Sve kategorije po listama

U kupovini hehe...

eurosmijeh.blog.hr

"Muškarac u trgovini:
Žena mi da popis šta da kupim. Na njemu piše:
- brašno
Dođem u trgovinu, nekako nađem di stoji to brašno. Kad tamo, oštro,
meko, kuruzno, pšenično...
- zovem trgovkinju. Dođe.
- Trebam brašno.
- A za čega vam treba.
- Za ženu.
- A šta će ona pravit?
- Nemam pojma. Eno je doma, kuva.
- Šta kuva?
- Nemam pojma, nisam pito.
- Onda sami odaberite. OK, hvala. Odabro sam kuruzno.



Na popisu piše i - sirće
Nekako sam našao di stoji ocat. Ali di je sirće?
Zovem trgovkinju. Dođe.
Trebam sirće. Pa evo vam ga, stojite pred njim. Di? Gledam, nema ga nigdje.
Ona pokaže na ocat. Tu vam je. Aaaahaaaa... pa to je isti vrag. Hvala gospođo.
- Gledam, ima bijeli ocat, žućkasti ocat, alkoholizirani ocat, crvenkasti ocat...
- Kupim onaj crvenkasti, podsjeća me na vino, a i
piše vinski. S tim ne mogu pogriješiti.



- Gledam dalje. Piše:
- prašak za pec.
- Odem di stoje praški. Kad ono Faks Helizim, neki strani, neki neizgovorljivi.
Uzmem neki zeleni, piše da je za prirodu dobar il tak nešt. Pere i u vešmašini.
- iduća stavka je neki grincajg
- Koji je to vrag? Muvam se po trgovini ali nemam pojma di je to.
Zovem trgovkinju. Tražim grincajg. Eno ga tamo, pokazuje mi
prema salatama. Hvala. Odem tamo i gledam. Ima svega.
Al nigdje ne piše koji je taj grincajg. Neka biljka je. Uzmem repu i strpam ju
u kolica. Valjda je to grincajg. Zašto to ne napiše na hrvatskom?
Jel tak teško napisat - repa?



- dalje piše - higijenski ulošci. E to znam, odem di su paste za cipele i
odaberem neke strane, piše da su mirisni, antibakterijski ulošci
za veličine cipela 42. Dobro, moja žena nosi 38, ak su joj preveliki,
odrezat ću ih. Malo na peti, malo na prstima, i ko bok,
ko vidi u cipeli da su skraćeni.
- onda piše - jeger. Odem di su vina i uzmem flašu Jegermaistera.
Malo mi čudno, otkad voli pit tu rakijetnu, al, valjda joj treba za kuvat.
Sigurno će to izlit u kaki paprikaš il ćušpajz...



- onda piše - kraćice
- tu sam stao. Ovo je neka greška garant. Il je mislila gaćice ili kvačice?
Šta ću sad? Praktičan kakav jesam, kupio sam i paket gaćica i
paket kvačica, nek joj se nađe. Jedino nisam znao koju veličinu
gaćica nosi pa sam joj uzo one neke XXXL. Ak joj budu prevelike,
imat ću krpe za brisat u garaži. Te stvari si je uvijek kupovala sama,
otkud sad mene šalje po to. Valjda nije imala vremena jer kuva...



- još je napisala i krpice za flekice
- Odem di stoje metle. Tam imaju one Vileda krpe i kante. Gledam,
Viledine krpe su skupe. Šta fleka zna jel krpa od Vilede il neka no name.
Uzmem paket velikih krpa. Jest da je napisala krpice. Prerezat
ću joj ih popola ak joj budu velike. Osim toga, ove će brisat i fleke
(velike) i flekice (male). Ne bude li joj pasalo, drugi put ću kupit
maramice. Valjda će joj bit po volji.
Uglavnom, kupio sam sve što je napisala.



Ne znam koji joj je vrag bio, iduća dva dana sam
spavo i jeo kod mojih staraca.
Valjda je imala one dane u mjesecu, ko će ga znat.
Nisam se usudio pitat šta joj je.
Sad redovno opet ide samnom u šoping. Meni to paše, dok ja gledam
šta ima novoga na odjelu s TV-ima i autodijelovima, ona u međuvremenu
nakupuje svega za kuvat. Sretna ona, a sretan bogami i ja.
Mir u kući je najvažniji. "

Nikto ne zna gdje je ona

radivjetra.blog.hr

Davno jednom otkrio sam, spoznao, da je običnost najveća vrlina, i svi Putevi Božji nužno vode samo do toga božanskog oceana običnosti, u kojem smo svi isti baš zato što smo različiti ili različiti baš zato što smo isti. Nauk kaže da je nužno biti onkraj samorefleksije, dakle nevin. Stvarnost kaže da se to eventualno može dogoditi tek nakon sedam brda zgađenosti nad samim sobom i sedam mora potrošenosti ega i sedam rijeka radovanja tuđim vrlinama i sedam dolina truda poradi samoga truda. Običnost, dakako, nije prosječnost, ali ni izvrsnost. Možda je ona tek tiho, skroz neprimjetno, naravno, kao usputno konačno centriranje s Duhom Svetim, ali to se ne smije izgovarati.

ženski

ehsaznala.blog.hr

grudima ti obgrljujem lopatice
jagodicama lagano slijedim
poznatu struju
pulsira snažno ta muška rijeka
bez milosti bedara
upravljam njome
koža do kože na koži koža
drhtiš žeđaš kliziš nestaješ
ali nema odmazde
ne daždi još taj harač
sve dok najzad ne sklopiš oči
i predaš se mojoj plimi

Znaj....

