Sve kategorije po listama
19
pet
12/25
KAD SE VATRA GASI ?
komentatoricamicaa.blog.hr
" Ima mladih staraca kao što ima puno i starih mladića. Starost čovjekova odista počinje tamo gdje svršava njegovo oduševljenje. Čovjek koji ne može da zatreperi, oduševljen za neku ideju ili za neku ličnost, star je i mrtav. Mladost, to je prije svega sveta vatra.
Samo onda kad se ta vatra ugasi, treba leći i umrijeti."..........J. Dučić
divne su sve varke za koje smo mislili
da su istine
a sad su oko nas mrtvo lišće
zima zimnija od stvarne zime
a mjeseci se vuku sporo kao kroz blato
ni osmijeha nema jer ostade zarobljen u nekim
dalekim danima
i tako...
nestale su noći u pouzdanim rukama
i tinjajući prestaje vatra
a mi ?
gledajuć' u zadnji žar
očekujemo još jedno sutra
U ritmu tam-tam
modrinaneba.blog.hr
Včasih hodim v soncu, drugič v dežju.
Srečujem ljudi ki so kot utrinki,
nekateri močni, drugi šibki.
Le eno pravilo velja za vse:
Upanje umre zadnje in upanje je močno
Foto: moja osebno
IŠIJAS
sewen.blog.hr
Opet se samnom išijas tuži,
Pa me steže pa me zgrabi...
Dani su kraći, a sa njim duži,
Ne znam koje trikove rabi,
Al osjećam svaki tren s njim
Osjećam, nema spasa do noža,
Sad znaš kako dane provodim.
Trni mi cijela zadnja loža.
Ovo sam zgrabio zbog fizikale,
Nije nasljedno i zarazno nije.
Kiropraktičara trebam bez šale,
Peru Makedonca što prije!
On me jedino spasi od toga,
Miran sam barem šest mjeseci,
Nazvat ću svoje jer nemam broja
Nek me naruči, odmah mu reci!
O FEMINISTICAMA
tignarius.blog.hr
Jeste li primjetili (kao profesor Havel) da su sve te feministice ružne babe.
Meni je jasan njihov bijes i prema zgodnim ženama kao i prema svim muškarcima, na ove prve su ljubomorne a ovi drugi ih ne šljive..
Sad pogledajte niz naših ljepotica; Maja Sever, M.Taritaš, R.Borić, K.Peović, S.Benčić, D.Orešković, .......one glupače iz SDP (ne znam imena..jedna se preziva Ahmetović)
A vidimo da su Istanbulska i Zakon o femicidu, drastično smanjili nasilje nad ženama!
A evo što kažu mudraci iz Mudrih izreka 31....možda to i Uziniću smeta, pa se i on bori za prava glupljih, ružnijih i ugroženih, ugroženih od sebe!
IX. PJESMA O VRSNOJ ŽENI
Tko će naći ženu vrsnu?
Više vrijedi ona nego biserje.
11 Muževljevo se srce uzda u nju,
i blagom neće oskudijevati.
12 Ona mu čini dobro, a ne zlo,
u sve dane vijeka svojeg.
13 Pribavlja vunu i lan,
i vješto radi rukama marnim.
14 Ona je kao lađa trgovačka:
izdaleka donosi kruh svoj.
15 Još za noći ona ustaje,
i hrani svoje ukućane
i određuje posao sluškinjama svojim.
16 Opazi li polje, kűpi ga;
plodom svojih ruku sadi vinograd.
17 Opasuje snagom bedra svoja,
i živo miče rukama.
18 Vidi kako joj posao napreduje:
noću joj se ne gasi svjetiljka.
19 Rukama se maša preslice
i prstima drži vreteno.
20 Siromahu dlan svoj otvara,
ruke pruža nevoljnicima.
21 Ne boji se snijega za svoje ukućane,
jer sva čeljad ima po dvoje haljine.
22 Sama sebi šije pokrivače,
odijeva se lanom i purpurom.
23 Muž joj je slavan na Vratima,
gdje sjedi sa starješinama zemaljskim.
24 Platno tka i prodaje ga,
i pojase daje trgovcu.
25 Odjevena je snagom i dostojanstvom,
pa se smije danu budućem.
26 Svoja usta mudro otvara,
i pobožan joj je nauk na jeziku.
27 Na vladanje pazi ukućana
i ne jede kruha besposlice.
28 Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju,
i muž njezin hvali je:
29 »Mnoge su žene bile vrsne,
ali ti ih sve nadmašuješ.«
30 Lažna je ljupkost, tašta je ljepota:
žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu.
31 Plod joj dajte ruku njezinih,
i neka je na Vratima hvale djela njezina!
Moje jutro
agava505.blog.hr
Ne znam sebe razliti u bojama i stihu
kad to netko poželi,
kad mi kaže: piši mi pjesmu....
zanijeme sva čula, a ja ostanem ukopana,
sidrena i zaključana u sebi
izgubim slobodu i tlo pod nogama
postoje oni samo moji trenuci, samo moja sloboda
samo moja skladnost, liričnost,
romantika s prizvukom jutarnje čežnje
nema ljepšeg trenutka
od tamne noći koja prelazi u svjetlost dana....
tada, ja, slobodna i sama
pustim slobodi na volju i živim svoj san...
riječi u slapu poteku
duša punim plućima diše
a srce.....eh to srce
njega da mi nema
ja nikada ne bih imala riječi
za početak nove pjesme....
***
Moje jutro,
predah na
dlanovima pospanosti
svoje snove zori.
riječi polako se bude,
skidaju sa sebe
odjeću noći,
čežnja se rađa
za poljupcem sunca,
i želja misli
da mu se
u zagrljaj bace....
zavjesa lebdi,
u kutak srca,
sunce viri
svjetlo i sjenka
tajanstveno plešu
vrijeme se neumorno vrti
u čekanju je zaustavljena
neispričana priča
spoznajom zlatne
svjetlosti života
do iskrenja
zvijezda.
Slava
stella.blog.hr
Vreme je za slavlje porodice. Zaštitnik naše porodice
je Sveti Nikola.
Znamenja slave su: ikona, žito, slavski kolač, sveća.
Slavi se od jedan do tri dana, zavisi koliko je gostiju
planirano u kom prostoru. Danas malo ko ima ogromnu
slavsku sobu u kojoj može odjednom da usluži sve.
Kakav je jelovnik za Sv.Nikolu? Posni. Dakle, pite
prazilukica i šampinjonka. Prebranac. Salata od
ribe i praziluka
Riblja supa, morska. Za glavno jelo riba u saftu
i lignje, specijalitet kuće.
Od kolača sve što domaćica stigne da spremi.
Za slavu su tipični sitni kolači.
Završi i ovaj tjedan nekako hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Pita učiteljica malog Pericu:
– Koja je razlika između muškaraca i žena?
Perica ustane i počne ovako:
– Učiteljice, koji vi broj cipela nosite?
– 38.
– A vaš muž?
– 44.
– Eto vidite, razlika je među nogama!
Zašto je muž stavio svoju sliku na noćni ormarić?
Da bi uvijek mogao pružiti supruzi nešto
što ju uspava brže od bilo kojeg lijeka.
Zašto se muškarci brže ožene nego žene?
Zato što žene razmišljaju o svemu,
a muškarci samo o ženama.
Kako muž zna da njegova žena želi nešto?
Kada kaže “ne treba mi ništa”.
Kako muž zna da je njegova žena ljuta?
Kad njezin šutnja postane glasnija od njegove buke.
Zašto muževi ne smiju praviti šale o supruginom izboru?
Jer su oni dio tog izbora!
Žena pita muža: “Ako bih se izgubila, tražio bi me?”
Muž odgovara: “Ne brini, ja uvijek nalazim svoje probleme.”
Razgovor kratak s Đipitijem Čatom
radivjetra.blog.hr
Čat Đipiti: Što je smisao života?
Mariano Aureliano: Spojiti osnovnu svijest s duševnim elementom.
ČĐ: Što je duševni element?
MA: Bog u nama. Dakle, sve dobro, lijepo i istinito na nekoj razini postojanja, u mjeri u kojoj je to moguće za tu razinu.
ČĐ: A što je osnovna svijest?
MA: Svijest svemira, univerzuma, kakogod. Ona je u atomu, kamenu, biljci, kukcu, kurcu, gmazu, ptici, sisavcu itd. Ona je isto što i postojanje. Kao što se postojanje ne može zanijekati, tako se ne može ni osnovna svijest.
ČĐ: I kako se spajaju osnovna svijest i duševni element?
MA: Kroz trenje. Nikada kroz ugodu. Ugoda može biti nagrada ili odmor, ali ne i evolucija. Jednom je neki autor (Joseph Campbell?) rekao da ego duševnu evoluciju doživljava kao uvredu za uvredom. To znači: čitav je ovaj svijet, i cijeli naš život, prepariran (pripremljen ili opremljen) tako da uslužuje imperativ duševne evolucije. Pritom, upravo o našoj duševnoj evoluciji ovise duševne evolucije svih razina života ispod nas, dakle životinja i biljaka itd., što znači da ne smijemo zakazati, da moramo biti iznimno odgovorni prema tom svetom zadatku.
ČĐ: Kako su točno povezani pojmovi trenja i evolucije?
MA: Često se u tu svrhu koristi slika školjke bisernice koja stvara biser samo zbog iritacije morskoga pijeska. Naravno da bol i patnja sami po sebi ne moraju i često nisu evolutibilni, u današnje vrijeme gotovo da prevladavaju slučajevi kod kojih oni prije degradiraju osobnost nego što je prosvjetljuju, pa ipak, gledano kroz jedan puno širi rakurs, sama suština frustracije ili nezadovoljstva (a postoje svjetovi u univerzumu gdje je frustracija strukturalno i esencijalno nemoguća) ima za učinak buđenje osnovne svijesti prema svojoj polarnoj suprotnosti, dakle prema duševnom elementu. To znači da u konačnici nema frustracije, patnje, nepravde ni zločina koji neće imati svoju punu božansku kompenzaciju, jednoga dana, na razne načine, ovisno o modalitetu. Jednom sam negdje pročitao, i naravno da ne tvrdim da je to istinito, kako će duša, čija je jedna od osobnosti bila Adolf Hitler, u nekoj budućnosti biti uzvišeni Avatar, Bogosilaznik, upravo zbog enormne, kompleksne i nepredočive patnje kroz koju će ta duša morati proći zbog grijeha te jedne osobnosti. Dakle, u Božjemu svijetu nema ni osvete ni osude, postoji samo srazmjerna reakcija na učinjena djela i srazmjerna kompenzacija patnje. Pa ako će duša Adolfa Hitlera morati silno i mučno patiti, po nužnosti će tada, nakon onog što je u religijama poznato kao iskupljenje, dobiti i jednakovrijednu kompenzaciju. Meni to ima smisla.
ČĐ: Koje su daljnje reperkusije takve ideje ili takvog razmišljanja?
MA: Da nitko, zapravo, nije kriv, da su krivda i pravda ljudski, a ne Božji koncepti, da pojedina osobnost sama po sebi uopće nije biće, već samo kompleksan kompjuter načinjen da služi duševnoj evoluciji bića koje postoji u pozadini. Velik je privid da osobnost vlada bićem, privid ravan onome gdje mislimo da Mjesec putuje kroz oblake, iako je upravo suprotno, oblaci su ti koji se kreću. Kada duboko grešna i prividno veoma insuficijentna osobnost umre, nad njom se uzdiže superiorna božanska duša koja svoju upravo završenu osobnost ne gleda u kodovima grijeha, greške, nedostatnosti ili neuspjeha, nego u božanskome osvjetljenju Postignuća "spajanja osnovne svijesti s duševnim elementom". I što je veći taj prividni neuspjeh, taj prividni užas ili jad ili bijeda, to je veći i moćniji jedan budući učinak spajanja osnovne svijesti i duševnog elementa.
ČĐ: Što je s ateistima nasuprot vjernika?
MA: Osobno, onako intimno za sebe, ne vjerujem naročito u tu podjelu. Kao što vjernici uglavnom to nisu osim deklarativno, tak isto ni ateisti uglavnom to nisu osim deklarativno, tj. osim na razini površinskog talasanja misli, na razini društvenoga dogovora što o sebi volimo misliti u odnosu na neku drugu kategoriju ljudi koju smatramo glupima, zatucanima itd. Da Crkva tijekom cijele svoje povijesti nije bila toliko isključiva, dogmatična, nasilna i plitka u nuđenju odgovora na ontološka pitanja, ne bi ni približno bilo tolike i takve reakcije u vidu ateizma i, na koncu, materijalizma koji upravo rapidnom brzinom uništava i čovječanstvo i sav život na planetu. Stupidnost klerikalizma proizvela je čudovište materijalizma. Nije moralo tako biti. Crkva danas nije niti će ikada u budućnosti biti svjesna svoje enormne odgovornosti jer ako bi je uistinu postala svjesna, morala bi se trenutačno samoukinuti. Papa Franjo, nadbiskup Uzinić i njima slični tek krpaju trulu torbu, i ma koliko zvučali dobro, lijepo i mudro, nisu se u stanju zaista odmaknuti od svoje pozicije i uloge i sagledati punu istinu Katoličke crkve, kršćanstva i svih drugih religija koje danas postoje u svijetu.
ČĐ: Zašto tako misliš?
MA: Zato što sama suština svih religija promašuje osnovnu bit ili istinu postojanja: da je čovjek kao božansko biće mjera svih stvari, a ne sustavi, religije, vjere, sljedbe, zakoni, dogme i norme koje proizlaze iz njega. Dakle, ne postoji Isus Krist kao jedini Sin Božji nego su svi ljudi Sinovi Božji i sav je život na planetu dijelom tog Sinovstva. I ne postoji Bog Otac kao odvojen od Svojega Stvaranja, nego su svaki čovjek i svako biće u svojoj suštini taj Bog Otac. A Duh Sveti nije nego Univerzalni Um koji je prisutan u umovima svih bića, u čovjeku mnogo više nego u životinjama. Tzv. ženska priroda božanstva pojavljuje se kao Kali, Lakšmi, Šakti, Parvati, Guanyin, Gospa/Bogorodica itd., a naročito zbog nadolazećega doba kojim bi trebao vladati upravo taj Ženski Princip ljubavi, mudrosti, suosjećanja, primanja Milosti s Nebesa (viših razina postojanja), izgradnje novog svijeta i nove civilizacije na ruševinama stare.
ČĐ: Ne čini se izglednim, kako sada svijet izgleda, da bi se to uskoro moglo dogoditi.
MA: Da, to je istina. Međutim, čovjekov je um dijelom planetarnoga i zato se sve doslovno može promijeniti u sekundi. Mindset ni blizu nije toliko čvrst ili stabilan koliko mi volimo vjerovati, bez obzira na to što se kod većine ljudi on uglavnom ne mijenja desetljećima. To znači: povodljivi umovi milijardi ljudi doslovno u nekoliko sekundi mogu sasvim promijeniti svoj način mišljenja, svoj svjetonazor i svoje obrasce emocionalnoga odgovora, a da te promjene uopće ne moraju biti svjesni, osim tek rudimentarno. Jer upravo tako funkcionira naša mentalna svijest: svaki put kad saznamo nešto novo, kad preuzmemo u svoj sustav neko novo vjerovanje, kad osjetimo neku novu emociju itd., mi to u djeliću sekunde reinterpretiramo kao da je to naš uobičajeni mindset. Osim, dakako, kod veoma svjesnih ljudi, koji znaju kad god im se dogodi takva promjena u umu.
ČĐ: Ako bi se zaista dogodila takva jedna iznenadna promjena mindseta čovječanstva, što bi to značilo za pojedince?
MA: Moglo bi biti da fizička tijela mnogih, možda čak i milijardi, neće biti u stanju "obraditi" tu promjenu mindseta svojih "vlasnika". To bi moglo značiti da će milijuni ili čak milijarde ljudi umrijeti u relativno kratkome roku, jednostavno zbog toga što će umovi tih ljudi doživljavati stvari na puno višoj vibraciji nego što njihova tijela mogu podnijeti. To, dakle, ne bi bila kazna ili odmazda nad grešnim čovječanstvom već samo i jedino nepripremljenost fizičkih tijela za više energije. Banalno, ali istinito. I ovdje nema mjesta za religijske interpretacije koje vazda odvajaju zle od dobrih, pogane od pravovjernika, ateiste od vjernika itd. Bog, koji svi mi jesmo, apsolutno se ne bavi ni jednom jedinom temom kojom se bave religije. Ni jednom jedinom. U Bogu postojimo jer jesmo Bog/Božica, dakle ne treba nam ni jedna jedina verbalizacija. Bilo bi dobro kad bismo mogli zaboraviti riječi/misli i ostati u Sebi.
Dan 1395.
ap-placenici.blog.hr
Slika: https://t.me/the_Right_People/60168
Od zadnjeg velikog napada na elektroenergetski sustav Ukrajine, Odesa je i dalje bez struje bez izgleda da će je dobiti do kraja godine. Rusi su od tada smanjili intenzitet rada sa DOS-ovima, dok Ukrajinci lansiraju dvostruko, pa čak i trostruko više bespilotnih. Rekord su oborili 16.12. kad Rusi javljaju obaranje 545 bespilotnih letjelica u protekla 24-sata. Poneka bespilotna letjelica se ipak uspije probiti kroz Rusku PZO. Tako se nakon napada u noći 17./18.12. na aerodrom Belbek na Krimu, SBU pohvalio s oštećenjem ili uništenjem najmanje jednog MiG-31, Pantsir-S1 uz par radarskih antena. U tim razmjenama bespilotnih sustava, ipak gore prolazi Ukrajinska strana. Izgleda kako je opremanje Gerana s IC vođenim raketama zrak-zrak R-60M omogućilo prvu zračnu pobjedu nad helikopterom Mi-24PU1. Ako ga MORF danas potvrdi, bit će to prvo obaranje letjelice s ljudskom posadom od strane bespilotnog sustava i ujedno 284 uništeni helikopter UAF-a. Za to vrijeme u zemaljskim borbama oslobođeni su ili zauzeti (ovisno o perspektivi) Peščanoj i Gerasimovka u Dnjepropetrovsku, Mirnograd u DNR, te Novoplatonovka u Harkovskoj regiji. Uz to nastavljaju napredak kroz Gualipole, kroz Konstantinovku, oko Siverska i odbijaju UAF-ove napade na Kupjansk.
Karta: https://t.me/RVvoenkor/105906
Iako će se za vikend održati Rusko-Američki pregovori u Miamiju, već sada može biti jasno kako će odbijanje povlačenja UAF-a iz DNR od strane Zelenskoga biti nepomirljiva točka. Zbog čega će naš hrabri Zeko još malo ostati na vlasti, a rat će se vjerojatno nastaviti kroz zimu do proljeća i nove rasputice. Uz nove gubitke ljudstva i teritorija. Europska birokracija za to vrijeme pokušava iznaći način financiranja Ukrajine kroz sljedeće dvije godine. Ako unatoč jasnom protivljenju najmanje sedam članica EU nekako prođe otimačina Ruskog novca u njihovim bankama, uslijedit će Ruski odgovor težak 127 milijardi Eura. Kakve to može izazvati potrese ne tržištima kapitala tek moramo doznati. Za to vrijeme ne stišava se ni zveckanje oružja oko Venecuele, iako za sada sve ostaje na Donijevim postovima na njegovoj društvenoj mreži Truth. Gdje je nedavno priznao kako to u biti nema veze s drogom, nego on želi vratiti otetu naftu Američkih korporacija u Venecueli. Koju pak "zli Madurov režim" prodaje ispod cijene Kinezima i tako finacira svoju državu. Začudo od dežurnih moralista iz EU kokošinjca izostale su reakcije na tu najavu kršenja međunarodnih zakona.
Slika: Pobi
Bez mogućnosti utjecaja na navedena zbivanja na svjetskoj sceni, opet smo krenuli na Banovinu s namjerom punjenja zamrzivača. Izlazimo na čeke još za vidjela i kako riječ kaže čekamo izlazak divljači. Čim se smračilo Pobiju pod čeku izlazi troje nazimčadi. Vidim ih i ja sa termalnim osmatračem sa druge čeke, ali su mi predaleko za hitac. Kad su krenuli prema šumi napokon odjekuje. Tipkamo se i kaže nije palo. Šalje mi snimak sa IC optike i piše kako je čekao da mu se dva preklope, pa da s jednim hicem odradi oba. Odgovaram poslovično - Bolje jedan u zamrzivaču, nego dva u šumi. Kaže - Istina, ali sad je kasno. Tako je to u lovu gdje imaš najčešće sekunde za donijeti odluku. Nakon još par sati čekanja zaključujemo da se neće vratiti i idemo u pregled terena. Ne nalazimo ništa, ali odlučujemo pretragu terena ponoviti kad se razdani uz pomoć njegovog Bavarskog krvosljednika. Koji je ujutro pronašao mirisni trag svinja, kretao se po njihovom tragu u krug, ali krvni trag nije pronašao. Znači promašio je. Pouka izvučena, bar što se mene tiče. Prihvati ono što ti se nudi, kad ti se nudi. Dok se WW3 nastavlja...
Slika: Manga
18
čet
12/25
Mate
konobarica123.blog.hr
//Ako u Gradu Rijeci postoji glas razuma onda je to glas riječkog nadbiskupa metropolita Mate Uzinića. Monsinjor Mate Uzinić nije konfliktan, ali nije niti plah čovjek. Govori mirno, kad treba kaže ono što misli bez obzira koliko to bilo nepopularno, ne mora vikati da bi ga se daleko čulo, da bi njegov glas odjeknuo u javnosti. Ono što mu donosi jednu posebnu dimenziju je duboka empatija, u središtu njegovih nastupa uvijek je čovjek – ranjen, izgubljen, marginaliziran. U tome je dosljedan, jer on ne teoretizira o ljudima, on govori za njih. A kada govori, ne čini to hermetično, Mate Uzinić vjeru prevodi u jezik svakodnevice. Kao čovjek koji se ne boji ranjivosti, koji je spreman priznati ograničenja Crkve, propuste institucija, pa čak i svoje dvojbe, nekako se čini itekako pozvanim progovoriti o svim malformacijama s kojima se društvo u posljednje vrijeme susreće, o porastu nasilja, atmosferi straha, o sve izraženijim podjelama. Jer riječki nadbiskup je mostograditelj koji svjesno pokušava smiriti polarizaciju, spajati svjetove – konzervativce i progresivce, vjernike i ateiste, Crkvu i društvo. U tome je ponekad usamljen, ali ustrajan. I dokazao je to više puta, posljednji put nakon što je skupina maskiranih huligana pokušala na Zametu napasti mlade karatiste i karatistice iz Srbije zato što su – iz Srbije.//
//Imam dojam da su u našem društvu problem i stranačka pogodovanja. I pritom ne mislim samo na vladajuću stranku. Svi između sebe imaju nekakve dealove, ako želite dobiti nekakvu poziciju možete je dobiti samo ako pripadate nekoj stranačkoj opciji, koja onda tako dijeli snagu, interese i utjecaj. Sjećam se da je bilo ljudi koji su bili kandidati za namještenja u banalnim institucijama, a mogli su postići samo to da budu v.d. ravnatelji, stvarni ravnatelji nikada nisu mogli postati jer nisu imali stranačku iskaznicu. To je jako problematično, to sve skupa pogoduje problemima našeg društva, a sve to pokazuje da je naše društvo bolesno. Dakako, posljedice su i ove stvari koje se događaju, opća apatija u društvu, a onda i širenje nasilja. Od onog obiteljskog, preko vršnjačkog, navijačkog do nasilja prema manjinama i strancima.//
Izvrstan intervju Kristiana Siroticha za portal Artkvart sa riječkim nadbiskupom msgr. Matom Uzinićem možete pročitati na poveznici:
https://artkvart.hr/mate-uzinic-moramo-se-vratiti-razumu-vjera-nikad-nije-bila-protiv-ljudi-ona-je-uvijek-za-covjeka/
U ovim suludim vremenima pravi melem.
Živili!
Život s mačkicama
teutinaljubav.blog.hr
Za razliku od moje Drage, ja nikada nisam imao neko posebno iskustvo s mačkama. Znao sam u klubu pomilovati mačke, no to je bilo to i ništa više, nikakova posebna maženja. Draga voli mačke i imala ih je prije dok je bilo prilike. Za vrijeme šetnji zaustavljala bi se pored svake mačke i pokušavala ih barem podragati.
Kada smo kupovali stančić u Osijeku računali smo s time da imamo kakvu mačkicu. Prilika se pružila upravo za rođendam moje Drage prošle godine. Jedan par je dijelio mačiće iz okota. Pogledao sam u transporter i prišao mi je mačić. Isti tren sam osjetio da će biti naš. Teško je opisat iznenađenje i veselje moje Drage kada je vidjela poklon. Mjesec ili dva nakon toga djeca naše susjede na poklon su od oca (rastavljeni roditelji) dobila mačkicu. Osim kratkotrajnog veselja mačkica im uskoro nije bila ništa više od povremene igračke. Vidjeli smo i koliko je nebrige oko nje. Uskoro je malena počela dolaziti k nama. Čak je jedan dan kada je ostala sama u kući, skočila s prozora na katu da bi nam došla. Bilo je normalno da ju posvojimo i tako je naš Roki dobio jednako staru sestricu.
Umjesto da ih čuvamo zatvorene u kući naučili smo ih na slobodu u našem vrtu. Sada su svi vrtovi i sva stabla njihovo carstvo. Danju su vani a naučilli smo ih da poslije večere ostaju doma do jutra. Na njihovoj slobodi mogu im zavidjeti sve kućne mačke.Proljetos nam je počeo, uplašeno, prilaziti sivi mačak, mršav i bilo ga je tužno gledati. Navodno mu je umrla gazdarica pa je ostao sam. Postupno je stjecao sve više povjerenja i dolazio je na hranu naših mačaka. Sada je to krasan veliki mačak, bezgranično mazan. Noću je vani, sam traži da ga pustimo, a danju spava kod nas.
Hranimo ih najboljom mačjom hranom i dlaka im je prekrasna meka i nježna.
Zanimljivo je vidjeti kak se naše mačkice ponašaju kao mačja obitelj u prirodi.
Roki. Pravi otac obitelji. Leži sa strane i obično spava.Voli da ga mazimo ali samo tamo gdje nam on to dozvoli, Nikada u krilu ili naručju. Kada ga vidimo kako protegnut leži na komodi ili na krevetu pojeli bi ga od ljepote. Spava nam do nogu na krevetu a pred zoru približi se na rukohvat da ga možemo milovati.
Miki tigrica. Prava mater u obitelji. I kada spava stalno je na oprezu, stalno joj uši rade kao radari. Pazi na vratima tko ulazi u kuću pa se sivko teško usudi uči dok je ona na straži.Kakova je to maza! Dođe k meni u naručje pa me ljubi ili spava na grudima kada legnem na trosjed. Kada legnemo spavati uvuče se među nas u toplo, u zagrljaj. Njeno predenje najljepša je uspavanka. Vani je prava lovica. Kada uhvati guštera, pticu ili miša donese ih da se pohvali i da se i roki igra ili pojede pticu ili miša.
Sivko. Preslika onoga što se dešava u prirodi. Nastoji biti prihvačen kao dio obitelji. Kao da nam je zahvalan što smo ga prihvatili prava je maza. Sjedne pred nas ili nam skoči u krilo da ga mazimo. Najviše voli spavati u mojoj stolici i samo čeka priliku kad se dignem.
Toliko nam ljubavi pružaju, tako su nam ispunili dom da ne možemo zamisliti da ostanemo bez bilo koga od njih.
7 dana do Božića
kockavica.blog.hr
Mlijeko se pije s rukavicama,
rukavice spavaju u krevetu,
i strašno je ,
zbilja jako strašno,
kad palac neće ući di mu je mjesto,
a oblačiš rukavice deset puta dnevno.
Nastavimo...
Došli smo do novih saznanja.
Brgljez se rijetko pojavljuje
najčešće oko Božića,
(taj fenomen još ostaje nerazjašnjen)
ima specifičnu prehranu,
ne naročito bogatu,
štoviše pomalo bezličnu,
(vidjeti slikovni prikaz)
al pretpostavka je
da to ima veze sa obitavalištem
i zimskim periodom.
Moguće je da ljeti
dere još toplo meso
s kostiju nedužnih stvorenja,
i na taj način osigurava
dovoljno presudno važnih zaliha
za zimski period,
međutim,
dok ga ne ulovimo na djelu,
nećemo donositi sudove.
Kažu da 'tica nije poso,
pa neće uteć,
al sumnjamo u tu tvrdnju,
jer kod našeg subjekta,
upravo je bijeg,
bježanje,
lutanje,
izbjegavanje,
jedna od značajnijih karakteristika.
Stoga,
s mjerama opreza,
strpljivo i neprimjetno,
nastavljamo proučavanje.
u predvorju sna
potok42.blog.hr
na granici dana kada tijelo oklijeva,
dok se koleba i pluta
u predvorju pada u san,
buka uma - unutarnji glasovi,
nemiri, odjeci vremena, tajni putokazi,
prizori na mentalnoj pozornici,
zagonetke srca, cvjetovi naše krvi -
ometaju odlazak u izmaglicu jave.
a treba samo umotati misli u tišinu,
prigušiti sjaj u potoku svijesti,
oglušiti se na priče što lebde.
Novi mobitel
dusakojaluta.blog.hr
Novi mobitel me pretvori u hibrid, pola malo dijete koje skače od sreće jer ima novu igračku, pola starica koja mrmlja „šta su ovo opet promijenili “ i traži naočale koje već nosi.
Danima ga namještam s ozbiljnošću kao da upravljam nuklearnim reaktorom, palim „wow“ opcije koje mi ne trebaju ni u ovom ni u sljedećem životu, a onda ih više ne znam ugasiti jer nemam pojma gdje sam ih našla ni što sam uopće dirala.
Sve je uključeno, sve nešto zuji, iskače, vibrira i obavještava me o stvarima koje me nimalo ne zanimaju, ali ne daj Bože da propustim onu jednu notifikaciju koja mi stvarno treba.
Svakih pet minuta trčim mužu da mu pokažem nešto „nevjerojatno“, on kimne glavom onim pogledom čovjeka koji je shvatio da je ovo sad njegov život, a ja se vraćam mobitelu uvjerena da sam ga upravo savršeno sredila dok pet minuta kasnije ne shvatim da mi je sve poremećeno i da nemam pojma zašto.
Na kraju imam osjećaj da je mobitel pametniji od mene, da me potajno osuđuje i da će me jednog dana zaključati iz vlastitog života. Ali hej, barem ima opciju da mi plešu srčeka po ekranu kada me dragi nazove.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr