novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

26

pet

11/21

Suza kapne na dlan

litterula.blog.hr

Ona je u mirovini
I ne zna što bi sa sobom
Muž joj je umro
Djeca su otišla za poslom

Veliki stan u kom je živjela
Nedavno je prodala
Htjela je u dom otići
Al se predomislila

Sad živi u garsonijeri
Koju je unajmila
Al u njoj ne može disati
I nema dovoljno prostora

Kamo god krene
Glavom u zid udari
Pa zato odlazi van
Na raznorazne aktivnosti

Ne može kod kuće sama biti
S penzionerima se voli družiti
Ide na pjevanje i na kartanje
Na ples, na pikado i na izlete

Uvijek je vesela i stalno se smije
Nitko joj u družbi ravan nije
Al kad se vrati u svoj mali stan
Nestane osmjeh i suza kapne na dlan

a kako vi ?

donabellina.blog.hr




........mi u Splitu držimo se regule......




.........a vi u ostalim dijelovima zemlje i susjedstva ?

Nema naslova

fragmenti2.blog.hr







Mnogi ga pamte samo kao 'malog' koji nije mogao skrenuti pogled s dekoltea Sanje Doležal, al' dečec baš dobro pjeva :)

Poetski dijalog

stella.blog.hr


Društvo književnika Beograda je organiziralo zanimljiv
poetski dijalog. Moderator je bila Ljiljana Surić Lambić,
a poetska oružja ukrstile su Anka Stanojčić i Sladjana Belko.

Ljiljana bi zadala neku riječ na koju bi obje poetese
pjesmom kazivale svoje impresije.


Naprimjer, na riječ "Zagrljaj" evo oba odgovora:

Anka


Zagrljaj

Nježan i topao
snažan, pun strasti,
onaj koji tjera strahove
i sve utvare.

Kad ga imamo
mislimo da će uvijek trajati,
da nam pripada,
da je naš.

Tražimo riječi
da dopune zagrljaj,
da budu jače
od njega.

A njemu riječi
nisu potrebne.

Kad ga izgubimo,
tek onda shvatimo
šta znači jedan
zagrljaj.

Sladjana


Majčin zagrljaj

Majka, sinorodica.

Ona je vazda
krilo, tvrđava, utjeha.

Krila daje da polete,
Odlepršaju iz gnijezda.

Tvrđava u kojoj se
uvijek skrivaju.

U tom skutu
traže Utjehu.

U njoj stanuju
zagrljaj, osmijeh i
Ljubav. Materina.

Kada su kazale što su namjeravale, pjesmama su postavile
pitanja Ljiljani i ona je odgovorila otpjevanim stihom,
iz šlagera "Čamac na Tisi" i "Piši mi".


Na zahtjev publike da se druženje nastavi, književnik
Srećko Aleksić je predložio prozni nastavak, pa su obje
spisateljice svojim pričama dopunile večer. Utisak svih
prisutnih: nedostaju nam ovakvi književni događaji!

Riješi kviz #96

blogokviz.blog.hr


Dobro došli na blogokviz!

Blogokviz je blog na kojem objavljujem kratke kvizove općeg znanja koji sadržavaju 10 pitanja iz različitih područja poput geografije, povijesti, glazbe, sporta, književnosti i dr.

Kviz se rješava na način da se na prvom pitanju označi jedan odgovor, a zatim treba kliknuti na gumb "DALJE" čime se otvara drugo pitanje i tako sve do kraja kviza. Ako se želite vratiti na prethodno pitanje i promijeniti odgovor kliknite na gumb "NATRAG".

Nakon što odgovorite na sva pitanja na kraju kviza treba kliknuti na gumb „PODNESI“ čime se otvara stranica s gumbom „PRIKAZ REZULTATA“ (ako se ne vidi skrolajte prema vrhu da postane vidljiv), te se klikom na taj gumb prikazuju rezultati kviza, odnosno prikazuje se koji su odgovori bili točni, a koji netočni. Ispod gumba „PRIKAZ REZULTATA“ imate mogućnost pogledati statistiku rješavanja kviza, odnosno rezultate svih odgovora te mogućnost da ponovo odigrate kviz. :)

Ako se ne vide "DALJE", "NATRAG" i "PODNESI", unutar obrasca kviza treba skrolat prema dnu da postanu vidljivi.

Napomena *Obavezno znači da se pitanja ne mogu preskakati i da kviz ne možete podnijeti ako niste odgovorili na sva pitanja.

Slijedi pauza u objavljivanju kvizova i križaljki jer ću biti odsutan. Sljedeći kviz će biti objavljen 06. prosinca 2021. godine.

U boksu sa strane su poveznice na sve objavljene kvizove i križaljke.

Uživajte u kvizu! :)

Učitavanje…

UN BALLO IN MASCHERA

tignarius.blog.hr

Prije 230 g. Verdi je po libretu nekog Eugena Scribea, napisao ovu operu.
(ovo sam pogleda na nekoj stranici da ne mislite da sam tako tankoćutno obrazovan)



(A bilo je i nekih govorkanja o vezi ove izvođačice s neprežaljenim sinom naroda i narodnosti i jedinstvenom uspjehu jugoslovenske hortikulture, koja je uzpjela uzgojiti ljubičicu od 100 kila)

Naime, danas sam morao otići u ured jedne javne bilježnice da mi se ZABA skine s......
I čeka ja u tom tužnom uredu u za to predviđenom prostoru i svi mi zakrabuljeni orangutani gutamo slinu i davimo se u vlastitom CO2....koji već desetljećima veliki umovi ovog svijeta "smanjuju" iako je njegova koncetracija u našoj atmosferi svega 0,0387 -0,0389%

I onako si mislim.....
Iz pouzdanih izvora znam da većina "svijeta" nije preveć pametna i da se boje!!!
Veliki Poljak nam je rekao "Ne bojte se"
A moji pastiri su prvi isušili posude blagoslovljene vode, jer se boje!
Sad će nam ti kurijski štakori uvesti i potvrde da možebitno pristipimo do Svetohraništa!

Ima jedna knjiga Bare Poparića "Tužna poviest zemlje Hercegove" sad ću ja ko Bare (ha..ha zanimljiva poveznica ) napisat "Tužna poviest mog naraštaja" gdje se definitivno dijelimo.......

Naš župnik nam je savjetovao da za Došašće postimo (svaki dan netko iz Župe) o kruhu i vodi da nas mine ova pošast pandemije!
Pa sam se i ja uključio, danas imam probu i ajme meni nije mi dobro

Ne volim "maskirane" ljude i nikakva korist neće promijeniti svoj sud o tome ali dopuštam da oni ljudi s početka ove priče vole biti maskirani!
Nažalost ima jedan blizak pridjev, malo je morbidan, koji korespondira s ovim....

Prokulice

carapa.blog.hr


Navukla sam se na prokulice pečene na tavi sa šampinjonima, češnjakom i orasima.
Baš prefino, od začina samo sol , papar i par kapi soka limuna ili limete.
Uz to je pečeni avokado, kuhani krumpir sa raštikom i svježom rajčicom, bila je i salata od mladog špinata i matovilaca + čaša kupinovo vina.



Rezanci od špinata sa prokulicama, šampinjonima, češnjakom, orasima i rajčicom.




Mir u nama...

suncokreti11.blog.hr

Svijet je postao jedno poprilično ludo mjesto.

Ne znam, možda je prije bio takav, ali ja to nisam primjećivala.

Ljudi su postali nenormalni, doduše, možda smo uvijek i nosili u sebi tu dozu nenormalnosti koja je sada silom prilike istjerana iz nas.
Nenormalnost koja je izašla na vidjelo u svim mogućim oblicima, likovima i bojama.
Nenormalnost koja je, kao ono nešto divlje i godinama uspavano u nama, sada se probudilo, podivljalo i više se ne može kontrolirati.

Divlje zvijeri i demoni.

Koliko god se trudim sama sa sobom vjerovati i živjeti misao da je svijet jedno predivno i ružičasto mjesto s tragovima sivila i ponekog crnila, vidim da mi je sve teže i teže vjerovati u to moje šarenilo.
Ponekad lagano i nesvjesno kapituliram pred nevidljivim neprijateljem, primjećujem, osluškujem, čujem, ali usprkos svemu i dalje se borim i dalje se ne dam, prkosim vremenu, vijestima, brojkama, temama - prkosim imaginarnom nametnom neprijatelju. Prkosim divljoj zvijeri.

I kako mi ide?

Ide, neki dan bolje, neki dan gore. Jedan dan lakše, jedan dan teže, kao i u svakoj osobnoj borbi, jer i ovo sada je ustvari jedna osobna borba gdje te nevidljivi neprijatelj bombardira na sve strane i na sve moguće poznate i nepoznate načine, često izravno, često podmuklo, često ispod pasa, a ponekad te cipelari dok si na podu, pa ono, ajde, nek se zna tko je jači.

Situacija je sve samo ne dobra.

Neki dan sretnem jednu poznanicu koju nisam vidjela već godinama. Obradovala sam joj se baš onako iskreno i od srca.

- Hej, kako si? što ima kod tebe? - veselo je upitam.

- Bok ti. Jesi li se cijepila? - upita ona.

- Pitala sam te kako si TI, što ima kod tebe u životu, zanimaš me TI, ne aktualna tema od koje ne možeš pobjeći, ne cjepivo. TI, samo isključivo TI! - odgovorih onako poprilično drsko.

Nastalo je trenutno razočaranje i na mojoj i na njenoj faci, nije se to moglo sakriti.

Njeno glupo pitanje i moja poprilična i direktna drskost je učinila svoje u hipu.
Naš susret je bio iznimno kratak, oficijalan, razgovor je vrlo brzo završio, na obostrano zadovoljstvo.

Meni se uopće ne priča a niti se sluša o aktualnoj temi, dapače, bježim od nje kao vrag od tamjana, a dotična je kao i svi manje više, svjesno ili nesvjesno željela je drviti upravo po tome - drviti po divljoj zvjeri ne znajući da je upravo na taj način još više hrani i daje joj neku nevidljivu moć.

Vrlo brzo smo se pozdravile.

Nastavila sam dalje svojim putem noseći svoje misli sa sobom, pretačući ih po tisućiti put sama sa sobom u svojoj glavi pitajući se po ne znam koji put; zar stvarno više ne znamo ni o čemu drugom pričati osim o covidu, osim o cjepivima, osim o problemima, osim o besparici, osim o težini života?

Zar stvarno nam se život sveo na to da stalno kukamo, plačemo, žalimo se i u da u ono još malo svjetla što je ostalo u svijetu stalno svjesno tražimo i gazimo u mrkli mrak.

Zar stvarno?

Hodajući tako dalje sama sa sobom i svojim mislima, odlučila sam da ću nastaviti lupati bahato i tvrdoglavo po svom i neću ,i ne želim pričati, i ne želim slušati o covidu, pa šta god tko mislio o tome - iskreno, jebe mi se.

Odlučila sam da uopće više ne želim znati tko se i kada i ako se ili nije cijepio, iskreno, zaboli me dupe.

Odlučila sam, usprkos svemu, da se i dalje želim se smijati, veseliti ljudima oko sebe, iskreno i toplo ih zagrliti i pitati ih kako su, ali kako su - onako iskreno jer me stvarno zanima kako su oni kao ljudi, kao bića koji imaju svoje živote i imaju emocije.

U ova divlja i luda vremena gdje poprilična masa ljudi "divlja" i pušta ono divlje iz sebe na površinu, svjesno ili nesvjesno, odlučila sam i dalje tražiti i vjerovati u ono šareno, veselo, u ono nešto dobro, u ono nešto svjetlo u nama, svjetlo u svijetu, i mnogi će reći da zabijam glavu u pijesak i bježim od problema, i neka misle, i to je sasvim ok.
Možda ovim stavom stvarno to i radim, možda stvarno bježim od problema, možda stvarno zabijam glavu u pijesak i možda sam i velika kukavica i neka sam - tako mi je bolje, i ovako mi je lakše izdržati život u ova divlja i ranjiva vremena.

A što je upravo sada jedino važno svakome od nas?

Mir.
Važan je osobni mir.
Važno je biti u miru sam sa samim sobom na bilo koji način, ali važan je mir i spokoj u duši.



Krikom protiv nasilja

demetra1.blog.hr

Kao svake već devet godina (prošlu je ukrao virus) u Kulturnom centru Dubrava održana je manifestacija: "Krikom protiv nasilja nad ženama". Bilo je to pjesničko-glazbeni susret. Na žalost ograničen brojem prisutnih zbog svega, da ne nabrajam. Moje mlo sudjelovanje je bilo ovom pjesmom:

KONAČNO


Pakiram polako, tiho u polumraku sobe.
Spavaš dubokim teškim snom
I to je moj spas, konačno.
Ne znaš da me više vidjeti nećeš.
Ne znaš da imam strašne misli
I da bih te mogla u vječnost poslati
Za sve one sate, dane i godine
Dok si cipelama moja prebirao rebra.
Mogla bih, ali ne ja nisam ti.
Otišla su djeca,
Prestao je razlog, ostati
Ostati, strahom vrata gledati
Jer čuvati je djecu trebalo
I svojim tijelom braniti njihove živote.
Više nema vjerovanja da će sutra
Ili za koji dan biti dobro i tiho.
Predugo je trajalo, govore mi
Misleći kako ja to ne znam,
A znala sam od prvog dizanja ruke,
Znala sam od prve suze i odgovora
„Udarih se u vrata“,
Onima koji su me žalili pogledima.
Pakiram polako, tiho i odlazim
Zauvijek.
Nikada te više vidjeti neću
Nadam se.

Obavezne govore ne nabrajam jer nisu značajni za post. Završetak je zaokružila Ana Rucner sjajnim sviranjem, a i kao iznenađenje pjevanjem romske glazbe.

ANA

TAJNO MJESTO

shadowofsoul.blog.hr



slika: digital art

Zakasnila sam
na otkrivanje tajne,
već su je drugi saznali, otkrili,
razbacali po svijetu i nestali.

Jučer u šumi,
dok smo išli
prema onom tajnom mjestu
gdje jedna mala duša spava,
sve je bilo puno inja,
nije bilo hladno,
ali je sve bilo protkano
tim tankim bijelim nitima...

Tišina ...
šuma je tiho disala,
da ne poremeti naše korake
prema tom tajnom mjestu
gdje njena mala duša sanja
u šumi od inja i suhog granja,
tamo gdje se ne čuje ni let ptice,
a suza oblijeva lice,
tuga se svilenim plaštem
nadvija nad nas
pa se ne čuje
ni uzdah ni glas…

Tišina …
samo nijema tišina
neka obavija to mjesto
gdje dođemo često,
da budemo sa njom
kao nekad što smo bili
kad smo se skupa radovali,
smijali i sretan život
sa njom živjeli.

napisano 10.01.2016. u 14:25h, a iz 9. zbirke "KAMEN NIJE SAM" i posveta u toj 9. zbirci

…u cvijetu ruže je spavala,
u mirisu jasmina se skrivala,
u mojoj duši se smijala
i u srcu nam je zauvijek ostala…

in memoriam Šuška - 15.2.2002. – 26.11.2015.


http://www.digitalne-knjige.com/varga9.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-30-7
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Boje i mirisi iz moje kuhinje

agava505.blog.hr



Petak...danas ću obraditi ovu ljepoticu
volim je u svim varijantama
razrezat ću je s trbušne strane,očistiti od utrobe, odrežite škrge i oprati...
narezat ću je na odreske, posoliti i popapriti
odreske ću pržiti na zagrijanom ulju sa svake strane dok ne pozlate

prilog će biti krumpir, skuhan u ljusci, oguljen i narezan na komade
na zagrijanom ulju popržite ću malo slanine narezane na kockice,
dodat ću krumpir, promiješajte i kratko popržite.

Palamidu ću preliti mješavinom maslinovog ulja,
nasjeckanog češnjaka
i peršina
i poslužiti s krumpirom.

ko tuče žene

freshcayg.blog.hr



koji su to likovi, taj talog septičke jame, taj gnojni čir na šupku čovječanstva

kako ih prepoznati

uzet ćemo za primjer naš blog

kao što svi znamo postoje likovi kao što su Mirko, Vilim, Andriano, i slični, koji kad im kažete ne, ili nisi poželjan ovdje ili odstupi, uvijek iznova nasrću

možete ih zamoliti da vas ostave na miru, jasno im staviti do znanja da ne želite komunikaciju s njima, čak ih i blokirati, oni će uvijek nać način da nasrnu na vas i vaš osobni prostor

postoje i kukavni šupci kao Theatralni koji to isto rade kao anonimni komentatori

a bome postoje i blogerice, koje isto tako provaljuju, progone vas preko fejsa, i šta ti ja znam dok ovdje izigravaju mile dušice

eto to su ti koji zlostavljaju žene, djecu, pucaju vezanim ljudima u potiljak kad im se pruži prigoda, budu čuvari u logorima, i prijavljuju susjede, ako treba i lažno da bi se uselili u tuđi stan

imate li vi neki primjer

slikoviti po mogućnosti

Da? I što sada?

betel.blog.hr

Samo zbog Ypsilonke, jer to nju zanima, jučer sam kuhao paštašutu a danas ću sočivo.

Zbog svih ostalih a naročito zbog Litterule koja je postavila zanimljivo pitanje, morat ću proširiti odgovor i iskoristiti našeg magu (čisto alegorično), koji ne želi učiti, da objasnim pojam ili dva.

Dakle mago; 1801. godine engleski naučnik Thomas Young dokazao je osobinu svjetlosti (fotona) da se ponaša poput vala time što je, u principu, osvijetlio dupli otvor. Rezultat ovog eksperimenta su bile linije na pozadini na kojoj se vidjelo svjetlo koje je prošlo kroz otvor. Intenzitet svjetla je bio najveći u sredini i slabio je simetrično s obje strane. Ovo je bio prvi dokaz da svjetlo ima osobine vala.

Dakle svjetlost odnosno foton je dualitet čestica (i čestica i val) koji prolazi kroz sve otvore na pregradi i ostavlja trag na pozadini. problem je što se to događa i kad ispalimo samo jedan foton, i taj foton, kojeg smatramo česticom, opet prođe kroz sve otvore i ostavi trag iza svakog od njih. Još nam se pri tome ruga "vidi, ja sam samcat, a prošao kroz sve rupe".

To je fizičarima diglo tlak, pa da ne ispadnu blesavi, stavili oni detektore fotona na svaki otvor, da vide točno kroz koji će proći (to ti se, moj mago, zove promatranje). I gle čuda, kad promatraš, foton se pravi Englez i postane čestica te prođe kroz samo jedan otvor, ostavljajući na pozadini samo jedan trag, onaj iza otvora kroz koji je prošao, to se moj mago zove utjecaj na eksperiment promatranjem.

Ali mago nije običan mago, on je jedan od onih super-maga koji pita "da? I što sad?), što je sasvim legitimno pitanje.

Dugo se u psihologiji smatralo da kad psihoanalizom pacijent postane svjestan uzroka svojih problema, automatski postane izliječen. Ali to nije tako.

Kad bi naš mago (čisto alegorično) došao kod psihologa i požalio da svaku noć piša u krevet, i kad bi psiholog nakon dugotrajne psihoanalize došao do spoznaje, kako se to dešava zato što ga je majka po noću zaključavala u sobu (zbog; recimo mjesečarenja) pa mu toalet nije bio dostupan. Mago bi, kao super-mago, odnosno kao osoba visokog intelekta, sasvim legitimno pitao "da! I što sad? Ima li tu kakvih tableta? Sirupa?

Stoga Litterula, iako možda možemo znanstveno dokazati da je vrijeme i naša stvarnost tek iluzija, moramo se prisjetiti Einsteinovog pojma "tvrdoglava iluzija", iluzija koju znanstvena spoznaja (barem za sada) ne može razbiti, pa čovjeku ne preostaje drugo nego da pita "da? I što sada?".

Dogodilo se na današnji dan... 26. 11. 1988.

dinajina-sjecanja.blog.hr




Dijelovi mene morali bi umrijeti, ali ja sam sve dobro zaštitila od umiranja. Moj dnevnik ključa od života, preplavljen je stvarnošću, puca od topline... piše Anais Nin...
Anais Nin je uspjela ugrabiti svoj san, beskompromisno. bez straha je palila vatre i vatrice, i pretakala ih u svoje opsežno djelo.
Njen dnevnik, njeno putovanje krajolicima duše: bez konkretne radnje, s mnoštvom pjesničkih slika su me pozivali da ugrabim moj san, da prestanem biti mučenica same sebe, da prestnem biti tek pustolov pred vratima vremena.





Bila sam jako mlada kada sam počela čitati njeno štivo... sazrijevajući osjetih sve više i više moć njenog izričaja, njene filozofije, njene religije... a onda i misao iz umjetnosti epohe... ars aevi... tamo gdje nema umjetnika tamo je pakao... a pakao je bezljubavna sfera vječnosti... a ljubav je najuzvišeniji oblik umijeća umjetnosti... jer tu nema dosade gubitka svježine i sjaja... Počela sam skupljati krhotine sjećanja, odbacivati razmrvljene tuge, zbrajati život i pisati dnevnik "Umijeće vremena".

Bdijenje u prividu dalekog otoka i čekanje na dolazak tvoje galije u zaton sna. Stišavalo se vrijeme oluje ruža. Kovitlle se latice. Na svakoj neisplakana suza. U suzi neostvarena želja.
Oči pamte najdulje, u njima se kobalt beskraja pretakao u sjaj zlatnog svitanja. Gledala sam rađanje mladog sunca i na žalu buđenja, u izmaglici svitanja, nazirala konture tvoga tijela.





Postojao si, bio si ubrizgan u sjećanje. Došao si sa zrnom sreće u oku i krstio ono bezimeno imenom ljubav.
Zagrlio si me i poveo u život. Prekoračili smo rampu.
Iza nas su ostale staze traganja ispred nas se širio svijet ostvarujućih mogućnosti.
na današnji dan prije 33 godinu smo se, poslije onog stereotipnog DA, usidrili u oceanu braka...




Promatram rukopis koji isto polako blijedi, ali ono što onda napisah, osjećam još uvijek. …

Ti i ja ljubavi, mi smo sjedinjeni, sjedinjeni od odjeće do korijenja, od jeseni, vode i bokova sve dok ja i ti ne budemo zajedno. Odjeljeni vlakovima i narodima mi smo se jednostavno morali voljeti, izmješani sa svima, sa muškarcima i ženama, sa zemljom koja sadi i gaji lotose osjetismo da je sada kao nikada i kao uvijek…

Ostali smo isti, samo stariji 33 godine...

Dijana Jelčić


Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum