Sve kategorije po listama
19
čet
12/24
Vrle nove injekcije
nachtfresser.blog.hr
"Kad pojedinac osjeća zajednica posrće..."
Aldous Huxley
Zanimljivo da su ovih dana, ne snalazim se dobro u vremenu, stalno u nekim obavezama, blogerica Annabonni i prijatelj kojeg sam spominjao u zadnjem postu, skoro istovremeno citirali Fromma, on na svom FB profilu. Fromma osjetljivije duše sve više ponovo čitaju, aktualan je kao u trenucima kad su njegovi tekstovi nastali. Nije daleko u umijeću prorokovanja budućih sad već sadašnjih društvenih nevolja ni Aldous Huxley, kojeg sam pak nanovo iščitavao drugim povodom, ali suština je ista, a nepogrešivo se osjeti promatrajući užurbanost ljudi u predblagdanskom vremenu.
Meni su pak nabili KBC termine u zadnja dva dana. UZ termin zakazan prije pola godine prolongiran je za ravno sat vremena na licu mjesta, dovoženi su hitni slučajevi u ležećem položaju. Jučer sam kod retinologa na pregled još ranije zakazanom od ovog za UZ, došao u 7.30, pola sata prije termina i početka radnog vremena, bilo je već ljudi, ali odmah sam primljen i pregled je počeo, u 8 i 5 sam već bio gotov te žurio na zadnju injekciju te vrste, savjesni djelatnici su nevjerojatni i spašavaju sustav. Već sam nakon kratkog razgovora, poslije nezadovoljavajućeg rezultata pregleda, potpisao mladom specijalistu suglasnost za ulazak u program eksperimentalnog liječenja s injekcijama nove generacije, poslije sam guglao, u SAD su s tim krenuli 2022, meni je tretman predložen samo za ovo zdravije oko, za drugo se očito ne isplati trošiti društveni novac, beroši žive u komunizmu, njima svakome sve prema potrebama, nama demokracija, sloboda i kapitalizam.
Većini pacijenata u bolnici se ne žuri, mladi standardno bulje u mobitele, nađe se neki veseljak srednjih godina koji glasno galami da ga je poslao uvaženi primarijus taj i taj, takve iskusne sestre rutinski šalju u drugu zgradu, iz koje će ih vjerojatno opet dobrano živčane vratiti ovdje i život ide dalje kao da se ništa bitno ne događa, tako se tu očito i umire. Ja sam primijetio da je i bor na hodniku ukusno kićen, fotkao sam ga i stavio na novi, konačno uspješno otvoreni FB račun s identičnim podacima kao na hakirsanom prvom, Annabonni koja obično ne čita samo naslov foto albuma, u kojem se bolnica ne spominje, je komentirala da je sterilno kao u bolnici, znači uspjela fotka :D.
PAUZA ( lukavost )
donabellina.blog.hr
Hoće li svi koji misle da su lukavi,
jednog dana shvatiti da smo
šutjeli iz pristojnosti??"
( autor citata M.S ) )
Pristojno je prešutjeti : mudri progutaju svoju misao i puste lukave dok govore svoju, dok dokazuju nešto čak i nedokazivo i
dozvoljavaju sebi da budu neuki ne bi li ovi shvatili, da previše riječi izgovorenih nije dar pameti nego nadmetanja u predstavi jednog
lika.
Vrijeme Adventa i Božića
filiparumenovic.blog.hr
Božić je najradosniji kršćanski blagdan, no čini se da sve više gubi svoje izvorno značenje. U današnje vrijeme često ga svodimo na trošenje novca, darivanje i ukrašavanje domova, zaboravljajući ono najvažnije – slavljenje rođenja Isusa Krista. Blještavilo lampica, gomile darova i prekomjerna potrošnja odvlače nas od pravih vrijednosti koje Božić nosi. U užurbanosti i sjaju, Isus, koji je središte ovog blagdana, bude zanemaren, i njegova prisutnost u našim mislima i srcima ostane u drugom planu.
Advent bi trebao biti posebno vrijeme – vrijeme tišine, pripreme i duhovne obnove. No umjesto toga, mnogi ga provode u užurbanosti, jureći za savršenim poklonima, birajući najljepše ukrase i planirajući savršene večere. U tom blagdanskom šušuru često zaboravljamo stati, udahnuti i prisjetiti se pravog smisla svega. Ljudi kite božićna drvca raskošnim ukrasima, a domove ispunjavaju blještavilom, dok jaslice, simbol Isusova rođenja, ostaju zaboravljene ili pak sporedne. Ipak, upravo bi one trebale biti središte našeg ukrašavanja – podsjetnik na jednostavnost i poniznost Betlehema, na one skromne jasle u kojima je započela priča koja je zauvijek promijenila svijet.
Božić nije blagdan vanjskog sjaja, nego unutarnjeg mira, zajedništva i ljubavi. On je prilika da zastanemo, odmaknemo se od svakodnevice i vratimo osnovnim stvarima – vjeri, obitelji i ljubavi prema bližnjima. Darovi su lijepi, ali prava radost Božića krije se u vremenu provedenom s obitelji, u zajedničkoj molitvi, razgovoru i dijeljenju trenutaka ispunjenih ljubavlju i toplinom. Prisjetimo se pastira i mudraca koji su došli k Isusu s jednostavnim darovima – vjerom, poštovanjem i poniznošću. Ti darovi, koliko god skromni, bili su ispunjeni istinskim značenjem i ljubavlju.
Djeci treba prenijeti pravi smisao Božića. U svijetu, koji im često poručuje da je Božić vrijeme raskošnih darova, trebali bismo ih učiti da je to prije svega vrijeme ljubavi, zahvalnosti i pomaganja drugima. Djeca kroz naše postupke uče o tome što je doista važno. Paljenje svijeća na adventskom vijencu, zajedničko postavljanje jaslica, odlazak na ponoćku, paljenje badnjaka ili pomaganje potrebitima – sve su to male, ali važne geste koje djecu uče pravim vrijednostima. Te tradicije mogu postati dragocjeni dio njihovog života i nešto što će nositi sa sobom dok odrastaju.
Umjesto da Božić doživljavamo kao sezonu kupovine, trebali bismo ga promatrati kao poziv na obnovu duha. U tišini jaslica možemo pronaći mir, smisao i zahvalnost. Okrenimo se bližnjima, unesimo toplinu u svoje domove i zajednice. Božić nije u darovima ispod bora, nego u ljubavi koju nosimo u srcima. To je blagdan koji nas podsjeća da je svjetlo koje je započelo u Betlehemu još uvijek prisutno – samo ga trebamo pronaći i pustiti da nas vodi.
Stoga, ovog Božića zastanimo i prisjetimo se što zaista slavimo. Pokušajmo se udaljiti od vanjskog sjaja i potražiti unutarnji mir. U tišini jaslica pronađimo ono što nas ispunjava, ono što nam daje snagu i vjeru. Neka to bude blagdan ljubavi, zajedništva i iskrene radosti – onako kako je oduvijek bio zamišljen.
DOĐI ZA BOŽIĆ
sewen.blog.hr
Dođi za Božić kod mene doma,
Savakako nam je dan koma.
Imam sarmu u ledu, poslala stara...
U ovo vrime nikad nemam para!
Crveno vino mi nije na popisu, al ovo liči,
Znam da sam zabrlja, slobodno na mene viči.
Samo sam usamljen i ponižen, al praktičan.
Večeras sam komedijant, al dramatičan...
Nemam puno, al iskrenost me krasi.
Mislim da si prava osoba da ovu večer spasi!
Dođi za Božić kod mene u ladan stan
Ako nemaš neki drugi bolji plan...
Senzualno pamćenje...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Sunce zalazi, šumovita brda tonu u smaragdni san, zamiru zvuci daleke muzike,
a riječni val, šušteći kao svila kake kneginje, niže oko vesla ritmove neke slatke i biserne pjesmice.
A.G.Matoš
Senzualnost su trenuci slavlja svih pet osjetila.
Slušam tišinu, romor srca, jezik duše,
nestajanje u zanosu htijenja.
Nečujni romor svemira oslobađa nemire,
uzburkava senzualnost, probija se
kroz tkivo osjećaja, dotiće srž bitka, kovitla želje,
oplemenjuje bdijenje među uzdasima i izdasima.
Zagrljaj izranja iz žudnje, osjetih nestajanje
slutnje u jecaju strasti i pokretima ruku.
Okusih dodir, vidjeh na dlanovima odu sudbini,
Probudih se u stvarnosti, u zamotuljku sreće,
u toplini tvojih dlanova.
Nepokretna, iza spuštenih trepavica, oćutih istinu.
Pore su udisale mirišljavu bliskost, blagi nemiir
se širilo tijelom. Koža pamti dodire, slijeva ih
u gnjezdo sjećanja, ucrtava neizbirisive ikone
na zidovima nutarnjeg svetišta.
Dijana Jelčić
Kako sam postao vaxer ;)
betel.blog.hr
Tako je, postao sam vaxer! Ali ne oni "izgubljeni u svemiru", koji to budu iz principa, koji su se cijepili kad se nije trebalo cijepiti, koji su se zabunili al im princip ne da nazad, pa sad guraju dokle mogu.
Postao sam vaxer jer su Rusi izumili cjepivo protiv raka i tumora (nije da mi treba, fala bogu, al eto), i koji nemaju razloga lagati jer ga svom narodu dijele besplatno.
Pokušavaju i Britanci preko neke njemačke biotehnološke tvrtke za razvoj personaliziranih tretmana raka, uspiju li vrag će ga znati čiji će to izum biti.
Pa valjda od onih koji su ga platili, jer novac je odavno izbrisao svaki nacionalni ponos, poput onog hrvatskog koja se dići da je među samo sedam zemalja koja su izumile antibiotik.
Pokušavaju i Amerikanci, ali oni i dalje guraju svoju varijantu mNRA cjepiva, ovaj put za tumor mozga, bog zna da im treba (ali kad ga izume, koštat će milijun dolara he.he).
Cjepivo neće biti preventivne naravi, tako da uzbuđeni i zaluđeni vaxeri ne moraju tražiti jeftine avionske karte za Moskvu via Istanbul, niti rodbinu, prijatelje ili kakvu vezu u majci Rusiji, lijek će biti baš to, lijek za već oboljele, koji ima potencijal zaustaviti rast tumora i spriječiti širenje raka.
Živi bili pa vidjeli.
Slava
stella.blog.hr
Svaka obitelj u Srbiji slavi svoju krsnu slavu, po kojoj
je lako pratiti porodične tragove kroz povijest. Moja slava
je Sveti Nikola.
To je dan za okupljanje obitelji i prijatelja. Način
slavljenja se razlikuje od grada do grada, ali ono što se
kod svih nalazi su obilježja slave:
slavska ikona
svijeća, slavski kolač, žito i vino.
Za slavu je i to dovoljno, u godinama kad se u obitelji
desilo nešto tužno. A kad je relativno u redu, obilježjima
slave pridružuje se i posluženje za goste i domaće.
Slava Sveti Nikola pada u vrijeme božićnog posta pa
je uvijek posna. Svatko sprema što zna i umije. Sitni kolači
su obavezni dio.
Piškiti-kakiti hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Vratio se Mujo iz Njemačke u BiH i
hoće pokrenuti biznis, ali već je sve tu, cvjećare,
ćevapdžinice, burekdžinice i sl.
Razmišlja on i smisli.
Otvori Javni tolet sa uslugom brisanja zadnjice metodom akupunkture.
Naišao Haso i gleda u čudu.
- "Šta je to metoda akupunkture?"
Kaže Mujo:
- "Ništa ti ne brini. Uđi i sve ti piše, na tebi je samo da pratiš upute."
Ušao Haso i sad stoji papir sa uputama
1. Skini gaće - Haso učini tako.
2. Sjedi na školjku - Haso učini tako.
3. Obavi nuždu - Haso učini tako.
4. Sad obriši zadnjicu prstom i brzo turi prst kroz
rupu u zidu - Haso učini tako.
Kad ono s druge strane ga netko ubode iglom,
a on refleksno pocucla i posiše prst.
Pita Haso Muju:
- "Mujo, koji je insekt veći, pčela ili osa?"
Mujo kaže:
- "Ne znam."
Onda Haso pita Muju:
- "Čije je govno veće, od slona ili mrava?"
Mujo sav sretan kaže:
- "Pa od slona."
- "Vidiš Mujo, ja i ti možemo samo da razgovaramo o govnima."
Šetaju se Haso i Mujo putem kad Mujo ugleda nešto smeđe na putu.
Odluče kušati malo, pa kaže:
- "Ne znam što je ovo probaj ti Haso!"
Haso uzme malo više i kaže:
- "To je govno, dobro je što nismo stali u njega"
Šetaju Mujo i Haso po selu i naiđu na govno. Mujo će Hasi:
- Haso, bil ti pojeo ovo govno za 1000 eura?
Misli Haso:
- Jeste gadno, ali malo se potrpim i poslije mi ostane 1000 eura u džepu.
Pristajem!
Pojede Haso govno, uzme 1000 eura od Muje i nastave hodati.
Opet Haso misli:
- Za 1000 eura i nije bilo tako gadno, samo je problem da će
Mujo razglasiti po cijelom selu da sam pojeo govno i
svi će me zezati do kraja života.
Misli i Mujo:
- E jesam glup! Ovaj se malo potrpio dok je pojeo govno i
sada ima mojih 1000 eura. Hodajući tako naiđu na drugo govno i Haso će:
- Mujo, a bil ti pojeo ovo govno za 1000 euro?
- Bih!
I tako Mujo pojede govno i Haso mu dadne 1000 eura.
Nastave hodati, kad će Haso:
- E moj Mujo što smo blesavi: obojca smo pojeli po govno,
a niko ništa nije zaradio.
- Nema veze Haso, važno je da se pare okreću!
Mujo i Haso sjede u kazalištu. Negdje usred predstave
Muju potjera na Wc, pa pita Hasu:
Jel'ba, znaš li ti gdje je ovdje zahod?
Znam. Izađeš tu van, pa lijevo, pa kroz hodnik, pa desno i tu ti je.
Izađe Mujo i traži li traži... Tada on ugleda nekakav ćup i u
njega se iskenja. Vraća se on, olakšan i pita jarana:
Što se desilo u međuvremenu?
Onaj onog ubio, ova se preudala i ti se posr' u onaj ćup...
Sjedi Mujo na WC šolji, sere i napreže se:
UUUUU, MMMMMM, UFFFFF!
Kad odjednom nestane struje i Mujo počne da se dere:
AAAAA! Upomoć! AAAAAA!!
Fata se uplaši pa dođe u WC sa svijećom i pita:
Mujo, srećo, šta ti je, što se dereš?
Na to će Mujo:
Uff dobro je, a ja mislio ispale mi oči.
Kladio se Mujo sa Suljom da čovjek kome je farbao stan u
stanu ima zlatnu WC školjku.
Suljo:-Daj ba jarane okle zlatna školjka u WC-u?
Mujo:-Svega mi, ajmo otić kod čovjeka pa ćeš vidit.
Odu ti oni u Zagreb da se Suljo uvjeri.
Dolaze pred kuću, pozvone na vrata. Vrata se otvore, kad
Gabi Novak na vratima.
Mujo:-Dobar dan gospođo. Ja sam Mujo, a ovo je moj jaran Suljo.
Prije par dana sam vam farbo kuću i ako je moguće samo
da ovom Sulji levatu pokažem da vi imate zlatnu školjku u WC-u.
Kad će ti Gabi Novak:- ARSENEEEEEEEEEEEEE,
EVO TI GA ONAJ STO TI SE POSRO U SAKSOFON!
35 godina postojanja Male scene
luki2.blog.hr
Mala scena slavila je večeras 35 godina rada, a dok Vitomira Lončar pozdravlja i zahvaljuje gostima, za to vrijeme Buga Marija Šimić je rodila sina Maja Izidora, a Ivica Šimić je još uvijek u Kini!
Sjećam se na početku fakulteta rado sam posjećivala Malu scenu, jer je bila drugačija, življa i novija nego sva ostala kazališta. Upoznala sam tako bračni par Vitomiru Lončar i Ivicu Šimića, a Buga je često bivala tamo, često radeći na garderobi....Sada je Buga Marija Šimić Milošev umjetnička direktorica i vlasnica Male scene.....Banditić svoga vremena, prije devet, deset godina nije htio pomoći ovo privatno kazalište, a time je izazvao odlazak Vitomire i Ivice u Kinu. Bilo je puno prepiski, puno uvjeravanja jedne i druge strane da je u pravu....Ivica je krenuo prvi, dobivši angažman u Kini - a Vitomira je krenula za njim - "jer je glupo ostati u Hrvatskoj, a da mi je on u Kini"....
Buga je krenula najprije u glazbene vode i završila fakultet van Hrvatske, a kasnije se "odmetnula" u kazališne vode i glumu....
Eto, igrom slučaja pišem opet o obitelji, kao što je to bio slučaj u prošlom postu....
Divna proslava, došli su svi koji su ili radili u Maloj sceni ili pisali o njoj, ili im je značila u odrastanju i gledali su predstave na Maloj sceni....
Malo fotografija:
Vitomira i ja....
Moja fotka iz nove predstave Male scene "Šuć Muć priča" (ili ti Začarana šuma).
A nakon predstave, slavlje!!!
18
sri
12/24
Hobby Horsing po Dubaiju
ffp2.blog.hr
Najprije sam mislila da je ovo zajebancija, kad ono stvarno postoje debili koji okolo skakuću na motki s konjskom glavom.
Vrijeme je za totalni reset, ljudi stvarno od obijesti i sveopće zaglupljenosti ne znaju više šta bi sa sobom.
Možda još ipak ima još nade za nas ako je suditi po komentarima ispod članka.
Jedan tako kao novi sport predlaže skakanje u bazen bez vode, čime bi se svakako smanjilo ispuštanje CO2 u zrak. Što više takmičara to manje CO2.
Drugi predlaže igranje šaha bez figura, čime će se spasiti šume od pretjerane eksploatacije drva.
I taman kad pomisliš kako nije sve tako sivo (jer Mile Kekin ima sa kim otić na pivo, pardon kavu) naletiš na članak o debilima koji satima čekaju ispred nekog supermarketa da stigne Dubai čokolada.
Ne znam da li ste probali taj najnoviji pomodni hip, koji je od pistacija napravio skoro pa zlato ali meni osobno nije ništa posebno.
Ištvan je to donio doma za probati kad već sjedi na izvoru na kojem glupe ovce čekaju da ih prevedu žedne preko vode, pa smo probali i to puno prije ovih koji stoje u redu.
Njemu je super, meni ništa posebno, ostajem na Lindt čokoladi sa slanom karamelom.
Sad kad vidim slike te čokoladetine onako prerezane i slikane izbliza, punjenje mi sliči na kravlju balegu ili mačju izbljuvotinu nakon što se nažderala mačje trave i wiskasa i automatski mi se od tog sranja diže želudac.
Zanima me kakvo li će novo govno izmisliti kao slijedeći apsolutni must have.
Čokoladu sa kebabom?
Bijelu čokoladu sa čevapčićima i ajvarom?
Španjolsku verziju gumenih medvjedića sa paellom?
Bronhi za dodatkom mačje dlake uz moto za alergičare: Lakše se kiše!
Najgore od svega je da će se uvijek naći dovoljno budala koje to nešto moraju probati samo zato jer to rade svi Turci, pa i mali Mujo.
Važnije od bilo kakvih trendova trenutno mi je da je bajpas u nogi na mjestu i da se još nije ohladila kao pacijentima u već spomenutoj doktorskoj seriji koju trenutno pratim.
No zato me je jutros nešto zapeklo na nozi i već sam prošla sve crne scenarije iz serije da bi na kraju skontala da imam malu ogrebotinu na koljenu i nije čudo da me zapeče kod tuširanja.
Dobro da ovih dana stiže nova sezona Virgin Rivera i da ne zaboravimo - sveki sa božićnom epizodama serija Rote Rosen i Sturm der Liebe, pa ću prestati gledati sve te infekcije, zaplete crijeva i postoperativne komplikacije jer bi u suprotnom mogla postati Jeremija iz Alan Forda.
Što kad bolje razmislim već i jesam 
PAUZA ( neuspjeh )
donabellina.blog.hr
Život nije otporan na veliku temperaturu.
Zbog toga sam došao do zaključka da najuznemireniji ljudi, sa unutrašnjim dinamizmom dovedeni do paroksizma, koji ne mogu prihvatiti uobičajenu temperaturu, moraju propasti.
To je aspekt životnog demonizma, ali i aspekt njegovog nedostatka, on objašnjava zašto je život privilegija mediokriteta.
Samo mediokriteti žive na normalnoj temperaturi života, ostali se troše na temperaturama koje život ne podnosi, gdje ne mogu da dišu, osim ako se nalaze jednom nogom s one strane života.
Ne mogu donijeti ništa na ovaj svijet, jer imam samo jednu stvarnost : stvarnost agonije...
E. Cioran =3>
Što je grižnja savjesti? To je želja da sebe okrivimo, užitak samoproždiranja, želja da se vidimo i osjećamo mračniji od prirode..
Najmračnije snage bloghaera
supatnikll.blog.hr
eto
opet smo svjedoci onoga što vaš omiljeni bloger stalno ponavlja
naši dragi ljevičari, po starom dobrom običaju Hrvatsku opet tužakaju Europi, jer eto nemaju kome drugome, davna je to navada, koju naši ljevičari, idioti i najdraža nacionalna manjina prakticiraju od dana uspostave neovisne Hrvatske
odvratna pederčina, koja se lažno predstavlja kao hommoseksualac na privremenom radu u EU parlamentu, jedva je dočekao da tužaka Hrvatsku, jer eto neko iznosi gnjusne laži da je njegova stranačka kolegica kupila zemljište za gradnju vile s bazenom za devet ojra metar kvadratni
da kojekakve pederčine koje iz kojekakvih razloga ne mogu prihvatiti postojanje Hrvatske, nisu godinama denuncirale i tužakale našu domovinu i mi bi kao i Slovenci pristupili EU 2004. a ne devet godina kasnije
devet godina kao devet eura kvadrat
Fantastična je ta netrpeljivost i potreba da naškode Hrvatskoj od strane birača Zorana Milanovića, taj mazohistički poriv da naprave problem zemlji u kojoj i sami žive.
Teško je to shvatiti, ako se ne uzme u obzir činjenica da će trebati valjda nekoliko generacija proći, da nestane taj netrpeljivi totalitarni gen, generacija odgajanih po principu da je sve hrvatsko loše, osim naravno ako je devet ojra kvadrat.
Neki vrhunski intelektualac će vam za tili čas objasniti kako pederčine to rade iz čiste nepatvorene ljubavi, i da su desničari i katolibani koji nikada ne bi tužakali vlastitu domovinu, u stvari oni koji je mrze.
Ima tu nešto kad se samo sjetim kako su je voljeli Ratko Mladić, Veselin Šljivančanin, i Goran Hadžić osnivač stranke koja je najvjerniji partner našeg premijera, bili su je spremni razoriti i zapalit samo da je se Hrvati ne dokopaju.
Možda bi je i ovi sada najradije zapalili, ali su previše pičkasti pa samo tužakaju.
CINIZAM
tignarius.blog.hr
Neću objašnjavat ovaj pojam, znam da ima veze s pesima....
Fala Bogu ne hodam po shoping centrima...ali ponekad "moraš"..tako vidiš kako se ti korporativni pesi upinju zaraditi što je moguće više....
15 gr. manje čokolade, jedan keks manje u pakiranju, uže role papira, veći promjer istih......, banke imaju "novi proizvod", osiguravajuća društva vas osiguravaju od smrti a IT kompanije vam nude bezplatne razgovore....
I onda gledaš unezvijerenu ekipu koja baulja po tim korporativnim hramovima, još ako se dogodi koncert regionalne metrese preko puta tj Arene..onda je i za pješake problem provući se kroz gomilu a da o autima ne govorim..
Ali, vratimo se cinizmu!!!
Šta potiče ljude koji razpolažu milijardama da se i dalje služe prjevarama kako bi stekli još veći imetak (propadljivi)....
Valjda je jasno tko je Otac prjevare i laži!
Nema naslova
y-complicated.blog.hr
Kako i znate ne patim da ostavim dojam, a bogami ni da mi kolači budu lijepi. :)
Lisnato s čokoladom je do pola nestalo, a do jutra će do kraja. Nije nešto lijepo, ali jelcu to ne smeta baš kao ni meni iako ona pati od toga da ostavi dojam.
Američki kolačići su priča za sebe. Oni su baš ekstra ružnjikavi, dvije ture su se malo jače spekle :D, ali su zato druge dvije najtaman.
Safko si je negdje zaderao uheco. Vjerojatno kad je bježao od kuće na žičanu ogradu.
Dva puta sam mu motala uho gazom i lijepila to izolir trakom, sad sam mu zalijepila dnevni uložak i gotovo ga
omotala izolir trakom da ne može
skinuti "zavoj"!
Imam sliku, ali znam da su ovdje sve same senzibilne duše pa neću objavljivati sliku. Izgleda smiješno omotan trakom. (Ali to ne priječi da popušim prijavu za neadekvatno postupanje sa životinjama). :))
Spava mirno, napokon, dok tipkam post.
Kupila sam si SOS.
Ipak je blagdansko vrijeme, a ja moram hitno na prilagođenu prehranu.
free web hosting images
Kolača ću se odreći za ove blagdane, ali drugog ne mogu. :))
Zato je tu SOS. :)))
Okusom je kao da zvačeš kredu k tome se lijepi za zube.
Kutije ipak nisu ostale prazne, a tek je 18.
To je poanta posta. :))
:D :D
Wonderful
Za ponuditi
kintsukoroi.blog.hr
"Djeca iz nekog razloga izaberu baš nas; odnekud stignu u naše živote, uspinju se i pomognu se s vremena na vrijeme našim dlanovima, ramenima, srcima, onime što im umijemo ponuditi; onda jednoga dana moraju otići dalje, a mi mislimo da smo nešto uspjeli ili nismo. Uspijevamo eventualno tek ispunjavati naše planove o kojima nikoga ništa nismo pitali niti tražili. Tako smo i mi bili prolaznici našim starima; pa jedino ono što smo dobili umijemo onima kojima smo stari i dati. "( Vjetar)
***************
Dala sam.
Ramena. Da se propne i
popne na njih i gleda visoko
Visoko
Iznad i iza mene
Bude što god poželi
Tkogod
Divljak, osvajač, Aleksandar Veliki
Atila, Robespierre, Don Huan
Dlanove poput gaveza stavljala mu
na sve povrede.
Na sve. Svuda. Puno dlanova.
Bez srca se naučila
Jer ga ostavljala
U njemu, s njim
Ko pogonsko gorivo
Ko lampaš u noći
Uljni radijator
Jer
ja sam nosila Majčino.
Ona svoje.
Majke.
Dala sam.
Kost. Izvadila
Rebro
Maternicu s jajnicima
Ko nikome više potrebnu
Narukvicu
života
Dala sam.
Sada ga umjesto mene
Dalje oblikuje život
Teše
Ne dopušta mu da bude
Baš sve što poželi
Baca
Na koljena
Uskoro ga neću moći
Neću
Dići
Vraćam si ramena nazad
Usađujem ih blizu vrata i glave
Za oslonac kad zaškripi
Vrat, rame, glava
Sada mi srce iskače na usta
Ta srca
Kad se preplašim da se nešto dogodilo
Srce, srca, mnoštvo njih
Treba to grijati
Ruke, ruke
Nisam dala što sama nisam dobila
Poniznost
Samopouzdanje
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr