Sve kategorije po listama

Hedonizam...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Tvoj dah je kao med, začinjen mirisnim klinčićem
Tvoja usta su ukusna kao zrela smokva
Tvoja koža budi okus zrele breskve
na mojim usnama,
pjesma iz 12- og stoljeća kazuje,
ugodu, zadovoljstvo osjetilima.

Hedonizam, ostvarenje Epikurove "radosne poruke"
njegove želje da život učini života vrijednim.
Ja pozivam ljude na trajna zadovoljstva,
koja u sebi nose osjećanja ugode
Ugoda čini život životom. Ugoda je najuzvišeniji
osjećaj koji možemo svjesno doživjeti i onda pamtiti.
“Na ovome svijetu ima dovoljno kruha za sve ljude,
dovoljno ruža, ljepote i ugode i dovoljno graška,
da, graška u momentu kada njegova ljuska pukne.
Nebo prepustimo anđelima i vrabcima.”
treperi Heineova poruka u mojim mislima.





Širom lijepe naše gastro ponude bude hedonikusa u nama!

Dijana Jelčić

Zašto ne?

kockavica.blog.hr

Noćas sam sanjala putovanje.
Putovanje prijatelju Brgljezu u posjet.
Tamo negdje u Rusiji.

Odmah mi se za skute zalijepila neka špijunka,
kao za moju sigurnost,
i da me upozna sa običajima strane zemlje,
a zapravo da provjeri nisam li ja špijunka.

Kolegu Brgljeza nisam našla doma,
valjda je bio na nekom predavanju,
pa sam mu samo ostavila sliku
neku improvizaciju na papiru
što sam ga našla kod njega u stanu,
kako bi znao da sam mu bila u posjeti,
(stan mu nije bio pretjerano uredan,
nek se zna,
al to je tak s muškima).

Poslije više nisam znala pronaći gdje sam parkirala auto,
ali moja špijunka me vodila sigurnim putevima,
zapravo me prvo htjela provesti nekim mračnim,
kofol kratica,
reko hvala ne bih,
imam dvoje djece
i ne mogu se tuda provući,
onda me ipak provela normalnim putem.
Bila sam sretna što mi djeca spavaju u smotuljku na leđima
pa se ne moram još i njima baviti dok ne riješim problem.

Sve je bilo prepuno brutalističke arhitekture,
zadivljujuće,
impresivne,
velebne,
kakva samo u snovima može biti.

Moje veliko putovanje,
a sve bez da domaćina nađem kod kuće.

Međutim, nisam se najavila,
pa je i to u redu,
drugi put ću se najaviti,
pa me možda odvede u muzej
ili hram posvećen brgljezima,
popit ćemo čaj od kurkume,
i nećemo pričati o blogerima koje znamo,
jer biti će previše ljepote oko nas.

Svjetlost će se prosipati kroz snijegom okićene grane,
micat ćemo prstima u smrznutim kaljačama,
crvenih noseva,
zdravih misli.

Možda ga upoznam sa svojom sjenom špijunkom,
zgodna mačka,
bilo je i toga kroz povijest,
da su ptice i mačke prijatelji.
Zašto ne?

Kvaka...

mecabg.blog.hr

Kvaka...
Bio je nekad pevač narodne muzike Bora Kvaka, ali ovo nije post o njemu.
Kvaka je da je ipak kvaka.
Vraćam se pre neki dan iz gradske trke...neki maraton pa sam dva sata obilazila dok nisam ušla u kuću. Ljuta otključavam i tras bum, osta mi kvaka u ruci.
Sad bi neko pomislio, e jeste ti problem. Verovali ili ne, naći bravara koji će namestiti je mislena imenica. Koga god sam pitala rekao je da to nije ništa, nikakav kvar i to može svako popraviti. Gde se nalazi to svako, niko ne kaže.
Da su muškići i ženskice ravnopravni davno se zna , ali ja ne spadam u te ravnopravne, tužno gledam u kvaku koja je drugi put pala uz sama vrata da sam se jedva uvukla u stan.
Ne leži vraže, mislim si, ili ćeš celi život provesti neosuđena u zatvoru stana, ili internet.
Taj internet je mnogo opasno mesto upozoravaju. Iza svakog oglasa sedi manijak i vreba mene sirotu, naivnu.
Idem prvo pitati koliko košta njegov dolazak.
-Dobar dan. Da li sam dobila servis bravara D.
-Da, izvolite, dolazimo u roku 30minuta. U čemu je problem??
-Interesuje me koliko košta vaš dolazak.
-Zavisi što radim.
Ama, čoveče htedoh reći kakve veze ima što radiš, koliko naplaćuješ da dođeš, ali cvrkućem.
-Sitnica, otpala mi kvaka na vratima
-50 EU do dijagnoze, mora da je doktorirao na fakultetu za kvake.
Sad bujica pitanja, na koja nisam znala odgovor, da li je u ruci ostao muški deo ili ženski, ko ulazi u vrata, a još nešto ne razumem pitanje. Manijak garant. Manijak ili ne 50 ili ne, tek ja mu dadoh adresu.
Došao za 20 minuta, pogledao, dijagnosticirao, popravio, sve za desetak minuta. Može to svako, nije nikakav kvar, kaže. Bilo mu neugodno, pa taj šaraf što je zavrtio naplatio 20EU.
Sve u svemu prođe i ova peripetija... do sledećeg okršaja u stanu.

PS Sve je dobro funkcionisalo desetak dana...a onda je šaraf otpao, neki komadiš kvake se polomio pa je„Svako“ promenio celu bravu...

Iza zavjesa (anonimnost velegrada)

nachtfresser.blog.hr

Susjed, imamo problem!

Jedno jutro kad je bacala smeće našoj novinarki (28- nije nebitno) je osmjehujući se i prijateljski mašući prišao kako piše "Mittelschichtsdaddy", u slobodnom prijevodu "uspješni tatica srednjeg sloja" po muškarcima opisanim u jednom novijem bestselleru, tatice koji imaju savjete i rješenja za sve situacije. Veli da ga je prvi put vidjela i iz početka uopće nije znala o čemu on govori. Predstavio se da stanuje točno prozori nasuprot njenih, da logično ponekad gleda kroz prozore, primjećuje da ona zatvara zavjese, i da ne bi želio da je u stresu kad njega nema, a on često putuje i pala mu je na pamet ideja da kad nije doma da stavi zastavicu na prozor da ona zna i usput se ljubazno predstavio da se zove Michael i da mu je drago da su se konačno upoznali. Rekao je i da će uskoro otputovati na nekoliko tjedana.
Tek vozeći se biciklom na posao shvatila je o čemu se najvjerojatnije radi! Najprije ju je bilo sram, jer ona često gola juri kroz stan, a prilično je nemarna pri navlačenju zavjesa. Ima tri prozora, od toga jedan veliki krovni, koji uopće nema zavjesa da može gledati u nebo.
Zatim je uhvatio bijes, odlučila ga je kanalizirati pišući otvoreno pismo u "Taz"-u, novinama u kojima je suradnik, a koji sve više "bijelih" Mittelschiftdaddys" čita, pa možda i on, ne bi li imala što više svjedoka. Rekao joj je naime na lijep zaobilazan način da ju vidi, ali nije rekao nešto što ne vidi: jedan problem!
Navečer kad se vratila, na njegovom prozoru je visila zastavica. Polazeći od pretpostavka da se iza njegovog postupka krije dobra namjera, da njegova mlada susjeda može bezbrižno i bez nužnog navlačenja zavjesa uživati dok njega nema, ipak je stvari racionalizirala kako slijedi, jer njen prethodnik u stanu uopće nije imao zavjesa:
1. Michael vjeruje da ona navlači zavjese samo da je on ne vidi.
2. Michael vjeruje, da ona ne navlači zavjese, samo da je on vidi.
3. Michael vjeruje, da ona ne zna, da je on može vidjeti.
4. Michael vjeruje da se ona od njegovog pogleda želi/treba/mora sakriti
5. Michael vjeruje, da je bolje da joj ne kaže otvoreno, da ju može vidjeti i da je bolje da objesi zastavicu na svoj prozor.
Ili pak jedna sasvim drukčija mogućnost:
on vjeruje da mu ona vjeruje, kad objesi zastavicu, iako je tu, da je na putu. Nada se da će ona ostaviti svoje zavjese otvorenim, tako da je može bolje vidjeti.
Mindfuck (njena riječ)
Vjeruje li on da bi bilo važnije da ju se ne vidi, nego da ona gleda u nebo? Zašto on jednostavno ne navuče svoje zavjese, ako je ne želi vidjeti?
Ona ne želi niti će išta poduzimati samo zato što joj se on obratio u smislu promjene u stanu (navlačiti zavjese kad njegova zastavica visi, nabaviti deblje zavjese,ili, ili...). Samo će navečer, prilikom luftanja stana, uvijek pokazivati srednji prst, dok mu zastavica visi, možda je to već i primijetio.

Na kraju pisma/članka autorica je konačno jasno definirala problem, Michael je narušio ono što velegrad obećava: anonimnost. Anonimnost je postala privilegija bijelih muškaraca s dosta novca. Većina od njih može bauljati ulicama i promatrati, a da se ne bulji u njih. Anonimnost je privilegija, isto kao što je privilegija gledati, a ne biti promatran, Michael, mi te gledamo, završava efektno autorica!
Navodi i da je o ovome razgovarala i s nekoliko prijateljica i prijatelja, prijateljice žale zbog toga što joj se događa, a prijatelji baš i ne razumiju u čemu je problem. To ju je učvrstilo u namjeri pisanja članka.

Što ja pak kao autor posta mislim o ovome, ništa tako jednoznačno. Doživio sam slične situacije, zanimljivo, samo nekoliko puta ljeti u Berlinu i jednom na susjednoj krčkoj terasi s turisticom, nije mi palo na pamet osloviti je, samo sam klimnuo glavom i nemarno pozdravio. Jedno ljeto smo pak bili u berlinskom stanu bez zavjesa čak i u WC-u, s dvoznačnim natpisom iznad klozetske školjke "Hier pinkelt man(n) im Sitzen", ovdje se znači mala nužda obavlja, ili muškarac obavlja, sjedeći. Zgrada preko nije bila blizu, golim okom se uopće nisu mogli razaznati stanari, svejedno mi prvih nekoliko dana bilo neugodno, ne zato što me netko promatra dalekozorom ili fokusira kroz mobitel ili fotoaparat, nego zato što kršim pravila stana u kojem sam samo prolazni podstanar i postoji teoretska mogućnost da netko to dojavi gazdarici, poslije sam zaboravio na to. Inače ako sjediš na dasci imaš potpunu diskreciju, ne vide ti se ni glava niti išta drugo pri obavljanju radnji, kao da su namjerno prozori tako postavljeni ;).
Sva ova desetljeća boravka u Berlinu sam nekoliko puta viđao gole ljude oba spola u zgradama en face, doduše nikad u istoj ravnini kao ovdje, naravno nikad mi nije smetalo niti padalo na pamet nekog osloviti.
p.s.
Pljusnulo je, Jin je po običaju noć uoči nove promjene vremena prošetao uzduž i poprijeko po stanu, ja sam u 4 ustao i nažalost nisam iskoristio priliku odmah prošetati s njim dok je bilo suho, nismo još bili vani, sad spava i izdržava.
p.p.s.
Ilustracija je moja nekadašnja berlinska fotografija iz vremena kad su i novine imale vrlo gledane rubrike " s naših ulica" i nije bila trendy priča o zaštiti privatnosti svugdje i svigdje i već se kao mnoge slične može naći u svima dostupnim internetskim arhivima, nažalost ne može se unovčiti kao Hirakawin ciklus fotografija iz tokijskih metro i autobusnih stajališta...

Nježno, nježnije

modrinaneba.blog.hr

Kad se sunce pojavi blizu mene, ljubav se rađa u mojoj šumici

Foto: moja osebno

nagon

confessing.blog.hr

koji je nagon jaci?
Koji je nagon jaci, nagon za jelo i pice ili nagon za parenje?
Ja mislim da je ipak jelo i pice u prednosti nad parenjem =)

Manastir Bođani

stella.blog.hr

Na putu ka Baču neizostavna je posjeta i manastiru Bođani,
koji je od gradića udaljen 15ak kilometara. Građen je u 15.
stoljeću, više puta rušen i obnavljan. Najnovije zdanje potiče
iz 17. stoljeća.

U okviru manastira nalaze se crkva, konaci i ekonomski objekti,
te veliki i vrlo lijepo uređen park.





U crkvi se može vidjeti čudotvorna ikona Bogorodice
Bođanske, jedne od 6 pravoslavnih kanoniziranih
ikona u svijetu. Kažu da njene iscjeliteljske moći prije
svega pomažu parovima bez djece.

Živopis je oslikao jedan od najvećih zografa 17.stoljeća,
Kristofor Žefarović

Bosna,Mujo,Haso i Fata hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Upeca Mujo zlatnu ribicu.
Ribica: Pusti me i ispuniti ću ti 3 želje!
Mujo: Hoću dobra kola!
Ribica: Hoćeš na leasing ili u cashu?
Mujo: A hoćeš ti na mast ili na ulje?



Došla Fata roditi sedmi put pa ju doktor pita:
Opet vi? Pa zar vaš muž ne koristi nikakvu zaštitu?
Fata će:
Koristi on moj doktore, ali nisu svi pažljivi kao on!



Haso jarane, ovaj život stvarno nije fer.
Što bolan?
Kad god upoznam neku zgodnu žensku, il' je
ona udana, il' sam ja oženjen!



Pita Mujo ženu Fatu:
Kad bi ja umro bil' se ti ponovno udala?
Ne bi ljubavi, ja bi ostala sa svojom sestrom.
A ti, Mujo moj, bil' se ti ženio kad bi se meni nešto dogodilo?
Ne bi ljubavi i ja bi ostao sa tvojom sestrom.



Vratio se Mujo sa spoja pa priča Hasi:
I tako Mujo, izašli mi u restoran kad naručila ona sebi
pizzu, kolač, kavu, sok i sladoled. Gledam ja nju pa rekoh:
Pa kud nisi ponijela i račun od struje da ti ga platim.



Ode Fata kod doktora i požali mu se:
Doktore, mislim da sam nešto slaba u seks.
Mogu samo 3 puta za jednu noć.
Ali, to je odlično! Ne znam zašto mislite da je to malo?
Pa moj Mujo me spopada po 10 puta svake noći,
a ja nemam snage za više od 2-3 puta.
Najbolje je kad vam Mujo dosadi, upalite svjetlo
i to će ga sigurno posramiti i odustat će.
Mujo se već treći put penje na Fatu. Ona ne može
više pa upali svjetlo, kad ono na njoj komšija Ibro.
Juuuu komšija, što vi radite ovdje? Gde je Mujo?
Eno ga ispred, prodaje ulaznice.



Kaže Mujo Fati:
Eh Fato, da mi je 2 cm veći bio bi car.
Jest Mujo, a da ti je 2 cm manji bio bi carica.

Street Photography

toco1980foto.blog.hr

Dan 1370.

ap-placenici.blog.hr

Karta: https://t.me/RVvoenkor/104380

Dok cijeli svijet mudruje što će biti od najnovijeg mirovnog plana za Ukrajinu, Rusi sustavno rade svoj posao na terenu. U protekla četiri dana u DNR su oslobođeni Zvanovka i Petrovskoj (Pazeno), te selo Novo Zaporožje u istoimenoj regiji. U susjednom Dnjepropetrovsku zauzeli su sela Tihe i Vidradne. U opkoljenom Mirnogradu počeli su se masovnije predavati vojnici iz sastava 38. i 151. brigade UAF-a. To se događa uglavnom pod okriljem noći u strahu od vlastitih dronova. Naravno radi se i na svim ostalim dijelovima bojišnice od lijeve obale Dnjepra preko Guliaipolja, Šahova, Konstantinovke, Siverska i Limana, pa sve do Volčanska. Za to vrijeme šefica Europske komisije (koju nitko nije birao) nastavlja palamuditi o nemogućnosti promjene granica i ključnoj ulozi EU u osiguravanju budućeg mira u Ukrajini. Granice su promijenjene i nastavit će se mijenjati, dok se nju i EU neće pitati za mišljenje. Mir će dogovoriti veliki igrači, koji su taj sukob i započeli još 2014. godine.


Karta: https://www.politicalowl.com/home/wp-content/uploads/2014/03/2014-03-02_ukraine.jpg

Ko je imao nešto između ušiju, već tada je mogao zaključiti kakav će biti konačni ishod navedenog. Na osobnom planu obuke nije bilo značajnijih poteza. Prvi ovogodišnji snijeg po običaju je okovao sve aktivnosti i natjerao većinu ljudstva u toplinu svojih brloga. Osim našeg druga Pobija koji je prvi put od nesreće, smogao snage izaći u lovište i sjesti na čeku. Iako se nasmrzavao u svom prvom lovu ove godine, trud mu biva nagrađen oko 21h kad na njivu izlazi pripadnik invazivne vrste bez prirodnog neprijatelja na tom području. Štetu koju čagljevi rade na srnećoj i ostaloj divljači bolje ne spominjati lovcima. Kad im brojke narastu i opustoše lovišta, ne zaziru ni od napada na domaće životinje. Zato mu Pobi nije oprostio taj izlazak pred njegov termalni ciljnik. Tako je to od kad je svijeta i vijeka u ruralnim krajevima. Naravno lako je u gradu imati drugo mišljenje i zastupati zabranu lova. Što se najčešće drastično promijeni ako sustav podbaci, pa im taj isti čagalj pridavi pudlicu u parku. Dok se WW3 nastavlja...


Slika: Pobi

Poklanjam ti....

taango.blog.hr

Schiller: AN DIE FREUDE

potok.blog.hr

An die Freude

Freude, schoener Goetterfunken,
Tochter aus Elysium,
Wir betreten feuertrunken
Himmlische dein Heiligtum.

Deine Zauber binden wieder
Was die Mode streng geteilt.
Alle Menschen werden Brueder
Wo dein sanfter Fluegel weilt.



Oda radosti (dio)

O, radosti, kćerko raja,
Što je nebo dade nam,
Pijani od žarkog sjaja
ulazimo u tvoj hram.

Tvoje bajno tkanje veže
Površni što rasu svijet.
Ruka ruku bratski steže,
U tvom krilu mir je svet!


Nije da sam baš ovim zadovoljna ali vježba pomaže.:)))

Mia - proba za fotke

luki2.blog.hr

Molim vas, da li je fotka vidljiva svima? Lastavice, prešla sam na Postimages, u nadi da će fotke sada biti vidljive i Tebi.

Hvala!

Ljub!

ASOCIJATIVNI SLIKOVNI POST

komentatoricamicaa.blog.hr

**
Ah, ljubav. Ta divna pojava zbog koje cvjetaju ruže, leptiri plešu u trbuhu, a ti polako gubiš živce, san i sposobnost racionalnog razmišljanja. Kad je lijepa, život je film. Kad počne izjedati – opet je film, samo ovaj put horor s lošim budgetom i previše emocionalnih specijalnih efekata.
Ali ...ali... barem znaš da živiš. Ili barem da te nešto iznutra gricka… ako već nije gastritis.
Znači, vanjsko grickanje je ujedanje koje kod voća izgleda baš - ovako

**

Priča o jednom Marku

liviodinspiracija.blog.hr

Ispričat ću vam priču o jednom Marku.
Sigurno ga znate i vi – možda ne baš moga, ali nekoga svoga Marka, kojeg biste mogli primijetiti i upoznati u vašem okruženju, kada biste si dali malo više truda.
Marko živi tiho.
Gotovo neprimjetno.
Njegov unutarnji svijet bogat je, ali tih.
Jednog dana, dok je sjedio na klupi u parku i gledao lišće kako polako pada, prišao mu je stranac.
Zastao je ispred njega i jednostavnim tonom upitao:
“Smijem li sjesti?”
Marko je kimnuo glavom.
Stranac je sjeo, naslonio se i na trenutak pogledao u isto drvo u kojem je Marko tražio mir.
Zatim ga je upitao:
“Što ti danas znači biti živ?”
Marko je zastao.
Pogledao je kroz grane drveća, pokušavajući skupiti misli.
Riječi su mu izlazile polako, jer nitko mu nikada nije postavio tako duboko pitanje.
Počeo je pričati o danima kada se osjeća iscrpljeno, o trenucima kada mu se čini da ništa ne ide kako treba, o težini svakodnevnih obaveza.
Ali govorio je i o malim radostima – druženju sa svojom obitelji, njihovom zadovoljstvu i zdravlju, trenucima zahvalnosti dok sjedi u tišini parka, osjećaju smisla dok šeta među drvećem.
O tim trenucima ljepote koje često prolaze nezapaženo.
O snazi koju pronalazi u tome da svaki dan iznova pokuša biti dobar prema sebi i drugima, da se ne osuđuje zbog svojih pogrešaka i nastoji svaki dan prihvatiti kao novu priliku.
Na kraju je polako, s pažnjom, izgovorio:
“Život mi znači ostati vjeran sebi, preuzimati odgovornost za ono što mogu, nositi svoje terete dostojanstveno, učiti iz pogrešaka i izazova, cijeniti male trenutke i ljepotu u svakodnevnom, osjećati zahvalnost i pronalaziti smisao u svemu što radim.”
Svaka riječ bila je olakšanje. Godine tišine topile su se pred iskrenim pogledom sugovornika.
Taj trenutak promijenio je Marka.
Shvatio je da njegova priča vrijedi.
Shvatio je da postoji netko tko je spreman slušati.

Svaki čovjek ima svoju priču.
Ali tek kad ga netko istinski čuje – ona oživi.