taango.blog.hr

PRIČA ZA LAKU NOĆ

starrynight2022.blog.hr

PLOČICA

Drvosječa sam. Moje ime nije važno. Koliba u kojoj se rodih i u kojoj ću uskoro morati umrijeti nalazi se na rubu šume. Za šumu kažu da se prostire sve do mora koje okružuje čitavu zemlju i kojim se kreću drvene kuće poput ove moje. Ne znam; nikarda to nisam vidio. Nisam vidio ni drugi kraj šume. Moj stariji brat, dok bijasmo djeca, natjerao me da se zakunem da ćemo nas dvojica posjeći čitavu šumu sve dok ne ostane ni jedno jedino stablo. Brat mi je umro, pa sada tragam i tragat ću i nadalje za nečim drugim. Prema zapadu protječe rječica u kojoj umijem loviti ribu golom rukom. U šumi ima vukova, no vukovi me ne straše, a sjekira me nikada nije iznevjerila. Nisam brojio svoje godine. Znam da ih je mnogo. Oči mi više ne vide. U zaseoku, kamo više ne zalazim jer bih se izgubio, na glasu sam kao tvrdica, no što li je mogao uštedjeti šumski drvosječa?
Vrata svoga doma zatvaram kamenom kako mi snijeg ne bi ulazio. Jedne večeri začuh teške korake, a zatim i lupanje. Otvorih te uđe neki neznanac. Bijaše to visok i star čovjek, ogrnut izlizanim gunjem. Lice mu bijaše prošarano ožiljkom. Godine su mu kanda dale više odlučnosti nego slabosti, ali opazih da teško hoda bez pomoći štapa. Izmijenismo nekoliko riječi kojih se ne sjećam. Napokon reče:
- Nemam kuće ni kućišta i spavam gdje stignem. Obišao sam čitavu Saksoniju.
Te su riječi odgovarale njegovoj starosti. Moj je otac vazda pričao o Saksoniji; sada svijet kaže Engleska.
Imao sam kruha i ribe. Nismo govorili za vrijeme jela. Poče kišiti. Od koža mu rasprostrijeh ležaj na zemljanom podu, gdje je umro moj brat. Kad se spustila noć, zaspasmo.
Razdanjivalo se kad iziđosmo iz kuće. Kiša je bila prestala i zemlja bijaše prekrivena svježim snijegom. Ispade mu štap te mi je naredio da mu ga podignem.
- Zašto da te poslušam? - rekoh mu.
- Zato što sam kralj - odvratio je.
Pomislih da je lud. Pokupih štap i dadoh mu ga.
Progovorio je izmijenivši ton:
- Ja sam kralj Secgensa. Mnogo sam ih puta u teškoj bici doveo do pobjede, ali u presudnom trenutku izgubih kraljevstvo. Ime mi je Isern, a od korjenike sam Odinove.
- Ja ne štujem Odina - odgovorih mu. - Štujem Krista.
Kao da me nije čuo, nastavio je:
- Obilazim staze progonstva, no još uvijek sam kralj jer imam pločicu. Hoćeš li je vidjeti?
Rastvorio je koščatu šaku. U ruci nije ničega bilo. Bijaše prazna. Tek tada primijetih da ju je uvijek držao stisnutu. Pozorno me gledajući, reče:
- Možeš je dodirnuti.
Pomalo sumnjičavo stavih mu vršak prstiju na dlan. Osjetih nešto hladno i ugledah nekakvo svjetlucanje. Ruka se naglo zatvori. Ništa nisam kazao. On nastavi strpljivo, kao da priča s kakvim djetetom:
-To je Odinova pločica. Ima samo lice. Na zemlji ne postoji ništa drugo što bi imalo jednu stranu. Sve dok bude u mojoj ruci bit ću kralj.
- Je li zlatna? - upitah.
- Ne znam. To je Odinova pločica i ima samo lice.
Tada me spopade gramzljivost da se domognem te pločice. Kad bi bila moja, mogao bih je zamijeniti za zlatnu polugu i bio bih kralj.
Onome skitnici, koga i dan-danas mrzim, kazah:
- U kolibi imam skrivenu škrinju s novcima. Od zlata su i blistaju kao sjekira. Dadneš li mi tu Odinovu pločicu, dajem ti škrinju.
Tvrdoglavo je rekao:
- Neću.
- Tada - kazah - možeš produžiti svojim putem.
Okrenuo mi je leđa. Jedan udarac sjekirom po potiljku bio je sasvim dovoljan da posrne i padne, no u padu otvorio je ruku te u zraku ugledah bljesak. Sjekirom dobro obilježih mjesto, a mrtvaca odvukoh do potoka koji bijaše jako nabujao. Bacih ga u nj.
Kad sam se vratio do kuće, potražih onu pločicu. Ne nađoh je. Već je godinama tražim.

Jorge Luis Borges, KNJIGA OD PIJESKA (1975)

Moja knjiga

Smještaj

luki2.blog.hr

Hekticno je i nezaboravno ovih dana. Treba sve pripremiti za put. I mali kofer, i životinjice....
Ludilo na kotačima!:))))) No dobro. Rješavati treba jedno po jedno. Danas sam, na primjer, bila pogledati smještaj za Miju. Dakle...Podno grijanje, dekice, igračke, televizor sa filmovima o životinjicama....Biti će to pravi godišnji za Miju! :)))) Ogroman prostor za istrčavanje.....Ma, sve....
Stric je nakon operacije dobro, vratio se kući i sada ga svi paze i maze u Metkoviću.
Mama na terapiji danas, vrlo raspoložena i blagoglagoljiva.

I eto teksta, mili moji - parafraziram Đoleta...

I mene sve to neizmjerno zabavlja - rekao bi moj dragi Vaclav Havel....

Volim vas!

Divljakuša

nachtfresser.blog.hr

Južina je i histerična cvikata kuja
mi rano jutros ukrala iz fotića xD-Picture card
dao sam joj ga u ruke da se uvjeri
da je nitko nije slikao ružnu kao smrt
široku kao trokrilni ormar
nabildanu poput onog odvratnog lika jučer u Potjeri
mislio sam kartica ko kartica
samo da ne vrišti ranom zorom,
ali nije, nema tih starih od jedne gige u gradu
eh da je samo jedna časna koja laže
eh da glupost nije nova normalnost
jer kao što oni kažu:



Lopovi ne kradu
Ubice ne kolju
Mulci ne siluju
I krv ne liju

Nijedne nema bolje od naše policije

Lopove zatvaraju
Ubice kažnjavaju
Mulce miluju
I rane zalivaju

Nijedne nema bolje od naše policije

Ličnu kartu imaš
Zato šamar nemaš
Kod nas to je tako
Završi brzo lako

Nijedne nema bolje od naše policije

A ništa, valja nam s blogerom ap-plaćenici trenirati za šumu:

Dnevna rutina koja me drži aktivnim

liviodinspiracija.blog.hr

Trudim se svaki dan napraviti barem 7.500 koraka. Kako bih to ostvario, auto parkiram oko petnaest minuta hoda od posla.

Tijekom dnevne pauze obavezno prošećem još barem petnaest minuta, a to ne uključuje hodanje koje napravim na radnom mjestu ili od stana do auta.

U popodnevne sate , nakon posla trudim se hodati barem dvadesetak minuta.

Vikendom također hodam, i to uglavnom duže dionice, jer ga želim iskoristiti za intenzivniji tempo.

Danas, usred radnog tjedna, odradio sam malo više od dva sata hoda, otprilike devet kilometara.

Odličan osjećaj. I da, stvarno sam ponosan na sebe. :)

u petlji potvrđivanja

potok42.blog.hr

s nepoznatim ljudima dijeliš prostor u kojem se
nadmeno hvale, nadmeću u beznačajnostima i
prikrivaju vlastitu nesigurnost pod gustim velom
navodnog znanja i iskustva, ljudima opsesivnim i
udaljenim od stvarnosti i bliskim željenim slikama.

tu ne postoje da bi doprinosili, već da bi dokazali
da su jedinstveniji, pametniji, popularniji od drugih.
privatnost se ne uspijeva sakriti, jer sve što se stvori
postaje dio digitalnog pejzaža, dostupno za kopiranje,
kritiku, zloupotrebu, uspoređivanje ili ignoriranje.

postaju prisilni ponavljači, provjeravaju posjećenost,
komentiraju sebi slične, prate egomagnetske rivale.
svoje vrijeme i pažnju rasipaju u beskonačnoj petlji
potvrđivanja i vidljivosti, frustrirani i proračunati.
i dobiju iluziju važnosti i odjek svoje blijede sjenke.

Slap Žakalj

mcind.blog.hr

~;;~ Lijep nedjeljni dan treba iskoristiti a kad se već nisam prijavio za izlet u Istru do Skitače i Crne punte od PD Kamenjak a tamo sam ionako već bio par puta otišao sam lagano ponovo do slapa Žakalj na Rječini jer sam očekivao više vode nakon nedavnih kiša. Dan dva prije bio je slap sigurno veći ali i sada se dobro pokazao. Bilo je dosta posjetitelja, neki i sa psima.
Pogled sa vidikovca iznad napuštene Hartere, nekad poznate tvornice papira.


Nakon pola ure hoda iz centra grada već vidim slap Žakalj i most iznad.


Slap je još uvijek dovoljno velik.


Pogled sa mosta uzvodno.


Za vrijeme rada mlina Žakalj koji je malo dalje uzvodno od ovog slapa ovdje je postojao most za prijeći preko rijeke i nakon dugo vremena bez mosta nedavno je napravljen novi metalni. Ma i običan viseći bi dobro došao.


Ovdje se i moja sjena kupa u rijeci.


Dio nekad velikog mlina Žakalj. Nekad je na Rječini bilo puno mlinova a ovaj Žakalj i nešto dalji uzvodno Matešićev mlin su bili najveći.


Rječina sa mosta kojim se prelazi iz Vodovodne ulice u Ružićevu i napuštenu Harteru. Malo desno iza je jedan od najjačih izvora iz kojeg i grad Rijeka dobiva vodu a lijevo nešto dalje iza je ulaz u Harteru.

Odavde do centra grada je 10 - 15 min. hoda. Do izvora Rječine u Grobniščini ima odavde oko 5 sati hoda i tu šetnju sam prikazao par puta.

Marenda kraj Rječine. Sendvič sa domaćim namazom od avokada i čaj.


Križaljkica talijanka sa tri crna polja i sličicom.
Vodoravno
1. Korito kojim protiče voda. 2. ? 3. Obično staklena posuda za biljke ili gmazove. 4. Prikaz skladnog, mirnog života. // Tvorac nekog djela. 5. Nisko rastući ukrasni grm iz obitelji Rhykolaccaceae porijeklom iz američkog tropskog pojasa. // Vrst umaka sa mesom. 6. Muško ime albanskog porijekla u značenju oblak. // Najmanji naseljeni jadranski otok, poznat po spužvarima. 7. Postupak zaštite nekog djela ili izuma.

Okomito
1. Nemirna osoba sklona igri i avanturama. 2. Nadraženo mjesto na koži. 3. Spoj koji je izveden iz sličnog spoja kemijskom reakcijom. 4. Naočale, cvikeri. 5. Samovoljni kruti vladar. // Kem. znak za dušik. 6. Osobna zamjenica // Čin, postupak. 7. Žensko ime (est. političarka Kallas). // Reg. oznaka za vozila na Kvarneru osim iz Senja. 8. Popravljač satova. 9. Vrst tkanine od lika, unutr. kore drveta. 10. Vatra, veći plamen. 11. Bivši vratar Hajduka, Vedran.

PLOVI AS
RINE ČAJ
NIVO LIM
E I KRAJ.

NA MOJ NAČIN

zemlja2.blog.hr

Glazba i riječi : Frank Sinatra


Izvedba:
Placido Domingo
Jose Carreras
Dimash Qudaibergen
Stjepan Hauser


“I sad, kraj je blizu
I tako suočavam se s posljednjim zastorom
Prijatelju moj, reći ću ti jasno
Izložit ću svoj slučaj u koji sam siguran
Živio sam život koji je ispunjen
Putovao sam svakom pojedinom cestom
I više, još puno više od ovoga i
Činio sam to na svoj način”......

Kukanje i pljuckanje naše svagdašnje

samolagano.blog.hr

Gdje god se okreneš, svi nešto prigovaraju, optužuju, vuku ucrvane ostatke prošlosti i busaju se u prsa kada govore o sebi.

Zatim, jako je popularno omalovažavati bilo koju stariju generaciju, jer ona, kao, ne zna funkcionirati u današnjem svijetu. Ni starci nisu ništa bolji: pletu po mladima, koji, kao i uvijek, pojma nemaju i srljaju kao muhe bez glave, bezobrazni su, agresivni i bahati.

I tu negdje između, postoji još jedna grupa, raznih dobi, ona kojoj pada mrak na oči kada počnu naša uobičajena hrvatska prepucavanja. (Da se razumijemo, ni širom svijeta nije bolje.)

Ta skupina nema šanse, nije bučna, nije tvrdoglava, zasićena je svime, a baš oni koji su siti svega, nisu pogodan materijal za diskusije jer se ne znaju probiti i, štoviše, imaju razumne argumente, ali, takvi argumenti su opasni i necijenjeni. Zato ih treba spriječiti sa što više decibela, pjene na ustima i žuči. Ova vremena ne traže razum.

Nije li idiotski tvrditi da su pripadnici određene (bilo koje) generacije takvi i takvi i šlus? I to ne utvrđuje nikakvo vijeće mudraca, sudaca, akademika ili barem "običnih" stručnjaka. Ne, tu presudu donose ulica i društvene mreže.

Da, da, starci su sporiji, ali dok još nisu u stanju demencije, itekako su upotrebljivi. Sadašnji sredovječnjaci i starci doživjeli su najbrže i najturbulentnije promjene u svim dijelovima života. Ne samo to, trebali su se svemu tome i prilagoditi. Zar je onda bitno koliko sporo pišu na pametnom telefonu - bitno je da pišu.

Isto tako, mladi su onakvi kakvi su oduvijek i bili, guraju naprijed, ponekad bez razmišljanja, ali se kreću i uspijevaju. Bilo bi neprirodno da nisu takvi. Samo im treba ponekad ukazati na razliku između bitnog i nebitnog i ne treba ih opterećivati prošlošću.

Šteta. Žali bože čeprkanja po prošlosti, raspravljanja o nebitnim stvarima, kako bi se skrenula pozornost s onih bitnih.

22 dana do Božića

kockavica.blog.hr

Za početak ćemo upozoriti ravnatelja.
Beljenje je nepristojno.
(Opa, ravnatelj je izuzetno brzo reagirao,
štoviše čini se čita misli.)

Nadalje,
s obzirom je zadaća o Munkhtsetseg Jalkhaajav ostala nedorečena,
istaknut ću činjenice.

Mongolka,
rođena 1967.g.,
slikarica,
naslikala je sliku pauna,
točnije pauna i žene,
i mnoge druge,
ali nas zanimaju paunovi,
i kokoši,
kako se to Maturant Drevni izvolijeva izjašnjavati.

A sada ćemo proslijediti s redovnom nastavnom.

Danas ćemo učiti manje poznate riječi:

1. Tezaurus
2. Kolokacija
3. Primordijalnost,

kao i tko je Jean Baudrillard.

Jean je volio baroknu glazbu,
i pisao je isključivo na pisaćoj mašini,
smatrajući da tako ima fizičku povezanost sa pisanjem,
bavio se "smrću stvarnosti",
ali i kritizirao zapadne medije
koji nisu bili spremni okarakterizirati Srbe kao agresore
i počinitelje genocida u Bosni.

Moje iskustvo s novinarima
je narušeno,
u dva puta što su o meni nešto govorili,
oba puta su iznijeli netočne navode.
Reportaža o mojoj prvoj samostalnoj izložbi
rekla je da sam socijalni radnik,
a članak o mojoj drugoj izložbi
umjesto točnog naziva "Ukradeno vrijeme"
napisali su "Ukradeni akvareli",
zbog čega je nešto divno i obuhvatno,
sažetak jednog mojeg životnog razdoblja,
postalo apsurdno i bizarno.

Istraživačko novinarstvo ne postoji.
Iako obični,
prosječni čovjek,
laik,
može zagristi trulu jabuku,
i proširiti netočnosti društvenim medijima,
što ga isto ne opravdava,
ali je moguće razumijete,
kad to čine novinari,
onda je baba prošla s kolačima.

Vidjet ćemo kako će ispasti moj treći susret.

Domaća zadaća:

- napiši primjer za kolokaciju
- upali City radio sutra u 10h
- poslušaj skladbu Claudia Giovanni Antonio Monteverdi

Lijepo je, sjetiti se....

agava505.blog.hr

...lijepo je sjetiti se
nekih dana prošlih
nekih pjesama ispjevanih
nekih ljudi koji su ostavili trag
jednog vremena
kad je sve bilo
jednostavnije
toplije...


danas...
za moju dušu
i za sve one
vjerne moje
od kojih sam
uvijek imala
i još imam podršku...




...ova pjesma je imala pozitivan odjek
u vrijeme kad je nastala...
dobila je mnoge pratitelje...
nadahnuta je meditacijom o prošlosti i sadašnjosti,
o ljudima koji su me oblikovali
i onima koji me i dalje podržavaju...

ona je jednostavna, ja je volim
njena snaga je u jednostavnosti
kratki stihovi, jasne slike,
i emocija bez koje ja ne bih bila ja....

hvala autoru koji je sjajno kreirao video,
izabrao glazbu u pozadini
kad je to radio bio je
učenik petog razreda osnovne škole
diplomirao na medicinskom fakultetu u Rijeci
ambiciozan i vrijedan
nastavlja karijeru u medicinskoj struci....

Želim jednostavnost

modrinaneba.blog.hr

Osjećam da bi trebala željeti više, ali ne želim.
Želim manje stvari, manje stresa, manje buke.
Želim jednostavnost