Sve kategorije po listama

Pogled, ki govori

modrinaneba.blog.hr

Njen pogled, nikoli ne razočara kot nekateri ljudje

Foto: moja osebno

Sretan Božić!

kockavica.blog.hr

Misao si moja....

taango.blog.hr

Neka je sretan!

nepoznatizagreb.blog.hr

Na zidu jednog od poslovnih prostora Krapinske ulice. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Bijeli Božić

dusakojaluta.blog.hr

Sretan Božić

fragmenti2.blog.hr

Vijest da je, nakon teške bolesti, pred tri dana umro, jedna je od tužnijih vijesti ovog Božića.
- Otišao je kući - bila je moja prva pomisao. Vjerujem, misao i mnogih drugih.
Ono što nam je svima Chris ostavio, ova je predivna pjesma; meni, dugo godina, jedna od najdražih, a s kojom vam svima i sada želim sretan i blagoslovljen Božić.
I želja da uvijek imate mjesto kamo se želite vratiti, kamo god otišli.

Šetnja obećana sebi, vama bijeli Božić

y-complicated.blog.hr

Moram vas obavijestiti da je sve u redu na ovome svijetu!
Znate li kako znam?




Djeca se sanjkaju.

BOŽIĆ

tignarius.blog.hr

Sretan, radostan i blagoslovljen Božić, svima!!!
Pa i onima koji ne vjeruju, onima koji sumnjaju, onima koji ne shvaćaju, pa i onima koji "odbijaju"!

U otajstvu Božića i trudnoći jedne zaručnice visi sav svemir i oni Mudraci (koje Geo ispituje) i oni iz pučke kuhinje i oni sa skupocijenih jahti, oni s "visokog položaja", grimizni kler i oni koja nemaju što izgubit...

Rođenog, ne Stvorenog!!!

Prozorsko-balkonsko-birtijski "stručnjaci"

toco1980foto.blog.hr

Svatko tko barem povremeno prati društvene mreže, a osobito razne kvartovske Facebook grupe, neminovno je naletio na ovu pojavu: fotografija ili video snimljeni s prozora, balkona ili “onako usput u prolazu”, popraćeno nizom “mudrosti” o tome što se radi krivo, što se ne radi, tko je nesposoban i kako je sve to, naravno, "pranje novca".

Riječ je o posebnoj vrsti ljudi - prozorsko-balkonsko-birtijskim “stručnjacima” - samozvanim ekspertima za sve tuđe poslove, osobito za one poslove koje sami u životu nikada nisu radili.

To su ljudi koji su duboko uvjereni da "sve znaju bolje" - kako treba asfaltirati, kositi, kopati, popravljati, čistiti snijeg, organizirati promet, odvoziti otpad, voditi grad i državu. Radnici su po njima redovito “neznalice” i “neradnici”, njihovi šefovi "budale sa kupljenim diplomama", a ako netko nešto ipak radi onda to "radi krivo".

Svojstveno im je da imaju nevjerojatno puno slobodnog vremena, toliko da satima mogu stajati na balkonu, visiti na prozoru ili sjediti u birtiji, zabadati u tuđi rad, brojati učinak i brojno stanje radnika, i onda o svemu tome temeljito “filozofirati” po društvenim mrežama. Količina tog slobodnog vremena često savršeno objašnjava i količinu njihovog pametovanja.

Svojstvena im je neprekidna kuknjava, lamentiranje i prigovaranje čim se za to pruži prilika.

Kada se ne radi, tada je kuknjava u stilu "Zašto se ne radi?", "Kako to da nitko ništa ne poduzima?", "Kada misle asfaltirati cestu", "Kada misle pokositi travu?", "Zašto nisu odvezli smeće?", "Za što mi plaćamo porez?"

Kada se radi, opet kuknjava, u stilu: "Zašto baš sad?", "Zašto baš to, a ne nešto drugo?", "Zašto ovako, a ne onako?", "Zašto ih je (samo/čak) toliko na gradilištu?", "Ja bih sam to završio za dva dana.", "A Japanci/Kinezi/Nijemci bi to puno brže i kvalitetnije napravili."...

Ako se netko od njih ipak udostoji sići s prozora, balkona ili izaći iz birtije, to je samo da bi radnicima glumio nadzor ili poslovođu. Tada gotovo uvijek slijedi nametljivo stajanje uz radnike, zapitkivanje, davanje "uputa" i "pametnih savjeta" koje nitko nije tražio, objašnjavanje kako bi se "to trebalo drukčije, brže ili pametnije” napraviti, ili pak nekakvo izvoljevanje da se napravi nešto mimo naloga kojeg radnici imaju.

Kada im radnici, koji su prvi su na udaru takvih samozvanih "eksperata" koji im uglavnom samo ometaju i usporavaju posao, jasnim tonom kažu da smetaju i da se maknu, ti "stručnjaci” ili postanu agresivni ili pak uvrijeđeno lamentiraju na Facebooku kako su ih "otjerali", "bili bezobrazni" i kako "se njima ništa ne smije reći".

Posebna podvrsta tih "stručnjaka" su oni koji se hvataju za floskule o noćnom radu! Naravno, samo do trenutka kada bi se nešto stvarno radilo noću pod njihovim prozorom - tada bi prvi zvali policiju zbog buke.

U stvarnosti, nije problem što se radi i kada se radi, zapravo im smeta svako narušavanje vlastite komocije: prašina, vibracije, buka, neugodni mirisi, ili zaobilazak zone radova … sve im je to "nepodnošljivo maltretiranje", ako im remeti komociju gledanja televizije, beskonačnog skrolanja po Facebooku, ili pak zahtjeva od njih da malo "protegnu noge" zbog nemogućnosti hodanja u ravnoj liniji, ili zato što ne mogu parkirati točno ispred svojeg ulaza.

Kada je sve gotovo i napravljeno, tek tada nastupa kreativna faza cijepidlačenja i izmišljanja "problema" i "nedostataka", ne zato što objektivno postoje ozbiljne greške, nego zato što se konačan rezultat nekog posla ne uklapa u fiks-ideju koju su ti samozvani stručnjaci složili u vlastitoj glavi... pa se onda može čuti kuknjava u stilu "Radovi su trajali predugo", "Asfalt je krive nijanse", "Šahtovi nisu savršeno ravni", "Ne sviđa im se nova regulacija prometa”, "Trava je prekratka", "Cesta je previše posoljena'"... Pritom im je potpuno nepoznat koncept da oni koji rade ponekad mogu i pogriješiti, dok oni koji nikad ne griješe, u pravilu ne rade ništa.

No ono što je svima njima zajedničko jest da su izuzetno su hrabri, glasni i pametni na društvenim mrežama, ali uglavnom potpuno pasivni i inertni u stvarnom životu. Kad bi trebalo nešto konkretno poduzeti - prijaviti neki komunalni problem nadležnim službama, poslati prijavu, nazvati, urgirati - ne poduzimaju ništa uz objašnjenje da "to nije njihov posao" i da bi "službe to trebale same znati". No po toj njihovoj logici, ne bi trebalo zvati vatrogasce kada gori kuća ili auto, niti hitnu pomoć kada se netko sruši na cesti - jer bi, eto, hitne službe to "trebale same znati".

No sve ovo zapravo nije priča o asfaltu, travi, smeću, snijegu ili šahtovima, već o mentalitetu ljudi koji žele rezultate bez ikakvog radnog procesa i savršeni red bez ikakvog sudjelovanja i osobne odgovornosti. To su ljudi koji zapravo ne žele biti odgovorni građani, nego prekomotna gotovanska publika - i to ona najglasnija, najnezadovoljnija i društveno najbeskorisnija.

Jer dokle god im je jedini doprinos zajednici snimka s balkona i status pun sraćkanja po radnicima komunalnih službi, uz povremeno glumljenje "stručnjaka” ili "žrtve", problem neće biti ni radnici, ni radovi, ni službe, već upravo oni – prozorsko-balkonsko-birtijski “stručnjaci” za koje je sve uvijek krivo, i za koje su svi nesposobni i neznalice - osim njih.

Nek je sretan

dusakojaluta.blog.hr

Ako vam je bor uvenuo ili se srušio prije Badnjaka,
kolači su kupljeni, a mir u kući traje točno 47 sekundi dok netko ne prolije sok, i to je Božić. Pravi. Živi.
Želim vam svima sretan Božić.
Da ga provedete s ljudima koje volite, onako kako vi želite.
Bez pritiska, bez uspoređivanja i bez osjećaja da nešto morate.

New Swing Quartet - The Baby Boy

modrinaneba.blog.hr

Božić...

mecabg.blog.hr

Dragi blogeri
Mir u srcu, radost i zdravlje
vama i vašim obiteljima za Božić
želi Meca

DIJETE NAM SE RODILO

potok.blog.hr

Zaharijin hvalospjev

“Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, / što pohodi i otkupi narod svoj! / Podiže nam snagu spasenja / u domu Davida, sluge svojega, / kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: /spasiti nas od neprijatelja naših / i od ruke sviju koji nas mrze; / iskazati dobrotu ocima našim / i sjetiti se svetog Saveza svojega, / zakletve kojom se zakle Abrahamu, / ocu našemu: / da će nam dati / te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, / služimo bez straha / u svetosti i pravednosti pred njim / u sve dane svoje. / A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati / jer ćeš ići pred Gospodinom / da mu pripraviš putove, / da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu / po otpuštenju grijeha njihovih, / darom premilosrdnog srca Boga našega / po kojem će nas pohoditi / Mlado sunce s visine / da obasja one što sjede u tmini / i sjeni smrtnoj, / da upravi noge naše na put mira”.

Danas slavimo rođenje Djeteta Isusa, našeg Božića.
Ne znam postoji li u ijednom drugom jeziku ovaj, naoko paradoksalan naziv blagdana, ali u njemu je izražen veliki misterij, spuštanje Boga u našu zemaljsku stvarnost, u ljudsku malenost, da bi nas izdigao iz blata grijeha i uveo u svjetlost svoga zajedništva.
Naš veliki-mali Bog kojemu nije bilo mjesta u svratištu, ali, ako mu se otvorimo, može biti u našem srcu.
Ne znamo datum njegova rođenja, ali znamo da je on naše "Mlado sunce s visine", kako je nazvan u Zaharijinom hvalospjevu.
Ljudi su davno zapazili da se iza zimskog solsticija, krajem prosinca, dan polako produžava, kao da sunce "prosine" pa se je u Rimskom carstvu tada slavilo rođenje Mitre, boga sunca.
Kao što ništa iskoristivo ne treba odbaciti ako se može reciklirati, i kršćani su preuzeli taj dan kao blagdan rođenja Spasitelja.
Kroz povijest su tako kristijanizirali i neke druge poganske običaje, kao naprimjer sijanje pšenice, simbol rodnosti, klijanje novog života, koji je za nas Isus.
Od protestanata smo preuzeli kićenje božićnog drvca, a ono također ima dublje korjene. Istočni kršćani su kitili,( ili još kite?) hrastovu granu s jabukama i sl., što također simbolizira plodnost.
Badnjak označava svjetlo u tami, običaj također preuzet iz davnih vjerovanja...
Izvorno kršćanski običaj je pravljenje "Jaslica", uprizorenje božićne noći, kako nam je opisuje evanđelist Luka.
Prve "žive jaslice" priredio je sveti Franjo Asiški.
Božić je dan kad se okupljaju obitelji i druge zajednice bliskih ljudi.
Pozvani smo osvrnuti se oko sebe, pomoći siromasima, bolesnima, usamljenima, da se osjete dijelom zajednice ljudi dobre volje i tako dožive
duh Božića.
To je duh topline, tišine sabranosti, solidarnosti, duh LJUBAVI!
NA DOBRO VAM DOŠAO BOŽIĆ!

Božić je...

agava505.blog.hr

Na dobro nam došao
B o ž i ć u !

Svim na Zemlji mir veselje




slika: net planeta

Cabaret

nachtfresser.blog.hr

Moram priznati da mi se nešto ne sviđa u propovijedi našeg najboljeg i jedinog riječkog nadbiskupa, vjerojatno je to do mene, a i do činjenice da sam vjerojatno više vremena proveo na ulici te bolje poznajem mentalitet rulje i razumijem Schillera koji je pisao da je narod trebalo najprije odgojiti pa osloboditi, nego Držića kojeg je nadbiskup izvukao iz naftalina. Ipak ne može mu se poreći genijalnost revitalizacijom karakterizacije ljudi nahvao. Kod Držića ide to ovako, pa tko što i kako razumije, ako mu se čitati da:
»I za dosvršit besjedu, ovi obrazi od papagala, od mojemuča, od žaba, žvirati, barbaćepi i s koze udreni i, za u kraće rijet, ljudi nahvao, počeše se plodit i miješat s ženami nazbilj po taki način, er se ljudi nahvao toliko počeše umnažat, er poče veće broja bit od ljudi nahvao neg ljudi nazbilj«. Ljudi nahvao smisle konjuru – protjerati ljude nazbilj iz njihove zemlje, tj. iz gospoctva, što ovi ne dopuste nego ih prognaju, nakon čega se ljudi nahvao nasele »u ovi naš svijet«, gdje ih ima više nego ljudi nazbilj. Iako i dalje vode bitku, može se prepoznati koji su jedni, a koji drugi, jer »i današnji dan ljudi su nazbilj pravi ljudi i gospoda, a ljudi nahvao ljudi su nahvao i bit će potištenjaci vazda«.
Ovo je nenormalno dobro i aktualno, moćne su i slike egipatskog progonstva, te aktualiziranje odnosa prema slabijima, te drugima i drukčijima, sporna ostaje ta potreba za zajedništvom i nacionalnim jedinstvom, no radi se ipak o božjem pastiru i teško možemo naći drugog takvog za dijalog.
U daljini grme wagnerijanske fanfare, aktualiziraju se kabarei tridesetih godina prošlog stoljeća, muzika je fantastična, a život, mjesta za bjegove još ima mada se prostor sužava.