Sve kategorije po listama

Kralj čekaonice

rossovka.blog.hr

Strašno sam umorna; svakodnevno putovanje, čekanje, zračenje ( a sve je počelo 6. veljače, majkosvetabožja ) plus ovo ludo vrijeme uzima svoj danak.

Trebaće mi totalno resetiranje kad sve ovo završi. A završiće, uz malo sreće, negdje početkom četvrtog mjeseca. Bilo bi idealno da moj ispaćeni životni supatnik do tada konačno digne taj usrani eurodžekpot, pa da konačno kupim kamenu kuću negdje na obali i počnem pisat neku hit knjigu. Štajaznam, tipa „Dnevnik malog Perice“ samo sa modernijim likovima, pa da se snimi filmska uspješnica tipa „Tko pjeva, zlo ne misli“. Al to prvo mora past eurodžekpot za to piskaranje, jel tako. Zašto eurodžekpot – pa da mogu ić na redovite kontrole helikopterom ko Šuputova na koncerte i da ne moram ić radit. Da samo pišem roman svih romana, sa što više smijeha.

Danas me u čekaonici oduševio jedan gospodin od osamdeset godina. Svaki dan neki drugi fensi sako i pripadajuća košulja, uvijek originalan u komentarima i odgovorima. Kaže da se ludo provodi na zračenjima jer mu to dođe ko pauza od žene ( ima osamdeset a njih dvoje su zajedno pedeset tri godine ). Jer da mu nonstop zvoca kaj bi kuhala i onda stalno gleda u onaj papir šta sve on ne smije jest dok ide na zračenje i onda se namrtvo posvađaju jer bi on jeo sve, a ona ne da ni čut. Sutra ujutro ona mora okulistu u Dubravu u isto vrijeme kad i on ima termin zračenja, i kaže da mu već tri dana ponavlja da ne zaboravi spomenut da će malo kasnit u četvrtak; pitam jel probo objasnit da mu je već rekla, kaže da ne vrijedi pokušavat jer da je takva otkad ju je bolje upozno. U mirovinu je otišo nakon dvadesetpet godina radnog staža, ugradilo mu Marlboro bajpas ( tako ga on zove ) i kaže da je reko sinovima da će prije ili kasnije propušit ponovo, kad vidi da je vrijeme za odlazak. Čisto da vidi jel taj Marlboro bajpas još šljaka. Kad su mu rekli da ode na vece i popit vodu ( to je sve predigra za zračenje ) kaže – pa to sam jedva dočekal, moj život nije do ovog ispijanja vode uopće imal smisla.

Daj mi Bože da doživim barem još dio njegovih godina, da ostanem tako bistrog uma i smisla za humor.

Pogled sjaja

star-rose-bloger.blog.hr

Dok smo se gledali
pitala sam se što misli..
a ono je zaigralo skrivača
a ja sam hvatala svaki njegov
pogled i sjaj.

Da je lipo biti sunce to znaj..:)))

Toplinom se dopre a veličinom
preuzme jer svaki je pogled ka
u oku sjaj.

politički moral

moody.blog.hr

Zastupnici u njemačkom parlamentu (Bundestagu) sastavljen do konzervativnih, desnih, lijevih, potomaka migranata, mjesečno dobivaju naknadu koju nazivaju "Dijeta", a iznosi trenutno 10.323,29 €.

Među njima je i ljevičarska perjanica Sahra Wagenknecht (die Linke, bivši SED DDR), u zadnje vrijeme eksponirana uglavnom s proputinovskim eskapadama.

Sad bi dotična mogla i pred sud partije pošto je isplivao u javnost podatak kako je od 2021.g. ostvarila "dodatne prihode" (zapadni honorari idu preko računa oni istočni obično u kešu) od najmanje 750.000.00 €.

Njena partija to također osuđuje, jer je "zastupnicima mjesto u izbornoj bazi ili među radnicima i štrajkašima", a ne na kapitalističkim tezgama.

Svatko ima svoju cijenu, rekoše Kata i Senf.
Mi dogodine imamo tri vrste izbora.
Što reče Drele: "Dajte mi glas, za vas ne znam kak vam bu, ali meni bude ziher puno boljše".

proljeće pomalo stiže...

hawkeye1306.blog.hr

13-658

iako daleko manje nego želim, budem na Planini
jutra su i dalje ledena, koljeno još ne dopušta rintanje na dvorištu


obiđem cijeli krug...tu su jaglaci


tratinčice i plavi cvjetići kojima neznam ime


pogledao sam i najstarijeg Bijeloga, umoran je...
prije nekoliko dana napunio je 54 godine


a unutrašnjost, dotovo kao prvog dana, besprijekorna...
jedini trag ''luksuza'', kožna navlaka na volanu


naravno, tu je i mala smokva, putnica, još ne prolistala
ali zdrava i nestrpljiva u očekivanju malo toplijeg sunca
tako, dan je prošao...lijepo

Tuga mijenja sve

metamorfoza.blog.hr

Tuga mijenja sve.
Oblaci više nisu meki, samo su sumorna smetnja.
Mirisa više nema. Postoji samo sterilni zrak.
Okusi više nisu što su bili.
Hrana nema okus.
Samo je sredstvo za preživljavanje


Tuga mijenja sve. Naš izgled.
Lice se često puta izobliči.
Od puno suza. Od nespavanja.
Od nedostajanja. Od ludila
Promijeni se i pogled. U njemu nema života.
To više nije pogled. To je refleksno gledanje.
U ništa.
Nema zalazaka ni izlazaka sunca u tim pogledima.
Samo početak i kraj
Bijelo i crno
Sivo. Stakleno. Prozirno
Ali nejasno

Promijeni se i govor. Sporiji je i bez izraženog naglaska.
Jednoličan. Ravna crta na aparatima života.

Tuga mijenja i tijelo. Držanje.
Kao da te nešto vuče prema dolje. Nevidljiva sila.
A opet vidljiva.
I kožu mijenja. Nema sjaj. Nema mekoće
Nema boje

Mijenja se i hod. Nema žustrine
Noge idu ali se ne podižu gipko
Hodaš da prehodaš, ne da dođeš negdje

Neki ljudi nekako lijepo nose tugu. Tuga im dobro pristaje.
Neke žene. Nose tugu poput ukrasa.
Poput ogrlice. Skupocjene.
Dostojanstveno i uzdignute glave
Lijepe su poput tužne vrbe.
Ruke su im dugačke poput vrbinih grana.



Tuga mijenja i ruke.
skupljene su, ne šire se više . Ili samo rijetko
I zagrljaje mijenja.Žele biti topli i meki, ali ne mogu
Nisu krivi.
Osjetiš tužan zagrljaj.


Tuga mijenja sve.
Kao i radost...

Bio si, tu si

bez-obzira-109.blog.hr

Bio si zlatno slovo na neispisanoj stranici srca
kao klatno na satu tiktaktali su otkucaji
samo za tebe
za naše dane željene
čekajući plimu da nas ponese
drhtaji nade strujali su mladošću
čistom, neoskvrnjenom
svaki otkucaj prolamao je daljine
a htjela sam ih stišavati
čuvati samo za tebe
plima se igrala nama
obustavljajući udisaje
dok na splavi spasa izranjamo
kao brodolomci ljubavi
1986.

O D U Z E T I M I R

Rumeni obrazi
ruke što drhte u vrelini ljeta
zavezan jezik
mucav glas
koljena klecaju pred oltarom ljubavi
nema mi spasa
nadala sam se mirnoj mladosti
bez ovih ludih turbulencija
nestao je moj mir
moja očekivanja
dođe sve munjom
a molim se Bogu k'o smrtnik u hropcu
produži mi bar malo mladost bezbrižnu
slobodu duha i uma
želim biti dijete

1968.

ČA vrh Arbe, 2023.

agava505.blog.hr

Danas mi se javio Uređivački i organizacijski odbor
manifestacije ČA VRH ARBE s Raba.
Uvrstio me među sudionike ovogodišnjih pjesničkih susreta
koji će se održati u Rabu, 24. lipnja 2023. godine.

Četiri moje poslane pjesme bit će objavljene
u knjižici Ča vrh Arbe tijekom mjeseca svibnja.

smještaj je rezerviran
javila sam već: doći ćuuuuuu...

eto, još jednom nisam olovku uzalud oštrila
i po praznom papiru šarala...

Putuj,
moja pjesmo
nek se
tobom
kite
oceani...

*** Eto, pohvalila se usta moja...





ilustracija: net planeta

Pomozi si, čovječe, pa će ti i doktor pomoći... a možda neće ni morati

fragmenti2.blog.hr

Tamo negdje zimus, studeni/prosinac, nešto sam se malo čudno osjećala, pa sam zaključila kako bih možda trebala prekontrolirati tlak. Tlak sam ranije uvijek imala niži, ali sad je prošlo već dosta vremena od mojih posjeta liječnicima (korona, tata, psihička iscrpljenost zbog stalnih kontrola i čestih boravaka po bolnicama...), pa više nisam mogla biti sigurna je li se nešto u međuvremenu promijenilo. Znajući da negdje mora postojati mamin tlakomjer, potrudila sam se iskopati ga, kupila nove baterije i duboko uzdahnula pred trenutak istine. I da... prvih nekoliko mjerenja su pokazala da mi je tlak oko gornje granice, pa su mi se odmah upalili svi alarmi. Zaključim kako svojim već postojećim zdravstvenim problemima, na koje baš i ne mogu utjecati, ne moram pridodati još neke nove jer bi se oni vjerojatno dali držati pod kontrolom, pa u to ime isti tren srežem skoro do korijena jedan svoj porok - kavu. A kavom sam se zimus, studeni/prosinac, nalijevala kao nikada ranije u životu, tako da se ona morala odmah nametnuti kao mogući glavni krivac za moje stanje...
I bi tako, jer sam smanjenjem kave već za nekoliko dana tlak svela na normalni.

No, kad me već tako napala briga za vlastito zdravlje, sjetih se prekontrolirati i GUK. Njega, naime, zbog svoje terapije trebam redovno kontrolirati, a kako ranije nisam imala većih problema, tako su i te kontrole posljednjih nekoliko godina također prestale. Zadnji put sam mjerila s maminim aparatićem, bio je dobar, no vremena je od tada prošlo poprilično pa sam ja i aparatić iskopala, kupila trakice... i lagano se ušokirala jer su mjerenja upućivala na predijabetes .
Jasno, ni s dijabetesom mi se ne da zezati, ako ne moram, pa sam shvatila da je došlo krajnje vrijeme da prestanem s kompromisima od kojih ja nemam nikakve koristi. Shvatila sam kako je došlo vrijeme da se prestanem prilagođavati prehrambenim navikama svoje obitelji, što sam ranije dugo radila, i da ispravim sve što se može dok ne prestane prekasno. Tata je ostao kod svojih navika, tu nisam ništa mogla promijeniti, ali sam se ja pored njegovog jelovnika potrudila osmisliti i svoj vlastiti. Nije lako svakodnevno raditi duple obroke, ali nisam sumnjala u dobre rezultate koji će proizaći iz toga pa sam nastavila...
Prehrana koju sam odabrala je ona za dijabetičare, jer meni takva savršeno odgovara bez obzira na razinu glukoze u krvi, čak i ako je ona normalna... a već nakon dva tjedana takve prehrane normalna je i postala.






Jedino je poslije tlak otišao još više dolje, tako da sam se morala ponovno vratiti kavi




Sad ću vjerojatno biti naporna kao Jehovin svjedok, ili barem kao prodavač u Top Shopu, ali ne znam kako drugačije pojasniti da kad boli palac on treba melem, ne treba ga tući čekićem kako bi bol prestala... i da, ako ipak odlučimo nastaviti tući prst čekićem, nemamo pravo nikoga kriviti za bol koja ne prestaje.
No nas ne zanima pravo, ako nije naše - mi baš volimo alkohol i cigarete, pa kriviti Boga i Sudbinu kad nas sustignu opake bolešćure. Volimo razmaziti svoju djecu, pa poslije kriviti škole i socijalne službe da ne rade svoj posao. Volimo brze automobile i brzu vožnju, i volimo za nesreće uzrokovane brzinom optužiti Sudbinu i Boga. Volimo si ugađati finom hranom i pretrpavati se njome, pa iako smo ranije upozoreni na posljedice, za iste ipak više volimo optužiti zdravstvene radnike. Volimo biti neodgovorni, volimo braniti svoje pravo na neodgovornost... i volimo druge optuživati za posljedice svojih postupaka.
I eto, i onda ima onih koji kažu da nema dovoljno ljubavi... a pogledajte što sve volimo. Volimo svašta, samo ne volimo biti upozoreni... jer upozorenja inzistiraju na odgovornosti, a nju,kako smo rekli - ne volimooo... A upozorenja uvijek stižu, i od njih ne bi trebalo bježati nego im se posvetiti (je, ovo sad stvarno zvuči kao nekakav proglas... al' što sad, ne mogu se na brzinu sjetiti nekog drugog načina :I).

Na stranici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo navodi se podatak po kojem je u Hrvatskoj 2016. godine zabilježeno 284 185 osoba sa šećernom bolešću, a pretpostavlja se da preko 40 % slučajeva nije ni dijagnosticirano.
Jednako tako, Na stranici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo možete pročitati (ako to do sada niste znali) sve o bolesti srca i krvnih žila. U Hrvatskoj su kardiovaskularne bolesti prvi uzrok smrtnosti, a od njih je 2020. godine umrlo 22 886 osobe, odnosno 40,1% ukupno umrlih. 
Bolesti srca i krvnih žila su vodeći uzroci smrti i invalidnosti širom svijeta, te zbog njih svake godine umire preko 17,5 milijuna ljudi.
Brojevi nisu mali, zar ne?

I sad zamislite kad bi svi oboljeli, ili barem veći dio njih odlučilo ne tući palac čekićem nego na njega staviti melem, koliko bi takav čin rasteretio zdravstveni sustav. Brigu o sebi eto možemo shvatiti i kao dobrovoljni angažman građana za opće dobro.
O.K. ako uz sebe nemate kondom kad ste s djevojkom, teeeško ćete moći spriječiti da do seksa među vama ipak dođe, i teeeško ćete moći spriječiti neplaniranu trudnoću... tu se skoro ništa ne može učiniti, ali preventivno djelovanje na sprječavanje mnogih bolesti je puno lakše no što mislite, A sprječavanje bolesti rasterećuje bolničke liste čekanja i na taj način se omogućava bolesnicima, koji na nastanak svojih bolesti nikako nisu mogli utjecati, da pravovremeno obavljaju sve potrebne preglede (među njima se možda nađe i ona vaša neplanirana beba) i tako povoljno utječu na daljnji tijek bolesti.
Jednostavno, zar ne?

Podusedski kamenolom (1): Prizemlje

nepoznatizagreb.blog.hr

Kamenolom u Podsusedskom Dolju. Snimio: Vanja


Neki kamenolomi zjape kao duboke brazgotine iz planina u kojima se nalaze - takav je recimo, onaj u Ivancu Bistranskom koji se ne može ne vidjeti kada putujete po autoputu iz smjera Zaboka i Krapine prema Zagrebu.

Neki drugi su dobro skriveni i uočavaju se tek kad se stupi ispred njih kada zapanje svojom veličinom – takav je onaj u Bizeku koji je dugo vremena opskrbljivao sirovinom podsusedsku cementaru. A vrlo je sličan i onaj u Podsusedskom Dolju koji posve zatekne neupućenog putnika kad krene od Podsuseda prema Dolju.

Tim putem sam rijetko prolazio, no nedavno mi je palo na pamet da pogledam što ima u tome kamenolomu. Kao prvo, da li je uopće moguće ući u njega, i kao drugo – isplati li se ulaziti, ima li štogod tamo zanimljivo za vidjeti.
Pa i ima. Pogledajte ove sličice sa nizom prizora iz njegova „partera“, a slijedećim ću postom prošetati dijelom njegovih nebrojenih balkona.

Što se osnovnih informacija tiče, ne znam kada je taj kamenolom otvoren, no znam da je bio u vlasništvu (tj. valjda koncesiji) građevinske tvrtke Tempo i da je zatvoren tamo negdje oko 2000. (valjda? Ako netko od vas zna nešto više o datumima otvaranja i zatvaranja, javite, molim vas!)

Nakon zatvaranja bilo je 2007. nekakvih megalomanskih najava njegovog pretvaranja u sportski centar pa čak i zatvoreni skijalište (!), no od toga nije bilo ništa.




Pogled na kamenolom pomoću Google Maps.


Upozorenje na ulazu u kamenolom. Snimio: Vanja


Dispečerska kućica pored koje su vrlo vjerojatno izlazili kamioni natovareni kamenom. Snimio: Vanja


Eto i natpisa kojeg pomalo zarastaju vrbe ... Snimio: Vanja


Unutrašnjost kućice je, očekivano, u neredu, sve je polomljeno i razbacano. Snimio: Vanja


U "parteru" je i jedna zaboravljena i zarđala miješalica ... Snimio: Vanja


Na kraju zaravni se nalazi niz betonskih građevina koje su, čini se, služile istovaru kamena i valjda separaciji, mljevenju, čemu li već ... ovo je pogled odozdo ... Snimio: Vanja


... a ovo je pogled odozgo, sa rampe s koje se vrlo vjerojatno istovarao kamen radi dalje obrade. Snimio: Vanja


Postojao je tu i neki "roštilj" ... Snimio: Vanja


Pogled na objekte ispod rampe ... Snimio: Vanja


... i nešto širi pogled na veći dio ulaznog ravnog prostora. Snimio: Vanja


Lijepo se vide i radničke nastambe s druge strane ulice Sutinska vrela. Snimio: Vanja


Sišao sam pored rampe, a dohvaćanje slijedeće platforme je netko omogućio ovim improviziranim vrata-mostićem ... Snimio: Vanja


Pogled prema gore s jedne strane ... Snimio: Vanja


... i s druge. Snimio: Vanja


Netko je uredio intimni prostor za sjedenje za dvoje u podnožju tih betonskih čudesa .. Snimio: Vanja


Sad sam već s druge strane ceste, tu su neki plinski spremnici ... Snimio: Vanja


Sad malo pogled u ruševne kućice ... Snimio: Vanja


Pred jednim od ulaza je razbijena slika Jajca - tko zna iz kojeg perioda ... Snimio: Vanja


A u jednom od prostora je i ovaj zapušteni kombi, okružen smećem. Snimio: Vanja


Ovdje se valjda nekad stanovalo ... Snimio: Vanja


A ovdje kuhalo i jelo .. Snimio: Vanja


Toliko o kamenolomu iz prizemlja, a slijedećim ćemo postom u više etaže!

Uspomena na Pinklec

slovenka.blog.hr

Da se nije 27.6.2022 preselila za uvijek u nebo, bi danas
slavila svoj Rođendan, stavila post i razgovarele bi.
Sretan Ti Rođendan draga Vesna tamo onkraj najlepše duge!

Znam, da Si voljela moj kutak i ljepotu kao ja, Nedostaješ....
Foto: Inge

Čudesa Amerike

betel.blog.hr

Kad dođe na red američka turneja u tenisu, može se vidjeti svakakva čudesa, ako naravno imate programe gdje te prijenose možete gledati. Ove godine nema najboljeg tenisača svijeta jer se nije želio cijepiti, a to je za Amerikance osmi smrtni grijeh.

Osim tenisača i tenisačica, u oko lako upadaju mladi Amerikanci i Amerikanke koji su cijeli otišli u guzice, zbog školske prehrane bazirane na pohanom siru i pomfritu.

Otkad je tehnologija zamijenila linijske suce, osim igraća i suca, na terenu dominiraju skupljači i skupljačice lopti, a njih će tehnologija zamijeniti kad se ostvari ono što u Zvijezdinim stazama zovu “tvrda svjetlost”. Upravo zbog njih najviše volim Wimbledon, jer su ta djeca strogo utrenirana pa im je drob unutra a prsa van i pogled im je fiksiran u neku imaginarnu točku negdje na pola terena.

U Americi međutim, možemo vidjeti svašta, njihovi skupljači loptica šaraju pogledom, nemirni su a često i kopaju nos, dok loptice vračaju u bejzbol stilu, ali nije to ništa jer Amerikanci nemaju digniteta pa često skupljači imaju i po šezdesetak godina. Danas sam ipak vidio i jednu bakicu kako skuplja lopte, obukli su joj minicu kao i svim djevojkama, samo što je njoj stala kao magarcu sedlo.

Minice oblače skupljačicama loptica kako bi napaljeni starci mogli vidjeti guzice kad se djevojke saginju po loptu. I to je nešto što u zapadnom svijetu postaje normala jer zapadni svijet ima i stranke koje traže svoja pedofilska prava, nisu još uspjeli, ali kako zapadna populacija stari tako će i to doći na red.
Pa ipak svakome svoje, ali kad se stara bakica u minici sagne da pokupi lopticu, čovjek si poželi iskopati oči!

MOLITVA

sewen.blog.hr

Ne znam jel zrak gušći ili je riđi,
Al Bože, ako te ima, aj s neba siđi
I provaj disat šta se pod friško daje.
Pari se da se sve pod laž priprodaje.

Ne znam jel ovi mir šta nam ga nude
Znači i štrajkove, ratove da nas ne bude?!
O Bože ko je za sve ovo naše krivac?
Nas pusti na miru, a njega takni u živac!

Znam ima svita, prave se da sve znaju
Pa nas normalne stalno vistima pumpaju!
Moreš li postavit crtu pa ko je priskoči
Neka nam više nikad ne dođe na oči...

Po planini i azilu

mcind.blog.hr

Dan bez kiše i vjetra dobro je iskoristiti barem za lagano planinarenje. Snijega skoro više nema osim u vrtačama ali lokvice u planini su još uvijek zaleđene.


Pogled sa prijevoja ispod vrha planine Obruč, u daljini su Učka i Ćićarija a more se ne vidi od magle.


Zeca je bilo teško uhvatiti i teleobjektivom, valjda je otišao u sigurno sklonište.


Sa uspona pogled na Julijske Alpe. (povećati klikom).


U Kastvu putokazi na sve strane.


Između Kastva i Viškova se nalazi i azil za napuštene pse koji smo posjetili i mislimo ponovo udomiti nekog psića. Jednogodišnja Lea koja je danima lutala ulicama Nove Gradiške i dan prije je dovedena u ovaj azil, pitoma je i voli se maziti .


Još jedan nedavno doveden psić.




Nakon šetnje treba i malo enigmatike. Premetaljke sa pasminama pasa a nakon što se riješe pomicanjem riječi lijevo desno u okomitom stupcu se može pronaći još jedna pasmina porijeklom iz Japana.
NEMA BROD
CRNA KAŽI
PLEŠI JAN
VRTI RERE
MLADI TERAN
I jedno "srdašce" u koje treba upisati još jednu pasminu od devet slova kako bi se sa upisanim slovima sa strane dobile nove riječi od pet slova. Nisam Picasso ali možda prepoznate crtež te pasmine u gornjem desnom kutu (nije rotvajler).


Ovaj put za promjenu friška tjestenina sa tartufima uz koju je bila i salata od rukole i radiča iz vrta.


U kanjonu Rječine cvate ljekoviti podbjel, dobar za astmu i bronhitis a listovi koji će izrasti krajem proljeća mladi jestivi a stariji se koriste za kostobolju i rane, zbog oblika lista zovu ga i konjsko kopito.

Si l' cela mi, kuća bela? Si l' mi, majko, prebolela?

starrynight2022.blog.hr

VLADIMIR NAZOR
GALIOTOVA PESAN

Pokle su me prikovali zlizane za ove daski,
Ja nisan već doma videl, ni svoje zagledal majki.
Si l' cela mi, kuća bela? Si l' mi, majko, prebolela?
More, more sinje!

Pokle su me zakopali va ovu drevenu rakvu.
Videl nis' bora va šume, ni na nebe sunce žarko.
Si l' se, drevo, osušilo? Si l' se, sunce, ugasilo?
More, more sinje!

Nogi su mi polomili, strli su mi dušu mladu.
Brižan san ti na ten svete!... Galebi, oj beli tići,
Poletite dole k jugu, ter moju pozdrav'te majku!
More, more sinje!

Pest zemlji mi prinesite! Bašelka mi struk darujte!
Suho veslo će procvast mi i duša će utešit se.
Pak ću onput mirno slušat, ča mi šapćeš skroz galiju.
More, more sinje!

Muklo ćeš mi pesan pevat: "Utopit ću brod prokleti;
Duboko ću ja peljat te, mir kade je, hlad i sena;
Ko dete ću čuvat slepo i zibat te lepo, lepo:
Trajna, nina, nena!"

Srušen spomenik Vladimiru Nazoru




moje knjige

ŽIVOT BUJA U OPRTLJU

blueveki.blog.hr