novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

20

čet

01/22

Generalka života ....

suncokreti11.blog.hr

Baš neki dan razmišljam kako mi je vrijeme napraviti generalku stana.

Prvo i osnovno pobacati suvišne i nepotrebne stvari što već u startu nije mala stvar obzirom da sam "sakupljač" i da mi ama baš svaka stvar "treba", ako ne sada - trebat će mi kao jednom, i da mi baš svaka sitnica nešto znači i vrlo mi se teško odvojiti od svih tih stvarčica, malih ili malo većih.

Međutim, kako je stvar sakupljanja izmakla kontroli vrijeme je za bolne rezove i bacanje, a kad se završi bacanje onda ide čišćenje, što isto nije mali zahvat, ali svakako puno manje bolan od bacanja.

Svaki sakupljač će me u potpunosti razumijeti što želim reći, jer svi smo mi sakupljači tako različiti a ustvari smo svi prokleto isti - sve nam treba ili sve će nam jednom trebati - izgovor samo kako se ne bi odvojili od suvišnih i nepotrebnih stvari.
Ovaj kamen mi je uspomena na ovo, a ova vrećica uspomena na ono - užas, jednom rječju.
Ali baš užas.

Gomilne potrebnih stvari, zakrcan prostor.

Također, istovremeno sam došla do zaključka da kako treba napraviti čistku u stanu, možda bi bilo dobro napraviti i generalku ljudi u svom okruženju.
Generalku života, kako bi ja rekla, pa ajde zašto ne, moguće možda ipak malo manje bolniji proces od odvajanja od mojih "svetih nepotrebnih stvari".

Kad i koliko vremena provodimo samo u mislila čega sveg toksičnog, lošeg i nezdravog se trebamo riješiti u svom životu.

Rekla bih vrlo malo ili skoro pa ništa, polazim od sebe, toleriram svašta, jedem tuđa govna ne znam zašto, tražim opravdanja za tuđe loše loše i nezdravo ponašanje i svašta nešto.

Zašto to radim?
Iskreno, odgovor ne znam niti sama, vjerojatno iz nekog glupog razloga samo meni poznatog, iz razloga što vrlo često nađem neko loše opravdanje dotične osobe koja je zla prema meni, i onda naravno, kome radim loše?
Nikome osim samoj sebi osjećajući se loše, iscrpljeno, jadno, nikako.

Jel mi to treba? Jel to ikom treba?

Naravno da ne.

Nekako spontano od 1.1.2022. počela sam raditi i generalku života, dobro mi ide, poneki ljudi oko mene samo nestaju iz mog života jer ja tako želim.
U tim trenucima rezova čak nemam niti nekog velikog sentimenta jer znam se zapitati, jesu li dotični imali sentimenta prema meni dok su me svjesno povrijeđivali svojim lažima i svjesnim podmetanjima noge gledajući iskuljučivo samo sebe i svoje interese?

Nisu.

Prema tome, što onda?

Jednostavno.

Jedino što želim je da pored sebe imam zdrave ljude, iskrene, otvorene i želim njegovati zdrave odnose u kojima smo jedni drugima prijatelji, podrška i pomoć, i ima takvih ljudi, svijet ih je prepun, to nije bajka, to je stvarno tako.
Ali, kako se kaže, u svakom žitu ima kukolja, pa tako i u odnosima ima kukuolja kojih se želim riješiti, polako i sistematski, bez puno riječi i bez puno objašnjavanja jer neki oko mene više nisu zaslužili niti moje dobar dan niti ikakava objašnjenja a kamoli oprost.

Želim napraviti generalku svog života, maknuti sve ono loše, sve ono nezdravo, sve ono toksično kako bih napravila jedno ugodno i toplo mjesto za sve one divne ljude koji još uvijek u sebi imaju onu osobinu čovječnosti, ljubavi, ljudskosti i empatije, a ima ih, znam da ih ima, svjedočim tome skoro svaki dan.

Jer koliko god ovo vrijeme u kojem trenutno živimo je vrlo ludo, turbulentno i često vrlo nezdravo, isto to vrijeme krije neke divne trenutke s divnim ljudima, e to želim - divne trenutke, prepune smijeha i lakoće postojanja s lakim i zdravim ljudima - a ima ih, ponavljam, stvarno ih ima....



Nema naslova

zinhof.blog.hr



COVER
NICK MASON - Unattended Luggage (2018)

Nich Mason is an English drummer and founder member of the progressive rock band Pink Floyd. He is the only member to feature on every Pink Floyd album, and the only constant member since its formation in 1965. He co-wrote Pink Floyd compositions such as "Echoes", "Time", "Careful With That Axe, Eugene" and "One of These Days".

Nick Mason had an interesting 1980s. The Pink Floyd drummer began to stray from the fold in the early days of punk, producing the second album by the Damned in 1977, but finally taking the leap to a solo record in 1981 with Nick Mason's Fictitious Sports. Even if his name was in the title, Fictitious Sports was a Carla Bley album in disguise, with the avant-jazz composer writing all eight songs and co-producing with the drummer. This signaled how Mason embraced the unexpected during his brief solo career, which is rounded up on Rhino's 2018 box Unattended Luggage. Available as both CD and LP, Unattended Luggage contains Fictitious Sports, along with two collaborations with 10cc guitarist Rick Fenn: the 1985 album Profiles and the 1987 soundtrack White of the Eye. None of these records sound conventional, certainly none of them adhere to the sound of Pink Floyd; White of the Eye is atmospheric, but it bears hallmarks of the slick, synthesized '80s, as does Profiles. These two albums may have their flaws, but when paired with the unabashed delight of Fictitious Sports, they make for compelling listening.

Back
Download: https://ydray.com/get/l/OJ16426582017342/u8xIpBX6bwl

https://www.mediafire.com/file/meiu0uqheinulu4/NICKMASONLuggage18.rar/file

Svjetionik

stella.blog.hr



(Izabranica za knjigu "Ljubav plime i oseke 2021.)



(Svjetionik, lanterna u Sućurju)

m+ž hehe..

eurosmijeh.blog.hr



- Što je stereo?
- Kada ti u isto vreme urliču i žena i majka!



- Koja je razlika između muškarca i svinje?
- Svinja ne postaje muškarac posle litre rakije!



- Kako se na bosanskom kaže grupnjak?
- Gornja mahala, donju jahala.



- Šta je diplomata?
- Čovjek koji će ti reći da ideš u pizdu materinu i to na takav
način što ćeš poželjeti da putovanje odmah počne!



- Koja je razlika izmedju bosanske svadbe i bosanske sahrane?
- Jedan pijanac manje!



- Šta je "Rodeo seks"?
- On leži na leđima, ti sjediš na njemu, kažeš mu da imaš
sidu i pokušavaš da ostaneš na njemu bar pet minuta!



- Kako se na novohrvatskom kaže rođendan?
- Vaginoizlazna obljetnica!



* Riblji sendvič

minus40kg.blog.hr

Nekome doručak, nekome večera,
nekome petak, nekome bilo koji dan,
tako je s ribom, pa i ovom iz konzerve ;)



12 dag skuše s povrćem ... 150
5 dag peciva ... 150
... 300 kcal

Naravno da je ovo običnije od najobičnijega,
pa nismo u 3,2,1, tko je od nas najbolji,
sasvim običan obrok i to je sve :)))




Možemo mi reći što hoćemo,
ali stojimo li i iza toga, ili onako,
pričamo da bi pričali, tko bi znao?
Skužiti to na vrijeme, često je bitno,
i usmjerava nas u ispravnom pravcu.
Uvažiti sugovornika, prvi je uvjet,
bez njega nema komunikacije,
bar ne eventualno smislene.
Eto, slinom zalijepljeno :)))
Nisam ovo prvi rekao ja,
zapravo je Konfucije ;)

P.S. @., jako ti je lijepa fotka u zadnjem postu,
i zapravo mi je baš žao što je ovako krivo otišlo,
ali što ćeš, ljudi smo, tašti, i ne baš odveć mudri.
Jednom, kad oboje shvatimo svoj dio, možda ...
a dotada, srdačan ti pozdrav i svako dobro ;)

Neki ispunjen dan

luki2.blog.hr


Danas je baš bio neki dobar dan - odradila dosta prijevoda; nakon toga čitala za svoje zadovoljstvo; i na kraju se prisjetila Đoletovog koncerta u Novom Sadu prije dvije godine - zadnjeg koncerta na kojem sam bila...:(((( Zadnjeg koncerta u njegovom Novom Sadu...:((((( Radio Prva - Novi Sad večeras je puštao samo njegove pjesme u spomen na Bogojavljenjsku noć (koju spominje u jednoj svojoj pjesmi).....
I da - imala sam sreću i zadovoljstvo poslušati jednu divnu radionicu preko Facebooka....
Ljubim vas!!!!!Poslušajte tu divnu pjesmu: https://youtu.be/-9pkS8AtlPc

19

sri

01/22

pojačajte zvuk....

donabellina.blog.hr




.......'ko ovo nije sluša, plesa i bio voljen.......e, taj je propustio '80-te






PS:
ako moramo misliti o bilo čemu
moramo, ali barem nastojmo
skratiti vrijeme razmišljanja
ne moramo ni govoriti, moramo li
progovorimo prostim rečenicama
ne prostotama, naravno
nego sam subjektom i predikatom
čak i dobra elipsa
vrijedi kao rečenični niz

.........hoću reć'
za sve postoji vrijeme i način



Ovdje ...

thelightoftheuniverse.blog.hr

... sam da sam odaberem svoj put. Nema bogova. Postojiš samo ti. I ništa više drugo. Sve je iluzija.

P.S.

Zašto smo dopustili da nam u iluziji netko drugi odredi pravila kako ćemo živjeti, kao ćemo se ponašati, i sve ostalo što iz toga proizlazi? Zaista, zašto?

Učitelj pravednosti nas je poučio da budemo u ovom svijetu, ali ne dio njega. Otkrio vam je iluziju.

Još malo o "influencerima"...

toco1980foto.blog.hr

Danas se u medijima drobi o "influenceri(ca)ma" češće nego što dijareja tjera na WC, očito velik dio "novinara" koji o njima pišu, te populacije koja to prati ne primjećuju u tome dvostruka pravila i poprilično licemjerje...:

Dok se s jedne strane svi pjene na paparazze , fotoreportere i ostale fotografe da snimanjem (na javnim mjestima!) "narušavaju privatnost", s druge strane kao da nitko ne primjećuje da ti isti influenceri sami sebi narušavaju privatnost (u daleko većoj mjeri nego što to može neki slučajni fotograf na ulici), servirajući svojim "fanovima" i "pratiteljima" vlastitu privatnost, od fotografija i videa sebe u svim mogućim više ili manje (raz)odjevenim izdanjima, provokativnim pozama, pa do fotografija vlastitog ručka i toga dgje su bili i što su radili...

Dok se s jedne strane svi dušebrižno pjene na svakoga tko negdje na javnom mjestu ili događaju u neko djete uperi fotoaparat i/ili objavi takvu snimku negdje na internetu (smatrajući da time ima isključivo loše namjere), s druge strane gotovo nitko se ne obazire na to da ima podosta influencer(ic)a koji svakodnevno serviraju fotografije svoje djece u svim mogućim privatnim situacijama i pozama. Ne samo da time de facto sami narušavaju privatnost svoje djece, štoviše koriste vlastitu djecu za samopromociju i kao sredstvo za privlačenje pažnje i "lajkova". (Ova patološka pojava je čak dobila i naziv - Sharenting, op.a.)

A treba li možda spominjati situacije u kojima neki Influenceri objavjuju fotografije na kojima se razbacuju luksuzom, dok istovremeno ne plaćaju režije i ostale obveze? Ili čak žicaju besplatne usluge, ručkove i tome slično...

San

danielaland.blog.hr


Moja je mrvica, smijeh i treperenje
umrlo na jednom prstu,
na krugu boje sunca,
ma nema veze, sve to prolazi,
maše mi,
a ja kažem, daj, ne gledaj me tako !
Nisam pojela medvjeda, nisi ni ti,
ali dao si zlato i kimnula sam ti,
sve je dobro, oboje moramo
spavati

*

idemo-na-deng.blog.hr

čovjek od kojeg smo kupovali neke stvari privatno
upravo doznajem
sve u nizu
cijepio se, dobio koronu, umro od srčanog udara jučer


što reći

ovo dvoje
iz splita (34), iz zaprešića (22)
umrla iza boostera
od hrpe ugrušaka po tijelu
umro na cesti,cijepio se...kakav divan mladić!
prestrašno, pre, pre strašno, ničega o cjepivu i smrti u novinama
prebijedno




Bila si....

outofmind.blog.hr



Bila si ti, i ja sam bio,
Život i starost uz tebe sam htio.

Usne tvoje što sreću ne kriše,
Nisu uz mene, nema te više.

Sa usana tvojih, sreću sam pio,
Sreću sam pio dok sam te ljubio.

Život je čudan i grub bude
Iz raznih razloga razdvaja ljude.

Nova ljubav il' smrt to je,
Sudbina tako razdvoji nas dvoje.

Srce svoje drugome odlučila si dati,
Ne razmišljajući kol'ko moje će da pati.

Tužan i sam, u kući sjedim,
Sjećanja na tebe želim da izblijedim.

Teško je, teško...rastanak me boli
Jer ono što kuca u meni još uvijek te voli.

Zaustavit sat može svako,
Al srce što te voli, neće biti lako.

Izvan pameti


Zima

carstvo-snova.blog.hr

Dal zima dušu ima? Ima, ima i zube....
du-a-zime-Mali-Zum
Foto: Mali Zum

Stolareva kći

usputne-biljeske.blog.hr

Vjerujem da je većina vas koje ćete ovo pročitati u nekoj životnoj fazi poželjela pisati dnevnik. Ja sam u nekoliko navrata pokušao, ali bih obično brzo odustao. Opisani događaji činili su mi se odveć banalni i nedovoljno vrijedni bilježenja odnosno naknadnog podsjećanja u vidu niza rečenica. Moguća pogreška bila je u tome što sam pokušavao opisati događaje umjesto da sam se fokusirao na misli.

Upravo to, po mom mišljenju uspješno, čini Marina Vujčić u knjizi dnevničkih zapisa „Stolareva kći“. To je sadržajno nevelika, ali kvalitativno golema knjiga o vlastitim mislima. Prvi dio naslovljen „Herbarij“ donosi kratke i vrlo kratke, datumski numerirane, kronološki neredovite crtice u razdoblju od nekoliko godina.  U njima autorica tematizira fragmente svakodnevice naizgled sporedne. Međutim obična šetnja ili nepovezan san dobivaju na važnosti kad čitatelju prezentira misli što joj se pritom vrzmaju po glavi. Svaka ta misao ili buket istih prestaju biti prolazne kad narastu do ambicije opredmetiti se u zapisane riječi. Marina Vujčić vlastitu samoću koristi na najbolji način: za pisanje, čitanje i razmišljanje u tišini. Na jednom mjestu navodi kako zaglavljena roleta odnosno stari stolnjak na prozoru može sobu pretvoriti u tamnu komoru u kojoj će se dijelovi misli razviti u fotografije, a one osvijetljene su izgubljene. Unatoč tome što obimno i raznovrsno piše nekad ima osjećaj da je puno toga propustila zapisati. Skreće pažnju na knjige koje čita citirajući jednu do dvije upečatljive rečenice koje su zapravo originalne misli autora koji je nadahnjuju za vlastito pisanje i uopće bivanje. Kaže da u svojim tekstovima ne prepoznaje takve rečenice, ali ovaj čitatelj spreman joj je oponirati po tom pitanju. Povremeno pruža uvid u vlastite rukopise u nastajanju. Za sebe i druge romanopisce kaže da su nekovrsni čudaci koji stvaraju iluzornu stvarnost. Dnevnik Marine Vujčić u taman tolikoj  mjeri je intiman da izbjegava biti banalan kao u nešto dužem poglavlju kad nakon čitanja knjige Semezdina Mehmedinovića odnosno dijela u kojem piše o izgubljenoj bijeloj košulji dugo razmišlja o sličnoj, jedinom odjevnom predmetu preostalom od pokojnog muža. Pisanje i čitanje zauzima važno i veliko mjesto u svakodnevnom življenju ove originalne autorice. Ova knjiga možda je nusprodukt takvog bivanja u svijetu. Povremeno se ipak upusti u manualne poslove kao što je farbanje drvenarije. Tad zaključuje kako od svega što voli biti je stolareva kći. Ovaj dnevnik djelomično je posveta pokojnom ocu i majci kojih se prisjeća u više navrata.

Nakon i tokom čitanja ovih crtica imao sam potrebu početi bilježiti svakodnevicu na sličan način. Nisam stigao dalje od ovog osvrta. Dnevnik nije samo puko otimanje zaboravu. Pretvoriti misli u književnost, umijeće je to i posvećenost. Kao razlika između obične, brzo zaboravljene fotografije i one koja plijeni pažnju u nekoj galeriji. U osnovi radi se o istoj tehnici, ali način primjene i oblikovanje početne ideje frapantno je različit. Pitao sam se zašto Herbarij, a onda pred kraj prvog dijela dobio slikoviti odgovor kojeg navodim po sjećanju: „Ovo je moj herbarij. Uberem neku misao. Nalijepim na stranicu. Obilježim datumom i zaklopim stranicu. Kad je sljedeći put otvorim misao više nije živa, ali je sačuvana kao osušene trave od kojih sam ranije kuhala čaj.“ Privilegija čitanja je priuštiti vlastitoj mašti vizualiziranje ovakvih književnih slika.

U više navrata uhvatio sam se za datume što funkcioniraju kao mali naslovi svakog zapisa pokušavajući se prisjetiti nekog svojeg detalja iz tog dana. Teška srca priznajem sam sebi da se ne sjećam gotovo ničega, nijedne situacije kamoli pokoje misli. Obuzeo me pri tom neobičan žal kako su ti dani zauvijek izgubljeni, kao da nisu postojali. Sjećam se otprilike razdoblja, važnijih događaja, generalnog raspoloženja, ali unatoč trudu nisam uspio vizualizirati niti jedan konkretan dan. Nedostaju sitnice, mirisi, okusi, osjećaji. Ovakvi zapisi kao da imaju ambiciju približi se onoj sintagmi: Kada bih mogao vratiti vrijeme. Na jednom mjestu dok čitam preplavi me val oduševljenja kad uvidim da sam boravio u Trogiru na isti datum kad i autorica. Čak izmaštam situaciju u kojoj smo se u prolazu slučajno sreli. Kao da imam potrebu postati djelić građe knjige koju držim u ruci. A onda nakon ponovnog računanja razočarano ustvrdim da se ne radi o toj godini. U drugom poglavlju godina je ista, ali nedostajalo je samo desetak dana da se „sretnemo“ u Prižbi na Korčuli.

Drugi dio knjige naslovljen „Palagruža“ dnevnik je pomalo neobičnog ljetovanja, nesvakidašnjeg iskustva. Naime u srpnju 2016. autorica je provela nepunih dva tjedna na našem najisturenijem, pučinskom otoku. Tekstovi u kojima piše o tom dragovoljnom izmještanju na osamu ponešto su drugačiji od onih iz prvog dijela u kojem opisuje uglavnom komadiće dnevne rutine u Zagrebu. Nisu to više kratke crtice već redovite, dnevne mini reportaže u kojima čitatelju približava taj neobični krajolik i vlastiti doživljaj istog. U njima je vidljiv popriličan entuzijazam, oduševljenje, povremeno i euforija uslijed ostvarenja davne želje. Taj središnji, otočki dio knjige, iako tematski vrlo zanimljiv, u manjoj mjeri me se dojmio od onog prethodnog. Možda zato što povremeno poprima konture turističkog putopisa. Autorica sama na jednom mjestu kaže kako unaprijed zna da je došla po sjećanje s osiguranom budućnošću i kako okoliš kao inspiracija doslovno mijenja opseg i lice književnosti. Kao da je pišući planski razmišljala o objavljivanju, pa je sadržaj nakrcan žarkim bojama i jakim impresijama. Dok sa osmatračnice promatra zalazak sunca kaže kako na tom mjestu čovjek ima ne pravo, nego i obavezu biti bar malo patetičan. Daleko od toga da njezino otočko iskustvo nije zanimljivo. Moguće da kao čitatelj nisam uspio pronaći puno punktova poistovjećivanja, pa sam odlučio brzo ga u jednoj večeri proći. Ipak prepisao sam nekoliko rečenica iz tog dijela koje plijene pažnju te mi biva žao da ih sam nisam oblikovao: „Tamo se u moru mrijeste glagoli koji još nisu izmišljeni.. Kad se vjetar smirio tišina je gotovo sakralna.. Na tom mjestu sama sebi sam razgovijetna“.

Završni dio ove dnevničke trilogije, ako je mogu tako nazvati, smješten je na selo. Tamo autorica odlazi u početku privremeno da bi se u proljeće pandemijske i potresne 2020. u kući pokojnih roditelja i trajno nastanila. Dnevničke bilješke iz tog razdoblja u početku su pune srepnje, straha čak i suza što nije neobično obzirom na vrijeme i okolnosti u kojem su nastale. Autorica se u kući svojeg odrastanja najednom osjeća kao izbjeglica. Nešto kasnije redci poprimaju puno smireniji prizvuk. Nema datuma iznad teksta jer, kako sama kaže, na selu kalendar ima sporednu ulogu. Ruralni okoliš nudi mogućnost da se bude prije svega praktičan. U konkretnom slučaju to se ogleda na vrtu, u zemlji. Okoliš sačinjen od posađenog povrća, cvijeća, voća otvara nove vidike i potiče druge ideje. Ujutro su ruke uronjene u zemlju do lakata, da bi nešto kasnije prsti igrali po tipkovnici. Po mojem mišljenju krasna simbioza manualnog i misaonog rada uz vrlo konkretne rezultate. Opet su tu neizostavno i knjige odnosno vrijeme za čitanje. Svaki put kad navede neki poznat mi naslov osjetim određenu dozu ponosa što djelomično dijelimo isti književni ukus. Marina Vujčić na selu u mnogočemu vidi simbolku. Pronađeno sjeme u smočnici, izgubljene očeve naočale u čatrnji, poklonjena mačka od susjede. Od takvih i sličnih simbola gradi mozaik koji je u stanju kod ovog čitatelja uzburkati književnu maštu i potaknuti želju za novim knjigama i pisanjem. Kaže da na selu njezin mir ima pravu rezoluciju. Moj je ovih dana pronašao idealno utočište među koricama njezine knjige.

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum