Potok42

petak, 23.01.2026.

logoraš ili oblomov

otvara priču o književnosti gulaga,
o solženjicinu, šalamovu, štajneru,
jevgeniji ginzburg, marčenku, zatvorenicima.

ima razumijevanja za ivana denisoviča šuhova,
čovjeka koji zna kako živjeti
kad je život sveden na minimum.
logoraš, tvrdi mi, može preživjeti gotovo sve,
ali samo ako sačuva unutarnji red
u potpuno poludjelom vanjskom svijetu.

ne znam za tebe, kaže,
ali ja sam logorski zatočenik.
na ulici jedem paštu
s malo naribanog sira,
a pored mene su prošla
dva auta talijanskog modnog dizajnera;
u jednom je bio on,
a u drugom njegovi psi.

pomislio sam da on nije osuđeni ivan denisovič,
nego umorni oblomov
koji traži opravdanje
za svoj nedostatak volje.