novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

27

sub

02/21

Objava

luki2.blog.hr

Imam čast i zadovoljstvo objaviti da će jedna kršna (kaže se da su Crnogorci kršni, pa valjda će biti i ova moja, pojma nemam. Goldie je bila prava dama, aristokratski šarm...) četvoronožna Crnogorka postati u kolovozu dio moga života! A time, naravno, i dio života meni najdražih!:)))) Ljub!!!!! Sretnaaa!!!!! Do neba!!!!

Nataša VI

konobarica123.blog.hr

XXXXXXXXXXXXXX

Ne vjerujem da me Krapina, u kojoj smo posjetili Muzej krapinskih neandertalaca (kakvo ime za muzej!! navodno se nekad zvao Muzej evolucije...puno bolji naziv, btw) potakla da se toliko posvetim antroploško-anatomskom istraživanju, ali Ivanovo tijelo dobro sam upoznala tijekom tri sata noći, nakon povratka s gostovanja.Cjelodnevni izlet u kojem je Irenina i Eskaemina utakmica bila samo dio, odvojio me od svakodnevice i svijeta kroz koji prolazim tijekom ponedjeljak-petak ciklusa. Bilo mi je fenomenalno. Mali je poveo i četiri prijatelja i dvije prijateljice, pa smo se poput male ekspedicije s tri automobila u kasno subotnje jutro uputili na izletić i fenomenalno proveli. Irena i Eskaem su u Krapinu išle klupskim kombijem, a natrag s nama. Pobijedile su, ali u pravilu pobjede se na gostovanjima nisu slavile nekim zajedničkim izlascima. Osim kad nisu dolazile protiv izuzetno jakih protivnika...što je značilo: gotovo nikad. Ne znam šta je i koliko Eskaem napričala svom slatkom bratu, no iskreno, nije me bilo ni briga. Odlučila sam uživati u svakom trenutku, pa da se ništa i ne dogodi bilo bi u redu. No dogodilo se. Nekoliko puta. I bilo je predobro. Nikad nisam imala dečka, ili petljala s nekim tko je bio toliko mlađi. U principu jednom samo, jedan kolega s faksa, bio je mlađi od mene. Godinu. Svi su ostali imali raspon od nula do petnaest plus. Krasno. Sad imam raspon od minus osam do petnaest plus.I moram priznati da mi se ovaj minus osam svidio.I to jako.
Ivana sam dakle doslovno prerovala. U mom Fiatu Bravo. Nevjerojatno!! U autu se nisam seksala ne pamtim od kad. I kad smo negdje po putu iz Krapine skužili da bi se najrađe maznuli tu na zadnejm sjedalu auta njegovog frenda, JA sam njenu šapnula u uho: Gdje ćemo kasnije? Iako sam u tom trenu bila spremna. Gdje god. šušnuo mi je u uho i pokrenuo svoja dva prstića koja su se nalazila već preblizu onome čemu nisu još trebala biti.


XXXXXXXXXXXXXXX

-Tri sata!?!?!Aaaaaaa, odvratna si...- urliknula je Mirela kad sam joj se triumfalno pojavila na nedjeljnoj poslijepodnevnoj kavi.
-He, he..pa ti bar znaš kako dvadesetogodišnjaci imaju kondicije.Samo sam ja malo ohrđavila, čini mi se. Tri sata u autu, baby. Ej sve me boli danas. Uuuf.-pokušavala sam na Mirelinom trosjedu pronaći pozu u kojoj bi mi bilo udobno. No unatoč boli u mišićima, bila sam odvratno zadovoljna.
-A-ha, al ti malena radi plop, plop, plop...još uvijek.-zlobica moja, ona je uvijek voljela detalje i kod nje je rijetko kad bilo cenzure. Kad se ne bi radilo o njenom skoro pa bračnom seksu, naravno.
-I ne radila nakon pola godine.-rekoh.
-I mali je dobar, a?-
-Čuj, neću bit preskromna, ipak sam ja vodila, ali nije se dao omest. Nije se zbunio ni sekunde. I osim toga...četiri puta, draga.Pa ti vidi.-osmijeh mi nije silazio s lica.
-Ti si životinja! Ne sjećam se kad sam zadnji put svršila četiri puta za redom! Jel ti se javio danas?-ni njoj nije osmjeh silazio s lica.
-M-m.- niječno sam odmahnula glavom; -Al ionako ništa ne očekujem.Taman da ništa ne bude. Ovo noćas je bilo oouuff! A da mu vidiš tijelo, uuuu. Bolesno dobro. Čvrst, napet sav. Ko da mu je dvadeset.- nasmijala sam se.
-A jesi zabrijala na to dvadeset, pa boli te što ima dvadeset. Mali je bomba. Nisi ni ti za otpad. I uživala si. I dobro da ti je neko malo poskidao tu paučinu. Pa makar imao dvadeset. Nadam se samo da to nije bilo jedinih dvadeset.-isplazila je jezik.
-Nisam imala ni najmanju namjeru mjerit, al vjeruj...onako odokativno...hmmm.-zaprela sam zadovoljno.
-Maaašaalaaaa.-
-A tvoj dvadesetogodišnjak ćori još?-
-Zaćorila poslije ručka. Naporan dan jučer. Ona je još s nekom ekipom s faksa išla na cugu navečer kad smo se vratile. A baš nam je bilo dobro, a?-
-Ma super.Bez obzira što se meni predobro završio izletić, bilo mi je odlično i tijekom izleta. I stvarno je ta cijela ekipa okej.-
-Da, dobri su. Mladi i neopterećeni, a znaš šta je najbolje?-
-M-m.-zanijekala sam.
-Što se naših plus nekoliko godina ni ne osjeti. Oćeš kolač?-
-Kakav? Ma daaaaaaaj. Sad i kolače nedjeljom pečeš. Kad si se udala?-
-Nisam ja pekla. Irena je. Ja sam ručak.-
-U! Kako se možete motat obje po kuhinji istovremeno? Meni čim netko ulijeće dok kuham, odmah nervoza.-
-Pa nismo istovremeno, malo ona, malo ja.Najprije je ona pozavršavala kolač, pa sam ja pozavršavala ručak.A fini je.Neki s marelicama i sirom. Nije takav još radila.-
Pogledala sam Mirelu i osmjehnula se.Uživala sam, jednostavno sam uživala u skladu njihove veze.
-Šta?-upita ona vidjevši moj blaženi osmjeh na licu.
-Ništa.-rekoh;-Uživam vidjeti kako vam je dobro.Kako ste si kompatibilne, kako si odgovarate.Nevjerojatno.Nemaš ponekad strah da će to prestati?-
-Okej, ako sad postavljaš to pitanje opet vezano uz razliku u godinama..-prekinula sam ju
-Ne, nema to veze s tim.Nego, jel ti palo na pamet, da bi čarolija mogla nestat, ono, jednom.-
-Pa u ovih skoro godinu dana i nije. Volim ju. Voli i ona mene. I ne mogu vjerovat da sam našla tako nešto. Tu povezanost...Da mi je došla, da sam ju dobila, šta ja znam. Nikad ne znaš šta će se dogodit, ali ako ostanemo skupa mislim da nećemo ostat tu u Hrvatskoj.-

SAN

shadowofsoul.blog.hr



slika: digital artist

Duša je sama u ledu u toj noći
koja se polako provlači
i zauzima svoje mjesto
u kutu sobe.

Ostala sam između svjetova,
hladno svjetlo me odvodi
u tajnu beskonačnost nemira
i u svilenu tamu Svemira.

Zbrojila sam sve zvijezde na nebu
i na dlanu ih složila,
da dobijem tvoje ime,
a kad bi se buđenje Duše
shvatilo kao lepršava radost,
odavno bih već letjela
prema plamenu svijeće
i spoznaje sebe.

U auri su se boje
promiješale, izmiješale
i stvorile novi pastelni niz
tako da solarni nagovještaj
ne može poremetiti
taj lijepi nesklad
koji još uvijek vlada
u dubinama duše.

...i dalje je Duša sama u ledu,
a noć mekano spušta svoja krila
i crta moj zamagljeni život,
smaragdi spavaju u dubinama slova,
zrak je neprirodno miran,
a ovo ljeto raskošno najavljuje
ponoćna zvona sa obližnje crkve
pričajući mi o glasu života i sjeni sna.

Vidjela sam se
običnu i tihu kako hodam
između visokih trava i razmišljam
što li mi se to događa
u tajnim komorama srca?

Još me nisu stigle
guste magle jeseni,
još hodam čistom sudbinom,
a kad na oltaru noći zapalim svijeću
u tom toplom jasnom svjetlu
zaiskrit će tvoje prekrasne plave oči
i kao čista sudbina odgovoriti
na tajna pitanja o događajima
u skrivenim dubinama srca.

napisano 15.6.2009. na portalu Magicus, a iz moje 5. knjige poezije
"NA TRGU PTICA"
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=28283


http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-7889-83-8 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

lijepo

andrea-bosak.blog.hr

je pomoći nekome tko pomoć treba, lijepo se družiti i razmjenjivati razmišljanja o bilo kojoj temi jer svi mi imamo svoju glavu i svoje argumente za bilo koju temu razgovora. lijepo je nekome izgovoriti lijepu riječ, osmjehnuti se zagrliti, ali sve to je zabranjeno iz pojedinih razloga,
je ostati ono tko jesi iako te gaze,

,,SANDROČKA ZLOSTAVLJANA" AUTORICA SANDRA PETRŽ - OSVRT NA PROČITANU AUTOBIOGRAFIJU

moj-plavi-svijet.blog.hr

OVO JE ISTINITA PRIČA JEDNOG MLADOG ŽIVOTA SA ZLOSTAVLJAČIMA!





29.01.2021. zvr zvr mobitel, zove me draga preslatka Sandra Petrž https://www.facebook.com/profile.php?id=100010890091738

i nosi mi svoju knjigu "SANDROČKA ZLOSTAVLJANA", izgrlile smo se, skakala sam kao da mi je papa Franjo došao u kratak posjet, dala sam joj moj primjerak knjige "BIJELI PUT" i ... odjurila je.

Knjigu sam pročitala jučer, 26.02.2021. i nisam mogla, a da ne napišem ovo:


OSVRT NA PROČITANU AUTOBIOGRAFIJU ,,SANDROČKA ZLOSTAVLJANA" AUTORICA SANDRA PETRŽ


Sandra Petrž https://www.facebook.com/profile.php?id=100010890091738 je jedna posebna žena, divna osjećajna duša, predivno pjeva, pleše, glumi ... ona je nešto što se sretne samo jednom u životu i nikad ne zaboravi baš zbog te iskrenosti, dobrote, čistoće duše, sretna sam što sam je upoznala i zagrlila kad mi je poklonila svoju knjigu, u stvari, autobiografiju „SANDROČKA ZLOSTAVLJANA“.

Nisam odmah pročitala tu knjigu, jer sam imala osobnih obveza, ali jučer sam je uzela ujutro i počela čitati. Kako sam počela čitati, nisam mogla stati, oči su mi se širile, srce se punilo ljutnjom, žalošću, tugom pa opet ljutnjom na te zlostavljače koji su joj se podmuklo uvukli u život i razarali ga do bestijalne nemogućnosti izdržavanja takvih groznih radnji, riječi, postupaka i to prema prvo: svojoj kćerci pa onda prema pokćerci i onda prema vlastitoj ženi. Znači, tri zlostavljača: otac, mamin dečko koji je trebao biti neka vrsta očuha i vlastiti suprug.

Sve možda mogu razumjeti, ova prva dvojica su teške budale i primitivci, ali nisam mogla doći k seb zbog ovog trećeg zlostavljača kojeg je autorica u knjizi oslovljavala sa „On“.

Jedno tako divno, brižno, pametno, talentirano i milo stvorenje je u svom životu doživjelo toliko podlosti, boli, napadaja, agresije, šokova, maltretiranja, grubosti, podmuklosti, nasilnih agresivnih radnji, tuče, boli, da nisam mogla doći k sebi, ali je ona unatoč svemu ostala – svoja. Koliko god bila ranjena, izmrcvarena, izudarana, preplašena, maltretirana, dobila je svjetlo života, a to je njen divni sin Dominik Antonio koji ju je kao zvijezdu uzdignuo iz tog blata poniženja koje je trpjela cijelog svog mladog života.

Ostala sam zgrožena postupcima oca prema njenoj majci, ostala sam zgrožena postupcima oca kad je došao na sud onog zlostavljača taksiste koji je mladu nevinu curicu od 14 godina napastovao i sam Bog ju je spasio, da je pobjegla iz tog zlokobnog stana, jer se moglo svašta nemilog dogoditi sa tim luđakom.

Ostala sam zgrožena postupcima maminog dečka, nekog tipa koji se uvukao u tuđi stan, da bi besplatno živio, a podmuklo je pleo mrežu oko mlade kćerke svoje tadašnje partnerice. Ipak, on je možda još najbenigniji u toj priči.

Najzgroženija sam ostala i ne mogu opisati svoju ljutnju, bijes i zgražanje, dok sam čitala ono sve što joj je činio njen vlastiti suprug – znači, čovjek koji je trebao živjeti sa njom u ljubavi, a ne da ona živi u tamnici, a on je tamničar sa ključevima, prislušnim uređajima, lažima, gadarijama, jedan čovjek koji vjerojatno genetski nosi takve psihijatrijske poremećaje, ali je manipulativni maher koji to sve lijepo prikriva dajući o sebi jednu „sjajnu sliku“ koju vide površni sugovornici, a oni koji dobro poznaju takve tipove jako dobro mogu odmah vidjeti, da se radi o strašno negativnoj osobi koja u svom životu nije postignula baš – ništa. Osim par nekih uspjehića koje mladi ljudi ni ne znaju, već samo oni koji su živjeli u njegovo vrijeme, taj nečovjek iza sebe nije ostavio ništa, osim ovakvih svjedočanstava i to ne samo ovog kojeg je opisala autorica u svojoj autobiografiji, već i onih drugih anonimnih od drugih žena koje su imale tu nesreću doći u kontakt sa takvim čovjekom.

Najogavnije u toj knjizi je bilo njegovo traženje testa očinstva! E, kad sam to pročitala, došlo mi je da mu kroz knjigu zavrnem onaj lažljivi nos, jer sam gledala kako taj lik manipulativno postupa u jednom reality showu, teška ljenčina sa kojom se nije mogao naći zajednički jezik, jedan lik koji misli da je pametan, jer „filozofira“ o životu i načinu kako bi se trebalo živjeti, a od života autorice ove knjige je napravio pravi pakao.

Sam Bog je spasio ovu divnu ženu i njeno anđeosko dijete iz ralja tog manijaka, jer taj čovjek je za mene manijak i ništa drugo! Ovako može postupati samo psihopat, čovjek bez savjesti, jer je teško oštećena roba ovog života, zauvijek nepopravljiva i bilo bi strašno, da su mu i potomci takvi, osim anđela kojeg je rodila autorica ove izuzetno šokantne knjige. Moram reći, da je ovo za mene bila šokantna knjiga, jer sam je takvom doživjela i kao da sam gledala jedan teški horror film nadajući se sretnom završetku.

Završetak je bio sretan, autorica je pronašla predivnog supruga u kojem ima sve, čovjeka kojeg njen sin zove „tata“ i koji je pravi tata njenom anđelu Dominiku. Međutim, sreća nije blistava i čista, još je uvijek prljava zbog silnih sudskih procesa radi alimentacije koju mora plaćati biološki otac ovog mladog anđela, a koji to uporno ne čini i iz čiste zlobe, pakosti, zločestoće i pokvarenosti te godinama povlači majku svog djeteta po sudovima, a i sam zna koliko to teško utječe i na nju i na njegovog biološkog sina, ali to njega nije briga: glavno da je njemu dobro! E, to su takvi ljudi: sebični, užasno sebični i nitko im nije važan, osim njih samih.

Jednog dana će i njegovoj trakavici doći kraj, jednog dana će i njemu doći životni račun kojeg je on potpisao na bianco, ali kad vidi iznos tog životnog računa – neće mu biti lako. Ne želim nikome zlo, naprotiv, ali zna se da se „sve vraća i sve se plaća“, prema tome, ne bih tom nečovjeku bila u koži ni minutu.

Završavam ovaj osvrt ili bolje rečeno osobni doživljaj na pročitanu autobiografiju „SANDROČKA ZLOSTAVLJANA“ Sandre Petržhttps://www.facebook.com/profile.php?id=100010890091738 sa nadom, da će autorica što prije dobiti pravdu sudskim putom i zauvijek bar pokušati zaboraviti te događaje svog života, jer joj je Bog poslao u život njena dva anđela: njenog divnog supruga i sina.

Postoji jedna rečenica: „Da, ja imam dva lica: moja prva osobnost je dobra, iskrena, simpatična; druga se pojavljuje kada se prva zloupotrebljava." - nepoznati autor

Draga Sandra https://www.facebook.com/profile.php?id=100010890091738 , želim ti od srca svu sreću ovog svijeta, želim da sva bol bar malo nestane iz tvog iskrenog i poštenog srca i želim ti miran, lijep i dug život sa tvojom predivnom obitelji,

Jadranka Varga, pjesnikinja,
U Zagrebu, 27.2.2021.







"SANDRA P., BIVŠA SUPRUGA PJEVAČA DANIJELA: U društvu sam smjela da gledam u stol il u njega!

Ako bih pogledala u nekog muškarca, odmah me je optuživao da koketiram, a ako bih pogledala u neku ženu, pitao me jesam li lezbejka?
07/02/2018

Daniel Popović doživio je veliku popularnost u Juguslaviji, a nazvan je i moralnim pobjednikom Evrovizije u Minhenu 1983. godine na kojoj se takmičio sa pjesmom “Džuli”.

Nema državljanstvo

Već godinama pokušava da se vrati na estradu, a nedavno mu je zabranjen nastup u Hrvatskoj, zbog nasilničke prošlosti. Inače, već više od deceniju nije stanovnik ove džave nego Slovenije, a zbog ovih i sličnih problema nikako ne moža da stekne slovenačko državljanstvo.

Nastup zakazan u jednom klubu, otkazan je, jer je organizatorima ukazano na njegovu problematičnu prošlost nasilnika, koju je i sam u nekoliko navrata potvrdio u skandaloznim izjava.

Klub je otkazao nastup, uz napomenu da su oni za ljubav, a ne za nasilje. Danijel je u jednom intervjuu rekao:

– Nisam nasilan, ali je znao poneki šamar da mi se zalomi – prenosi “24sata.hr” riječi koje je pjevač izgovorio nakon što ga je žena optužila.

Njegova supruga Sandra prije 13 godina izašla je u javnost sa pričom o nasilju koje je trpila od Danijela:

– U početku veze kritikovao je moj način odjevanja optužujući me da djelujem previše izazovno – ispričala je Sandra Popović 2015. godine za “Nacional”.

Da ili ne

– Volio je da sam dotjerana, ali nisam smjela da pokažem ni ruke, ni noge, niti obući strukiranu haljinu. Takođe, učio me je kako bi trebalo da se ponašam… Govorio mi je da u društvu smijem da gledam samo u stol ili u njega i da na sva pitanja moram odgovarati sa kratkim “da” ili “ne”. Ako bih pogledala u nekog muškarca, odmah me je optuživao da koketiram, a ako bih pogledala u neku ženu, pitao me jesam li lezbejka? Po njegovom mišljenju, ni u čemu nisam bila dobra, čak ni u rezanju paradajza i prženju jaja. Jednom sam kuhala kafu deset puta, a on ju je svaki put prosuo u WC, sve dok nisam pogodila njegov ukus – rekla je Sandra Popović.

Inače, Danijel Popović je rođen u Podgorici, ali je već kao mladić odselio u Zagreb, te je jedno vrijeme živio i u Belgiji. Ženio se četiri puta.

Prvi šamar

Sandra je rekla da se ne sjeća kad je dobila prvi šamar, ali pamti da se situacija zaoštrila kad im se rodio sin.

– Smatrao je da previše vremena posvećujem djetetu, a da njega zanemarujem. Zbog toga me dva puta prije vjenčanja nagovorio na abortus uz obrazloženje da još ne želi da me dijeli sa djetetom. Kad sam treći put ostala trudna, nevoljno je pristao, ali je kasnije kad bi se naljutio znao da kaže da dijete sigurno nije njegovo – pričala je ona, a prenosi “24sata.hr”.

Prevaren sam

Danijel je prošle godine u ekskluzivnom intervjuu za „Dnevni avaz“ iznio i svoju verziju svega. Iza njega je buran privatni život. Iza sebe ima tri propala braka i trenutno je u četvrtom braku, a sudski se spori s bivšom suprugom Sandrom.

– Sudili smo se oko alimentacija i to sam izgubio, jer nijednog mog svjedoka sud nije želio prihvatiti. Moju odvjetnicu je sud kaznio sa 7.000 kuna, jer je protestirala. Prošle godine mi je u vrlo negativnom kontekstu spominjala moju majku i to me je strašno pogodilo. Do sada sam šutio zbog djeteta, sina Dominika. Išao sam i na utvrđivanje očinstva i smatram da sam prevaren. Prijavila me je kao da sam je tukao, ali je sud tu njenu prijavu odbacio. Ona je napisala knjigu u kojoj me blati. Bio sam prestao plaćati alimentaciju, ali sam poslije sve izmirio. Želi me strpati u zatvor i zbog toga živim u stalnom strahu. Sa sinom nemam kontakt sedam godina. On sada ima 17 godina i vrijeme je da porazgovaramo kao odrasli ljudi- kazao je Danijel za „Dnevni avaz“." ... "

https://expresstabloid.ba/naslovnica/62966/sandra-popovic-bivsa-supruga-pjevaca-danijela-u-drustvu-sam-smjela-da-gledam-u-stol-il-u-njega/

Nema me više

karenjina00.blog.hr

Nema me više.
U potoku zaraslih gajeva,
kamena zapisanog mahovinom,
na njhovim rubovima i rubom krčevina
u zalasku sunca mrtvom hladovinom...
U rastu malih jagoda i rumenog šiblja i raslinja
trpko slatkom drjenovinom.
Nema me više.
Pogaženim maslačkom njivama strmim,
tragom polegnute trave
u otisku veselom bosonogom.
Bajkom smiješnom,
u šupljini stabla ispričanoj
propadajućim vriskom,iz dubine
trešnje korjena plodonosnog.
Nema me.
Cvijetom, duž dvorišta
mliječno stebrenastom mjesečinom.
Rukom na prozoru zorom,kljunom ptice
pjesmom tuge rastvorenom.
U majke,
sa željom krila rođenog raskriljenog.
Glasom srca...ljubavi pjesme
nema me više....
ni mislima u potoku gaja,maslačka,
u stablu dubine korjena trešnjom
Nema me...
strujom bića moga u koraku sa sjenom,
netaknutom...čežnjom mojom obljubljenom


SITUACIJA NA PRIJELAZU STOLJEĆA

prokleta-od-daljina.blog.hr

Situacija na prijelazu iz 19. na 20. stoljeće u Australiji je još uvijek bila u tradiciji Oxforda i Cambridgea, jer se ta tradicija kultivirala posebno u Sydneyu. Plodni škotski utjecaji doći će nešto kasnije: dvojica profesora od njih troje koji su bili utemeljitelji Univerziteta bili su polaznici Oxforda i Cambridgea. John Woolley, prvi direktor, bio je priznati klasicist koji je vjerovao, da je univerzitet prvo škola liberalnog i općeg znanja ili spoznaje, a drugo kako je kolekcija specijalnih škola koje obrazuju stručne profesije i profesionalce. Njegov nasljednik bio je Charles Badham jako priznati Grčki učenik također je dolazio s Oxforda. Tako je svakako klasični kurikulum privukao značajni dio studentske populacije.

Univerzitet se obnovio 1880. zahvaljujući zalaganju Sir Williama Manninga koji je bio Chancellor od 1878. do svoje smrti 1895. i filantropu John Henry Challis. On je bio uspješni trgovac i zemljoposjednik koji je svojim donacijama omogućio razvoj profesionalnih škola i utemeljenje nekoliko novih katedri uključujući i one mentalne i moralne filozofije. Predavatelj na ovoj katedri od svog utemeljenja 1890. do 1921. bio je Francis Anderson koji je bio učenik iz Glasgowa i eksponent Apsolutnog idealizma. Može se reći sada ovdje, da su mnogi Škoti pohađali ovaj univerzitet kao što je bila i čitava regimenta škotskih medicinara koji su bili vođeni Anderson Stuartom, profesorom psihologije i profesorom Wilsonom koji je bio profesor anatomije, obojica iz Edinburga, dok je Sir Normand MacLaurin bio rektor ili Chancellor od 1896. do 1914. MacCallum je bio pročelnik Fakulteta za umjetnost i 1924. nakon što je primio titulu „Sir“ prvi univerzitetski Vice Chancellor u punom zvanju. Njegov nasljednik je 1927. bio Robert S. Wallace koji je držao katedru engleskog jezika na Univerzitetu U Melbourneu.

Francis Anderson se rodio u Glasgowu i u dobi od 14 godina postao je đački učitelj. On je kasnije kompletirao svoju diplomu na univerzitetu u Glasgowu kojim je rukovodio Edward Caird gdje je pokazao zavidno znanje i interes za filozofske predmete pa je postao asistent profesora na tom odsjeku. On je također studirao teologiju pod utjecajem Cairdsovoga brata Johna koji je bio direktor tog fakulteta i učenik Hegela. On je došao prvi puta u Australiju 1886. kao student teologije kako bi pomogao Charlesu Strongu i njegovoj australskoj crkvi modernističkoj verziji Prezbiterijanske crkve.

Nakon što je kompletirao svoje obveze sa Strongom u Melbourneu, on je došao u Sydney kako bi održao neka predavanja iz moderne filozofije i u prosincu je bio postavljen za predavatelja logike i mentalne filozofije. On je bio jako popularan predavatelj i studenti su snažno podržavali njegovu molbu za njegovu novu katedru koju je uspješno dobio 1890.

Kao profesor svećenik Anderson je bio jako atraktivan za publiku, elokventan i inspirativan, ali je bio izvan interesa da postane autoritet u bilo kojem polju filozofije. On nije napisao većih radova iz filozofije, jer je vidio sebe kao „jednog od velike vojske običnih ljudi čiji rad i djelovanje i mišljenje i napredak nekolicine postaje zajedničko i permanentno vlasništvo mnogih“.

Henry Laurie iz Melbournea bio je mnogo ozbiljniji praktičar škotskog idealizma i intuitivnog realizma koji je pokušao uključiti kantijanski idealizam u filozofiju škotskog zdravog razuma. Zajedno sa William Mitchellom u Adelaideu ova tri škotska profesora osigurala su trijumf idealizma u Australiji i australskim univerzitetima na prijelazu stoljeća. Filozofija nije više bila toliko bliska literaturi ili znanosti koliko je pokušala obraniti liberalno kršćanstvo i njegovu ortodoksnu doktrinu s idealističkim i metafizičkim pretpostavkama.

Francis Anderson se interesirao za socijalne, religiozne i etičke probleme i pitanja. On je kritizirao stari liberalizam, da je limitiran sa mnoštvom predrasuda, da je individualistički i posebnu pažnju je posvećivao svojim studentima u smislu jednog šireg socijalnog osjećaja za socijalnu odgovornost za siromašne među njima. On je bio involviran u Radničku obrazovnu asocijaciju zalažući se za što šire obrazovanje žena kao što je podržavao osnivanje univerziteta u Woolloomooloo, jer je smatrao kako je Australija nova zemlja i u neku ruku napredan socijalni laboratorij pa se onda zalagao i za ozbiljan studij sociologije i socijalnih znanosti na univerzitetima, pretpostavljajući američke prethodnike britanskim, ali on nije osnovao katedru sociologije, jer je njegovo područje u kojem je ostvario zapažene rezultate radije bilo područje psihologije i obrazovanja gdje je utemeljio katedre na univerzitetu. On je odbacio sistem đačkih učitelja koje je smatrao ograničenim i zalagao se za mnogo slobodnije uvjete za obrazovanje i edukaciju školskih učitelja na Učiteljskom koledžu i na univerzitetu. Zajedno sa Alexsanderom Mackiem postigao je značajan uspjeh nakon kraljevske komisije iz 1902. kad je imenovan Peter Board kao direktor za obrazovanje 1905. On se zalagao za novo obrazovanje koje je podržavalo đačku inicijativu, imaginaciju i slobodu kritike radije, nego memoriranje, prisilno učenje ili drill. Njegova vlastita praksa koja je podržavala pitanja učenika tijekom lekcija bila je najvjernija demonstracija njegove teorije. Prema jednom njegovom studentu stoji:

„Anderson je, u vrijeme mojih školskih dana u Sydneyu, bio prvi i jedini koji je podržavao i ohrabrivao u predavaonici pitanja i diskusije koje su slijedile. Anderson bi nam diktirao nekoliko rečenica vrlo sporo, a onda bi počeo šetati između nas elaborirajući njegove intencije, postavljajući pitanja svima nama, ohrabrujući naše odgovore i pokušavajući što više nas uključiti u diskusiju. Koliko je mnogo generacija studenata bilo u njegovoj predavaonici, uperenog pogleda prema Tornju i nakon čega bi slijedilo osvježenje nakon jutarnjih bilješki sa drugih predavanja.“

On je bio, dakle, kršćanski nekonformist koji je unaprijedio sve religiozne denominacije. Tijekom Prvog svjetskog rata on je postao strastveni član Lige nacija, a 1936. dobio je plemićku titulu za svoju službu obrazovanju.

Dakle, Francis Anderson je rođenjem, kao što smo već rekli, iz Glasgowa kao sin zanatlije. Postao je učiteljem sa svojih 14 godina i to je iskustvo svakako igralo značajnu ulogu u profiliranju njegovih teoretskih stajališta. Diplomirao je u Glasgowu 1883. On je također dobio nagradu za grčku literaturu zahvaljujući kojoj je pored svega ostalog postao asistent mentalne filozofije, ali je istovremeno studirao i teologiju sa namjerom, da postane ministrant. Kao što smo već rekli, on je došao u Melbourne kako bi pomogao Charlesu Strongu u njegovoj australskoj crkvi, ali se nije vratio u Škotsku kako je početno zamislio, nego je postao profesor logike i mentalne filozofije na Univerzitetu u Sydneyu i bio je prvi profesor ovih predmeta od početka 1890. Tu je poziciju imao do kraja 1921. kad je umirovljen i kad je postao profesor emeritus. Dao je nekoliko jako važnih priloga 1895. rad „Politika i obrazovanje“, a 1901. na konferenciji učitelja rad „Javni školski sistem u NSW“ gdje je otvoreno govorio o ‘’defektima, limitima i potrebama postojećeg sistema obrazovanja. Kasnije je komisija iz 1902. priznala ova nastojanja pa je sistem učitelja djece napušten, a obrazovanje nastavnika rekonstruirano. Trinaest godina kasnije Anderson je bio sposoban dati izvještaj o značajnom poboljšanju državnog obrazovanja u NSW. 1907. on je bio aktivni član australsko-azijske asocijacije za napredak znanosti čija se konferencija održala u Adelaideu i tu je dao svoj doprinos radom „Liberalizam i socijalizam“, a njegov rad „Sociologija u Australiji“ kojeg je izgovorio u Sydneyu 1911. i diskusija koja je slijedila nakon izlaganja drži se danas utemeljenjem sociologije u Australiji.

Bio je urednik australsko-azijskog žurnala za psihologiju i filozofiju od 1923. do 1926., a bio je i aktivni član kao što smo već rekli Radničke obrazovne asocijacije, a kasnije i Lige nacija. Umro je 24.6.1941. u dobi od 83 godine.

Njega je naslijedio 1922. Bernard Muscio koji je otišao na školovanje u Englesku nakon što je diplomirao u Sydneyu. Na Cambridgeu se susreo sa radovima Russella B. i G.E Moora pa je počeo s ozbiljnim pitanjima idealizma. On je također bio prijatelj Wittgensteina i napisao je značajan prikaz Wittgensteinovog Taractatus Logico Philosophicus u prvim brojevima australsko-azijsko žurnala za psihologiju i filozofiju. Kad se vratio u Sydney postao je profesor na Andersonovom odsjeku i tu je publicirao pionirski rad o industrijskoj psihologiji. On je imao namjeru taj odsjek više približiti novom realizmu, ali je rano umro 1926. od srčane bolesti u dobi od 39 godina. Na to mjesto je 1927. došao John Anderson.

Na početku 20. stoljeća Sydney je bio sa populacijom negdje oko milijun stanovnika, gotovo polovina od ukupnog broja NSW. On je bio australski najstariji i nakon depresije iz 1890. najveći grad. Njegov prosperitet bio je uvijek u svezi sa prekomorskom trgovinom i izvozom ruralnih proizvoda, pamuka, žita i minerala. Zato se može reći, da su upravo trgovci i njihovi pravnici dominirali gradom u 19. stoljeću. Zanatstvo i industrija se razvijala sporo tako da je radna snaga „from the Rocks“ i drugih suburbs radničke klase uglavnom regrutirala kao nestručan rad na dokovima i malim radionicama i tvornicama. Nagli razvoj se dogodio '80.-tih 19. stoljeća i opet '20.-tih godina prošlog stoljeća s razvojem prometa rijekama i morem, tramvajskim sistemom i željeznicama. Spektakularne građevine i rapidna podjela na zapadne i jugozapadne dijelove grada stvorila je ozbiljne stambene probleme kao što su bili zapušteni odvodni kanali, nedostatak kanalizacije što je rezultiralo sa mnogo zdravstvenih problema visokom stopom smrtnosti kod dojenčadi, zaraznim bolestima, a ponekad čak i kugom. Znači, situacija na prijelazu stoljeća nije baš bila sjajna.

Što se univerziteta tiče, odsjeci su bili mali, učitelji su vladali općim znanjem radije, nego što su bili specijalizirani, a profesori su bili nalik bogovima u njihovom autoritetu. Predavanja su bila zapravo instrukcije, da bi studenti prošli na ispitima, nije bilo tutorial nastave i samo je manji dio studenata dobivao nešto više specijaliziranog znanja i individualne pažnje. Mnogi bi se dakle mogli složiti sa stajalištem Johna Henryja Newmana, da je univerzitet bio u bitnom školska institucija za ‘’difuziju i proširenje spoznaje’’, nego što je bilo napredna institucija, jer su istraživanja bila na primjer od mnogo manjeg značenja, nego što je bila sama nastava.

Pola studenata Art fakulteta bilo je u part time pohađajući nastavu noću. Takse su bile velike i nedostupne mnogima iz radničkih klasa. Takozvane talentirane elite imale su na stotine stipendija i stotine priredbi koje su studente oslobađale taksi, ali su mnogi zavisili od pobjede na Education Department studentship. Art fakulteti su imali neproporcionalno visoki stupanj ženskih studentica i mnoge su se opredijelile za nastavnička zvanja. Sindikat je opet bio muški posjed sa velikom i snažnom debatnom tradicijom. U svakom slučaju situacija na prijelazu stoljeća nije bila bas sjajna.

Online život

nachtfresser.blog.hr



Izmori se danas gore nego za radnog dana, doduše sam si kriv, otkako su e dnevnici u igri administraciju si ostavljam za vikend. Od ranog jutra sam to radio do podne, naravno nakon šetnje s Jinom. Cijeli dan pratim i online sjednicu stranke die Linke, dobili su nove supredsjednice na online izborima, jedna mi je super, al nikako da objave rezultate za predsjedništvo, naime moja 35 godišnja prijateljica iz piratskih dana se kandirala s prilično radikalnim programom koji se meni sviđa. Prijavio sam se i na online sjednicu županijskog vijeća svog jezika u srijedu, malo prije sam vidio po rasporedu da neću stići, imam nastavu u školi, a lozinke za školske kompjutore nemam, doma mi sve sejvano, al priključit ću se kasnije kad dođem doma. Hrana kao i uvijek odlična.

Magla

morskamorska.blog.hr


Foto: Otočka

Faza prisjećanja. Naviranje ko pivska pjena. Pretačem se. Izlivam. Kao biću trezvenosti, emocije mi uvijek diktirale smjer kretanja. Donošenje odluka. Postupanje. Najčešće nisam birala sebe. Svoja htijenja. Vizije. Konture. Planove. Breme jedinice svojih roditelja me gnječilo. Ovisnost o meni, mojoj prisutnosti, sudu, pristranosti... gušila me. Uvijek mi ih bilo žao. Samo ne mene.

Danas bi drugačije. Ali jučer uvjetuje. Pa puštam ove dane da ispušu moje bure. I pretoče ih u bonacu. Kad se već prelivam da se izlijem u slano. I primirim za novo sutra. Zbrajajući sve dobro. Nije da ga nema.

Možda je sve nadošlo s maglom. Zavila ova dva dana sve u nevidljivost. Pa ogolila mene.
Al, otišla je.
Otiće i moje pretakanje.

3 KNJIGE

moj-plavi-svijet.blog.hr

Pišem paralelno moje 3 knjige:

jedna je knjiga poezije koju sam počela pisati 03.01.2021.,

jedna knjiga su priče iz mog stvarnog života koju sam počela pisati 25.07.2019.

treća knjiga su fantasy priče koju sam počela pisati 28.01.2021. po ideji drage prijateljice @teute.

Sretna sam zbog toga i to mi ispunjava život ...


slika: digital art

Saga o 'Sinovima Slobode'

asboinu.blog.hr

Narod Comanche – 'vladari južne prerije'

Narod Comanche živio je u južnim prerijama na području današnje američke savezne države Texas i govori uto-aztečkim jezikom. Sami sebe Comanche nazivaju 'Nemene' (Numunu) što bi u prijevodu značilo 'ljudi'. Ime Comanche nadjenuli su im pueblo starosjedilački narodi Hopi
.
Dakle, riječ 'kopa' što na uto-aztečkom znači tjeme i 'manche' što znači uvojak (pletenica), pa bi u direktnom prijevodu to bilo kao 'skalp uvojaka'. Narod Comanche najvjerojatnije ima neke poveznice s narodom Shoshone jer pripadaju istoj jezičnoj skupini.

Naime, Comanche ne poriču da su nekada bili dio naroda Shoshonee, ali tvrde da su oni zaseban narod Numunu (Nuhmuhnuh – po Athumanunhu).

Na kraju želim skrenuti pozornost da se ne bi smjelo pobrkati Comanche i Comanchero, a još gore bi bilo da se pobrkaju s Cibolero. Dakle, to su tri različite skupine ljudi.



Comanche su starosjedilački narod, a Comanchero i Cibolero su zapravo potomci došljaka i starosjedioca (Hispanoamerikanci Novog Meksika – po Athumanunhu).

Comanchero trguju s Comanche, a Cibolero su lovci na bizone baš kao i Comanche, no, nikako nisu pripadnici istih etničkih skupina.

Kao što sam već jednom prije i napisao – tu na romantičnom Jugu zavadit će se 'Sinovi Slobode' sa 'Sinovima Pravde' i bit će to uvod u nesretnu ljudsku glupost …

Predivna 'Usamljena Zvijezda Juga' na trenutak će doista ostati 'usamljena i ostavljena' od ostalih zvijezda tog slobodnog i nevjerojatnog 'Neba Slobode i Pravde'

… i dok se dvije sestre (Sloboda i Pravda) opetovano ne pomire 'Saga o Sinovima Slobode i Pravde' ide dalje prema legendarnoj utvrdi Alamo, kratkotrajnim Republikama Rio Grande, Sonora, Kalifornija … Slobodni Sjever neće razumjeti Ponosni Jug … no, to je već ipak neka druga priča!


Disala je život

agava505.blog.hr



...u san je noć koprenu borika skrila
utihnuo je ptičji pjev
usred tmine sanjaju daljine
pod prozorom serenada proljeća
zvučne grane mandoline


u izgubljenom kutku pjesma skrivena
kao pjevači u zboru raspuknutih duša
nebom padalice zvijezde zore
zapaljena vatra
bezglasno srce gozbu boema slavi

u kutku pauk mrežu plete, tu usud kopni
liticama jutra, zaleđenom cestom šutnje
dok svjetlost dobrote dušu grije
u spektru duge tuga se srebri

na obroncima duše
vihor boli guši

voljeno moje
sijede su nam kose...

***

Ona je voljela djecu. U dvorištu kuće, okupili bi se oko stolova u vrtu, svaki s bilježnicom i olovkom u ruci, ona je diktirala, oni su pisali, zatim je čitala, ispravljala, komentirala i pričala priče .Postavljala je pitanja, slijedili su njihovi odgovori. Bila je sretna. Zatim bi na biciklima otišli brati ljubičice na obližnju livadu i nosili kući. Dogovorili se za sljedeći dan. Bila je to radost. Godine su prolazile, djeca su postala djevojke i momci, a ona više nije bila njihova učiteljica, već je pokušavala učiti da to postane.Sa velikim entuzijazmom koncentrirala se na didaktiku i metodike, matematiku i filozofiju. Filozofija, pedagogija, psihologija, predmeti koje je strastveno voljela. Tražila je značenje mnogih stvari i razlog koji često nije mogla pronaći.Tražila je sve ono što je u svojoj obitelji imala. Ljubav je jednog dana došla ili je barem vjerovala da je to ljubav, ona prava. Aristotel, Platon bili su njezina referenca i iluzija, njezine misli, njezine iluzije. Vjerovala je da, poput nje, i drugi imaju čistu predstavu o svemu pa i o ljubavi.
Sve je gotovo, vrijeme se otkotrljalo, godine nataložile, iluzije su se urušile: samo je srce ostalo srce, čisto. Vrijeme je urezalo ožiljke, vrijeme ne briše rane, ono ih zacjeljuje, ostaju tragovi, ostaju ožiljci. Ona je vjerovala u ljubav, ona je bila ljubav koja je punim plućima disala život.

***

Posjeti moj drugi blog...

https://blog.dnevnik.hr/hobbyanna

Nije lako ribu voljeti

hobbyanna.blog.hr


Ribe su maštovite i emocionalne, a ponekad ne govore točno ono što im je na pameti.
Ponekad žive u svijetu snova, ali zbog toga su razigrane kao dijete.
Ako želite voljeti horoskopsku ribu,
morat ćete na dlanu nositi ova nježna stvorenja.

Trebaju puno ljubavi i pažnje, kreativne su
vjerni su partneri, vole romantiku i strast
vole razgovore o dubokim temama, velikodušne su

Radije žive u svojim mislima nego u ‘’stvarnom’’ svijetu
Radije biraju mirnu večer nego bučni noćni izlazak
uživaju u samoći vrlo često

Imaju veliko srce
Ako osjećaju simpatiju prema vama, oni će vam to stidljivo i suptilno dati do znanja
i napravit će sve kako bi bili s vama.

Ribe trebaju sigurnost da im nećete slomiti srce

(izvor:https://zadovoljna.dnevnik.hr/




ilustracija: sa interneta


divider-topshadow2

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum