novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

24

sri

02/21

Pozer

delicatus.blog.hr

malo


smo se



pravili



važni




Vuk samotnjak

litterula.blog.hr


Još nisam u penziji pa se ne mogu izležavati i gledati televiziju onda kad bih ja to htjela. No slučajno sam nedavno uključila televizor baš kad je započelo prikazivanje filma Obrada Gluščevića Vuk samotnjak i nekim čudom uspjela odgledati cijeli film. Drag mi je taj film o prijateljstvu dječaka i njemačkog ovčara - ne moram ni spominjati da je pas koji u filmu glumi Hunda isti moj Boss - jer nam Gluščević tim filmom ukazuje na to da ne bismo smjeli nikoga unaprijed osuđivati i mrziti, ni ljude ni životinje.
Ako netko slučajno nije gledao taj film i ne zna o čemu je riječ, eto kratkog podsjetnika: njemački ovčar, zaostao iz drugog svjetskog rata, živi sam u planini u Lici, a to je područje u kojem vukovi povremeno napadaju ovce. Dječak Ranko sprijatelji se s njim i po natpisu na medaljici na ogrlici, naziva ga Hund. Seljaci misle da je Hund vuk koji napada ovce te organiziraju na njega hajku... Ukratko, to je najčuveniji, najpopularniji i po mnogima najbolji hrvatski i jugoslavenski dječji film ikad snimljen, to je znameniti Vuk samotnjak. Debitantskim nastupom u filmu proslavio se mali Slavko Štimac, najveća dječja zvijezda jugoslavenskog filma uopće, koji je i kasnije, u mladenačkoj dobi, ostvario još nekoliko značajnih uloga. Ovaj popularni film osvojio je Srebrnu arenu i Jelena na pulskom festivalu 1972., a iste godine osvojio je i nagrade na više međunarodnih festivala: nagradu kinematografskih pisaca u Gijonu, prvu nagradu dječjeg žirija u Teheranu, nagradu španjolskog dječjeg centra Jovellanos '72, nagradu za najbolji igrani film u Damasku i nagradu Chauette u Bruxellesu.
Do sad, kad god sam gledala taj film obično sam se usredotočila na psa i dječaka. No ovoga puta moju pozornost nije privukao samo pas, njemački ovčar nalik na moga Bossa, nego i vuk. Vuk kojega su seljaci ulovili u zamku, ubili i za to još dobili i novčanu nagradu. Danas bi to bilo malo drugačije. Danas bi mnogima zasmetalo što su ulovili i ubili vuka jer je vuk od 1995. godine u Republici Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta sukladno Zakonu o zaštiti prirode odnosno Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama. Zakonom su zabranjeni svi oblici namjernog hvatanja ili ubijanja, namjerno uznemiravanje, posebno u vrijeme razmnožavanja i podizanja mladih te oštećivanje ili uništavanje područja za razmnožavanje ili odmaranje vuka kao strogo zaštićene vrste.
A kakva je to zapravo životinja? Što mi o tom vuku zapravo znamo? Osim onoga što nam govori Crvenkapica??
Pa da vidimo što kažu internetske stranice: kažu da je do početka razvitka poljoprivrede i stočarstva vuk bio najrasprostranjenija zvijer na zemlji. Bio je rasprostranjen u cijeloj Europi i Aziji sve do sjeverne Afrike kao u sjevernoj Americi. U velikim dijelovima tog nekada divovskog područja rasprostranjenosti, a naročito u zapadnoj Europi i sjevernoj Americi, ljudi su ga gotovo iskorijenili. U istočnoj Europi, na Balkanu, u Kanadi, Sibiru, Mongoliji i u manjoj mjeri u Iranu još postoje veće međusobno povezane populacije vukova. Inače, može ga se sresti još samo u malim, međusobno izoliranim zajednicama koje obuhvaćaju i manje od 100 životinja.
Sivi vuk, lat. Canis lupus, sisavac je iz porodice pasa, lat. Canidae, unutar reda zvijeri, lat. Carnivora. Osim sivoga vuka, poznate su još dvije slobodnoživuće vrste vukova - crveni vuk i abesinski vuk. Crveni vuk nastanjivao je jugoistočni dio SAD-a, a njegove su prirodne populacije vjerojatno istrijebljene do 1980-ih godina. Abesinski vuk, donedavno smatran čagljem, broji oko 550 jedinka koje većinom nastanjuju nacionalni park Bale u planinskim predjelima jugoistočne Etiopije. Sve pasmine pasa nastale su udomaćivanjem od vuka, u procesu koji je započeo prije nekih 100 000 godina, s tim da je povremenih miješanja s vukom bilo i kasnije. Tako se danas smatra da su pas, lat Canis lupus familiaris i vuk ista vrsta. Rod Canis uključuje još kojota i dvije vrste čagljeva i svi se međusobno mogu križati.
Uza sivog vuka vezana su mnoga vjerovanja, a priče i bajke za djecu gotovo uvijek ga opisuju kao glavnog negativca u životinjskom svijetu. Od davnina je, radi izražene kompeticije s ljudima, ova životinja sustavno uništavana svim raspoloživim sredstvima, lovom, zatrovanim mekama ili klopkama namjenjenim isključivo za lov na vuka, od kojih je dobro poznata tzv. „ruska klopka“. Za svakog uklonjenog vuka isplaćivane su i novčane nagrade, kao poticaj za njegovo zatiranje. Na sreću, vuk se ipak održao na životu, a njegova ekološka uloga, kao vršnog predatora, ima značajan utjecaj na plijenske životinjske vrste jer vukovi love vrlo često upravo jedinke koje su najslabije, bolesne ili na neki način najlakše dostupne, omogućavaju time opstanak najboljih jedinki za daljnju reprodukciju. Od „vučje gozbe“ često korist imaju i druge životinjske vrste, koje se hrane ostatcima plijena: medvjed, lisica, kuna, gavran, suri orao i ostale životinje u ekosustavu.
A neki dan sam pogledala i zanimljiv dokumentarni film Grabežljivci Karpata: Carstvo vuka. U dokumentarcu kažu da su krševiti Karpati postojbina grabežljivca koji od pamtivijeka izaziva strah i divljenje - vuka. Prije su ga proganjali, ali sada ljudi shvaćaju da vukovi imaju ključnu ulogu u karpatskom ekosustavu, štite zdravlje šume i pozitivno utječu na cijeli prehrambeni lanac. Ova predivna stvorenja žive u čoporima koji surađuju i pomažu predvodničkom paru da uzgoje novu generaciju štenadi. Njihova hijerarhija i obiteljske veze učvršćuju se složenim nizom gesta i glasovne komunikacije.
A Karpati su planinsko-šumska oaza na napučenom kontinentu, gdje bi neke od europskih životinjskih vrsta mogle uzgajati mlade još naraštajima. U filmu spominju i risa, vepra, europskog bizona, jelena i druge životinje koje obitavaju u rumunjskom dijelu karpatskih šuma. Gledajući taj dokumentarac zapazila sam da vučica brižno pazi da joj mladunci, koji su u početku slijepi i gluhi, slučajno ne odlutaju i tako nastradaju. Jer najčešće ih iz zasjede napada i ubija grabežljiva ženka risa.
Zanimljivi su mi i europski bizoni. Oni se hrane biljem koje nitko u šumi ne želi, a važni su za šumski ekosustav jer na papcima i krznu po šumi raznose sjemenje raznovrsnog bilja. No o njima ćemo nekom drugom zgodom, ipak je ovo priča o vuku.

Ništa bez gaća hehe.

eurosmijeh.blog.hr



Kaže doktor Muji:
Morate dati uzorak krvi, stolice, urina i sperme.
Mujo će:
Evo ti, bolan, gaće, tu ti je sve!



Dosao Ciga kuci i kaze deci:
- Deco, recite dragicka!
- Dragicka, cale!
- Danas menjate gace!
- Uraaaaaaaaaaa!!! - razdragano ce deca.
A Ciga:
- Ti sa njim, ti sa njim, ti sa njim!!!



Dolazi muž kući pijan kao letva, košulja mu cela ispovraćana, smrdi.
Kada ga je žena videla takvog počela odmah da viče:
– “ Pogledaj se na šta ličiš, stoko pijana, opet si se uneredio od alkohola“.
Na to će pijanac: – „Dušo nisam to ja, to se neka budala
ispovraćala po meni, evo dao mi 10 eura da mi se izvini,
pogledaj“ – i izvadi novac iz džepa.
Ovo nije novčanica od 10 Eura,ovo su 20 Eura..?
-Pa malo mi se i usrao u gaće..



Šeta pas pustinjom i u jednom trenutku kaže:
Ako uskoro ne nađem neko drvo, upišat ću se u gaće!



Zezaju se unuci s djedom i stave mu Viagru u čaj.
Ode djed na njivu i poslije nekog vremena se vraća sav upišan.
Što je bilo, djede, što si upišan?
Stanem ja pišati, izvadim ga, vidim nije moj i vratim ga u gaće.



Uvali se Mujo u krevet kraj Fate koja već tone u san, i
pokuša je nagovoriti maznim glasom:
- Fato, bona, nemam gaće …
Fata odmahne rukom i pospano promrmlja:
- Dobro, opra’ću ti sutra jedne …



Mujo se hvali Hasi kako je bio kod Fate u posjeti:
- "Ovako je to bilo: otiso sam kod Fate pa mi kaze idemo iza
kuce babo mi spava. I tad me Fata zamoli, skini mi gace Mujo!
I ja joj skinem gace, pa joj skinem carape, pa skinem suknju,
pa skinem grudnjak."
- "Uh, uh", uskliknu Haso: "al' je bilo belaja, i na kraju bil ono?"
- "Bi na kraju jarane vako: Fata mi rece kako si ti dobar Mujo.
Hajde sad skni i stipalice sa zice i pomozi mi da pakujemo ves."



Nudizam jednog parka

stella.blog.hr


Pokazala sam vam park u Topčideru u proljeće, pa ujesen,
u raskošnim bojama. Još ga niste vidjeli u nudističkoj varijanti,
golog drveća.


Poneko zimzeleno drveće nije golo

Topčidersko jezero je skoro sasvim prazno

Može se jezero prepješačiti

I ovo je mostić, vjerovali ili ne

Da li je vrijeme za kavu u restoranu Milošev konak?

U prijatnom ambijentu bez gužve kavica posebno prija



Nastavimo šetnju do Topčiderske rijeke, sada male
i brze, ali koja nekad umije da poplavi.

Šteta je ovog drvenog mosta, urušava se, valjalo
bi ga popraviti


Stari hrast lužnjak je golišav

Pozdrav suncu

Pređimo Topčidersku rijeku

U parku ćemo obići starog prijatelja dr Archibald Reiss

Pored velikih zasluga, bio je i zgodan čovjek

Nastavimo šetnju parkom. Gogoo, koje je ovo drvo?

Zanimljiva mu je tekstura i boja kore

Čempresi prkose golotinji parka

23

uto

02/21

Vjesnici proljeća

mcind.blog.hr



Kad je već malo zatoplilo prošetao sam se po šumi oko Kastva i poslije preko Vinodola provozao do Novog.
U šumi je već puno proljetnica, znači do proljeća nema još puno.


I pčele su se probudile.


U Novom u vrtu procvjetali su zumbuli.


Uz drugo cvijeće i puno ljubičica.


Ovaj put za promjenu nešto od dalekog istoka na pijatu. Sushi, wakame alga, đumbir, klice mungo graha, sezam, umak od hrena, rižin ocat...


I jedna ljetna fotka krajem srpnja od prije par godina sa uspona na vrh Marmolada (3343 m) u Dolomitima.


Dvije veće fotke: visibabe u šumi iza Kastva i pogled na otok Krk i Cres iza sa vožnje kroz Vinodol.


Lagana pomicaljka gdje se u okomitim stupcima kriju dva cvijeta vjesnika proljeća (nisu jedan uz drugi).
RAŠEJKA
KARANFIL
FIGURA
VRTLAR
VRABAC
NICANJE

Danas na pusni utorak zvončari su obilazili svoje krajeve i moralo se čekati u vozilima dok prođu uz zvonjavu. I nećemo ih više vidjeti do druge godine.


Dodatak

U šetnji kastavskom šumom zalutao sam i na Malikove pute. (Kad se fotka poveća bolje se vidi).


I po običaju pratili su me razni likovi oko kojih je bilo puno proljetnica ali za sada nisam pronašao ni šparoge ni medvjeđi luk.



Tragom komentara

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr

Nakon napornog dana otvorim blog i vidim komentare Mirčeta. Malo je reći da sam ljuta, zato se na ovaj način obraćam dotičnom gospodinu.

U mom životu, pa tako ni na mom blogu, nema mjesta mržnji i netrpeljivosti.
Vjerujem u čovjeka. Vjerujem u ljude. Isto tako, ljude ne dijelim po boji kože ni po vjerskoj pripadnosti.
Ne volim svađe ni vrijeđanja. Ne volim podjele. Kako dijelim ljubav, tako i tugu dijelim. Čovjek je čovjek. Život je život.

Gospodine Mirče, biti domoljub, voljeti svoj narod i svoju Domovinu pokazuje se na drugačiji način, a ne vrijeđanjem drugih ljudi, njihovih stavova, mišljenja i opredjeljenja.

Već sam puno puta pohvalila poeziju Tvojim Miljevcima, tvom rodnom kraju. Tako se voli Domovina, tako se pokazuje pripadnost.

Moj muž je dragovoljac Domovinskog rata. Kad je rat završio, kad je pušku ostavio, rekao je kako je rat gotov i da treba živjeti dalje. Nikoga ne mrzi, nikoga ne vrijeđa, nikad nije učio djecu na podjele prema vjeri i vjerovanju.

Onaj koji je probao miris baruta, svojoj djeci i svojim unucima, neće isto poželjeti.

Ako misliš vrijeđati i omalovažavati moje blog prijatelje i mene- lijepo te molim, moj blog zaobiđi.

Zato, gospodine Mirče, na moj blog uvijek si dobro došao s lijepom riječi.

Znaš i sam da se samo lijepo-lijepim vraća.





Kapja. Mrva. Nit...

nisaneldiablo.blog.hr

.
.
.



Kapja. Mrva... Nit...

Samo šempja zna pofrajat
poljubac ća jutrom budi
sad te pismom zove nazad
čovik ća bez tebe ludi

Pa se molim Bogu našem
da mi pismi rič pozlati
da ne čutin ovu studen
s toplim jugom da te vrati

Nek me lomi vitar, zime
i nek riči zadrću
da me tvoje ruke prime
za svu studen… lako ću
još te sanja gnizdo malo
gdi zalijen suzon cvit
di bez tebe ja san samo
kano kapja, mrva, nit

A život mi biži, zviždje, ka i bura
čini ča ga voja, ko zna di me tura
pa dozivan sriću da uz mene stane
ka i luč sa neba neka za mene pa'ne

Mislija san - zna' ću živit
sve san laga da te nima
a uz tebe osta vezan
kamenim bračoletima
Nek me lomi vitar, zime
i nek riči zadrću
da me tvoje ruke prime
za svu studen… lako ću
još te sanja gnizdo malo
di zalijen suzon cvit
di bez tebe ja san samo
kano kapja, mrva, nit

Author: Branko Slivar
Play - Stop











Samo šempja zna pofrajat poljubac ća jutrom budi
sad te pismom zove nazad čovik ća bez tebe ludi.
.
.

Vice

naelektrisaniguster.blog.hr

Jedna živopisna ličnost je bija moj striko Vice. Bija je to karakter kakve je teško opisat, dosjetljiv, žilav, dobričina ali poročan, dobar radnik, još bolji u trošenju, pravi izdanak hercegovačkog kamena. Sad kad pišen samo osjećan kako moran s poštovanjen pisat o njemu. Sićan se, najranija sjećanja na njega, kad me je sla ko klinca da mu kupin kutiju Opatije. Vice je bija specifična ličnost. On je, kako stvari stoje ima neku varijantu šizofrenije, al nikad nije otiša psihijatru, živija je kako je zna cili život. Bija je dobričina, dosjetljiv, smišan. Mog drugog striku nije volija, kad bi ovaj proša kraj naše kuće i pozdravija: Bog, Vice bi mu sa slasno s jedom dobacija: Đava! Ja se sićan kad me je ko malog vodija u branje kuka (biljka slična šparogama) i priča mi kako su Njemci tu vršili atentate na njega. I ne znan kako, al ja san i ko dite osjeća da tu nešto nije regularno i da to nije istina, ali san samo šutija i nisan mu ništa govorija.

U srcu je bija nježan i dobar. Al žestokog temperamenta. Za razliku od mog ćaće, koji je totalna kontra. Ali Vice je bija smišan, ta njegova crta se ne mere opisat, a ja, s obziron da ne mogu njegov humor prinit na ovaj virtualni papir, dijelom nemam motivacije ni da pišen. Jednon dok smo išli trgat grožđe u vinariju, sezonski smo to radili i plaćali bi nam dnevnice, je moj stari parkira na jedno potpuno ravno misto, znači nema šanse da se auto moglo pomaknit. A moj stari je bija preoprezan karakter i iz gepekta je izvadija jedan komad drveta i stavija ga pod zadnji točak da auto ne krene samo. Vice je samo pušija cigar i dobacija mu: Podupri ga *rčin ti Isusa! Al ta emocija se ne mere dočarat. I jednon, sićan se, mene posla po nešto u kuhinju, ja mu namjerno donija neki lonac koji nije ima veze s tin i nakezija se, a on ko iz topa opsova Isusa i ustade se i ode vani. Također, dizalo mu je živce kad bi ja iz čista mira kriknija u kući. Iskreno, volija san ga provocirat. Dite ko dite.

Vice je inače, radija bauštelu. Bija je jako dobar radnik. Živija je sa mojima, spava je kod nas, nije ima ženu ni dicu. Jedno vrime je aktivno pija, pa bi bilo često da popije i priča svakakve nebuloze. Jednon je reka da je na jednom brigu kraj naše kuće vidija vanzemaljce, da imaju otisak ko dno od pegle i jedu samo kravije guzice. Zna je spominjat da nije dite od svoje matere nego da je on u biti iz druge obitelji i slično. Također, spominja je da je vidija gospu sa laserima iz očiju. Jednu večer je pijan nešto dosađiva mojin sestrama. One se smijale dok su gledale film, a on priča svoje priče. Staja je pred vratima, kad je na vrata samo banila moja mater, u donjem vešu i kratkoj majici, taman izašla iz kreveta a on pa na pod na kolina i sta prid njon tako klečeć kao da moli hahaha. Još jedna situacija vridna spomena je kad je moja sestra se udala, pa na ručku kod nas, prid sestrinin svekron i svekrvon, Vice je izjavija kako su na njega probali atentat 14 puta. To je sigurno mojima popravilo raspoloženje. :D

To je s te strane. Vice je bija i nježna osoba. Volija je moju nećakinju i nosa ju je, kad mi je sestra završila na psihijatriji i vratila se, ukočena od lijekova a i od svog stanja, on ju je potica da se aktivira i tako... Bija je dobar čovik. Živija je, realno gledajuć, naslonjen na moju obitelj, ali opet poprilično samostalan. Zna je potrošit pare bezveze, tipa kupija je gusle, pa ih jednon kad je popija razbija i slično. Jednon je popija kad su kod mene došli moji prijatelji. Oni pošli kući, on urliče a oni pucaju od smija. Kad odjednom on opali u zrak iz pištolja, a to se sve isprepadalo, trka da biže što dalje od njega. Mada, bija je on bezazlen, metak je iša u zrak, to se podrazumjeva. Njegove borbe i to šta je i kako je živija zna samo on. Moj ćaća i sestra mu te još dvoje braće, su ostali bez ćaće, sa boležljivon materon kad su bili mala dica. Nije im bilo lako. To stanje tada, je uticalo na razvoj svih njih, pa i na Vicu.

Ali Vice je bija ljudina. U radu su ga svi falili. Za žene nije bija zainteresiran, al zato za alkohol i kocku je. Kad je već bija stariji i slabiji, presta je pit. Primirija se je. Počeja je pravit svoju kuću. Nije je nikad završija. Ostala je polunapravljena, on ju je pripisa na me. Kad san ja krenija na fakultet, Vice je dobija rak. Par godina je živija, onda je jednon hitno odvezen u Split. Radija je po Hrvatskoj pa je tamo ima i zdravstveno. Iz Splita su ga pribacili u Knin, di je proveja zadnja dva miseca svog života. Bija je to drag, žilav i lip čovik. I smišan. Kad ga se god sitimo u kući, smijemo se. Znan ga nekad sanjat... Jednon san sanja da me on vodi preko jedne rijeke, po kamenjima da prelazin rijeku gazeć s kamena na kamen. Ima san svoje tumačenje svog sna, ali sad nije bitno. Vice je svakako bija unikatna ličnost. Krvav, žestoka temperamenta, brza intelekta i brza jezika. Nadan se da je sad negdi di je naša mir. Zaslužija ga je. Mada, triba reć, bija je borac. I borija se je cili život. Toliko o njemu, emocije su me uzele, gotovo san i proplaka... Ljudi jednostavno idu i to je život. Neman šta dodat.

Verudela – promenada na jugu grada

viatrix.blog.hr

Verudela je poluotok koji se nalazi u jugozapadnom dijelu Grada Pule i administrativno spada Mjesnom odboru Veruda. Poluotok je jedan od najpoznatijih turističkih predjela Pule.



Šetnju smo započeli na velikom parkiralištu koji se nalazi uz kružni tok na kraju ceste iz pravca Pule.



Krenuli smo prema jugu i ubrzo prošli pored bitnice "San Giovanni" koja je izgrađena za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije s ciljem da brani obližnju utvrdu "Verudellu". Danas se u bitnici nalaze zabavni sadržaji kao što su plesna terasa, disco, restaurant, caffe bar...



Stotinjak metara jugoistočno od bitnice "San Giovanni" nalazi se utvrda "Verudella". Utvrda je izgrađena krajem 19. stoljeća na brdu visokom 31 metara nadmorske visine. Danas se u utvrdi nalazi Aquarium Pula.



Nastavili smo dalje prema jugu i nakon 250 metara stigli do rta Verudica na kojem se nalazi istoimeni svjetionik. Svjetionik je izgrađen 1877. godine, a visina kule mu je osam metara. Glavni je "čuvar" ulaza u luku Veruda na morskom prolazu koji dijeli rt Verudicu s otokom Veruda (poznatiji kao Fratarski otok). S obližnje plaže Aquarium Pula vraća u more izliječene glavate želve (morske kornjače).



Dalje smo nastavili šetnicom uz more prema zapadu, uz turističko naselje Verudela.



Nakon tristotinjak metara skrenuli smo lijevo na betoniranu stazu koja vodi do uvale Procipina.



U uvali Procipina se nalazi Havajska plaža koja je, vjerojatno, dobila ime po tirkiznoj plavoj boji mora koja krasi ovu šljunčanu plažu.



Nastavili smo prema zapadu, stazom uz more kroz borovu šumu.



Stazom smo došli do kanjona Verudela. Kanjon je uski zaljev oko kojeg se dižu okomite stijene do 20 metara iznad nivoa mora, a nalazi se između rtova Procipina (jug) i Sveti Ivan (sjever).



Spustili smo se strmom i skliskom stazom do nivoa mora u kanjonu i nakon kratkog predaha, među visokim stijenama, vratili smo se nazad.



S obje strane prilaza kanjonu Verudela nalaze se postolja na kojima su se nalazili topovi, dok je s južne strane, na stjenovitoj obali, iskopan tunel u kojem se nalazio top.



Nastavili smo dalje stazom, uz more, kroz borovu šumu i s desne strane primijetili krater koji je vjerojatno nastao bombardiranjem Pule krajem Drugog svjetskog rata.



Ubrzo smo stigli do rta Sveti Ivan, koji je poznatiji kao Sveta stijena. Na rtu se stijena okomito diže 15 metara iznad nivoa mora i na njoj se nalazi ravan plato. Prema legendi na platou se nalazila crkva koju je srušila oluja. To nikada nije potvrđeno, ali u srpnju 1962. godine za potrebe snimanja njemačko-austrijskog filma Ohne Krimi geht die Mimi nie ins Bett sagrađen jedan zid crkve koji je srušen za vrijeme oluje u studenom 2008. godine. Slijedeće je godine zid rekonstruiran.



Staza dalje vodi pored niske stjenovite obale kroz šumu hrasta crnike i bora.



Prošli smo plažom hotela Brioni, te nastavili stazom koja prati obalu.



Stazom smo došli do uvale Sveti Ivan u kojoj se nalazi najpoznatija šljunčana plaža Verudele, plaža Ambrela.



U zaleđu plaže Ambrele nalazi se Verudela Art Park. Park je otvoren 7. lipnja 2019. godine i obuhvaća sedam skulptura koje su izradili osam umjetnika.



Dalje smo stazom nastavili prema sjeveru i došli do uvale Sakućani (ili Saccorgiana).



Na jugoistočnom dijelu uvale nalazi se polurazrušen mol te razni ostaci nekadašnjeg vojnog područja, a na sjeveroistočnom dijelu se nalazi šljunčana plaža Saccorgiana.



Plaža Saccorgiana je početak turističkog predjela Zlatne stijene u kojem se nalazi istoimeno turističko naselje.



Uvijek smo se držali staze koja vodi uz more sve do stepeništa koje vodi na terasu Zlatne stijene.



Prošli smo dalje preko terase te stepeništem došli do asfaltiranog parkinga. Tu smo skrenuli lijevo i ponovno došli do staze koja prati obalu.



Prije hotela Splendid skrenuli smo desno i popeli se stepeništem.



Kada smo došli do vrha duplog stepeništa, skrenuli smo lijevo te došli na asfaltiranu cestu.



Na prvom slijedećem raskršću smo skrenuli desno te nakon stotinjak metara skrenuli lijevo na stepenište i preko parkinga, još jednog stepeništa i parkinga došli do staze koja vodi do utvrde "Bourguignon".



Utvrda "Bourguignon", kao i ostali vojni objekti iz doba Austro-Ugarske Monarhije na području poluotoka Verudela, spada u obrambeni okrug VI pulskog fortifikacijskog sustava. Utvrda je izgrađena između 1861. i 1866. godine na brdu Monsival. Utvrda se prvotno zvala po brdu na kojem je izgrađena, a 1869. godine je preimenovana u čast prvog admirala Austro-ugarske ratne mornarice Antona Bourguignona von Baumberga (Heřmanův Městec, Češka, 8. lipnja 1808. - Pula, 28. svibnja 1879.).



Od utvrde smo nastavili makadamskom cestom prema jugu i nakon stotinjak metara stigli do nekadašnjeg kultnog disco cluba Piramida. Piramida je radila 80-tih i 90-tih godina 20. stoljeća.



Nastavili smo asfaltiranom cestom prema zapadu te na prvom raskršću skrenuli lijevo. Prošli smo uz rampu i izašli iz turističkog naselja Zlatne stijene.



Nastavili smo ravno cestom, a kada smo došli do raskršća s glavnom cestom koja vodi na Verudelu, nastavili smo ravno. Cestom smo ušli u borovu šumicu u kojoj se nekada nalazio autokamp Ribarska koliba.



Kod dječjeg igrališta smo skrenuli desno na makadamsku cestu s kojim smo stigli do asfaltirane ceste koju smo odmah napustili tako što smo, preko parkirališta, nastavili makadamskom cestom.



Nakon 250 metara smo stigli do lučice Bunarine. Bunarina je najpoznatija sportska lučica na području Pule. U sklopu lučice se nalazi poznati ugostiteljski objekt izgrađen od drva, a terasa mu se nalazi iznad mora. U ljetnim mjesecima lučica ima redovnu brodsku vezu s otokom Veruda (Fratarski otok).



Dalje smo, uz teniske terene, došli do asfaltirane ceste na kojoj smo skrenuli lijevo prema turističkom naselju Punta Verudela.



Ušli smo u naselje i prošli glavnom ulicom sve do amfiteatra ispred hotela Histria. U ulici se nalaze trgovine i ugostiteljski objekti.



Prošli smo sjeverno od hotela te skrenuli desno na stazu koja prati obalu. Stazu smo pratili šestotinjak metara i kada smo stigli do raskršća pored šljunčane plaže, skrenuli desno. Potom smo opet skrenuli desno i stigli do velikog parkirališta s početka izleta.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 8,15 km.

Svaštara 6. dio

crnasvjetlost.blog.hr

Evo da se malo javim. Opet me nije bilo duže vrijeme. Jednostavno zbog svih briga i obaveza ne stignem napisati nekoliko redaka za ovaj blog. Pa, eto da se pokušam kratko javiti sa ovih nekoliko redaka pisanih riječi.

Ja sam uglavnom dobro. Pišem uglavnom dobro, jer ovo ludo vrijeme vani me ubija u pojam. Ponajviše zbog srčanih problema, tlakom i debljinom koja me ponovo muči. Ali ide nekako. Po tko zna koji put ponovo pokušavam da smršavim i na nekoj dijeti sam. I zadnjih dana nekako manje pokušavam jesti nego li inače jedem. Sa nadom da će mi pomoći da izgubim koju kilu. A koliko ću uspjeti, vrijeme će pokazati.

Sa srcem i tlakom i dalje se hrvam. A i sa pokušajima da obavim neke preglede. U bolnicama uporno ne žele da obavljaju preglede zbog pandemije. A odlazak u neku privatnu kliniku ne mogu da si priuštim, jer traže da im se plati. A to si ne mogu priuštiti. Tako da muku mučim dok ne nađem neko rješenje. Ali valjda će se uskoro i to popraviti.

Srećom još radim, na čemu sam zahvalan. Mada posla nema više toliko kao prije. Pa smo svaki čas na nekom prekidu rada. Te uživam svako malo u odmoru kod kuće. Pokušavajući se baviti nekim drugim stvarima. I ne žalim se, jer ipak moram biti sretan na tome što radim. Jer imati posao danas je pravo malo bogatstvo, unatoč tome što je plača mala.

A da ne zahrđam u pisanju, pišem redovito tekstove za jedan drugi blog. Pod istim imenom „Crna svjetlost”. Ali ga pišem u Wordpress-u. Točna adresa je:

Crna svjetlost

I na njemu nastojim pisati o dosta stvari. Ukoliko me želite pratiti na njemu, pokušajte pritisnuti na malo prije napisani link i provjeriti. Volio bih da mi u komentaru napišete da li ste uspjeli ga otvoriti i što ste pročitali.

A što se ostalog tiče, nadam se da ću uskoro pisati i naći vremena da više pišem o tome.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...
Lijep pozdrav

Crna svjetlost

HVALA

star-rose-bloger.blog.hr

Ako je Hvala
Jedina molitva
Koju izgovarate tokom cijelog
Života

To je dovoljno!

Zahvalnost je alfa i omega svega.
Osjećati zahvalnost a ne izraziti ju
je isto kao i zamotati poklon a ne
pokloniti ga. Budite zahvalni na
onom što imate jer ćete na kraju
imati više. Ako se fokusirate na
ono što nemate, nikada nećete
imati dovoljno. Kad voliš ono
što radiš tom lakoćom izvođenja
kao da govoriš zapravo HVALA.
Zahvalnost može preobraziti
običan dan u blagdan, pretvoriti
rutinski posao u radost i promijeniti
ograničene mogućnosti u blagoslov.
Otvoreno srce je uvijek zahvalno.
Uvijek ima nešto na čemu biti zahvalan.
Zato hvala na onom što sam kraj tebe.
Budite zahvalni na životu koji vam je dan.
Poklon koji samo jednom dobiješ.
HVALA TI na udahu, što me oblikuješ
iz dana u dan...
sinticama zahvalan!!!:)))

Vjetrovi života

modrinaneba.blog.hr

Vrijeme ostavljam svome osmjehu, imam kameno srce.
Moja inspiracija je ponovo zaživjela, ima dušu i osječaje...
she1post
Priznajem, ja sam svoja, samosvoja...

Ovih dana

taango.blog.hr

Ovih dana nažalost
puno ružnih stvari se dogodilo
i mnoge od nas učinilo žalosnima.
Zato ostavljam jednu lijepu sliku
da nam malo odagna
sve turobne misli i osjećaje .

Izvor slike:internet

Saga o 'Sinovima Slobode'

asboinu.blog.hr

Narod Absaroke (Vrane) – 'ptičji narod'

Narod Absaroka ogranak je naroda Hidatsa koji su nekada živjeli uz obale rijeke Yellowstone i govore siouan jezikom. Danas potomci Vrana – ptičjeg naroda žive u američkoj saveznoj državi Montana.

Matični narod Hidatse Vrane je nazvao 'Par-is-ca-oh-pan-ga', a u pravilu to su 'oni koji su odbili ples', mi bi to danas nazvali separatisti. Vrane su prvi od prerijskih starosjedilačkih naroda prihvatili konje koji su pobjegli konkvistadorima (1670.).

Narod Vrana sebe naziva Apsaalooke (čitaj 'opp-sah-loh-kay) ili možda jednostavnije Absaroka. Ako se ovo prevede direktno onda je to 'Djeca ptice velikog kljuna'.

Poučen iskustvom istraživanja i primjerima vrlo čestih pogrješaka prvih došljaka osobno mislim da se tu radi o ptici koju nazivamo gavran, ali prvim lovcima traperima prihvatljivija je bila vrana, pa je tako i ostalo.

Siouxi su bili zakleti neprijatelji Vrana te su ih u više navrata pokušali uništiti i potpuno iskorijeniti, ali Vrane su se uvijek oduprli i sačuvali svoju slobodu. Naime, Vrane su postali vrlo rano odani izvidnici 'plavom konjaništvu koje nosi žutu boju' i kao takvi stekli mnoge pogodnosti i privilegije.

Na kraju još jedna karakteristika za 'ptičji narod Apsaalooke'. Kod Vrana muškarci nose dugu kosu, a žene se kratko šišaju. Povijesna postojbina Vrana je dolina rijeke 'Mi tse adazi' (Yellowstone – po Athumanunhu).

SNOVI, NEOTVORENA BOŽJA PISMA

shadowofsoul.blog.hr



slika: digital artist

Cvijeće se noćas sklopilo do dna,
da pričamo ja i moja Duša
i nježno me odvelo u beskraje sna,
dok Bog naš tihi šapat sluša.

Pročitala sam Njegova pisma neotvorena
i odgonetnula sam ta zlatna slova,
a Duša je opet saznala za što je stvorena
pa se zato i niže pjesma ova.


slika: digital artist

Cvijeće će danas opet mirisati
kao što je mirisalo onog jutra
kad sam pogledala u tvoje oči
i u njima vidjela moje bolje sutra.

Snovi su mi te najavili,
jer mi je Bog poslao pismo neotvoreno
prepuno tajnih rečenica o ljubavi,
da je tvoje srce za moje stvoreno.


slika: digital artist

Snovi su pisma Božja neotvorena
i zato ih uvijek čitati trebamo,
jer će nam Njegova poruka pomoći,
da svoju Dušu nikome ubiti ne damo.

Iz takvih pisama neotvorenih
čitala sam mnoge zanimljive tajne
zato sad kroz život kročim slobodno
i Bog uvijek gleda u moje oči sjajne.


slika: digital artist

Hvala ti što si ušao u Njegova pisma
kad ni sam nisi znao gdje si,
hvala ti što si dolutao do mog doma
i hvala ti što postojiš i što baš takav jesi.


slika: digital artist


napisano: 15.3.2011. u 07.30h, iz 2. zbirke "PREDVORJE BIJELE TIŠINE"
http://shadowofsoul.blog.hr/2011/03/1629050208/snovi-neotvorena-bozja-pisma.html

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=59840

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=77480


http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-28-9 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum