Sve kategorije po listama
05
uto
11/24
Vezano za domaćinstvo hehe .
eurosmijeh.blog.hr
Ode Mujo kod komšije u 3 ujutro
i lupa na vrata. Otvara komšija:
- Komšija Mujo, reci kako ti mogu pomoći?
- deder mi komšo daj bušilicu majke ti.
- naravno, šta planiraš da radiš?
- DA SPAVAM!
Kaže Fata Hasi:
- Haso, bolan, trebalo bi pločice u kuhinji zamijeniti,
de napravi to već jednom!
Haso odgovori:
- Ne budali Fato, šta sam ti ja, keramičar?
Drugi dan kaže Fata:
- Haso, pukla cijev ispod umivaonika, de popravi to!
Haso ljuto odgovori:
- Fato, jesi ti luda, šta sam ti ja, vodoinstalater?
Treći dan Fata, već prilično ljuta, kaže:
- Haso, de već jednom oboji taj hodnik, sve si zidove umazao!
Haso se izdere:
- Jes' ti luda, ženo, pa šta sam ti ja, soboslikar?
Vraća se Haso s posla sljedeći dan, a u kući sve sređeno ...
Nove pločice u kuhinji, umivaonik popravljen, hodnik obojan ...
I pita Haso Fatu zbunjeno
- Fato, otkud ovo sve?
Kaže Fata:
- Pa svratio Mujo na kavu, pa rekao da će sve to napraviti
ako mu ispečem kolače ili ako odemo u krevet...
- I, koje si mu kolače napravila? - upita Haso znatiželjno.
- Pa šta sam ti ja, slastičar?
Hvali se Mujo kako mu nevjesta Merima zakrpi pocjepane pantolone
tako majstorski da niko nemoze primjetiti da su krpljene.
Haso ce na to reci:
- "Moja Fata je bolji majstor, moj izguzvani ves kad ona ispegla
nema toga u svijetu da pozna da je ikad ves bio opeglan.
Crko Muji bojler i krene on tražiti po imeniku broj nekog majstora.
Naleti on na broj od Hase s kojim je išao u školu i sav sretan ga nazove:
- Haso, jarane, Mujo ovdje, sjećaš me se iz škole?
Haso potvrdi, a Mujo sretno nastavi;
- E, jarane, baš te trebam pravo ... crk'o mi bojler!
Haso upita:
- Kada?
Mujo se razljuti:
- Ma bojler, bolan, kakva kada?!
Fata kupila novi ormar i drugo jutro ga donese majstor da
ga namontira. Šarafi on pola sata i taman kad je završio, prođe
tramvaj po ulici i ormar se raspadne. Majstor ga sklopi još jednom,
opet prođe tramvaj i sve se raspadne.
Majstor ga sklopi po treći put i kaže Fati:
- Sl'šaj, bona, ja ć' sad uć' u ormar da vidim šta se to
zbiva kad prođe tramvaj.
Uđe on unutra, kad taman Mujo dođe kući s posla, uđe u
dnevnu i kad ugleda novi ormar, otvori vrata i
zapanjeno pogleda majstora:
- Š'a je ovo, bolan, š'a radiš ti tu?
Majstor slegne ramenima:
- Jarane, 'ajd ti mene odma' klepi šakom, jer
ako t' kažem da čekam tramvaj, sigurno mi ne'š vjerovat'
Otvorio Mujo obrt za hitne intervencije i uzeo Hasu za šegrta.
Jednog dana pozovu ih u jednu kuću gdje se začepila kanalizacija.
Mujo otvori šaht da vidi što se dogodilo, kad tamo sve puno govana.
Mujo uskoči unutra, posvijetli baterijom na sve strane, zaroni, izroni i kaže Hasi:
- Haso, daj ključ 18!
Haso mu doda ključ, Mujo opet zaroni i nakon što je izronio za pola minute,
govna počnu istjecati van. Mujo se izvuče iz šahta i opali Hasi čvrgu:
- Uči Haso, uči od majstora ili ćeš cijeli život ključeve dodavat!
Odlučio Mujo promijeniti tapete u stanu, i sjeti se da je Haso,
koji živi u stanu iznad njegovog, mijenjao tapete prošle godine,
Stan je isti po veličini, pa ga ode pitati za savjet.
“Je li, bolan, Haso, ti si prošle godine mijenjao tapete?”
“Jesam, Mujo, jarane!”
“Pa koliko si rolni kupio?” pita Mujo.
“Dvadeset” kaže mu Haso.
Ode Mujo u prodavaonicu, kupi dvadeset rola tapeta, počne lijepiti,
izlijepi cijeli stan i ostane mu osam rola. Popizdi, ode
opet kod Hase i navali s vrata:
“Ti mi, Haso, reče da si kupio dvadeset rolni tapeta!”
“Jesam, Mujo.”
“Ali meni je ostalo osam rolni!”
“I meni.”
04
pon
11/24
5 FILMSKIH PREPORUKA 1/SIGURNO MJESTO
recenzijefilmova27777.blog.hr
Nedavno sam rondajući po netu naletio na listu 5 filmskih regionalnih prijedloga od relevantnog izvora čije mišljenje jako cijenim pa ću u serijalu (ne nužno uzastopnom) secirati svaki od njih. Ovisno kad koji pogledam u principu kad ih lociram na nekoj iole normalnoj stranici. Otvaram serijal sa "sigurnim mjestom" jer ima dramaturški-psihološki intrigantnu crtu ili njenim riječima:
"Film je intiman, snažan i jako važan. Svi ga trebamo pogledati. Iako je u trenutku prikazivanja uzburkao javnost, ne smijemo ga zaboraviti i trebamo ga (opet) gledati."
Već sam bio zaintrigiran samom njegovom najavom 2022 kad je bila premijera što definitivno spada u kategoriju "mora se pogledati". To me sjetilo situacije koju godinu unazad kad je nastala konstruktivna polemika s kim najviše nego s Isabelči oko dugo očeivanog kratkog filma o graničnom poremećaju ličnosti ali je film daleko više od toga-govori o problemu samog poremećaja ali izravno i generalno-o pasivnosti i indiferenciji okoline na njeno stanje. Početna scena kod psihijatrice-što da malo ne razimiram film kad je već ionako poznat njegov protok-adaptira postterapijski događaj nakon liječenja pacjentice na što ona zaključuje da je dotična riješila svoj problem a indikativno-iz pozicije same pacjentice nije. Drugi problemi su zapravo i ključni okidači koji se loše odražavaju na receptore u mozgu-unutar njena 4 zida sa svojom obitelji koji su neki dobrostojeći sloj pa im je najveći problem-što bi drugo bilo-kakvu to sliku o njima daje u svijetu. Tenzije tokom zadnje 2 scene se daju rezat nožem. Studenti s Verna su imali ideju što više izvući na svjetlo dana priču o psiho-dijagnozama sa intencijom da se kroz umjetnost filma približi općenito ta stvar koja je poprilično zapostavljena.
„Sigurno mjesto” prati dva brata i njihovu majku (Snježana Sinovčić-Šiškov), koja se pojavljuje u filmu tijekom sljedeća 24 sata. Tijekom tog razdoblja Bruno i majka moraju zaštititi Damira ne samo od njega samog, već i od nesuosjećajnog sustava koji se sastoji od grubih i sumnjičavih pripadnika policije te robotiziranog, ponekad čak i bahatog medicinskog osoblja. Sigurno mjesto do kojeg žele doći u svakom smislu te riječi pokazalo se prilično nedostižnim."
Film "f 60.3" je koncipiran retrospektivno uvod u film je crna podloga sa napetim tenzijama dečka pacjentice nakon što ju ujutro ne može probudit. Konkretno prije uvodne scene u kojoj ista dobiva otpusno pismo iz bolnice. Bilo je u komentarima dosta dilema od onih koji su film pogledali je li se dotična stvarno ubila Teuta je prva došla sa konkretnim komentarom na pogledani film.
"Sad sam pogledala ovaj novi kratki film. Užasno mi je depresivan.
Ne bih se čudila di si ta mlada cure oduzme život. "
S čim je i meni bacila bubu u uho jer mi je isto prvo gledanje ostavilo dozu misterija u tom revijalnom tonu sam joj replicirao
odgovor.
"Depresivan je, tako i mora biti kad se radi o ozbiljnoj psiho-dijagnozi. Ironično prvi put sam pogledao onako brzinski tek da izrežem fotke jer sam jednostavno morao objaviti kad mi se film "ukazao" Oke...sad sam pogledao sve kompletno pa imam materijala za komentiranje. Suicidalno i izgleda sve vodi tome, iako kraj nije određen misteriozno završava pa sad je se ubila ili nije možemo samo nagađati."
A do Isabelčinog gledanja i odgovora na njenu referencu pogledao sam film još koji put pa mi je sve postalo kristalno jasno. Ali prvo da izdvojim njen referentni komentar.
"Ser Hudini svaka ti čast što si iskopao dijagnozu i pogledala sam nekoliko puta ,a i maloprije još jednom i nisam baš ,osobno, zadovoljna, iskreno očekivala sam više, no ok, tko sam ja da se miješam u redateljev posao, dramatika ok, konverzacija ok, cura ok, liječnica kao i uvijek na visini zadatka, sve skup malo mi nedorečeno, neizrađeno do kraja, al dobro, u devet minuta dosta je toga utrpano o boljci današnjice i usuđujem se reći akutnog, agresivnog karcinoma koji , nažalost, sve više pogađa mlade, zabluda da su psihosomatska oboljenja nasljednog karaktera nema uporišta iako "gura " baš na tu stranu, kao i stigma koja prati psiho oboljele pacijente."
Nedorečenost o kojoj govori odnosi se na isto pitanje (u principu dilemu) po kojoj se i Teuta dilemi-je li se cura ubila ili nije-rekapitulacija-na psihijatrijskim je supstancama lijekovima s kojima je ubojstvo kombinirati alkohol a kad se slomi sa spoznajom da joj ovaj vjerovatno nabija rogove napucava se punom šakom tableta koje zalijeva s vinom, forward na početak filma prije početne scene kod psihijatrice-počeo je retrospektivno prije uvodne scene crnilo sa histeričnom dernjavom njenog dečka da se ustane iz kreveta. E sad, ovdje je adaptiran jedan aspekt psiho-poremećaja i događaji su došli do (tako se u filmu implicira) suicida dotične. "Sigurno mjesto" kod ovog je na tapetu puno teža dijagnoza od graničnog poremećaja ličnosti iako ostaje tajna o čemu se konkretno radi ali što bilo da bilo-daleko je kompleksnije. Cura od koje sam pročitao preporuke i za ovaj film stvarno je nešto što se treba (po)gledat načeo je jednu od jako važnih tema koja se sve više daje na van.
"Životi obitelji se radikalno mijenjaju, kao da su uvučeni u rat nevidljiv svima drugima. Izvor priče je autobiografski, a autor/redatelj glumi samog sebe.
Životi im se iz temelja mijenjaju, kao da su uvučeni u rat nevidljiv svima drugima. Radnja je ograničena na najakutnije, kratko vremensko razdoblje i situaciju koja se svodi na najvažniju stvar – spas voljene osobe. Film je nastao na temelju osobnog iskustva redatelja, koji ujedno igra i glavnu ulogu, a premijerno je prikazan na 75. izdanju Locarno Film Festivala u programu Concorso Cineasti del presente, gdje je osvojio nagradu za najbolju režiju i najbolji debitantski igrani film festivala. Film je osvojio i dva Srca Sarajeva - za najbolji film u kategoriji igranog filma i za najbolju mušku ulogu, za koju je nagrađen Juraj Lerotić, kao i posebno priznanje žirija na 20. Zagreb Film Festivalu."
HAVC
A kad je bilo pred/post premijerno aktualno pisalo se o bolnoj hrvatskoj drami bez presedana
"Slušali smo pozitivne stvari o “Sigurnom mjestu” još od ljeta, nekoliko mjeseci prije nego što je film doživio hrvatsku premijeru na ZFF-u i svečano otvorio jubilarno 20. izdanje festivala. Dugometražni prvijenac splitskog filmaša Juraja Lerotića (“Onda vidim Tanju”), koji u njemu i igra glavnu ulogu, osvojio je polovicom kolovoza tri vrijedne nagrade u Švicarskoj, na 75. Locarno Film Festivalu.
Iz Locarna se “Sigurno mjesto” vratilo s nagradama za najbolji debitantski film, nadolazećeg redatelja i glumca Gorana Markovića. Nedugo poslije, “Sigurno mjesto” je imalo regionalnu premijeru na filmskom festivalu u Sarajevu. Tamo je, pak, osvojilo “Srce Sarajeva” za najbolji film i nagradu za Lerotića glumca."
Realistično šokantno napeto neizvjesno. Kao i sa f 60.3 nijanse su u igri. Za razliku od prvog slučaja "sigurno mjesto" počinje dolaskom glavnog lika kod brata kojeg nađe izrezanog do opasne razine nakon čega zove hitnu. Suicidalan je već na samom početku a sva dramaturgija se svodi na njegove osobne borbe koje postaju problem njegove obitelji na koju se to sve više projicira. Tenzije života u novonastaloj situaciji odražavaju se na kompletno svaki dio njegovog života. U razgovoru s psihijatrom saznaje se da dotični nikad ranije nije bio suicidalan a što ga je navelo da postane ostaje pitanje bez odgovora. Ali kao i u slučaju s f 60.3 u oba slučaja su pozadina priče ne samo psihičke dijagnoze nego i njihova refleksija na okolinu. U prvom slučaju su u pitanju 1.ipak lakša dijagnoza nego ova u "sigurnom mjestu" on je bez konkretnog povoda suicidalan (u principu na filmu je mistificirano i o kojoj se dijagnozi radi a i razlog) a pacjentica iz prvog filma nakon što doživi psihološki slom kao odgovor na stresni događaj od sjebane familije koja se najviše brine za svoj ugled do otkrivanja da joj se dečko puca s drugima. Brat protagonista iz "sigurnog mjesta" je suicidalan na početku kroz kompletan film se ne otkriva konkretan razlog a to je i kod psihijatra pitanje bez odgovora. Stan, psihijatrija obitelj...pod intenzivnim sam dojmom da dotičnom fali taj neki oblik "sigurnog mjesta" iako daleko od toga što je rekao i psihijatar- da je "slučaj ozbiljan rane su ozbiljne ovo je pokušaj suicida nije poziv u pomoć" stvari su u filmu dosta mistificirane i ostavlja puno pitanja bez odgovora. U tom kontekstu stavljena je i tv najava
"Film Jurja Lerotića "Sigurno mjesto" osvojio je niz domaćih i međunarodnih filmskih nagrada i priznanja, među njima Zlatnu arenu za režiju, za najbolju glavnu mušku ulogu te za fotografiju, Oktavijan, Srce Sarajeva za najbolji film i najboljeg glumca, FIPRESCI i brojne druge, a bio je i hrvatski kandidat za Oscara.
Dramu Sigurno mjesto prikazujemo u četvrtak, 31. listopada, na Drugom u 21:20. Film se temelji na osobnom iskustvu autora koji ujedno igra i glavnu ulogu.
Traumatski događaj - iznenadni pokušaj suicida - otvara procijep u svakodnevnom životu tročlane obitelji. Njihov život se mijenja iz temelja, kao da su uvučeni u rat nevidljiv svima ostalima. Radnja je reducirana na ono najakutnije, kratak period i situaciju koja se svodi na najvažnije - spasiti bližnjega."
Tokom kompletnog filma ostaje mistificirano što je glavni okidač suicidalnih reakcija njegovog brata sve se dramatično provlači kroz film, moja premisa je doduše ne kako je implicirano u najavi "spasiti bližnjega" nego dovesti se u situaciju da ga uopće možeš spasiti. Pritisak njegovih psihoza protokom postaje sve intenzivniji a njegov brat i majka sve više to internaliziraju sami sebi nisu pomoć u toj sve više bezizlaznoj situaciji a njemu još manje. Ovo je film o kompleksnosti izlaska iz te situacije ne samo za onog na kojem se izravno to lomi nego i za one na kojima se to projicira neizravno oni su zdravi ali ne znaju sami sebi pomoći u toj situaciji brat ni jednom metodom komunikacije ne može ga navesti da kaže koji je njegov konkretan problem nisu uspjeli ni psihijatri di će on? Film je uzeo kompleksnu stvar u seciranje koja ostaje situacija bez odgovora. Još jedna kompleksnost jer projekcijski moment, kad suicidalan brat u trenutku svog overdoza govori drugom "nemoj se ubit" slučaj projekcije svog pokušaja samoubojstva sad projicira na brata što otvara još jednu stavku u toj bezizlaznoj situaciji.
VEČERNJI
Intimni prikaz upropaštenog i korumpiranog hrvatskog zdravstvenog sustava
"Debitantski film “Sigurno mjesto” redatelja, scenarista i glumca Jurja Lerotića prošloga je tjedna imao regionalnu premijeru na Sarajevo Film Festivalu, a kući se vratio sa Srcima Sarajeva za najbolji igrani film i najboljeg glumca, te strukovnim nagradama Cineuropa i CICAE. Veliki uspjeh filma u Sarajevu, nakon tri nagrade na Međunarodnom filmskom festivalu u Locarnu na kojem je imao svjetsku premijeru, potvrdio je njegovu važnost i relevantnost u regiji. “Sigurno mjesto” režijski je elegantan i dirljiv prikaz suočavanja sa samoubojstvom brata, odnosno sina. Teška za obrađivanje, često tabuizirana tema, na bolnoj je uvjerljivosti dobila i jer je temeljena na stvarnom iskustvu Jurja Lerotića koji u filmu igra samoga sebe, a priču temelji na samoubojstvu svojeg brata, talentiranog snimatelja Jakova Lerotića."
A da, to nije dio koji sam mislio izostavit-ima i toga između ostalog tema je i koruptivnost zdravstvenog sustava. Scene na psihijatriji su plastično dočarane da odgovrajau stvarnosti-pored svih navedenih problema koje dotični izravno ispoljava i na osnovu informacija koje su dobili od obitelji nisu u stanju (jer nemaju interesa) stvarno biti od psihološke pomoći. Standardno su napravili najjednostvaniju moguću stvar-kliknuli na recept za "terapiju" iako zapravo od toga dotični nema nikakve koristi štoviše-očito je do ibera stvari postaju sve gore. Nema nikakve konkretne terapije u kojoj se traži korijen problema i da ga se zasebno tretira nego se poduzimaju najjednostavnije za njih metode klikanje na recepte iako od toga nema nikakve koristi štoviše samo očite štete jer se ni ustanovilo nije što je korijen njegovih suicidalnih reakcija. "Čovjek se ne smije svesti na ono što mu se događa kontrola je u tvojoj reakciji na događaj" rekao bi možda profesor pedofil iz "nestajanja". A istu tu mantru je osim prema zlostavljanoj djeci koja su mu bila u kampu imao i prema svojoj kćeri.
HNK ZAGREB
Jebiga, razradio sam dotičnu predstavu na svim felima na psihološkim reakcijama svih protagnista i antagonista (izravnih i onih antagonista svojih života) ali sad ovo nije još jedan esejistički traktat o samo predstavi samo jedna mala asocijacija usporedna sa "sigurnim mjestom" i "f 60.3" Marko koji je upao u verbalni obračun sa ženom nakon što je dijete ostavio u autu imao je suicidalne želje i misli što i praktično ispoljava kad uzima njen pištolj i stavlja si ga na glavu što zbog same situacije s djetetom što zbog svojih trauma iz prošlosti. Što je poznato četvrtom zidu ali ne i njegovoj ženi, to je u principu bio okidač turbulentnih reakcija.
Marko i Ana
"Marko-Ana...
Ana-A ako ti slučajno i dalje nije jasno pakiram se.
Marko-vidim
Ana-onda ipak i kužiš, pusti me!
Marko-daj stani na tren
Ana-kažem ti da me..
Marko-daj da, nisi mi dala nisi me...molim te možeš prestati?
Ana-ne mogu! (trenutak nastavlja s pakiranjem)
Ana-ne mogu, dobro? Krenula sam i sad ne mogu stati. Nešto u meni se upalilo i ovo nisu moje ruke, ove stvari hvata neka jebena mašina
Marko-Ana
Ana-Ja sam do danas zbilja mislila da će biti bolje. Stvarno sam se nadala Marko. Evo i u bolnici kad su nas napokon pustili do njega. Kad sam svatila da će biti dobro. Evo ja sam mislila da ćemo se svi vratiti doma da ću se ja smiriti doći k sebi i onda da ću smoći snage pitati te što je bilo-
Marko-Evo pitaj me
Ana-Ali sad zapravo želim pobjeći glavom bez obzira
Marko-Prvo me pitaj, zašto me ne pitaš što je?
Ana-odjebi od mene
Marko-Ana...
Ana-nije me briga"
target=_blank>HNK ZAGREB
Iz priloženog se vidi da je dotični htio otkriti mračnu tajnu iz prošlosti samo se njoj živo jebalo za njegove probleme ipak je u pitanju ostvaljeno dijete u autu na suncu i u toj situaciji nakon što je skoro umrlo nju ne zanima više što je razlog njegove neodgovornosti. Ovo je oblik traume koji nema izravne veze s nekom od f dijagnoza gledajući usporedno sa slučajem iz "sigurnog mjesta" ovdje se sve u vezi s traumom iz djetinjstva zna (sve zna četvrti zid ne svi protagonisti) iako jednog od sporednih uloga ista trauma odvodi u suicid. Kod ovog iz filma je dvostruka kompleksnost niti sam ništa konkretno ne govori o problemima koje ima niti psihijatri koji sve više potpadaju pod ovaj truli sustav nisu korist a ni njegov brat ne uspije izvući konkretne odgovore kakve on probleme ima. Film završava dosta mistično sa raznim pretpostavkama što je bilo dalje a konkretna stvar je ni manje ni više nego projekcija u borbi sa sustavom u kojem je i zdravstveni brutalno nakaradan.
HNK ZAGREB
Situacija dijametralno-suprotna ovoj u "sigurnom mjestu" je što je korijen njegovih trauma i suicidalnih želja i misli od početka kristaliziran, ne doduše kroz interakciju ali kroz sam sadržaj predstave dok kod ovog su stvari daleko kompleksnije a psihijatri u ovom sustavu kakav i je previše se niti ne krve da stvarno pomognu a sve se to projicira na borbe njegove obitelji sa tom situacijom kako će oni pomoći kad nisu u stanju (čitaj ne žele) oni koji su za to stručni? Ista stvar kod Marka u "nestajanju" u pitanju je reakcija na traumatičan događaj što nije ravno nekoj teškoj f dijagnozi jer ipak nije došlo do realizacije suicida s njegove strane. Suočio se s prošlošću suočavanjem sa profesorom na neki način je to i bila metoda olakšavanja od traume bezizlazna situacija iz koje je ipak pronađen neki izlaz neki oblik olakšanja bez da se realizira suicid koji je bio želja u trenutku slabosti kad se sve nakupilo. Kod brata glavnog protagonista filma korijen tog (realiziranog!) pokušaja suicida nije ustanovljen, na psihijatriji su postavljali obitelji sijaset rutinskih pitanja o njegovom žiotu je li ranije tendirao samoubojstvu ali nikad nije ustanovljeno što je bio okidač tih reakcija. Sve se ovdje svodi na začarani krug iz kojeg nema izlaza dok su svi u "nestajanju" iz tih situacija u neku ruku pronašli izlaz Marko koji je imao suicidalne misli u suočavanju s prošlošću Karlova žena u smrti i kćer u osveti prenamijene njegovog kampa. Ok one nisu bile suicidalne ali mogle su i biti sve je ovisilo o redateljevoj ideji karakterizacije uloga na koje će načine one izbaciti traumu internaliziranu u njima hoće li istu frustraciju izbaciti prema sebi ili na nekog drugog psihološka igra sa različitim reakcijama na traumu a kod ovog je trauma koja ga je dovela u stanje psihičke labilnosti i suicidalnost nerazriješena a zdravstveni sustav tu ništa konkretno niti ne poduzima sve se u principu lomi na njegovoj obitelji koja ne zna kako pomoći. Film je u principu adaptacija jedne u nizu bezizlaznih situacija životnih borbi sa sustavom kroz filtar psihijatrijskih dijagnoza. Konkretno ne o "zaštiti Damira od njega samog" nego o borbi da ga zaštite koja je konstantna.
Ali ima tu sad usporedno sa traumama protagonista i antagonista svojih života u "nestajanju" i jedna druga situacija-ovako promatrački zasebno scenu i film u prvom slučaju sve je produkt post traumatskog reakcija na događaj koja je jednu od sporednih uloga odvela u samoubojstvo. Kod protagonista "sigurnog mjesta" je za pretpostaviti da je u pitanju isto taj tip događaja (ne u smislu situacije nego samo princip općenito) koji je eksalirao u daleko kompleksniji psihološki problem koji je neriješiv jer oni koji su za to kvalificirani i stručni nemaju interesa za to samo standardno prepisuju terapiju od koje nema nikakve koristi i stvaraju privid da nešto rade. Što je dovelo do toga i koji je razlog njegove psihoze može se samo nagađati. Ima film jednu premisu (ili više njih u jednom)
Sigurno mjesto trebalo bi biti u obitelji-toga iako ima kao da nema, oni se krve da pomognu ali ne znaju način osim kod psihijatra što je i jedina metoda posebno nakon pokušaja samoubojstva
Psihijatrija-oni koji su kvalificirani i plaćeni da pomognu zapravo samo rade protokolne radnje ustanovljuju povijest anamnezu ispituju je li ranije pokušao što slično odgovor je negativan- nikad ranije u 2 puta koliko je tretman na psihijatriji prikazan u filmu u oba slučaja nisu ustanovili ništa konkretno vezanog uz dijagnozu i riješili korijen problema samo su standardno kliknuli na recept jer je to najjednostavnije. Borba za blisku osobu-ta premisa stoji ali na općem planu borba protiv sjebanog sustava. Stvarno ozbiljan i važan film.
Svaki komadić sebe....
donabellina.blog.hr
nešto makla
nešto stavila
ovo volim
Ban i Daleka obala ka Joker zovi .
KESTENJARA
starrynight2022.blog.hr
Kestenjara
Trošna
Drvena
Stara,
Na uglu
Ulice moje
Trguje
Kestenjara
Dimi se
Uvijek
Il buči:
– Kesteni,
Pečeni,
Vrući!
Mladen Kušec
AUS DEM NICHTS
penetenziagite.blog.hr
Zbog čega i kako sam se sjetio ovog filma, nemojte me puno pitati; bolje je razmišljati o filmovima nego o cijeni čvaraka od dvadeset eura po kili; makar filmovi bili ovako teški, potresni i strašni kao što je ovaj. Gotovo sam ga već zaboravio; zaboravio sam i naziv filma – a onda se odjednom u moru vijesti o nekim eksplodiranim pagerima, voki tokijima i panelima za sunčevu svjetlost - sjetim velikog režiserskog imena; Fatiha Akina – i tako asocijacije same krenu. Taj film sigurno da ne spada među njegove najbolje filmove (barem ne kada se sjetim The Edge Of Heaven ili sličnih), ali spada među najšokantnije, zato ga se posebno prisjećam.
Ukoliko temeljem proteklih nekoliko rečenica smatrate da je moguće i potrebno pogledati taj film, onda najbolje ovdje prestanite čitati - jer ćete inače saznati o čemu se u filmu radi.
- - -
Prije svega, ono po čemu mi je film blizak jest situacija i okružje u kojem živi glavna junakinja filma; život u kojem istinski uživa u svojoj obitelji, svom mužu i djetetu; pa je očito da se radi o iskrenom odnosu troje ljudi koji žive zajedno i dijele sve lijepe i ružne strane života. Ne sjećam se sada više svih okolnosti glavnog i tragičnog događaja u filmu - je li čin bio uperen baš protiv njih (jer radi se o vezi dvoje ljudi različitih kultura) ili su slučajno stradali, ali u eksploziji bombe koju podmeću neki teroristi pogibaju njen muž i sin – i tako glavna junakinja ostaje sama, prepuštena laganom umiranju u tuzi i besmislu okoline koja je okružuje, što biva potencirano lošom; nikakvom satisfakcijom koju joj donosi sudski postupak što se konačno vodi protiv onih koji su eksploziju izazvali.
Svi ti detalji nisu mi zapravo ni blizu ostali u pamćenju; uistinu mi je iz filma u pamćenju ponajviše ostao njegov konac. Shrvana besmislom i prazninom u koje je gurnuta, glavna junakinja odlazi na Mediteran - u Grčku, gdje se nalaze počinitelji tog nedjela, razmišljajući i pripremajući osvetu.
I tako, konačno, pronalazi dvoje ljudi koji žive u kamp prikolici; dapače, prati ih, uviđa sve njihove navike i odlučuje pod tu prikolicu podmetnuti bombu.
Na koncu to i čini.
I tu dolazi konac filma; šokantan, stravičan i nevjerojatan; ono po čemu ću film pamtiti dok sam živ: aktivira bombu koju je postavila pod prikolicu i odlazi, pa će očito bomba eksplodirati kroz nekoliko sekundi, i onda se u posljednjem trenutku predomisli; okreće se i ulazi u prikolicu kako bi u trenutku eksplozije stradala zajedno s onima koji su unutra; onima koji su joj tko zna otkud u srce unijeli prazninu, ili bolje rečeno - ispraznili joj iz života sve dobro što je u njemu bilo.
Izabire smrt umjesto života u pustoši zadovoljstva osvete.
Posljednji kadar u filmu iz prilične daljine - u okružju predivne morske plaže, sunca, plavog neba, vjetra u krošnjama stabala; u prizoru spokoja, radosti, ljepote - prikazuje prikolicu sa zatvorenim vratima u času eksplozije.
Dan 985.
ap-placenici.blog.hr
Karta: https://t.me/Slavyangrad/112185
Nastavljaju se urušavati Ukrajinske linije. Od prošle srijede u DNR-u su oslobođena naselja Volčenko, Trudovoj, Iljinka i Stepanovka kod Kurahova čije opkoljavanje je u tijeku s približavanjem borbi Uspenovci. Kod Selidova je oslobođeno Višnevoje dok još traju borbe za Grigorovku i Petrovku. Južno od Toretska koji je skoro do kraja oslobođen, zauzimaju Leonidovku. Nakon čišćenja Toretska borbe će se prebaciti na Konstantinovku, koja se upravo evakuira. Kad zauzmu to naselje Časov Jar će biti odsječen i sa zapada. Sjevernije prema Limanu se vode borbe za selo Terni, dok su u Harkovskoj oblasti Rusi zauzeli selo Prvomajskoj. Operacije na terenu trenutno usporava teška kiša koja se spustila na Ukrajinu. Za pretpostavit je kako će se kopnene operacije uskoro zaustaviti zbog jesenske rasputice. To će potrajati sve do prvih minusa koji će smrznuti tlo i nanovo učiniti moguće pokrete trupa po terenu. Uz to nastavlja se razmjena projektila, dronova i granata na cijelom području. Gotovo nemoguće je nabrojati sve što se pogodi u dubini Ukrajinskog rasporeda iz tjedan u tjedan.
Karta: https://t.me/intelslava/69369
Samo noćas Ukrajinu je posjetilo 80 bespilotnih Gerana, od kojih je po priznanju UAF-a do svojih ciljeva prošlo čak 30. Sve manja učinkovitost slavne Ukrajinske PZO izravno je povezana s preusmjeravanjem protuzrakoplovnih kadrova u pješačke postrojbe. Slične sudbine nisu pošteđeni ni zrakoplovni tehničari, kojima je nGS Sirski također zapovjedio uključivanje u pješačke postrojbe. Znači nakon uništenja 647 borbena aviona i 283 helikoptera, na red za uništavanje su došli aviomehaničari i oružari, kao kralježnica svakog vojnog zrakoplovstva. Većinu pilota su ionako potrošili u dosadašnjih 985 dana rata. Projekt uništenja do posljednjeg Ukrajinca se znači uspješno nastavlja. Nakon čega će ta ogromna zemlja oslobođena od domaćeg stanovništva biti podijeljena između istoka i zapada. Pri čemu će istok zauzeti "Ruska čizma", dok će ostatak države preuzeti "kolektivni zapad" na temelju nezamislivih dugovanja stvorenih s dosadašnjim kreditiranjem tog sukoba. Koji smo i mi "kreditirali" s isporukom više desetaka tisuća tona minsko-eksplozivnih sredstava, 15 helikoptera Mi-8 (za samo 4 UH-60M) i dva srednja transportna aviona An-32B.
Slika: Jan
Tome će se uskoro pridružiti 30 tenkova M-84D i 30 oklopnih transportera M-80 prema nedavno potpisanom ugovoru u Berlinu. Nakon te isporuke cijelu RH će do 2027-2030 braniti preostala 42 tenka M-84D od čega je navodno samo 30 potpuno ispravno. Za rješavanje preostalih 30 tenkova neprijatelj neće morati forsirati rijeke sa svojim tenkovima već će mu biti dovoljno poslati roj FPV dronova protiv kojih RH i dalje nema obrane. Na tragu toga usporava se i Izraelski napad na Libanon. Nekoć slavni IDF naletio je na žilav otpor Hezbollaha, pa se povukao sa većine pravaca. Svega četiri brigade još djeluju s druge strane granice od ukupno 13 brigada koje su upotrijebili u napadu. Pritom na ni jednom pravcu nije ostvaren prodor u Libanon dublji on 6 km. Očekuje se i novi Iranski raketni napad na Izrael, ali ovaj put vjerojatno s teritorije Iraka. Na osobnom planu obuke obnovljena je trenaža u letenju s jedrilicom K7. Izvršene su konačno i pripreme za sastavljanje "Rode" do kraja ove godine. Dok se WW3 nastavlja...
Slika: Manga
Kula babilonska-drugi pokušaj
betel.blog.hr
Kad sam posljednji put pisao o babilonskoj kuli, bio sam zakinut za jednu sitnu ali bitnu spoznaju, spoznaju koja mijenja shvaćanje priče iz temelja.
U Bibliji piše da su ljudi odlučili napravit kulu koja dotiče nebo, i na tom prijevodu sam se dotakao cijele priče. Pa ipak prijevod je pogrešan, pa je djelomično pogrešna i koncepcija mog rezoniranja u tom postu.
Pravilan prijevod ovog djela Geneze kaže, da su ljudi odlučili napraviti grad i u njemu kulu čiji će vrh uči u nebesa.
Nakon doživljene poplave, ljudi su izgubili vjeru u dobrohotnost Elohima i u dobre božje namjere.
Predvođeni Nemrodom, koji je u Bibliji poznat kao Nimrod, unuk Noninog sina Hama, ljudi su odlučili suprotstaviti se Elohimima u njihovoj želji da ljudi stvore kolonije. Nemrod je tvrdio da bogovi žele podijeliti ljude kako bi lakše njima vladali. Nimrod je također govorio ljudima da moraju ostati zajedno, jer njihova snaga leži u njihovoj zajedništvu a ne u vjeri dobrih božjih namjera. Po nekim čitanjima starih spisa, smatra se da je dolina Sinar potopljena otvaranjem brane, stvarajući poplavu koja je ubila stotine tisuća a možda i milijune ljudi koji su živjeli u toj dolini.
Pod vodstvom Nimroda, ljudi su, kao što sam već rekao, odlučili napraviti grad, i u gradu kulu kojom će se moći uči u nebesa. Grad su odlučili napraviti u toj istoj dolini Sinar (Senar) odnosno u zemlji Sumer, a što je još jedno otkriće za one (i mene) koji su mislili da se Sumer ne spominje u Bibliji, ali se ipak spominje pod imenom Sinar ili Senar.
Odlučili su dakle stvoriti grad a u gradu kulu koja će, prvenstveno štiti od novih poplava prouzročenih od njihovih neprijatelja, a i čiji će vrh uči u nebesa.
Napravimo stoga grad i kulu kako bi si stvorili ime, kako ne bi bili raspršeni po zemlji.
Napraviti si ime, na hebrejskom se kaže napravimo si shem (šem) a dolazi od sumerskog mu ili shu-mu koji je opisivao spomen-kamene koja su prikazivali božanstva unutar stožastih struktura.
Upravo su te stožaste strukture bile ono po čemu su bogovi bili zapamćeni. U daljnjoj jezičnoj evoluciji taj stožasti oblik je poprimio značenje imena, odnosno ono po čemu su bogovi, imenom, bili zapamćeni. Stoga kad ljudi kažu da si trebaju stvoriti ime, kažu da moraju stvoriti tu stožastu strukturu, kako ne bi bili raspršeni, odnosno (ponovo) pobijeđeni.
"Sumerski leksikon" iz 1875 kaže da je glif "mu" nešto što omogućava ulazak u nešto, u ovom slučaju upravo ta stožasta struktura koja može uči u nebu i osigurati opstanak ljudi, jednakost ljudi i "bogova", pa čak i osvetu zbog počinjenog genocida.
Nešto novo?
Irački ministar prometa i visoko rangirani vojni dužnosnik Kazem Finjan je 2016, na jednoj međunarodnoj konferenciji, bez imalo ustručavanja izjavio da stari Sumeri, koji su živjeli u njegovoj zemlji prije 5.000 godina, izgradili zračne luke kojim su putovali u svemir.
Bogovima se nije svidio ljudski naum, pa su protiv kule poslali "vjetar", odnosno ruach za koji čak i neki kršćanski leksikoni priznaju da je sredstvo rata, a u Bibliji je opisan kao struktura koja kod uzdizanja stvara ogromnu buku i kovitlac vjetra.
Bogovi su srušili toranj koji je trebao omogućiti ljudima da uđu u nebesa, ali ono što je točno u mom prijašnjem postu, na temu, jest, da su bogovi učinili još nešto (kolonije!?), a što je spriječilo ljude da naprave, taj isti toranj, sljedećih 5.000 godina, a što smo uspjeli ponoviti upravo za naših života.
79. Folka otvoreni go-turnir - najava
goturniri.blog.hr
79. Folka otvoreni go-turnir
Zagreb, Folnegovićevo naselje
Knjižnica 'Ivane Brlić Mažuranić'
Laurenčićeva 8
16. 11. 2024. ( subota )
Nastavljamo sa otvorenim go-turnirima u knjižnici. Interesa ima, pa vrijedi stvarati uvjete za igru. Ova druženja uz igranje goa su prilika za učenje vještina igre i napredovanje u kategorijama. Uz tu zanimljivu i vidljivu aktivnost vještimo uočavanje odnosa djelova i cjeline. Taj odnos nam često u svijesti nedostaje, a u gou je potrebna spoznaja i viđenje toga za kvalitetno napredovanje. Svi ste dobro došli. Posebna je to prilika za nove mlade igračice i igrače.
Mjesto igre: Knjižnica Ivane Brlić Mažuranić, Folnegovićevo naselje, Laurenčićeva 8 - Zagreb
Termin : subota, 16. 11. 2024. od 9:00 do 14:00
Za one koji malo kasnije dođu moguće je uključenje u kasnija kola turnira.
Vrijeme za igru : 45 minuta po igraču
Byoyomi: 30 sekundi za potez uz dva dozvoljena prekoračenja ( 3x30 )
Partije: Handicap -3
Komi : 6,5 poena
Pristupnine nema.
Sistem: Ovisan o kategorijama i broju natjecatelja.
Rezultati ovog turnira boduju se za rejting EGF-e klasa B
Sudjelovati mogu svi bez obzira na klub, grad, državu, .....,uz poznavanje pravila igre go, a ako ne znaju pravila, mogu ih ovdje naučiti.
Predviđeno vrijeme trajanja turnira je do 14 sati.
Prijave na:https://forms.gle/oTvh6ReKVXGwAFkw5
Lista prijavljenih:https://docs.google.com/spreadsheets/d/1RaK_A05SpTISMWh0ENxD4OSkr8Abn519YMwnnbZs0eo/edit?usp=sharing
Prijave su moguće do početka zadnjega kola.
U očekivanju prijava i dolazaka pozdrav!
* školjke s bosiljkom i ovčjim sirom ... 510 kcal
minus40kg.blog.hr
5 dag školjka tjestenine ... 180
4 dag ovčjeg istarskog sira ... 180
3 dag pesto genovese umaka ... 150
sol
pesto genovese je nadasve izvrstan,
iako okusno predominantan,
a bome je i kaloričan
Ice...ice...
mecabg.blog.hr
ICE… ice...
Počelo je bezazleno, lep sunčan dan, vreme toplo-hladno, zadržalo se na suncu i naravno, otskakutaću u prirodu. Prognoziraju zahlađenje posle vikenda.
Priroda je zamišljena kao šetnja po zraku, travica, šumica, klupica i ostali ica. To mu je valjda romantika, ili bolje romantikica
E, nije bilo tako.
Prvi problem je bio sa prevozom, ne vozim auto, a taxi cene boli glava, ostao je sobni bicikl. E, neće meni prevoz diktirati život.
Pokupila sam sve ice, dekice klupice, torbice, hranice i krenula pešice. Ljudi moji, koje je to pentranje 3km opterćena kao magarac. Geni predaka koji su voleli to pentranje po brdima očito se nisu trasportovali u mene.
Onaj jedini koji nije ice, roštiljić, pušio je na mestu dozvoljenom za paljenje vatre kao da je lokomotiva iz prošlog veka ili indijanac kome se pokvario mobitel pa šalje dimne mejlove.
Tu se našao pas koji nas je veselo gledao kako trapasto palimo vatru. Mahao je repom plazio se i odjurio dalje. Posle se ispostavilo da je i pas ica, lutalica, našao torbicu, sa hrani-com. Ostavio nam je paradajz kojim možeš ubiti vola. . Ostavio je i neke kobasice. Bolje da nije jer su oni koji su nedopečene jeli jurili po šumi tražeći grm.
Sve u svemu bio je to zanimljiv vikend.
Amerika i Engleska...
fragmenti2.blog.hr
Da... ne moram se ja praviti (samo) Englez, mogu se ja praviti što hoću :O
Jučer sam bila Amerikanac... i to onaj nezadovoljni Amerikanac :I
Alzo, znam napraviti odlična peciva, ali očito je da ta peciva nisam u stanju ravno prerezati. Nisam bila u stanju ni sir istopiti bez da ga spalim :I, ispeći meso bez da se skvrči, a bome - ni snimiti fotografiju kojom bih bila zadovoljna.
Od njih stotinjak :I
I na kraju... iako sam bila jako gladna, kad se nakon snimanja sve ohladilo više mi ništa nije bilo zanimljivo pa sam ostala samo na 'tekućim pitanima'.
Al' srećom pa Amerikancima ne moram pojašnjavati što 'Karlovačko' radi u čaši koja svim silama pokušava sakriti logo 'Osječkog' 
Radovi i šetnja
mcind.blog.hr
Nakon dužeg vremena ponovo sam svratio u staru kuću u gradiću Novi Vinodolski nešto malo urediti u kući i okolo. Za ovo doba godine dosta toplo vrijeme dok je u dijelu rujna bilo baš hladno.
Pogled sa rive.
Šetnja uz more.
Pogled na otočić Sveti Marin i naselje Klenovica iza.
Crkva sv. Trojice.
imagehost
Mislim da je ovo najuža ulica u Novom-
Zanimljiva arhitektura.
Peggy odmara u svome krevetiću ispod stola.
Križaljkica srdašce u koji treba poslagati slova od riječi SLAGALICA uz pomoć slova iznad i ispod a sa strane po volji.
Bilo je i slaganje drva.
Nekoliko premetaljki naselja koja sam vidio a spadaju pod ovaj grad.
DIVNO SLOVI NIKO
NEKA CVILE
LEP IVO
ZEBRE
Palile su se svijeće.
Jednostavna salata koja se može u prikladnoj posudi ponesti na neku dužu šetnju.
Maruni i kestenje
nachtfresser.blog.hr
Jučer je bio lijep i sunčan dan i dan nakon rođendana, nas troje smo odšetali u grad "gornjim" putem, spustili smo se kod zatvora. Prekjučer je bilo zvanično slavlje, jučer dan za nas.
Za ručak smo odabrali baštu pivnice Cont, iako je putem okretalo malo na buru i preplašilo nas, pivnica je u zavjetrini, i vani je bilo sasvim ugodno sjediti, jedva smo našli stol. Prošli put nas je posluživala studentica, ovaj put nasmijana strankinja, kojoj smo prstom na jelovniku pokazivali što smo odabrali.
Drugarica je odabrala lasagne od istarskog boškarina, bilo je odlično uz pristojnu cijenu od 8,90 eura, ja sam birao marinirane ražnjiće od neke isto autohtone svinje, pretpostavio sam da se po novoj turističkoj navadi prilozi posebno naručuju pa sam naručio i pogačicu od 2,50 eura. Nakon pet minuta došla je nesretna strankinja priopćiti: nema razniki. Izabrao sam juneće ćevape po 8 eura, malo me zbunjivala nelogičnost u cijenama, sve mi je bilo jasno kad su jela stigla, uz ćevape je išla gratis lepinja, vrelu pogačicu smo spakirali i na nju se odnosi jedina gastro zamjerka, preslana je, ali to tako valjda po pivnicama mora biti.
Sitima nam je već bilo podnošljivo po već malo svježijem vjetriću šetati dalje, preko Delte, zatim mosta hrvatskih branitelja na Korzo. Na mjestu gdje su dragovoljci i mobilirani dečki uskakali u kamione za ratište, ispred samog mosta, skupljaju se sad uz pijaču strani radnici, život gura simboliku u prvi plan, ali ja ću šutjeti.
Na Korzu se već osjećalo djelovanje bure, bilo je ugodnije samo na mjestima gdje se još probijalo sunce i tu smo radili pauze na kojima je Jin inzistirao. Na uglu kod Kraša peklo se kao nekad kestenje, ispod je bio natpis Maruni 4 eura, malo me razočaralo jer ih nije pekao moj bivši učenik, koji je doduše pekao jeftinije kestenje, valjda za marune nije specijaliziran, našalio sam se pred drugaricom. Ona je strpljivo čekala da meštar od maruna završi s njemačkom obitelji, čiji je pater familias važno objašnjavao, das sind Maruni. nas dvojica smo produžili dalje do sljedećeg sunca.
Uglavnom kestenje je bilo standardno vruće i dobro, ako ništa marketing će spasiti ovaj narod, kao stvoren za propagandne manipulacije, tu smo gori i od Rusa i Amera zajedno, a njih varaju timovi profesionalaca.
Inače sinoć me zatekla vijest da su iranske horde reda privele studenticu, koja se skinula u donje rublje i tako šetala. Bilo mi je kasno za provjeravati tu čudnu vijest, već umoran sam hitao na spavanje, jutros sam prvo potražio, je li o tome pisala meni najdraža novinarka Natalie Amiri, je: Rastrgli joj odjeću, po ocjeni iranskih balavih čuvara morala neprilično odjevenoj studentici su poderali odjeću, ona im se otela i demonstrativno skinula u donje rublje, ovi heroji su je svladali i privedena je na psihijatriju. Režim s definitivno najodvratnijom paramilicijom, u Afganistanu se zna da su zakone radili religiozni luđaci, ovdje je po ulicama moć dana dangubama ispranog mozga. Slično odvratni su samo naši novinari koji nekritički prenose vijesti iz medija bliskih iranskom režimu.
Dragomila...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Ime Dragomila relativno je rijetko ime u Hrvatskoj, javlja se uglavnom u Dalmaciji. Nona po tati je rođena u Šibeniku, gdje je maturirala, udala se i 1918 napustila rodni grad. Posljeratni vihor ih je odnio u djedovu Liku, među Starčeviće. Zvala sam je bakagomila,
Darovali su mi ime, za katoličku crkvu, pogane boginje Dijane... poškropljena svetom vodom dobih ime Dragomila... čudesno dvojstvo se ugnjezdilo u meni... u rodnom listu sam Dijana, njome slavim rođendane u profanom svijetu... u krsnom listu Dragomila, njome slavim imendane u svetom svijetu. . privilegirana sam od djetinjstva, darivali su me i rođendanima i imendanima ... i danas u sumi godina volim slavlja i darivanja...
Danas mi je imendan... Dobih pjesmu na dar...
Posveta mojoj ženi
Kojoj dugujem što radošću sam ispunjen
I što se moji osjećaji bude kad budimo se mi
I što istog trena počinak dolazi kad vrijeme je sna,
Skladno disanje.
Ljubavnika kojih tijela mirišu jedno drugom
Koji misli iste misle bez potrebe da se zbori
I tepaju iste riječi bez potrebe da se neki smisao rodi.
Neće od zlovoljnog vjetra se zalediti
Nit' od sumornog tropskog sunca uvenuti
Cvijeće u cvjetnjaku koji je naš i samo naš
Al' posveta je ova da je drugi čita:
I bliske su ovo riječi u javnosti tebi upućene.
THOMAS STEARNS ELIOT
da, divne su to godine
Dijana Jelčić
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr