Splićanistika - dnevnik povratničke tuge

četvrtak, 26.12.2024.

KRUŽNA BOŽIĆNA PRIČA ZA MALE ŠTREBERE

Svake godine za Badnjak oden do BIPE kupit godišnju zalihu Curaprox četkica. I sad, to nije bilo ove godine, nego prošle kad sam isto bija u BIPE i dok mi je žena na kasi naplaćivala, skužija sam onu prozirnu škrabicu punu kovanica s naljom „Za pomoć mladim nogometnim nadama“. I kad mi je ruka refleksno krenila ubacit onih par bakrenih od 5 centi, zaustavija sam se. Jer samo malo, zašto bismo donirali mladim nogometnim nadama? Al se sve ionako ne vrti oko njih? A šta je s malim štreberima? Zašto njih niko ne oglašava i ne šljivi dva posto? Zašto nikoga u ovoj divljačkoj zemlji nije briga za tako osjetljivu i ljubopitljivu populaciju? Srećom, nas u redakciji „ST-ćanistike“ je itekako briga. Nije sad da ćemo im donirat lovu. Ne. Ali pošto je Božić doba darivanja, mi smo se odlučili malim štreberima pokloniti jednu priču, i to priču u njihovom stilu. Priču s bajkovitim elementima i zapletom kakav se viđa samo u basnama, ali istovremeno i priču za koju je potrebno konkretno predznanje. I to baš štrebersko predznanje koje se stvara nikako drugačije nego neboravkom na ulici, grijanjem stolice, gutanjem knjiga i genetski ugrađenom ljubavlju prema apstraktnim konceptima...

...ali za to se moramo vratiti u drevno doba geometrije kad su svi mnogokuti osim trokuta bili pravilni i imali stranice dimenzija 1. Dakle, krug radijusa 1 se veselo kotrljao svijetom. Nasmijan i pričljiv zbog lakoće kretanja, gdjegod se pojavio pokušavao je širiti dobre vibre i hrabriti ostale geometrijske likove koji su planirali emancipaciju ili zaokret od 360o u svojim životima. Ono čega nije bio svjestan, što zbog lakoće kretanja, što zbog dobrodušne naravi, je da je općenito dizao mast mnogokutima, a pogotovo kvadratu koji je od svih mnogokuta bio najozbiljniji i granično nadrkan je je smatrao da nitko dovoljno ne cijeni njegovo šefovanje u katastru. Ovdje treba napomenuti da su se svi mnogokuti na prijelazu iz adolescencije u punoljetnost trebali upisati u katastar kako bi službeno ostvarili status geometrijskog lika s kojim ide pravo na zadržavanje svih kuteva i sudjelovanje u ostavinskim raspravama ili malverzaijama oko građevinskog zemljišta. Krugu, koji je potiho patio od identitetske krize, je samo bilo važno da bude priznat kao geometrijski lik i nastavi se veselo kotrljati svijetom dok ne upozna srodni krug s kojim će se preklopiti u štosni Vennov dijagram. To jutro kad je došao u katastar, kvadrat ga je dočekao nadrkaniji nego inače, ali je složio kiseli smješak i uručio mu formular za prijavu. Krug je ispunio formular najbolje što je mogao i predao ga kvadratu. Kvadrat je pregledao formular u obliku pravokutnika i, ovaj put s posprdnim smješkom, rekao krugu: „Aj, aj... To što si pod kućicu za dijagonalu stavio „N/A“, preko toga mogu preći. Ali da je kućica za površinu u kvadratima prazna, to se ne prašta!“ Krug se branio da jednostavno ne zna kolika mu je površina u kvadratima, da mu nitko nikad nije objasnio kako ju izračunati, ali da mu se izađe u susret jer bi površina kvadrata dijagonale 2 odokativno umanjena možda mogla poslužiti. Kvadrat je popizdio: „Ma koji kurčevi kvadrat dijagonale 2?!? Ne spominji mi tog idiota! Nema podatka za površinu – nema upisa u katastar i potvrde statusa geometrijskog lika! Imaš pravo još samo na jednu prijavu! Ne bude li tada uredno upisana površina, moš zaboravit kotrljanje jer ću poslat pravokutnike da te prekinu i razvuku u najobičniju ravnu crtu, jel jasno?! I di ti je opseg? Jebemumater ako ću ikad dozvolit da se u katastar upiše čestica oblika kruga!!!“ Potresen i u suzama koje su tekle radijusom prema središtu, krug se otkotrljao iz katastra. Na ovom mjestu treba napomenuti da površinu kruga ni kvadrat zapravo nije znao izračunati tako da bi vjerojatno popušio i aproksimirani iznos ukoliko bi aproksimacija bila uvjerljivo izvedena. Međutim, krug je bio pošten i njegova savjest mu nikad ne bi dopustila da vara jer je bio svjestan da bi kazna, ukoliko se varka otkrije, bila puno gora od razvlačenja u običnu ravnu crtu. Usljedili su tegobni dani autoanalize i vrćenja u krug sa savjesti zbog iste dileme – aproksimirati površinu ili ne? Kako rješenje nije nazirao, a postajao je dobrano iscrpljen unutarnjom borbom, krug se iz čistog očaja na kraju ipak odlučio za aproksimaciju površine. Kad se koliko-toliko smirio, otkotrljao se do peterokuta, objasnio mu situaciju i predložio da se opiše oko njega. Peterokut mu je rekao da odjebe u tri skoka i da ga ne uvlači u ta sranja jer ga kvadrat ionako gleda prijeko zbog neparnog broja stranica. Krug je potom otišao šesterokutu sa istom zamolbom, ali ni ovaj nije bio voljan pomoći. Dapače, zaprijetio mu je da će zvat svoju ekipu da ga razvuku u elipsoid pa se onda može jebat s dva radijusa od kojih nijedan neće biti jednak 1. Ni sedmerokut, ni osmerokut, ni deveterokut, nisu bili voljni pomoći, a deseterokut ga je čak izmlatio prvom tangentom koja mu je bila pri ruci. Duboko, duboko ojađen nekolegijalnošću, krug je izgubio volju da isto pita i druge mnogokute s progresivno većim brojem stranica. Danima se besciljno kotrljao po vrletima Epira kad je sasvim slučajno susreo paralelograma. Na ovom mjestu treba reći da je paralelogram imao određene simpatije prema krugu jer je i sam bio prezren od kvadrata. Razlog tomu je taj što je u adolescenciji paralelogram bio kvadrat dijagonale 1, ali istovremeno i anarhist po uvjerenju koji je iznerviran krutošću kvadrata, provalio u katastar i u dionizijskom zanosu vodootpornim flomasterom povlačio dijagonale preko registriranih čestica. Tako su ga vjerojatno i uhvatili jer je zbog dionizijskog zanosa izgubio pojam o vremenu i prostoru. Međutim, uspio je pobjeći kad su ga krenuli rastezati što je za posljedicu ostavilo dva oštra i dva tupa kuta s jednom dužom dijagonalom i jednom kraćom dijagonalom koja je zadržala izvornu dimenziju 1. Krug je znao za tu priču pa se, nakon što mu je paralelogram ponudio čašu vinčine, ipak otvorio (ne doslovno nego figurativno) i izjadao paralelogramu. Paralelogram ga je slušao, a kad je demejana presušila, rekao mu je ovako: „Čuj me dobro jer možda znam tko bi ti mogao pomoći – spusti se do obale i pronađi pravokutne trokute. Vidjet ćeš, ima ih svakakvih dimenzija, ali svi su trigonometrijski fundamentalisti i skroz nabrijani na jedrenje.“ Krug se taman spremao krenuti kad mu je paralelogram doviknuo: „Dođi im sa zaokruženom pričom, samo pazi, možda ti se neće svidjeti to što na kraju naprave.“ I tako, krug se otkotrljao niz padinu do obale i nije prošlo dugo dok je ugledao prve pravokutne trokute kako živahno jedre po valovitom moru. Na ovom mjestu treba reći da su pravokutni trokuti bili veliki štovatelji boga vjetra Eola koji to u početku nije ni planirao biti. Legenda kaže da je Eol, koji je bio malo punačkiji, jedno jutro zakasnio na sastanak sa Zeusom i ostalim bogovima pa kako je trebalo izvuć dosta dugu skalinadu za na vrh Olimpa, banuo je u prostoriju zapuvan. Kako je Zeus bio uvredljiv (a po tom pitanju nisu zaostajali ni drugi bogovi), Eolu je odredio da će biti bog vjetra jer vjetar puše. Eolu je to teško palo jer se nadao da će biti bog nizbrdica, a osim toga imao je i velikih problema sa sinusima. Kad su pravokutni trokuti za to saznali, skupili su se i složili vodicu od cosinusa koju su posvetili Eolu. Razdragan, Eol im je dao dvije nagrade – jedna je bila tanges, a druga cotanges koje su pravokutni trokuti masu koristili u sezoni i post-sezoni jer osim jedrenja, voljeli su se i sunčati. I iako su ih mnogokuti otpisivali kao trigonometrijske fundamentaliste, pravokutni trokuti su žestoko branili trigonometrijske funkcije jer su se preko njih zapravo emancipirali od ostalih geometrijskih likova. Kad su vidjeli krug kako im maše s obale, brzo su dojedrili do njega i saslušali njegovu priču. Voljni pomoći, ovako su rekli krugu: „Ne brini, kruže! Nama je pun kurac kvadrata i njegovog katastra. On nas gleda kao nižu vrstu samo zato što nam je zbroj kuteva 180o. Osim toga, kvadrata smo upozorili da nam ostavi vjetar i more, a sad se na triremama već pojavljuju četverokutna jedra. Mi mislimo da svatko tko se ne rasteže između točke A i B u prostoru, ili ne luta ravninom bez ikakvog cilja kao obični pravac, ima pravo zvati se geometrijskim likom. Nismo zaboravili kako su prvi među nama došli od tebe kad su se upisivali iznad tvoga dijametra i zato ćemo ti pomoći da aproksimiraš svoju površinu bez da kvadrat primijeti!“ Pravokutni trokuti su odmah uvidjeli kako mogu riješiti problem. Pod općom anestezijom su u krug upisali devedesetšesterokut koji se sastojao od točno 192 pravokutna trokuta od kojih svaki s hipotenuzom dimenzije 1. Do dimenzija kateta, od kojih je manja bila komično kratka, došli su pomoću trigonometrijskih funkcija. Površinu takvog mnogokuta nije bilo problem izračunati jer se dobivala zbrojem površina 192 pravokutna trokuta koji su u njega bili ugrađeni. Ta površina je ujedno bila i najbolja aproksimacija površine kruga. Kad se krug probudio iz opće anestezije i vidio što su pravokutni trokuti napravili, nije mogao vjerovati. Pitao je zašto odjednom ima toliko žbica po sebi i što to sve skupa znači. Međutim, pravokutni trokuti su bili odlučni. Predali su mu kuvertu i rekli: „Nisu to žbice, nego naša pravokutna braća. Ovo pismo ćeš predati kvadratu. U njemu stoji tvoja površina, a i još nešto za što nismo sigurni da će mu se svidjeti. Zato je bolje da se na katastru pojaviš u društvu.“ Tad su se pozdravili s krugom i otišli jedriti jer im je Eol najavio promjenu raspoloženja u orkanski maestral. I tako, krug se sa upisanim devedesetšesterokutom zaputio do katastra i predao pismo kvadratu. Kad je kvadrat pročitao pismo, odmah je pozelenio i zarežao: "Znači površina je 3,141592653589... Dobro, koja je ovo pizdarija?" Krug je napomenuo da se površina može jednostavno zapisati i kao Pi ili u vidu formule Er na kvadrat Pi gdje je Er = 1, ali da bi, u znak zahvalnosti pravokutnim trokutima i devedesetšesterokutu, bilo u redu zaokružiti broj na 192 decimale. Kvadrat je još više pozelenio i jače zarežao: „Ovo je maslo onih trigonometrijskih sektaša. Er na kvadrat Pi?!? Er na kvadrat Pi?!? Mene u ovo petljate?! Ali dobro, neka im bude! Neka bude i tebi, kruže, i ovom čudnovatom kljunašu s kojim si se pojavio! Registrirat ću vas oboje, guštajte u novostečenom statusu geometrijskih likova.“ Krug se u ime svoje i u ime devedesetšesterokuta ipak krenuo zahvaljivati kvadratu, ali ovaj mu je odbrusio: „Ne budi Pi-zda i nemoj mi titrat dijagonale s tim sladunjavostima. Dobio si što si tražio, evo dat ću ti čak i česticu, prvu u povijesti kružnu česticu. Ali koja nikad, ama baš nikad neće biti 1 kroz 1 jer ti iza decimalnog zareza idu suvlasnički udjeli. I to od ova 192 pravokutna debila. Pa se probaj dogovarat s njima!“ Krug nije najbolje razumio što mu kvadrat govori jer je više bio karakter koji gleda samo od danas do sutra i za sutra mu nikakva izgradnja na čestici nije bila u planu. Samo je kimnuo i sinkrono s devedesetšesterokutom se otkotrljao iz katastra. Što se nakon toga događalo između kruga i devedesetšesterokuta manje je poznato. Navodno su dosta vremena provodili razgovarajući o raznim stvarima i kvantificirali preklapanja u ukusima štosnim Vennovim dijagramima. Ali nakon nekog vremena krug je odlučio da bi bilo najbolje da svatko krene svojim putem jer je devedesetšesterokut zapao u tešku identitetsku krizu. Iako matematički i geometrijski običan mnogokut, vizualno je djelovao kao krug sa žbicama, doživljavao je razne neugodnosti od ostalih mnogokuta pa je često lamentirao bi li bilo bolje da se deklarira kao ne-binarni cis-poligonalac ili fluidni transcirkumferenac s Ludolfovim sindromom. U svakom slučaju, krugu je dopizdilo skretanje tema svakog razgovora na identitetska pitanja i zato se jedno jutro bešumno otkotrljao svojim putem. Shrvan zbog toga što ga je krug izbacio iz svog kruga, devedesetšesterokut se zakleo na kretanje u vječnom rikvercu ispuštajući čeznutljivo sa Dopplerovim efektom: „pi..pi..pi..pi..pi..pi..pi..pi..pi..pi....“

I taaako... Nakon ove neobične priče s elementima geometrijskog zapleta, došli smo i do glavnog mjesta. Mjesta s kojega se tradicionalno upućuju čestitke za Božić i Novu 2025. godinu. Svim ljudima ulavnom loše volje koji zapravo nemaju Božić pa su zbog toga kronično loše volje, a žive u pojasu „from the river to the sea“ (pritom ne mislimo uskogrudno samo na pojas između Jordana i Mediterana, nego isto tako i na pojas između Nila i Atlantika), svim mještanima jednog malog mista na Siciliji čije se ime može prevesti kao „knjiga od dva lista“ koji su u zadnjih godinu dana konzistentno ispadali pizde prema bližnjima, Puljku u Vestibulu, klapašima u CERN-u, štovateljima Poissona i prikama morona, galamdžijama s terace i vlasnicima one pojate u uvali Zace, praprapraprapotomcima najžilavijih ljudi iz pleistocena koji su za razliku od svojih praprapraprapredaka iz pleistocena alergični na kikiriki, ili infišani u reiki, Dot Kom Bubli iz Trogira i naravno, vama dragi čitatelji, Gero i luđaci iz redakcije „ST-ćanistike“ žele sretan Božić i sve najnaj u 2025oj! Piiiiiiiiiii...

- 02:39 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.03.2024.

OD POLICA DUĆANA DO RAZGRADNJE NA DNU SPLITSKOG KANALA - KOLIKO GERO POTROŠI TARIGUZA U GODINU DANA? VELIKO ISTRAŽIVANJE "ST-ĆANISTIKE" O SANACIJI GERINOG SRANJA!

Autori: Pecotić Ž, Plazonić E, Tschad N, GERO, Bobetta S.

UVOD

Krenuvši od Kunderine premise da je govno negacija kiča, moglo bi se pogrešno izvesti i da su znanstvena istraživanja za koja se iz aviona vidi da su pojedinačno govna, a zbirno sranje, također negacija kiča. Kako ne bismo upali u sličnu zamku dedukcije, predmet ovog istraživanja je sanacija sranja. Točnije Gerinoga sranja kojeg Gero već tri mjeseca negira onako kako se negira i kič jer toliko dugo oteže sa izradom članka kojim bi se prezentirali vrijedni rezultati. S obzirom da smo tek nedavno prestali srat uljuto zbog perkelta od soma i Splićanima prilagođenog čobanca, kao redakcija „ST-ćanistike“ uzeli smo tariguz u svoje ruke da skinemo ovo s dnevnog reda. A i da pokažemo čitateljstvu da smo jednako literarno okretni (ako ne i okretniji!) od Gere koji stalno sere o eleganciji svoga pera...

Kao što je jasno navedeno u prijavi projekta (u kategoriji „Ekologija i samoodrživi razvoj“) koju su bez imalo šlifa pokopali recenzenti HRZZ-a, tri su glavna motiva za provedbu ovog istraživanja: (i) prvi je emotivni jer do sada nema konkretnih podataka o tome koliko zapravo Gero sere iako (ako se pita autore ovog članka koji su ujedno i članovi redakcije „ST-ćanistike“) kompletni opus „ST-ćanistike“ može poslužiti kao kvalitativni dokaz da Gero masu sere; (ii) drugi je da je tariguz jedan od rijetkih artikala široke potrošnje čija nestašica u najcrnjim danima pandemije Korone nije bila posljedica prekida u opskrbnom lancu, nego manijakalne potražnje koju ni proizvođači ni trgovci (budući da se zalihe tariguza na lageru osiguravaju na tjednoj bazi) nisu mogli zadovoljiti. Ovo također ide u prilog teoriji da su ciljevi Prosvjetiteljstva u modernoj civilizaciji promašeni jer su egzistencijani strahovi prosječnog potrošača realno gledajući (b)analni; (iii) i treći motiv je da se pokaže kako je primjena tzv. „osmišljene rutine“ (kojom se znanstvenici služe da zamorni postupak prikupljanjanja velike količine podataka olakšaju rastezanjem na duže vremensko razdoblje uz mali jedinični utrošak vremena) moguća i u običnim kućanstvima. Osmišljena rutina je općenito dobra za vlastito zdravlje i zdravlje bližnjih. Ako se pitate kako, onda proučite slučaj stanovitog Ignaza Semmelweisa koji je, još u divljačkom 19. stoljeću prije Pasteura i Listera, upozoravao kolege liječnike da bi pranje ruku ne samo nakon, nego i prije zahvata, bilo dobro uvesti kao dio osmišljene rutine u sklopu liječenja, zbog čega su ga strpali u ludnicu. Dodatna korist od osmišljene rutine je to što (kako je prikazano na predmetu ovog istraživanja) može unaprijediti vođenje kućanstva na entu, te olakšati planiranje zaliha za buduće prave ili kvazi-pošasti poput sada već zaboravljene pandemije Korone.

Budući da je provedeno istraživanje opservacijskog tipa, nije bilo moguće formulirati konkretnu alternativnu hipotezu. Tek su prema manjem segmentu podataka (i nakon analize podataka) postavljene nul-hipoteze da je Gerina potrošnja tariguza ujednačena u svim godišnjim dobima, te da to koliko troši tariguz ne ovisi o tome marendaje li ili ne. Na dublja pitanja, a to su koliko zapravo Gero sere i kad Gero najviše sere – zimi, u proljeće, preko ljeta ili najesen, ponudili smo kratak osvrt u raspravi s obzirom na ograničenja u metodologiji istraživanja.

MATERIJALI I METODE

Istraživanje je provedeno u razdoblju od 2.1.2023. zaključno do 2.1.2024. (366 dana). Podatke je osobno prikupljao Gero te ih dnevno slao na pohranu u opservacijsku postaju „1-2-3 Split 3“ (ustrojbena jedinica znanstvenog odjela „ST-čanistike“). Istraživanje je odobreno od strane ad hoc sastavljenog Etičkog povjerenstva „ST-ćanistike“ (Klasa: 001-08//23-03/001; Ur. broj: 08-01-2024-82).

Korišten je rolani troslojni tariguz s perforacijama nekoliko različitih brendova (Perfex, Domax, Paloma i Harmony) i u kraćem razdoblju rolani dvoslojni tariguz s perforacijama (Violeta) standardiziranih dimenzija listića 0,127m × 0,092m, jedinične površine 0,012 m2. Dnevna potrošnja tariguza je prikazana brojem listića (uvijek parni broj jer Gero čupka dva-po-dva listića), dužinom i površinom. U dnevnik obavljanja nužde broj 2 bilježeno je koliko puta dnevno je Gero obavio nuždu broj 2, satnicu prvog dnevnog odlaska na WC zbog nužde broj 2, te datum i godišnje doba kad je obavljena nužda broj 2. Korištena je modificirana verzija dnevnika obavljanja nužde broj 2, tako da satnice dodatnih odlazaka na WC zbog nužde broj 2 (danima kad je Gero više srao) nisu bilježene. S obzirom da je defeciranje jedna od posljedica unosa hrane u organizam, vođen je i dnevnik prehrane (sažeta verzija) koji je s dnevnikom obavljanja nužde broj 2 sparen za 24 sata unatrag (od 1.1.2023. do 1.1.2024.). U dnevnik prehrane je bilježeno marendavanje (opisno i kao binarna Da/Ne varijabla jer Gero ne marendaje redovito), te što je Gero ručao (opisno) budući da se ručak kao glavni obrok ne preskače.

Potrošnja tariguza i prehrambene navike analizirani su opisnom statistikom pri čemu se kao mjera mjera centralne tendencije koristio prosjek sa standardnom devijacijom (SD) i rasponom pouzdanosti (Confidence interval – CI) od 99%, a za kategorijske varijable (gdje je prikladno) postotci. U svrhu plastičnijeg predočavanja, potrošnja tariguza prikazana je i kumulativnom dužinom te uspoređena s dužinom nekoliko najpoznatijih splitskih ulica mjereno zračnom linijom u aplikaciji Google Maps. Točnost nul-hipoteza testirana je linearnom regresijom prema prethodno opisanom postupku [1, 2]. Potrošnja tariguza (prikazana brojem, dužinom ili površinom) postavljena je kao zavisna varijabla (ishod) s godišnjim dobima i marendom kodiranima kao dummy varijable. Potrebno je napomenuti da za odabir mjere centralne tendencije i regresijske analize nije prethodno testirana normalnost raspodjele diskretnih i kontinuiranih varijabli. Razlog je taj što ionako nismo normalni i neparametriju mrzimo. Ali zato obožavamo prosjek, a od njega još i više standardnu devijaciju. Protiv medijana (kao druge mjere centralne tendencije) nemamo apsolutno ništa, ali to što ide u paketu s kvartilama i interkvartilnim rasponom nam je uvijek djelovalo malo pičkasto.

Statistička značajnost je postavljena na P < 0,01. Statistička analiza je u cijelosti napravljena u Microsoft Excel-u 2016 (Microsoft Corporation, Redmond, WA, USA). Kako smatramo da je transparentnost u znanstvenim istraživanjima od izrazite važnosti, dataset sa sirovim i analiziranim podacima iz ovog istraživanja dostupan je na poveznici: https://docs.google.com/spreadsheets/d/1LfoOGJ5J0EwYnHDimwfeZE3x0wGDVqku/edit?usp=drive_link&ouid=109861982707693577734&rtpof=true&sd=true

REZULTATI

Prema starom statističkom principu „Garbage in – garbage out!“, podatke o potrošnji tariguza prvo stavljamo u kontekst Gerinih prehrambenih navika. Ispitanik je imao 44 godine, 1,83 m visine i 82 kg te normalni indeks tjelesne mase (BMI = 24,5). Godišnja frekvencija marendavanja je bila 24,86% (91/366 dana), pri čemu je najniža bila u proljeće (19,57%; 18/92 dana), a najviša najesen (34,83%; 31/89 dana) iz čega se može zaključiti da je ispitanik uglavnom noćni tip koji se teže nosi s proljetnim umorom. U „jelovniku“ za marendu dominirali su burek (29,67%; 27/91 dan), krafne (19,78%; 18/91 dan) te peciva/kolači tipa kroasana, štrudela i krempita (26,37%; 24/91 dan). Ispitanik tijekom promatranog razdoblja nije preskakao ručak. Prema dnevniku prehrane, ispitanik je u za ručak imao frigačinu svakih pet dana, juvu i lešo meso svakih šest dana, jela od manistre svakih osam dana, variva od mahunarki te ribu svakih deset dana, a kupus i jela s kupusom svakih osamnajst dana. Zanimljivo, samo jednom mjesečno na jelovniku za ručak su bili gulaš i rižot. Parametri iz dnevnika prehrane za marendu i ručak detaljnije su prikazani na slici 1.

https://drive.google.com/file/d/1vrYrteWht1soYp63G-hYyJd64io41pc_/view?usp=drive_link
Slika 1. Kružni grafikoni sastava Gerinog jelovnika za marendu (A) i ručak (B). Za marendu Gero najčešće jede burek, dok je jelovnik za ručak tipično dalmatinski raznolik i lagan pri čemu 50% izbora otpada na frigačine (bez ribe), juvu s lešo mesom i jela od manistre. Kategorija „ostalo“ (za ručak) uključuje i neka egzotična jela tipa bifteka s rižotom od tartufa koja se mogu jesti u najboljem restoranu u regionu „Nostra cucina“.

Što se tiče frekvencije obavljanja nužde br. 2, ispitanik ju je u promatranom razdoblju obavio 483 puta što je u prosjeku 1,36 puta dnevno. Uz okvirno trajanje obavljanja nužde br. 2 od 3,56 minuta, ispitanik je na WC-u ukupno prosjedio 1716 minuta, odnosno 28,6 sati što je dovoljno za zahtjev UN-u da se (slično Međunarodnom danu planeta Zemlje) odredi i Međunarodni dan nužde br. 2. Naš prijedlog je da to bude dan nakon Aprilili, jer je 2.4.2023. ispitanik obavio nuždu br. 2 rekordnih 5 puta. Tijekom godine, ispitanik je nuždu br. 2 najčešće obavljao jednom (52,19%; 191/366 dana) pa tek onda dva puta (30,33%; 111/366 dana). Prvu i/ili jedinu nuždu br. 2 u danu ispitanik je uglavnom obavljao kroz jutro (45,08%; 165/366 dana), često i poslijepodne (33,88%; 124/366 dana), a ponekad i u večernjim satima (9,56%; 35/366 dana). Napomenimo da 42 dana u godini (11,48%; 42/366) ispitanik uopće nije srao.

Vezano za potrošnju tariguza, u promatranom razdoblju voda je puštena za ukupno 6761 listićem tariguza s dnevnim prosjekom od 18,47 ± 11,62 (99% CI [17,69; 19,26]) listića. Preračunato prema standardnim dimenzijama listića, ukupna dužina potrošenog tariguza je bila 858,65 m s dnevnim prosjekom od 2,35 m ± 1,48 m (99% CI [2,25 m; 2.45 m]). Ukupna dužina potrošenog tariguza tijekom godine ekvivalent je 52,64 role tariguza (prema standardnoj dužini role od 16,31 m). Za bolju predožbu o ekološki zabrinjavajućem tragu celuloze koji je ostao za ispitanikom, dužinu potrošenog tariguza smo usporedili s dužinama nekoliko poznatih splitskih ulica (slika 2). Potrošeni tariguz je ukupno pokrio površinu od 78,95 m2 s dnevnim prosjekom od 0,21 m2 ± 0,14 m2 (99% CI [0,20 m2; 0,22 m2]). Na ovom mjestu nismo analizirali kolika se bioraznolikost nalazi na istoj površini dna splitskog kanala jer je naš kontakt s Instituta za biologiju mora odlučio prekinuti svaki kontakt s nama.

https://drive.google.com/file/d/18MKWpSLGOSw32DlZvxKPs5TxHylEDCau/view?usp=drive_link
Slika 2. Usporedba ukupne dužine tariguza u 2023. godini (smeđi stupac) s dužinama znamenitih splitskih ulica u centru grada (svjetloplavi stupci) i ulicama koje su prirodna omeđenja (tamno plavi stupci) ili mondene rezidencijalne zone (crveni stupci) Spalata Tre. *Zapadna obala je mjerena od uvale Baluni do hotela Ambasador. Kako je vidljivo, Gerin celulozni trag otprilike je jednak 3 đira po Rivi ili Marmontovoj.

Reultati regresijske analize su pokazali da je potrošnja tariguza od strane ispitanika (neovisno o tome prikazuje li se brojem listića, dužinom ili površinom kao ishodom) u promatranom razdoblju ujednačena. Nije bilo statistički značajne razlike u potrošnji tariguza na dane kad je ispitanik marendavao u odnosu na dane kad nije (P (MODEL/Marenda) = 0,279; dani kad se nije marendavalo su uzeti kao referentna kategorija). Jednako tako, nije nađena statistički značajna razlika u potrošnji tariguza tijekom različitih godišnjih doba (P (MODEL) = 0,035; P (Ljeto) = 0,136; P (Jesen) = 0,036; P (Zima) = 0,662; proljeće je uzeto kao referentna kategorija). Međutim, prosječna dnevna potrošnja tariguza na dane kad je ispitanik prvu i/ili jedinu nuždu br. 2 obavljao kroz jutro je bila veća za 0,65 m (5,11 listića) u odnosu na dane kad je prva i/ili jedina nužda br. 2 obavljena popodne (P (Popodne) < 0,001) , tj. za 1,23 m (9,68 listića) u odnosu na dane kad je prva i/ili jedina nužda br. 2 obavljena navečer (P (Navečer) < 0,001). Taj regresijski model je i ukupno prikazivao statistički značajnu razliku (P (MODEL) < 0,001). Oscilacije u dnevnoj potrošnji tariguza kao i kumulativna potrošnja tariguza (prema dužini potrošenog tariguza u metrima) prikazani su na slici 3. Linearni trend u kumulativnoj potrošnji tariguza tijekom promatranog razdoblja (R2 = 0,99) potvrđuje rezultate regresijske analize.

https://drive.google.com/file/d/1zi2cWxiJYNyRh5IeHSsSnLnJJXqyIs2U/view?usp=drive_link
Slika 3. Oscilacije u dnevnoj potrošnji tariguza (A) i kumulativna potrošnja tariguza u 2023. (B). Iako su dnevne oscilacije u potrošnji tariguza izražene, tijekom promatranog razdoblja ipak pokazuju homoskedastični obrazac što upućuje na ravnomjernu (i nesmiljenu) godišnju potrošnju tariguza što potvrđuje i linearni regresijski model (R2 = 0,998) (crvena točkasta linija).

RASPRAVA

I taaako, sad moramo sastaviti filer od rasprave od kojih 338 riječi kako bismo (ne računajući naslove cjelina i opise slika) zaokružili ovaj članak na pristojnih 2000 riječi. Zbog toga je možda najbolje početi s kratkim osvrtom na ograničenja istraživanja. Uglavnom, ne možemo jamčiti za potpunu točnost podataka prikazanih u ovom istraživanju jer podatke smo dobili od Gere osobno koji ih je prikupljao u svojoj privatnosti. S obzirom da je Gero razvio zavidnu disciplinu u fabriciranju podataka, sve navedeno ipak treba uzeti s dozom opreza.

Nažalost, metodologija istraživanja nam ne dopušta da donesemo definitivni zaključak o tome koliko Gero zapravo sere. Za to je naravno kriv on sam jer je odbio naše prijedloge da se: (i) mjeri masa defekata preciznom vagom, te da se (ii) vodi detaljni dnevnik prehrane sva tri obroka s unosom kalorijske vrijednosti hrane. Zbog toga nismo bili u mogućnosti razviti preciznije regresijske modele kojima bi se te varijable mogle korelirati s potrošnjom tariguza. Još 178 riječi... Prema pregledu dostupne literature, ovo je prvo istraživanje ovakvog tipa i zato ga nije moguće postaviti u kontekst rezultata drugih istraživanja. Jednako tako, poopćavanje rezultata nije moguće osim ako ih ne ekstrapoliramo na sredovječne dalmatinske ljude dobrog općeg zdravlja, normalnog indeksa tjelesne mase i lagano melankolične naravi.

Usporedimo li ukupnu dužinu tariguza kojeg je Gero potrošio u godinu dana s dužinom poznatih splitskih ulica, i sa ekonomske (pa tako i ekološke) strane, ostaje otvoreno pitanje za pojedince i za industriju tariguza – može li se učinkovitije? Za industriju, naš prijedlog je da se razmak među perforacijama (pa tako i dužina pojedinog listića tariguza) progresivno smanjuje kako se rola odmotava jer prema Gerinim riječima nije toliko važna dužina koliko broj listića po brisu. Kako bi rasprava na ovu temu bila što konstruktivnija, u komentarima otvaramo anketu za čitatelje s pitanjem koliko oni obično koriste listića tariguza po brisu i što im je higijenski utješnije – da taj broj bude uvijek parni, uvijek neparni ili je miks? Prema samozadanom ograničenju, za raspravu je ostalo još 15 riječi tako da upravo prestajemo SRAT!

Literatura::

1. Cohen J. Multiple regression as a general data-analytic system. Psychol Bull. 1968;70(6):426-43.
2. Delić I Kero D. How much are the IMRaD structures of diploma theses and original research articles similar? A cross-sectional analysis of diploma theses from the Dental Medicine study in Split. ST-OPEN. 2023;4(e2023:2208:6).

- 23:56 - Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.12.2023.

KVEŠĆUNI I ANŠVERI 2023

Iako sam to spominja na početku prošlogodišnjeg redovitog božićnog broja „ST-ćanistike“, ovogodišnji redoviti božićni broj „ST-ćanistike“ pišem pod još većim kreativnim pritiskom jer je prošlogodišnji redoviti božićni broj „ST-ćanistike“ objavljen točno u roku, a osim toga u prošlogodišnji redoviti božićni broj „ST-ćanistike“ ukucane su točno 1363 riječi, i to ukucane nevjerojatnom literarnom elegancijom GERINOG pera na koju su vjerni čitatelji „ST-ćanistike“ odavno navučeni – o tempora, o mores, bi li bilo lakše da sam Floro Flores?

S obzirom da je ovo doba godine idealno za obić (ne zaobić, nego za obić, dakle posjetit) potrebite, mora sam navratit do redakcije „ST-ćanistike“ provjerit je li atmosfera tradicionalno naelektrizirana u božićnom duhu. Prvo šta su mi rekli je da sa mnom mogu razgovarat samo neslužbeno jer znaju da mi je friško istekla osobna, a oni su općenito nepovjerljivi prema svakome ko iz džepa vadi osobnu s rupom i zgužvanu potvrdu da je nova osobna u izradi. Drugo šta su mi rekli je da su mi složili hodogram osmišljene rutine za izradu božićnih brojeva „ST-ćanistike“ jer ovo kampanjsko pisanje i slanje zadnje verzije u podne manje pet do isteka roka ih izluđuje i da se ni oni ni izdavač više ne žele zbog mene crvenit pred našim uvaženim čitateljstvom. Kad smo već kod primarnih boja, treće šta su mi rekli je da imaju jednu nedoumicu vezano za akromatske tonove. Na moje pitanje jel se to odnosi na dosad nerazriješenu razmiricu oko toga šta se u slijedu bakalara na bjanko i crnca bez jaja podrazumijeva da je desert pod uvjetom da bude rasno probavljivo, rekli su mi da odjebem s tim jeftinim provokacijama. A onda su mi sasuli u facu svoje viđenje ovogodišnjeg učinka „Splićanistike“ na splitskoj kviz sceni koji je za njih još uvik siva zona s obzirom na eminentno ime koje ekipa nosi. Na moje primjedbe da smo relativno brzo postali rado viđeni gosti u tim krugovima jer smo uporni i konzistentno pokazujemo simpatičnu kombinaciju znanja i neznanja, plus se ne može poreć određeni napredak s obzirom da smo u prvom nastupu imali 97 bodova, a u zadnjem 104 boda šta nas je dovelo u pripetavanje di smo malo manje ne znali koliko Brighton & Hove ima stanovnika zbog čega je 3. misto i runda pića otišla nama, rekli su mi da odbijem tri Bože Skoke u Ipsos plus jer i svaka štruca kruva počinje isto kako i završava – kantunom. Na moju opravdanu opasku (ovaj put opasku jer je očito da na primjedbe ne reagiraju najkonstruktivnije) da kakve veze štruce kruva i kantuni imaju s ičim, pogledali su me prezrivo i rekli da se oni bave isključivo ozbiljnim analizama na osnovu kojih su ustanovili određene nedostatke u translatornom prijenosu znanja unutar ekipe. Na moju još opravdaniju opasku je li translatorni prijenos znanja znači to da bi u ekipu trebalo dovest specijalistu za Eurosong i panorame gradova na rijekama koje pripadaju crnomorskom slivu, rekli su mi da su oni konkretno mislili na neispunjenu kvotu tzv. Minjinih naklona po odigranom kvizu, koja je prema njihovim projekcijama za „Splićanistiku“ još uvik nedovoljna. Na ovom mjestu ću, za one koji nisu upoznati s kvizaškom terminologijom, objasnit na šta se konkretno odnosi tzv. Minjin naklon s aspekta translatornog prijenosa znanja unutar ekipe. Za nepristranog (ali upućenog) promatrača Minjin naklon se vidi onda kada samo jedan član ekipe zna odgovor na postavljeno pitanje pod uvjetom da taj član ne obavlja funkciju zapisničara. Trajanje Minjinog naklona je proporcionalno udaljenosti igrača koji zna odgovor od zapisničara koji ne zna odgovor, ali kretnja tijekom Minjinog naklona je spora i dostojanstvena jer je podupire ego. Kretnja ide u tri pravca pri čemu je glavni prema naprijed (ventralno), a druga dva su (opet ovisno o položaju zapisničara koji ne zna odgovor na postavljeno pitanje) u dva i deset, odnosno deset manje deset. Prilikom Minjinog naklona važno je da zdjelica bude čvrsto fiksirana za barsku stolicu, a leđa potpuno ispravna budući da se pregib odvija samo u zglobu između kralježaka L5 i S1. Pregibanje može pratiti i zaklanjanje usta rukom jer ipak se radi o komunikaciji između dvije odrasle osobe koje otvoreno piju i piše, ali i dalje ne žele da neko drugi ne prepisuje njihov kontrolni. U kafiću. Uglavnom, nakon što zapisničar primi informaciju, Minjin naklon prelazi u otklon prema prema natrag i završava između deset do dvadeset stupnjeva od okomice prema dorzalno s blagim smješkom na kutevima usana u klasičnoj pozi iz yoge koja se zove „Učiteljica“. Svrha ove poze je da igrač koji ima znanja suptilno signalizira drugim ekipama da je pitanje uspješno apsolvirano, pri čemu se manje suptilno vrši pritisak na druge ekipe. Pritisak je još izraženiji ako druge ekipe segmentalno po kralježnici manifestiraju svoje neznanje što u pravilu ne promiče oku iskusnog kvizaša. Naime, manje upadljiv znak za kolektivno tupilo od nekuženja koje se dogodi kad se postavi anagram čije je rješenje ili „Marko Perković Thompson“ ili „Ella Dvornik“ je pojava tzv. „kvizaške grbe“ koja nastaje pregibom u gornjem dijelu torakalne kralježnice s obveznim podupiranjem brade desnom rukom sklopljenom u „šaku propovjednika“. Akutno tupilo od nekuženja koje trenutno zarazi ekipu prilikom postavljanja suludih trik-pitanja tipa „Koja hrvatska riječ koja počinje s „k“ nema „k“ kad se čita unatrag?“ manifestira se naglim nagibanjem vratne kralježnice u C7 prema naprijed uz obveznu potvrdu izbezumljenosti rotacijom livo-desno u C1 i C2 prema suigračima koji to isto rade. Međutim, da se vratimo na projekcije za „Splićanistiku“ postavija sam pitanje veleumnim luđacima iz redakcije „ST-ćanistike“ šta preporučuju da se napravi za povećanje broja Minjinih naklona. Rekli su mi da ili da nađem ili da profiliram specijalistu za Eurosong i panorame gradova na rijekama koje pripadaju crnomorskom slivu. Na moje potpitanje da je li to sve, rekli su da trenutno je jer da imaju prišnijeg posla. Na moje potpotpitanje da kakvog to prišnijeg posla trenutno imaju su rekli da su u kontaktima s povjesničarima pomorstva jer razvijaju novu teoriju o tome zašto je Nizozemska u doba jedrenjaka bila pomorska velesila. Okosnica njihove teorije je lingvistička – s obzirom da se u nizozemskom jeziku dosta često izgovara grleno „h“ i da Nizozemci u prosjeku troše duplo više sline od svih ostalih Evropljana za upravni govor, evolucijski su desenzibilizirali nepčanu resicu i skoro potpuno iskorijenili nagon za riganjem. Na moju primjedbu jesu li možda uzeli u obzir da su za riganje, valove i morsku bolest važniji srednje uho i centar za ravnotežu, rekli su mi da im se riga od mojih primjedbi baš zato što ih dobro čuju, a ravnotežu mogu jedino povratit tako da mi trenutno otkažu dobrodošlicu. Pa su kolektivno izveli Minjin naklon i izgurali me van...

...dok su misli o Atkinsovoj dijeti daleke ka i sni ivanjskih noći, dok se lagano puni i druga godina u kojoj se Ukrajinci i Rusi međusobno ubijaju, dok kritično fale sterilne gaze u pojasu Gaze, došlo je vrime da se i ovaj božićni broj „ST-ćanistike“ zaključi tradicionalnom čestitkom koju od srca GERO i debilci iz redakcije „ST-ćanistike“ upućuju određenim grupacijama i personama, ali ne nasumično, nego po točno odabranim ključnim riječima...

Zaposlenicima „Open AI-ja“ s najnižim IQ-om, rentijerima po dalmatinskoj zagori i pionirima Airbnb-ja u Betlehemu, preprodavačima bakalara i alergičnima na brudet od morske mačke, učiteljicama koje vole trgnit čašicu gina iza nastave i učiteljicama općenito, omiljenom praprapraprapotomku Ade Lovelace, Sanandi Maitreyi, zbunjenima, tetoviranima i onima između ta dva pola, zadnjem gostu Kuke u ovoj godini i prvom kupcu bureka u Milakovića, razočaranima Uberom i ovisnima o Glovu, Nepalcima, njihovim familijama i vlasniku hotela „Dujam“, infišanima u Monte Carlo simulacije i svakome ko na ruletu igra samo na duplu nulu, šahistima, tenkistima i moralistima, žednima Mirinde, ali vjernima Pipiju, osobama s guturalnim rotacizmom, ali ne i ostalima s poremećajima artikulacije glasova jer samo ova kategorija se kolektivno odnosi i na Francuze, svima koji znaju da je Paul Lafargue bija u pravu i naravno vama, veleštovani čitatelji, GERO i ekipa iz redakcije „ST-ćanistike“ žele sretan Božić i mega-volatilnu (ali na pozitivan način) novu 2024. godinu – AJMO!!!

- 18:33 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica