Sve kategorije po listama

Božićna pšenica

litterula.blog.hr

Moram priznat da ove godine nisam posijala božićnu pšenicu, a bojim se da neću ni bor kitit. No ako netko želi sam uzgojiti taj lijepi božićni ukras, a ne kupiti ga u dućanu, evo upute koju sam na svom vrtlarskom blogu objavila prije nekoliko godina: "Na početku prosinca, u danima između spomendana sv. Barbare i sv. Lucije u lijep, starinski, keramički ili porculanski duboki tanjur u široku plitku zdjelicu ili sličnu posudicu, posijati valja božićnu pšenicu. Prije sjetve je nekoliko puta isperite pa zalijte tako da bude prekrivena vodom pa ostavite da zrnje nabubri preko noći. Višak vode sljedećega jutra ocijedite. U široku plitku posudicu uspite 1-2 cm zemlje za cvijeće ili pijeska, pa ravnomjerno rasporedite oko 0,5 cm debeo sloj pšenice. Umjesto zemlje možete staviti i sloj vate ili kuhinjskog papirnatog krep ubrusa. No, zdrava će zrna dobro niknuti i bez ikakve podloge. U sredinu posude utisnite čašicu promjera odgovarajućeg svijeći koja će poslije ukrašavati božićno žito. Prekrijte posijanu pšenicu tankom pamučnom krpicom i smjestite u umjereno toplu, zračnu i svijetlu prostoriju. Svaki dan lagano poškropite preko krpice. Za nekoliko dana pšenica će nabubriti, isklijati, niknuti i lijepo se zazelenjeti. Kad pšenica nikne, krpicu uklonite pa nastavite i dalje umjereno zalijevati.
Na Badnjak, kad budete ukrašavali kuću i kitili božićno drvce, pšenicu prikratite, povežite ukrasnom vrpcom - u narodu je običaj hrvatskom trobojnicom - pa stavite na stol, na prozorsku klupčicu ili pod božićno drvce uz jaslice. Ako ste u sredinu pri sjetvi stavili čašicu, izvadite je i na njeno mjesto utisnite svijeću. Kako bi što dulje ukrašavala kuću, po narodnom običaju sve do Sveta tri kralja, pšenica bi, kao i božićna jelka, trebala biti u svijetloj i hladnoj prostoriji. I dalje ju umjereno zalijevajte da se ne osuši, ali ne previše da ne požuti i ne popljesnivi."
Ako netko želi pročitati cijeli tekst može ga potražiti na mom vrtlarskom blogu.
A svima koji se će okušati u uzgoju pšenice na tanjuru, u nekoj lijepoj zdjelici ili u velikom keramičkom kalupu za kuglof, želim puno uspjeha!

DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA

potok.blog.hr

Danas nam liturgija predočava poziv Ivana Krstitelja da pripremimo put Gospodinu..
"Svaka dolina neka se ispuni,
svaka gora i brežuljak neka se slegne!"
Na HKR-u sam čula tumačenje ovih riječi.
Doline nam oslikavaju stanje duha grešnih ljudi koji smatraju da nisu dostojni Božjeg milosrđa i ne uzdaju se u oproštenje.
Gore i brežuljci predstavljaju tzv, pravednike koji svisoka gledaju na obične smrtnike i misle da im zbog vršenja propisa Bog nešto duguje.
U svakom pojedincu može biti momenata kad prevladava očaj ili uznositost.
Ako udoline i uzvisine dovedemo u ravninu naći ćemo se na pravom putu.
Shvatit ćemo da, ako otvorimo svoje srce Isusu, on će dodati ono što nedostaje našoj slablosti, bilo da smo propustili vršiti Zapovijedi, bilo da smo ih vršili samo formalno a ljubavi nismo imali.
Sveta Edit Štajn, obraćena Židovka koja je stradala u konc. logoru, kao ateistica je molila : "Bože AKO jesi" i On je nastanio njeno otvoreno srce te ju je doveo na put svetosti.
Mi zaista ne znamo kakvi su putovi Božji, a došašće je vrijeme u kojem smo pozvani na djela ljubavi .

Odgovornost

zavescak.blog.hr

Kako djeluje kriptovaluta

necenitko.blog.hr

Čekanje

demetra1.blog.hr

Nenašminkana...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Neiscrpljujuća ljepota nedejeljnog jutra.
Sa prozora se smiješi anđeo. Zapalio si
drugu svijeću došašća. Volim naša jutra i
naše razgovore, miris kave i dim cigarete.
svjesna nezdravog početka svakodnevice.
U zbroju naših godina mnogo nezdravih
navika urušava svrhovitost moćnika,
njihovu volju za vladavinom našim životima.
njegova rečenica me razbudila.
Nemoj urušavati ljepotu ovog osunčanog jutra.
U pravu si, divan je dan pred nama, soba miriše
cimetom, vanilijom, narančama i parfemom chanell5.
Još nenašminkana osjećam buđenje nemira,
voliš me bez šminke koju, iz navike svakodnevno,
stavljam na lice.
Idem obaviti dnevni ritual, pod tuš i stavljanje maske,
rekoh ispijajući zadnji gutljaj kave.




Danas bez šminke! zapovijed, a blagost tvog lica mami ispunjenje.

Dijana Jelčić

Osmijeh nedjeljom

stella.blog.hr

Nedjeljom je Lastavica zadužena za humor

KOZMOS

starrynight2022.blog.hr

Danas je nebo bilo modro, modro, modro, vedri, modri, duboki baršun i blistavi srp mladog mjeseca u nastupu na nebeskom kazalištu. Kad je mjesec mlad a noć vedra, moguće je i poletjeti u vis, što sam i učinila. Poletjela sam u nebo, oko mene disala su ogoljela stabla, vlažno blato i trava pod nogama vrvili su milijunima bića s druge strane mikroskopa. Mogla bih ostati cijelu noć tu, vani, pod zvijezdama, nad blatom i travom, šćućurena u krošnji, s blistavim srpom mjeseca na glavi, u nekoj drugoj roli od ove. Onda smo se vratili u stan, zamolila sam ga da mi doda Saganov Kozmos iz staklenog regala jer je viši od mene i tražila sam što uvijek tražim u knjigama, odgovore.









„Za nekoliko milijardi godina doći će posljednji lijepi dan na Zemlji. Nakon toga Sunce će polako postati crveno i naduto, vladajući nad Zemljom gdje će se čak i na polovima skapavati od vrućine. Arktička i antarktička polarna kapa će se rastopiti, a oceani preplaviti žala svijeta. Zbog visoke temperature oceana povećat će se isparavanje vodene pare što će izazvati porast naoblake i tako zaštititi Zemlju od izravnog sunčevog zračenja, odgađajući za kratko konačan kraj. No, evolucija Sunca je neumoljiva. Konačno, provrijet će i oceani, atmosfera će ispariti u međuplanetarni prostor i nastupit će katastrofa nezamislivih razmjera na našem planetu. U međuvremenu, ljudska vrsta će se najvjerojatnije razviti u nešto posve različito. Možda će naši potomci moći upravljati ili obuzdati evoluciju zvijezda. Ili će se pak pokupiti i napustiti Zemlju u pravcu Marsa, Evrope i Titana ili će čak, kao što je to predskazao Robert Goddard, potražiti nenastanjeni planet u nekom mladom i privlačnom planetarnom sustavu.“
CARL SAGAN, KOZMOS





Diana the Huntress, c. 1550, School of Fontainebleau, Musée du Louvre

Robert i Jutro poezije

luki2.blog.hr

Danas je "Jutro" bilo posvećeno recitalu za Roberta Roklicera, dragom pjesniku i vrlo složenim, duhovitom ali ujedno i vrlo zahtjevnom čovjeku. Uvijek je plesao po rubu, ali nikada nije prešao granicu u kojoj bi potonuo u vulgarnost.

Stihove Roberta Roklicera govorili su dramski umjetnici Hrvoje Klobučar, Slaven Knezović, Kristijan Ugrina i Rešat Avmetoski Rale.

Robert Roklicer rođen je 1970. godine u Vukovaru. 1995. godine upisuje dramaturgiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a od 1995. godine do 2000. godine radi u novinarstvu i u tom periodu mnoge njegove eseje i književne kritike prenose svjetski tiskani mediji, stoji u njegovoj biografiji na stranicama Društva hrvatskih književnika čiji je bio član.

Za roman Žene, luđaci i malo dobrih pedera dobio je Nagradu Matice hrvatske, a u razgovoru za Novi list objavljenom 2011. godine o tom je djelu rekao: Ma taj roman je maksimalno politički korektan, ma što god se podrazumijevalo pod korektnošću. Likovi u tom romanu su obični luzeri, ljudi koji žive od danas do sutra, koji nemaju svoje stavove i jasno izgrađene ciljeve, nego su motivirani strahom od politike i sve veće medijske halabuke o propasti čovječanstva.

Uz spomenutu nagradu Matice hrvatske za neobjavljeni prozni rukopis, Roklicer je dobio i nagradu Broda knjižare 2010. i treću Nagradu Frana Galovića za kratku priču 2010. S poezijom i prozom zastupljen je u više antologija, panorama i zbornika u Hrvatskoj i inozemstvu.

Kao scenarist je surađivao s Dramskim programom Hrvatske televizije i Jadran filmom, i autor je scenarija za HRT-ov igrano - dokumentarni serijal Domovinski rat, a bio je scenarist i dramaturg niza filmova među kojima su i Mrtve ribe.

Među glumačkim ostvarenjima u Roklicerovom opusu ističu se nastupi u filmovima Sigurna kuća, Živi i mrtvi i Metastaze, te u televizijskim serijama Mamutica, Počivali u miru i Zakonu.

Od 2008. godine bio je voditelj kultne zagrebačke tribine Jutro poezije, a od 2017. godine vodio je virovitičku kulturnu organizaciju FRiKK (Film, Radio, Kazalište i Književnost).
Tragično je preminuo 27.8.2024. u Virovitici.



MALEŠ JE ZAKUHAO STVAR - Robert Roklicer

Čitajući Maleša zatvorio sam
vrata sobe i navukao zastore
– onako ranjiv – kao pjesnik
bez uniforme –
zadržavao sam stihove zidovima,
nisam ih puštao da odu,
rasprše se u zoru.
Tri krokodila morala su iz vitrine,
Begović se s Hlebnjikovim došaptavao,
netko je Slamniga pozvao u pomoć –
i tada je bilo dosta.

Na prastarom kompjutoru
upalio sam Word i želio
napisati pismo Malešu.
Napisao bih mu:
ja ću te progutati! a ti ćeš otputovati
nema te više!

Ali Rešicki se bacio na mene,
Kiš je otvorio prozor,
a Maković istrčao na cestu.
Carver je sve to gledao i samo se
podmuklo nasmiješio:

- Drugi ćeš put biti oprezniji, mali,
pjesnik si koji se pjesnicima ogriješio.
A to nije zdravo za jetra.
(„Bez detalja, molim“, Alfa, Zagreb, 2010.)



Lijepa atmosfera, puno ljudi i ljubitelja poezije...

A nakon "Jutra", posjetila sam novi postav Kuće karikatura Otto Reisinger....



Molim povećajte si tekst ispod svake karikature....





Reci vau...:))))

I još: zatekla me vijest da draga Alida nije više sa nama. Upoznale smo se u kazalištu "Komedija", ne sjećam se više koja je predstava bila....Prilazi mi jedna prekrasna crnka, sa ogromnim osmijehom...Ona je prepoznala mene, prema fotkama s blaga....Draga i pametna Alida...Počivaj u miru!

Ime: Rajko

staroinovo.blog.hr

Prije nekoliko dana u Zagrebu je promoviran posthumno izdan album Rajka Dujmića “Tko to zove ime moje”. Za realizaciju tog projekta su zaslužni njegov sin Tin , supruga Snježana i nekolicina prijatelja koji ga se nisu odrekli.
Za razliku od Splita koji sa velikim poštovanjem, pijetetom i ljubavlju obilježava godišnjice Oliverove smrti, Zagreb je zaboravio ove četiri godine na gospodina Dujmića, jednog od najplodnijih hrvatskih skladatelja sa 1 800 skladbi, koautora ne zvanične himne RH “Moja domovina” i eurovizijske pobjedničke pjesme, najmlađeg dobitnika Porina za životno djelo i tvorca najvećih hitova na prostorima ne samo svoje sadašnje države, nego i one nam bivše.
Rajko je pjevao o svemu što život znači: o ljubavi. o majčinim očima, o dječaku plavom, o rukama, o kiši i duši, o suncu, o ženi koja ustaje u pola šest, o tom kako pjevaju šume, o smrti, o skitnici koju ne drži mjesto jer je vuku daljine, o zagrebačkom Trgu cvijeća i o tom “kako je dobro vidjeti te opet”, pjesme od koje se nekad orio Dinamov stadion.
Poznato je kako su članovi benda čiji je Rajko bio duša i srce “Novi fosili” otpisali svog vođu zbog njegovih navodnih poroka, ali su svesrdno prisvojili njegovo životno djelo koje je tako “poročan” pola stoljeća stvarao.

Sve to više i nije važno “dok suza pada s trepavica”,
za ime Rajko, u prosincu 2024.

P.S.
Želim vam lijepu, sretnu i zdravu zimu, dragi blogeri.
Čuvajte sebe i svoje prijatelje

Samoća Stepskog vuka

donabellina.blog.hr

Kako da ne budem stepski vuk, olinjali pustinjak usred svijeta čiji ciljevi nisu moji, čije mi radosti ništa ne znače.

Ono, što se u meni događa u rijetkim trenutcima radosti, što je za mene slast, doživljaj, ekstaza i uzvišenost, to svijet voli i traži možda jedino u pjesničkim dijelima, a u životu smatra ludošću.

I odista, ako je svijet u pravu, ako su ta muzika po kavanama, te masovne zabave, ti amerikanizirani ljudi, zadovoljstva tako sitnim stvarima, u pravu –
onda sam ja kriv, onda sam lud, onda sam odista, kako sam sebe često nazivam, stepski vuk, životinja koja je zalutala u tuđi i nerazumljiv svijet, koja više ne nalazi svoju postojbinu, zrak i hranu."

Hermann Hesse " Stepski vuk"



nismo životinje, kako autor kaže, ali vrlo često se doimamo i sebi i drugima da smo zalutali među život i u život i da prečesto udarac čelom u nevidljive zidove postavljene ni od koga s imenom predstavljaju zaporku pred kojom zgranuti i nijemi pred zgroženim očima mnoštva pokušavamo naći neki svoj pedalj bitka za svoj komadić neometanog prostora u kojem ne smetamo nikome i zbog kojega ništa drugo i ne tražimo

ili - kako kaže pjesnik :.... i odjednom iz tebe
kao mlaz svjetlosti
izbijaju nestrpljenje i nemir ;
uputiš se prema onome
što si osvijetlio....
....

JOŠ UVIJEK

shadowofsoul.blog.hr

slika: https://www.facebook.com/photo/?fbid=3888203261451990&set=g.1869454816504002


Riječi bez značenja padaju kao njihovi truli potomci bez glasova i pokušavaju se ugnijezditi u plodnost koje nema.

Zaboravljam takav tužan moment i zaustavljam se na rubu jedne misli koja stalno rotira elipsastom putanjom.

Postoji li kraj beskraja ili je to samo poetska iluzija?

Moje nešto u većini se priklanja manjini bistrine i jasnosti.

Još sam uvijek zanesena ljepotom neizrečenog.

napisano: 16.7.2024. u 17:00h iz moje 27. zbirke poezije "ODJECI IZ TAME"

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-354-349-9
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


slika: Nenad Grbac https://digitalne-knjige.com/?p=44260

https://www.digitalne-knjige.com/varga27.php

Sekundant Richard Rapport

nachtfresser.blog.hr

Iza scene

Skoro mi je promaklo da se održava i već je na desetoj partiji meč za prvaka svijeta u šahu između zvaničnog prvaka Kineza Dinga i Indijca Gukesha. Meč je za širu javnost dosadan, rezultat je 4,5:4,5, sedam remiija i samo dvije riješene partije. Znatno jači igrač od njih dvojice, bivši svjetski prvak Carlsen odrekao se titule, uzima novac pobjeđujući po jakim turnirima, između ostalog i njih dvojicu. Ovaj meč šahovski ne previše zanimljiv, budi radoznalost iz dva razloga, nakon što je osvojio titulu Kinezu je dijagnosticiran teški oblik depresije od kojeg se liječi, prognoze su bile da uopće neće biti sposoban braniti titulu i njegovu eventualnu pobjedu prije par mjeseci nitko nije očekivao, Indijac ako pobijedi će postati s 18 najmlađi svjetski prvak u povijesti šaha.
Meni je mnogo zanimljivija osoba velemajstor Richard Rapport, za kojeg sam prije ovog posta neuspješno pokušao brzinski, jer zbilja u mirovini nemam previše vremena, izgooglati čije državljanstvo trenutno on i njegova isto tako zanimljiva supruga imaju. Richard je rođeni Mađar, šahovsko čudo od djeteta, roditelji su ga dali u čuvenu mađarsku šahovsku školu, jer je u redovnoj školi imao problema s matematikom, on je brzo napredovao i postao svjetski prvak u kategoriji do 10 godina starosti, točnije mladosti. Karakterizirao ga je osebujan beskompromisan stil igre, pun neobičnih novosti u otvaranjima. Sazreo je u nekonvencionalnog mladića karakterističnog isto takvog odijevanja i prepoznatljive duge kose, još prije punoljetnosti postao je velemajstor i šahovski profesionalac, no to ga nije odvelo u uobičajene asketske vode, slušao je glazbu i živio u skladu s vanjskim izgledom, potpuno drukčiji od drugih.
Vrlo brzo je došao u sukob s moćnim državnim šahovskim savezom, registrirao se najprije mislim za jedan srpski klub, nedugo zatim, kad je Kina postala svjetska šahovska sila počeo je igrati u njihovoj ligi, tamo je i upoznao vršnjaka, budućeg prijatelja i neočekivanog prvaka svijeta. U Srbiji se pak mlađahan zaljubio te oženio jednu od njihovih talentiranih velemajstorica Jovanu, s kojom je i danas zajedno, za razliku od Dinga, koji je usprkos bolesti, kako je jedna novinarka i šahistica napisala, najpoželjniji neženja u svijetu šaha. Znam da su se Rapportovi u jednom momentu preselili u Rumunjsku i uzeli njihovo državljanstvo, ni tamo usprkos odličnim početnim uvjetima nije išlo bez problema, nisam više pratio za čije su sve klubove njih dvoje nastupali, uglavnom iz države u državu.
Kad je Rapport ponudio svoje sekundantske usluge (trener, pratilac, psiholog, svašta nešto u jednoj osobi), šahovski svijet je bio iznenađen, nikad prije jedan vrhunski igrač nije ponudio usluge drugom, mala je razlika u njihovoj snazi. Ipak isplatilo se, Ding je pobijedio u meču za titulu Rusa koji igra pod zastavom svjetske šahovske federacije.
Sad stvari malo drukčije stoje, Indijac ima viši rejting i favorit je protiv bolešću načetog Kineza, sad je pak Rapport prihvatio poziv svog prijatelja u pomoć. Gukesha pak trenira velemajstor Gajevski, vjerojatno najuspješniji svjetski trener općenito, kojemu je trenerstvo poziv, davno se odrekao natjecateljskog šaha, trenirao je između ostalih prvog Indijca svjetskog prvaka Ananda. Tom dvoboju koji se ne vidi, onom iza ploče, prije i poslije partija, bavi se gornji zanimljiv linkani članak.
Prva partija meča je donijela iznenađenje, Ding je dobio crnim figurama s prepoznatljivim "rukopisom" od Rapporta, branio se otvaranjem koje Rapport gotovo redovito igra, on izuzetno rijetko, uz očito neke nove Rapportove ideje. Gukesh je pak u trećoj partiji, opet s bijelim figurama, promijenio početni potez, partija je bila ravnopravna, ali Dinga su očito napali njegovi "psihodemoni", izgubio je partiju padom zastave, na vrijeme, to se kod vrhunskih igrača izuzetno rijetko događa, ostale partije su završile remijima, za današnju ne znam.
Bio bi zanimljiv, ne nezamisliv, budući meč za svjetsku titulu, između Rapporta i Dinga, e tu već mislim, da Ding ne bi imao šanse...

Samo sjećanja

supatnikll.blog.hr

Na jučerašnji dan 06.12.1991. Dubrovnik je pretrpio najžešći napad Srbijanskih i Jugoslovenskih okupatora, u kojem je poginulo 14 hrvatskih branitelja.

Među ubijenima su bili i moji prijatelji Pavo Urban, koji se okupatoru suprostavljao foto aparatom, i Bruno Glanz koji je ubijen dok je spašavao prognanike iz zapaljenog hotela Libertas.

Bruno je imao 21 a Pavo 23 godine, i nikome u svojim kratkim životima nikada nisu uradili ništa loše.

Jučer je prepun Stradun obilježio godišnjicu stradanja uz stihove pjesme Ako ne znaš što je bilo, i Marka Perkovića Thompsona, koji je te 1991 imao 25 godina i branio Hrvatsku.

Jučer je skoro puna arena u Zagrebu dočekala Fahretu Jahić, alias Lepu Brenu, uz stihove pjesme Jugoslovenka.

Ali o glazbenim ukusima nećemo raspravljati zar ne, nek pjeva k'o god sto hoće, zar ne.

Fleka

ffp2.blog.hr

Pri doručku sam dosegla vrhunac asocijalnosti (mislim kad bi me netko ovakvu vidio).
Uspjela sam namastiti majicu ne samo izvana nego iznutra.
Komad jaja pao mi je kroz dekolte i zamastio majicu oko pupka.

Optimist bi nato rekao da je to zapravo znak da sam nešto malo smršavila kad nije zapelo već na sisama.
Pesimist ga na to poklopi: A možda samo sise vise.

(Prilozi za Priručnik o samopomoći naslova: Zašto je bolje ne doživjeti stotu)