novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

16

ned

01/22

Asfaltna srca

slucajnosrce.blog.hr

E kad bi svakoj mrlji bio dodan značaj, živjeli bi smo u jako zamrljanom svijetu. Ovako ih niti ne primjećujemo.

(srce uočila Marina)

(srce uočila Mela)

2022.

inasplayground.blog.hr

Ova je godina za mene.

Tako sam odlučila.

Da se opet pronađem.

Da budem bolja.

Da ponekad kažem "NE".

Da budem sretna.

Da uživam.

Da čitam.

Da mi bude manje stalo do mišljenja drugih.

Da budem svoja.

Da ponekad sebe stavim na prvo mjesto.

Da pišem.

Da dišem.

Da to ponovno budem ja.

Rođendanska

rossovka.blog.hr

Danas mi je rođendan, kolege blogeri, pa kad sam već objavila tekst na svojoj skromnoj stranici staviću ga i ovdje, možda me i vi sastavite sa lijepim željama :)

Ajme koliko sam puta danas napisala "hvala" i zakeljila srce ko odgovor na čestitku...evo mi je sve slabo, znate vi šta znači jedno četristo puta napravit jedno te isto?

Ali drago mi je da ste me zasuli šta buketima, šta lijepim riječima. Dobar je osjećaj, bez obzira šta komuniciramo u virtualnom svijetu. Pogotovo ovdje, na ovoj skromnoj stranici, gdje me puno ljudi prepoznaje tek po mojim riječima. Meni to govori da moje riječi pronalaze svoj put i da imaju smisla.
Rođendan ko rođendan, ne mogu reć da sam si nešta jako radosna. Godine čine svoje, htjela bi toliko toga a onda se uhvatim da kom-tom nešta napravim pa sjednem, pa kom-tom nešta napravim pa legnem. Boli kičma, škripe koljena, svaštanešta me snalazi nesukladno rođendanskom ugođaju. Jedva nekako uspjela pririktat sve za dolazak najdražih frajera i njihovih roditelja, najeli se uneznano i ja si sve razmišljam kako bi bilo dobro leć i varit ko udav da se sve to slegne. Pa se sjetim kak sam nekad nažderana išla plesat; sad se jedva dignem od stola i dođem do trosjeda, ne bi me vilama natjeralo na neki korak viška.

Manji najdraži frajer me pita - a koliko ti onda sad imaš godina? Odgovaram - previše, zlato moje. On me gleda s puno upitnika oko glave, ja izbacujem broj, a on onak znalački klima glavom i kaže - puno. Da puno - punopuno. I prohujale su a da ne znam ni kuda, ni kada. Ko da sam jučer imala trideset, naprimjer. A imala sam trideset prije dvadesetpet, skoro duplo jebote.
Uglavnom hvala na silnim lijepim željama, nadam se da sam uspjela svima stavit barem neko srčeko. Ako nisam - nije namjerno, pripisaćemo to mojim puno godinama i slabijem vidu.

Obzirom da sam ja danas slavljenik, evo vam malo Claptona za gušt; nećemo ić sa žestokim stvarima, malo mjuze iz "Čarobnjaka iz Oza" i zvjezdane prašine da se prospe po vašim prekrasnim željama.

PRAZNINA

shadowofsoul.blog.hr




pjesma je iz 20. neobjavljene zbirke poezije u nastajanju

Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"OTKRIVANJE VJEŠTICA" - 3. SEZONA

moj-plavi-svijet.blog.hr


Foto: Press HBO

Sinoć sam gledala svih 7 epizoda 3. sezone odlične serije "OTKRIVANJE VJEŠTICA", gledala sam do pola 5 ujutro sretan jednostavno nisam mogla prestati i sve sam pregledala. Serija je - ODLIČNA!

"Treća sezona serije Otkrivanje vještica (A Discovery Of Witches) imat će premijeru 7. siječnja 2022. godine na HBO GO-u, kada u ponudu stiže svih sedam epizoda.

Nova sezona serije Otkrivanje vještica temelji se na romanu Knjiga života, trećem i posljednjem dijelu iz bestseler trilogije Deborah Harkness.

Briljantna povjesničarka Diana Bishop (Teresa Palmer) vještica je koja niječe vlastito nasljeđe, ali kada neočekivano prizove drevni, začarani rukopis iz oksfordske knjižnice Bodleiana, za koji su stvorenja mislila da je izgubljen i da bi mogao odgovoriti na misterije njihova postojanja, nađe se ubačena u srce opasnog misterija – i na put zagonetnog genetičara i vampira Matthewa Clairmonta (Matthew Goode).

U posljednjoj sezoni Otkrivanja vještica, Matthew i Diana vraćaju se iz 1590. i zatječu tragediju u Sept-Toursu. Moraju pronaći stranice koje nedostaju iz Knjige života i samu Knjigu prije nego što bude prekasno. Njihovi neprijatelji spremaju se krenuti na njih, a čudovište iz Matthewove prošlosti koje je čekalo u zasjedi vratit će se radi osvete.

U glumačkoj postavi serije Otkrivanje vještica su Matthew Goode, Teresa Palmer, Owen Teale, Malin Buska, Alex Kingston, Aiysha Hart, Edward Bluemel, Lindsay Duncan, Peter McDonald, Trevor Eve, Gregg Chillin, Adelle Leonce, Tanya Moodie, Daniel Ezra, Toby Regbo, Steven Cree, Jacob Ifan, Ivanno Jeremiah, Greg McHugh, Olivier Huband, Paul Rhys i Parker Sawyers.

Producent serije je Edoardo Ferretti, redatelji su Jamie Donoughue i Debs Paterson, a scenarij potpisuju Lisa Holdsworth, Helen Raynor, Michelle Gayle, Christopher Cornwell i Matt Evans.

Kara Manley je izvršna producentica za Sky Studios, a seriju potpisuje Bad Wolf. Izvršni producenti za Bad Wolf su Lachlan MacKinnon, Jane Tranter, Deborah Harkness, Lisa Holdsworth, Helen Raynor."

izvor teksta:
https://www.scena.hr/televizija/3-sezona-otkrivanje-vjestica/

Nema naslova

fragmenti2.blog.hr








Što kažu, je l' prošlo vrijeme darivanja; je l' se se može ovo sad ukloniti i malo reda napraviti?




Đoković u raljama života ;)

onkraj.blog.hr

Vulgarno ideologizirani australski politički moćnici spasili su, eto, još jednom svoj narod od zdravstvene ugroze koja bi im prijetila da je samo Novak Đoković ostao igrati na teniskom turniru. Nije im bila važna znanstvena i medicinska istina koja je Đokoviću omogućavala da može necijepljen ući u njihovu zemlju jer je jednako siguran ili nesiguran po zdravlje građana kao što su sigurni ili nesigurni i svi ostali sportaši koji će sudjelovati na turniru. Što im je bilo važno? Mogao bih to prikazati na nekom drugom primjeru. Npr., isto bi tako nekom slavnom i legendarnom holivudskom glumcu mogli zabraniti ulazak u zemlju zbog toga što ima previše tetovaža na tijelu, budući da bi tetovaže mogle potaknuti australsku mladež na neuredan i neodgovoran život ispunjen alkoholom, drogom i tučnjavama. Slavnoj i legendarnoj pjevačici bujnoga poprsja tako bi, npr., mogli zabraniti ulazak u zemlju jer ona svojim velikim grudima, čak dokazano umjetno povećanim plastičnom operacijom, izaziva mušku australsku mladež i potiče u njima neodgovorno seksualno ponašanje. Slavnom američkom piscu Philipu Rothu tako bi, npr., mogli zabraniti ulazak u zemlju jer je njegov roman Portnoyeva boljka iz davne 1969. prepun nastrane seksualnosti koja može imati poguban učinak na australsku demografsku politiku. Trebam li nastaviti?

Nastranu to što je Đoković nepotrebno izazivao vraga. Nastranu i to što bi bilo lijepo od Đokovića da se cijepio i time, ako ništa drugo, pokazao građansku solidarnost sa svim onim liječnicima i medicinskim sestrama koji već skoro dvije godine neumorno skrbe o covid-bolesnicima, a u zadnjih nešto manje od godinu dana pretežito o necijepljenima, izlažući sebe i svoje bližnje neprekidnoj opasnosti. Nastranu i to što se Đoković nije smio naslikavati s djecom dok je čekao nalaz PCR-testa niti izlaziti iz samoizolacije kako bi dao intervju francuskom novinaru. Ovdje je, naime, meritum vrsta argumentacije za kojom su vulgarno ideologizirani australski politički moćnici posegnuli. Njihova se argumentacija bazira na subjektivnim psihološkim projekcijama koje se u načelu ne razlikuju od sličnih projekcija diktatorskih režima. Posljedica takve njihove logike zapravo će biti još veća antivakserska ostrašćenost, kao što je prirodna posljedica većine diktatorskih režima pojačani bunt građana, nažalost najčešće ugušivan u rijekama krvi. Na taj su način vulgarno ideologizirani australski politički moćnici vlastitom narodu napravili medvjeđu uslugu. Jedan je od njihovih najbjednijih argumenata bio: "Građani Australije već dvije godine podnose silne žrtve, mnogi se mjesecima nisu mogli sastati sa svojim najmilijima, poslušno odlaze u stroge karantenske logore, a Novak Đoković svemu tome sada pljuje u lice! To nećemo dopustiti!" (Citat, dakako, nije doslovan.) Kad se jednom krene s takvom argumentacijom veoma opasnog populizma, naopakog instrumentaliziranja i kanaliziranja kolektivnih osjećanja frustracije, tada se političkim opačinama ne nazire kraja.

Vjerujem da će tema Đokovićevog deportiranja iz Australije veoma brzo biti maknuta s dnevnog reda (osim možda u Srbiji, što je razumljivo), i to iz jednog razloga: većina je ljudi pomiješanih osjećaja, istovremeno i suosjeća s Đokovićem i smatra ga, barem potajno za sebe, budalom koja se sama dovela u takvu situaciju, a kad je čovjek pomiješanih osjećaja u vezi nečega, tada to brzo želi zaboraviti i fokusirati se na nešto oko čega su njegovi osjećaji jasni, jednostavni i nedvosmisleni. Slučaj Đoković ne daje jednostavna rješenja ni lake spoznaje; on je sve drugo, samo ne crno-bijela slika. Preko tog se slučaja, čak i za one poput mene koje gotovo uopće ne zanima sport, prelamaju mnoga teška i bolna pitanja današnje civilizacije i demokracije i smjerova u koje bi se ona mogla uputiti. Unatoč tome što sam cijepljen s tri doze Pfizera i usput oštro protiv antivakserskih stavova, smatram da se ne bi trebalo uvoditi obvezno cijepljenje. Hrvatska nema obvezno cijepljenje čak ni za državne službenike i namještenike, ostavljena im je opcija testiranja dvaput tjedno, što je, smatram, veoma demokratski i dobro. Obveza je, ako sam dobro informiran, nametnuta samo medicinskom osoblju. Isto tako smatram, unatoč svojim gore spomenutim stavovima, da je Đokoviću trebalo dopustiti da igra na Australian Openu. Nije mi važno što je ovom deportacijom izgubio sport (i slične fraze). Njome je, čini mi se, u prvom redu izgubila spontana ljudskost koja se ne mjeri zakonskim paragrafima i ideologiziranim političkim projekcijama, nego se navigira od slučaja do slučaja, od trena do trena, po nekim višim, unutarnjim, nepisanim zakonitostima po kojima smo ljudi više nego po bilo čemu drugom. Trebaju li majci Zakon o majčinskoj ljubavi kao i Izmjene i dopune Zakona o majčinskoj ljubavi da bi znala voljeti svoje dijete? Naravno da ne. Majka Australija trebala je, pobogu, dopustiti djetetu Đokoviću da igra na njezinom turniru kad ga to toliko veseli i kad mu je do toga toliko stalo. :) Ovako je umjesto tople majke ispala opaka inspektorica u nadzoru, prijepodne raspižđena na samu sebe, a popodne na cijeli svijet. :)

Louis de Bernieres: „Don Emmanuel i njegov puteni rat“/“Dionisio Vivo i gospodar kokaina“/“Kardinal Guzman i njegovo bremenito nasljeđe“ (latinoamerički ciklus)

bookeraj.blog.hr

„Godine 1954. u Londonu na svijet je došao Louis de Bernieres. Odrastajući uz oca vojnika želio je krenuti njegovim stopama, pa je s 14 godina dobio vojnu stipendiju i s 18 godina odjenuo uniformu, no ondje je već nakon četiri mjeseca shvatio da je u duši zapravo pacifist. Kako je sam rekao, bio je to kraj šezdesetih, vrijeme za ljubav i mir, vrijeme Boba Dylana kad se pjevalo o svijetu bez vojnika. Prepustivši ocu vraćanje novca za školarinu, otišao je u Kolumbiju u namjeri da predaje engleski. Nakon godine dana provedenih u besposlici pokraj rijeka u društvu aligatora, puma i velikih paukova, postao je malo osamljen. Vrativši se u Britaniju, u Manchester, upisao je studij i diplomirao filozofiju na Sveučilištu Victoria. Zatim se posvetio nizu različitih poslova: podučavao je filozofiju u večernjoj školi, radio kao vrtlar, automehaničar i dostavljač na motociklu. Do 28. godine samo je besciljno lutao, a onda je odlučio „potonuti ili isplivati“, uvidjevši da se u životu može osloniti samo na sebe. Za njega je isplivati značilo pisati.“

Nije nepoznato da mi je Louis de Bernieres vrlo drag pisac. Njegov latinoamerički ciklus iz naslova isključivi je razlog tome. Prvi sam ga put čitala prije više od 15 godina i sada ponovno, htijući vidjeti je li se što promijenilo, osim mene. Ovaj sam put čitala polako, promišljeno i tempirajući. Još uvijek sam oduševljena.

Ciklus je miš-maš politike, humora, ljubića, filozofije, magijskog realizma, svega što se u Latinskoj Americi može zamisliti tematizirati. No svaka od knjiga iz serijala ima pojedinačnu, zasebnu tematiku.

„Don Emmanuel i njegov puteni rat“ tematizira u prvom redu politiku i vlast: u toj zamišljenoj latinoameričkoj zemlji, na čelu je predsjednik koji namješta izbore, njegova supruga koju je pokupio iz nekog striptiz-bara u Panami, za ministra financija postavio je svog kompanjona kojemu se direktno obraća arkanđeo Gabrijel i koji o državnom trošku pod pseudonimom piše knjige o okultnom. Za to vrijeme, vojskom vladaju pokvarenjaci koji jedni drugom rade o glavi i snuju državni udar. Na lokalnoj razini to je plodno tlo da se razviju razne, većinom komunističke gerilske skupine koje „oslobađaju“ narod (de Bernieres odlično objašnjava zašto komunisti nemaju šanse ikad stupiti na vlast niti se održati na njoj). Već nam ovdje postaje jasno da je u zemlji takve plodnosti sve apsolutno pretjerano – knjiga je mjestimice neoprostivo brutalna, a mjestimice neoprostivo vulgarna. Ništa joj ne zamjeramo. Nakon što im grad bude uništen poplavom, stanovnici jednog malog mjesta sele preko planina u drevni grad Inka, koji nazivaju Cocadebajo de los Gatos, koji će biti mjesto radnje i u drugim romanima iz ciklusa.

„Dionisio Vivo i gospodar kokaina“ tematizira borbu protiv trgovine drogom i organiziranog kriminaliteta u Latinskoj Americi (odnosno, izostanak takve borbe – od trgovine drogom dobro žive zajednice, dobro žive političari, dobro žive kriminalci, koji uživaju ugled i kojih se svi boje). Dionisio Vivo je profesor filozofije koji će se pisanjem javnih pisama tisku nastojati suprotstaviti organiziranom kriminalitetu, i pritom zaraditi titulu neuništivoga i nepobjedivog vješca.

„Kardinal Guzman i njegovo bremenito nasljeđe“ za temu, naravno, ima vrlo složen sustav religijskoj vjerovanja u toj zamišljenoj latinoameričkoj zemlji: postojala je religija domorodaca. Konkvistadori su donijeli svoju. Nakon toga su crnački robovi donijeli santeriju, koja se pomiješala sa katoličkom religijom, zbog čega je zavladao kaos. Kardinal Guzman, tipični produkt religijskog kapitalizma, odlučuje dovesti u red sustav vjerovanja, i zbog toga daje odriješene ruke svećeniku tvrdokornih uvjerenja, koji se upušta u krvavi križarski pohod s nebrojenim žrtvama. Samog kardinala Guzmana muče paklene halucinacije koje naizgled nemaju vanjskog uzroka.

Još uvijek, i petnaestak godina poslije ovaj latinoamerički ciklus preporučujem svima onima koji su raspoloženi za malo ozbiljnije čitanje. Nije se pokvario vremenom. Ili se možda mi nismo pokvarili toliko koliko mislimo.

ŠTETA JER BIO SI SAVRŠEN PO MJERI

bongologija.blog.hr

Faza 1. (nije prema špranci)

Život u pravilu živimo prema obrascu reagiranja, dakle uvježbani smo kako reagirati na ljude, pojedine situacije, prilike. Sve to radimo manje-više nesvjesno ali ipak to je ona unutarnja stabilnost di mislimo da znamo tko smo, što smo i kamo idemo.
Onda se dese trenutci kada nas netko ili nešto na neki osebujan način izbaci iz tog istog balansa i onda se ne znamo ponašati u tom novom obliku jer je nekakav kemijska reakcija izazvana u našem mozgu naspram koje smo na neki način nemoćni jer u početku ni ne osjećamo taj „napad“. Nije problem kada nešto željno iščekujemo jer onda imamo nekakav scenarij u glavi nego problem nastaje kada nemamo i to je naša najslabija karika. Izgubimo kompas. Neki to nazivaju zaljubljenošću.
Postoje ljudi koji su skloni zaljubljivanju pa im je kao i kod svih opijata učinak sablji jer su razvili tolerantnost a kod onih koji nemaju tu tolerantnost to je dva puta teže. Kako god, prekršaj je prekršaj a nitko od nas težinu kazne ne želi snositi sam pa traži odgovornost. I čija je to odgovornost? Ali u ovom trenutku nećemo o tome jer nismo još došli do te faze i jer sada smo još pod utjecajem omamljenosti.

Faza 2. (kreativnost)

Ljudska kreativnost je zapanjujuća kada želi da nešto uspije ili kada želi sebi da prilagodi prihvatljivost određene situacije. Silna potreba da taj netko ili to nešto bude posebno. Što više mu posebnosti daš to kasnije tu osobu više prezireš i želiš da bude kriva jer nije onakva kakvom smo je zamislili. Nerijetke su situacije kada u ovoj fazi preuveličavamo reakcije te druge osobe i zapravo i najmanji pomak prstom shvaćamo kao veliku gestu. Dozvoljavamo sebi situacije koje da nismo pod utjecajem ne bi dozvolili. Dozvoliš sebi vjerovanje da ako nešto dovoljno puta ponoviš da će postati stvarnost … dozvoliš sebi da na glas izgovoriš „ljubav“.
Fascinantna je ta količina energije koja nas u tom trenutku pokreće i kako nađemo uporište za vjerovanje. Hrpa velikih i malih riječi, nekih novih rutina i nekih novih bitnih datuma koje zamišljaš da slaviš. Sapleteš se hrpu pretpostavki o toj drugoj osobi i onom što se između vas dešava. Precjenjuješ svoje mogućnosti i ono što možeš pružiti toj drugoj osobi. Sve ovo znaš ali zanemaruješ jer sad u ovoj fazi to ni nije bitno...i zbilja nije bitno. Prepustiš se trenutku, dodiru, okusu, glasu te koliko god glupo bilo isplati se platiti cijenu proživljavanja ove faze.

Faza 3. (promjena vremena)

Znate li čega se ljudi najteže odriču? Komoditeta. A znate što im najteže pada? Promjena rutine. Službeni naziv za simbiozu tih komponenata je realnost. Dođe do promijene vremena i malo se sve razbistri pa se sve jasnije i vidi. Onda vjerovanje da je netko jedinstven i vaš se mijenja jer taj netko vam više nije ni jedinstven a još manje vaš a ipak se još barem vrhovima prstiju želite pridržati za to nešto…za tog nekog. Znaš da neide jer su svari iznad tvojih mogućnosti pružanja ili ne dobivaš više na razini koja ti je potrebna. Pad intenziteta. Do ove faze svi smo isti a razlika nastaje ako nam se ne poklopi odluka oko toga da li ćemo odustati ili se potruditi i boriti. I cijelo vrijeme zaboravljamo pitati osobu do nas što želi i kako želi i da li je njoj udobno pored nas. Zbog takvih ponašanja ispada da je ljubav sebična stvar a ne nekakvo dijeljenje i davanje. Cisto uzimanje.
Borba. Ako nešto želiš nađeš načina na koji način nešto u neko vrijeme i realizirati. Ne danas, ne sutra nego kada bude sve optimalno za sve. Borba uključuje kompromise, zajednički interes, zajedničko ulaganje vremena i živaca i vjeru da ta osoba ispred tebe je netko tko će znati da te voli na najbolji način mogući u svim tvojim oblicima kao i da ćeš ti njoj moći omogućiti optimalni tretman.
Odustajanje. Traženje idealnog načina da iz svega izađeš čist sa što manje štete za oboje ili samo za jednu osobu jer to ovisi o čovjeku.

Faza 4. (inkvizicija)

Sos …zemlja zove razum. Potrebno je hitno neko logičko objašnjenje za ovaj kolaps i odgovor na pitanje „šta uopće radimo tu?“…i zašto nas nitko nije na vrijeme probudio. Hitno slaganje potrebnog scenarija koji će držati vodu kada se pojave neka pitanja. Lista izgovora.
U ovoj fazi se dijelimo na neke tri vrste ljudi:
-one koji misle da točno rade pravu stvar a ne vide da je to samo prava stvar iz njihove prespektive te da za drugu osobu ne mora biti tako iako to rade na najbolji mogući način koji znaju s najboljom namjerom
- one koji traže gdje su pogriješili – traže grešku ne kako bi popravili stvar jer već je nepropravljivo nego kako ne bi ponovo pogriješili
-oni što samo zatvore vrata i sve blokiraju a na čiju štetu ili korist nitko ne zna
Svi mi u svojim očima prvenstveno pa i u tuđima želimo ispasti fer i korektni … biti nevini u bilo čemu a i tamo gdje nismo dati jako dobar izgovor gdje nismo da nismo ni bili u mogućnosti da drugačije postupamo.
Njaveća greška u ovoj fazi je kada počnemo sažaljevati drugu osobu i onda kako bi ispali primjerene osobe dajemo obećanja koja ne možemo ispuniti. Ne ispunjeno obećanje je laž. I čemu obećanja kada nas nitko ne tjera na njih.
Sad smo došli do stupnja odgovornosti… Dakle rijetko kad se dovedemo u prethodne faze ako nam nitko nije dao povoda za takvo nešto i nas svojim postupcima na neki način uvjerio da je takvo nešto moguće…samo što to ne znači da nismo jednako odgovorni. Nitko nas nije na ništa prisilo.
Ovo je faza dubinskih analiza i ruku na srce najlakše bi bilo uprijeti u nekog drugog prstom i reći ti si kriv pa lupati vratima i mrziti cijeli svijet iako znamo da nije to tako.
Stvar je u tome da kada sve zbrojimo i oduzmemo nije ni bitno. Toliko drame i pompe a u biti nije više bitno. I kada dođete do toga da shvatite da nije bitno ulazite u zadnju fazu.

Faza 5. (Nitko se nikome nije desio slučajno)

Možemo sve minimalizirati i uobličiti u nešto u neku formu koja će odgovarati našim mentalnim probavnim mogućnostima kako bi se saživi sa činjenicom osjećanja nisu vječna i da ne možemo nekome nametnuti ili narediti ljubav niti mijenjati ljubav za neku drugu ljubav. Nitko se nikome nije desio slučajno i u datom trenutku je bilo zbilja posebno. Teško je jer nas boli srce, duša i osjećamo se izdanima i glupima ali na kraju sve bude uredu. Prođe. Prestane. Nestane. I ne zaboravite nije samo nama tako i najgore na svijetu. Odnos čini dvoje ljudi i koliko god gadne stvari bile poštujte tu drugu osobu, njenu tugu i njenu bol jer nikad ne znate koja vas uloga sutra čeka.

ŽIVAN GAVRILOVIĆ

prokleta-od-daljina.blog.hr


spomenik Živanu

Htio reći par riječi o srpskoj kraljevskoj avijaciji ili jugoslavenskoj kraljevskoj avijaciji kako se ona zvala nakon 1918. potaknut primjerom mog strica Živana Gavrilovića koji je bio jedan pilot kraljevske avijacije, a koji je tragično izgubio život 1935. Danas postoji na mjesnom groblju u Raduši u Šumadiji, Srbija, spomenik Živanu Gavriloviću u obliku obeliska na čijem se vrhu nalazi metalna maketa aviona na kojem je poginuo. Njemu u slavu te je godine eskadrila jugoslavenske avijacije preletjela u niskom letu nad posljednjim Živanovim počivalištem i ja sam tim povodom objavio na društvenim mrežama njegovu fotografiju, ali me je čitateljstvo u čudu pitalo zar je istina da smo mi već 1935. imali svoju avijaciju? Da, mi smo imali ili bolje rečeno Srbija je imala avijaciju znatno ranije od ove godine 1935., a ja ću ovom prilikom samo navesti slučaj pilota Mihaila Petrovića koji se danas drži prvim srpskim pilotom. On je rođen u Kragujevcu 1884., a poginuo je 1913. nad Skadrom i on je bio prvi srpski pilot sa pilotskom dozvolom broj 1. i bio je prvi srpski pilot koji je izgubio život na borbenom zadatku. Pripadao je prvoj grupi od šest srpskih pilota školovanih u Francuskoj 1912.

Kad je srpska vojska pozvala dobrovoljce, da se prijave za obuku za pilote, među njima je bio i narednik Mihajlo Petrović koji je onda poslan u jednoj od prvih grupa u Francusku na obuku za pilote. U Francuskoj je pošao u Farmanovu pilotsku školu u Etampsu i nakon 20 dana obuke kao prvi u grupi izvršio svoj prvi samostalni let, a kasnije i druge ispite i postaje prvi srpski pilot aviona sa diplomom. Imao je međunarodnu licencu FAI br. 979, a srpsku br. 1. Sudjelovao je u borbama u Balkanskim ratovima 1912. i tu je sudjelovao u borbama Primorskog aeroplanskog odreda čiji je prvi borbeni zadatak bio da se pruži zračna podrška trupama koje su opsjedale Skadar. U blizini Skadra je i poginuo 1913. Njegov mlađi brat, također se zvao Živan kao što se i moj stic zvao Živan. Ne mora biti neka koincidencija, jer su se u ono vrijeme u Srbiji svi ljudi znali. Tako se odmalena znalo, da će Živan Gavrilović biti pilot.

U velikoj i utjecajnoj Janesovoj "Enciklopediji borbenih aviona Prvog svjetskog rata" na str. 217 spominje i srpska avijacija, tj. tipovi aviona koje je koristila Srbija u Prvom svjetskom ratu i da je do kraja rata Srbija imala znatnu avijacijsku flotu. Od tada se u njenom sastavu nalaze i dosta moderni strojevi. Međutim, Janes napominje kako Srbija nije gradila vlastite strojeve i da je rat onemogućio nabavku novih strojeva i da je nekoliko francuskih pilota letjelo na strani Srbije sa njihovim vlastitim strojevima i to u Srbiji u prvim godinama rata, a među njima su bili M.M. Paulhan i Martinet, dvojica od prvih francuskih pilota. Nakon porobljavanja Srbije, srpske trupe koje su uspjele pobjeći ponovo su reorganizirane od strane Saveznika u Grčkoj i bile su opremljene sa vlastitim letećim servisom. Ovo je bilo omogućeno srpskim oficirima koji su bili piloti i francuskim avionima koje je opskrbila Francuska. Neki od ovih oficira koji su letjeli kao piloti na kasnim RNAS učinili su znatan, štoviše izuzetan rad tijekom borbi sa Bugarima i Austrijancima, ali Janes napominje kako balkanski Slaveni uzeti u cjelini nisu osposobljavali za pilote niti su gradili svoje strojeve niti svoje avione niti su raspolagali aero mašinskom mehanikom.

Ja mislim da je to jedna velika predrasuda Janesa u pogledu našeg učešća u stvaranju svjetske avijacije, jer smo na nebu prisutni od prvih dana pojavljivanja svjetske avijacije

Dakle, Živan Gavrilović je tragično izgubio život leteći na avionu, a mnogi su okončali svoje živote po gudurama i jarugama naše zemlje, a neki su krenuli dalje u svojim potragama za smislom našega života, samo ne znamo sasvim pouzdano dokle su došli.


Živan Gavrilović

Marija govori o sebi ...(V dio):

idragi28.blog.hr

1. Ja sam kraljica neba, ja sam kraljica milosrđa, ja sam radost pravednika i pristup grešnika k Bogu. U plamenu čistilišta nema boli koji zbog mene ne bi bio podnošljiviji i lakši nego bi to inače bio slučaj.
2. I nitko nije toliko proklet da bi mu, tako dugo dok živi, nedostajalo moga milosrđa, jer zbog mene manje ga okrutno kušaju zli duhovi, nego bi ga inače kušali.
3. I nitko Bogu nije toliko otuđen, ukoliko nije posve proklet, da se ne bi, kada mene zaziva, vratio Bogu i postigao milosrđe.
4. Nitko nije tako veliki grešnik, niti zahvaćen toliko prezirnim djelima, da mu ja, zazove li me za pomoć, ne bi pomogla.. Što je odbojnije od pranja rana gubavcu? Ipak tko mene zazove, ja toga ne odbijam dotaknuti, pomazati i ozdraviti njegove rane.
5. Molitva iz pobožna srca, na slavu Božju, zaslužuje biti uslišana i ispunjena. Stoga koristi tebi koji/ja za to/što moliš, kako bi rastao i bio upravljan po volji Božjoj..
6. Jednom prilikom sv. Ivan Krstitelj o Mariji je izjavio:
„U njenu krunu njezin Sin je stavio 7 ljiljana a između njih 7 dragulja. Prvi ljiljan je Marijina poniznost, drugo njezin strah Božji, treći je poslušnost, četvrti strpljivost, peti je stalnost, šesti blagost i sedmi njezino milosrđe. U bilo kojoj nevolji da se čovjek nalazi, bit će spašen, zaziva li Mariju svim srcem.
7. Ja sam kraljica i majka milosrđa. Moj Sin, stvoritelj svega, zahvaćen je tako slatkim osjećajima prema meni da mi je, prije sveg stvorenog, dopustio duhovno razumijevanje. Stoga sam ja vrlo slična cvijetu iz kojeg pčele isisavaju prije svega čistoću. I ma koliko iz istoga cvijeta bilo sakupljano, u njemu slatkoća uvijek ostaje. Tako i ja mogu za sve ljude postići milosrđe a preostaje ga i nadalje.
8. Ja sa kraljica neba. Ako se brineš kako me treba hvalit, znaj zasigurno da je svaka hvala moga Sina i moja hvala. Slavljen budi Ti Bože Stvoritelju svega, i koji nisi zazirao sići u krilo Djevice Marije. Slavljen Ti budi Bože, da si prihvatio u nebu tijelo i dušu Djevice Marije, Tvoje majke, i da si je slavno postavio iznad svih anđela pored svog Božanstva.. Smiluj mi se zbog njezina zagovora.
9. Četiri su vrste ljudi koji mene pozdravljaju:
Prvi su oni koji svu svoju volju i svoju savjest predaju u moje ruke i sve što čine, posve i samo meni na čast čine. Pozdrav tih ljudi meni je poput milog i ugodnog napitka.
10. Drugi su oni koji se boje kazne i samo iz straha pred kaznom brane se od grijeha. Ovima pružam, ustraju li u mojoj hvali, umanjenje njihovog zlog straha i uvećanje istinske ljubavi i znanje – kako Boga mogu naučiti ljubiti na razborit i mudar način.
11. Treći su oni koji doduše moju hvalu dovoljno uzdižu, ali to ne čine s nekom drugom svrhom i mišljenjem nego da im iz toga izraste vremenita čast i prolazna korist.
12. Četvrti su oni koji se tako predstavljaju kao da bi bili dobri, no grijehu se raduju. Oni čine grijeh kad mogu, potajno, kako ih ljudi po tome ne bi vidjeli i isle: Djevica Marija je milosrdna, čim je zazovemo, pribavlja oproštenje grijeha. No vika ovih ljudi dopada mi se isto toliko kao posuda, koja je izvana posrebrena a iznutra puna gnusnog kala koji zaudara i koji nitko ne može mirisati.

Prvo pitanje za Rileta sa Olax.ba pa onda pjesmica

alenalispahic-novitr.blog.hr

Rile, može li ona, to mi je nostalgija iz mladosti, spitfajerka tako smo je zvali umjesto za 25 za 20 KM. Imao sam ja crnu i amblem tigra a ove su bile jednako atraktivne u to vrijeme. Javi ako može na poruku tamo. Hvala ti za onaj dres još jednom. A sad poezija.

Prihvatio sam ovo objeručke

Prihvatio sam ovo objeručke
Ne prihvatam uvijek daj šta daš
Život je nekad težak slučaj nekad je svima lako ili je laknulo
ili je lakše
Nešto prihvatamo obostrano a prihvatamo i sporazumno.

Evo prvi Football Club osnovan je 23.10.1857 u Sheffieldu
kao Sheffield FC.
Ne znam hoću li ikada otići tamo hodočastiti na Sveti Nogometni travnjak ali želim doživjeti 200 godina jubileja
2057 Sheffield FC.
I ostati i živ i zdrav i još na putu 99.

Koliko-toliko kako-tako sad sam kao Džou kojem se
nikad i nigdje žurilo nije, i Džek naravno, koji samo zbog Ljube više nije crn.
Sad njih dva negdje između NFL u aktualnoj sezoni 2022 i AFL su.
A, eto vidiš, kako sam nisam takmičarska ličnost jer umjetnost ipak
ne takmiči se, ali postiže rezultate.
Ja stvaram umjetnost, očito vam nešto promiče ako niste spoznali
pjesnisčku suštinu.

MOJIH 10 ZAPOVIJEDI (urezanih u vlastito srce)

zivot-i-ja.blog.hr


slika: digital art


1. U svakom čovjeku tražiti zlatno zrnce ljubavi, a ne povoditi se za golemom planinom uma.

2. Vjerovati svojoj duši, jer duša najbolje zna što mi treba.

3. Oprostiti, ali i ZABORAVITI nanesene uvrede. Bez zaborava, praštanje je opet prazni proizvod uma.

4. Boriti se protiv svih vrsta mobinga, posebno nametanja tuđeg stava i tuđe pameti. Svatko u sebi treba slušati
sebe. Mudrost koja se nudi treba nas oplemeniti, a ne vezivati.

5. Svi trebaju ljubav, ali je svi ne znaju primati, jer je nisu primili onoliko koliko su trebali.

6. Ljubav pod voljom i samo pod okriljem vlastite volje, a ne nametnute, prava je ljubav.

7. Vjerujem svojoj duši.

8. Vjerujem svojoj duši.

9. Vjerujem svojoj duši.

10. Vjerujem svojoj duši i prijateljima koji vjeruju u svoju vlastitu dušu. Za njih dajem zadnju kap sebe.

https://www.magicus.info/ostalo/ostalo/mojih-10-zapovijedi-urezanih-u-vlastito-srce

mamurluk

mcmlx.blog.hr


ponekad je zaspati lakše nego naspavati se?
od kuda pingvini u snu ako se nikada nije bilo na Madagaskaru?
no, držim kako svatko treba jednog pingvina da mu ujutro zapljeska.
jer nisu pingvini ptice zakržljalih krila koje ne lete
ako se na ta krila gleda kao na peraje, to su čudesni vodozemci
koji, jedini, mogu trčati i po kopnu
ne baš graciozno, ali ipak...

#imago_images

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum