Baš dobro da si uzeo dva sasvim suprotna lika : Oblomova i sveprisutnu oblomovštinu čak i danas i Denisoviča, kao simbol patnje i trpljenja izazvan izvana. I Oblomov trpi sebe u svoj svojoj inerciji i nemoći : on je ovdje simbol voljne paralize, čovjeka koji može, ali ne čini — i koji upravo u umoru, melankoliji i samopromatranju traži opravdanje za ne-djelovanje .
A znaš li što je utješno iz sadašnjeg rakursa : da smo većina razmnoženog Oblomova jer su mnoge okolnosti potencirale našu nemoć.
23.01.2026. (22:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
Logoraš zna preživjeti, navikao je on na sve.
23.01.2026. (18:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eh saznala
i ruska salata prija hladna.
23.01.2026. (18:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
AnnaBonni1
Baš dobro da si uzeo dva sasvim suprotna lika : Oblomova i sveprisutnu oblomovštinu čak i danas i Denisoviča, kao simbol patnje i trpljenja izazvan izvana.
I Oblomov trpi sebe u svoj svojoj inerciji i nemoći : on je ovdje simbol voljne paralize, čovjeka koji može, ali ne čini — i koji upravo u umoru, melankoliji i samopromatranju traži opravdanje za ne-djelovanje .
A znaš li što je utješno iz sadašnjeg rakursa : da smo većina razmnoženog Oblomova jer su mnoge okolnosti potencirale našu nemoć.
23.01.2026. (22:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...