Sve kategorije po listama
04
sri
02/26
..
liviod2.blog.hr
Majčice, majčice,
hajde da se igramo tvojih omiljenih igrica.
Ti ogovoraš tatinu mamu, tatu, sestru, njenu djecu.
A ja nemam kud pobjeći sa 11 godina.
Majčice, majčice, hajde da se igramo tvoje omiljene igrice,
one u kojoj si ti žrtva, a nitko ne valja.
Hajde, majčice da se igramo tvoje omiljene igrice,
nikom ništa u lice reći,
ali maloljetnu djecu zlostavljati.
Ajmo, majčice, kako ti ono voliš govoriti,
tata vas ne voli, on voli svoje kurve.
Ajmo, majčice da se igramo tvoje omiljene igrice, baka i deda te ne vole.
Ajmo majčice, kako ti to voliš, ja slušam, a ti govoriš, ova je kurva, ona je kurva.
Kako je tebi milo.
Ajmo, majčice da se igramo tvoje omiljene igrice, deda te ne voli, baka te ne voli, tata te ne voli.
I ajmo majčice ono u čemu si najbolja: Šta će ljudi reći?
Moj prvi pokušaj samoubojstva je prošao sa jedenjem aspirina od koji sam spavala dva dana.
Ajmo, majčice da se igramo tvoje omiljene igrice.
Umjesto ispumpavanja, ti mi daš jogurta da popijem i kažeš: Sram te bilo, šta bi rekli ljudi da si završila u bolnici, kakav sam ja roditelj?
Divan si, divan roditelj, majčice..
Prošle godine je umrla tatina majka.
15 godina prekasno, rekla si.
Iz zbirke "Horor i majčinska ljubav"
UFFFFFF Ravnoteža
marivall01.blog.hr
Mjesec je objava imovinskih kartica ( IK ) naših političara. Analiza novih imovinskih kartica hrvatskih dužnosnika i ostalih obveznika podnošenja IK, postavlja pitanja o točnosti prijavljenih podataka i usklađenosti s matematičkim i zakonskim pravilima. Zakonski rok za predaju je 31.01. svake godine. Za sada sam primijetila objavu IK Premijera Plenkovića u dnevniku Nova TV. U spomenutoj IK prikazana je bruto plaća od 8.598,78€ - 1.719,76€ ( 20% doprinosa za mirovinsko ) – 1.140,57€ ( porez na dohodak: porezna osnovica 6.879,02€ umanjena za 1.920,00€ (olakšica – osobni odbitak 600€ i odbitak za 3 djece 1.320,00€ = 1.140,57 € sve po nižoj stopi od 23%)= 5.738,45€ neto prikazanih u IK. Ravnoreže radi, malo ćemo o Predsjedniku RH.
Povjerenstvo za sukob interesa povremeno novčano kazni političare svih opcija za neistinite podatke navedene u IK.
U predmetu KLASA: UP/I-034-02/25-01/13 na 90. sjednici održanoj 11. rujna 2025. godine, Povjerenstvo je donijelo odluku i obvezniku Zoranu Milanoviću izreklo novčanu sankciju u iznosu od 530,00 eura zbog dijela IK „Drugi primitak bračnog druga/izvanbračnog druga/životnog partnera“. Naime, prijavljeni iznos od 1.292,53 eura na mjesečnoj razini supruge od Sveučilišta u Zagrebu, Medicinskog fakulteta, nije odgovarao podacima pribavljenih od nadležnih tijela iz kojih proizlazi primitak mjesečnog iznosa od 1.635,41 euro ( 19.624,95 € neto na godišnjoj razini ). Nije prijavljen ni drugi dohodak od HZJZ u iznosu od 796,34 €.
Podnesena je IK za 2025. i bilo bi za očekivati da prijavljeni podaci nakon izrečene sankcije budu točno navedeni, no mislim da opet ima nepravilnosti. Prva dama RH prema Ugovoru o radu sklopljenim 01.rujna 2011. zaposlena je u kumulativnom iznosu u HZJZ na 20 sati tjedno i na poslovima višeg asistenta Medicinskog fakulteta 20 sati tjedno, čime ostvaruje puno radno vrijeme. U IK podnesenoj 30.01.2026. Prva dama u HZJZ ima prijavljenu bruto plaću od 4.624,83€ bruto ( neto 3.021,62 € ) na poslovima voditeljice Odjela za promociju zdravlja. Postoji opaska u IK: Navedeni su podaci za plaću u prosincu koja je isplaćena u siječnju. Usporedbe radi Premijer Plenković ima prijavljenu bruto plaću od 8.598,78€ ( 5.738,45€ neto ) iz čega proizlazi da je posao voditeljice Odjela u HZJZ ( gdje prima plaću za pola radnog vremena ) bolje plaćeno od poslova premijera, ukoliko nije imala popriličan broj prekovremenih sati u 12/25. Plaća višeg asistenta za polovicu radnog vremena iznosi 25.274,53 € neto ( 2.106,21 € mjesečno ). Moglo bi bit da plaće u visokom obrazovanju nisu takve kakvim ih prikazuju Kroflin i Ribičić. Sanja u 2024. nije imala prekovremenih sati iz evidencije o radnom vremenu radnika i ako nije bilo prekovremenih sati u 2025. –oj godini, ni sa tom plaćom nešto nije u redu.
Bruto plaća Predsjednika iz IK iznosi 10.262,23€ bruto ( 6.470,85 € neto ). Matematički je neizvedivo iz prikazane bruto plaće doći do prikazane neto plaće na temelju važećih doprinosa i poreza na dohodak.
10.262,23€ - 2.052,45€ ( 20% doprinosa za mirovinsko ) – 1.912,23€ ( porez na dohodak: porezna osnovica 8.209,78 umanjena za 900€ olakšica – osobni odbitak 600€ i odbitak za 1 dijete 300€ = 7.309,78 € - niža stopa 23% - 5.000€ x 23% = 1.150€, viša stopa 2.309,78€ x 33% =762,23€ ) dolazimo do neto plaće od 6.297,55€. Jedino sa dvoje uzdržavane djece, porez na dohodak iznosi 1,773,63€ pa bi neto plaća bila približna navedenoj u IK i iznosila bi 6.436,15€.
E sad, bračni par Milanović ima dvoje djece, ali je stariji sin zaposlen kao direktor u UFF d.o.o., vlasnika Stipe i Jagode Latković, koji je ostao bez bespravne gradnje u uvali Vruja.
Osobe ovlaštene za zastupanje
Ante Jakov Milanović,
Zagreb, K....... 36
- član uprave
- direktor, zastupa društvo pojedinačno i samostalno od 17. kolovoza 2023.
Koliko mu dobro ide vidljivo je iz gubitaka od kad je Ante Jakov postao direktor. Podaci za 2024. kažu: prosječna neto plaća od 761,82€ za 14 zaposlenih, prihodi od 48.507,87€ i rashodi od 514.236,41€, ostvaren je gubitak od 465.728,54€. Mashala.
Mogu samo zaključiti da sa IK Predsjednika RH ( i sigurno ima još mnogo IK sa netočno prikazanim podacima ) nešto nije u redu. Opet moram pisati Povjerenstvu:)))
"Mudrosti"
luki2.blog.hr
Sve glupe i nevjerojatne izjave Marka PerkovićabTupsona.....
I malo Buckine mame s Facebooka:
Ja volim Hrvatsku.
Znam da moj sarkazam nekad ostavlja drugačiji dojam, ali volim je.
Gradim je za sebe i za svoju djecu.
Poštujem našu povijest i snagu ovog naroda.
I baš zato osjećam odgovornost reći nešto kad se pod krinkom domoljublja i vjere pokušavaju provući stvari koje to jednostavno nisu.
Nemam ništa protiv koncerata.
Ne smeta mi glazba, ni Thompsonova, ako je nekome bliska.
I ja odvalim na Geni kameni. Priznajem &
@#
Ali problem je kad se Thompson gura u događaj poput dočeka rukometaša.
To više nije “privatni ukus”, nego politička poruka.
I zato je to problem.
Još veći je problem što je Vlada Republike Hrvatske pritom pogazila lokalnu vlast u Zagrebu, ignorirala Grad i njegove odluke, i odlučila da će ona određivati kako izgleda javni prostor glavnog grada.
To nije poštivanje institucija.
To nije decentralizacija.
To je demonstracija sile i to na simboličkoj razini.
A simboli su važni.
Jer mi ne govorimo samo o glazbi, nego o porukama koje dolaze s pozornice.
Meni smeta kad se pozdrav „Za dom spremni“ pokušava prikazati kao simbol hrabrosti i vjere.
On to nije.
Ustaški režim nije branio Hrvatsku.
Dalmaciju i Istru predao je fašističkoj Italiji.
Postoji li veća izdaja hrvatske zemlje od te?
Još gore, pod tim pozdravom, u savezništvu s Hitlerom i nacistima, u Jasenovcu su ubijeni deseci tisuća nevinih ljudi Židova, Srba, Roma, ali i Hrvata.
To nije domoljublje.
To je fašizam.
Moj otac je bio u ratu.
Mi smo bili u progonstvu godinama.
Znam koliko je težak bio put da bismo danas imali slobodu i svoju državu.
Upravo zato mi smeta kad se pod krinkom domoljublja i vjere relativizira ili romantizira fašizam.
Ljubav prema Hrvatskoj ne znači zatvaranje očiju.
Ne znači šutnju.
Ne znači prihvaćanje svega što se umota u zastavu.
Rekla sam što sam rekla.
Neće Vlada “uredovati” kad mi sin čeka genetičara dvije godine.
Neće uredovati kad čeka logopeda dvije godine.
Tada nema hitnosti. Nema protokola. Nema pozornice.
Jer ja nisam masa.
Ne nosim zastavu u kadru.
Ne donosim izbore.
Za mene nema pressice, nema simbolike, nema brzine.
Za mene ima čekanja, papirologije i šutnje.
I zato mi je neprihvatljivo da se država pojavljuje samo tamo gdje se skupljaju bodovi, dok se od odgovornosti povlači tamo gdje bi trebala biti najvidljivija u zdravstvu, u skrbi, u djeci.
Domoljublje nije mikrofon i reflektor.
Domoljublje je sustav koji funkcionira i kad kamere odu.
Ja sam domoljub (Bog mi pomogao ali jesam).
Sve ostalo je predstava.
Ljub!
Četvrti kakac
kockavica.blog.hr
Tuta.
Postoji doba u ljudskome životu kad je tuta važna.
Odnosno mami je važna,
a djetetu je igra,
djetetu i i treba biti igra.
Mami je novi zadatak,
nova loptica u zraku,
obveza,
cijeli plan i program,
drž' ne daj,
tuta na gotovs,
inventar dnevnog boravka.
Nda.
Hoda moje blaženo dijete gole riti po stanu.
Sve češće,
jer nema druge.
- Mama moram pititi.
Mama briše ruke,
ostavlja suđe,
trči odmah,
namješta tutu,
hvata maramicu...
Ništa.
Dobro.
Nema veze.
Ide ide
ne ide ne ide.
- Mama moram pititi.
Mama trči,
ostavlja veš,
hvata mamicu...
Ništa.
Nema veze.
- Mama moram pititi.
Mama trči...
Mislite da izmišljam!
Mislite da se ponavljam!
Mislite da majka ne reagira svaki
ali baš svaki put!
Jer ako ne od reagira,
đabe si krečio.
Kakac!!!
Sad se svi divimo malim kakcima.
Bravo!
Hvata majka malo gologuzo po stanu,
treba obrisati malu slatku rit,
ajd neka smo i to preživjeli.
- Mama moram pititi.
Mama trči...
Skratiti ću.
Od četiri kakca,
tri su završila u tuti.
Četvrti na tepihu.
Taj zbilja više nisam očekivala.
Kurkuma naživo i pečeni češnjak
alexxl.blog.hr
Neki dan sam naletio na živu kurkumu. Ima mi hipnotizirajuću boju.
Nemrem je se nagledati.
Ma, fol sam počel zdravo živjeti,
a i dalje pušim i pijem...mo'š misliti, n'da.
Specifikum za Kurkumu i njen "kukurmin" je da treba biti "probavljiv"
u smislu da tjelo može izvući njene benefite, treba biti povezan na neku
masnoću (maslinovo ulje), ili 2000 % jači "Piperin" iz crnoga papra.
Ovo sve pišem u smislu benefita krvožilnoga sustava.
Masu video klipova po internetu zapravo krivo pokazuju efekte zdravih namirnica.
Ovo ne postoji!!!
To što si do sada nezdravim životom, pokupio, to si pokupio
i to ti ostaje.
Spasiti se možeš jedino, zdravom prehranom u smislu da povećaš elastičnost
arterija i protu upalnim tretmanom.
Plak i kolesterol ostaje...jedino ga možeš "poglazirati", da se ne otkidaju
komadići i šeću okolo i na taj način prevenirati infarkt.
Ja si kuham čaj od cikle, đumbira, kurkume, sa biberom, maslinovo ulje, češnjak.
(njega na kraju minimalno kuham, radi Allicina)
Čaj popijem, a celulozu pojedem.
Navečer sam si pekao češnjaka u maslinovom ulju.
Obožavam ga. Top aroma.
i onda onak na kruh sa maslacem.
-Mmmmmmmmmm
rekla bi Ugarkovička čka čka
Auto-Moto hehe...
eurosmijeh.blog.hr
Koja je razlika između Good Year
guma i 500 potrošenih kondoma?
Good Year je Good Year, a 500 potrošenih
kondoma je very good year.
Ide Ivica iz škole i vidi kako tatin auto ulazi u šumu. Misleći
da ga tata nije vidio potrči on za njim. U autu ugleda tatu i susjedu
Dragicu kako se praše. Otrči Ivića doma i počne pričati mami:
Znaš mama, idem je iz škole i vidim tatin auto kako skreće u šumu.
Potrčah ja za njim i kad sam došao do auta, unutra vidim tatu
kako susjedi Dragici skida bluzu, a ona njemu pomaže skinuti hlače...
Prekine njega mama i sva sretna mu kaže da tu
priču ispriča tati za ručkom.
Došao tata doma, sjeli oni za stol i kaže mama:
Ajde Ivice, ispričaj tati onu svoju priču.
Tata, ja danas idem iz škole i vidim kako tvoj auto skreće u šumu.
Ja dotrčim do auta i vidim tebe i susjedu Dragicu kako
se skidate i kako ona tebi otkopčava hlače.
(tata se sav crveni dok se mama slatko smije) Nastavi Ivica:
Radili ste isto ono što rade mama i susjed Ivek
dok si ti na službenom putu.
Pouka: Kad ti netko nešto priča, a pogotovo tvoje
vlastito dijete, pažljivo ga saslušaj do kraja.
Mujo nagovorio Fatu na seks i odveo je autom na poznati
fukodrom u šumi, pa navalio k'o da nije guzio godinama.
Guzi Mujo, Fata dahće, kad netko pokuca na prozor. Mujo stane,
spusti prozor, kad tamo pandur Haso koji ga osvijetli baterijom i upita:
- Š'a je ovo, jarane, š'a se radi?!
Mujo slegne ramenima:
- Evo, jarane, gura se...
Poveo djed unuku na izlet pa idući šumom naiđoše
na proplanak, a na njemu parkiran bijesni Mercedes.
Djede, djede gledaj auto! Idem ga pogledati izbliza.
Ne idi tamo! Nemaš što vidjeti, auto k’o auto!
Ipak, unuka se istrgne djedu iz ruke i potrči prema automobilu .
Za nekoliko minuta vraća se:
Baš onako kako si rekao dida.
Kupili su auto, a ni za gaće nemaju.
Muškarac je kao polovni automobil..
Ne vidiš mu mane dok ne legneš pod njega!
Vozi jedna ženska auto i dolazi na semafor.
Kad pored nje staje neki fantastičan auto, a u
njemu još bolji tip. Misli ona u sebi: "Al' bi bilo super da ga upoznam".
Kad pri tom on otvara prozor, a ona sva sretna otvara za njim.
Što je curo? I ti si prdnula?
Došao čovjek kupiti rabljeni auto, zaustavi se kraj jednog,
a prodavač odmah krene:
– Ovo vam je odličan auto, vozila ga jedna bakica, samo
subotom na plac i nedjeljom na misu. Garažiran, nikad udaren…
Čovjek gleda, okrene se prema drugom autu i kaže:
– A ovaj?
– Ista priča, samo druga bakica!
03
uto
02/26
Neka ostane među nama (2010)
recenzijefilmova27777.blog.hr
Jedna od prvih tema za seciranje na ovom blogu bio je film kategoriziran kao prvi domaći SF iako ne sf sasvim pošto smješten u 2020-u a nije 300 godina u budućnosti sa moderniziranim letećim
prijevoznim sredstvima i laserskim puškama. Iste godine oko Božića sniman je film sasvim drugog žanra-a nikakvog specifičog razloga nema za povezivanje
žanrom 2 različita filma. Koincidencija je samo da su oba domaći prijekti i oba iz 10-e a to je bio početni period veće popularizacije domaće kinematografije.
Period kad se u kino išlo za kupone jedan od prvih pogledanih filmova je bio ovaj gore linkani-"the show must go on" nakon njega ćaća godinu kasnije neki koji je najavljen kao kontroverzan jer o seksu(alnim) igrama 7 sex7 pored svega promaklo mi je 2010-e film iz tog vremena koji je objekt ovog posta. Neka ostane među nama.
"Neka ostane medju nama" je zločesta, indiskretna zagrebačka priča o virovima erotske strasti ispod mirne, trome površine građanske svakidašnjice i običaja. O nečemu što se događa u boljim obiteljima i uglavnom pristojno prešućuje, ali nije zbog toga manje bolno. "
"Noć je, snijeg pada. Mlada zgodna djevojka hoda ruku pod ruku s mršavim, otmjenim i dobro držećim Nikolom (49) i njegovim mlađim bratom, malo punašnijim, zapuštenijim Bracom (42). Krišom ulaze u bolnicu, gdje umire otac njih dvojice, znameniti slikar... Tako počinje priča koja se događa u Zagrebu danas, u rasponu od godine dana, i u kojoj svatko od petero glavnih junaka ima zasebnu, vrlo intimnu priču o svom "duplom životu". Na 45. međunarodnom flmskom festivalu u Karlovym Varyma film je dobio Kristalni globus za režiju te European Screens Label - nagradu za najbolji europski film. Na 57. festivalu igranog filma u Puli osvojio je: Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, Zlatnu Arenu za režiju, Zlatnu Arenu za nabolju glumicu u epizodnoj ulozi, Zlatnu Arenu za najboljeg snimatelja, Zlatnu Arenu za najbolji zvuk, Zlatnu Arenu za najbolju glazbu, Zlatnu Arenu za najbolju scenografiju te Nagradu FEDEORA - Federation of Film Critics of Europe and the Mediterranean. Na 24. Herceg Novi Festivalu dobio je Zlatnu mimozu za režiju. Na 45. festival glumačkih ostvarenja u Nišu nagrađen je Carom Konstantinom za najboljeg glumca u glavnoj ulozi, Nagradu publike za najboljeg glumca te Nagradu kritike za najboljeg glumca. Na GSIFF New York 2010 International Film Festivalu dobio je nagradu za najbolji film i nagradu za najboljeg glumca (Miki Manojlović). "
Koja debilana da "zločesta" ko da smo u nižim razredima osnovne i sasvim blentavo i nespojivo s tematskom podlogom filma. Film sadrži faktore provokativnosti tim više što se monogoamne veze percipriaju kao jedino što je po narativu-"normalno" pa je istovremeno da će film koji adaptira život lika kojem se ženske samo serviraju kao nekakvom caru-biti kontroverza u tom pogledu kakve taj sreće ima kao faker-s te strane gledano i da će biti provokacija što i je legitimna i potrebna metoda na kojoj se film bazira to svakako. Samo što tako koncipiran film će senzacionalistički biti stavljen u okvire "zločestoće" kao klik bait za koji pregled više bez samog uvida u stanje stvari.
HRT
Miki je zagrepčanec uvjeren je da ima rak u terminalnoj fazi za koji mjesec da je mrtav-dok mu se ne potrvdi da je problem daleko benigniji što ga dovodi do
konkluzije:danas je njegov drugi rođendan-upoznao je još jednu u nizu mladu curu koju je pokupio i zna se-divlje vruče igre. Ima status fakera na kojeg ženske
padaju a on s druge strane ima brak za koji njegova žena misli da je idiličan sjebanog brata koji je isto u bračnim trzavicama plus to alkoholičar. Puno dramatičnosti a i pored toga ne gubi na zanimljivosti. Antagonizam svih vrsta poslovno na privatno privatno na poslovno iako su sve koje je pokupio uglavnom "u prolazu" avantura za jednu večer-ili dan sve više upada u glib toga.
"Upoznajemo dvojicu braće, Nikolu i Bracu, njihove supruge Anamariju i Martu, ljubavnice Laticu, Davorku i Tamaru te djecu. Sve se izmiješalo u dvostrukim životima, paralelnim vezama, u gorkoj i slatkoj priči o neumornom traganju za ljubavlju i srećom..."
Implicirano je na samom početku dosta monotonom-da su odnosi u banani da ne postoji konkretno prikazana situacija-bar ne u slučaju glavnih protagonista koja bi bila korijen udaljavanja osim te u kojoj glavni protagonist dolazi u uvjerenje da umrire od terminalnog karcinoma pa što se ne bi još to malo zabavio kad već može jer male na njega samo padaju? Ali ne, nije stvar u tome-u bračnom životu nije sve idilično jako daleko od toga štoviše što se kasnije potvrdi. Samim time to i je korijen njegovog fakerstva naokolo ne samo što može nego i zato jer ima razlog-nešto što je postojalo u početku toga više nema a kad nečeg što je potrebno nema-tražiš na drugim mjestima. Tu mi je idealna poveznica s postom antagonizam blizine u kojem je tema kratak film iz 2011-e a poanta je bila pribižiti poziciju dvoje u fizičkoj bliskosti a emocionalnoj udaljenosti iako u izavnom seksualnom kontaktu oboje su k'o bića s različitih planeta. Cura traži nešto više, intimnost emociju dok je ovaj po tom pitanju skroz pasivan i ona sama preuzima inicijativu ali ništa od toga a to nema ni u novoj vezi pa se konstantno vraća bivšem očekujući drugi pozitivinij ishod. Jedna veza prekinuta jer nije zadovoljavala ono što njoj treba ulazak u drugu identična situacija psihološka igra je u tome da orbitira na 2 mjesta između 2 lika od kojih ni jedan nije u stanju njoj dati tu intimnost koju ona treba. Ali to je ipak u vezama lakša situacija nego je u brakovima.
Miki je faker mikija sve vole. Bračni problemi koji postanu izražajni-i napeti sa eksplozijama sa ženine strane je tek onda kad ona potvrdi svoje sumnje-da ju vara da joj nabija rogove ali sve u svemu to je bila samo situacija-pravi okidač svega je što je u brak došla monotonija nešto se izgubilo u cijelom tom konceptu.
bbcode image
IMDB
A i on sam na svaku gleda tako kao da sve stoje u redu da s njim flertaju što i rade, ali zanimljivo da ne kod svih ali kod nekih stvar rezultira time da podijele krevet dok istovremeno s druge strane njegov brat alkoholičar ima isto bračnih trzavica ali puno turbulentnijih pored alkoholizma tu je i obiteljsko nasilje, žive razdvojeno ali su još službeno u braku. Komplikacije u potrebama percepciji odnosima mogu biti problem i u vezama i u braku koji je za mene osobno totalno nepotreban i nazadan koncept samo što se to u vezama lakše prekida iz te pozicije-jer puno ljudi se je poistovjetilo s kratkim fimom od gore ona pada u začarani krug što bi tek bilo da je u adaptaciju stavljen bračni a ne partnerski život? Komplikacije u duplo!
"Na 45. međunarodnom filmskom festivalu u Karlovym Varyma film je dobio Kristalni globus za režiju te European Screens Label - nagradu za najbolji europski film.
Na 57. festivalu igranog filma u Puli osvojio je: Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, Zlatnu Arenu za režiju, Zlatnu Arenu za nabolju glumicu u epizodnoj ulozi, Zlatnu Arenu za najboljeg snimatelja, Zlatnu Arenu za najbolji zvuk, Zlatnu Arenu za najbolju glazbu, Zlatnu Arenu za najbolju scenografiju te Nagradu FEDEORA - Federation of Film Critics of Europe and the Mediterranean.
Na 24. Herceg Novi Festivalu dobio je Zlatnu mimozu za režiju. Na 45. festival glumačkih ostvarenja u Nišu nagrađen je Carom Konstantinom za najboljeg glumca u glavnoj ulozi, Nagradu publike za najboljeg glumca te Nagradu kritike za najboljeg glumca. Na GSIFF New York 2010 International Film Festivalu dobio je nagradu za najbolji film i nagradu za najboljeg glumca (Miki Manojlović)."
Vijest o nagradama festivalskim ovim-onim je prepisana s portala linkanog gore-ali ovdje stvarno i je sve odrađeno realistično umjetnički nepretenciozno. Film je više od poročnosti za avanturama iako nije slobodan u smislu ljubavnog statusa to su raznorazni okidači i faktori i štoviše psihologija u pitanju. Lagano se film dotiče tog pitanja ali ne pretendira previše tome.
SFD
Ali kompleksnost filma i situacija mi se asocirala sa 12 godina kasnije snimljenom radio-dramom ugasi to čudo u kojoj su objekt situacije iz susjednih stanova koje čuju preko radija-a ono što je važno i poentirano su dvije prijateljice jedna u braku sa djecom-uvjerena da joj je život super i zanimljiv druga frivolna neudana u neozbiljnoj vezi sa oženjenim partijanerica i za svoj život zarađuje sama. S vremenom izbijaju kompleksi ove kako sam ju onda nazvao-tradicionalna izbijaju na površinu jer se kako sam nazvao ovu drugu-frivolna sve više opravdano osjeća napadnuto od ove ostvarene na pitanju forme btačnog života u kojoj doživi prosjvetljenje da to niti je idiličan idealan niti dobar brak-to je samo problem. S druge strane ova druga frivolna nema takve probleme-uživa u životu i prekida vezu s dotičnim kad to više nije išlo bez komplikacija pravnih emocionalnih ovih onih. Što bi tek bilo da je drama tako koncipirana kao da su ovje u braku? Kemija vremenom prođe kako i ona sama govori sad citiram po sjećanju manje-više i onda monotonija ništa se više ne događa što će joj to. I to je u pravu tu sam definitvno bliži toj poziciji. Isti je slučaj i sa vezama samo se one lakše u prekidaju u smislu toga jer nisu upisane u crno na bijelo služebno. U bračnim trzavicama su stvari daleko gore-što je suma sumarum i adaotirao ovaj film. Dva brata jedan uvjeren da je smrtno bolestan ali koji u braku ima i niz drugih problema najvjerovatnije taj da je nestalo kemije s njegove strane prema njegovoj ženi drugi brat kojem je brak u krizi i žive razdvojeno jer je alkić a-nije poznato od ranije tek kad ta scena dođe u kadar-i fizički nasilnik.
U postu o Petruniji-kojem je jedna od točki bila i referenca na već ranije objavljenu radio-dramu koja je i ovdje rekvizit-je bio ključan moent da su izbori njih obje-i tradicionalne i frivolne legitimni samo pto druga strana nema pravo gledati svisoka i suditi (u ovom slučaju tradicionalna firvolnu) zbog njenog izbora što se ona nije niti ne želi ostvariti u formi u kojoj se ona je. Istovremeno ona ostvrena na tome nema nikaku sreću što osvješćuje kasnije. Kompleksnosti bračnih odnosa dva brata u filmu je u tome što su dugo godina zajedno sa svojim partnericama pa još sve to potpisano i pečatirano a ni jednoj strani se ne da prolaziti kroz postupak razvoda s jedne strane jer žena glavnog protagonista još ne zna iako sumnja za njegovo fakerstvo sa strane a kad sazna ipak ostaju zajedno-moguće i iz same navike a u slučaju njegovog brata postoji distanca u njegovom bračnom životu ali niti oni ne okončavaju stvar ostaju crno na bijelo zajedno iako fizički nisu dok se u vezama te stvari lakše prekidaju i ne postoji ovjeren potpisan i pečatiran potpis po kojemu ste zajedno. Kompleksnost filma je u tome u psihološkim igama ne u "zloćestoći" kako su to na portalima infantilno nazvali.
Ili da se tu dati još jedna parabola-da ostanemo na primjeru kratkog filma od gore seciranog u antagonizmu blizine-da su umjesto cure i dečka u scenarij upisani bračni partneri iz te pozicije ionako kompleksna emocionalno-psihološka stvar bila bi daleko komleksnija pošto pečatirano i potpisano obvezujuća a kad bi došlo do raspada samim time i do kompikacija samo već s te strane gledano. Kao što je situacija 2 brata u filmu kompleksna s te psihološko-emocionalne strane brakova u kojima u korijenu postoje problemi ali su teže podložni okončavanju samim time što su u brakovima u kojima je ili prošla kemija (što je u slučaju veze kad jedna strana više ne osjeća isto samo jednostavno prekine dok je to ovako kad je potpisano kod matičara i popa daleko kompliciranije) ili su raskol potencirali drugi okidači kao u slučaju njegovog brata. A da jedna strana prekine kad više ne osjeća ništa je najlegitimnija stvar na svijetu-što se u društvenom narativu još nažalost dovodi u pitanje kad su i same veze u pitanju sa brakovima još gori slučaj i niz otegotnih okolnosti koje idu s tim kad dođe do raspada potpisanog ugovora. Dva brata imaju svaki svoj specifičan problem koji jednog od njih dovodi do točke na kojoj intenzivno počinje šarat sa drastično mlađima što na kraju eskalira. Nije stvar u njima ona česta popovanja kako je treća strana (u ovom slučaju ljubavnica/e) "rasturila brak" su prazan prigovor jer treća strana u većini slučajeva nije nikakav okidač toga nego-u samom odnosu nešto već određeni period nije po ps-u da je ne bi tražio na drugim mjestima ono što može dobiti u braku.
A da se ovdje dati i još jedna parabola-dodajem post objavljen u stidenom prošle godine priča i scenarij zadržat ću se ovdje samo na jednoj stavki filma koja je ključna za temu. Na stranu što se ponaša neodgovorno kao seronja-ali pritisak bračnog života je to nije to kao kad su bili samo u vezi promjena za 360 još dolazi s dolaskom djeteta pa aj da se još ovu večer izdivlja. Da su kojim slučajem u vezi-možda bi se stvari drugačije odigrale. Ovdje nije odsutstvo ljubavi u pitanju nego samo monotonija koja se vremenom pojačava a njima treba još akcije samo jebiga nisu trenutno u situaciji da si istu mogu dopustit. Stvari su u principu dosta jednostavne psihološki okidači situacije da se može navike i još niz drugih okolnosti su kompletna premisa "neka ostane među nama" a ne fakerstvo glavnog protagonista kao takvo ono je samo rekvizit adaptacije daleko više stvari od toga samog.
To je bila jedna od premisa sa "zimicom" kratkim filmom rezimiranom u antagonizmu blizine djevojka koja iz jedne veze uleti u drugu s očekivanjem nekakve emocionalne refleskije ali toga nema pa se-kontradiktorno vraća kod bivšeg s kojim je prekinula kako se implicira ni manje ni više nego iz razloga što druga strana nije ispunila ono što ona treba. Zato su te situacije zanimljive s psihološke pozicije gledano. Kao u slučaju dvije prijateljice na kavi Prošli smo već kroz priču u par postova izravno i neizravno-ona druga koju sam modalno nazvao frivolna je u vezi-ispostavlja se sa tipom koji je susjed ove tradicionalne a koji ima ženu-frivolnu se ne tiče niti ju zanima njegov privatan život i odnos njoj je samo do neobavezne neozbiljne veze više kao avantura. U čemu treba tražiti korijen što je ovaj produžio dalje? U tome da nešto u samom braku nije kako treba biti kad stvari pređu u nekakvu rutinu druga strana potraži nešto novo izvan toga a to nije problem treće strane ona već klišejziranja baljezganja kako je treća strana "rasturila" brak su ništa više niti manje klišejzirana sranja. Iz 2 pozicije mi je ovaj film iz 2010 spojiv sa nekim aspektima radio-drame iz 2022 je ta situacija koju prolazi ova frivolna-iz veze s oženjenim vidi a i po prijateljici do kuda dovodi brak-do točke na kojoj prođe ljubav zanesenost i onda stvar otiđe u naviku i monotoniju. Doduše u filmu u slučaju Mikija bi to povezao s tim konceptom u slučaju njegovog brata je sve kristalno jasno-alkoholizam i nasliništvo iako i on traži na drugim mjestima malo akcije za razliku od brata bezuspješno. Pored priča o ljubavnim vezama seksu zapravo je u kompletnoj fabuli ta psihološka istanca i dramatika oko svakog ukljčenog kao oblik autoantagonizma.
Šapat večeri
star-rose-bloger.blog.hr
Ljubav šapuće u mraku,
nježno, tiho, bez zahtjeva.
Ostaje između dahova,
u pogledu koji ne pita ništa.
Samo osjeća,
i u tome je sav svijet.
Tamo gdje pogled ostaje,
a zvijezde jače sjaje.
Osmijeh, melodija, trag u večeri,
koji ni u snu ne staje…
To je ta čar:
ljubav ostaje —
unikatan, vječan dar.
Artsy „ST-ćanistika“ 2: otišli smo na Noć muzeja i naišli na – MRTVO DIJETE!!!
splicanistika.blog.hr
...što ne znači da se nismo dobro zabavili. Upravo suprotno. Jer smo žedni kulture. A to što nas se dojmilo u Noći muzeja želimo prenijeti čitateljima u formi redakcijskog priopćenja da potvrdimo (slično kao i prethodnim izdanjem Artsy „ST-ćanistike“) renome ovog bloga i po tko zna koji put demantiramo sve Gerine pokušaje prikazivanja nas iz redakcije kao hrpe nedokazane, nesofisticirane i svadljive stoke. Za slučaj da ste zaboravili, Gero je na odmoru od „ST-ćanistike“ i redakcije do idućeg Božićnog broja i sasvim slučajno smo ga u Noći muzeja sreli u Arheološkom muzeju kako tupo zuri u jedan sarkofag iz Salone. I ignorirali ga. Geru, naravno. Ne sarkofag. Jer sarkofag je bio bogato ukrašen frizom koji je prikazivao Mojsija kako vodi izraelce iz Egipta kroz Crveno more, a Ramzes ih sa svojom vojskom prati u stopu. Osim toga, dosta ljudi se okupilo baš na tom mjestu jer tu bio i kustos koji je tumačio što trebamo vidjeti za to što pred sobom gledamo kako bismo izašli bogatiji za neka saznanja o lokalnoj kulturnoj baštini. Prema riječima kustosa, gužva na frizu je tipična manifestacija straha od praznog prostora (tzv. horror vacui) zbog čega su svi umjetnički prikazi iz ranokršćanskog razdoblja bili nabijeni detaljima do pucanja, bilo ornamentima, likovima ili narativom koji uključuje jedno i drugo. Ljudi su shvaćali svijet kao mjesto potpuno ispunjeno božanskim smislom i svaka površina je morala biti potvrda toga. Zato i taj friz na sarkofagu s pretrpanom scenom, zato zidovi katakombi zgusnuti simbolima, zato prikazi koji govore stalno i u višeglasju jer praznina je opasna. Horror vacui kao izraz nepovjerenja u prazno. Da, da... U nestabilnim vremenima (a kasna antika s ranim kršćanstvom to svakako jest) svijet puca po šavovima pa barem nešto od starog svijeta mora biti zakrpano. I onda se taj isti impuls ponavlja kroz povijest u različitim oblicima. Srednjovjekovni rukopisi guše tekst ornamentima, u baroku nijednog mjesta da se oko odmori, viktorijanski interijeri u kojima je prostor zatrpan predmetima kao da će se kuća raspasti ako ostane previše zraka. I bez obzira je li izvor tog straha od praznine teološki, psihološki ili egzistencijalni, lijepo je kad se prepozna da je nešto od te ranokršćanske tradicije preživjelo i živi u suvremenom Splitu – kvartovi poput Visoke, Kile, Žnjana, Pazdigrada također se mogu shvatiti kao horror vacui. Doduše urbanistički i katastarski horror vacui, ali opet... Majstori su evoluirali u investitore, metafizika u kvadrate, estetika u beton, ideje u dijagnoze... Uglavnom, malo smo se makli iz dvora i otišli unutra razgledati stare spise među kojima je bilo i bogato opremljeno tiskano izdanje „Ljetopisa popa Dukljanina“ iz iljadu-šesto-i-neke, a onda nam je sve to nekako dopizdilo pa smo se zaputili do Galerije umjetnina. U biti, falilo nam je prostora...
Postoje slike koje prikazuju tragediju i postoje slike koje prikazuju ono što ide uz i dolazi iza tragedije, a nema nikakve veze s katarzom ili ičim uzvišenim. Što znači da ako vam je jasno da razlika između to dvoje nije formalna, nego egistencijalna, onda vas „Mrtvo dijete“, slika hrvatskog slikara Miljenka Stančića iz 1954. godine, mora ukopati na mjestu. I nebitne su vješto složene daščice Kažimira Hraste za potpalu gradela, karikature Slavana Vidovića (sina Emanuela Vidovića), sporedni su i Jordan i Gliha, ma sporedno je sve izloženo na tom katu i ispod njega. Skoro kao i mrtvo dijete u kolijevci. Ali lice roditelja koje je bez crta lica i gleda ravno pred sebe, lice živog djeteta također bez crta lica koje gleda prema roditelju ne zato što traži odgovor, nego zato što ni ne zna pitanje, prostorija oko njih koja je skoro pa bezlična uz malu refleksiju vanjskog prostora u ogledalu na stolu koji je, pogađate, također bezličan jer siluete krovova i sivo nebo mogu postojati bilo gdje – sve to legne svojom težinom i drži. Dakle, ništa na slici ne govori da život ide dalje u utješnom smislu, nego u krajnje ravnodušnom, da kosi jednako kao i smrt. Možda je Stančić to naslikao ili je možda tako slikao zato što je sjebano biti pubertetlija usred Drugog svjetskog rata. Pa kad rat i poraće doživiš u formativnim godinama kad bi se trebalo učiti kako je svijet “stabilan“ (a svijet to očito u tom razdoblju nije bio), onda valjda ostane neko generacijsko iskustvo da sve može biti ispražnjeno od smisla. Ali da se ne zaustavlja, da funkcionira nekako unatoč nemanju smisla...
S obzirom da je simetrija osvrta užasno važna, na ovom mjestu moramo integrirati horror vacui iz Arheološkog muzeja i ukopanost pred „Mrtvim djetetom“. Dakle, ako je ranokršćanski horror vacui bio reakcija na raspad starog poretka bez jasnih obrisa novog, i ako je praznina bila antiteza božanskom smislu koji je prožimao sve, onda ranokršćanski horror vacui nije bijeg od kaosa, nego od praznine smisla – površine su se morale puniti kako bi se održavala iluzija reda o svijetu koji je red izgubio. I zato iako se na prvu čini da „Mrtvo dijete“ stoji na suprotnom polu jer „Mrtvo dijete“ je prazan prostor koji se nema čime ispuniti, rupa koju se nema čime zakrpati, u „Mrtvom djetetu“ je u neku ruku oslikan sličan svijet u kojem su živjeli i rani kršćani – svijet bez stabilnih obilježja, svijet u kojem stari odgovori više nisu značili ništa, a novi još nisu postojali. S tom razlikom što se smisao nije mogao tražiti u Bogu jer Boga smo – ubili. Ono kako Curzio Malaparte opisuje ratnu Europu u „Kaputt-u“ kad piše o smrznutim konjima zarobljenima u finskim jezerima, s glavama iznad leda. Ili o djeci, koje ne prikazuje kao žrtve u patetičnom smislu, nego kao figure koje mirno prihvaćaju nenormalno i ne vrište, ne opiru se. Nije, dakle, u pitanju nasilje u eksploziji, nego nasilje u rutini sa švedskim stolom od pojedinačnih tragedija i bizarnih situacija koje se redaju jedna za drugom u svijetu koji je od smisla odustao. I kad nam je dopizdilo snatriti o egzistencijalnom angstu, prošetali smo do Fotokluba u kojem smo naletili na Geru kako bulji u nešto što je izgledalo kao fotografija Lučke kapetanije u magli. Osim Gere u Fotoklubu nije bilo nikoga pa nas je spopao gastralni horror vacui. I zato smo se povukli do najbližeg kafića ispuniti prazan prostor u želucu pivicom da zaključimo Noć muzeja...
Ako su informacije točne, „Mrtvo dijete“ je u vlasništvu Galerije umjetnina Split iako se većina djela Miljenka Stančića nalazi u Muzeju grada Varaždina. I ako je procjena ChatGPT-a točna, cijena bi se mogla kretati u rasponu od 15 do 40 iljada eura. Kako mislimo da nema razloga da ova slika ne ukrašava prostorije redakcije „ST-ćanistike“, otvaramo račun za donacije. Nadamo da će vjerno i drago čitateljstvo ovog bloga podržati našu žeđ za kulturom jer mi venemo za lijepim, ali smo lijeni da maknemo prstom. I zato, ne budite bešćutni, budite humani i donirajte za – mrtvo dijete!
Novac kao alat a ne izvor stresa
liviodinspiracija.blog.hr
Kontrola nad osobnim financijama postala je moj svakodnevni ritual.
Svaki dan u excel tablicu unosim iznos svih svojih troškova.
Troškove dijelim po jasno definiranim kategorijama: prehrana, gorivo, režije, mobitel i internet.
Tu su i izdaci za zdravlje te ulaganje u budućnost, poput dopunskog zdravstvenog osiguranja i III. mirovinskog stupa.
Posebno pratim i izdatke za kavu, zabavu kao i sve ostale troškove.
Kada se navika stekne, unos podataka traje kratko, a donosi veliku jasnoću.
Sve je vidljivo i mjerljivo.
Početkom svakog mjeseca radim konačni obračun.
Na taj način novac mi je prestao biti izvor i najmanjeg stresa.
Postao je alat kojim ja upravljam.
Novac je tu da nam služi, a ne da nas opterećuje.
prijateljstvo u safe mode
potok42.blog.hr
kada dobiješ čestitku
za rođendan, kratku, suhu,
bez kalorija,
viberom,
kada se prijateljstvo učita
bez dodatnih plug-inova
(kako si stvarno?
puno zdravlja),
kada rade samo
osnovni driveri emocija,
kada server prijateljstva
izvršava naloge,
ali u safe mode,
s ograničenjem prisutnosti,
tada se poslužiš
ironijom
kao utjehom.
tuđa mlakost
ti je sumorno-smiješno
dovoljna
da prizvano
preispitaš
vlastitu toplinu.
Marčenegla - darovnica i sakralna baština
viatrix.blog.hr
Marčenegla je naselje u sastavu Grada Buzeta te je prema popisu stanovništva iz 2021. godine imala 94 stanovnika. Do Marčenegle je najlakše doći cestom L5066 iz pravca naselja Vrh, koje smo posjetili na izletu Vrh – kaštel bez vidljivih tragova. Naselje se prvi put spominje pod imenom Marceniga u darovnici kneza Ulrika II. (nakon 1064. – 13. svibnja 1112.) akvilejskom patrijarhu iz 1102. godine. Tijekom 13. i 14. stoljeća Marčenegla je postupno prešla pod vlast Pazinske grofovije, a 1435. godine došla je u posjed Mletačke Republike. Stradala je 1615. godine za vrijeme Uskočkog rata (1615. – 1618.).
Priča se nastavlja... Kliknite!
*Baškirci
moody.blog.hr
Prošle godine u jednom gradu u Baškirskoj Republici otkriven je ratni spomenik za Baškirce koji su poginuli u ratu u Ukrajini.
Samo šest mjeseci kasnije, popis imena već je gotovo udvostručen, s gotovo 48 puta više poginulih u ratu nego u Afganistanu i Čečeniji zajedno.
Naime u rujnu 2025. grad Birsk (s 44.611 stanovnika) otkrio je spomenik "braniteljima Domovine", u spomen na žrtve ratova u Afganistanu (3 Baškirca), Čečeniji (4 Baškirca) i Ukrajini (188 Baškiraca u to vrijeme).
Spomeniku se sada dodaju dodatne stele za još 140 žrtava, čime se ukupan broj njihovih poginulih u Ukrajini povećava na 328 Baškiraca ljudi. Nekadašnji Baškortostan je pretrpio nesrazmjerno velike žrtve u ratu u Ukrajini, s najvećim gubicima od bilo koje republike ili regije.
Podaci koje je Zona media prikupila u studenom 2025. pokazuju kako je Baškortostan pretrpio najmanje 7.643 poginulih u Ukrajini, daleko više od Moskve, unatoč tome što glavni grad ima tri puta veću populaciju.
Ovo pokazuje koliko je teret rata neravnomjerno raspoređen po Rusiji.
Relativno veći broj ljudi novačen je iz siromašnijih regija poput Baškortostana nego iz bogatih regija poput Moskve ili Sankt Peterburga.
A Kremlj nije nikada krio kako želi smanjiti broj pripadnika trenutno pokorenih naroda.
Rijetko što im polazi za rukom posljednjih godina, ali ovdje bilježe "povijesni rast".
Kako bi smanjili priliv zahtjeva za isplatom ugovorene sume obiteljima poginulih vojnika Kremlj briše iz procedure sve one koji su nestali (i nisu još pronađeni). čime broj istih s 2.500 mjesečno pada na oko300-400.
MobilizationNews
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr