novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

19

pet

02/21

Jednom u dva i deset

ffp2.blog.hr

Kad još nisam ništa znala i još nisam verovala da na svijetu tuge ima slušala sam Balaševića.
Kasnije kad sam postala inženjerka pred kojom je karijera, malo pomalo sam se od njega odmakla.
Nisam više uspjevala uživjeti se u nešto što mi se na moment učinilo kao lažna boemština i glumljena skromnost vetropira koji sasvim solidno zaradjuje kradeći bogu dane.
A i ti neki likovi tipa Vasa Ladački, što uzmu konje vrane pa onda cijeli život plačipizde naokolo ili pak onaj psihopat što skriven u grmu gleda lepu Protinu kći dok se kupa u najmanju su ruku neka čudna sorta.

A opet, negdje u nekom kutku sjećanja medju svim onim glazbenim podlogama za kojekakve prigode, iskoči poneka dobra stara, manje poznata i zaboravljena stvar koju tako rado vrtiš na repeat i suza radosnica ti sama poteče svakoga puta kad se on vrati doma u dva i deset a ona je s Lukićem iz prvog stiha pobegla u noć.



Profesor Lukić sa četvrtog sprata
Je živeo prilično sam
A decu je učio ljubavne pesme
Sonete i šta ti ja znam

O, kako tužnih ljubavi ima, baš nešto razmišljam
Njegova žena, Lukić Milena, s’ drugim je otišla
O, kako tužnih ljubavi ima, ovaj svet je ispunjen njima
Sve više sumnjam, da neko sretno i voli još

A gospođa Ruža je radila goblen
I subotom igrala tač
Od muža joj ostalo par žutih slika
Oficirska kapa i mač

O, kako tužnih ljubavi ima, baš nešto razmišljam
Poručnik Bata, iz prvog rata, nije se vratio

Pišu romane, pesme, novele,
O tome kako ljubav uvek nađe put
Znam neke sive, tužne hotele i neke prazne sobe
Gde je uvek onaj strašni mir

Anđelija Prokić je čekala princa
I njegovu čarobnu moć
Da joj otplati kredit, da joj napravi klinca
Da je voli do kasno u noć

O, kako tužnih ljubavi ima, baš nešto razmišljam
Njen suprug Bane, noći i dane, nije se treznio

A kad se jednom, u dva i deset
Vratio kući željan ljubavi i sna
Našao pismo, pao u nesvest
Žena mu s’ Lukićem iz prve strofe pobegla u noć

Zapravo sam namjeravala ovaj post nazvati po pjesmi koju kao da je napisao za moju nećakinju koja je lani ostala bez tate, velikog ljubitelja Djordja Balaševića ali netko me preduhitrio, vidjeh u naslovima.
No večeras će, kako god okrenem, ići te neke pjesme, od onih kad još nisam znala da na svijetu tuge ima do onih kad nas čeka more sveća.
Pa neka ide još jednom.
Za obojicu.
Umjesto svijeća.

Počivali u miru.



Pričaće ti jednom možda
kako sam ja bio štošta
pile moje, pače moje malo
mudrovaće badavani
kad me nema da se branim
da sam blizu, ne bi im se dalo

Pričaće ti o plovidbi
ti što nisu sidro digli
šta sam za njih neg’ ukleta šajka
tvrdiće sa čudnim sjajem
da sam drhtao pred zmajem
gledali su oni iz prikrajka

Al’ ti slutiš otkud bore
trunje se u oku diglo
olujno je tamo gore
gde nas nije puno stiglo
znam da sanjaš more sveća
i korake po tom doku
ti si tamo bio u mom oku

Pričaće ti, kojekakvi
zloba se k’o rubin cakli
kako odjek mog osmeha ječi
i klet' će se u pretpostavke
kljuckajući kao čavke
moje loše prepričane reči

Brojao sam ljude s krsta
pravila i izuzetke
posvud promašena vrsta
samo retki nadju retke
znam da sanjaš vaskrsenje
jednu siluetu plahu
ti si tamo bio u mom dahu

Pričaće ti jednom svašta
boljima se teško prašta
pile moje, pače moje malo
i silni miševi u boci
javiće se k’o svedoci
pustolovnog traganja za Gralom

Ne znam više, Bože prosti
dal’ da strepim
il’ da stremim
da to breme posebnosti
i na tebe nakalemim
ako nije kasno već

Jer znam da sanjaš rimovanja
krike i tišinu nemu
ti si bio svugde
u mom’ svemu
pile moje, pače moje malo
lavče moje


Djole moj.....:(((

luki2.blog.hr

Stih na asfaltu. Da mi je još jefared proći Ilicom, pa da bećarac našvljam ćirilicom, teško da bi drugi mogli rešiti taj hijeroglif, ali bi Neko znao da sam tu....jednom ću u vladu da se prerušim, u refren što se tamo još zapevuši...pa da minem Starom Vlaškom, da joj kosu sklonim daškom...i za uglom hitro zamaknem...da pred nosom strašnog Bana, kao Senka Petra Pana kapu maknem.... Moje odrastanje, moji koncerti, moj uzor, moji stihovi, moja mladost....Volim Te neizmjerno!:((((
PS: HRT 2,upravo sada, Đoletov koncert iz Pule!:((((

Tri načina kako se osramotiti i zašto vam to pričam

nezeljnapaznje.blog.hr

Jeste li se ikada našlli u situaciji kada samo sebe osramotite, javno ili možda pred osobama pred kojima želite ispasti "cool"?
Ja jesam.
Previše puta.
Kada mislite da više nema načina ili trenutaka u kojima se možete osramotiti, ja vam izlažem ovim putem svoja 3 slučaja.

Prvi i najstariji trenutak bio je jednog lijepog dana kada sam sa svojim prijateljima putovala na mali izletić u jedan grad. Putem smo se zabavljali, ja sam vozila. Dođemo do naplatnih kućica gdje i slijedi ovaj razgovor te kad ga pročitate sve će vam biti jasno:
Ja: "Dobar dan!"
Gospođa u naplatnim: "Dobar dan" (uzima kartu i novce te nakon par trenutaka vraća ostatak novaca) "Izvolite."
Ja sva sretna kažem uzimajući novce: "Dobar dan!"
Htjela sam reći "Hvala i doviđenja!", ali jedino što je taj tren izašlo iz mojih ustiju je bilo OPET "Dobar dan!"... U autu je nastao toliki smijeh da nisam znala hoću li plakati od muke što sam to rekla ili se smijati. Ipak je prevagnulo smijanje. Tri godine poslije i dalje se prijatelji vole prisjetiti ovog događaja.

Drugi trenutak sramoćenja bio je nekad dok su izlasci bili dopušteni. Introvertirana osoba kao ja ne izlazi tako često van (sada još manje hehe, čitaj: nikada). Upoznala sam tu večer dosta ljudi jer moji prijatelji izlaze uvijek van. Sramoćenje je opet nastalo kada sam progovorila. Uvijek je najbolje kada se samo smješkam, onda sam ljudima simpatična jer sam "misteriozna", kad progovorim samo se sramotim. Bio neki slatki dečko i pruži mi ruku i kaže svoje ime i ja kažem svoje te nakon toga on lijepo kaže: "Drago mi je." Znate, sada normalna osoba očekuje da će osoba odgovoriti ili "I meni" ili "Također", moj odgovor nije bio ni blizu tome. Na ovako lijepi smješak, lijepo mladića, ja jedino što sam mogla izustiti bilo je: "Hvala!" Možda jer sam bila sretna da mi je tako lijepi dečko prišao ili zato što ne znam pričati s ljudima? Mislim da nikad neču saznati...

Treći trenutak bio je nedavno kada sam bila u trgovini i kupovala poklon za rođendan. Bilo je ljeto, lijepo vrijeme, moja pamet spremna za more. Bila sam u shopping centru i našla parfem predivnog mirisa. Cvjetni, blagi miris, baš onakav kakav mama voli. Došla sam na red na blagajni. To ljeto sam dobila svoju karticu kojom se plaća beskontaktno, odnosno samo se prisloni na čitač i to je to. Naravno da taj tren se pokrenula moja introvertnost i trešnja ruku kada je žena na blagajni da samo prislonim karticu. Moj mozak je kao poludio taj tren. Pitanja u mojoj glavi su se vrtjela: Kamo da prislonim, koji dio da prislonim? Ma neću ništa pitati. Ne mogu krivo napraviti. I tako sam ja krenula sa svojom rukom u kojoj je kartica bila prema pultu gdje je bio čitač. Pogodite što sam napravila. Sumnjam da bi se itko ikada sjetio toga. Karticu sam polegla na stol do čitača umjesto da sam ju stavila na čitač. Pitate se što mi je bilo taj tren? I ja se pitam. Žena na blagajni se pita. Osoba koja je sa mnom kupovala poklon se pita. Naravno da se žena na blagajni nasmijala i uzela karticu te stavila kamo treba. I ja sam se počela smijati od muke ponajviše te se ženi bilo lakše da se smijem, a ne ljutim što se ona smije.

Upravo sam vam ispričala svoja 3 sramotna trenutka. Možda se pitate zašto. Ako ste stignuli do ovdje, hvala vam što čitate moj prvi blog, nadam se da vam nisam bila baš skroz dosadna. Ovo sve pišem da kažem svima koji se se sramote na dnevnoj bazi, da vam kažem da niste jedini. Cijelo vrijeme razmišljam o tome što drugi misle taj tren kada napravim nešto što je po mom mišljenju jako sramotno. Onda malo boljr promislim sljedeće stvari: ova žena na blagajni vidi tijekom dana barem 300 ljudi pred sobom, nije sigurno zapamtila što se dogodilo. Ako je baš i zapamtila, nasmijala se i možda je ovaj trenutak popravio toj ženi dan. Ljudi na naplatnama vide još više ljudi na dan te sam sigurna da je gospođa zaboravila na to, ako me je uopće čula. Lijepi mladić kojemu sam rekla "Hvala" umjesto "I meni je drago" nije znao ni moje ime par mjeseci kasnije, tako da nije ni zapamtio ovo upoznavanje sve dok se nismo češće družili. Ovim putem želim reći da se ne zamarajte sitnicama koje napravite ili koje su vama sramotne. Događa se svima. To nije razlog da više nikada neće nekoga upoznati ili nećete ići u trgovine itd. Budite uvijek svoji, štogod da se desi.

Danas mi se sluša

borut.blog.hr




Kad odem,
kad me đavo isprati glavnim sokakom,
i kad mesečina zaveje moj trag,
nemoj tugovati,
jer jednom svakom mali nemi slavuj
doleti na prag ...

...kad u prozor staviš prvu hrizantemu,
i kad popucaju divlji kesteni,
ne pali uzalud fenjer na tremu
kad me otmu magle jedne jeseni

Hej..





...
Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, čilaša...

Kada nisam s onom koju volem,
kada nisam s onom koju volem.
...

Još jedan rastanak....

doninsvijet.blog.hr

KAD ODEM

Kad odem
kad me djavo isprati glavnim sokakom
i kad mesecina zaveje moj trag
nemoj tugovati
jer jednom svakom mali nemi slavuj
doleti na prag

Kad odem
kad zamumla vetar zimske ocenase
i kad mrtvo lisce
potera u kas
za kaznu prognace i tamburase
zbog pogresne pesme u pogresan cas

Hej, budi jaka ti
najlakse je plakati
to nam samo Gospod
svira jesenju sonatu

Snio sam vrata
u tom suvom zlatu
strah me da prodjem
al' proci cu

Znam, laf si stari ti
nemoj sve pokvariti
kresni samo jednu svecu
na Svetog Jovana
i ne cuvaj dugo
pepeo tih dana
kad jednom odem, a poci cu

Kad odem
kad u prozor stavis prvu hrizantemu
i kad popucaju divlji kesteni
ne pali uzalud fenjer na tremu
kad me otmu magle jedne jeseni


Hvala ti..... na vratima koja si mi otvorio i pokazao dimenzije oslobođene cajkaša i krkana... kojima plove samo duše.... ma znaš kakve...
Mirno spavaj.... Ionako od gore vidiš sve.... čuvamo ti bagrenje....

Fengšui, moš mislit

rossovka.blog.hr

Svako malo iz bespuća interneta izleti svaštanešta fengšui.

Pa da bi živjeli dugo i sretno morate ispoštovat svakakva nekakva pravila i regulative vezane za razmještaj prostorija, namještaja, cvijeća u teglama i bogznašta sve ne. E pa onda uz ostalo postoje i neka pravila koje feng šui postavlja ko ultimativna, a vezano za održavanje težine.
Između ostalog spominju da treba pobacat sve stare okrnjene tanjure i ranjgle kojima su otpale ručke ( ne kužim kakve veze to ima sa kilama, al ja nisam autoritet za feng šui pa samo prenosim ). Znači odma sve andrmolje koje je za ništa pobacat, kog će vam vraga jer ionak nemrete jest iz tanjura koji se okrhno kad je bubno u sudoper.
Dalje spominju da ne treba jest u prostoriji u kojoj se kuvalo. Eto novog problema; jel to onda znači da blagovaonski stol treba stavit u šlafcimer il da treba jest naležećke, radi težeg varenja? Isto tako preporučuju da se u prostoriji u kojoj se jede stavi špigl, da ne kažem ogledalo, jer navodno vam se smanji apetit ak se gledate u špigl dok jedete. Po tome je najfengšui metoda jest u kupaoni; staneš ko čovjek pred špigl, iznad lavaboa, i jedeš dok ti ne prisjedne.
Navodno je vrlo mjerodavan i oblik tanjura iz kojih se jede, četvrtasti tanjuri skroz smanjuju prehrambene porive. Znači odma pobacat okrugle špajzservise s ružama i kupit ultramoderne četvrtaste, jednobojne. Kile same cure kad iz njih jedeš.
Naravno da ima još metoda, kolko su fengšui ne znam al može se probat. Pa kaže jedna od njih - obavezno okrenut frižider vratima prema zidu. E to zvuči već onak...dosta obećavajuće. Nećeš majci u pol tri ujutro rovat po frižideru i prelađivat sinuse ladnim zrakom. Jer dok okreneš frižider prema sebi izgubiš volju za životom. Mali nedostatak je to šta svaki put kad ti nešta zatreba moraš okretat rashladni uređaj, ali - to je cijena dobre linije.
Možda bi se recimo frižider mogo i zalokotat, a ključ stavit na teško dostupno mjesto, recimo iza ormara u nekoj sobi. Pa svaki put pomiči ormar da dođeš do jebenog ključa od lokota. Već to natezanje sa ormarom ima bonus tjelovježbe, znači nemojte imat ugradbene ormare jer kak ćete do ključa? Nikako, jedino da svaki dan ugrađujete pa razgrađujete ormar a majstori koštaju.
Nadalje, navodno je i maslinovo ulje vrlo zdravo i korisno za organizam, a ponajpače je efikasno ak se njime namaže pločice ispred frižidera. Pa kad ošineš jedno četrnajst puta možda proradi instinkt za preživljavanjem; jedino je problem šta bi u slučaju mazanja pločica trebalo ulazit u kuhinju s kacigom na glavi, a u cilju izbjegavanja potresa mozga usljed ošinjavanja.
Zanimljiv i jako fengšui je recimo i beštek za jelo čije drške imaju pravo trnje. Kreneš jest, pa da bi primio žlicu moraš nataknut one rukavice za tačkat drva. Pa dok izmanevriraš do usta ispadne pola nazad u tanjur i popizdiš i ostaviš se jela. A prstima možeš jest vrlo malo stvari, tak da je takav beštek bogom dan za rješavanje loših prehrambenih navika.

Feng šui je zapravo pravi jedan multipraktik za rješavanje svekolikih problema, samo se treba malo potrudit.

( bome bi i autora ove izreke trebalo nagradit; obzirom da ne znam ko je, moram napisat - fotka by bespuća interneta )

Uspavanka za dečaka (Đole)

nessunodivoi.blog.hr



Brojao sam ljude s krsta... Pravila i izuzetke...
Posvud promašena vrsta... Samo retki nađu retke...


https://youtu.be/0FhWA9Y-mfE

Kud sam jučer
ionako gadno raštiman
išao
preslušavati njegove
poslijeratne albume...
I pisao pismo
i ubacivao stihove

Nije pošteno.

Razgovor u noći

karenjina00.blog.hr

Pripremi mi od svjetlosti puta
Da Te nađem gdje Te želim naći
Da se spasim gdje se hoću spasit
Tamo gdje sam posijala ljubav

Kad u oči gledam svome strahu
Noću kad mi niko ne zna muke
U slušanju iscrpljene duše
Da ne robim beznađu i mraku

Molim Ti se prosto,samo suzom
Umorne mi od traženja oči
Umorna sam,neću sama moći
Naći ono što me crpi tugom

Njemo vapim za milosti šaku
Tog pogleda,glasa,želje puste
Pokaži mi kojim mi je putem
Bez ljubavi ja u živim u strahu

otišao je....

donabellina.blog.hr

Umro je, nije mogao izdržati




Al' karta je kurva, izvin'te me što psujem,
Jer ja samo pričam onako kako čujem.
I ako su lagali mene i ja lažem vas.

Tu priču zna svako, od vraga do popa,
Jer mnogi su mangupi ostali tropa.
Kockar se krije i čuči u svakom od nas
I čeka pravi čas.


Ode Vasa Ladački...a karta i život ostaju kurve

Voljeli su ga mnogi, obilježio je živote mnogih, na koncertima znali smo ga pratiti svakim stihom.

Vojvodjanska ravnica ostala bez svog panonskog mornara

Virjanska ulica (Voltino naselje): Ulica neobične prošlosti pa čak i sadašnjosti

nepoznatizagreb.blog.hr

Virjanska ulica, ugurana u jugozapadni kutak Voltinog naselja, nije tek još jedna ulica tog kutka Trešnjevke već i čuvar zanimljivog djelića povijesti tog dijela grada, kao i nesvakidašnji kutak današnjeg njegovog izgleda.

Što možemo reći o njoj danas?

Uska je to uličica u koju se može ući iz Voltinog (preko Baštijanove i Selačke) ili pak iz Rudeša (preko Pisarovinske ili Koreničke) i na njoj se nalazi skroman most preko potoka Kustošaka koji dijeli dva trešnjevačka kvarta, Voltino i Rudeš. Ono što je posebno zanimljivo u njenom smještaju je to da je to jedina cestovna veza između Voltinog i Rudeša između Anine ulice na jugu te Tomislavove ulice na sjeveru. Do Anine ulice je 500 metara, a do slijedećeg cestovnog mosta (Zagrebačka/Rudeška) je čak 800 metara zračne linije. I tih 1300 metara potoka samo sa tim jednim malim cestovnim mostom je upravo najljepši dio za šetnju uz potok Kustošak, baš zato što je to dio gdje je potok udaljen od bučnih glavnih prometnih pravaca i to mu daje poseban intiman ugođaj dodira sa prirodom, vrtovima, uskim slijepim uličicama koje ga dotiču, ali ne i prelaze.

Zanimljivo je pogledati i taj dio na satelitskom snimku, sa juga i zapada se nalazi more obiteljskih kućica sa crvenim krovovima poredanih u ulice koje svojim smjerom pružanja prate tok potoka koji je nekad uz Jezersku ulicu (što već i njeno ime sugerira) očito tvorio maleno jezerce, koje je nekad davno možda čak bilo i savski rukavac. (sve to je vidljivo i iz konfiguracije terena, udubljenja, u Šidskoj i Podravskoj ulici u Rudešu je to posebno uočljivo)



Pogled na okolicu KUstošaka na Google satelitskoj snimci.


Poseban prometni položaj Virjanske ulice u prometnim špicama znaju koristiti vozači koji bolje poznaju labirinte pokrajnjih ulica: Tko želi izbjeći južni prometni pravac (Zagrebačku aveniju), ali i onaj sjeverni (Ilica, Ulica baruna Filipovića) taj može proći srednjim putem. A to znači u smjeru zapad-istok da na bilo koji način dođe do Zagrebačke ulice, skrene u Ratarsku, iz nje prelazeći Rudešku cestu dođe u Slankamensku (ili neku njoj paralellnu jednosmjernu u smjeru zapad-istok), iz nje skrene u Koreničku, prijeđe potok, nađe se u Virjanskoj, skrene u Selačku, iz nje desno u Baštijanovu ... i dalje je otvoren prolaz prema centru i Selskoj ili Zagorskoj ulici.

Cijela ova priča znači da se u toj ulici u doba većeg prometa zna sresti i oduža kolona, a kako je ulica uska, a promet tada gust u oba smjera, onda i svako na ulici parkirano vozilo predstavlja usko grlo prometa koje se teško prolazi. A da ne govorimo kako je skretanje iz Virjanske u Selačku poprilično nezgodno zbog nepreglednosti i uskih kolnika.

No, ajmo sad u prošlost, pogledati što je ta ulica sve "vidjela" do današnjih dana.

Pogledom na stare karte uočavamo mnogo toga.

Recimo, na topografskoj karti iz 1914. se vidi tek kolski put koji dolazi do potoka Kustošaka sa Rudeške strane. U blizini nema još nikakvih ulica, no nešto južnije već postoji most preko Kustošaka, na Peščanskoj cesti koja je išla prema Horvatima i mostu preko Save.



Pogled u 1914. godinu ... uz potok se vide samo staze.


1932. već postoji kolski put sa mostom koji vodi preko Kustošaka, a put se nastavlja dalje prema ucrtanoj tvornici (vjerojatno neki od prvih prostora sadašnjeg Končara) ispred koje ide cesta koja je zametak današnje Golikove.


1944. se već vidi Korenička ulica u svojem današnjem obliku, dok je sa strane Voltinog ucrtan pravokutni raster ulica bez istaknutih imena i ucrtanih kuća osim dva objekta ... koji se nalaze otprilike na mjestima gdje i danas stoje kuće sa kućnim brojevima 17 i 25.
(stanar kuće na broju 25 nam je rekao da je njegova kuća građena 1952. - što je posve moguće, možda je tu već i prije bio neki manji objekt ... a i karte se ne ucrtavaju uvijek posve pravilno wink)


1947. se vidi raster tih ulica sa svojim imenima - očito je da zgrade Voltinog naselja još nisu sagrađene. Na mjestu današnje Virjanske postoji kratka ulica imenom Bjelovarska koja ne doseže niti potok niti današnju Golikovu.


Na topografskoj karti iz 1947. vidimo ulicu koja ipak doseže današnju Golikovu.


Na planu grada iz 1948. po prvi puta uočavamo ime Virjanske ulice. Razlog za preimenovanje iz Bjelovarske u Virjansku je jasan. Bjelovarska ulica je dobila to ime još u doba postojanja općine Kustošija. No, sa njenim pripajanjem u gradsku općinu Zagreb dolazi do mnogobrojnih preklapanja imena ulica. Recimo, Bjelovarska ulica je već otprije postojala - na Gajevom (koje je tada bilo dio općine Vrabče Gornje). Dakle, nakon uklljučenja općina Kustošija i Vrabče Gornje Bjelovarskoj iz Gajeva je ostalo njeno ime, a ovoj je ulici u Voltinome trebalo novo ime, koje je i dobila: Virjanska.


1949. još nema spoja Virjanske prema Koreničkoj - dakle, taj je most vjerojatno još uvijek bio pješački - možda tek neki mali drveni mostić.


1958. već vidimo Virjansku spojenu sve do mosta, ali i do Kroflinove.


1961. Virjanska već ima "rupu" u sredini, tad je vjerojatno već današnja zgrada Visoke tehničke škole Zagreb bila u izgradnji.


A 1971. vidimo već i konture igrališta uz današnju Golikovu.


Evo i stanja iz 1985. godine, otprije 36 godina.


Za kraj, još par riječi o najstarijim dvjema zgradama u ulici, na kućnim brojevima 17 i 25.

Prije nekoliko dana sam posve slučajno započeo razgovor sa jednim od stanara sa kbr 25. Naime, na zidu zgrade se nalazi stara tabla koša za košarku. Čovjek je izašao taman iz zgrada pa sam ga pitao otkad je ta tabla na zidu. Rekao je da je tu košarku igrao njegov sin tokom 90-ih, a tablu su uzeli nakon rekonstrukcije igrališta sa druge strane škole, kada je ono dobilo nove table, a oni su dobili ovu ... no, nakon nekog vremena im je netko maznuo obruč.
Zanimljivo, na zidu ispod table se uočava neki stari natpis, prepoznaje se samo na kraju riječ "privreda", tako da pretpostavljam da je riječ o nekoj paroli tipičnoj za 50-te godine (ne zaboravimo, u blizini je bio "Rade Končar" - iako, čovjek je rekao da je zgrada sagrađena za radnike Geotehnike, a on je u nju došao tek naknadno, u 70-ima).
Zgrada je dosta oštećena u potresu i ima žutu naljepnicu.

Sa druge strane škole, kao valjda jedini trag ostatka Virjanske, se nalazi kbr 17. Kuća je u vrlo lošem stanju i također ima žutu naljepnicu, no vidi se da se u njoj još stanuje (navečer gore svjetla u više stanova).

Sa treće strane, dohvatljiva samo sa Baštijanove, nalazi se novoizgrađena zgrada sa kbr 10. Kako je stanar sa kbr 25 rekao, oni su nekad imali prilaz iz Virjanske (ulica je nekad imala i izlaz na Baštijanove), no onda su se preusmjerili na Baštijanovu.

Inače, ulici brojevi počinju od Golikove, no sad postoje na parnoj strani tek brojevi 10 pa od 18 nadalje do 42, a na neparnoj 17, 25 pa onda sve dalje do 41.



Pogled na uličnu stranu zgrade na kbr 25. Snimio: Vanja


Dvorišna strana. Snimio: Vanja


Vrtna kućica - zanimljivo, zidana od cigle, a ne od drveta, kao što su mnoge u okolici. Snimio: Vanja


Tabla bez obruča sa strane - i natpis ispod nje. Snimio: Vanja


U vrtu - veliko otkriće! Stara banja za mast! Snimio: Vanja


Ulazna vrata, stari uradi-sam kućni broj i stara zvonca ... Snimio: Vanja


Nova zgrada na Virjanska kbr 10, sa ulazom iz Baštijanove. Snimio: Vanja


Stara zgrada na kbr 17 ... koja se zapravo sad nalazi u Konavoskoj ulici. (ili Konavljanskoj?). Snimio: Vanja


Pogled sprijeda. Snimio: Vanja


Kućni broj, lijepo obnovljen. Snimio: Vanja


Stražnja strana. Snimio: Vanja

Zbogom, Đole!

stella.blog.hr


Korona je odnijela još jednu žrtvu, omiljenog kantautora
Đorđa Balaševića.

Podsjetimo, Balašević je prije tri dana primljen u Infektivnu
kliniku Kliničkog centra Vojvodine u Novom Sadu. Imao je
kovid 19 i bio je u lošem stanju. Danas je izgubio najvažniju
svoju borbu u 67.godini.
Mnogi vole njegov način da muzikom kaže jednostavne
životne istine. Njegove pjesme uvijek će nas sjećati na njega.
Počivaj u miru, legendo!

Tuga

luki2.blog.hr

Preminuo Djordje Balašević! Kakav tužan dan!:((( Amene je u poštanskom sandučiću dočekala marama, koju sam krajem prošle godine osvojila za Goldie!:((( I mali šampon za šape, Shapello.:(((

Alga jarmašica na vrhu hranidbenog lanca

betel.blog.hr

Obožavam SF filmove, ne moraju biti puno inteligentni ako ima dobre akcije. Ne moraju imati puno dobre akcije, ako ima napetu radnju, dobru glumu, odlične vizualne efekte i zanimljiv ili barem zabavne interakcije između glavnih junaka.

Jučer sam memorirao jedan (ne pamtim mu naslov, hvala bogu) na nekom filmskom kanalu (ne pamtim kojem, i tome fala bogu) i kad je došlo vrijeme, kanal se promijenio, i film koji je puno obećavao zahvaljujući širem popisu dobrih glumaca, je započeo.

Nekih petnaestak minuta radnje, došli smo do glavnog problema: glavna glumica znanstvenica, grupi junačkih vojnika koji su došli u operaciju spašavanja otkriva, da „kosturi pronađenih na Marsu, od neke stare marsijanske civilizacije, ima 24 para kromosoma.
Što to znači? Upitaše zbunjeni vojnici, spremivši puške na gotovs. Pa, kaže znanstvenica, ljudi imaju samo 23 para kromosoma!
A što to znači? Upitaše vojnici, već se rasporedivši u krug i ciljajući u prazno kroz optički ciljnik. To znači da su bili super ljudi, snažni i inteligentni.

U tom sam trenutku, znajući unaprijed da ljudi imaju 23 para kromosoma, a da 24 para kromosoma imaju ostali afrički primati od čimpanze do gorile, okrenuh program.

Pogledajmo stoga tablicu koja će nam objasniti, tko bi po teoriji scenarista, trebao vladati zemljom...

Tablica podataka

Broj kromosoma u tjelesnoj stanici
Konj 64
Pas 78
Magarac 62
Mačka 38
Govedo 60
Kunić 44
Koza 60
Štakor 42
Ovca 54
Gorila 48
Patka 80
Losos 94
Kraljevska rakovica 208
Svinja 40
Svileni crv 54
Ljudi 46
Vinska mušica 8
Ruža 14
Jaglac 22
Kupus 18
Grašak 14
Slatki krumpir – batat 90
Špinat 10
Radič 18

Znači po znanstvenoj teoriji naših scenarista, Kraljevska rakovica je ta koja je već odavno trebala osvojiti i naseliti cijeli naš sunčev sustav.
Pa ipak,, ja imam kandidata za osvajanje i naseljavanje cijele naše galaktike, a to je Netrium digitus (alga jarmašica) s nevjerojatnih 1200 kromosoma odnosno 600 njegovih parova. Mislim da su scenario pisali isti, ili tek slični stručnjaci koji su napisali scenario za ovu plandemiju.

TE ČUDNE TAMNE NOĆI

lepeze-slike-uspomene.blog.hr


slika: digital art

Postoje te neke strune koje vibriraju nekim posebnim frekvencijama ispod našeg slušnog sustava. Postoje te neke čudne noći kad se izgubljene duše skupljaju pa lutaju među živima i to su te neke noći kad se čudna bića pojavljuju s One strane pa u živi svijet zakorače i javljaju se živom čovjeku.


slika: digital art

To su te manifestacije koje se kriju, ali se ipak nekima i objavljuju. Možda nekima tek kroz snove, jer “snovi su neotvorena Božja pisma”, a kroz njih može biti protkana latentna bol koja nekad čovjeka prati i u stvarnosti.


slika: digital art

Ponekad se na licu pojave neke čudne nijanse čak i po bijelom danu pa kad se pogledam kao da vidim onu neku mene iz nekog prošlog života kako me gleda iz mene same ove koja sam danas.


slika: digital art

Ponekad se u očima pojave neke sjene, dok se šminkam pa se zagledam dublje u te moje oči i kao da propadam negdje duboko, u neki drugi svijet, onaj neki tamni svijet dubokih šuma gdje se ne čuje ni ptičji pjev niti se čuje šum lišća.


slika: digital art

U toj tamnoj šumi je sve tako mirno i sablasno tiho, ali vidim sjene kako lelujaju prema jezeru straha otkud ne odlazi nitko, već mu se vraćaju samo lutajuće duše koje nastanjuju tlo gdje bi trebale biti zakopane.


slika: digital art

Izgubljena duša ide polako kroz šumu prepunu magle i ogoljelog drveća noseći u ruci svjetiljku, da joj pokaže put, ali put ne nalazi, već inercijom ide prema jezeru straha otkud se više nitko ne vraća.


slika: digital art

Ponekad mi se u mislima pojave slike nekih događaja u kojima nisam bila, ali sam sudjelovala u nekom od života: visoka stijena pada duboko u ocean koji šumi ispod nje svojim velikim valovima, a iz njih me zaziva sirena zelene kose i dubokih plavozelenih očiju gledajući me svojim opčinjavajućim pogledom i mameći me da joj se pridružim.


slika: digital art

Nije mi jasno zašto sirena želi, da joj se pridružim kad je poznato, da sirene svojom zavodljivom pjesmom zovu samo mornare, a ne žene koje stoje na visokoj stijeni i gledaju u oceanske dubine.


slika: digital art

…a ponekad vidim nju… tu čudnu i prelijepu ženu, pun Mjesec je iza nje, tamnoplava noć je prekriva kao najljepši baršunasti plašt, a njene oči tako zagonetno plave govore, dok joj usne šute i pozivaju me.

To je vila noći koja leprša u ljetnim tamnoplavim noćima puštajući vesele krijesnice i mameći ljude da joj se pridruže, ali samo šutnjom i tišinom.

On

agava505.blog.hr


...u mojoj maloj uvali
On se s morem ljubi
prkosi jugu i buri...

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum