novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

24

sri

02/21

Razbibriga

ffp2.blog.hr

Danas je konačno stigla nova slikica.
Zakašnjeli poklon za rodjendan.
Dan nakon narudžbe koja je trebala biti dostavljena u roku 3 dana, stigla je obavijest da će trajati 6 tjedana dok stigne.



Naručnik, moja bolja polovica, im je jebao sve po spisku jer da što će mi dati za rodjendan.
Ono, mislim tragedije.
A baš sam se htjela pohvaliti pred tridesetak gostiju na rodjendanskoj fešti.

I eto ti danas paketa.
Koliko se ovdje priča o ekologiji i recikliranju i nepotrebnom otpadu i onda slika 70x70 dodje zarolana u paketu u koji bi stala dva debela main coon-a.



Kad usporedim onog kostića sa leptirićima u glavi sa ovom novom Merlinicom imat ću posla do kraja lockdowna.
Ili do penzije za 14 godina.
Što prije dočekam.



Idem sad.
Kockica po kockica, jednom ću valjda doć do konca.
A dotad, bilo bi šteta ne javiti se s vremena na vrijeme, tek toliko da dežurni doajeni bloga imaju o čemu klafrati.



Otkači se do daske
i idi nek' te ljudi časte
otrovni andjele

Otkači se do daske
skini s lica svoje maske
otrovna vještice...

teći prema izvoru

potok42.blog.hr


kada bi se neumitan slijed
u našim životima zaustavio,
kada bi predodređenost prestala
teći prema ušću,
neugrožena bi ostala samo prošlost.
poput vode zasićene plinom,
hlađene, zaboravljene i zaleđene u
zamrzivaču, sa zarobljenim
mjehurićima, u nabubrjeloj prošlosti
sjajile bi se perle prštave mladosti.


starica ružica leži i razvrstava nesmrznute
mjehuriće proživljenog.
uočila je balon vremena prije svjetskog rata,
kuharsku školu u bavaništu,
upraviteljicu lidu latkovu
kojoj je kuhala kavu, i bila štrkljavo rulence.
nešo, stara kost iz pedeset i neke,
priča priču kako ponekad pogleda prema
plikovima gimnazijskih dana. imovno zbrinut
sa sjetom se prisjeća dana
oskudice i uspoređivanja,
vremena bez televizora i nogometnih derbija.

kada bi se usud pretvorio u vremensku krutinu,
jedino bi gazirana prošlost protjecala – prema izvoru.



Priča o ljudskoj gluposti i dlake koja raste u beskraj

betel.blog.hr

Jeste li čuli priču o Vasi Ladačkom?,,, pardon, kriva tema,,,,
Jeste li čuli priču o ljudskoj gluposti? Tema je doduše široka, ali je istina kratka i glasi „ne vjeruj u ono što većina vjeruje“.

Jeste li čuli priču o „dobrom pastiru“, tom omiljenom liku kršćanske teologije? Dobri pastir čuva svoje stado, zašto? Jer je dobar i želi da su mu ovčice na sigurnom? Ili možda da musti ih, ošišati, zaklati i pojesti, želi biti on a ne vuk? Doduše ovce su njegovo vlasništvo i tu je pastir u pravu, ali ako sagledamo dublju istinu, vidjet ćemo da je ovci sasvim svejedno.

Za razliku od čovjeka, ovca nije glupa, već jednostavno nema izbora. Ovci dlaka raste non stop cijeli život, pa kad bi slučajno, jednoj od njih, došlo u svijest kako bi bilo lukavo sakrit se od „dobrog pastira“ i sreću potražiti na dalekim zelenim livadama lišenih pastirskog noža i vučjih očnjaka, sudbina bi ih svejedno sustigla, te bi im dlaka rasla do duljine koja bi im sprječavala gledanje, kretanje i hranjenje, te bi tako ostale nepomične sve do neminovne smrti.

Čovjek i ovca su se prvi put susreli u Gan Edenu (ograđen i zaštićen vrt, smješten u Edenu, odnosno u području između Turske i kaspijskog mora). Ovca je stvorena u tom zemaljskom raju prepunom biljaka pogodnih za ljudsku prehranu (?). Čovjek ne, jer biblija kaže da je stvoren i stavljen u Gan Eden, kako bi taj rajski vrt obrađivao, a naravno i ovčice čuvao.

Odnos čovjeka i ovce je od prvih dana bio vrlo prisan, ali je čovjek iz tog odnosa uvijek odlazio nekako lišen istinskog zadovoljstva. „Svevideći“ Elohim spozna stoga da društvo životinja čovjeku nije dovoljna, pa mu odluči stvoriti ženu. Elohim koji je pucnu prstima i stvorio cijeli svemir, zasuče rukave i dade se u ozbiljan posao. Najprije je uveo čovjeka u duboki san, zatim mu je otvorio meso s bočne strane i izvadio nešto (biblija ne kaže što, a ponajmanje da je riječ o rebru) čime će stvoriti ženu, otvorenu ranu je potom zatvorio (zvuči li možda poznato?).

Stvorenu ženu je prozvao Iša jer je od Iš nastala, a kako Iš znači muško, onda Iša znači muška. Na to je čovjek oduševljeno uzviknuo „napokon ona prava, kosti od mojih kostiju i meso moga mesa!“ što napokon odagnava svaku sumnju da je, ne doduše žena, već Eva, klon, ne čovjeka (jer izvan Gan Edena,kako nam kaže sam Kain, sve je vrvjelo od homo Sapiensa), već Adama. I tako je Adam zamijenio ovcu svojom Evom, a ono što im je ostalo zajedničko je dlaka koja raste u beskraj.

Preko Veternice i Glavice do Kamenih svata i kružno natrag - 20.02.2021.

tereputovanja.blog.hr

Odlučih se napravit kružnu stazu iz Dubravice preko Veternice i Glavice do Kamenih svata i natrag. Krenula sam rano ujutro da izbjegnem ljude ostavivši auto u Dubravici kod okretišta autobusa i krenula sam prema Veternici pl.stazom 3.

Na početku potok Dubravica lijepo žubori uz male slapiće


ostala sam šokirana koliko ima urušenog drveća na stazi i na obroncima


hmm zanimljive gljive niču


špilja Veternica - sad je zatvorena da se ne uznemiravaju šišmiši


stube prema planinarskom domu Glavica i desno je nekad bio potočić no sad je suho korito


pogled na grad


i šumu gdje se već nazire PD Glavica


inaće ispred Doma puca pogled na Zagreb, al danas nisam imala sreće pa samo kroz sumaglicu


mica mi pozirala


čak i iznad Doma ima mjesta za sjesti s pogledom na grad


dalje idem pl.stazom 1 prema Kamenim svatima


pogled u nebo


vrtača na sve strane, što se sad lijepo vidi kad nema vegetacije


sa pl.staze 1 sam išla popreko ili off road prema pl.stazi 5 jer sam htjela doći do Ruševine o kojoj sam pisala, a usput naletjela na čeku i objekt


slatki detalj uz put


da bi onda na obronku ugledala Ruševinu o kojoj sam pisala, a napravit ću post nakon ovog jer imam puno slika od nje - inaće kad sam bila prvi put 2017. nisam skužila na polovici kolike je ona padine


došavši na pl. stazu 5 Ponikve-Kameni svati, bez obzira na toplo vrijeme u lokvicama ima još leda


planinarsko skolnište na stazi


kroz guduru se nazire Jablanovec




zanimljivo drvo


tik ispod Kamenih svata došla sam do Kolarićeve kuće (iz literature: Kolarićeva kuća danas ruševni objekt nalazi se na 478 mnv. Sagrađena je 1938. godine i koristila se kao gostionica. Iako u ruševnom stanju služi kao odmorište planinara, te kao sklonište od kiše i nevremena. Okružena je klupicama i stolovima za odmor.)



iz nutra


križ prije Kamenih svata


nažalost i ovdje je bila sumaglica i time ograničen pogled i nije se vidjelo ni Samoborsko gorje


i pogled sa vrha Kamenih svata gdje se vidi Westgate


dolomitne stijene Kamenih svata


cvjetek


pogled pri spuštanju na planinarsku kuću Kameni svati


i pri odlasku dalje


vraćala sam se pl.stazom 1 prema Veternici, uspon kroz šumu


planinarsko sklonište Žitnica


blatna staza


punoo šafrana


odvajanje na pl.stazu 2B


jaglaci


ispod staze naziru se ruševine nečije vikendice, al o tome u idućem postu


spuštam se pl.stazom 3a


i u mjestu nalazim mlin - neznam dal je u funkciji


i za kraj statistika



Stari i oni malo manje

morskamorska.blog.hr




Stari zapeo za skalu. Malo pokleknuo. Ogrebao potkoljenicu. Koža tanka pa to odma raskrvarilo. Noge mu ionako ko u skakavca. Zovem ga, u šali, šjor bakalar. Samo šta se nije rasplakao. Da ga boli. Pa iskrvarit će. Treba li to šiti. Gledam i vidim samo malo taknuto. Za sekund sredila. Nit panike, nit potrebe za njom. A i ogrebotina neznatna. Godine čine svoje. Pa i male sitnice postaju krupnice. Rekla mu, na poštedi si. Izmamila osmjeh.

Vratilo me sjećanje u osnovnu. Prvi dan prvog polugodišta prvog razreda. Tko će više skala preskočit? Ekipa iz dvora skoro pa u olimpijskom raspoloženju. Ja najmanja. Najštrkljavija. I valjda najžilavija. Svi su odustali na petu skalu. A ja se sjurila niz svih osam. Dočekala na noge. Al, za vraga, desni zglob izletio. I zabolilo. Zabolilo do neba. Šepajući došla doma, a doma ni zuc. Ko će mami reć i još dobit baju jer u dvoru nisam bila dobra. Pa poslije ručka s njom i zaspala. Kad sam se probudila i htjela dignut, samo sam se skljokala. Na desnu nogu nikako stat. Raskrinkala me mama u trenu. Pa u naručje i hitnu ambulantu. Noga modra, otečena. Trodupla. Doktor okreće zglob lijevo, desno, naprijed, nazad. Meni suze u potocima niz lice. Boli do sedmog neba, al na svaki upit jel boli, ja vičem, ne boooliiii. Kost nacikla, noga u gips. Do kraja polugodišta.

Nije mene bolilo šta me bolilo. Nego je bolilo cijele praznike ostat kući. A u dvoru veselo, prepuno žamora, igre i dječjeg veselja. Eto, nije bol sve šta boli.

Sad gledam, krajem oka, svog Starog. I pitam se, hoću li jednom i ja, na najmanju ogrebotinu, radit dramu? Ne dramimo kad smo mladi i poletni. Kad mislimo da starost sustiže samo neke druge. A naša će još malo počekat. Prišla sam mu s leđa i poljubila ga u obraz.
Ti si moj junak, rekla mu. Al pošteda ti je samo do sutra. Neće bob izniknut po duhu svetom.
Doktorice moja, kako ti kažeš. Moje je da te slušam.

Cener!

toco1980foto.blog.hr

Poštovano čitateljstvo,

Na današnji dan, 24.2.2011., prije točno 10 godina, započeo sam s pisanjem ovog bloga, u svrhu promicanja fotografije, fotografske kulture, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti (koja često fotografima, ali i drugima zagorčava život)...

Nadam se da je blog do sada bio koristan, informativan, edukativan i zabavan.

lp

Toco1980

Ma što ja znam više

nachtfresser.blog.hr



Maloprije sam vidio komentar na fejsu kolegice Anabonni, tamo sam sad duže jer nema nadrkanih adminica ili admina, i odgovorio sam tamo, ovdje sam samo kao doajen bloga, jedino je pokojni knjigoljub imao više postova, no kod njega su bili uglavnom linkovi, a gospon Euro se ranije registrirao tako da mi ti novi samojebi nisu previše zanimljivi, al svejedno, treba registrirati njihovo postojanje.
Inače jako mi uspješno ide na fejsu komunikacija o šahu, s najuspješnijom igračicom bivše države koja sad živi u Njemačkoj sam dogovorio susret , kad dođe u Rijeku, živi u Stuttgartu, kao i neke blogerice, al više nisam siguran koje, jer sve žive u Njemačkoj, pa ne bih htio nešto fulati.
Lijep pozdrav svima, konačno sam fotićem gađao i na žensku osobu, sve su se počele potpuno neatraktivno oblačiti...

Creativa blog

hobbyanna.blog.hr


Kažu da je dobar početak pola posla
prošla sam fazu pripreme za početak blogiranja, bilo je uzburkano i uzbudljivo.

Čestit čovjek je uvijek početnik ( reče Marcial Maciel Degollado), reče i uteče

Ja sam ovdje početnica i
vrijeme će pokazati što sam željala, a što ostvarila :-)

Moram paziti na misli jer reče mudri Lao Tse: "Pazi na misli, one su početak postupka."

E pa kako bilo, meni se događa početak, sretan mi bio!

Dobrodošao svatko
tko zaviri u
ovaj blog!

divider-topshadow2

Zlo i naopako

yoda.blog.hr

Oštra probadajuća bol
koja kreće od kuka
- gluteusa,
kroz bedro s bočne strane noge
sve do stopala ne prestaje.
Sada se pridružila i bol s gornje strane bedra,
a polovica stopala redovito trne i dalje.
Išijas, ništa posebno.
Odmor pomogne, ali hodam uz bol. Sada redovito.
Dio vremena moram ležati jer ne mogu hodati zbog jake, oštre boli.
Nisam trčala od nedjelje.
To je sada stvarni problem.
Kažem prijateljici da ću snimiti kralježnicu, a ona jedro dometne:
Daaa, i što ćeš sa snimkom?
I u pravu je. To što ću imati dijagnozu i znati precizno što uzrokuje išijas neće zaustaviti išijas.

Moram jačati mišiće leđa, međutim ne mogu prestati trčati.

Do staze se vučem ko prebita mačka, prvih par kilometara je teško dok se ne zagrijem, a onda je sjajno.
Onda je fenomenalno
i divno
i izvrsno.
Onda je, onda je:
kako treba biti.
Kada stanem, završim s trčanjem opijena sam, ushićena i sretna. :D

Dok se tijelo ohladi, do kraja,
kreće bol koja ruši u krevet.
Užas.
Muž se ljuti, hoće mi zabraniti trčati. :D
Trčat ću ipak dok me ne oduzme.
Paralizira.
Ili što već.
Možda prestane?
Samo od sebe? :))
Trčati moram
i trebam
i želim.

Danas ću otići trčati.
Svoga tela gospodar.
Nema druge.

Prva

Druga


Stari drijenak

athropa.blog.hr

Zivim u maloj ulici, na rubu polja. Gotovo cijeli svoj zivot, osim onih par godina na fakultetu. Nekad su ovdje sve bile siroke ledine i sumarci. Vecine njih danas vise nema. Na tim ledinama igrala sam nogomet s vrsnjacima, radili smo kucice u sumarcima i verali se na drvece. Ledina nema, djeca se preselila u virtualan svijet. Ostalo je samo... Drvce, stari drijenak, na susjedovoj ogradi, gotovo nepromijenjen desetljecima.
Ovih dana cvate, jos jednom, ne mareci da su djeca odrasla, neka i otisla u tudjinu, da su polja pojela sumarke i ledine.

U njegovim krosnjama jos se skrivaju vrapcici, isto kao i prije dvadesetak godina. Kiti se svojom raskosi svakog proljeca. U ljeto daje trpke, tamnocrvene plodove. Najesen sara boje svog malog lisca.
U zimi, prekriva se bijelim ruhom. I tako desetljece za desetljecem.

Ponosno stoji ondje, tako usamljen. Prekrasan. Naizgled vjecan. Sad, prekriven svojom zutom raskosi, zeli dobrodoslicu proljecu.

Nema naslova

zinhof.blog.hr



COVER
JOHN DU CANN

Although John Du Cann had several singles in the late '70s with a strange power pop/new wave/hard rock melange, his most successful group by far was Atomic Rooster, for which he played guitar in the early '70s. Du Cann had a long and varied career before beginning his brief attempt to become a solo star, without ever becoming a name widely recognized by the international public. In the late '60s he had been in the obscure British psychedelic groups the Attack and Andromeda, both of whom have had material released on the sort of special-interest psychedelic reissues that only fanatical collectors of the style are aware of. In 1970, still known simply as John Cann, he joined Atomic Rooster, whose main man, organist Vincent Crane, decided to alter the organ-bass-drums lineup of their first album into an organ-guitar-bass trio. Du Cann was also the singer in Atomic Rooster, and played in a lineup with Crane and drummer Carl Palmer for nine months before Palmer left to join Emerson, Lake & Palmer. Atomic Rooster entered the British Top Ten with the album Death Walks Behind You, and a single, "Tomorrow Night," also went Top Ten in the U.K.; Du Cann claims he wrote this, although Vincent Crane got the songwriting credit. The third Atomic Rooster album, In Hearing of Atomic Rooster, was even more successful, as was the single "Devil's Answer," which made number two in Britain. At this point, however, Crane fired Du Cann. Du Cann then formed Bullet with drummer Paul Hammond (who left Atomic Rooster at the same time as Du Cann) who, after their first single, had to change their name to Hard Stuff since there was an American band also using the Bullet name. Du Cann subsequently worked as a songwriter, and replaced Gary Moore in Thin Lizzy. Then his manager changed his name from John Cann to John Du Cann. He got signed as a solo artist and started recording with Status Quo producer Francis Rossi, using a journeyman band including bassist John McCoy (later of Gillan), drummer Pete Kircher (ex-Honeybus and Cliff Bennett), and keyboardist Andy Bown (the Herd, Status Quo).

1 2

John Du Cann shot to fame as singer songwriter for Atomic Rooster and wrote European Hit single "Devils Answer". John though was at the forefront of music prior to Rooster and in the golden period of late 60's onwards he fronted/formed a number of memorable bands including Attack, Andromeda, Bullet and Hard Stuff before having a surprise solo UK hit single in 1979 with "Don't Be A Dummy". Sadly John died in September 2011 just as he had completed the remastering and artwork of the two Hard Stuff albums released November 2011 on Angel Air but not before he had given instructions to Jeff Perkins to write the sleeve notes to his Anthology (a term he felt was overused hence the title "The Many Sides Of") and compiling the track listing and creating the cover artwork for this release.
Download: https://ydray.com/get/l/Wa16141506577742/SqNP4XwIm2V

https://disk.yandex.ru/d/KwzL9w-dRLa5GA

Srijedarije

mikitarije.blog.hr


(izvor fb stranica BizarroComics)


Čuđenje i znatiželja...

dinajina-sjecanja.blog.hr






Čuđenje i znatiželja… titrav nespokoj u kojem pronalazim mir… volim postavljati pitanja sebi i drugima… iako mnoge riječi koje izgovaram nemoju određeno značenje volim se igrati riječima… iako su neka osjećanja neopisiva i neizgovoriva volim se čuditi toj bezimenoj bujici nutrine… često pokušavam prevrednovati ustaljene vrijednosti… važem težinu misli… mjerim kakvoću sanja… određujem količinu osjećaja… kakvoća je vrijednija iako je njena vrijednost često nemjerljiva, a količina se pretače u znakove putanje među polovima nutarnjeg neba… među sazviježđima se vrtlože sjećanja… uspoređujem njihova značenja… neka odbacujem… neproduktivna su… kovitlaju minus i minus i rastaču se u sjene koje nestaju dotaknute svjetlosnim zrakama… volim ovojnice koje svjedoče snagu magneta… iskre energiju… sjedinju minus i plus u protočnost valova i čestica nutrine… čudim se toj ljepoti koja šalje misli u nedohvatne daljine i vraća mi predivne slike nepoznatih krajolika… nedotaknutih istina… kada zaronim u podmorje dodirujem santu leda… otapam zatomljena osjećanja… dozvoljavam im da me vrate u dane tugovanja i duševne boli… pristajem na raspadanje čestica postojanja… na nestajanje u znatiželji i čuđenju …





U beskraju mogućnosti koje nam mozak svojim neprekidnim radom nudi, leži i tajna onoga što nazivamo ljudskom naravi, karakterom, duhovnošću.
U glavi nastaje ljubav, mržnja, sjećanje, tu nastaju tuge i strahovi, pamćenje, spoznaja i doživljaj, kaže nova znanost o djelovanju mozga izaziva čuđenje i potiče me na razumjevanje te izjave.





Gdje je vjetar što mi mrsi kosu, vani ili u mojoj glavi?
Šta mi osjećamo kada milujemo dragu osobu, svoje dlanove ili je to pak njegova koža?
Šta osjećamo kada nam se usne spoje?

Jedna zvijezda padom
dotaknu tišinu
Tvoje usne dio mene,
ruke u klupku neznanja
zapletoše stvarnost u
klupko snova.
Kao ljetna kiša
kapala su milovanja
tvoje usne
ozon sreće,
a nebom je klizila ponoć
šireći miris
navlažene svile.

Gdje se nalazi okus čokolade? U čokoladi samoj ili u mojoj glavi? Zašto ne volim čokoladu? Zbog njenog okusa ili zbog neke nove sklopke nastale okusom čokolade u mojoj glavi?

Noćas je vjetar odsvirao requiem
ugasio zadnji lumin na oltaru želja
i prosuo pepeo nedosanjanih snova.
Noćas sahranih boli
na groblju bezimenih osjećaja
na horizintu kliknu zora
slaveći Fenixov let.

ne volim suhoparnosti i jednoumlja… u njima nema čuđenja i znatiželje...isprazno nabrajanje osjećanja bez pokrića… bez vatre početka… bez kronologije porijekla… bez išta u postojanju ništa… horror vacui… zamrznuta uvijek ponavljajuća praznina… volim čuđenje i znatiželju, taj titrav nespokoj u kojem pronalazim mir…

Izazvana čuđenjem i znatiželjom najveća revolucija dvadeset i prvog stoljeća će se događati u ljudskoj glavi... rekli su znalci.

Dijana Jelčić


Cvetić…

mecabg.blog.hr


Doputovao sam iz Belgije pod nekim zvučnim imenom. Mora da sam ilegalno došao jer nisam imao ni putovnicu ni ovo sad moderno PRC…

Ne znam šta sam čekao tri godine pod zemljom, ali sad sam gvirnuo… I ne dopada mi se ono što vidim…
Da li sam šafran, ili moj jesenji brat Crocus biflorus?? Možda sam samo pobrkao lončiće…

Zdravi vi meni bili...
Macama ističe pomalo njihova jurnjava, pa će i drugi moći malo mirno spavati…

Ne volim smiraje

agava505.blog.hr


...ne volim smiraje
tada se događa nešto
od čega čovjek stari

volim jutra svježa, bistra
tada mi je duša prozirna i čista

lutati mogu hodnicima mirnoće
ploviti horizontima dana
milovati korake tvojih prstiju
ispisivati tvoje ime u pijesku...


moj drugi blog...
https://blog.dnevnik.hr/hobbyanna

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum