i putovnicu, predala dokumente - dobila kartončić koji će služiti dok dokumenti ne budu gotovi. Sve je išlo brzo, i svidjelo mi se da ne moram u Petrinjsku - nego sam sve mogla obaviti na Črnomecu. Javit će sms-om kad dokumenti budu gotovi.
Mia je imala svoj dan - otišla sam joj kupiti hranicu i poslastice, naručila online tortu za petak. Prekrasna je, znam da će uživati Kaže meso: junetina ili piletina. Piletina, napisah. Čini se bolja varijanta.
I na kraju - da i sebi nešto kupim...No, tu me sačekao šou program, kako bi komentirala moja draga mama. ))))
Za ručak napravila rižoto sa šparogama. Prefino, ljudi moji.
Malo mojih fotkica:



Za razliku od mene, Mia obožava janjetinu. ;)))



Rižoto sa šparogama. Evo i recepta:

Šparoge (jednu vezicu ili 500 grama) očistiti. Kuhati vrlo kratko (nekoliko minuta). Posebno sam skuhala rižu. Nasjeckala luk, stavila na tavu malo maslinovog ulja i sačekala dok luk ne postane staklast. Uzela wok tavu, u nju stavila rižu i šparoge, te luk. Dodala deci bijelog vina, i malo temeljca. Kuhala sve zajedno dok se ne sljubi. Na kraju kuhanja dodala malo parmezana i mrvicu masla. I - dobar tek! Sastojke (koliko čega) planirate prema broju ukućana, naravno.



Ova se zadnja fotkica odnosi na slučaj Konzum;)))
Na dijelu sa sirevima. Otvaram hladnjak i uzimam ovaj abc sa kulenom...Kad odjednom, neka baba grabi preko moje glave koja viri iz hladnjaka abc sa tunom (nešto novo), uz komentar: ja ću ovaj s tunom. Ionako je puno zdraviji od nekih sa raznim salamama....;(((((.

Dakle, nisu sve babe na blogu.:))) Ima ih i u stvarnom životu. Ali, da me šokiralo - šokiralo me....Tako da sam samo gledala bez riječi kako luda odlazi, da bi me prije toga prezirno pogledala...I sjetila sam se pjesme Miroslava Rusa: što to ima u ljudima tužno, da ulaze u tuđe živote....

Ljubim!

Konjska rit

ffp2.blog.hr

Jutros sam ponovno bila na kontroli kod ortopeda.
Zadovoljan je napredkom.
Edem u koljenu se smanjio, koljeno je stabilnije.
Izgleda da je svo ono plivanje i hodanje po bazenu neki klinac ipak koristilo.

Ordinacija je u starom dijelu grada, gdje je nemoguće naći parking, pa me obično Ištvan odveze tamo i onda pričeka u firmi dok ne budem gotova.
Pregled je išao ekspresno, bila sam prva na redu i muž još nije ni kavu popio a već bi morao nazad po mene.
Krenula sam tako pješke prema njemu jer mi se baš nije naročito žurilo otići na posao.
Sastanak u firmi je tek u 12, imam još viška sati, nisam luda ubijati se na poslu, inače neću penzije dočekati. I zato polako. Nešto sam ipak naučila od mladjih kolega zadnjih godina.

Preko Neckara sam ovoga puta prelazila po “krivoj” strani mosta, onoj s koje se ne vidi “Schloss”. No ionako je taj dvorac na svakoj razglednici iz uspavanog Heidelberga u kojem prije 11 ujutro nemaš gdje ni kavu popiti jer je sve još zatvoreno, pa eto da jednom vidite i drugu stranu.



Iako ništa ne biste propustili ni da je ne vidite.
Grad je zahvaljujući Zelenima kao najzastupljenijoj partiji na vlasti postao uspavana provincija, koja si to ne želi priznati, nego živi u oblacima iz vremena ih hab majn herc in hajdelberg ferloren.
Danas tu možeš izgubiti uvrh glave kebab ili falafel, srce nikako.
Dosadan, kurčatorski grad bez poštenog bazena, noćnog kluba, koncertne hale, u kojem je uspio propasti i Holiday Inn, što stvarno treba znati.
Zanimljivo za 2 sata turističkog razgledanja stare jezgre uz degustaciju "heidelberškog poljubca", kojeg ne morate probati ako ste ikada okusili Krašovu Torticu koja je barem triputa ukusnija.



Na poslu ništa novo.
Dvoje kolega odlazi na godišnji, jedan je razbio nos na nogometu i sad je na bolovanju.
Klasika, sve je opet čekalo mene da dodjem sa odmora.
Nabijem ih na kuki.
Dobro da su toliko glupi da ne znaju da ću to obaviti lijevom
nogom (to je k tome ona sjebana).

Ovo je moja predivna marenda od nekih 200 kalorija.
Mogla sam i ušparati ta dva tri eura pasući travu oko firme.
Da nisam unutra ubacila 3-4 indijska oraha, crkla bi od gladi.
Ovako sam samo krepala.
Sve vičem njam njam.



Zbrisala sam s posla oko 16 sati, tako da se nisam baš pretrgla. Ipak je sutra praznik nerada.
Na putu doma kupila sam par rožica za na prozor.
Sinu sam naime zaboravila reći da ih zalije dok nas nema, pa je sve otišlo u vražju mater jer taj radi sve strogo po napucima.
Mislim, nije ni da sam ja nešto talentirana za to kućno cvijeće, sve mi pokrepiva nakon nekog vremena (osim orhideja, a njih valjda ne treba puno zalivati :P), tako da nije ni čudo da je pobrao taj anti gen za cvijeće.



Nakon večere odlučila sam nabiti onih famoznih 10000 koraka dnevno.
Tek toliko da kasnije mogu jamrati kad sutra opet budem dvije kile teža od sve te silne aktivnosti.
Predvečer se ovdje svi zavuku u kuće i spuste zastore, tako da ova i tako pripizdina izgleda kao kulisa za neki film strave.



Ili film o prijetećoj kataklizmi.



Ne volim te šetnje jer me podsjećaju na jedno mučno razdoblje života, kad se moralo šetati u krugu radijusa 15 km i sva ta seoska razglednica mi se toliko zgadila, da godinama nisam htjela šetati tim stazama.



Na kraju sam se još nauživala straha kad se iza mene pojavila neka silna jahačica, koja nikako nije uspjevala kontrolirati konja i već sam vidjela kako me konjoliki opiždjava kopitom dok ovu izbacuje iz sedla. Mojoj sreći nije bilo kraja kad me je konačno prestigla bez incidenta i odjahala u tri krasne i dalje se mučeći s konjinom koja se i dalje bunila i uporno hodala (jel konji hodaju ili nešto drugo) udesno.
Tko bi rekao da čovjek/žena može biti sretan gledajući u konjsku rit.



Kako god, 10100 koraka je danas tu.
Sutra plivam a dalje ćemo vidjeti.
Vaga još nije umrla a kad će ne zna se.