novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

02

čet

02/23

Bit ću cvjetić

kockavica.blog.hr






"Poštovani,

potaknuti nedavnom uputom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Središnja služba o načinu postupanja/ smjernicama stručnih radnika područnih ureda, Hrvatskog zavoda za socijalnu rad, kada rade u pripravnosti izvan radnog vremena područnih ureda , osjećamo potrebu obavijestiti vas o navedenom i ukazati na poteškoće na koje nailazimo tijekom obavljanja stručnog rada u pripravnosti. Smatramo kako je spomenuta uputa neprovediva u praksi, a stručnog radnika u pripravnosti dovodi se u nezavidan položaj da od službenika drugih službi doslovno „moljaka“ ovjerenu potvrdu za obavljeni rad, za koju ne postoji zakonski okvir, pa je službenici drugih službi nisu u obvezni niti je dati. Istovremeno, takav način rada kod stručnih radnika područnih ureda izaziva nelagodu i neizvjesnost da će ishoditi takvu potvrdu i biti adekvatno plaćeni za svoj rad u pripravnosti.

Neizvjesno je prema navedenoj uputi i tko će i kako ovjeravati potvrde za rad stručnog radnika koji provede na putu i intervenciji hitnog zbrinjavanja korisnika izvan vlastite obitelji, kada je u to uključen samo djelatnik područnog ureda i udomiteljska obitelj ili ustanova socijalne skrbi.

Poznato vam je kako smo pod stalnim pritiscima svekolike javnosti, uz presumiranu krivnju za propuste u radu stručnih radnika, posebice socijalnih radnika, a ovakva uputa samo potvrđuje da postoji sumnja za propuste u radu i nepovjerenje u iskazivanje vremena provedenih na intervenciju u času pripravnosti i od strane krovne kuće područnog ureda, Središnjeg ureda, Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

Glavni problemi u pripravnosti daleko su veći i kompliciraniji od ishođenja nepotrebnih potvrda drugih službi za naš rad, čime se oni dovode u položaj nadređenih nad našim radom , jer ako ti isti ne napiše valjanu potvrdu, tvoj rad u pripravnosti ostaje neplaćen. Smatramo da su glavni problemi u pripravnosti koje treba rješavati i dati smjernice o postupanju:

- rad u iznimno složenoj i pojačanoj odgovornosti u pripravnosti zbog donošenja često žurnih odluka i procjenjivanje posljedica koje mogu značajno utjecati na življenje korisnika, koji nije adekvatno plaćen,

- rad u okolnostima neizvjesnosti ishoda intervencije, budući da on ovisi samo jednim djelom o postupanju stručnjaka, a značajnim dijelom o odlukama i ponašanju korisnika, postupanju stručnjaka u drugim sustavima te lokalnim resursima podrške, jer nema ustaljene međuresorne suradnje i usluga u zajednici,

- nedovoljan broj ustanova i udomiteljskih obitelji u kojima bi se osobe mogle odmah zbrinuti smještajem, a ako se i nađe mjesto sve se svodi na moljakanje stručnih radnika da se nekoga tog trena primi na smještaj (primjeri: dijete moraš ODMAH odvojiti od roditelja - dom/ udomitelji - prekrcani, svi hitni kreveti puni, žrtve nasilja (majka sa više djece) – nema mjesta u sigurnim kućama ili odbiju smjestiti bez hrpe dokumentacije ili odbiju smjestiti jer se radi o psihički bolesnoj osobi, beskućnik spava na cesti – prihvatilište nema ili nema mjesta, duševno bolesna osoba pod skrbništvom – Ustanove za osobe sa psihičkim oboljenjima/udomitelji – nema mjesta, smještaja djeteta s svrabom, koje nemaš gdje smjestiti u noći, a bolnica ga odbija primiti kao i ustanova u koju je smješten),

- saslušanje mlt. uz prisutnost stručnog radnika u pripravnosti, zbog nepozivanje roditelja na saslušanja od strane policijske uprave, te vraćanje maloljetnika u romska naselja u vrijeme dežurstva, bez pratnje policije.

Nije problem što stručni radnici ne rade svoj posao u pripravnosti, nego baš suprotno, rade ga sa puno većim naporom i odgovornošću, u vrlo stresnim situacijama, u teškim uvjetima na terenu, čak po našu sigurnost i život, a uputa da se isti sada još dodatno optereti sa pribavljanjem nekakvih potvrda koje bi trebale izdavati osobe koje nisu za to ovlaštene niti ih je moguće pribaviti u svim situacijama pripravnosti, smatramo napadom na dignitet struke i omalovažavanje stručnog rada stručnih radnika područnih ureda, te da se takvim uputama još dodatno obezvrjeđuju naš rad.

Molimo vašu podršku i adekvatnu reakciju, kako bismo mogli utjecati na takve i druge slične odluke ministarstva koje se očigledno donose stihijski i bez prethodne konzultacije stručnih radnika koji rade na terenu, a koji su jedini upućeni u probleme i poteškoće u praksi."

:)

I tak, dijelim biser. Mogla bih zapravo svaki dan podijeliti po jedan. :)

O smijehu zvijezda...

dinajina-sjecanja.blog.hr







Antoine de Saint-Exupéry nas podsjeća koliko je važno zadržati dijete u sebi i ne zakopati svoje snove i talente iz djetinjstva u zemlju.





Razumijem govor sanjara koji u
koroti za umrlim zvjezdama
razbija tminu i osvjetljava
trenutak uvijek novog,
a starog osjećaja.





U tvojim očima ptice,
sloboda iza zjenica,
let kroz kugove,
ka zvijezdi
koja se
smije.





Vratio se dječak s prašnjavog perona
očiju boje zenita jednog davnog ljeta .
Razumijem govor njegovog irisa
kazuje moć smijeha zvijezda.

Dijana Jelčić

Vezano za sport hehe..

eurosmijeh.blog.hr



Koja je razlika između lopova i nogometaša?
"Lopov kaže: “Daj pare ili pucam!”, a nogometaš:
“Daj pare ili ne pucam!”



Muž i žena gledaju boks. Muž uzdahne:
Razočaran sam, sve se završilo za 4 minute.
Žena se osmjehnu pa kaže:
E sad znaš kako je meni.



Zašto nikad nije mogla biti održana utakmica između
Nizozemske i Kolumbije?
"Zato što bi Nizozemci popušili svu travu, a Kolumbijci
pošmrkali sve crte..."



Ivice, zašto ne želiš jesti špinat? Dat će ti snage za sutrašnju utakmicu!
Mama, što ti je? Zar hoćeš da igram pod dopingom!?



Na satu hrvatskoga profesorica pita Ivicu:
Ivice, reci mi što povezuje Krležu, Šenou, Gavrana i Kušana?
Hm, jesu li svi igrali u reprezentaciji?



Moja debela susjeda trenira atletiku.
Kako?
Preskače obroke.



Pita učiteljica Ivicu:
Ivice, voliš li tatu?
Ne volim, on me stalno tuče.
Pa voliš li mamu?
Ne volim i ona me tuče.
Voliš li brata?
Ne volim, i on me tuče.
Pa koga onda voliš?
Hajduk. On nikoga ne tuče!



Ljubav

stella.blog.hr



Ako želiš...

izzivoda.blog.hr

Ti si slikar.
Ako želiš da netko vidi tvoje slike
moraš mu reći
da klikne
na tvoju stranicu.

Mig 61

izzivatra.blog.hr

Svi smo se već susretali s različitim izgovorom engleskih riječi kod Engleza i Amerikanaca. Za princa Harryja, vojvodu od Sussexa, koji je zapravo Henry Charles Albert David, Englezi će jasno reći Hari, dok će Amerikanci i Hrvati njegovo ime izgovarati kao Heri. Londonski nogometni klub Tottenham Ameri i većina Hrvata izgovarat će kao Totenhem, a Englezi kao Totnem. Primjera je mnogo i vrlo su zanimljivi. Hrvati jako vole svako englesko "a" - ako se nalazi kao prvi ili drugi samoglasnik u riječi - pretvarati u "e", time valjda dokazuju svoje znanje engleskoga, pa će tako baš svaki voditelj ili voditeljica na televiziji ime poznatog zagrebačkog šoping-centra Avenue Malla pročitati kao Evenju Mol (u izgovoru nije "nj", već n+j, dakako). Podrazumijeva se da će njujorški Manhattan svi čitati kao Menhetn, iako se kod Engleza jasno čuje Manhatn ili čak Manhaten (naravno, samo donekle, jer je engleski izgovor ipak puno mekši od tvrdog, kameno-konkretnog hrvatskog). Kad smo se ja i supruga od 2008. do 2017. mnogo puta londonirali, znao sam joj tupiti - iako ona beskrajno bolje zna engleski od mene - kako se kod puno engleskih riječi čuje svako slovo napisano na papiru. Čak se i kod riječi avenue negdje u daljini može čuti to zadnje slovo "e". Siguran sam da način pisanja engleskih riječi ima veze s njihovim davnim izgovorom u varijacijama staroengleskog/anglosaskog, pa čak i s još većim davninama.

Zadnjih godina moja je supruga puno volonterski prevodila tekstove, govore i knjige s indijskog engleskog na hrvatski, a ja bih kontrolirao prijevod i lektorirao. Kažem "indijski engleski" zbog toga što smo se osvjedočili o zanimljivim razlikama između britanskog, američkog, indijskog, talijanskog i nigerijskog engleskog. :)) Amerika i Engleska, osim što će biti dvije zemlje proleterske, imaju mnoge svoje lokalne, specifične idiome i riječi neprevodive na naš jezik, a ima ih i indijski engleski. Kad bismo kod ovog potonjeg naišli na takvu neku riječ, ne bi nam pomogli ni rječnici ni google-prevoditelj ni bogato englesko-američko iskustvo moje supruge. Tada bih ja opet počeo tupiti na osnovi svoje nepriznate i neprepoznate lingvističke genijalnosti koju samo ja vidim, tupiti o tome kako riječ ili zatvoren skup riječi treba nekako rastvoriti na doslovna značenja, ma koliko ona bila debilna, i onda o njima kontemplirati. Ne trebam ni reći da bih tu i tamo s tom svojom teorijom zaista bio u pravu pa bismo na google-tražilici inteligentno ponudili rješenje i gle - otvorile bi nam se neke definicije koje je Google isprva skrivao kao zmija noge. Nevjerojatno je koliko je važno znati što točno upisati u tražilicu. I nevjerojatno je kakva sreća može nastati kad nakon pet sati istraživanja konačno shvatiš kako prevesti na hrvatski jednu jedinu riječ! :)

No da se vratim na temu posta koju još nisam ni započeo. U planu sam imao napisati samo tri rečenice, a gle u što su se one pretvorile. Dakle, u večerašnjem, tzv. središnjem Dnevniku HTV-a, a povodom skorog prijevoda na hrvatski knjige Spare, novinarka u prilogu u jednom je trenutku rekla: "Princ Heri i Migan Markl." Migan! To je nov moment u hrvatskom načinu izgovaranja engleskih riječi! Dosad se "a" masovno pretvaralo u "e", a sad se, eto, "e" počelo pretvarati u "i"! Slijedom toga pretpostavljam da ćemo na nacionalnim televizijama uskoro početi slušati o Memphisu kao o Mimfisu, o američkoj jazz-pjevačici Melody Gardot kao o Milodi, o argentinskom nogometašu Lionelu Messiju kao o Misiju, o Leonardu Bernsteinu kao o Lionardu Birnstinu, a o Meg Ryan kako piše u naslovu. ;)

01

sri

02/23

Do kada ...

thelightoftheuniverse.blog.hr

ćemo živjeti u blagodatima koje možemo zahvaliti na muci većine poniženih?

Kad znamo ovo ....

RUDNICI STRAVE Iz ovog pakla stižu naši pametni telefoni, laptopi i električni auti, djeca rade za 2 dolara

Osjećamo li sram?

Wednesday

ffp2.blog.hr

Danas sam dobila mačka u vreći.
Doslovno.



(Tko se nije skrio, mačak u vreći bio.)



Ovog malog bijelog inače od milja zovemo i Psihopatić.
Nigdje se taj ne zaustavi dulje od 5 minuta a nalazimo ga stvarno posvuda.
Na vrhu ormara, iza frižidera, u umivaoniku i perilici sudja.
I kao da mu to nije dosta nego još radi i na tome da ga zabunom pošaljemo u Abu Dabi,





što bi mala Maška sa sigurnošću od 99,999 posto proslavila puštanjem balona.
Pogled govori tome u prilog više od bilo kojeg mijauka.



Stari Mačak večeras se odlučio na bijeg od dosadnjakovića i pronašao mir u sinovoj sobi, daleko od fotoaparata.
Bolja polovica spakirala je pakete sa stripovima koji idu na aukciju.
Bayern i opet vodi 3 razlike na poluvremenu.
Neda mi se večeras završiti šarenu Veneciju, kojom obično ubijam nogometne večeri.



Prolazi još jedna ničim posebna, dosadna srijeda.



P.S. umjesto nekih teških tema , evo još malo krivih odgovora.
(Ovo me baš polako zabavlja.)
Dakle, tko je god izmislio ova pitanja, definitivno je kontinentalac.
Jer pitajte bilo kojeg Primorca ili Dalmantica koji je pravi odgovor i zgroženo će vam reći samo:



Iliti ovo ignoriranje klimatskih promjena kad za Božić nekada možeš van bez jakne a onda na Uskrs padne snijeg:



Jednadžbe mu isto nisu jača strana:



I taman kad smo pomislili da siječanj nikada neće završiti, i da će trajati barem 48 dana ipak je došla veljača:

uskraćena Veljača

mcmlx.blog.hr


Utemeljitelj Rima, Romul, je kreirao kalendar od 10 mjeseci.
Zato je prosinac imao latinsko brojčano ime

Godina reforme kalendara Julija Cezara - 46. pr.Kr. - bila je najduža godina u povijesti, doslovno.

Kako bi bio siguran da njegov novi kalendar počinje u pravom trenutku, sinkroniziran sa solarnom godinom, morao je dodati tri interkalarna mjeseca.

I tako je ta 46. pr.Kr. imala 445 dana.

U nekom su trenutku siječanj i veljača dodani na početak umjesto na kraj kalendara.
Svi mjeseci su dobili 30 ili 31 dan.
Osim - veljače.
Čak i one prijestupničke.

Naš odnos

odranska26.blog.hr

Godinama odgađamo naš odnos.
Iz navike svakodnevnice.
A on je tu.
Snubi tvoja duša moju i obratno.
Ljubi moja duša tvoju i obratno.
Treba raditi, sijati, odmarati, moliti, seksati se, jesti, graditi, plaćati račune, kupovati hranu i odjeću, posjećivati rodbinu, prijatelje i doktore.
A naš odnos je tu.
Ne misli nikud otići.
Odmjeren je i kulturan, nadasve strpljiv.
On na nas čeka i njemu je svejedno hoćemo li se ikada odazvati.
Naš odnos je dobar, miran čovjek sa manirima.
Nikad nam neće pričiniti neugodu, tugu ili tjeskobu.
Jasno ga vidim. I on jasno vidi nas.
Ne opominje, ne zamjera, ne požuruje.
On nam je dat
i mi ga možemo prigrliti
i ne moramo.
Bezuvjetno je naš.
Postoji da voli i to mu je jedina svrha.
Baš kao Bog? - pitaš me
Nešto njemu blisko. - odgovaram.

Ovisnost ili navika?

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr

Upozoravamo mladost da je previše na internetu. Pričamo im o opasnostima koje tamo vrebaju, o ovisnosti koja se, kao i sve druge ovisnosti, liječi apstinencijom. U ovom slučaju od ekrana. Govorimo im da idu vani na igrališta, malo odraslijima, da idu u prirodu. Problem nastaje kad nas poslušaju. Kad teška srca, odlažu mobitele i spremaju se vani. Svjesni u kojem vremenu živimo, vraćamo im mobitele. Htjeli, ne htjeli, dostupnost u današnje vrijeme, itekako je potrebna. Istina je, da im radi njihove sigurnosti i osobnog mira, uskraćujemo slobodu, ali nam vrijeme u kojem živimo, ne ostavlja puno izbora.

Što je s nama, koji smo sve mogućnosti koje moderna tehnologija nudi, jednu po jednu usvajali, koja je postala nedjeljiv dio naše svakodnevnice? Jesmo li i mi, htjeli priznati, ili ne, postali ovisni?
***
U vrijeme kada cijene divljaju, svako poskupljenje, udarac je na već osiromašen kućni budžet. Na obavijest tele operatera da će i ovako previsok iznos računa za usluge koje pruža, biti uvećan za stopu inflacije, mom financ ministru, mrak je pao na oči. Zove ih , priča o manjkavostima njihovih usluga, da bi na kraju razgovora, bio zadovoljan. Kaže mi da ugovor može prekinuti bez plaćanja naknade raskida ugovora prije isteka istoga. Brine ga, kaže, jedino Internet, koji je, po njegovom mišljenju, samo meni potreban. Mene je opet brinula televizija koju on voli gledati. Na kraju, dogovorimo se da TV, fiksni telefon(konačno) i Internet odjavimo, a mobilne tarife ostavimo i za nagradu, drugi dan, na ugovorenih pet giga prometa, gratis, dobijemo još jednu.

Što radimo kad smo izmreženi?

Ono što i svaki dan. Pazimo mališane. Dok smo s njima, ne treba nam televizija, mobitel ni Internet. Sve što trebamo su papir, bojice, kockice i mašta.

Kad nismo s mališanima, slušamo muziku. Nakon dugo vremena, uključujemo gramofon, vadimo omiljene ploče. Vraćamo se u prošlost, u sjećanja. Ostatak vremena, čitamo, on na mobitelu, ja knjige.

Prva tri dana sve je bilo dobro. Četvrti dan, dođe s kartama. Kaže da mu je dosta čitanja. U redu. Kartamo se do dugo u noć. Meni nije važna pobjeda, a on ne zna gubiti. Kao u dobra, stara vremena. Drugi dan, samouvjereno, opet donese karte, ne znajući da sam odlučila malo ozbiljnije pratiti karte. On gubi, karte lete po sobi. Ja se smijem, on se ljuti. Prije spavanja kaže da sutra igramo šah. Iako znam da nemam velike šanse, pristajem. Dok on razmišlja o svakom svom potezu i , eventualno mom koji će uslijediti, bez žurbe, mogu skuhati kavu. To me užasno živcira. Ne igramo za velemajstora, već kratimo vrijeme.

Sedmi dan, moj noćobdija i ranoranilac, potrošio gige na mobitelu i ne zna što bi sa sobom. Dolaze nam veliki unuci. I oni bi se, kao nekad, kartali. Lijepo provedeno popodne. Sretni i oni i mi. Bez svega onoga što mislimo da je danas nezamjenjivo. Nezamjenjiva je jedino ljubav, nemjerljiva pripadnost i sjećanja na odrastanja.

Nakon deset dana, umreženi smo. Je li nam nešto nedostajalo? Jesu. Nedostajale su navike koje smo, uz sve ono što nam se nudi, stekli.
Lijepo je znati, da nismo zaboravili kako ne treba puno za vratiti se korak unatrag. Biti zadovoljan. I sretan.
***
Na kraju, čitam što sam napisala. Zašto sam na početku, način života mladih nazvala ovisnost, a na naš…navika? Mogla sam to izbrisati, ali nisam. Dobro je znati kad pogriješim.
Kako bi danas izgledao svijet bez interneta i svega onoga što moderna tehnologija nudi, a način života zahtijeva? Kako bi izgledao život u vrijeme karantene i izolacije? Umreženost je danas potreba. Način življenja.
Ako ono što nam se nudi stvara naviku, a navika ovisnost, svi smo ovisnici.

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum