novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

27

sri

05/20

Još malo vrtnih huncutarija

gusarskabanda.blog.hr




Da nemam u vrtu samo pauke, već su tu i cvjetne muhe govori ova slika. To su dražesne debeloguze leteće beštije koje nit grizu nit pikaju i potpuno su posvećene cvijeću. Nemojte ih ubijati kad vam uđu u kuću već ih uzmite u ruku i iznesite van. Dobri su oprašivači i rade koristan posao u vrtu ili voćnjaku. Ima ih stotinjak vrsta od skroz malih zunzalica koje lete na mjestu kao mali dronovi, do onih ogromnih koje jako sliče džinovskim obadima i zaista na prvi pogled ulijeveju strah u kosti. Pokazat ću vam ih jednom prilikom kad koju ulovim zalutalu na kuhinjski prozor.



Ovo je onaj isti pauk od nekidan koji je pokušao zaskakivati pčele i bumbare na gornjem božuru, a ja sam ga raspalila po riti i prebacila na ribizle ali tamo mu se nije dopalo, pa je odlučio okušati sreću na kadulji. Srećom vidim da je koristan jer lovi muhe, a ne zaskakuje bumbare koji zujkaju oko kaduljinog cvijeta. Pitate se kako znam da je to baš taj, a ne neki drugi pauk iz iste familije. E pa ovaj ima smeđu brazgotinu na debeloj guzi, po tome sam ga odmah prepoznala, a i mrko me gledao kad sam prišla preblizu sa objektivom cool



Slobodno kliknite na sliku da ju vidite uvećanu, zgodno zgleda kad se pogleda iz bliza cerek

Neka mudrija zapažanja sutra. Danas je loš dan za pisanje jer sam noćas slabo spavala, a onda nisam od koristi.

"MOJI RAZGOVORI SA MNOM"

hajjnezir.blog.hr


U ime Boga Milostivog, Samilosnog, Mir i spas Božji ti želim!

RECI "A"? - "E"!
*

„Gospodar ili sluga?!“

Gospodar si ne izgovorenim mislima.
Sve dok misli ne verbaliziraš, služe tebi.
Čim ih izgovoriš postaješ njihov rob - sluga.
Od tada nam postaju tužitelj, svjedok i sudac.
Pa ti vidi hoćeš li ili ne verbalizirati svoja promišljanja?!

*

Svaku sreću, mir i dobro u svakom trenutku sada od srca Ti hn. želi!,hn. :)


Čarolija

rossovka.blog.hr

Iz kojih kutaka sjećanja, razuma, bola, radosti, čega li krenu stihovi? I to moćni, naoko vrlo jednostavni a puni neslućene čežnje? Utjelovljeni tek u mislima, bez mogućnosti da postanu stvarni? Omotani plavetnilom najnježnijih snova koji se otkrivaju tek rijetkima?

Toliki su pisali, a vrlo ih je malo uspjelo prenijeti na papir svu silinu osjećaja koji su dodirnuli najskrivenije komadiće njihovih duša. Pisati o ljubavi znači ogoliti do kosti samoga sebe, pustiti na površinu sve ono što je jezivo boljelo, što je izgaralo poput vulkana i peklo poput plamenog pakla, što je donijelo u život ili silnu radost ili silnu bol. Nikada nisam mogla uobličiti u stihove ono što osjećam, to je kod mene tek bujica riječi od kojih bi majstor pjesnik stvorio čudesnu oazu ljepote.
Ali zato znam slušati i upijati neslućenu ljepotu riječi i glazbe isprepletenih u prekrasnu čaroliju prepunu čežnje, nježnosti i nade koja polako gasne.
Ovo je jedinstven primjerak. Najposebniji.

Tekst o karanteni i svemu tome.

mental.blog.hr


Nepušač sam. Ne pušim. To nema baš nikakve veze sa ostatkom teksta. Htio sam uvesti sa time da se pohvalim, trideset i trećoj godini i diplomi na zidu unatoč, nisam propušio. To me u tvojim nekim distanciranim očima čini odmah, što, pa, nekakvim. Daje mi boju. Aha, on je nepušač.

Ponekad ukradem dim. Ovo i dalje nema veze sa onim o čemu želim pisati, ali da se nadovežem na paragraf iznad – ponekad ukradem dim od prijatelja kojima sam dovoljno drag da im mogu ukrasti cigaretu iz prstiju, ponekad usta, uzeti dim ili dva, i vratiti ih u usta i prste im. Ponekad, oni koje zamolim za dim, iritirano zarolaju ganz novu samo za mene, samo da ih pustim na miru, njih ili njihove cigaretice, što dođe na isto.

To je krenulo, ta krađa dimova, od one jedne djevojke čije su rizle bile smeđkaste i duhan mokar, dim jedva osjetan. Volio sam to, imali smo nešto, pušili smo njene cigaretice – nismo puno toga imali, razumiješ – imamo, zapravo, samo jednu zajedničku fotografiju. Tri godine, kada sve to skupiš na hrpu i maknuti pauze i prohode, provedesmo zajedno. Što ostane? Cigaretice. I kako je ležala na podu stana mi, sa čašom vina, u žutoj vestici. I mnoge druge stvari, koje iskopam iz kože kada stanem razmisliti o tome, ali većinom, većinom cigaretice.

Ni ona nema veze sa onim o čemu želim pisati. Želim pisati o karanteni, o demiji, epidemiji, pandemiji, izolaciji, samoizolaciji, heštegima dobrih stihova koje nikada neću moći iskoristiti. Zamisli dobru rečenicu, zamisli sjajnu frazu. Ostani doma. Ajme kako dobro. I zauvijek okaljano dvijeidvadesetom. Ostani doma, ne izlazi, ne šeći, ne upoznaj, ne govori, ne pleši na Radiohead po cesti dok te tip, to mi se dogodilo, gleda, pazi ovo je bio kraj ožujka, gleda me šećući psa, kada su samo oni još izlazili, gleda me i misli si što god si je mislio, ne mogu biti tamo u glavi mu, nisam mogao ni tada, ali sam bacio neki pokret poluplesni prema njemu i uputio mu smiješak. Nije ga uzvratio. Zamisli, post potres, sredina karantene, ulice prazne, ja plešem, Radiohead, gleda me on. Njegov me pas nije posmatrao. Mirisao je travu u prolazu, plešući neki čovjek zadnji mu je interes. Ako išta mogu izvući iz svega ovoga, kao cigareticu iz neprežaljene neuspjele ljubavi, je moment plesa po pustim ulicama grada Zagreba. It was a weird time.

O tome želim pisati, ali ne mogu, nekako. Preočito je. Pre ovdje je. Svi smo tu bili, nemam ti za ponuditi ništa bolje od onog tvog momenta početka dvije i dvadesete. Ne mogu pisati o tome jer ne znam kako da zaokružim misao – znaš što sam zapravo naučio? Da stvari mogu, ako žele, biti gore, ako žele. U sred pandemije može potres, u sred potresa može plin, u sred plina može požar, u sred požara može struja, u sred struje može zmaj, prvi ikada viđen, mlačući krilima po sutonu Zagreba, piruete po dimu, ništa ne ruši, samo pleše, što ne bi mogao, vidi ga, u sred zmaja vulkan, prasne Medvednicu na pola, pretvorivši Sljeme u fontanu kao ultimativni simbol propasti jednog grada.

U jednom je trenutku kulturnog sazrijevanja ljudske vrste jedna obična, pozitivna poruka postala klišej i melodramatična. Ona je ovo – naučio sam biti zahvalan za svako jutro. Jer sam tu neokaljan. Koliko sreće možeš imati? Vidi te, živa si, čitava, sa krovom nad glavom. Ništa više zdravo za gotovo. Niti jedan ukradeni dim. Niti jedna davna uspomena. Niti jedna minuta traćena. Tetoviram si 2020 na zapešće, da me zaplješće. Buraz. Ne ponovilo se. Ne ponovilo se da zaboraviš biti zahvalan. Zahvalan za 2020. Da te podsjeti na koliko loše može biti, ako poželi. Hvala 2020.

Palim cigareticu da me osvijetli lice. Humphrey Bogart u kiši i ulice. I spuštam glavu na jastuk kraj tebe. Svaki put ko zadnji put.




Sveti Lovreč - grad "zamrznut" u srednjem vijeku

viatrix.blog.hr

Sveti Lovreč (službeno Sveti Lovreč Pazenatički) je naselje od 312 stanovnika (2011.) i sjedište je istoimene općine (1.015 stanovnika – 2011. g.). Naselje je među bolje sačuvanim srednjevjekovnim utvrđenim gradovima. Kružni oblik naselja potječe još od prapovijesti kada se na tom mjestu nalazila gradina. Utvrđen je zidinama i kulama za vrijeme Bizanta. Uz Sveti Lovreč se veže legenda s Atilom koji ga je navodno razorio. Tijekom povijesti zidine su bile više puta temeljito obnavljane. Danas su vidljive fortifikacije, u najvećem dijelu, iz 14. stoljeća za vrijeme kapetana-podestata Giovannija Contarinija, u doba Mletačke Republike. Tada je Sveti Lovreč bio sjedište vojne uprave mletačkog dijela Istre, tzv. Pazenatik.



Sveti Lovreč se nalazi na nekadašnjoj cesti D21 (Pula – granični prijelaz Kaštel), današnja je oznaka Ž5209 (vrh Lima, D75 – Kaštel, D510). Auto smo parkirali kod mjesnog groblja.



Na groblju se nalazi nekadašnja župna crkva sv. Lovre iz 8. stoljeća, koja je u 11. stoljeću dobila romanički zvonik. Crkva je jedna od rijetkih sačuvanih crkava na području naselja Sveti Lovreč, jer legenda kaže da ih je bilo više od 35.



Od groblja smo krenuli cestom Ž5072 prema istoku, te smo nakon 40 metara stigli do raskršća s cestom Ž5209. Na raskršću smo skrenuli desno, na jug, te smo nakon 150 metara skrenuli lijevo u Istarsku ulicu (Ž5074). Nakon nekih 150 metara smo stigli do gradskih zidina Svetog Lovreča. Na tom dijelu zidina se nalaze Mala vrata.



Nastavili smo dalje Istarskom ulicom i nakon stotinjak metara stigli do gotičke crkve sv. Blaža, koja se nalazi s desne strane ceste. Crkva je izgrađena 1460. godine, a u njenoj unutrašnjosti se nalaze dva sloja zidnih fresaka. Stariji sloj je iz druge polovine 15. stoljeća, a noviji iz 1864. godine.



S druge strane ceste se nalaze Hrvatska čitaonica (1896.) i Velika vrata.



Kroz Velika vrata smo ušli u utvrđeni dio naselja.



S druge strane vrata se nalazi popločeni trg Placa na kojem se nalaze ostaci stupa srama i gradska loža koja je podignuta uz južni zid bazilike sv. Martina. U loži su ugrađeni brojni kameni fragmenti iz svih razdoblja povijesti Svetog Lovreča (od rimskog doba do 19. stoljeća).



Dalje smo nastavili, uskom ulicom, od lože prema istoku. Ulicom smo stigli do stražnje strane bazilike sv. Martina i njenog zvonika. Nekadašnji samostojeći romanički zvonik, prilikom obnove gradskih zidina u 14. stoljeću, dobio je obilježja kule i u podnožju su probijena gradska vrata. Vrata su naknadno sazidana, a ostao je samo kasnogotički portal.



Između zvonika i bazilike se nalzi uski prolaz kroz zidine koji vodi izvan utvrđenog dijela naselja.



Uz zidine smo nastavili prema sjeveru. Na tom dijelu zidina se nalazi Trokutna kula,...



...a malo dalje kula Funtanela (ili Četverokutna kula).



Nakon kule Funtanela nastavili smo prema zapadu i nakon četrdesetak metara skrenuli lijevo, na trg Funtanela.



Od trga Funtanela smo krenuli prema istoku i ubrzo stigli do druge strane kule Funtanele u kojoj se nalazi cisterna iz 1331. godine s grbom obitelji Soranzo. U cisterni se nalazi prirodni izvor vode.



Dalje smo ulicom nastavili prema jugu, prošli pored nekadašnje gradske palače, od koje je sačuvana samo gradska javna cisterna s likom Svetog Lovre (zaštitnik naselja), do trga Placeta na kojem se nalazi pročelje bazilike sv. Martina. Bazilika sv. Martina, današnja župna crkva, je izgrađena u 11. stoljeću i najveća je romanička crkva u Istri. U njoj se nalaze najstarije freske u Istri iz 11. stoljeća, koje se nalaze u srednjem pojasu južne i sjeverne apside. Ostale freske su iz 14. stoljeća.



S trga Placeta smo krenuli prema jugozapadu, ulicom s kojom smo kroz Mala vrata izašli iz utvrđenog dijela naselja, na Istarsku ulicu.



U Istarskoj ulici smo krenuli lijevo, prošli između crkve sv. Blaža i Velikih vrata, te stigli do raskršća s cestom L50092 (Sveti Lovreč – Gradina). Pored raskršća se nalazi odmorište s informativnim tablama Svetog Lovreča. Od raskršća smo krenuli nazad, Istarskom ulicom, te smo nakon stotinjak metara skrenuli desno na ulicu Vrtlići. Poslije 100 metara smo skrenuli lijevo. S tog mjesta se pruža lijepi pogled na zvonik bazilike sv. Martina.



Kada smo došli do zidina, skrenuli smo desno. Došli smo do zvonika, na kojem se, s te strane, nalazi grb obitelji Grimani, iznad portala sazidanih vrata. Kod zvonika smo skrenuli lijevo, opet prošli pored Trokutne kule, potom i kule Funtanele, te nastavili ulicom Podzidine sve do Istraske ulice na kojoj smo skrenuli desno prema groblju, gdje smo i započeli šetnju srednjovjekovnim gradom.



Karta Svetog Lovreča s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 2,68 km.

Danas sam te gledao očima pjesnika

elwa.blog.hr

Ako sam te ikada gledao očima pjesnika to bilo je danas. Nosila si miris prošlosti a ja sam svaki tvoj pokret provlačio kroz stih. Vidio sam svijetlo u tvojim očima kako se bori da iziđe iz tame. Vidio sam svu snagu tvog glasa kada je zadrhtao u naletu sjete. Vidio sam ljepotu žene. Tvoje riječi staložene. Trenutak tišine u oluji. Iskren drhtaj kod dodira ruke. Mir po kojem i brodovi izlaze iz svoje luke. Ako sam te ikada gledao očima pjesnika to bilo je danas. Vjetar se poigrao tvojom kosom a ja sam svaki tvoj pokret obukao u rimu. Vidio sam bitku sumnje i vjere na tvojim leđima. I svu bol što ti šapuće s ramena. Vidio sam ona dva psa koja se bore unutar tvojih grudi. Vidio sam kako pokrivaš dobrotu da se odmorena probudi. Vidio sam hrabrost žene. Usne tvoje ovlažene. Sakrivenu strast od straha. Nježnu stranu tvoga daha...
I ja ne bi bio pjesnik da danas nisam vidio pravu tebe.

Lutanja

Leća

carapa.blog.hr


Znači leća,kelj,mladi luk,češnjak,paradajz,krumpir i kineska mješavina povrća,začini,maslinovo ulje + #annapurna grill tofu , #annapurna grill seitan i mini rajčice.





Poticaji

bez-obzira-109.blog.hr

U trajnoj poluizolaciji svoga doma, da se primijetiti štošta.
Eno pada jedna grilja, tribalo bi stavit komarice na prozore,
tribalo bi i ona dva otvora prominit..., tribalo bi, tribalo bi i
onda sve to lipo ostavim za onaj veliki trenutak kad nakon
deset godina dobijem materijalnu naknadu za stradanje u
prometu. Da li ću ja taj dan dočekati, Bog dragi zna, ja ne,
ali mi dođe da ovim prodavačima i majstorima predložim da
ću im platiti kad meni plate račun za ugroženi život.

Bilo je još nekih koji su se služili sličnim smicalicama pa im
nije uspjelo. Evo primjera:

Čovjek samac, poljoprivrednik koji obećava, najbolje godine,
dolazi u "kuću grijeha" i od madame traži damu za zabavu.
Ova mu izloži ponudu..., hoće li mlađu ili stariju, crnku, plavušu,
crvenokosu, vitku ili bujniju... On malo razmišlja i na kraju kaže:
"Gospođo, meni nije važno kakva je, samo ako može čekat dok
mi legnu poticaji od države".

Naišla na ovaj vic pa mi se nešto nadovezalo.

Zdravi, veseli i dobri sebi i drugima bili:)

HORIZONT

shadowofsoul.blog.hr



slika: digital art


Horizont se iz daljine
spaja sa morem
koje odlazi
i ne vraća mi se.

Zatvorila sam neke putove,
ubacila sam ''nove foldere'' u snove
i krenula prema točkastoj stvarnosti
otkud me nitko ne zove.

Iz unutarnjeg neba
ne padaju kiše
i znam, voljeti ne mogu više,
nego onda kad sam
zvala moje proljeće,
kad sam gledala
u svoju jesen
i kad sam živjela zimu.

Ljeto se zaboravilo,
na horizontu se izgubilo
i zauvijek me obilježilo.

napisano: 27.05.2020. u 17:50h iz 18. neobjavljene zbirke

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

Montage stvorio Bloggif

DOBROTA

angelija.blog.hr



slika: digital art


„Pomogni sirotu na svoju sramotu“,
nisu riječi i misli prave,
one smisao suživota i zajedništva,
ispravno ne podržavaju i ne slave.

Dobro je biti dobar, misao je prava,
u njoj se smisao života jasno oslikava,
pomogni svakom kome pomoć treba,
misaoni dar je koji se stoljećima šalje sa neba.

Sa dobrom mišlju, riječju ili djelom
neka se svaka osobnost osjeti cijelom
To je smisao ljepote života,
neka zauvijek zatvori vrata sramota.

Dobrota neka otvorena ima vrata,
mudar suživot bit će vrIJedniji od dijamanata i zlata,
Život plodno tlo za dobrotu stvara,
ljudsku svijest prema njoj otvara.

Neka magična dobrota u svim životima traje,
potomstvu ljudskom vječno neka ostaje.


slika: digital art


http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php

Mračna komora

freshcayg.blog.hr


Zadnjih dana medijskim prostorom, valjaju se odjeci gostovanja Nina Raspudića kod Ace Srbina.

Raspudić je tamo reka nešto o slici svoje trudne žene, koju smatra neprimjerenom za objavljivanje, pa su kojekakve nedepilirane skojevke kao Maja Sever, Sandra Benčić i ostale, navalile postat svoje slike u trudnoći.
Obzirom da su glupe ko kurac nisu uopće provjerile o kakvoj se slici radi, pa su kao i obično ispale nadrkane glupe kokoši.

Evo slike



Marija Selak je lijepa i zgodna žena, njenih slika po enternetu ima sijaset, a vjerujem da su joj se obratili da bi im ona dala slike, u trudnoći, prije ili poslije.

Objavljena slika nije slučajno odabrana, i tu je Raspudić u pravu, odabrana je zlonamjerno, jer ni jedna žena koja drži do sebe, ne bi htjela da se objavi ovakva njena slika, kao što ni jedan muškarac koji drži do svoje žene ne bi volio da se objavi ovakva slika, kao što ni jedan muškarac koji poštuje žene, ne bi objavio ovakvu sliku, o ženama da i ne govorimo, jedino zle kao kurac glupe nedepilirane skojevke, mogu zamjerit bilo kome želi svoju partnericu zaštititi od tendencioznih, i nečasnih pokušaja da se nekoga ponizi.

Bi li vi volili da neko objavi ovakvu vašu sliku, vaše partnerice, sestre, kćeri, ili kao i ja mislite da bi idiotima koji slikaju tuđe slike bez dopuštenja, ugurat fotoaparat u šupak.

Osiguranje opreme protiv.... idiota!?

toco1980foto.blog.hr

U Engleskoj je jedan idiot, "štosa radi", gurnuo u jezero jednu fotografkinju oboružanu skupom fotografskom opremom...

Guy Pushes Photographer Into Pond, or: Why You Should Insure Your Gear

Slično se dogodilo i kod nas prije nekoliko godina, kada su dvojica maturanata na zagrebačkoj Norijadi isto tako, "štosa radi", gurnula fotoreportera u Manduševac. Pri tome mu je, s obzirom da završila pod vodom, uništena fotografska oprema u vrijednosti od cca 100 tisuća kuna.

Da stvar bude gora, bilo je pametnjakovića koji stali na stranu te dvojice mamlaza bulazneći o tome da "što je bio tako blizu fontani", ili pak "kak može bit aparat toliko skup a nije otporan na vodu". Na kraju se čak dogodilo i to da ih je sud oslobodio krivnje za uništavanje orpeme uz izliku da to nsiu napravili namjerno već sluučajno "jer su se zabavljali", a fotograf je morao odštetu tražiti građanskom parnicom (nažalost nemam informaciju o ishodu dotične, op.a.). Neki su uz to postavili pitanje kako to da mu oprema nije osigurana...

No dok je u inozemstvu moguće osigurati fotografsku opremu, za slučaj krađe, oštećenja ili uništenja (uključujući i ovakvo guranje u vodu od strane dokonih maloumnika), pitanje je da li je to kod nas uopće moguće, i po kojim cijenama....?

Čarobna Baška

modrinaneba.blog.hr

U Bašku vodu da ljubin te ja (Oliver Dragojević)
maja-agar
Koja ljepota i te boje ljubavi
maja-agar-ba-ka
Volim more, volim kamen...
maja-agar-razgled
za kraj još jedna preljepa iz Baške
maja-agar1
Foto: Maja Žagar

JEDNA LOKALNA AROGANCIJA

prokleta-od-daljina.blog.hr

UVOD

Zapravo, o ozbiljnim momentima moje političke aktivnosti možda i ne bi trebalo govoriti, jer su u neku ruku svi naši momenti ozbiljni pa je tako ozbiljna bila i svaka šala i vic s ulice koji ste mogli čuti u prolazu, jer vrijeme bijaše takvo, naime, ozbiljno i tmurno. Zagreb bijaše grad sumorne jeseni.

Moji prvi utisci o tom gradu doista bijahu takvi nakon prozračne i vedre Dalmacije i ugodne i tople mladosti u Dubrovniku i Splitu ili se meni činila ta mladost takvom, jer ja odavna bijah na ulici i kao da se rukovodih riječima velikog Jaspersa, da se filozofija najbolje uči na ulici mada ja nisam smetnuo s uma i svoje obveze, da ovladam nekim znanjima koja su neophodna danas svakom mladom čovjeku, ukoliko slijep ne želi prolaziti životom, a mnogo je takvih koji danas idu svijetom i pored svih svojih zdravih očiju. Ta je činjenica jedan factum brutum čovjeka i tako bih nekako rekao naša konstanta, jer su se mnogi u našoj povijesti žalili na takvo porazno stanje fakata kao i onaj Grk kojeg su pitali, a zašto je dao svoga sina u Akademiju, na što je on odgovorio, da je to zato da kada ode u kazalište, da ne sjedi kamen na kamenu.

Kod Srba Dositej Obradović reče kako je dobro, da se škole izučavaju da ne ispadne da kada čovjek sjedne u kola pa da vranac vuče vranca. Tako se i ja dadoh od ranog doba na izučavanje mnogih znanosti i to sa starijim ljudima od zanata pored stroge i teške civilne pomorske akademije na kojoj sam stjecao znanja pune četiri godine. Međutim, mladost je učinila svoje pa i izvjesna velika sloboda roditeljskog doma u kojem ja nisam imao nikakve neophodne stege te se isto tako dadoh na ulicu i već prilično rano spoznah kako je to mjesto prilično opasno kao i u svakom ratu kada jedne noći jedan opasan čovjek naglo pritisne pištolj o moj stomak, jer da imam previše dugu kosu i samo me čudo spasi te ja tu večer jedva dođoh kući i ostatak noći provedem u strahu.

Tako nakon te akademije uputim se sjeverno na studij sociologije i filozofije, prvo u Zadar i tu budem samo jedan semestar. U Zadru se susretnem s Esadom Ćimićem koji pokaže lijepo lice prema meni. On je naime bio zaposlen na tom fakultetu nakon sarajevske afere sa tamošnjom partijom kada bude proskibiran, a onda ga kolega Šuvar tu udomi i u neku ruku zaštiti. Volio je pričati o svojim susretima sa Krležom, a pokatkad ga je i imitirao svojim lijepim građanskim klobukom.

On mi postavi pitanje, da s obzirom kako sam ja pomorac, jesam li što čitao iz sociološke literature, a ja mu kažem da jesam Ericha Froma “Bjekstvo od slobode“ ali i mnoge druge. On zatraži da mu ja rastumačim tu knjigu što i učinim i on bude jako zadovoljan i samo reče: “Mislim da je dovoljno.” Tako sam bio najbolji na upisu na sociologiji Filozofskog fakulteta u Zadru. Taj je fakultet nastao Krležinim zalaganjem, da se Hrvati tog kraja ne otuđe od svoje kulture, tradicije, duha i jezika s obzirom na stoljetne talijanske utjecaje kojima su bili izloženi, ali to nitko ne shvati ozbiljno. Tu sam sreo i Mariju Bridu koja je doktorirala kod Husserla čini mi se, sa kojom sam imao lijepih kontakata i koja me nauči, da je razlika između “filosofije” i “filozofije”, jer je “zofos” mrak, a za filozofe se nikako ne može reći da su ljubitelji mraka.

Heda Festini je predavala logiku i općenito je bilo mnogo logike na ovom fakultetu i tu ja prvi puta čujem za Niclas Rechea i čitav niz novih logika o kojima sam mogao samo sanjati kao i za Abagnana kojeg sam čitao s uzitkom pa Anđelka Habazina koji nedugo kasnije umre, ali je ostao u mojem lijepom sjećanju po prekrasnom prijevodu Levi Strausove “Stukturalne antropologije” na kojoj sam kasnije mnogo radio i konačno, vrlo upečatljiv dojam ostavi na mene i prof. Glavičić iz grčkoga jezika koji se i proslavi svojim prijevodima.

Nakon prvog semestra odlučim nastaviti taj studije u Zagrebu, jer su prilike za mene tamo bile povoljnije, jer sam naime sam sebe školovao, a i moja sestra je pomagala je koliko je mogla. Međutim, ispostavilo se kako su te prilike bile porazne pa ja provedem sljedećih petnaest godina u velikoj neimaštini, hladnoći i jadu okružen jalom i prijezirom mnogih. Tako otpočne ozbiljan period moga života.

Nema naslova

zinhof.blog.hr



BADFINGER - The First 6... 1970 - 1974

Badfinger were a Welsh/English rock band formed in Swansea that were active from the 1960s to the 1980s. Their best-known lineup consisted of Pete Ham, Mike Gibbins, Tom Evans, and Joey Molland. They are recognised for their influence on the 1970s power pop genre. The band evolved from an earlier group called The Iveys, formed in 1961, which became the first group signed by the Beatles' Apple label in 1968. The band renamed themselves Badfinger, after the working title for the Beatles' 1967 song "With a Little Help from My Friends" ("Bad Finger Boogie"). From 1968 to 1973, Badfinger recorded five albums for Apple and toured extensively, before they became embroiled in the chaos of Apple Records' dissolution.

1 2

Badfinger had four consecutive worldwide hits from 1970 to 1972: "Come and Get It" (written and produced by Paul McCartney, 1970), "No Matter What" (produced by Mal Evans, 1970), "Day After Day" (produced by George Harrison, 1971), and "Baby Blue" (produced by Todd Rundgren, 1972). Their song "Without You" (1970) has been recorded many times, and became a US number-one hit for Harry Nilsson and, decades later, a UK number-one for Mariah Carey. After Apple Records folded in 1973, Badfinger struggled with a host of legal, managerial, and financial issues, leading to Ham's taking his own life in 1975. Over the next three years, the surviving members struggled to rebuild their personal and professional lives against a backdrop of lawsuits, which tied up the songwriters' royalty payments for years. Their subsequent albums floundered, as Molland and Evans alternated between cooperation and conflict in their attempts to revive and capitalise on the Badfinger legacy.

3 4

Hailed as the new Beatles, appalling management and plain bad luck left Badfinger penniless and forgotten – driving two of them to suicide. Badfinger could have been huge. What’s more, the band’s connections with The Beatles once earned them the tag of ‘the new Fab Four’. But instead, despite writing and recording some wonderfully memorable music, Badfinger went down in the annals of rock history for all the wrong reasons. Most people who remember the band today will probably point to the fact that two key members committed suicide.

5 6

The story of Badfinger is probably one of the most tragic in rock’n’roll. Everything that could go wrong did go wrong – twice – while their occasional triumphs over adversity never seemed to bring them their rightful reward. When Harry Nilsson first heard Without You (his future worldwide No.1 hit single), written by Badfinger’s Pete Ham and Tom Evans, he assumed it was a Beatles song. It was an understandable mistake, given that Paul McCartney had taken the band under his wing, signed them to The Beatles’ Apple label, and even written a hit for them in Come And Get It. Badfinger also backed George Harrison on his Bangladesh concerts. But their connection with The Beatles would become a double-edged sword. ‘The new Fab Four’ label earned Badfinger respect in the States, where they found their greatest success. But with the whole Beatles business empire fragmenting around them they found themselves left in a limbo. Having inaccessible management in another country didn’t help. And, ultimately, even the authorship of Without You was disputed. In 1975, Pete Ham took his own life. Tom Evans killed himself in 1983. Meanwhile a whole new generation of music fans have discovered the band, via their track Baby Blues used in the final episode of cult drama Breaking Bad.
Download: https://dropmefiles.com/XFABf

https://ydray.com/get/l/mL15905889913614/UWN5wmekGjv

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum