Sve kategorije po listama

SPLI'SKI ĐIR

komentatoricamicaa.blog.hr

........po sunčanom Marjanu...






......danas slikom prikrivam šutnju

Bez mnogo riječi

agava505.blog.hr

...bez mnogo riječi
u najbližem salonu

pogledali smo se, razumjeli,
i evo ljepote nove u našem domu...

naravno, on je peglao karticu
ja svoju nisam imala kod sebe
zna on da ja znam biti smotana ....:-))))))

kome se sviđa ova dekoracija,
drago mi je
kome se ne sviđa,
i to mi je drago...

Tko sam ja?

dvitririchi.blog.hr

Možda jest (a možda i nijest;) još jedna crtica nalik na pregršt samospoznajnih parapsihologija kojima nas zatrpavaju društvene mreže...
Uglavnom, svaki dan sam zamoljena da s njom odigram partiju jamba, sama pala, sama se ubila rekla bi kolektivna mudroslovija. Jer tko mi je kriv da sam sve (igre) sto sam znala i njih naučila (igrati), a ona je neke baš odlučila prigrliti. Pa igrati moram, nema tu parapsiholoskog "ne", nema boundries, a i Tošina pjesma o životu je dokaz da...
Igra ili smrt. ;)

Iz dana u dan pobjeđujem a ona uporno pokušava ubrati moje "finte", kombinatoriku. Ne znam ni sama koliko joj je to pametno ali pokušavam objektivno sagledati svoju prednost.
Nije to stvar sreće baš uvijek, zezam se, jer ima nešto i u kombinatorici. Svako malo izmislimo poneku mudrost koje bi se posramio i sam Sokrat ( sveden na fb-meme, naravno).

*Na kraju je čitao samo Mudre izreke, trudeći se da upamti koju ne bi li fascinirao i pobjedio kakvom pametnom doskočicom pijatelje iz obližnje crne rupe, domovinsko-religijskog, KK klana propalica, koji, naravno, ne vide što im na čelu pěše, dok im neka budala to i ne kaže. A onda budecsvega.

Na primjer, nikada se striktno ne držim prvotnog plana: ne igram samo trice, uvijek se može dogoditi i full, ili poker, a možda i jamb... a mohuće je i da će se kod drugog bacanja otvoriti mogućnost za skalu, i bilo bi je dobro dobiti jer me koči na putu prema gore (ili dolje) ovisi...gdje u trenu odlučim da je potrebnije, tu igram.
Svako bacanje, nove prilike za razgovor, igram samo zbog nje. Drugi nitko neće. Nećeš uvijek naći suigrače za ono što voliš. Ili ćeš igrati sama. Evo, ja jamb imam instaliran na mobitelu i često ga igram sama. Smijemo se.

*On ne voli društvene igre, on ne voli gubiti.

Po završenoj partiji igramo "Tko sam ja?"
To je ona igra na kojoj ti na čelu piše tko si, i svi znaju tko si, osim tebe.
I naravno da sam izgubila jer nisam pogodila da sam Neron.

....
Veliki mačak je neraspoložen. Jedno vrijeme je šepao zbog ozljeda iz nekih uličnih bitaka. Cijelo vrijeme se izlezava a onda ga, osobito kad hoće van, spopadne bjesnilo. Skoči na stol i grize kuhinjske ubruse, ili skoči na prozorsku dasku i šapicom gurne škarice, daljinski.
Provocira da bi bio istjeran van. Nakon nekog vremena se opet vrati; na toplo i meko.

Mali mačak (koji je jednako velik) se na božićno jutro sat vremena igrao kuglicom s bora. Sat vremena kotrljao je kuglicu po podu i lovio je. Zanimljivije je bilo nego da sam gledala urbi&orbi, ili da sam čitala Murakamija. Hehe. Nikako se prisiliti. Još se nije rodio onaj koji je prešišao Bulgakova, no... možda ovaj mali (mačak) uspije, u jednom od svojih devet života.

...
Da Neron...
Ok, znam da nisam Hello Kitty, al nisam ni Neron.
Ali uvjek mogu postati.
U jednom od devet života, naravno.

Osmijeh nedjeljom

stella.blog.hr

Vikendom se Lastavica brine o humoru

UBOJSTVO

sewen.blog.hr

Pričama crno-bijele fotografije bojam,
Bez milosti sam, al još uvijek dijete.
S godinama stekao sam dojam.
Da samo prelete...

Pričama crno-bijele fotografije bojam.
Snove sam imao pa sam ih sklonio samo.
Za neke stvari ne postoji pojam.
Duša i ja ovdje ne pripadamo.

Skrio sam se, stvorio sam zaklon,
Otišao sam prije nego sam htio!
Na kraju predstave nisam doživio naklon,
Samo sam se ubio...

Intervju sa Stankom Abadžićem

toco1980foto.blog.hr

Stanko Abadžić je nedavno objavio novu knjigu fotografija, te je povodom toga dao intervju za jedan tjednik...

STANKO ABADŽIĆ ‘Odabrao sam najbolje što sam snimio u 20 godina, želim ostaviti pošten trag’

Što smo mi?

thelightoftheuniverse.blog.hr

Mi smo definicija slobode. Sloboda zatvorena u materiju.

Budalaštine...

e-linija.blog.hr

Ne pada mi na pamet šporkivati druge blogove ili komentar-sekcije, pa ću o radije to napisati tu na svom blogu.

Dogodilo se u prethodnom postu, također i u jednom od prošlih postova...stotine komentara (anonimci) koji ne da nemaju veze sa temom, nemaju nikakve logične veze niti međusobno.

OK, ima nas svakakvih to je sasvim očito, ali nije mi nikako jasno kako se za nekakva bezvezna dopisivanja ili prepucavanja ne koriste moderni alati , u doba WhatsUp-a, Vibera, FB i dr. valjda je lako formirati grupu i u istoj pisati budalaštine bez ikakvog reda i svrhe, čak se to u slučaju nužde može jednim potezom i obrisati...

I što sad, da brišem pet stotina komenatara svaki pojedinačno ili čak cijeli post pa ga ponovno napisati? Svašta...

Ne razumiš - drugi dio

luki2.blog.hr

Nastavljam gdje sam jučer stala. Deseta priča:Neću vam reći koliko je to velika stvar. I sjajan Marin! Smijala sam se od početka do kraja. Čitat ćete, pa sami vidite.:)))))) Smijeh do......

Sljedeće poglavlje, tata - pravi balans i govori o tatinoj vjeri u Bubu/Ivu. O svom tati. "Volim Te najviše na svitu" kaže Buba svom tati, kad tata završi u bolnici, ne sluteći da je to zadnji put da se čuju....:((( I "Ostala sam sama."....

Tu u Bubin život ulazi jedan mali wuf - Điđi. I Buba više nije toliko sama...
Novi problem - iako je težak svega dvije kile, Đidi ne smije s Bubom na posao.:(((
Radi Đidija se ide i psihijatru, ne bi li uvjerila doktoricu da joj je potreban terapijski pas - tj. Điđi i da če direktor ipak promijeniti svoje mišljenje i dozvoliti da i Đidi dolazi na posao. No psihijatrica ne razumije baš o čemu se radi. Buba, naravno, ne odustaje. Čim sazna da direktor odlazi u mirovinu, odmah vodi Điđija sa sobom na posao.
Na sreću, kolega koji se brine o zaštiti na radu prigrli Điđija, koji tako zapravo dobije dozvolu da dolazi sa Bubom na posao.

Marko i "Ajmo se mi ženiti" je opet toliko humoristično i lijepo, emotivno
- i ja se od srca cerekam, rekla bi Buba....Međutim, događa se tragedija - Marko pada sa skele. Dolazi hitna, ali u bolnici Marko umre. Ispostavlja se da Marko nije baš tako bezazlen - i ima svoju povijest nemilih događaja....Kasnije dolazi i Markova obitelj, koja želi obilježiti mjesto pogiblje. :(((( Bubina asistentica Gorana sređuje svijeće i obilježja ispred kuće - kupi ih i baca u smeće.Markovi roditelji i kćer su od kuće napravili groblje.:(((( Od tada - nepoznate osobe Buba ne prima u kuću. I - nešto što počne kao šala i glupiranje- na žalost se ponekad pretvori u tragediju.

Majstor Šime igra na kartu sažaljenja i slabosti za hendikepiranu djecu kod Bube - koja popusti i prihvati majku, dječaka i psa. Ali - kasnije stiže i zekan, ptičice, ribice, zamorac....Ajme!:(((( Jedino dobro su dijete - Jure i pas Luna....Nakon šest mjeseci žena se ipak seli - jer, što je previše, previše je....No, nakon nekog vremena žena je pronađena mrtva...:(((( Eksperimentiranje s drogama i ne može drugačije završiti....:(((( Jure i pas svoj život nastavljaju sretniji- kod Jurinog tate.

Kraljica burze je opet jedan humorističan, nadasve iskren zapis.....Mnogi su tako prošli na burzi, trgujući.....Ali, opet - Buba ne uzima tragično sve što se događa....Mene bi fras odnio....:))))

Nije bogme ni svakom rođaku za vjerovati....I ne, ne treba svakom dati priliku....Ili ipak ...?!

Kako jedna smrt može čovjeka natjerati da ovjekovječi svoje najdraže...i tetovaža Điđija.

Pogoršanje zdravlja..

O crkvi i jednom seminaru...."Moji ljudi" - divno i dirljivo o anđelima na zemlji...Pomagačima na zemlji. Ne samo na nebu.

Razmišljanje o smrti i odlasku....Možda najtužniji dio knjige....Osim poglavlja o tati....:(((

I tu je za sada kraj priči o jednoj Ivi i jednoj Bubi koje se raduju životu sa svim njegovim izazovima.....

Kad mi bude teško, najteže u životu - pred oči će mi izaći jedna Iva. I zapitati ću se kako je njoj. I što bi ona napravila da me vidi da cmizdrim.

Gdje god Iva odluči napraviti promociju - ja ću biti tamo. Jer razumim.

Ljubim vas, ljudi! Čuvajte se. I sve svoje.

Ljudi nisu samo kulisa

samolagano.blog.hr

Hodala je pločnikom korak po korak, pomalo umorno, odmjereno, ali sigurno. Bila je odjevena potpuno u skladu s današnjom temperaturom oko nule ili jedinice:

Nosila je tamnoljubičastu pletenu kapu, nimalo upadljivu, ali vidljivo novu, bez ikakvih izvučenih niti ili grudica. Ispod ruba kape virili su smeđi kratki uvojci. Puno, čvrsto i uspravno tijelo prekrivala je isto tako nimalo spektakularna, podstavljena jakna iste boje kao i kapa, bez tragova iznošenosti.

Imala je tamne tenisice na koje nisam toliko obratila pozornost, ali cjelokupna pojava odavala je otprilike pedesetogodišnju gospođu koja drži do sebe, ali koja ne drži do bilo kakve vanjske modne oznake.
Osim odjeće nosila je jedan diskretni "baš-me-briga" stil. Bilo je očito da je u svojem polaganom hodu bila udubljena u misli, možda je rješavala neku svoju situaciju ili je samo prebirala po ranije doživljenim događajima.

Bilo je jasno da je išla iz kupovine jer je u jednoj ruci nosila, danas ozloglašenu, PVC vrećicu punu raznoraznih stvari iz trgovine. Nije planirala kupovati, nije imala uza se nikakvu eko-vrećicu (možda je toliko nekonvencionalna da ju i ne nosi). Prstima iste ruke stezala je i vrpcu kojom je ukrašena i opremljena kutija panettonea.

Netko će se počastiti, možda unuci, možda netko drugi u obitelji, a možda i ona sama. Mislim da je lijepo kada mislimo na nekoga i nečiju sklonost ka slatkome. Jako je dobro ako mislimo i na vlastite sklonosti jer svi često zaboravljamo na same sebe i svoje užitke.

Ljude zapažamo po onome što nam je važno, možda uočavamo i nama nevažne stvari, ali zakvačimo se za ono što inače cijenimo i volimo. "Moju" gospođu mnogi ne bi opazili jer ih zanima samo vanjština ili ih ljudi uopće ne zanimaju. Ja sam opazila osobu. Kad ti je to važno, to ne promašuješ.

Još dan dva....

taango.blog.hr

Uz Dravu dok godine rijeka odnosi i donosi

teutinaljubav.blog.hr

Stojim uz Dravu i mislim o godinama koje su ostale za nama i novoj koja nam polako dolazi. Puno je misli i želja, ali dvije su iznad svega: zdravlje i ljubav. Treba li nam više ...

ONCE UPON A DECEMBER

starrynight2022.blog.hr

ONCE UPON A DECEMBER

Kiša pada grijač grije LED bor kroz vjetrobran svijetli
vozimo se tiha noć je za juhicu kuhaju se pijetli.
(A još jučer - kukuriku!)

Cesta bliješti lanci vise svud razlijevaju se boje
parkiramo - negdje svira Jingle Bells - kišobran jedan za nas troje.

Pod strehom plamen karirani stolnjak biramo s pogledom na fontanu stol
u duši sjećanja na minule prosince bol.

Vruće vino cimet šećer u ustima praznična aroma
popili smo s guštom večer a sad - opet doma.

Sitno sipi mreškaju se kišne lokve u blatu na stazi
i prsne u tisuću kapi ulična lampa kad čizmica ju zgazi

.....

star-rose-bloger.blog.hr

Na prozoru stojiš,
dok svjetlo pada tiho,
a zrake se igraju po rubovima dana.

Šapat vjetra prolazi kroz sobu,
i sve što osjetiš,
sluša samo tvoj pogled.

Sjene plešu između svjetla i tame,
a vrijeme se zaustavlja na tren,
dok misli putuju nevidljivim stazama.

Na prozoru ostaje tišina,
i nešto što ne treba riječi,
jer sve se već zna.

Meke misli

metamorfoza.blog.hr

Zima je vrijeme za suočiti se sa sobom
Priznati si sve slabosti i ranjivosti
Snagu i jakost

Priznati si i potpisati pobjede i poraze
Iščupati i ispovijediti sam sebi
Sve loše prema sebi i onima oko sebe
Uzeti hostiju života
Oprostiti sebi i drugima
Pohvaliti sebe i druge

Zima je za uroniti u sebe
Sa sobom
U sebi

Prizvati onog neprijatelja u svojoj glavi
Koji zamjera, krivi, traži više i još više
Glas mu je poput strogog oca
Nema blagosti ni topline
Viče i tutnji

Glas mu odjekuje dugo u noć
Koliko je poslije ostalo mekoće
Ili je prevladala grubost?

Zima je vrijeme za postati si najbolji prijatelj, brižna majka i zahvalno dijete
Zagrliti sebe, pogledati se u ogledalo

Tamo je veliki trbuh, bore na licu
Neravni zubi i preguste obrve
Sijeda kosa i umor u očima
Tamni podočnjaci i ožiljci na tijelu
Prigrli ih
Prihvati ih
Zavoli ih

Zimi pogledaj u oči svim svojim strahovima, mračnim danima i vlastitim demonima koji te koče i često puta ti ne daju disati
Gušiš se noćima
I stiščeš grlo, pokušavaš doći do zraka
No mrak je pregust da bi ugledao svjetlo

Priznaj ih, ne poriči
Tamo su sitne ili veće laži sebi ili drugima, sebičnost
Zavist i ljubomora
Pohlepa i bahatost

Tamo su i slomljeni komadići duše
Koje si pokušao lijepiti no nisi uspio
Zapitaj sebe, svoje biće
Um, tijelo i duh
Pitaj ih
Kako si?

I pitaj iskreno i brižno
Jer prijatelji tako pitaju
Sa nježnošću i toplinom
Kako si?
Jesi li dobro?

I zagrli sve ono što ostaje
Ispod svih slojeva koje možeš skinuti
Ispod svih neostvarenih snova o životu
Očekivanja i planova
Ispod svih strahova i nada

Utopli dušu, misli i tijelo
I budi blag prema sebi