novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

22

sri

05/19

Nema naslova

zinhof.blog.hr




FLINT - Flint (1978)

Interesting that when former Grand Funk producer Todd Rundgren adds his guitar to the mix, the album comes to life. "Too Soon to Tell," track three on side one, has that Columbia R&B/rock sound that Santana and Journey made famous. Vocalist Don Brewer hit number one five years prior to this with "We're an American Band," giving Flint a unique edge. In a world where the lead singer or guitar star is all, these remnants of Grand Funk moved on when guiding light Mark Farner went solo, retaining a voice that audiences could identify. That's something the latter-day Guess Who should have considered had Chad Allen joined them when Burton Cummings left, but impossible for the Doors, Bowie's Spider's From Mars, Cooper's Billion Dollar Babies, and so many other casualties. Opening side one with a respectable version of "Back in My Arms Again," well, Brewer can't reinvent the Supremes the way the J. Geils Band did with "Where Did Our Love Go." Without Mark Farner, it is sad to say, Craig Frost, Mel Schacher, and Brewer sound like your average bar band. Guitar work from Frank Zappa on "You'll Never Be the Same" and "Better You Than Me," backing vocals by White Lightnin', and saxophone from Jimmy Hall make for great, slick musicianship. But Todd Rundgren playing guitar on "For Your Love" sounds more like a rock star jamming with the local rock group than the magic you've come to expect from the wizard who recreated vintage sounds so perfectly on his Faithful album. The production by Brewer, Frost, and Shacher is as faceless as this music. Rather than be a new version of Rare Earth, which is exactly what this is what is it about singing drummers? Flint should have pursued the direction they touched upon in the aforementioned "Too Soon to Tell." Definitely more hip than Atlanta Rhythm Section, remember, these cats are from Grand Funk, not the Classics IV. A once mighty arena rock band turning the volume in the wrong direction. All the excess and grittiness found in Grand Funk Railroad's dynamic version of "Gimme Shelter" is forgotten here, traded for slick '70s power rock. Too calculated, too diluted. Rundgren adds something to "Keep Me Warm," Zappa's cosmic guitar lines are the highlight of "Better You Than Me," but even a good stompin' tune like Brewer's original "Rainbow" is desperate for Jimmy Ienner or even, dare it be said, Terry Knight production. "You'll Never Be the Same" is a mini-epic, with shades of the Boston band New England, and superb Zappa guitar work. It is the second best track on a disc that is almost, but not quite.

CD reissue of this 1978 album. When Grand Funk Railroad disbanded in 1976, the individual members created new bands. One of those bands was Flint, formed by Don Brewer and Craig Frost. The album features guest appearances by Todd Rundgren and Frank Zappa. Funk fans will flip over this one!


Download: https://yadi.sk/d/0zvd7qH_Og2F2Q

KAVA SA POGLEDOM - aerodrom Budapest

lanterna-duse.blog.hr



slika: Tanja Repinac


široke piste
nebo još šire
srce se sakrilo
zrakoplovi plaše ptice
ljudi se ne plaše ničega
vrve poput mrava
dok se hladi caffe latte large

plastična aloja
u plastičnoj posudi
skuplja prašinu
i žudi za umiranjem

kava sa pogledom
odlasci i dolasci
stapaju se u jednu
neprepoznatljivu cjelinu
a oči ne vide smisao
i ne traže ljepotu,
kao što uvijek čine
u svakom darovanom trenutku
sa tugom i radošću
istovremeno

kava sa pogledom
onim mojim
pogledom duše
koja ipak dotiče rubom
sutra
u bojama tirkiza
bez sivila
i ne predaje štafetu
oblacima tamnim
dok trka do cilja
još traje

16.5.2019., aerodrom Budapest

Zbogom pameti, nikad te ni nije bilo....

susunjara.blog.hr

Mora da sam malo makla. Kao da mi se nešto pošemerilo u glavi. Volila bi da s nikim ne moram pričati i nikoga viditi. Sve ljude iz prošlosti bi izbrisala. Jednostavno Delete, a može i Backspace. I Refresh- krećemo iz početka .Družila bi se samo sa ovih mojih par ljudi. Ali ne ide do tako. Ništa se nije prominilo, svit ide dalje. Briga ljude za mene i moje suze. A ja ko glupača kad god nekoga sretnem;plači! A ni sama ne znam zašto. Osim što znam da sam pukla. Neizbježno mi je da susrećem ljude, osobito sada kad sam otvorila „sezonu motorića“ i nisam više prisiljena toliko boraviti u kancelariji. I što mi onda triba da plačem?!
Zaludu, govorija ti meni ili zidu, isto je.
Za vrime marende uputila sam se u „moj kafić“ udaljen nekoliko stotina metara od Firmice. Metri mi sad ne znače ništa jer motorić me dobro služi. I ovde sam se malo razočarala. Potpuno prazan kafić, a kraj je Svibnja. Dobro, što ja oću; ljude ili da nema nikoga?!
Oću ljude, ali nepoznate ljude, a ne ovako tužan prizor;



Na obližnjoj plaži ima par kupača, točnije sunčača:


Nije baš za sunčati se- ledeno je. Ja još u zimskim cipelama i još nosim kanotjericu.
I tako popila kavu i napravila đir po obali. A ionako me put do Firmice vodi po obali. Baš tužno! Sve prazno, a i neuređeno i zaraslo u visoku travu; Turisti welcome! Nisam tila njanka slikati od neke sjete. Ka da je jesen, a ne sredina proljeća. Lani sam na ovaj datum bila već dobrano preplanulog tena. A ovu godinu šipak .
I tako ja pred samim ulazom u Firmicu naletjeh na starog, veoma dobrog prijatelja Vicu kojeg nisam vidila godinama (zaleđe Splita). Naravno, drago mi bilo, ali, ebi ga, suze.
- Pizda ti strinina Šušo, prestani više!- samo sam pomislila u sebi, ali ne; Šuša pravi monu od sebe.
Baš sam se morala sramotiti i pred Vicom, a i iznenadila sam se da Vice ima sa sobom svog malog Iliju, a i kako kaže, čekaju još jedno dite. Presritna sam zbog njega jer stvarno je čovik kakvog triba tražiti, ali što kad nisam mogla normalno ni komunicirati s njim. Ali sva sriča da me Vice dobro zna i da mi nije to zamirija. Samo je reka svom malom Iliji; „Vidi kako se Šuša čudno smije!“.
A Šuša luda ka kupus.

( svaka sličnost sa stvarnim osobama na blogu je (ne)namjerna)!


U ZEMLJI DEMBELIJI

geomir.blog.hr

MLADENE DELIĆU, DI SI !!!

Ma je li to moguće!???

ciju, ciju, tup

freshcayg.blog.hr

Ako bi slijedili logiku bivšeg predsjednika Josipovića, o legitimnim ciljevima, od koje se niko s ljevice, od takozvanih antifašista, osviješćenih i progresivnih snaga, općenito u javnosti, pa ni ovde na blogu nije ogradio, došli bi do zaključka da je svaki Hrvat moga bit legitiman cilj.

Kad bi povukli analogiju s zadnjim ratom, slijedeći logiku legitimnih ciljeva bivšeg predsjednika Josipovića svaki onaj koji nije pristupio referendumu o neovisnosti ili glasa protiv bio je legitiman cilj.

Baš je izopačena ta antifašistička logika, i zato mi braćo Blogeri i sestre Blogerice, moramo dignit svoj glas protiv tog i takvog antifašizma.

slijedeći tu bestijalnu logiku apologeta propale države i pripadajućeg joj sistema, ispalo bi da je bilo što da smo uradili našim sugrađanima Srbima za zadnjeg rata legitimno, pošto su oni slijedeći logiku bivšeg predsjednika, bili legitiman cilj.

mi pravi antifašisti, za razliku od bivšeg predsjednika Josipovića, i ostalih kobajagi antifašista, zato moramo dignuti svoj glas, i jasno i glasno reći, da naši sugrađani Srbi koji su skupa s nama branili Hrvatsku nisu bili legitiman cilj, da naši sugrađani koji su poštivali zakone ove zemlje nisu bili legitiman cilj, da oni koji nisu uzeli oružje i sudjelovali u pobuni nisu bili legitiman cilj, da oni koji nisu počinili zločine nisu bili legitiman cilj, da to što je nekome brat bio u četnicima ne čini automatski i njega legitimnim ciljem, da niko bez provedenog pravosudnog postupka i dokazane krivnje nije i ne može biti legitiman cilj

mi pravi, za razliku od ovih kobajagi antifašista, nikad nećemo branit zločin, jer su ga počinili naši, mi pravi antifašisti za razliku od ološa koji se lažno predstavlja, kažemo da svak onaj ko je počinio zločin treba biti prokazan, a svakoj nevinoj žrtvi treba vratit dostojanstvo, bez obzira radi li se o našima ili njihovima

U utrku za precjednika se uključio i Miro Škoro, i odma u prvoj anketi, pomeo kojekakve Josipoviće, Dalije, i ostale cvećke koje nam objektivni i profesijonalni mediji u Hrvata, mjesecima pokušavaju uvalit, šta bi tek bilo da je Maja Šuput istakla kandidaturu, kako bi tek ona išamarala levičardžije, stvarno je tragično da sto sedamdeset i osam partija ljevice ne može iznjedrit jednog ozbiljnog kandidata, koji se bar ne bi osramotio, nego čast saveza komunista mora branit anemični adeze.

Jebate da se na natječaj za precjednika prijavi Tonson i Kolindi bi se tresle gaće, a kad bi se prijavio Mate Mišo, sve stranke proizašle iz saveza komunista bi se usrale, toliko da bi oko središnjica bilo neizdržljivo.

jeste vi vidli koliko na ovom blogu ima samosvjesnih snažnih žena, mislim ono ima i tuka, ali nećemo sad o njima, nego o ovim drugima, nije ni čudo šta je masu njih čeznulo za mnom dok nisam postao sretno zauzet, takim ženama koje znaju šta oće ne tribaju muškarci u pe em esu, koji traže ženu u sebi, kakima je ovaj blog preplavljen, da nema nas nekoliko časnih izuzetaka, bilo bi neizdržljivo, blog bi parijo ko piđama parti na kojon muški i ženske raspravljaju o kremicama protiv bora na kapkima

u biti najjači su ovi likovi, ono koji ka bi nešto, odnosno ženu u njima privlače ove samosvjesne žene, pa bi se njiova ženska priroda upustila u vezu šnjima, a oni ostatci muškosti, umiru od straha, svjesni njiove impotentne prirode, pa su onda uvik na rubu nervnog sloma, ka oni nervozni mali pasi, uvik u straju da ih neka blogoLile ne prokine štiklon

evo recimo Carica od juniverzuma se u današnjon pismi obračunava sa jednon takvon individuon, di poručuje nekom opskurnom metroseksuValcu, moš samo patit, ne zanimaš me ni ti ni žena u tebi

ili na primjer naša Ančica u serijalu Tice umiru pivajuć, koja nedvosmisleno poručuje, da je ne zanimaju najbolje prijateljice, ni one ženskog roda a kamo li dvospolci, i da se takvi jave vlastitoj mami ili Marku Grubniću


sad mi se više ne da pisat, iden pit kavu

ljudi

kakotikupus.blog.hr

ima ih/nas svakakvih, dobrih, loših, zlih ali uglavnom prevladavaju upili koji nešto izvoljevaju, koji uvik imaju nešto za reč, koji ti se neće zamirit ali će ti zamirit ako im nisi učinio nešto šta su oni očekivali. nemoš ih svrstat ni u dobre ni u loše, a pogotovo ne u zle. najčešće su to oni koji poštuju propise, koji negoduju na nepoštivanje istih, aktivisti raznih vrsta, a ponajčešće su to oni koji se diče svojom moralnom vertikalom dok im nešto ne zatreba, a kada ih odbiješ onda si ovakav i onakav. nemoš ih svrstat ni u egoiste jer se njihov ego ne odražava u materijalnom, nisu ni duhovnjaci, jer da jesu ne bi ti zamjerali. uglavnom ljudi bez lica i naličja. prikloniti će se onima od kojih mogu imati neke koristi i podržati one opcije gdje mogu opravdati svoja stajališta koja su najčešće društveno prihvatljiva, tkz. srednji ili viši srednji sloj društva.

e pa, pun mi je kurac ljudi opčenito, a naročito onih koji nit smrde nit mirišu. sada razumin sve one pustinjake koji su otišli u neku vukojebinu i spuste se sa brda s vremena na vrijeme da vide jel se išta prominilo. ne toliko što očekuju neke promjene, daleko od toga, već zato da vide jesu li oni sami normalni i da li je izolacija na njih utjecala u negativnom smislu. kad ustanove da promjene, ako ih je i bilo, nisu dovele do ičega što bi ih natjeralo da se vrate društvenom životu odu nazad u svoja brda sa jednim jedinim zaključkom 'ovi svit je ukurcu'. ako pritom sretnu nekoga sebi nalik jedno drugom učine samački život podnošljivim i živo ih se jebe za ostatak 'uljuđenog' svita. smatraju ih egzotičnim osobenjacima i uglavnom ih ne svaćaju ozbiljno, jer pravila po kojima oni žive ne uklapaju se u pravila života đungle na asfaltu.

sam nisam u prilici da živim takvim načinom života iako bi to najradije volio. nisam iz razloga što nemam gdje, a kad bi i imao ne zmam kako bi preživio. istina, kada bi htio našao bi načina, ali sam previše lin i komforan da bi se tome prepustio, stoga istrpim sve nebuloze i trivijalnosti ljudske gluposti koja u meni najčešće izaziva grintanje. ne zavidim onima koji su postigli društveni uspijeh jer jednom kad ostare nitko ih se više neće sjećati, postaće samo još jedni upili koji će se prezentirati svojim davno zaboravljenim postignućima, ali zavidim onima koji su našli svoj mir postigavši ono što malo koji čovjek može, suživota sa samim sobom.

Kraj uloge

huc.blog.hr

KRAJ ULOGE


jesen je i voće (većinom jabuke)
padaju po meni

moje rane cvetaju
u jutarnjim sumaglicama

odišu mirisom dunja i mirisom jebežljivih devica
s očinskim kompleksom

one bi da im ovako mudrosed skinem jumf
ali strasti su presušile kao gorski potok

znojavi alpski ledenjak isčezao je poput utvare
više se ne množi voda u nizini

i premda sam nekada želeo da mojim atelijerom
život projuri kao voda kroz Augijine staje

da njime prodefiliraju svi oni

grbavcibradatežene skakači kroz vatreni obruč
divovi patuljci do posljednje dlake
izdepilirani šahovski velemajstori
supruge političara nage ispod bunde od nerca
dvolična janusova djeca pokvarenjacikamatari
ulični razbijači pederilezbijke
mesalinine sestre i heliogabalovi ljubavnici
majkoubojice oceubojice žderači vlastite djece
kan-kan generali u ružičastim korzetima
gospe sa trisise i čovjek s polalica
albino žena s četiri noge i dvije maternice
rasplesani touretovi psovači
napaljene sijamske sestre
hermafroditi transvestiti tajkuni s dva pimpeka
porno glumicešpijunčine privatni detektivi
kratkonoge balerine dvoglavi bečki dječaci
živući skeletoni pjevači diplomatskog zbora
mladi inčunari i kobasičari s iskustvom
kulenove seke sinovi
dioklecijanovi dileri đaneri mafijaške kurve
izgladnjeli paraolimpijski pobjednici
oslijepjeli glazbeni virtuozi
lokalni gurui lički šamani indijanci iz zaprešića
iscjelitelj pogledom sa srebrnjaka
izgnani swamiji
trgovci svjetonazorom iz kaptolske središnjice
crni neokonfucijalisti onemoćali situacionisti
djelomično kanonizirani i samponificirani svetci
čvrsti označitelji i jezični puristi vitezovi
rehabilitirani tucači kamena
nositelji spomenice 13 dnevnih uloga
judeo-kršćanske manekenke
članovi društva za zaštitu kauzalnog determinizma
kratkodahe kućanice i blijedokenjkava djeca
mističari gologuzi dobročinitelji argonauti
žanrovski otpadnici per se per tu per me
mutikaše i mutivode mlatimudani
telepati mistici fakiri
kockari slučajem Waino i Plutano
divlji ljudi Bornea

svi oni

pa tako i jebežljive device s edipovskim kompleksom

sada samo želim da sedim ovde, u mirutišini
i spokojno pijuckam čaj od mache
zagledan u beli zid

Norijada...

bellistra.blog.hr

..svake godine sve žešće ,nastupaju srednjoškolci!
U moje vrijeme je to bilo malo pitomije..iako je bilo "noro"..no ovo danas malo prelazi granice dobrog ukusa...
Svaka čast nekim rijeckim maturantima koji su umjesto rasipanja brasna pekli palacinke i dali ih u humanitarne svrhe.
U Poreču se vika i galama ,kao i norcanje vozilima ne stisava valjda jos od jučer...neki pjesacki mostovi zaliveni su uljem pa postoji realna mogucnost da netko pade i polomi se...no njih to nije briga../mozda nije ni mene u nihovim godinama/...no ipak nekakva odgovornost bi trebala biti...
..grintam...
tko zna...možda starim....
Na mladima svijet ostaje...no kakav?
..ni sunca nema skoro cijeli mjesec...samo red kiše i naoblake...
Trešnje jos ni vidio nisam...Lipanj samo što nije...turisti storniraju boravak...traze barem natkrivene bazene...nudimo i sunce i more...
zasad jos slano...no sunce..ono se valjda umorilo...

Ti možeš sve

caricauniverzuma.blog.hr

Možeš da slažeš
bilo što o nama.
Možeš da odmahneš
na poziv moj.
Možeš da budeš s kim god.
Možeš da joj obećaš sva carstva
ovog svijeta,
da joj kupiš sve što pare mogu kupiti.
Možeš da joj obećaš i ljubav.
Sve ti možeš.



Dokle god, živim u pogledu tvom
ne vrijedi joj ništa.

Smrt

zlatnadjeva.blog.hr

Ulomak iz priče Veliki mali svijet, zbirka priča Gubitnici (nagrada Albatros 2018.)

Ležao je na krevetu u crnom odijelu i bijelim čarapama. Ja sam se na vratima njegove spavaće sobe skrivala iza mame. Grane paprati su grabile sunce i sve je bilo mirno. Samo je šjora Ane uzdisala.

„Bog mu dâ pokoj duši“, rekla je šjora Lela i prekrstila se.

Nije se više smijao u kuhinji. Nije mi pričao priče. Nije ga bilo.

"Proklete ptičice" 2

narubupameti.blog.hr


Kaže mi Gospodin Medvjed (za glavu niži od mene, za deset glava širi od mene, i bar pet glava mlađi od mene):

- Ajmo plesati, napraviti ćemo Filipa ljubomornim!

Pomislim, moj muž nikada, ali nikada nije ljubomoran, ili ako je, to mi nikada, ali nikada nije pokazao.

- Ajmo!

Glupiramo se Gospodin Medvjed i ja, fiksiramo mojeg muža pogledom, on se samo nasmiješi i nastavi zujati po svome.

- Eto, vidiš, ništa! Ništa! Zavarao si me! – i napravim čovjeku medvjedu dramu dostojnu takve prilike.

Kasnije priđem mužu i pitam ga:

- Jesi nas vidio, jesi bio ljubomoran?

On samo cokne usnama, i kaže:

- Da si plesala sa Gospodinom Apolonom .. - njegov frend koji je za glavu viši od mene, struk mu je kao moj, a ima i sixpack, ali ga za razliku od mene nije pokazao, lijep je kao slika, i jedina sličnost sa Gospodinom Medvjedom je što je također pet glava mlađi od mene - …onda bih bio ljubomoran.

- Svašta, nakon tolikih godina braka ti još uvijek ne znaš kakve muškarce volim? – ostanem u čudu.

I tako moj muž nikada neće biti ljubomoran, jer meni muzejski primjerci nisu privlačni, a on nije ljubomoran na životinjsko carstvo.

Oaza

agava505.blog.hr




Moje drago zeleno
moje drago šareno

moja oaza
oko mi se raduje...





img style="BORDER-RIGHT: #4682b4 4px double; BORDER-TOP: #4682b4 4px double; BORDER-LEFT: #4682b4 4px double; BORDER-BOTTOM: #4682b4 4px double" src="https://blog.dnevnik.hr/agava505/slike/l/10258292_10201934934040318_695067913737258999_n.jpg" " />









Vila Rustica...

dinajina-sjecanja.blog.hr






Gledala sam život očima zaborava… sjećanja sam pretakala u obrise… u konture tugaljivih riječi… u ruine razrušenih svjedočanstava prohujalih ljepota… iz nutarnje tromosti je izranjala magluština suza zgusnutih u jedno veliko ništa… a onda si došao ti sa suncem u očima… i romorom radosti na usnama… govorio si jezikom prevrednovanja vrijednosti… odveo si me u prošlost da osjetim rasprsnuće lanaca kojima sam se vezala za nepostojanje u trenutku…

ne gledaj me kroz prizmu bolnih uspomena… šaputao si…

ulazili smo u perivoj vile rustice… vidjeh rodoslovlje u razrušenom kamenu… vidjeh ljepotu sačuvanu u znamenju tisućljeća… suhozid iza kojeg se širila povijest … na platou je orkestar svirao mjesečevu sonatu… na lazurnom baršunu se smiješila Luna… doživjeh noć preporoda… oćutih povratak sjećanja… iz magluštine zgusnutih suza su izranjale slike u bojama izlazećeg sunca… svijet koji je počinjao i završavao u dubini mog pogleda… svijet vječno mlad u spokoju pamćenja…





Mogorjelo… miris lipa i okus maslina… prošlost prelivena u trenutak sreće… nova prostranstva uokvirena prastarim krajolikom… vratili smo se na početak… rado se vraćamo u nabore prohujalog vremena… na izvorište gdje se, ne tražeći se, uvijek pronalazimo… vila rustica, tisućljetna dama tihuje u dolini zelene rijeke… i čeka na tvoje povratke u dolinu djetinjstva… hvala ti ljubavi što postadoh pratilja na tvojim putovanjima kroz vrijeme… što pronađoh izvorište ljepote u srcu koje pamti tankoćutna osjećanja…

Svakosvitanjski poziv, u vihoru sjećanja ožive slike zaboravljenih proljeća. Slike, koje pamtim iz muzeja i galerija, slike dragih prijatelja žive u meni trenutkom njihova nastajanja.
Zapamćene melodije postaju zvuci trenutka sretne budnosti. Sve što se oko mene događa vidim i čujem u sebi i oči boje sna i osmijeh prijatelja i grubost poznanika i ružne riječi i uvrede. Osjećam da nisam jedno jedino biće. U sjećanju žive trenuci u kojima sam bila strastvena, zaljubljena, umorna, tužna, sretna, uvrijeđena, nesigurna i odlučna.

Srce pamti emocije. Ono je najveći izdajnik prohujalog vremena. U njemu se kriju zaboravljeni osjećaji prošlosti.

Uspijevam oživiti sjećanja i sjećajući se osjećam kako osjećam.

Dijana Jelčić




Tajna pirotskog ćilima

stella.blog.hr


U Pirotu danas postoji zadruga vrijednih i kreativnih žena pod
nazivom „Damsko srce“. One žele sačuvati od zaborava i prenijeti
mlađim generacijama zanat izrade pirotskih ćilima za koji je
potrebna izuzetna spretnost, tehnika i staloženost.

Sa velikim entuzijazmom Slavica Ćirić nam priča tajnu
pirotskog ćilima.

To je ćilim bez ijednog čvora, sa dva lica, bez naličja, tako gustog
tkanja da kroz njega ne prodire svjetlost. Tajna je u sabijanju,
obratite pažnju na češalj za sabijanje potke, kojim se snažno
sabijaju redovi.

Iskusna tkalja sa 8 sata rada za mesec dana može izatkati
ćilim 80x80 cm.

Pirotsko ćilimarstvo traje preko 500 godina, ono je priznati brend
Pirota i zaštićeno je 95 šara i 122 ornamenta.

Radi se od jake vune ovce pramenke. pa je oštar, nikad nije gladak.
Dugovječan je, traje po 100 godina, ne haba se, a slobodno se može
zamijeniti korišćena strana za nekorišćenu i ljepši je što se više koristi.
Ne propušta prašinu.

Pošto se ćilim radi bez sheme, a zahtijeva maštu i matematiku,
nekada je bio mjera inteligencije djevojke za udaju. Što je ljepši
ćilim znala izatkati, dama je imala viši rejting i šansu za udaju.

Razbacani đulovi (božuri) su simbol ljepote duha i tijela.

Veoma je tražena šara bomba, daje snagu, energiju i moć
upravljanja, pa je namijenjena muškarcima i snažnim ženama.
Takav ćilim se naručuje kad se rodi muška beba.

Još jedna od poznatijih šara se zove Kondićeva šara. Ona služi za
zaštitu doma i porodice, čuva bogatstvo, nematerijalno i materijalno,
štiti od uroka i razbija ga. Urok je negativna energija i zbog njega vrlo
često se djevojke ili momci nisu mogli udati ili ženiti. Šara je spoj
vraškog koljena i ptice, jer ptica donosi radost i sreću, a koljeno je
pokret života „da đavo slomi nogu“.

Ovo je težak i vrijedan posao, a tek kad smo vidjeli kako se
ćilimi rade, shvatili smo zašto su toliko skupi.


(nastavit će se)

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum