Sve kategorije po listama
19
pet
12/25
Razgovor kratak s Đipitijem Čatom
radivjetra.blog.hr
Čat Đipiti: Što je smisao života?
Mariano Aureliano: Spojiti osnovnu svijest s duševnim elementom.
ČĐ: Što je duševni element?
MA: Bog u nama. Dakle, sve dobro, lijepo i istinito na nekoj razini postojanja, u mjeri u kojoj je to moguće za tu razinu.
ČĐ: A što je osnovna svijest?
MA: Svijest svemira, univerzuma, kakogod. Ona je u atomu, kamenu, biljci, kukcu, kurcu, gmazu, ptici, sisavcu itd. Ona je isto što i postojanje. Kao što se postojanje ne može zanijekati, tako se ne može ni osnovna svijest.
ČĐ: I kako se spajaju osnovna svijest i duševni element?
MA: Kroz trenje. Nikada kroz ugodu. Ugoda može biti nagrada ili odmor, ali ne i evolucija. Jednom je neki autor (Joseph Campbell?) rekao da ego duševnu evoluciju doživljava kao uvredu za uvredom. To znači: čitav je ovaj svijet, i cijeli naš život, prepariran (pripremljen ili opremljen) tako da uslužuje imperativ duševne evolucije. Pritom, upravo o našoj duševnoj evoluciji ovise duševne evolucije svih razina života ispod nas, dakle životinja i biljaka itd., što znači da ne smijemo zakazati, da moramo biti iznimno odgovorni prema tom svetom zadatku.
ČĐ: Kako su točno povezani pojmovi trenja i evolucije?
MA: Često se u tu svrhu koristi slika školjke bisernice koja stvara biser samo zbog iritacije morskoga pijeska. Naravno da bol i patnja sami po sebi ne moraju i često nisu evolutibilni, u današnje vrijeme gotovo da prevladavaju slučajevi kod kojih oni prije degradiraju osobnost nego što je prosvjetljuju, pa ipak, gledano kroz jedan puno širi rakurs, sama suština frustracije ili nezadovoljstva (a postoje svjetovi u univerzumu gdje je frustracija strukturalno i esencijalno nemoguća) ima za učinak buđenje osnovne svijesti prema svojoj polarnoj suprotnosti, dakle prema duševnom elementu. To znači da u konačnici nema frustracije, patnje, nepravde ni zločina koji neće imati svoju punu božansku kompenzaciju, jednoga dana, na razne načine, ovisno o modalitetu. Jednom sam negdje pročitao, i naravno da ne tvrdim da je to istinito, kako će duša, čija je jedna od osobnosti bila Adolf Hitler, u nekoj budućnosti biti uzvišeni Avatar, Bogosilaznik, upravo zbog enormne, kompleksne i nepredočive patnje kroz koju će ta duša morati proći zbog grijeha te jedne osobnosti. Dakle, u Božjemu svijetu nema ni osvete ni osude, postoji samo srazmjerna reakcija na učinjena djela i srazmjerna kompenzacija patnje. Pa ako će duša Adolfa Hitlera morati silno i mučno patiti, po nužnosti će tada, nakon onog što je u religijama poznato kao iskupljenje, dobiti i jednakovrijednu kompenzaciju. Meni to ima smisla.
ČĐ: Koje su daljnje reperkusije takve ideje ili takvog razmišljanja?
MA: Da nitko, zapravo, nije kriv, da su krivda i pravda ljudski, a ne Božji koncepti, da pojedina osobnost sama po sebi uopće nije biće, već samo kompleksan kompjuter načinjen da služi duševnoj evoluciji bića koje postoji u pozadini. Velik je privid da osobnost vlada bićem, privid ravan onome gdje mislimo da Mjesec putuje kroz oblake, iako je upravo suprotno, oblaci su ti koji se kreću. Kada duboko grešna i prividno veoma insuficijentna osobnost umre, nad njom se uzdiže superiorna božanska duša koja svoju upravo završenu osobnost ne gleda u kodovima grijeha, greške, nedostatnosti ili neuspjeha, nego u božanskome osvjetljenju Postignuća "spajanja osnovne svijesti s duševnim elementom". I što je veći taj prividni neuspjeh, taj prividni užas ili jad ili bijeda, to je veći i moćniji jedan budući učinak spajanja osnovne svijesti i duševnog elementa.
ČĐ: Što je s ateistima nasuprot vjernika?
MA: Osobno, onako intimno za sebe, ne vjerujem naročito u tu podjelu. Kao što vjernici uglavnom to nisu osim deklarativno, tak isto ni ateisti uglavnom to nisu osim deklarativno, tj. osim na razini površinskog talasanja misli, na razini društvenoga dogovora što o sebi volimo misliti u odnosu na neku drugu kategoriju ljudi koju smatramo glupima, zatucanima itd. Da Crkva tijekom cijele svoje povijesti nije bila toliko isključiva, dogmatična, nasilna i plitka u nuđenju odgovora na ontološka pitanja, ne bi ni približno bilo tolike i takve reakcije u vidu ateizma i, na koncu, materijalizma koji upravo rapidnom brzinom uništava i čovječanstvo i sav život na planetu. Stupidnost klerikalizma proizvela je čudovište materijalizma. Nije moralo tako biti. Crkva danas nije niti će ikada u budućnosti biti svjesna svoje enormne odgovornosti jer ako bi je uistinu postala svjesna, morala bi se trenutačno samoukinuti. Papa Franjo, nadbiskup Uzinić i njima slični tek krpaju trulu torbu, i ma koliko zvučali dobro, lijepo i mudro, nisu se u stanju zaista odmaknuti od svoje pozicije i uloge i sagledati punu istinu Katoličke crkve, kršćanstva i svih drugih religija koje danas postoje u svijetu.
ČĐ: Zašto tako misliš?
MA: Zato što sama suština svih religija promašuje osnovnu bit ili istinu postojanja: da je čovjek kao božansko biće mjera svih stvari, a ne sustavi, religije, vjere, sljedbe, zakoni, dogme i norme koje proizlaze iz njega. Dakle, ne postoji Isus Krist kao jedini Sin Božji nego su svi ljudi Sinovi Božji i sav je život na planetu dijelom tog Sinovstva. I ne postoji Bog Otac kao odvojen od Svojega Stvaranja, nego su svaki čovjek i svako biće u svojoj suštini taj Bog Otac. A Duh Sveti nije nego Univerzalni Um koji je prisutan u umovima svih bića, u čovjeku mnogo više nego u životinjama. Tzv. ženska priroda božanstva pojavljuje se kao Kali, Lakšmi, Šakti, Parvati, Guanyin, Gospa/Bogorodica itd., a naročito zbog nadolazećega doba kojim bi trebao vladati upravo taj Ženski Princip ljubavi, mudrosti, suosjećanja, primanja Milosti s Nebesa (viših razina postojanja), izgradnje novog svijeta i nove civilizacije na ruševinama stare.
ČĐ: Ne čini se izglednim, kako sada svijet izgleda, da bi se to uskoro moglo dogoditi.
MA: Da, to je istina. Međutim, čovjekov je um dijelom planetarnoga i zato se sve doslovno može promijeniti u sekundi. Mindset ni blizu nije toliko čvrst ili stabilan koliko mi volimo vjerovati, bez obzira na to što se kod većine ljudi on uglavnom ne mijenja desetljećima. To znači: povodljivi umovi milijardi ljudi doslovno u nekoliko sekundi mogu sasvim promijeniti svoj način mišljenja, svoj svjetonazor i svoje obrasce emocionalnoga odgovora, a da te promjene uopće ne moraju biti svjesni, osim tek rudimentarno. Jer upravo tako funkcionira naša mentalna svijest: svaki put kad saznamo nešto novo, kad preuzmemo u svoj sustav neko novo vjerovanje, kad osjetimo neku novu emociju itd., mi to u djeliću sekunde reinterpretiramo kao da je to naš uobičajeni mindset. Osim, dakako, kod veoma svjesnih ljudi, koji znaju kad god im se dogodi takva promjena u umu.
ČĐ: Ako bi se zaista dogodila takva jedna iznenadna promjena mindseta čovječanstva, što bi to značilo za pojedince?
MA: Moglo bi biti da fizička tijela mnogih, možda čak i milijardi, neće biti u stanju "obraditi" tu promjenu mindseta svojih "vlasnika". To bi moglo značiti da će milijuni ili čak milijarde ljudi umrijeti u relativno kratkome roku, jednostavno zbog toga što će umovi tih ljudi doživljavati stvari na puno višoj vibraciji nego što njihova tijela mogu podnijeti. To, dakle, ne bi bila kazna ili odmazda nad grešnim čovječanstvom već samo i jedino nepripremljenost fizičkih tijela za više energije. Banalno, ali istinito. I ovdje nema mjesta za religijske interpretacije koje vazda odvajaju zle od dobrih, pogane od pravovjernika, ateiste od vjernika itd. Bog, koji svi mi jesmo, apsolutno se ne bavi ni jednom jedinom temom kojom se bave religije. Ni jednom jedinom. U Bogu postojimo jer jesmo Bog/Božica, dakle ne treba nam ni jedna jedina verbalizacija. Bilo bi dobro kad bismo mogli zaboraviti riječi/misli i ostati u Sebi.
Dan 1395.
ap-placenici.blog.hr
Slika: https://t.me/the_Right_People/60168
Od zadnjeg velikog napada na elektroenergetski sustav Ukrajine, Odesa je i dalje bez struje bez izgleda da će je dobiti do kraja godine. Rusi su od tada smanjili intenzitet rada sa DOS-ovima, dok Ukrajinci lansiraju dvostruko, pa čak i trostruko više bespilotnih. Rekord su oborili 16.12. kad Rusi javljaju obaranje 545 bespilotnih letjelica u protekla 24-sata. Poneka bespilotna letjelica se ipak uspije probiti kroz Rusku PZO. Tako se nakon napada u noći 17./18.12. na aerodrom Belbek na Krimu, SBU pohvalio s oštećenjem ili uništenjem najmanje jednog MiG-31, Pantsir-S1 uz par radarskih antena. U tim razmjenama bespilotnih sustava, ipak gore prolazi Ukrajinska strana. Izgleda kako je opremanje Gerana s IC vođenim raketama zrak-zrak R-60M omogućilo prvu zračnu pobjedu nad helikopterom Mi-24PU1. Ako ga MORF danas potvrdi, bit će to prvo obaranje letjelice s ljudskom posadom od strane bespilotnog sustava i ujedno 284 uništeni helikopter UAF-a. Za to vrijeme u zemaljskim borbama oslobođeni su ili zauzeti (ovisno o perspektivi) Peščanoj i Gerasimovka u Dnjepropetrovsku, Mirnograd u DNR, te Novoplatonovka u Harkovskoj regiji. Uz to nastavljaju napredak kroz Gualipole, kroz Konstantinovku, oko Siverska i odbijaju UAF-ove napade na Kupjansk.
Karta: https://t.me/RVvoenkor/105906
Iako će se za vikend održati Rusko-Američki pregovori u Miamiju, već sada može biti jasno kako će odbijanje povlačenja UAF-a iz DNR od strane Zelenskoga biti nepomirljiva točka. Zbog čega će naš hrabri Zeko još malo ostati na vlasti, a rat će se vjerojatno nastaviti kroz zimu do proljeća i nove rasputice. Uz nove gubitke ljudstva i teritorija. Europska birokracija za to vrijeme pokušava iznaći način financiranja Ukrajine kroz sljedeće dvije godine. Ako unatoč jasnom protivljenju najmanje sedam članica EU nekako prođe otimačina Ruskog novca u njihovim bankama, uslijedit će Ruski odgovor težak 127 milijardi Eura. Kakve to može izazvati potrese ne tržištima kapitala tek moramo doznati. Za to vrijeme ne stišava se ni zveckanje oružja oko Venecuele, iako za sada sve ostaje na Donijevim postovima na njegovoj društvenoj mreži Truth. Gdje je nedavno priznao kako to u biti nema veze s drogom, nego on želi vratiti otetu naftu Američkih korporacija u Venecueli. Koju pak "zli Madurov režim" prodaje ispod cijene Kinezima i tako finacira svoju državu. Začudo od dežurnih moralista iz EU kokošinjca izostale su reakcije na tu najavu kršenja međunarodnih zakona.
Slika: Pobi
Bez mogućnosti utjecaja na navedena zbivanja na svjetskoj sceni, opet smo krenuli na Banovinu s namjerom punjenja zamrzivača. Izlazimo na čeke još za vidjela i kako riječ kaže čekamo izlazak divljači. Čim se smračilo Pobiju pod čeku izlazi troje nazimčadi. Vidim ih i ja sa termalnim osmatračem sa druge čeke, ali su mi predaleko za hitac. Kad su krenuli prema šumi napokon odjekuje. Tipkamo se i kaže nije palo. Šalje mi snimak sa IC optike i piše kako je čekao da mu se dva preklope, pa da s jednim hicem odradi oba. Odgovaram poslovično - Bolje jedan u zamrzivaču, nego dva u šumi. Kaže - Istina, ali sad je kasno. Tako je to u lovu gdje imaš najčešće sekunde za donijeti odluku. Nakon još par sati čekanja zaključujemo da se neće vratiti i idemo u pregled terena. Ne nalazimo ništa, ali odlučujemo pretragu terena ponoviti kad se razdani uz pomoć njegovog Bavarskog krvosljednika. Koji je ujutro pronašao mirisni trag svinja, kretao se po njihovom tragu u krug, ali krvni trag nije pronašao. Znači promašio je. Pouka izvučena, bar što se mene tiče. Prihvati ono što ti se nudi, kad ti se nudi. Dok se WW3 nastavlja...
Slika: Manga
18
čet
12/25
Mate
konobarica123.blog.hr
//Ako u Gradu Rijeci postoji glas razuma onda je to glas riječkog nadbiskupa metropolita Mate Uzinića. Monsinjor Mate Uzinić nije konfliktan, ali nije niti plah čovjek. Govori mirno, kad treba kaže ono što misli bez obzira koliko to bilo nepopularno, ne mora vikati da bi ga se daleko čulo, da bi njegov glas odjeknuo u javnosti. Ono što mu donosi jednu posebnu dimenziju je duboka empatija, u središtu njegovih nastupa uvijek je čovjek – ranjen, izgubljen, marginaliziran. U tome je dosljedan, jer on ne teoretizira o ljudima, on govori za njih. A kada govori, ne čini to hermetično, Mate Uzinić vjeru prevodi u jezik svakodnevice. Kao čovjek koji se ne boji ranjivosti, koji je spreman priznati ograničenja Crkve, propuste institucija, pa čak i svoje dvojbe, nekako se čini itekako pozvanim progovoriti o svim malformacijama s kojima se društvo u posljednje vrijeme susreće, o porastu nasilja, atmosferi straha, o sve izraženijim podjelama. Jer riječki nadbiskup je mostograditelj koji svjesno pokušava smiriti polarizaciju, spajati svjetove – konzervativce i progresivce, vjernike i ateiste, Crkvu i društvo. U tome je ponekad usamljen, ali ustrajan. I dokazao je to više puta, posljednji put nakon što je skupina maskiranih huligana pokušala na Zametu napasti mlade karatiste i karatistice iz Srbije zato što su – iz Srbije.//
//Imam dojam da su u našem društvu problem i stranačka pogodovanja. I pritom ne mislim samo na vladajuću stranku. Svi između sebe imaju nekakve dealove, ako želite dobiti nekakvu poziciju možete je dobiti samo ako pripadate nekoj stranačkoj opciji, koja onda tako dijeli snagu, interese i utjecaj. Sjećam se da je bilo ljudi koji su bili kandidati za namještenja u banalnim institucijama, a mogli su postići samo to da budu v.d. ravnatelji, stvarni ravnatelji nikada nisu mogli postati jer nisu imali stranačku iskaznicu. To je jako problematično, to sve skupa pogoduje problemima našeg društva, a sve to pokazuje da je naše društvo bolesno. Dakako, posljedice su i ove stvari koje se događaju, opća apatija u društvu, a onda i širenje nasilja. Od onog obiteljskog, preko vršnjačkog, navijačkog do nasilja prema manjinama i strancima.//
Izvrstan intervju Kristiana Siroticha za portal Artkvart sa riječkim nadbiskupom msgr. Matom Uzinićem možete pročitati na poveznici:
https://artkvart.hr/mate-uzinic-moramo-se-vratiti-razumu-vjera-nikad-nije-bila-protiv-ljudi-ona-je-uvijek-za-covjeka/
U ovim suludim vremenima pravi melem.
Živili!
Život s mačkicama
teutinaljubav.blog.hr
Za razliku od moje Drage, ja nikada nisam imao neko posebno iskustvo s mačkama. Znao sam u klubu pomilovati mačke, no to je bilo to i ništa više, nikakova posebna maženja. Draga voli mačke i imala ih je prije dok je bilo prilike. Za vrijeme šetnji zaustavljala bi se pored svake mačke i pokušavala ih barem podragati.
Kada smo kupovali stančić u Osijeku računali smo s time da imamo kakvu mačkicu. Prilika se pružila upravo za rođendam moje Drage prošle godine. Jedan par je dijelio mačiće iz okota. Pogledao sam u transporter i prišao mi je mačić. Isti tren sam osjetio da će biti naš. Teško je opisat iznenađenje i veselje moje Drage kada je vidjela poklon. Mjesec ili dva nakon toga djeca naše susjede na poklon su od oca (rastavljeni roditelji) dobila mačkicu. Osim kratkotrajnog veselja mačkica im uskoro nije bila ništa više od povremene igračke. Vidjeli smo i koliko je nebrige oko nje. Uskoro je malena počela dolaziti k nama. Čak je jedan dan kada je ostala sama u kući, skočila s prozora na katu da bi nam došla. Bilo je normalno da ju posvojimo i tako je naš Roki dobio jednako staru sestricu.
Umjesto da ih čuvamo zatvorene u kući naučili smo ih na slobodu u našem vrtu. Sada su svi vrtovi i sva stabla njihovo carstvo. Danju su vani a naučilli smo ih da poslije večere ostaju doma do jutra. Na njihovoj slobodi mogu im zavidjeti sve kućne mačke.Proljetos nam je počeo, uplašeno, prilaziti sivi mačak, mršav i bilo ga je tužno gledati. Navodno mu je umrla gazdarica pa je ostao sam. Postupno je stjecao sve više povjerenja i dolazio je na hranu naših mačaka. Sada je to krasan veliki mačak, bezgranično mazan. Noću je vani, sam traži da ga pustimo, a danju spava kod nas.
Hranimo ih najboljom mačjom hranom i dlaka im je prekrasna meka i nježna.
Zanimljivo je vidjeti kak se naše mačkice ponašaju kao mačja obitelj u prirodi.
Roki. Pravi otac obitelji. Leži sa strane i obično spava.Voli da ga mazimo ali samo tamo gdje nam on to dozvoli, Nikada u krilu ili naručju. Kada ga vidimo kako protegnut leži na komodi ili na krevetu pojeli bi ga od ljepote. Spava nam do nogu na krevetu a pred zoru približi se na rukohvat da ga možemo milovati.
Miki tigrica. Prava mater u obitelji. I kada spava stalno je na oprezu, stalno joj uši rade kao radari. Pazi na vratima tko ulazi u kuću pa se sivko teško usudi uči dok je ona na straži.Kakova je to maza! Dođe k meni u naručje pa me ljubi ili spava na grudima kada legnem na trosjed. Kada legnemo spavati uvuče se među nas u toplo, u zagrljaj. Njeno predenje najljepša je uspavanka. Vani je prava lovica. Kada uhvati guštera, pticu ili miša donese ih da se pohvali i da se i roki igra ili pojede pticu ili miša.
Sivko. Preslika onoga što se dešava u prirodi. Nastoji biti prihvačen kao dio obitelji. Kao da nam je zahvalan što smo ga prihvatili prava je maza. Sjedne pred nas ili nam skoči u krilo da ga mazimo. Najviše voli spavati u mojoj stolici i samo čeka priliku kad se dignem.
Toliko nam ljubavi pružaju, tako su nam ispunili dom da ne možemo zamisliti da ostanemo bez bilo koga od njih.
7 dana do Božića
kockavica.blog.hr
Mlijeko se pije s rukavicama,
rukavice spavaju u krevetu,
i strašno je ,
zbilja jako strašno,
kad palac neće ući di mu je mjesto,
a oblačiš rukavice deset puta dnevno.
Nastavimo...
Došli smo do novih saznanja.
Brgljez se rijetko pojavljuje
najčešće oko Božića,
(taj fenomen još ostaje nerazjašnjen)
ima specifičnu prehranu,
ne naročito bogatu,
štoviše pomalo bezličnu,
(vidjeti slikovni prikaz)
al pretpostavka je
da to ima veze sa obitavalištem
i zimskim periodom.
Moguće je da ljeti
dere još toplo meso
s kostiju nedužnih stvorenja,
i na taj način osigurava
dovoljno presudno važnih zaliha
za zimski period,
međutim,
dok ga ne ulovimo na djelu,
nećemo donositi sudove.
Kažu da 'tica nije poso,
pa neće uteć,
al sumnjamo u tu tvrdnju,
jer kod našeg subjekta,
upravo je bijeg,
bježanje,
lutanje,
izbjegavanje,
jedna od značajnijih karakteristika.
Stoga,
s mjerama opreza,
strpljivo i neprimjetno,
nastavljamo proučavanje.
u predvorju sna
potok42.blog.hr
na granici dana kada tijelo oklijeva,
dok se koleba i pluta
u predvorju pada u san,
buka uma - unutarnji glasovi,
nemiri, odjeci vremena, tajni putokazi,
prizori na mentalnoj pozornici,
zagonetke srca, cvjetovi naše krvi -
ometaju odlazak u izmaglicu jave.
a treba samo umotati misli u tišinu,
prigušiti sjaj u potoku svijesti,
oglušiti se na priče što lebde.
Novi mobitel
dusakojaluta.blog.hr
Novi mobitel me pretvori u hibrid, pola malo dijete koje skače od sreće jer ima novu igračku, pola starica koja mrmlja „šta su ovo opet promijenili “ i traži naočale koje već nosi.
Danima ga namještam s ozbiljnošću kao da upravljam nuklearnim reaktorom, palim „wow“ opcije koje mi ne trebaju ni u ovom ni u sljedećem životu, a onda ih više ne znam ugasiti jer nemam pojma gdje sam ih našla ni što sam uopće dirala.
Sve je uključeno, sve nešto zuji, iskače, vibrira i obavještava me o stvarima koje me nimalo ne zanimaju, ali ne daj Bože da propustim onu jednu notifikaciju koja mi stvarno treba.
Svakih pet minuta trčim mužu da mu pokažem nešto „nevjerojatno“, on kimne glavom onim pogledom čovjeka koji je shvatio da je ovo sad njegov život, a ja se vraćam mobitelu uvjerena da sam ga upravo savršeno sredila dok pet minuta kasnije ne shvatim da mi je sve poremećeno i da nemam pojma zašto.
Na kraju imam osjećaj da je mobitel pametniji od mene, da me potajno osuđuje i da će me jednog dana zaključati iz vlastitog života. Ali hej, barem ima opciju da mi plešu srčeka po ekranu kada me dragi nazove.
Nonchalant Freedoom
huc.blog.hr
Considering Lucian Freud’s paintings
I don’t think they are of much value
although they reach incredibly high
prices at auctions.
But I like his freedom
to portray
some nasty criminals,
to paint naked
fat people from the edge
of society
on large canvases,
to paint
his daughters naked,
the famous model
Kate Moss pregnant and
naked,
himself naked,
and finally
the Queen
of England,
fortunately
not naked,
but on a very small canvas
something like 15 × 21 cm,
and looking almost like
a man
with a moustache.
When he finished,
the Queen approached.
Looked at the picture.
Didn’t say much,
but:
It was a pleasure
watching you
paint.
She said it all.
And he said it all.
Nomen est omen
aneta.blog.hr
O tome da li je u imenu čovjekovom data njegova ličnost ili roditelji "učitavaju" naredbu kojom određuju dječiji karakter, a koja je zapravo prethodno učitana genetskom informacijom, naslijeđena, dalo bi se diskutovati. O imenima - nickovima - koje sami uzimamo moglo bi se reći da nas, poput odijela, ne čine, već pokazuju. :)
* * *
a onda sam kod @j. pročitala>
Kada pogledate pomnije, ništa ne nestaje; samo se mijenja. Noć postaje dan, a dan noć. Ali čak ni to nije konačna istina; jer sve što radite ili govorite ostaje vječno i ostavlja dokaze...
* * *
Potom sam se sjetila kako sam skoro pročitala da se Indijancima isprva ne daje ime, nego ga oni zarađuju, i njihovo ime je njihova slava: u nekim plemenima dobivalo bi se novo ime sa svakim novim podvigom.
U našoj kulturi su to nadimci. Kad ti društvo plijepi nadimak, onako nepogrešivo tačno, možeš jedino da se zamisliš nad sobom. :)
Secrets We Keep
fragmenti2.blog.hr
Upozorenje: Tekst sadrži detalje o radnji serije
“Rezervat” nas upoznaje s bogatim obiteljima koje žive u elitnom kvartu nedaleko od Kopenhagena. Prva je bračni par Rasmus i Katarina te njihov sin Oscar. Rasmus je jedan od najbogatijih i najmoćnijih ljudi Danske koji, između ostalog, može spriječiti recesiju u državi. Njihovi su susjedi, hm, prijatelji i poslovni partneri Cecilija i Mike te klinci Vera i Viggo. Njihovi su životi, privatno i poslovno, snažno povezani – idilu bogatih ljudi Danske narušiti će nestanak dadilje (“au pair”), Filipinke Ruby koja brine o Oscara. Večer uoči nestanka Ruby je pokušala razgovarati s Cecilijom, ali razgovor je prekinut i od tada se Ruby gubi svaki trag…
“Rezervat” nije zahtjevna serija kada je riječ o vremenu koje je potrebno za gledanje čitave sezone. Epizode traju između pola sata i četrdeset minuta, šest nastavaka može se pogledati u jednom danu. Međutim, serija autorice Ingeborg Topsoe ima znatno veći problem – ona je jedna od onih (još uvijek rijetkih) kriminalističkih, triler priča iz Skandinavije u kojoj je kvantiteta važnija od kvalitete odnosno serija je snimljena, prije svega, kako bi zadovoljila apetite publike za serijama iz tog dijela svijeta.
Nestanak dadilje okidač je za otkrivanje tajna i laži bogatih obitelji, ali i priličnog broja, više ili manje, važnih društvenih i moralnih tema koje autorica pokušava, većinom neuspješno (površno), strpati u nešto više tri sata trajanja serije. Nakon nestanka dadilje glavna protagonistica serije postaje Cecilija – ona je, čini se, jedina zabrinuta za nestanak Ruby i postavljena je kao ona koja brine, ona kojoj je stalo (ili je prilično muči grižnja savjesti zbog razgovora koji se nikada dogodio nije?). Isprva, nitko nije pretjerano zabrinut oko nestanka dadilje (osim njezinih kolegica i, naravno, Cecilije), ali kada istragu preuzima detektivka Aicha stvari se ipak…počinju razotkrivati.
I dok Cecilija i detektivka pokušavaju otkriti istinu gledatelj je suočen s predvidljivošću radnje odnosno sudbine nestale dadilje. Bez obzira na to što autorica serije pokušava gledatelja navesti na krivi trag nije (pre)velika mudrost predvidjeti sudbinu nesretne Ruby (posebno u svjetlu još jedne iznimno popularne i gledane, “Rezervatu” superiorne, “Netflix” serije koja je premijeru imala ove godine). U redu, ambicija autorice nije isključivo zločin i kazna, ali i ostali detalji serije, blago rečeno, ne funkcioniraju ili su prilično….čudnovati i neuvjerljivi.
Svećenik koji zna istinu, ali ne može (pro)govoriti zbog ispovjedne tajne, televizijske vijesti u kojima se govori kako je nestanak djevojke (Ruby) posljedica iskorištavanje jeftine radne snage a ne kulturna razmjena (???!!!) kao što se misli pa sve do lika Cecilijina supruga Mikea koji je bivši silovatelj, danas poznati i priznati član društva (jer, eto, svatko može pogriješiti) neki su od detalja radnje koje je gledatelju doista teško progutati – ako dodamo i spomenutu predvidljivost onda od “Rezervata” ostaje jako malo. Premalo.
U redu, pamti se vizualni doživljaj serije, teške boje prevladavaju tijekom većine epizoda. Zanimljiv je i prikaz “majčinstva” u kojem ulogu majke preuzimaju dadilje odnosno djeca su povezana i povjeravaju se dadiljama umjesto…majci. Majke, naime, nemaju dovoljno vremena…prije svih Katarina…
Glumačka ekipa je, otprilike, na razini prosječnosti serije – Marie Bach Hansen nije pretjerano uvjerljiva u ulozi Cecilije, Danica Čurčić (izvrsna u seriji Lutke od kestena) solidna…i to je sve što se o glumačkoj ekipi može napisati.
Predvidljiva, lišena napetosti i ispunjena neuvjerljivim detaljima, serija “Rezervat” jedna je najslabijih predstavnica skandinavskog noira. Jedna od onih serija koja se (pre)brzo zaboravlja, ali dobra je, možda i najbolja, vijest relativno kratko trajanje epizoda…
Goodtalking
U danskoj seriji 'Rezervat', koja ovaj put potječe s Netflixa, a ne s danske javne televizije, još se jednom odražava slojevitost i inteligencija u pristupu snimanju serija ove nordijske zemlje. Jer ovo, iako jest triler i krimić, nije samo serija koja govori o razotkrivanju zločina i zločinaca. Ovo je i studija privilegije, globalne diskriminacije i eksploatacije te položaja stranih radnika u bogatim, razvijenim državama. A usuput ćete i napasati oči na prekranim vizurama bogatog kopenhagenskog predgrađa koje daje naslov ovoj seriji na danskom i na hrvatskom jeziku.
Danci su genijalci za televiziju. Još od globalnog uspjeha serije 'Ubojstvo', koja je doživjela i (vrlo dobar) američki remake i zapravo pokrenula val globalnog obožavanja takozvanog nordijskog noirea, traje rasprava o tome kako im to uspijeva. Činjenica da je sve to još k tome poteklo s danske javne televizije, a ne iz nekog komercijalnog bunara para kao što su američke kabelske postaje ili streaming platforme - dodatno je pojačala tu raspravu. Govorilo se i o tome kako jedna javna televizija uspijeva balansirati budžet između svoje informativno-edukativne i zabavne funkcije da bi mogla snimati takve blockbustere od serija, ali i o tome da komercijalci sigurno nikad ne bi snimili nešto toliko profinjeno i produhovljeno i duboko jer puca njima patka za sve to ako na odjavnoj špici ne procure pare k'o na pipi od zlata.
No najnoviji danski hit snimljen za Netflix, serija 'Rezervat', globalno poznatija po engleskom naslovu 'Secrets We Keep', apsolutno potire ovu zadnju tvrdnju o tome da se danska TV-serijska genijalnost ne da pretočiti u komercijalne vode. Sad, je li to zato što je u međuvremenu nordic noir postao notorna pop-kulturna činjenica i žanr čiji se zakoni poštuju zato što se već vidjelo da donose i popularnost i pare - ili je pak Netflix odlučio biti profinjen, produhovljen i duhovan - ostavit ću vama na procjenu.
I ovaj je put riječ o krimi-drami, možda na momente i trileru, ali je, kao i inače u nordijskom noireu, velik naglasak na drami i svim slojevima međuljudskih i društvenih odnosa koji stoje iza priče o samom zločinu koji se obrađuje u seriji. Moglo bi se čak i reći da je ovo izvrstan primjer analize socijalnih razdora između bogatih i siromašnih, 'domaćih' i 'stranih' te utjecaja koji to ima na privatne, međuljudske odnose.
Luksuz i treći svijet
Priča počinje jednostavno. Dvije bogate obitelji žive u bogatom predgrađu Kopenhagena, u fenomenalno dizajniranim kućama sa svim živim što si sirotanović s Balkana može zamisliti kao luksuz. U obje obitelji oba su roditelja zaposlena i uspješna, sjede u ostakljenim gradskim uredima kao da lebde nad vodenim putevima Kopenhagena i prekrasnim brodićima koji po njima pluže. Obje obitelji imaju i djecu - svaka po jednog sina u ranim tinejdžerskim godinama, a jedna i sasvim malenu kćer. Dakako, sa svom tom djecom i uspješnim karijerama, potrebna im je pomoć u kući, što znači da obje obitelj imaju zaposlene au pair, odnosno mlade žene koje im pomažu po kući i s djecom. I u jednoji u drugoj obitelji to su Filipinke. Ruby radi za Katarinu i Rasmusa, a Angel za Ceciliju i Mikea.
Jednoga dana, nakon zajedničke večere obje obitelji, Ruby - ona koja radi za Katarinu - obrati se Ceciliji i kaže joj da joj mora nešto reći i da ne može više nastaviti raditi za Katarinu i Rasmusa. Cecilija, koja je inače draga i simpatična žena, kaže joj da se ne bi miješala i neka to riješi sa svojim poslodavcima. Sljedećeg dana Ruby nestaje. Sve upućuje na to da joj se dogodilo nešto zbilja loše. I Cecilija i Katarina se zabrinu. Cecilija iz humanih razloga, a Katarina zato što je nervira situacija u kojoj joj se nitko neće moći brinuti za sina. Tu se odmah vidi razlika između te dvije žene, a do kraja serije vidjet će se još više. No do kraja serije vidjet će se i socijalna dimenzija preslikana na međuljudske odnose po kojoj će se vidjeti i koliko su slične.
Uglavnom, sad se tu pokreće policijska istraga, policiju - osim same policajke kojoj je dodijeljen slučaj - baš previše ne boli ona stvar za cijelu priču jer ne'š ti Filipinke, pa se cijeloj istrazi pridružuje zabrinuta Cecilija. Ispostavlja se da je nestala Ruby bila trudna, a svećenik iz crkve koju je pohodila otkriva im da je bila i silovana. Sumnja odmah pada na članove obitelji, posebice bogate i uspješne alfa-očeve.
Život iza fasade bogatstva. I siromaštva
I sad, svašta se tu zbiva, svašta otkriva, ima užasno mračnih priča koje prizivaju sjećanje na traumatičnu seriju 'Adolescencija', ima i tipičnih krimi zapleta i trilerskih momenata, ali ono što najviše fascinira jest fina, ali zamjetna nit koja se provlači kroz cijelu seriju. Filipinke. Au pair. Mlade žene koje su došle iz siromašne zemlje kako bi se za novac brinule za tuđe obitelji dok napuštaju svoje. Žene u ranjivom položaju koje se, čak i kad naiđu na obitelji koje ih tretiraju lijepo i s poštovanjem, de facto smatra robljem koje je stiglo zato da svojim gospodarima služi za sve. Baš za sve.
Povlaštene obitelji u prekrasnim kopenhagenskim kućama žele samo biti okružene ljepotom, svojim uspjesima i umivenim licima vlastite djece dok stasaju u ljude jednake ljepote i uspjeha kao što je i njihov. Sav napor, sva prljavština, sve ribanje podova i skupljanje dreka - doslovnog i metaforičkog - prepušta se nekome drugome. Nekome s takozvanog globalnog Juga (socijalna i ekonomska, ne nužno i geografska kategorija), tko mora biti sretan što mu se uopće pružila prilika na ubavom, uglancanom globalnom Sjeveru. A ako pritom izginu - ah, šta se tu može. Nikome nije drago, ali bolje oni nego mi.
Takvim se načinom života, takvom filozofijom, koja možda ostaje skrivena iza ljubaznosti, uglađenosti i prosvijećenih stavova lijepe i bogate klase 'Rezervata' - odgajaju i djeca, koja takav stav usvajaju praktički s majčinim mlijekom. I takvo usvajanje oblikuje novu generaciju, novu djecu, nove tinejdžere i nove ljude koji su spremni na sve i svašta da bi zadržali svoj položaj - ljepotu i lakoću s pozadinskim mrakom na koji se najbolje ne obazirati. A sad, Filipinka više ili Filipinka manje - šta'š. Netko se mora i žrtvovat. Ponekad i doslovno.
'Rezervat' je serija koja nam kroz svoju krimi priču s lijepim krajolicima i kućama otkriva tu prljavu i mračnu istinu. I doista vas tjera da stanete i razmislite o svemu tome, čak i ako niste osoba koja se nonšalantno koristi riječima kao što su 'globalni Jug', 'izrabljivanje', 'neokolonijalizam' i slično. Osjetit ćete sve ono što te velike riječi konkretno znače. I zato je ovo, unatoč pomalo nejasnom krimi raspletu koji je naljutio mnoge gledatelje, doista uspješan transfer danske TV-genijalnosti na komercijalni streaming.
Tportal
Njaaaa...
Još uvijek ništa ne radim. Zapravo, nešto sitno jesam počela, ali ubrzo sam po onoj - nije pos'o 'tica pa da utekne, napustila započeto, uvalila se u svoju fotelju i malo se, je li, opustila...
Ima božićnih filmova, ali mi je malo prerano za prebacivanje u zvončići mod, tako da sam ih lagano preskočila i ostala u ovome u kojemu sam već neko dulje vrijeme.
Zlikovaca amo... nema meni, majko, do njih...
I onda sam na Netflixu odgledala dansku mini seriju 'Rezervat' (Secrets We Keep).
Recenzije sam skinula s Interneta, ako ćete gledati, ja ću samo dodati svoj zaključak na kraju.
Pomisao je, otprilike, bila - Vid', materet'... Internet, pored toga što daje precizne upute teroristima kako napraviti bombu, sada i silovateljima i ubojicama daje pravne savjete kako lagano izbjeći kaznu.
Nešto je trulo u državi Danskoj... a i šire.
Njaaaa...
Vitezova zvezda - Amarilis
modrinaneba.blog.hr
Diham, živim, ljubim.
To kar je zame, ne morem zgrešiti
Foto: moja osebno
M A S A
komentatoricamicaa.blog.hr
iz grupe VISIT Split
današnje dopodne : 'ko je moga , taj je bio.......Obrov pripun
..pa onda se oni koji prolaze Splitom pitaju : je li kod vas štrajk kad nitko ne radi ?
..ovo jutros bilo je glazbeno dopodne oko ribarnice : uz pjesmu i radosne štandove i uz fritule ekipe - ANA
advent iz zraka : 24 sata objava
č u d e s n o
AVE MARIA
zemlja2.blog.hr
/Hauser & Dimash/
“Dimash Kudaibergen je 31 godišnji kazahstanski pjevač, tekstopisac, multiinstrumentalist, muzički
obrazovan. Ima iznimno širok vokalni raspon.
Pjevao je na 16 jezika” /Wikipedia/
Idemo u orgije (nema zime)
nachtfresser.blog.hr
"Nemam ništa protiv orgija, ali ja nisam dobra u multitaskingu“.
Grace Slick
"Ni za čim ne žalim što sam učinila, žalim za onim što nisam učinila. Ne kajem se npr. što sam spavala s Jimom Morissonom, kajem se što nisam spavala s Jimi Hendrixom."
Grace Slick
"U jednom momentu sam se poželjela skinuti, sići s pozornice i postati dio plemena, ali za razliku od nekih nikad nisam potpuno izgubila vezu s realnošću."
Grace Slick (o nastupu na Woodstocku)
Jutros sam preskočio i Index vidjevši prvi naslov, prešao naslove u Taz-u čisto da budem u tijeku je li izbio i zvanično treći svjetski rat, te zamolio umjetnu inteligenciju da mi s engleskom na njemački prevede jedan jako dugačak intervju s Grace Slick, prijevodi na hrvatski su još uvijek loši, pa sam za svoje čitateljstvo izvukao tri rečenice o temama koje me stvarno zanimaju i relaksiraju.
Prvu rečenicu od početka do kraja potpisujem, uvijek kad dvije stvari radim istovremeno zeznem obje, sad što se može uopće zeznuti u seksu, osim klasičnog bilijarskog ubacivanja u krivu rupu, a to nema veze s umijećem multitaskinga, ne mogu se ovako rano sjetiti. Znači ne očekujte od mene vrhunac u ovome.
Pod dva se uvijek sjetim fore koju naš Euro zna periodično ponoviti gledajući statistike o prosječnom broju partnerica/partnera:" Uh al se netko na.ebo na moj račun." Svejedno me raduje da moja najdraža pjevačica ima i dug i ispunjen život Uostalom ne mogu se suprotstaviti ni logici njene kolegice i prijateljice prerano preminule Janis:"Zašto bi naše najbolje glazbenike prepuštali groupis djevojkama, koje poslije svega neće ostati ni na jutarnjoj kavi?".
Biti uklopljen u pleme je jako ugodno i jedva da se snosi neki rizik. Ljepota kad si potpuno gol, ogoljen do srži, a toplo ti je. Skoro da ti se ne da penjati na posvuda okolo postavljene stepenice, koje mame na viši nivo...
Božić na idiličnom imanju
zeljkinkutak.blog.hr
Naslov: Božić na idiličnom imanju
Originalan naslov: Christmas at Lock Keeper's Cottage
Autor: Lucy Coleman
Prevela: Julijana Jurković Ravić
Izdavač: 24 sata
Studeni 2021. godine
347 stranica
Knjiga na prvi pogled ima sve što bi jedan božićni roman trebao imati – lijepo mjesto, obitelj, običaje i ljubavnu priču koja obećava savršene blagdane. No upravo u tome leži problem jer priča ne uspijeva ispuniti ono što obećava.
Imogenina životna priča mogla je biti snažna i dirljiva, ali je ispričana bez dovoljno dubine. Likovi djeluju više kao dio priče nego kao stvarne osobe s kojima se lako povezati, a njihovi odnosi razvijaju se prebrzo i bez pravog osjećaja. To se posebno vidi u ljubavnoj priči, koja bi trebala biti središnji dio knjige, ali ne uspijeva probuditi jače emocije.
Božićno ozračje prisutno je kroz opise i događaje, ali nedostaje ona toplina koja bi prirodno povukla čitatelja u priču. Radnja se često ponavlja i sporo napreduje, pa čitanje traži više strpljenja nego što bi se očekivalo od ovakvog romana. Snježna oluja, koja bi trebala biti važan trenutak u priči, ne donosi pravu promjenu ni jači dojam.
Na kraju sam knjigu završila više iz upornosti nego iz znatiželje, ostavljajući osjećaj da je mogla biti toplija i zanimljivija nego što jest. Riječ je o romanu koji lijepo izgleda izvana, ali ne uspijeva prenijeti osjećaje koje na početku obećava.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr