Blog.hr

ned

01/26

28 - Pripremite put za Moj dolazak (E-25)

idragi28.blog.hr

PITANJE:

Gospodine, vjerojatno od ponašanja "svijeta" ovisi brzina
dolaska nevolje. Što je najbolje činiti prije nego pozoveš
svoje vjerne u Tvoja skloništa?

Isus je rekao:
"Moj narode, možda će te morati brzo napustiti svoju kuću
kada dođe vrijeme da odete u moja skloništa. Trebate imati
svoje ruksake spremne i pune svega što vam je potrebno
za opstanak. Trebat će vam šatori vreće za spavanje, malo
hrane i vode, šibice, topla odjeća, topla obuća za zimu, maska,
lopata, i vaše duhovne sakramentalije. Sušena hrana će vam
biti dobra za korištenje prije odlaska u utočište. Možete spremiti
više paketa gotovih jela (MRE - meal-ready to eat), da vam budu
u automobilu, jer nećete imati vremena za pripremu jela.
Kada vam neka hrana zastari, možete nabaviti nešto svježe
sušene hrane i svježih gotovih jela, ako vam bude dostupno.
Vaša vojska i vlada kupuju ove zalihe tako da i vi trebate brzo
kupovati. Hrana će biti vrjednija od novca, a Ja ću umnažati
hranu kada to bude potrebno. Voda će vam također biti potrebna
bez obzira gdje se budete nalazili. Gorivo će biti potrebno tijekom
zimskih mjeseci. Ja ću vas štititi od zločinaca, ali svi vi će te
morati razviti svoje vještine preživljavanja. Neka vam prostor za
spremanje stvari bude blizu tako da ih brzo možete prenijeti u
svoj automobil ili kombi. Vjerujte u moju pomoć tijekom nevolje
i nećete morati brinuti".

(Srijeda 27. srpnja 2011., Johnu Learyju)
- odabrao eum

I životinjama je hladno

mc54b.blog.hr

Ovih dana temperature se spuštaju i do -17 ili - 18 C. Ovdje u Kutini najniža temperatura u ovom hladnom valu bila je -15 C. Ako nam je hladno povučemo se u kuću ili stan i toplije se obučemo.

Ne mogu se sva živa bića toplije obući ili otići u toplu prostoriju, ne mogu čak niti šetati ili trčati da se bar malo ugriju. Pogađate? Naravno, to su psi na lancu. Ne žale se, čak ni ne zavijaju dovoljno glasno da ih svi čuju. Stoički podnose hladnoću, nadaju se da će ih vlasnik skloniti na neko manje hladno mjesto, da će razumjeti da je i njima hladno.

Na žalost, mnogi ne dočekaju toplije dane, uginu u mukama. A vlasnici se sigurno hvale kako vole svog psa, kako bi za njega sve učinili jer on je, eto, skoro pa član obitelji. Psi ne traže puno – traže toplinu, sigurnost i malo ljudske dobrote. Lanac nije za psa, nije lanac niti za jednu životinju.

Životinja ne može puno učiniti da se spasi od lanca, ne može se niti skloniti na toplije mjesto da se bar malo ugrije. Zato smo mi tu, da im pomognemo, da budemo njihovi ambasadori koji će skrenuti pažnju nesavjesnim vlasnicima da je potrebno tako malo da se njihov ljubimac ili "ljubimac" skloni na toplije mjesto.

Koliko smo puta čuli da su to životinje i da njima nije hladno. Dugodlakim psima možda i nije hladno jer ih štiti njihova debela "bunda". Vjerojatno svatko od nas zna nekoga tko drži psa na lancu ili mu pri ovako niskim temperaturama ne osigura bar malo toplije mjesto. Nije teško upozoriti njega ili nju da psi i zimi žeđaju, da mu treba bar svaka 2 - 3 sata donijeti tople vode jer na - 15 C voda se vrlo, vrlo brzo smrzne. Mnogi ne shvaćaju da briga za ljubimca traje za cijelog njegovog života, od 14 pa do 18, a često i više godina.

Uvijek mi se digne nešto malo preostale kose na glavi kada dijete vuče majku za ruku i na izložbama malih ili srednje velikih životinja moli ju da njoj ili njemu kupi psa, mačku ili zeku. Dijete se vrlo brzo zasiti te jadne životinje, djeca su i okrutna, budući da roditelji tu životinjicu nisu htjeli, za pola godine ili godinu završi negdje u šumi ili jarku da se smrzava zimi ili ugiba od žeđi ljeti. Ne shvaćaju ljudi da životinja nije igračka.

Moramo preko medija apelirati na ljude da povedu više brige o ljubimcima jer držanje na lancu nije ljubav, to je mučenje životinje. Pokušajmo ih preko lokalnih medija zamoliti da pogledaju oko sebe, možda vide psa kako drhti i gleda ih molećivim očima kao da kaže: Ako me bar malo voliš, pusti me u kuću ili kakav podrum, hladno mi je.

Sva ta okrutnost događa se i u našem susjedstvu, u našim gradovima i selima. Vjerujem da svi znamo za bar jedan takav slučaj, pokušajmo uvjeriti vlasnika da mu je dužnost brinuti o životinji jer držati životinju na lancu pri - 12 C ili manje je mučenje i zlostavljanje životinja za što su predviđene kazne i do godinu dana zatvora. Policija, veterinarska inspekcija ili komunalni redar morat će po prijavi učiniti nešto, možda ga uzeti od vlasnika i smjestiti u azil za napuštene životinje. Pokušajmo, okretanje glave čini nas suučesnicima u mučenju i zanemarivanju životinje.

Nije hladno samo psima, i druge životinje smrzavaju se na niskim temperaturama. Bojim se da će proći puno vremena dok se ne naučimo humanije odnositi prema životinjama.

Izlet u Krapinu

litterula.blog.hr

Poslije Uskrsa 2025. god, kad sam objavila zadnji post, nisam ljenčarila ni gledala televiziju nego sam radila u vrtu. Do jesensko zimskog zahladnjenja uspjela sam obaviti gotovo sve što je bilo planirano - riječ je naime o kompleksnoj rekonstrukciji moga vrta: obrubljivanju gredica, uređenju stazica i terasica oko kuće, uređenju djelomično zapuštenih cvjetnjaka i tome slično.

Budući da sam veliki dio dana provodila na dvorištu i gledala u zelenu travu i plavo nebo, a ne u bijele zidove, zdravstveno stanje mi se znatno popravilo. Pa sam krenula u šetnju u grad i na izlete u hrvatske gradove iz kojih se do kraja dana, kad dadilja odlazi kući, stignem vratiti.
Najprije sam otišla na kavicu i u kupovinu u Zagreb – iako nisam u penziji dobila sam, na osnovi životne dobi, iskaznicu za besplatnu vožnju vlakom – pa sam si kupila jednu lijepu crnu torbicu i cipele.
No prije toga sam, čim sam stigla na kolodvor i izašla iz vlaka, snimila kraljaTomislava…

...i ovu lijepu zelenu magnoliju.

Nakon toga sam sa starom prijateljicom otišla na izlet u Krapinu, glavni grad Krapinsko-zagorske županije. Malo smo se prošetale po gradu i uz obalu rijeke Krapine, pa sam snimila nekoliko lijepih zgrada. „Povijesna urbana jezgra Krapine sačuvana je i danas“, čitam na internetu. „Nju čine Gajeva ulica, Trg Ljudevita Gaja, Magistratska ulica i Šetalište hrvatskog narodnog preporoda. Taj prostor u kojem su sačuvani povijesni urbani i arhitektonski elementi daje prisnost ambijentu ovog gradića. Mnoge su klasicističke fasade obnovljene i ukrašene cvijećem, a na ponekoj se može uočiti i secesionistički detalj.“

Snimila sam i župnu crkvu sv. Nikole - malo mi je zasmetala ova antena - koja se prvi put spominje u listini zagrebačkog biskupa Augustina Kažotića od 6. srpnja 1311. godine (i dalje 1334., 1501. i 1574.). Ne zna se točno kada je stara župna crkva gotskog sloga podignuta jer je, na žalost, porušena. Na njenom mjestu je od 1901-1903. sagrađena nova župna crkva, unutar koje je od stare preostao samo mali dio: gotički presvođena sakristija ispod tornja. Na ulazu u sakristiju ostao je kasnogotički dovratnik sa zaravljenim lukom. Od inventara stare crkve danas je sačuvano niz umjetnički vrijednih zlatarskih predmeta iz vremena od XVII do XIX stoljeća: križ, kasnogotički, ranobarokni, barokni, rokoko kaleži, te barokni elikvijari, ciborij i kadionica.
U današnjoj crkvi koju je po uzoru na staru gotičku crkvu projektirao arhitekt Josip Vancaš naročito su vrijedne orgulje, djelo vrsnog orguljara F. Heferera (1903. god.).

U Muzej krapinskoga pračovjeka nisam išla ovoga puta, razgledala sam ga već prije, čim je bio otvoren; pa danas nema fotki iz toga muzeja i arheološkoga nalazišta; nisam još ni post o tome napisala, nikako da dođe na red.
No za vrijeme naše ugodne šetnje - bio je prvi dan listopada i bilo je lijepo vrijeme, ni prevruće ni prehladno ni kišno ni vjetrovito – snimila sam krapinski Stari grad, točnije krapinsku srednjovjekovnu utvrdu.
Na brežuljku iznad Krapine, sačuvana je samo jedna zgrada koju je 1919. godine njen vlasnik Franjo barun Ottenfels sa ostacima gradine darovao Krapinskoj općini. Najstariji vlasnici grada bili su ugarski i hrvatski kraljevi, među kojima su bili kneževi Celjski, hrvatski ban Vitovac i Keglevići.

Nismo stigle otići gore i razgledati tu zanimljivu utvrdu, morale smo ići na kolodvor da ne zakasnimo na vlak. A to znači da ćemo moja draga najbolja prijateljica i ja morati otići na izlet u Krapinu i ove godine, dok još imamo HŽ-ove iskaznice za penziće i bakice.

Moja srečna zvezda

modrinaneba.blog.hr

Ko sem lovila žarke sonca in njene korake

Foto: osebno moja

MISAO

onaodprije.blog.hr

BEAUVOIR ILI ONO ŠTO PISAC JEST

Pisanje, nadalje. Pisanje kao vječita tema. Hobisti, amateri dangube, koji se danas diče statusom „pisca” , a da o pisanju kao takvome jedva imaju pojma. Koji ne čitaju ništa, čak ni vlastite tekstove prije objave, već se neduhovito poigravaju pojmom „genijalnosti” koristeći riječi kao jeftinu bižuteriju, kojom će fascinirati nekritični „čitateljski korpus” prisvajajući si temporalnu poziciju autorstva. A pisac, pravi pisac po habitusu i određenju, što je to, zapravo?

Osvrt Božice Jelušić na pisanje onih koji nisu pisci

Bila je to....

taango.blog.hr

TKO SE SJEĆA GAZE JOŠ?

zemlja2.blog.hr

Gledali smo i bili šokirani slikama gladne djece u Gazi i razaranjem Gaze.
Gledali smo i pratili pokušaje proboja ilegalne izraelske pomorske blokade koja je onemogućavala dostavu hrane i lijekova.
Gledali smo desetke zaustavljenih brodova s humanitarnom pomoći. Posade, poznate ličnosti , uhapšene su i deportirane iz Izraela.

U listopadu 2025 dolazi do potpisivanja primirja Trump-Netanjahu, razmjene talaca i poboljšanje.
No situacija je daleko od dobre.

Papa Lav XIV u svom božićnom Urbi et Orbi upozorio je na patnje stanovnika Gaze, koji nemaju ništa. Domovi su im razrušeni, žive u šatorima na kiši , vjetru i hladnoći. Razoreno je oko 400.000 domova.

/Dawoud Abu Alkas/Reuters/

Tko kaže da nema pakla?

I što sad? Koji su planovi za Palestince?
No umjesto rješenja, pojavljuju se projekti za izgradnju rivijere. Takozvana Trump rivijera /?/
Nije to jedini projekt, ima ih više.

/Autor WSJ/

Tu je i projekt Jareda Kushnera, /zet predsjednika Trumpa/ “Sunrise”
koji Gazu želi pretvoriti u luksuzni resort i drugi Dubai, zaboravljajući na tisuće pokopanih i tisuće tona eksplodiranih i neeksplodiranih naprava.
Troškovi megalomanske fantazije predviđaju se na $112 milijardi.
Projekt je “Arhitekt profita na tuđoj nesreći”

Do sada, nema planova gdje bi se smjestilo cca 2 milijuna Palestinaca.

Ima, doduše, izraelski plan da se Palestince preseli u Južni Sudan, o čemu,navodno pregovaraju Netanyahu i
ministar vanjskih poslova Sudana, Sermaye Kumbe.

Predsjednik Trump je također najavio svoj plan. Čeka se.

Izvori: Index hr.,T-portal, CNN

***

agava505.blog.hr

službeno odsutna na
određeno vrijeme

@keyframes metalik-plavi-sjaj { 0% { background-position: 0% 50%; filter: brightness(1.0) contrast(1.2); } 50% { background-position: 100% 50%; filter: brightness(1.35) contrast(1.45); } 100% { background-position: 0% 50%; filter: brightness(1.0) contrast(1.2); } } pusti moje riječi one neće šutjeti ni pred kim pusti ih da u pjesmama teku kao rijeka ponornica da se vrate u jecaju slapa... pusti moje riječi, neka nemire kriju tjeraju tugu u daleka plava mora srce čisto iz njih zbori svijaju se, lome i liju u stihove nove riječi, kovane u čeliku snova nizane u pjesmu blagoslova pusti moje riječi da opijene blagošću miluju nam srca tvoje u mome u kom stanuje tuga… pusti moje riječi da cvjetaju kao pupoljci u svitanju jutra daj im osmijeh da me snaži novu nadu za sutra moj najljepši san iz kojeg će izrasti san iz jutrenja duše dolinom života u kojoj se rađam

Kvočke

kockavica.blog.hr

Umotana sam u crvenu dekicu,
pijem crveno vino.

Tišina i mir.

Nakon duugog jutra
i dugog prijepodneva,
i dugog podneva,
kao čudo,
zatišje
prije novog naleta bure.

Bili smo na kavi poslije mise.

Četri curke jedna drugoj do nosa,
paze jedna na drugu,
istražuju birc.

I dvije majke,
koje vode jednu kratku razmjenu riječi.

Ne može se to nazvati razgovorom,
a kratku jer bi u normalnim uvjetima
trajala svega par minuta,
a ovako je trajala sat vremena.

Prekinuta desetak puta,
držanjem čaše,
dodavanjem maramica,
brisanjem prolivenog,
tješenjem,
odgovaranjem na pitanja,
slušanjem važnog za reć,
podizanjem s poda,
korigiranjem neprihvatljivog ponašanja...

Revijalni ton majčinstva.

Dotle su muževi,
braća,
razgovarali o popravku auta,
dijelovima,
cijenama,
majstorima.

U svom filmu,
važni,
kao odvojeni staklenim zidom.
VIP

Sve u svemu,
nismo bili na istoj kavi,
makar sjedili jedni do drugih.

A i to "sjedili"
je uvjetno rečeno,
jer smo se nas dvije ustale,
svaka,
bar desetak puta.

Bilo mi je lijepo.

Lijepo je imati drugu majku,
drugo krilo,
drugi par očiju,
drugi par ruku,
u kontroliranju rastegnutih granica
nekontroliranog kaosa
dok se entropija naslađuje,
i smješka
i frkće od zadovoljstva.

Razumijevanje bez riječi,
rješavanje kao usput,
hvatanje čaša u hodu,
skidanje i odjevanje,
imanje na oku,
držanje za ruku,
kao uhodani tim,
podmazano i glatko.

Ostalim gostima birca
možda smo smetali,
možda smo ih razonodili.

Uvijek ima onih kojima svaka dlaka smeta,
kao i onih koji razumiju,
koje veseli graja dječje nesputanosti.

Ali mi ni nemamo vremena,
odnosno kapaciteta,
misaonog,
moždanog prostora,
misliti o tome što drugi misle.

Mi dižemo lizalice s poda,
peremo ručice,
hranimo,
pojimo,
čuvamo,
odgajamo.

Mi smo kvočke,
i vidimo samo svoje piliće.

I u konačnici,
ne moramo popraviti te aute,
mi samo moramo ljubiti.