Sve kategorije po listama

KRIVI SVIT

sewen.blog.hr

Jutros magla, 7 u 8,
Jutros ne znam ko sam!
Oko mene krivi svit,
A ja budan u osvit!

Prišija sam falše ime,
Zakleja sam se prid svime
I prid svima ne znan skrit
Poznati, a krivi svit.

Nekako se nadam bit će gušća,
Ova magla šta je od ušća,
Isar se muti, stvara se vir,
A ja se nadam pronaći mir.

Evo je stigla i deveta ura,
Svašta sam dosad izgura...
Još fali da iz neba krene lit
Da me ne nađe krivi svit...

Prizemljeni paunovi

brgljezniblog.blog.hr

Milo mi je vidjeti naslovnicu gdje istaknut je kao blog dana brgljezni blog, a blog tjedna Kockavica. Tako bi moglo slobodno ostati i u sve dane do Svršetka Svijeta. Nitko se ne bi bunio. Ali jasno, sve što je dobro kratko traje.


Kako u Zagrebu ima skulptura Prizemljeno Sunce, ono negdje u centru, tako u Ulaanbaataru su Prizemljeni Paunovi.




Paunovi su na ovim koordinatama: 47,9130466 sjeverno, 106,9069947 istočno



Nisam siguran kakvu simboliku predstavljaju, ali vrlo se ukusno uklapaju u širi ambijent.

6499.post

nachtfresser.blog.hr

Napisali povodom 4000.posta prije 10 godina:

Prijatelju ti si rijetka zvjerka
okom svojim život mjerka
dodaš i riječ koju
iz dana u dan ko po loju
nižeš istine britke
ponekad vodiš naizgled uzaludne bitke
a kad tamo uvijek pobjeda je tvoja
zapisima tvojim imao sam čast
u knjizi da se s tobom nađem
da sebe u postu s tobom vidim
brojku ovu zaokružio si vješto
dokazao da riječ i slika znače mnogo
vidimo se opet jednoga dana
zaokruži brojku na pet i one nule
blog je s tobom pravi virtualni raj
uvijek je bilo budala i rata
ti vješto brodi svojom riječi
ne daj da te išta spriječi (Sjedokosi 28.12.2015. 13:46)

Iskreno, baš me nisi fasciniral.
Mislim da je toga tu 99 % smeća. Nemreš me fascinirati ni Tomasom, ni Ničeom, ni Kantom, ni piratima.Jedino kaj volim pogledati, tu,
su te guze sa Krka.
Velim, nemoj se ljutiti, ali, ono, tih par frendova sa Int. kaj su književnici, pa ono, ti si frend sa njima, pa stalno maltretiranje, indirektno, da kupiš njihova Djela.
Ooooooo, jebate, postoji iznad njih, svakoga, bar 1000000000 svijetskijih, poznatijih imena, pa mi na kraj pameti ne pada da kupim ikaj, a kamo li da čitam nekaj od njih.
Užas i jeza.
Ja to, onak, iskreno.
Ko s filmovima. Nemrem nabrojati ni 50 dobrih. Sve ostalo je smeće.

Ma možda sam u takvoj fazi.
Sam sebi se gadim. (alexxl 28.12.2015. 13:58)

Čestitam na tolikim godinama na blogosceni! Volim tvoju realu koju ispišeš i pofotkaš na svoj, poseban način. Puno puta na te surove, životne slike, umjesto da se zapitam, uhvatim se kako se smješkam. Koketiraš sa životom, ja to volim. Želim ti još puno postova, sve ima smisla ako ima nama. (O-da životu! 28.12.2015. 22:29)

Tvoj je blog dobar, pače, najbolji blog na blog.hr-u. Favoriziranje je normalno i kod blog urednika, kao i kod tebe, mene, ... kao pojedinaca bez bitnog općeg utjecaja. Jednako je tako uobičajeno da na kritiku gledamo osobno i u startu nedobronamjerno, dapače, želimo je eliminirati kako bi zadržali privid neupitnosti vlastite prihvatljivosti. Što nam manje vremena ostaje to nam je potrebno više i čvršća vjera, jer uz vrijeme više nemamo ni volje za nova saznanja, kamoli promjene. Kako god, super je kada se zamaramo tricama i kučinama. Sretno ti, ma što pod time podrazumijevao ;) (dražeN ;) 28.12.2015. 23:25)

Ah, vama muškarcima brojevi su taaaaaaako važni..... :P
Just kidding! Čestitam prijatelju! (windfuckersister 29.12.2015. 11:50)

Dobar si u odijelu :)
Nego, idemo dalje :) (exRegina 28.12.2015. 14:15)

Nijanse dana

modrinaneba.blog.hr

U malim nijansama dana, skriva se snaga za velike korake

Foto: moja osebno

Naša rijeka

stella.blog.hr

Život je naš
rijeka bez povratka.

Počne kao bistri izvor
žubori, grgoće, ćarlija
grana se, utiče, pritiče,
i narasta, buja.

Pa se razlije široko
u predvečerje svoje
i mirno ušću klizi.

U suton se ulije
tiho, neprimjetno
u more zalaska.

I tko još u moru sinjem
jednu malu rijeku
primjećuje

(Bluz 2017)
Statistika kaže, ovo je 3543.post na blogu Let lastavica.
i 18 godina objavljivanja na blog.hr

Mali oglasi hehe...

eurosmijeh.blog.hr

Moli se dijaspora da zbog Corona virusa familiju u
Doboju i šire, kontaktiraju isključivo samo preko Western Uniona.



Mijenjam dotrajalu ženu za poslovan bicikl.
Šifra:Nešto mora da se jaše



Iphone je dodao novu opciju za mršljavanje
Jer ako ga kupis nece ti ostat para za hranu



Mole se svi korisnici grobnih mjesta da ne bacaju
smeće sa svojih grobova u šumu!



Mitsubishi Colt, 2.200 Eura sa cjenkanjem,
2000 Eura bez cjenkanja



Renault 5, limarija ko curica.
Renault 4, zbog hitnosti hitno.



Kupujem auto radio, novi ili ukraden.
Mici buši Golf, 88. g, švabo.

Seks/ljubav

radivjetra.blog.hr

Jebite si mater svi vi koji se bojite zvijezde petokrake, socijalističke zastave, bratstva i jedinstva, ćiriličnog pisma i jugonostalgije, koji poput paukova živite u sjenama i zakucima, u mračnim vilajetima svijesti u kojima se napajate mrakom kao jedinom svojom svrhom, vazda u nekoj potrazi za neprijateljima, za onima koji su prijetnja vašoj paučinastoj prirodi smrti, straha, cvileža i škrguta. Jebite si mater svi vi kojima je krajnji domet imaginacije nekakvo jebeno hrvatstvo zatvoreno u svoj srednjovjekovni oklop koji zagrobno zveči pogrešnim akordom raspadajućih i promašenih smjerova povijesti.

Mi normalni ne prestajemo sanjati svijet ujedinjen u ljubavi i ljepoti, u kojemu upravo različitosti i posebnosti daju elan vital za sve što je dobro, jasno i svijetlo, u kojemu upravo onima koji su najkrhkiji, koji su manjina, koji su ugroženi, kojima treba naša podrška i pomoć, naša snaga i plemenitost duha - dugujemo svoju najveću zahvalnost.

KOLOSIJEK KROZ BIRTIJE

starrynight2022.blog.hr

“. . . No kolosijek je išao kroz birtije, kroz birtije, jednu suviše doživljenu i premalo opjevanu ideju. Zašto ne ostadoh u primitivnoj ekonomiji ribara i lovaca, još boljih ljudi, koji plodove života ubiru golim rukama bez kamenog i željeznog oruđa?

Kolosijek je išao kroz birtije; a birtije su dobavile Kerbere, vunbacitelje (riječ strašnija nego npr. defenestracija). O mila zemljo! na ulazu tvojih gostiona borim se kao drugi kod Čataldže i kod Jedrena, na rezerviranim vojnim područjima, što ih hrane i zaštićuju bodljikave žice, na koje današnja racionalizacija može pustiti i jednu ekonomičnu i paušalnu struju s toliko voltova i ampera. O mila zemljo! na pragu tvojih gostiona od šaka, toljaga, sifona svi ćemo poginuti.

Tvoji najbolji junaci, mada su se borili s topuzom i džeferdarima, barem što se alkohola tiče, ne treba da se stide ovoga naraštaja. Ima jedna francuska riječ (a tu sigurno razumiju čak i u Dublinu), a to je: tessons de bouteille! O predragi rusagu, kakvog sam »tesanja«, kresanja, kvrcanja glava doživio na pragu tvojih birtija - kakva »vun«-izbacivanja - kakve sudbonosne padove u promokrene jarke i u neki smrad jednoga noćnoga gliba, koji se ne da zderati ni pomesti!

Od tvojih sam vrata letio kao lopta na tenisištu! Kao nabijeni sifon vrcao sam na pločnik! Kao jedna obijesna bundeva prkosio sam prijetnjama, šakama, skokovima, maskom sigurnosti i stabiliteta! Kao skot dolazio sam do spoznaje da ulica ima dva kraja i da je štap prekratak za mjerenje ulice, ali ne jedna žurna vožnja alkoholičara i alkoholnim bubocima izrešetanih deliranta. O Marlowe! vraćam se tebi. Marlowe, ti si jači od Jana Steena, moćniji od ne znam kakvoga Brouwera. Ti si red stolica nataknutih na glave. Ti si baterija flaša katapultiranih u prostor. Ti si ritam palica, štapova i batina koje mjere takt po leđima, stegnima, butinama. Ti si sjedalica, koje slama visi vrhu moje glave, a obruč me drveni steže oko vrata! Ti si frenezija pijane noći! Ti si očekivanje mačje derače, talambasa, zemljotresa, barabana, plamenih lektira Angelike Balabanov, krhanje staklarije, staklenih prozora, stakla u vratima, stakla u ljudskim leđima, talentima i karakterima! Marlowe, vratit ću se tebi. Evo su me bacili iz »kafane« kojoj sam pôd čelom izmjerio. Kasnije će me zvati da, iz zahvalnosti, poznati i nepoznati pijemo bruderšaft! Ne mogu sada sve obrazlagati. Ja sam protiv alkohola, protiv vinske emfaze, nazdravica! Ja ne želim smrti na željezničkoj pruzi, a - a -a - kolosijek vodi kroz birtije!”

Hrvatski dnevnik, 1938.

Tin Ujević, Kolosijek kroz birtije

Značaj otvaranja staklenki

samolagano.blog.hr

Ova tema je periferija vječne rasprave o tome postoje li muški i ženski poslovi. Oko toga će se još dugo lomiti koplja - tamo gdje nema razumnog dogovora. Zato glavnu temu ostavljam na miru i idem na periferiju.

Još davno sam negdje vidjela ili pročitala zgodu o potrebi angažiranja muškarca za otvaranje (do sada neotvorenih) dunst-flaša. Mislim, znate, što su dunst-flaše?

To angažiranje bi vjerojatno trebalo uslijediti uz odgovarajući bespomoćni izraz lica (dame u nevolji).
Ne znati ili ne moći otvoriti staklenku je u redu, ako to zaista ne znate. Ono što me nasmijava je strategija “daj svome muškarcu da otvori”, a da bi mu održala na životu muško samopouzdanje i osjećaj važnosti. (A inače otvaraš staklenke kao majstor.)

Samo postojanje te strategije meni je šašavo. Nije li bolje zatražiti mušku pomoć za akcije kod kojih je zaista ona potrebna? To može biti bilo što: pomicanje namještaja, unos vreće krumpira u kuću itd.
Tu vidim neograničene mogućnosti njegovanja samopouzdanja, ako se to već mora uraditi na takav način.

Mislim, je li muškarčevom egu dovoljno biti otvarač dunst-flaša? Ne posumnja li on u tobožnju bespomoćnost svoje partnerice? Ili su to samo igrice na koje je oboje spremno?

Grinčanje i grinčevsko prigovaranje

ffp2.blog.hr

Nisam baš u nekom božićnom raspoloženju. Moji dečki dobili božićnicu, ja nisam. Mi dobijemo kao neku povišicu krajem godine, taman da imam za jelku kupit od toga kad odbiju porez. Ali na kraju, to malo vremena oko Božića je tako depresivno vani a i cijeli svijet je nekako u kurcu pa je najbolje okititi stan, odvrnuti grijanje na maksimum, gledati američke patetične božićne filmove i nikome ne otvarati vrata. U svakom slučaju bolje za psihu nego sve ove filozofije koje bi mogle dobiti Oscara a koje bi kao trebale potaknuti na razmišljanje.



Pun mi je kurac razmišljanja. Razmišljam previše cijeli život. Uspjela sam sama sebi kao dijete sjebati sve bajke koje su mi čitali ili sam ih sama čitala jer meni nije bilo dovoljno da Kay i Gerda sjebu Snježnu kraljicu. Ne, mene je mučilo gdje su im roditelji, imaju li ih uopće. Mene je mučilo koliko će još njihova baka poživjeti, a bogami i za našu sam se brinula najviše od svih. Računala sam uvijek ko mala u glavi, ako dočeka godina kao njena mater, koliko ću ja tada biti stara i kako ću podnesti to da je više nema. Mučilo me to da svi moramo pandrknuti i koliko to još vremena imamo uopće. Koliko sam mogla više u životu uživati na svim područjima, samo da mi mozak nije vječito nešto mljeo na svim frontovima o stvarima na koje baš i nemam nekog utjecaja.



Toliko sam se uvijek mučila i još se uvijek mučim sa strahovima kakvo bi se sranje još mogli dogoditi a na kraju se dogodi nešto na što ni u ludilu nisam pomislila. Kao recimo da ću završiti u Njemačkoj šepajući. Tako mi se sada pod stare dane ne razmišlja o sudbinama imaginarnih likova po filmovima i serijama, koji kurac još njihovim životima da se zamaram, i moj mi je sasvim dovoljna pokora. Neka ti tog plitkog patetičnog američkog konzumerističkog Božića s džinglbelsima i Rudolfom. Život je velikim dijelom šugav i siv, ovo malo šarenila i svjetla, pa makar onih Griswoldovih jednostavno treba barem jednom u godini.



Kao uvijek u predbožićno vrijeme na televiziji vikendom ide Pipi Duga Čarapa. Da se radnja dogadja u današnje vrijeme snimili bi samo jednu epizodu. Pipi bi pobrao Jugendamt, došla bi u neku udomiteljsku obitelj a i ona i ovo dvoje frendova završili bi na psihoterapiji i nafilalo bi ih lijekovima protiv ADHS-a, dok bi roditelji preventivno dobili terapiju Xanax-om i invaliditet zbog burn-out-a u koji su pali tražeći ove debile po drvima i prašumama (po Švedskoj!?)



Pratimo seriju o vatrogascima na Disney . Ustali Amerikanci, piju prvu jutarnju kavu. Počešljani, obučeni ona u bijelu svilenu bluzu, on u plavoj polo majici. Sve ispeglano, frizure postojane, lik obrijan. Nigdje ništa zgužvano, jedne fleke na njoj, njemu a bogami i mašina za kavu sva izglancana.
Onda pogledam nas doma. Meni majica flekana od kuhanja, trenirka razvučena, frizura u kurcu. Izgledam ko ostarjela lezbetina nakon zadnjeg posjeta frizeru (vielen Dank i tvojoj mami takodjer!), mužu se neki dan raspao okvir od naočala a optičar radi u istoj smjeni kad i on, pa sam mu do srijede kad je slobodan i može konačno otići do optičara zalijepila okvir izolirbandom. Stari mačak otresa dlake po kauču, mačka po kuhinji, Gandaf meni po glavi. Njegova omiljena majica se raspada, puna rupa ali nema šanse da završi u smeću jer to je jako bitna majica, ofkors. Da sad netko pozvoni na vrata, pravit ćemo se mrtvi da nas netko slučajno ne vidi.



A nije da se nismo namjeravali barem kulturno se uzdići pogledavši jednog od favorita za Oscara. Neću reći kojeg da i vama ne sjebem večer. Ko većina filmova zadnjih tridesetak godina, zapravo tamo negdje nakon Iskupljenja u ShawShanku koje je još imalo priču, početak, vrhunac i kraj od kojeg ti poteku suze radosnice jer eto glavni negativac si je prosvirao glavu, pravda je pobijedila a stari prijatelji sreli su se ponovno u pripizdini koja je nakon filma uništena masovnim turizmom jer su svi htjeli vidjeti jel postoji taj Zihuatanejo…gdje sam ono stala?



U onim vremenima kad je igrao Pulp Fiction u kinima a ne ove danas filozofske razglednice u kojima cijelo vrijeme u pozadini gudi neka iritantna muzika koja bi kao trebala naglasiti radnju koje nema niti će je biti dok glavni lik bleji malo u nebo, malo u daljinu, kao razmišlja nešto jako veliko a u biti mu se samo prisralo a nigdje grma ni papira. Oko njega trčkaraju čisto za dekoraciju žena i dijete o kojima se ne sazna ništa osim da su tu samo da najebu negdje oko sredine filma da sve bude beznadnije i tragičnije u cjelokupoj dosadi. Razgovor tipa šta ima ovaj tjedan na sniženju u Lidlu, samo što onda nije bilo Lidla pa nešto drobe o drveću i jel mala zaspala prije pet ili deset minuta. Par kosookih i Indijanaca koje više ne smiješ tako zvati, to je ono klasični dodatak filmu danas da bi dobio uz onaj glavni Oscar još pokoji za scenografiju ili neko slično govno koje se danas dobije samo ako ispuniš kvotu svih mogućih manjina na minutu filma. Gledaš pola sata i ništa se ne dogadja, pa onda odeš izguglati hoće li se išta dogoditi.



I kaže wikipedija da hoće. William H.Macy će se pojaviti na par minuta filozofirajući o starim drvima a o čemu drugom i onda će mu na glavu pasti grana jednog drva a čega drugog, a glavnom liku će u požaru izgoriti žena i dijete a tko drugi i pred kraj filma evo njega u Washingtonu baš u vrijeme lansiranja prvog Apolla u smjeru Mjeseca, a baš je potrefio dan, da bi na kraju letio avionom i shvatio kako je dio prirode ili čega već i onda pandrknuo i sam tamo negdje jedne davne godine kad sam se ja rodila. Da gledam još sat vremena taj davež da bi od lika i njegovog dosadnog života ostala samo sjekira? Pa da su barem onda astronauti sjekiru odnesli na Mjesec, možda kome tamo zatreba. Nitko više nije u stanju izmisliti jebenu priču, devet od deset filmova završi otvorenog kraja pa si ti misli. Ali najbolja je ekipa koja pohiti prva napisati kako je film genijalan i kako ga svi moraju pogledati. Jedno da ispadnu pametni nakon što su pročitali recenzije filma o tome što je autor htio reći, ono zaboli me kuki, ja nek mislim jer se njemu nije dalo izmišljati priču. A drugo i još važnije - da vam sjebu večer kao i meni jer ste ih poslušali.



P.S. Ipsi vrati se doma, ispekla sam ti keksiće!

Dođi večeras....

taango.blog.hr

ZABEZEKNUTE RUŽE...

mecabg.blog.hr

Ruže su zabezeknute.
Sunce ih izmamilo,
a ovo belo, hladno, antipatično dočekalo...

Izvještavanje o održivosti

evergreen-dop.blog.hr

Izvještavanje o održivosti

 

U posljednje vrijeme veoma je nezahavlno otvoriti vijesti, LinkedIn ili bilo kakvu poslovnu prezentaciju, a da nema riječi o održivosti u poslovanju. Europska unija je u međuvremenu izbacila cijeli niz novih pravila i prijedloga vezanih za održivost, pa se mnogi pitaju: kako to utječe na naše poduzeće i poslovanje. Upravo tu se stvari mijenjaju i postaju zanimljive, jer održivost više nije neka apstraktna ideja ili trend koji će proći. Ona je sada sastavni dio poslovanja na koje moramo utjecat i pripaziti.
Najveću promjenu je CSRD Direktiva, koja od velikih kompanija a, u skorije vrijeme manjih poduzeća traži da u svojim godišnjim izvještajima pokažu na koji način utječu na okoliš, ljude i društvo. I nije stvar samo u tome da moraju sudjelovati već moraju točno prikazati što i kako rade, na koga utječu i kakve posljedice imaju njihove odluke. U to ulazi i obveza dvostruke odgovornosti. Jednostavno rečeno, važni su i financijski rizici, ali i stvarni utjecaji na okoliš i društvo.
Tu je i EU taksonomija, koja je zapravo nešto poput propisa kao što je zelena politika a, što nije. U svijetu u kojem je greenwashing postao normalna pojava, ovo pravilo dolazi kao nužan filter. Ako firme govore da nešto sto radi je održivo isto to sada  mora i dokazati, i to prema vrlo jasnim kriterijima.

Treći važan dio je CSDDD – Direktiva o dužnoj pažnji. Ona traži da tvrtke ne brinu samo o sebi, nego i o svojim dobavljačima ,partnerima i kupcima vrijednosti. Ne može se više reći: to su oni napravili i za to govoriti kako nisu znali. Od sada se mora znati.
Sve to možda zvuči kao opterećenje, ali zapravo vodi prema jasnijem i poštenijem poslovanju. Više transparentnosti znači da kupci znaju što podržavaju, a tvrtke dugoročno postaju otpornije i konkurentnije. Održivost, htjeli mi to priznati ili ne, polako postaje standard.

Pet koraka dubinske provjere (ESRS) i integracija procesa dubinske provjere u upravljanje, strategiju i poslovni model na primjerima.
Neki od primjera su sljedeci:

-Tvrtka u sustav bonusa menadžmenta uvodi pokazatelje smanjenja emisija CO‚ ili sigurnosti radnika.
Uključivanje dionika i prikupljanje njihovih stavova.

-Kompanija razgovara s predstavnicima lokalne zajednice zbog pritužbi na buku ili onečišćenje. Identifikacija i procjena negativnih utjecaja.

-Analiza otkriva da dobavljač ne plaća prekovremene sate radnicima pa se to označava kao materijalni rizik. Planiranje i provođenje aktivnosti za smanjenje negativnih utjecaja.

-Firma uvodi obveznu certifikaciju dobavljača kako bi uklonila rizik dječjeg rada. Praćenje uspješnosti, metrika i ciljeva.

-Kompanija prati godišnju potrošnju energije i izvještava o ostvarenju cilja smanjenja od 10%.

Malo između

samolagano.blog.hr

Nova sam ovdje i nisam još puno pisala, ali u komentarima jednog mog posta namnožilo se "korova", kao da sam ovdje već cijelu vječnost.

Pokušala sam plijeviti taj korov, jasno, pobrisati spam, ali nije uspjelo pa sam primijenila taktiku Aleksandra Velikog i presjekla čvor, obrisala post. Drugim riječima, kada ne radi motika, radio je pesticid.

Do sljedećeg pravog pisanja.

Danas...

dvitririchi.blog.hr

...sam našla zlatnu naušnicu.

Mislim...
Ne znam što da mislim.