novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

11

pet

10/19

Na bojišnici intime...

dinajina-sjecanja.blog.hr






Bojišnica intime je stanje svijesti u kojem vrijeme prestane postojati… u tim tajanstvenim odbljescima nepostojanja spoznajem više od obićnog trajanja u stvarnosti… tada osjetim lomljivost i nepredvidljivost života…

Gomilaju se misli… misaone slike… naizgled zaboravljeni kaos dobija obličje… izrasta u geometriju bivstvovanja… postaje smisao... u sjećanje se vraćaju besmislene rečenice… one, izgovorene u pustopljinama nebitnosti… zvone glasovi davno izgubljeni u žamoru svakodnevice… odzvanjaju kao jeka osmijeha… jecaji tuge… vapaji boli… prohujala nevažnost postaje bit ozrcaljenog sjećanja… prolazna sentimentalnost se pretače u egzistencijalno… uranja u srž osjećajnosti… postaje osjećaj uklesan u pamćenje… to je proces sazrijevanja… imenovanje bezimenosti… skidanje patine sa moždanih vijuga… nešto kao glancanje starog srebra… izranjanje iz senzualne amnezije…

U tim trenucima susrećem onu, od sebe, odbaćenu sebe… onu koja je koračala rubom bezdana… izgubljena u vihoru strahova… onu inače nevidljivu siluetu žene u koroti srca… plačljivi privid sebe same…

i vidim tebe na vratima smrti… tebe u kandžama zvjeri… tebe u kući smrti…

Na bojišnici intime osjećam otupljenost osjetila… gubitak kontrole nad osjećanjima… zadah nagomilanog mulja u orbiti senzoričkog pamćenja… svjesno se ranjavam… u malim dozama si ubrizgavam otrov skupljan u peharu misaonosti… prolazim kroz koridore tmine u kojima su ostali tragovi nje... one odbaćene mene…

Ta interna psihoanaliza rezultira odbacivanjem tereta prošlosti… otapanjem ledenog otoka podsvjesti… oslobađanjem zatomljenih osjećaja… konkretiziranjem svijesti… uranjanjem u moć sadašnjeg trenutka...

To je okosnica vremena kojem se, poslije puta pokore, svjesna svih svojih grijeha vraćam… sebi u sebi i tebi u tebi...

Dijana Jelčić


TENA ... ANĐELE NAŠ ...

sulkygirl.blog.hr

ČUDU SE NADAM UZALUD ...

MOLIM BOGA DA JE VRATI
KORACIMA NEVJERNIM
PUTUJEM,AL NE ZNAM KOME
NOŠEN VJETROM SJEVERNIM...

ODAVNO MORE UŠLO JE U KRV
U VENAMA NJEN JE KOD
OTKAD NJE NEMA VIŠE TU
JA POMALO NISAM SVOJ...

PREBOLIM JE STO PUTA NA DAN
PA JOJ SE VRATIM KAO LUD
NA LJUBAV SE JOŠ ZAKLINJEM
ČUDU SE NADAM UZALUD ...

MOLIM BOGA DA JU VRATI
DA JU SRETNEM SLUČAJNO
PA JU OPET SANJAM SRETNU
JOŠ MI FALI PROKLETO ...

MOJE JE SRCE KAO BROD
A JEDRA MU POLOMLJENA
SREĆA SE RAZBILA O POD
JER NIJE NAM SUĐENA...

MOLIM BOGA DA JE VRATI ...

Have A Cigar

carapa.blog.hr



BEDEX cerek




PINK FLOYD -HAVE A CIGAR


Come in here, dear boy, have a cigar,
You're gonna go far,
You're gonna fly high,
You're never gonna die,
You're gonna make it if you try,
They're gonna love you.
I've always had a deep respect and I mean that most sincere;
The band is just fantastic, that is really what I think,
Oh, by the way, which one's Pink?
And did we tell you the name of the game, boy?
We call it "Riding The Gravy Train".
We're just knocked out.
We heard about the sell out.
You're gonna get an album out,
You owe it to the people.
We're so happy we can hardly count.
Everybody else is just green,
Have you seen the chart?
It's a hell of a start,
It could be made into a monster,
If we all pull together as a team.
And did we tell you the name of the game, boy?
We call it "Riding The Gravy Train".

Nema naslova

moj-pinklec.blog.hr

30


Kada te šuma zove
idi
ne boj se
šuma nikad ne laže
ona samo poklanja
mir
ljepotu
ljubav

Pusti šumi da te vodi

Baćinska jezera

stella.blog.hr


U pravcu Dubrovnika lijevo su Baćinska jezera pored kojih
obično samo prođem. Priču o njima posvećujem Mayday!

„Baćinska jezera su skup jezera u mestu Baćina uz grad Ploče na desnoj
(severozapadnoj) strani ušća reke Neretve u Dubrovačko-neretvanskoj
županiji. Jezera su relativno mala (1,38 km/2), ali spadaju u red
najzanimljivijih pojava u hidrografiji krša."

"Nepravilnog su oblika. Sastoje se od šest spojenih i jednog odvojenog
jezera: Oćuša, Crniševo, Podgora, Sladinac, Vrbnik, Šipak i Plitko jezero.
Površinom najveće jezero je Oćuša. Najdublje jezero je Crniševo s
dubinom od 34 metra. Vrbnik je najmanje od jezera i jedino nije
povezano s ostalim jezerima“


Šetamo uz jezero u pratnji lijepog žutobijelog mačka.



Sladuni su skoro za jelo.

Plava barka se odmara...

Lokvanji su znak da je voda čista (gogoo, jesam li ih dobro nazvala?)




(nastavit će se)

Neka vam vikend ne bude crn hehe..

eurosmijeh.blog.hr



Zašto su bijelci izmislili bijelu čokoladu?
– Zato što ne mogu vjerovati da je nešto crno tako dobro.



Zašto ne smiješ pregaziti crnca na biciklu?
– Jer je to vjerojatno tvoj bicikl i susjedov crnac.



Kako ćeš nazvati jednog bijelca među sto crnaca?
– Upravitelj zatvora.



Zašto su kod crnaca bijeli dlanovi i tabani?
– Kad ih je Bog farbao, stajali su pored zida
naslonjeni rukama o zid.



Ulazi u kafić jedan crnac s ogromnim papagajem na ramenu.
“Gdje si nabavio to čudo?” – upita ga konobar.
“U Africi, ima ih na milijune”, odgovori papagaj.



Zašto crnac čita prazan papir?
– Čita svoja prava.



Što kažete crncu u uniformi?
– Ja ću Big Mac i veliku Colu!



OBJAVITE SVOJU SLIKU NA SNAPSHATU/INSTAGRAMU/FACEU...

zgmazoretkinje.blog.hr


Sve zagrebacke mazoretkinje, bivse ili sadadnje, sve koje se smatrate dijelom nase obitelji, stavite svoju jednu sliku u uniformi, na treningu ili bilo gdje na snapchat/instagram/whatsapp ili bilo sto na story ili kao objavu i pokazite sto vas povezuje s ovom obitelji! Napisite zasto volite zagrebacke mazoretkinje, i nemojte zaboraviti dodati datum i vrijeme audicija!

Pokazite nasim buducim clanovima sto znaci biti zagrebacka mazoretkinja, kako izgledate ponosno i sretno dok drzite taj stap u ruci!









OTKRIVAMO IZA KULISA! - KINESKA TURNEJA




O TURNEJI

Nanchang International Military Tattoo je jedan od najvećih državnih projekata Kine. Festival objedinjuje vojne orkestre rodova Kineske armije, te orkestara iz 11 zemalja svijeta, sa svih kontinenata, među kojima i US Marine Corps, Royal Australian Navy Band, New Zealand Army Band, Egytian Military Band, Italian Asti flag team… Svi ovi orkestri osim muziciranja i koreografiranih projekata na nekoliko pozornica u gradu, izvode veliki defile ulicama Nanchanga, te veliki završni koncert pred desecima tisuća gledatelja. Festival se organizira kao dio proslave Nanchinga grada heroja i sjedišta Kineske armije. U pet dosadašnjih izdanja ovog festivala od 2006. godine sudjelovalo je preko 5000 glazbenika i plesnih grupa.

Glavni koncert festivala uživo prenosi Kineska centralna televizija (CCTV) kao i još desetak televizija iz Kine i Hong Konga, a procijenjena gledanost ovog prijenosa je 100 milijuna gledatelja. Festival prati niz drugih medija.

U okviru turneje imat ćemo i nastupe u Pekingu, te na Kineskom zidu. Cijela turneja traje od 29.10. do 10.11.2019.
































Naučimo kineski

Dva = LiÎng (Liaang)

Do sada smo naučili:
Hrvatska = Keluodiya (k-lodi-jaa, prvo slovo je između h i k)
Hvala = Xiéxié (Šei-Šei - mekano "š" i kaže se nešto između "ie" i "ei" tj. između Šie-šie i šei-šei)
Molim = Bukachy (Bukači)
Da = Zhě (či)
Ne = bů (bu)
Upomoć = Bangzhů (Bang-đu)
Zdravo, bok = Ní-háo (ni-hao, zadnje slovo je između "o" i "u")
Jedan = Yi (Ji)






NASTUPI

- četvrtak 17.10. u 19 h, Palmotićeva 30 (audicije), o/o Šef


FOTKE sa Europskog prvenstva mažoretkinja - 5. dio

Fotografije Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja

nedjelja - koreografije




























































...nastavak u idućem postu!

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"

Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja!

Moravske Toplice...

nisaneldiablo.blog.hr

Ko rano rani, dvi sriće grabi... tako kaže poslovica..
I tako ovaj put iđemo ranije a nije bilo ni kašnjenja... samo po ure!:)))
Stigli smo ranije, dočekala nas je organizatorica i odvela na kavu a iza toga u minijaturne kućice apartmane di smo bili smišteni.
Sve smo obavili prije tonske prove, vratil se priobuć i nazad u šator di je bila fešta koja je počimala u 19 sati i trajala do 2 ure .. Srića, bila je iz Šibenika i klapa Romansa... zapravo više sastav nego klapa, zabavljači sa klavijaturama, i dvi električne gitare... minjali smo se, uru mi, uru oni... bilo je veselo!... Evo i teke usputnih slikica!



Ovo mi je bilo super za vidit... čovik napravija lutku, sija je na biciklu stavija elektromotor i Janez vozi ka mutav, ne staje! :)))







Moravskim Toplicama dominira zvonik Evangelističke crkve koju san slika po danu....



i noću...



Ujutro je doručak bija u hotelu Termal pa san usput povirija do bazena...



Nije bilo vrimena za kupanje jer standardno, poslin doručka ... pravac kombi i šta prije kući, da nebi utekla!headbang

Eto, toliko za ovaj put!.... adio Vam i zdravi bili! wave

10

čet

10/19

2:09

staklenozvono.blog.hr

Bilo je točno toliko sati kad sam sinoć, skoro već kod Siska, odlučila u busu pisati post.



Pratila sam usporedo i GPS i zapisivala svako mjesto kroz koje smo prošli. Nehotice, samo jednim klikom, obrisala sam sve i izgubila volju za ponavljanjem. Sjećam se samo da sam žvakala sendvič sa kulenovom sekom, upravo kad smo se vozili kroz Petrinju i upravo kad sam ugledala osvijetljenu tvornicu Gavrilović.
Uspjela sam ostati budna cijelu noć, do pred dolazak na odredište. Zaspala sam pol ure prije Vinkovaca u koje sam stigla u 6:10.



Na kolodvoru me dočekao moj dragi prijatelj i nezamjenjivi liječnik.
O njegovoj ulozi u mom životu sada ne bih pričala, ali kada kažem da je učinio ono što nitko drugi nije niti znao niti mogao, ne pretjerujem.
Kvalitetu svog života i života moga sina, dugujem tom čovjeku.
Osim njega, u Vinkovcima imam i dragu prijateljicu, bivšu blogericu, s kojom sam u kontaktu desetak godina. Ona me, zapravo, povezala s njim.
Njih dvoje su bezbroj puta bili kod mene u Puli, a meni je ovo prvi put da dolazim u Vinkovce, samo iz želje da ih vidim, ali i na proputovanju za Bosnu.
Danas je ovdje bio kišni dan. Kiša nas je pratila i na putu do Vukovara





i Ovčare.
Dan za suze, rekla bih ...









Ko zna - zna

rossovka.blog.hr

Kad smo već kod sklapanja braka i načina održavanja bračnog statusa, pa jel može postojat bolji savjetodavac od velike Liz Taylor, holivudske dive koja se udavala samo osam puta? ( Iskreno, ne znam šta joj nije bilo jasno već iza prvog puta, al ajde - bila je filmska diva pa recimo da je možda vladala nekim spoznajama šta treba a šta ne reba radit. )

Prvo Lizikino pravilo glasi - igraj po svojim pravilima. Nije loše. Šta ćeš po cijele dane riljat po kupaoni i peglat i skakat oko peći riskirajuć da te sfuri para koja suklja iz rola svaki put kad ga otvoriš da podliješ meso? Znači treba se pobrinut da odabraniku ne treba uglavnom kućna pomoćnica nego žena za kojom će iščašit i oči i vrat da je zadrži.
Drugo Lizikino pravilo je - udaj se za onoga koji misli da si dar od Boga. Pa tako osam puta, majkosvetabožja, od toga dvaput za Ričarda. Ajde se zamislite osam puta u svatovskom vlakiću koji ima ophodnju salom, osam fotosešna koji danas traju satima i osam bacanja buketa. Plus osam puta birat vjenčanu haljinu, znači prestrašno. Treba svakako nać onoga koji u tebe gleda ko u Mona Lizu.
Treće, nikad nemoj prijateljici oteti muža. To se naime njoj desilo. Pa koja žena može bit tak šašava da ide uzimat rabljenu robu kad ima ekskluzivnih kaputa, i to šivanih po mjeri? Možda nekad model nije baš skroz apetitlih, al šta se može. Sve je bolje nego uzimat robu s greškom, jer da je valjo zadržala bi ga prvotna vlasnica, hoću reć žena.
Četvrto, kaže Lizika da se dijamanti nikad ne odbijaju. Kak ću ih odbit kad mi ih niko ni ne nudi jebote? Lako je ona ne odbijala dijamante; ona i Ričard se namrtvo popravdaju i eto njega drugi dan sa dijamantima veličine dječje glave. Alzo odabranik bi trebo imat kupovnu moć arapskog šeika, pa kad za njim baciš ranjglu u naletu tjeskobe on taj tren odma ide po dijamant veličine ranjgle, a sve u cilju održavanja blještavog bračnog statusa.
Peto, ona tvrdi da su svađe neizbježne; Ričard i ona su u hotelu uvijek uzimali sobu na recimo petom katu i odmah bezecirali sobu ispod na četvrtom i sobu iznad na šestom, da se mogu razić ko ljudi kad se usred noći počnu svađat. Dakle stambeni objekt po tome mora imat prizemlje, kat i potkrovlje, da se može evakuirat u slučaju nužde i verbalnog delikta ( naravno, vi ne vodite brigu o glancanju jer treba poštivat gore spomenuto prvo pravilo ).
Šesto Lizikino pravilo jest - nemoj se skrasit dok ne nađeš pravog. Kak ga prepoznat, ajde recite? Ispočetka to sve ide ko podmazano, cvrkuće se i leprša, a kasnije svako malo let iznad kukavičjeg gnjezda, znači leti perje na sve strane. Jel ima neki test il krvna pretraga koja bi dijagnosticirala da je on taj? Sumnjam, sam pitam. Pa i ona se skrašavala osam puta, i svaki put je mislila - e taj je. A ono drek na klipi.
Sedmo šta Lizika kaže je - ne podcjenjuj strast. Znači odma zaboravite sve ono šta sam nadrobila da treba ćubit pred teveom dok on ne počne hrkat pa se šuljat u šlafcimer ko nindža i zbrisat nazad u dnevni boravak na samu naznaku pomicanja u krevetu, i dalje ćubit tamo dok faraon ne učvrsti san. To prekrižite ako mislite da bračni status bude kremdelakrem i da vam svi budu zavidni.
I konačno osmi savjet - ne kukaj nad propalom vezom. Lizika izrijekom kaže sljedeće - natoči si neku finu cugu, stavi ruž na usne i saberi se. Ja bi recimo išla kontra redom - prvo bi se sabrala, pa naflajbala usta, pa onda točila. Al zato se valjda ni nisam udavala osam puta. A kako stvari stoje, ni neću.

Pa nemrem se sad sedam puta udat, nema šanse. Ajde me zamislite ko mladenku kroz recimo dvadeset godina, sa sedamdeset i kusur kvrga pod punom spremom u svatovskom vlakiću?
Nema tih Ričarda.



( nu savjetodavke )

Sara

groficinestijene.blog.hr



Znate li što je ovo?



Ovo je naš veliki bambus,
evo i mali se rađa.



Dvojac smišlja plan,
kako zaigrati pasji nogomet,
a da ne pukne svađa,
da ne izrodi se klan?



Lino je mješanac ne znamo čeg i čeg,
a nit njegov pastor to ne zna,



prihvaća pravila igre;



-Al bez malca molim,
premalen je da se s njime borim.-




Mali se ne da smesti
i on bi malo loma,



da ne ozlijedi njega,
Lino loptu skupi
i odnese doma.



U publici Sara, ne prati meč,





svoju loptu ima:
-Ma da kažem riječ.-





a nebo rumeno,
narančina mliječ.



Večerna

modrinaneba.blog.hr

Nije večerna slika, možda samo inspiracija...
jana-ajlec-ne-no
Foto: Jana Ajlec

Godine nisu važne

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr


Jedni profesori su nas voljeli, drugima se od 4b, kosa dizala na glavi. Naravno, samo onima koji su je još imali. Jedni su govorili da smo solidni, drugi da smo nemogući. Prosjek razreda, hvalio se naš Ruba je, vrlo dobar. Po ocjenama i znanju. Ponašanje je bilo priča za sebe. Veseli i nestašni često smo psine radili. Frentali više od prosjeka škole. Naravno, ne svi, barem ne na početku. Štrebere koji nam se nisu pridružili, vrlo brzo, redu smo naučili. Od dvadeset i četiri učenika svi su maturirali. Poslije nas je život razbacao na sve strane svijeta.
Svakih pet godina sastajali smo se pred školom, nakon čega smo odlazili u razred, sjeli i čekali da razrednik dođe i s vrata, dnevnik baci na stol. Kao nekada. Nakon veselog početka počela je prozivka. Pričali smo o onome što radimo, što smo postigli i što još želimo postići u životu.Tako je bilo prvih pet puta.

Vrijeme neke stvari briše, a škola, nakon dvadeset pet godina, dnevnike reciklira. Šesti put, za trideset godina mature, u restoranu smo se našli. Kažu da tijelo stari i da je duša uvijek mlada. Okupljana nas vraćaju u neko davno vrijeme i godine brišu. Muzikaši su svirali pjesme naše mladosti. Veselili smo se kao i uvijek, glasno i neobuzdano.

Za susjednim stolom feštale su samo žene. Jedna od njih, pedeseti rođendan je slavila. Neki od naših prijatelja, vječiti razigrani mladići, žene za susjednim stolom za ples su zamolili. Poslije plesa s njima su se družili. Mrštio se naš Ruba govoreći kako ih može sram biti. Svaka od nas, govorio je, ljepše i mlađe od njih izgleda. Iva se čudila zašto to naglašava.

Nakon sat dva, Ruba se k susjednom stolu uputio. Uz isprike damama, odlutale ovčice za naš stol je vratio. Iva ih je kroz smijeh pitala, od kada oni starije gospođe vole? Svi smo je u čudu gledali, a zatim smo u smijeh prasnuli. Svi smo mi u pedesete zakoračili. Taj dan smo na godine zaboravili. Godine nisu važne, samo onda, ako svaku petu godinu brojimo.

Ruba je bio u pravu. Izgledale smo onako kako smo se osjećale. Pet godina mlađe.


(Priča objavljena u digitalnom i tiskanom dvobroju "Književne vertikale 18/19)

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum