Sve kategorije po listama

Debela dama

stella.blog.hr

Volim Pozorište "Vuk" i ambijent u kome čekamo predstavu,
uz čašicu razgovora i pića



Večeras gledamo predstavu "Debela dama"

Ima mnogo načina da se uradi master rad, a ovaj mi se
najviše dopada. Milena Radovančev je uradila predstavu
po motivima istoimene priče Irvina Jaloma iz romana
"Krvnik ljubavi" o problemu gojaznosti. Glume
psihoterapeut Bojan Tepavčević i ona.

Poseban je drugi dio predstave u kojem publika
postavlja pitanja, a oni improviziraju nastavak seanse
sa odgovorima na ta pitanja. Pitanja su bila odlična,
a odgovor na njih za svaku pohvalu. Preporučam
predstavu svakom tko je u mogućnosti da je vidi!

Šaran...

mecabg.blog.hr

Šaran
Odrasla sam misleći da riba pliva samo u moru. Normalno ta riba se jede kad se ulovi ili uzme na ribarnici. Neka velika pamet za spremanje ne treba ako se držiš pravila da riba mora tri puta plivati u moru, u ulju i u vinu.
Onda sam saznala da riba ne mora plivati u moru, da se može staviti u rernu (što je u mojoj kući bio nezamisljivi greh), nadam se ono treće bar da je tačno.
Povela se neka diskusija kako ko kuva, ko je bolji kuvar, recepti…
Priznajem, nisam kulinarski majstor, ali pored mene niko nije umro od gladi, a ni pojeo nešto loše… osim kad mi zagori. Za to nisam kriva ja, nego ovaj blog gde se stalno nešto događa.
Čujem kako Glavnokomandujući objašnjava neki recept, na kraju rečenicu: Ja spremam šarana, meca nije neka kuvarica.
Zajapurena, uvređeno, ulazim u sobu, zatičem ga kako sav blažen priča, muškom društvu, o receptu za spremanje šarana na njegov način. Zinuh da nešto kažem, ali me on tako blaženo pogleda, da sam ućutala…
A kako to izgleda u praksi…
Šarana ja kupujem jer on ne voli da se muva po ribarnicama, a kad upeca nešto to pokloni prijateljima.
Donosim ga kući, jednom i živog, cirkus mi je napravio u busu. Šarana stručno pregledaju, da li su mu bistre oči, kakve su škrge, da nije slučajno mastan… Položim obično ispit .
Nastupa glavnokomandujući.
-Dodaj mi neku šerpu…
-Gde je krpa??
-Da li si upalila pećnicu??
-Dodaj mi viljušku, ne tu, onu drugu… (imamo million viljušaka, koja li je ona druga?)
Bežim i uzimam novine…
Tras-bum… i urlik…
-Prosulo se ulje …Samo se prosulo, valjda skočilo iz ormara gde stanuje.
Ulećem u kuhinju, izvodim piruetu na kojoj bi mi pozavidela svaka balerina. Hvatam se za policu… klizim I dalje jer se niz nju sliva gusta žuta masa maslinovog ulja…
-Pazi, da se ne oklizneš… stiže prekasno.
Sedim u onoj mešavini kukuruznog i pšeničnog brašna koje je završilo na mojim trapericama umesto na šaranu…
Dva sata čistim, za to vreme on rešava križaljku
-Da li je gotovo?
-Jeste, brišem znoj…
Šaran je najzad u rerni.
- 45 minuta sa jedne strane 45, sa druge, pada naredjenje.
Gledam na sat, spremam prilog i pazim da ne zagori ili ostane presno.
--Jesi li je okrenula?
-Jesam, umilno se smeškam…
Ona ribetina, kao omanji morski pas, isprskala celu rernu, zasmrdela kuću, ali najzad je bila gotova.
-Izvadi je iz rerne, to možeš i sama.
Malo sam se opekla dok sam ga smestila u tanjur.
Postavljam sto, iznosim pribor za jelo, čaše, vino, kruh…
On dolazi, kritički gleda šarana, stavlja malo zelenjave za dekoraciju i osmjeh…
-Šta bi ti bez mene, nikad ne bi jela ribu…

A preko Dunava hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Kakva je razlika između Monike Lewinski i Srba?
O: Monika prvo popuši, pa se onda kurči,
a Srbi se prvo kurče pa onda popuše.



Objašnjavala zagrebačka učiteljica djeci narode i pita malog Štefa:
- Kaj si ti, Štef?
- Srbin, a kaj bi drugo bil?
- Ne, Štef, ono što su ti otac i majka, to si i ti. Kaj je tebi otac?
- Hrvat.
- A majka?
- Hrvatica!
- A kaj si ti?
- Srbin!
- Dovedi sutra oca.
Dođe sutra otac i učiteljica mu kaže da se Štef
nacionalno opredijelio kao Srbin.
- Ma, nemoguće, - reče otac.
- Evo. Štef, kaj je tebi otac?
- Hrvat.
- A majka?
- Hrvatica.
- A kaj si ti?
- Hrvat.
- A za kaj si jučer rekel da si Srbin?
- Ah, jučer, jučer sam se tak' bedasto osećal!



Doselio se Jovica sa roditeljima u Zagreb. Prvog dana izađe on
van igrati se, nađe skupinu dječaka koji se igraju s loptom: i pita ih:
- Momci, ja sam Jovica. Da igramo fudbal?
Dječaci su ga na početku ignorirali, ali mu na kraju jedan dečko priđe i kaže:
- Štima, ali mi nismo momci nego dečki, ti nećeš biti Jovica nego
Štef, i nećemo igrati fudbal nego bumo igrali nogomet.
Jovica, naravno, pristane, te počnu oni igrati nogomet, no nakon
određenog vremena zove Jovicu otac s balkona:
- Jovice, dolazi na ručak.
Jovica ne reagira - on je sad Štef, zar ne?
- Jovice, dolazi na ručak!!!
Jovica opet ne reagira.
- Jovice , mamu ti jebem, dolazi na ručak dok ti ja nisam došao dole!
Jovica opet ne reagira. Otac se spustio dole, uhvatio
Jovicu za uho i vuče ga gore. Vraća se Jovica kući i kroz plač kaže:
- Eto ti, ne možeš biti Hrvat ni pet minuta
a da te neki Srbin ne zajebava



Kako Beograđanka upoznaje svog dečka s mamom?
Kevo, jebote, moj momak.



Beograd, godina 2100., najžešći embargo.
Ali Srbi se ne daju. Ovih dana skinuli su 281290 nula i
uveli super dinar. Više se čak ne jede na
bonove jer nema papira. Žena ulazi u prodavaonicu.
- Izvol'te?
- Molim vas par najlonki.
- Nema.
- Grudnjaka imate?
- Nema.
- Onda bi htela jedne gaće.
- A jel' imaš potvrdu da radiš na merdevinama?



Piroćanca već duže vrijeme pekla savjest pa je
otišao kod popa na ispovijed.
- Šta je sine?
- Ja sam za vreme drugog svetskog rata u
podrumu skrivao Jevreje.
- Pa to je dobro delo.
- Ali sam im to naplaćivao.
- Pa znaš kako je, to košta; troškovi su to veliki.
- Ali im još nisam rekao da je rat gotov.



Kako se po najnovijoj terminologiji zove situacija u
kojoj djevojka iz Srbije izgubi nevinost?
Dogodio joj se kurac.

Istoznačnice sranja

radivjetra.blog.hr

Prošle noći, tražeći nešto skroz drugo, slučajno sam nabasao na neki stari razgovor s Jergovićem koji je u podnaslovu imao rečenicu koja otprilike ide ovako: "Najgora budućnost društva koju mogu zamisliti jest mješavina alchajmera i nacizma." Nisam do sada čuo precizniju definiciju onoga što nam se počinje događati. Na portalu Jutarnjeg, pak, čitam u prvim recima neke uvažene novinarke (dovoljno uvažene da njezine tekstove nikada ne dobivamo besplatno osim prvih nekoliko rečenica) kako zadnjih dana po Zagrebu stalno viđa grupice mladih odjevenih u crno i u jednako crnim kapuljačama. Osim što je to i moje iskustvo, ja bih dodao još i njihove "frizure": redovito su ošišani na veoma kratko, sa skoro sasvim izbrijanim bočnim dijelovima, baš onako kako su se šišali mladi nacisti prije i tijekom Drugog svjetskog rata, uz dodatak da je prava nacistička frizura zapravo ona koju nosi novinar HTV-a Petar Vlahov.

Kad je prije dva tjedna bila napadnuta novinarska ekipa N1 televizije na glavnom zagrebačkom trgu, ja i supruga baš smo se vozili u tramvaju u tome smjeru. Je li to bila neka vrsta intuicije, ne znam, no gledao sam oko sebe po tramvaju i nisam mogao ne uočiti nekoliko mladića u crnome i s crnim kapuljačama. Izgledalo je kao da nisu zajedno, no bilo ih je previše da bi to bila slučajnost. Kad smo izišli na Trgu, trenutno sam osjetio nešto zlokobno "u zraku", no kako je oveća grupa Kineza, skupljena pod Konjanikom, bila također sva u crnom, bio sam zaključio da mi se osjećaj zlokobnoga očito priviđa zbog tog njihovog crnila. Svašta smo obavljali svuda okolo Trga, a onda smo se uputili Ilicom prema Vinceku i dalje prema Frankopanskoj. Kasnije sam čitao u novinama da je svega nekoliko minuta nakon našeg napuštanja Trga došlo do onog premlaćivanja splitskih maturanata od strane maskiranih napadača. I sad neka me netko uvjeri da je moj osjećaj nečeg zlokobnog "u zraku" po izlasku iz tramvaja bio samo zbog Kineza!

Trenutno je crnilo malčice u zatišju, što bi se reklo u uzimanju daha i zaleta, valjda i zato što je Vukovar minuo, a sve što se moglo pozabranjivati je pozabranjeno, no hajd'mo pričekati dan nakon Štefanja i naročito 666. godišnjicu, pardon, 66. godišnjicu smrti Ante Pavelića, dakle 28. prosinca, jer u ta dva thompsonovska dana mogla bi se entuzijastično i nadasve strastveno zgusnuti sva frustracija junačke mladeži predvođene mentorima Zlatkom Hasanbegovićem Hozentregerom, Mariom Radićem Pevexom i Stipom Mlinarićem koji je svršio Tehničku školu Nikola Tesla, u svakom slučaju nekim zakulisnim mentorima koji im dostavljaju CV-je, datume i mjesta, pruge i tunele, mostove i vijadukte koje valja minirati. Uvijek to tako biva: jedna razina magnitude pa zatišje pa viša magnituda pa zatišje pa još viša magnituda pa zatišje pa sudbonosna magnituda pa preuzimanje vlasti... No kako su Hrvati uvijek u zadnjem vagonu povijesti, valjda će ipak prije doći do trijumfa Alternative za Njemačku, Marine Le Pen i Nigela Faragea nego što naši intelektualci uspiju nekaj zaplotnjački zmisliti.

Nego, u posljednjih desetak dana imao sam čak dva miniotriježnjenja. Kažem mini jer nije da te stvari na taj način nisam i ranije spoznao da su takve i da su to što jesu, pa ipak, ovo su u mojemu umu bili mali ali važni pomaci koji na neki način mijenjaju SVE u mojoj percepciji "o toj temi" i "o tim ljudima". Prvo miniotriježnjenje bilo je u vezi kolege blogera @bartimej croate, koji mi je ispod mojega posta o Ivani Bodrožić ostavio komentar o "globalistima ispraznih duša i još prljavijeg srca koji su napravili eksperiment" (cijeli njegov komentar možete pročitati ispod spomenutog posta). Odgovorio sam mu ovako:

@bartimej croata - Ja mislim da je ipak problem u tome što su nas čipirali, a ni otmice od strane izvanzemaljaca ne bi trebalo odbaciti kao čvrst i razuman argument, kao ni chemtrailove i subliminalne poruke u globalističkim reklamama. Bilo kako bilo, Isus će doći suditi živima i mrtvima pa se ne trebamo brinuti. Prvo će u pakao poslati sve koji vole Srbe, a u raj sve koji ih mrze; ostale svjetske stvari mogu čekati dok se to ne riješi.

Na taj moj cinizam ili ironičnu drskost kolega @bartimej croata odgovorio mi je ovim početnim pasusom (neću kopipejstati cijeli njegov odgovor):

@Mariano, poznaješ vjeru otprilike koliko osnovoškolac poznaje višu matematiku. Biblija govori da na nebu nema nacija niti će ih biti, dok smo na zemlji nacija treba biti radi raznolikosti duhovnih darova koje je Bog rasporedio po nacijama. Raznolikost prirode o tome govori, jer je Bog stvoritelj i prirode. Globalizam odiše ovdje na cijelom blogu. Vi bi htjeli reći da ovdje na zemlji možete postići raj, o tome su govorili monstrumi Lenjin, Staljin, Hitler, Pol Pot, Tito, Pavelić i slični ljudi koji su pobili milijune ljudi.

Drugo miniotriježnjenje doživio sam kod blogerske kolegice @Flips koja je prvo napisala veoma pismen tekst o vjeri koja nije slabost nego snaga, toliko pismen i generički uredan da sam opet jednom pomislio kako ga je dala AI-ju da ga napiše, ali je onda u komentarima pokazala jedno svoje sasvim drugačije lice, lice koje jako dobro korespondira s onim "Odjebi vještice" na Index.hr-u, upućenim Daliji Orešković. Najprije mi je bilo čudno to što je u isti koš strpala mržnju i ideologiju, kad netko to učini odmah vam se upali lampica ako znate čitati između redaka. Druga "čudnovatost" bile su njezine riječu u jednom od komentara: "Prvo su prozvali domoljube ideologijom i zatim su nas prozvali da širimo mržnju! Prozvali nas ustašama!" Naravno da će se normalnom čovjeku i tu upaliti lampica. Vrlo brzo, u nastavku komentara na komentar na komentar, pokazalo se da kolegica @Flips zdušno, revno, usrdno i svesrdno te sveudilj i sveđ obožava i visoko cijeni ustaški poklič Za dom spremni te ne odustaje od svojega mišljenja da ga ona uzvikuje i slavi zbog ljubavi prema domovini. Pritom toliko riješeno i bespogovorno i rezolutno i apsolutistički nije dala protiv Thompsona da je to bilo doslovno dirljivo, doduše dirljivo na način da vam se od užasa ježi koža na zatiljku i potiljku.

Što je slično, što je faktor miniotriježnjenja kod oba ova primjera? Bloger je, pretpostavljam, stariji gospodin, dok je blogerica o sebi rekla da joj je 26. Dakle, imamo dvije različite generacije između kojih zjapi popriličan ponor, a ipak su u nečemu veoma slične. U čemu? Ja bih rekao: upravo u onom elementu koji NIKADA ne bi smio biti zajednički mladosti i starosti, naime u elementu potpune kristaliziranosti svjetonazora. Prirodno je da mladost često zastranjuje, no ako ona zastranjuje na način starosti, kao što je bilo 1923. i kasnije u Njemačkoj i kao što je danas kod nas (ali i u Srbiji i drugdje diljem Europe), onda je to znak za uzbunu. Mladost mora biti buntovna na način idealizma i s njim povezane kreativnosti, i svi znamo da je veoma često psihički i društveno zdravo da se mladost privremeno buni protiv svojih roditelja, no kada mladost postane reakcionarnijom od svojih roditelja, kad želi i potiče mržnju u nacionalnom i/ili rasnome ključu kao i mržnju prema drugima i drugačijima kako to već propovijeda ekstremna politička desnica, onda je to ne samo znak za uzbunu, nego i znak da je za uzbunu vjerojatno prekasno.

U jednom od komentara blogerici @Flips napisao sam i ovo:

Reći da ZDS koristiš iz ljubavi prema domovini, iako znaš - MORAŠ ZNATI - da svakog Srbina i Židova taj poklič duboko vrijeđa, znači biti na poseban način pokvaren i bešćutan prema osjećajima drugih naroda koje se pod tim pokličem masovno klalo i ubijalo u konclogorima. To je otprilike kao kad bi pedofil rekao da seksualno opći s djetetom IZ LJUBAVI prema njemu. Duboko bolesno i poremećeno. Pogana su ta tvoja usta koja izgovaraju riječ ljubav. Nitko nema pravo reći: "Briga me kad je nastao pozdrav!". Bi li tako i mladi, 26-godišnji Nijemac danas mogao reći da ga nije briga kako je nastao pozdrav "Sieg Heil!" (bukv. Živjela pobjeda!) ili "Heil Hitler!" jer on tim pozdravom samo odaje ljubav prema svojoj domovini?! Pa daj se, djevojko, dozovi pameti.

I što mi je ona odgovorila?

Ja ga koristim iz ljubavi prema domovini pa ti pričaj šta god hoćeš! Ja znam da ja ne mrzim nikoga! Družim se sa Srbima i muslimanima! I njima nikome ne smeta taj pozdrav. Zanimljivo je koliko Srba sluša Thompsona i podržava! I mene puno toga vrijeđa pa koga boli briga? I ja ne podržavam ustaše ni njiihov režim niti podržavam što su učinili! Dozovite se vi pameti!

Dakle, kad vam djevojka od 26 godina - koja ima toliko duboke dubioze da naprosto ne znate odakle biste počeli - kaže da se vi dozovete pameti, onda vam ne preostaje drugo nego da se dozovete pameti. Tj. da se miniotrijeznite u pogledu činjeničnoga stanja da mladi danas nemaju niti elementarne preduvjete da shvate stvarnost onoga čime su instrumentalizirani u mržnju, a za koju mržnju misle da je ljubav. Upravo ta činjenica da mladi danas masovno za mržnju misle da je ljubav ubija u čovjeku mojih godina sav entuzijazam, po biblijski vjeru, nadu i ufanje, da ne kažem istoznačnice sranja.

Kišna večer....

taango.blog.hr

DEMONI

starrynight2022.blog.hr

"MOJ ŽIVOT

TRINAESTO POGLAVLJE
(1532)
… Tada sam se, kako se to obično dešava mladićima, zaljubio u jednu mladu Sicilijanku, pravu lepoticu. A pošto je i ona mene veoma zavolela, njena majka to opazi, pa se uplaši da mogu napraviti neko zlo (a to bi se i bilo desilo, jer sam nameravao da s tom devojčicom na godinu dana pobegnem u Firencu krišom od njene majke). Kad majka nasluti da kujemo neke sumnjive planove, jedne noći tajno otputova iz Rima prema Napulju izjavivši da kreće u Čivitavekiju, a pođe u Ostiju. Ja krenuh pravo u Čivitavekiju i napravih hiljadu gluposti ne bih li pronašao svoju draganu. Ko bi ispričao kroz kakve sam sve peripetije tada prošao! Dovoljno je da kažem kako sam mislio da ću umreti ili poludeti. Posle dva meseca devojka mi napisa da se nalazi na Siciliji i da je nesrećna. U to vreme ja sam se bio potpuno odao uživanjima i našao drugu ljubavnicu kako bih ovu zaboravio.
Dok sam tako vodio nemiran život, sprijateljih se sa Jednim sveštenikom sa Sicilije koji je bio veoma obrazovan i dobro poznavao latinsku i grčku književnost. Jednom povedosmo razgovor i o veštini dozivanja duhova, pa tim povodom ja rekoh:,,Celog života silno želim da čujem nešto o toj veštini ili da vidim šta se njome može postići."
Na te reči sveštenik doda: ,,Čovek koji se upusti u poduhvat dozivanja duhova mora da bude jak i neustrašiv.”
Ja mu odgovorih da sam i jedno i drugo, pa da bih se želeo okušati u toj veštini. Tada mi sveštenik odgovori: “Samo ti imaj hrabrosti, za sve ostalo ja ću se pobrinuti.”
I tako se dogovorismo da ćemo pokušati dozivati duhove Jedne večeri sveštenik izvrši potrebne pripreme i reče mi da nađem još jednog ili najviše još dva druga. Ja pozvah Vinčenca Romolija, svog prisnog prijatelja, a sveštenik još jednog čoveka iz Pistoje, koji se takođe razumevao u prizivanje duhova.
Pođosmo u Koloseum, a sveštenik se tu odenu kao prizivači duhova, pa poče da crta krugove po zemlji uz mnogo lepih, obrednih kretnji. Doneli su mu skupocenih mirisa i žara, ali i nekih materija s kojih se širi zadah. Kad je sve bilo u redu, na jednom krugu nacrta vrata, pa nas uze za ruke i jednog po jednog u njega uvede. Potom nam podeli dužnosti. Amajliju preda svom drugu, ostalima naredi da podstiču vatru, a on poče da priziva duhove. Ovo je potrajalo oko čas i po, a potom se pojaviše legije đavola tako da je Koloseum bio dunke pun tih tajanstvenih bića. Ja sam raspaljivao žar na koji smo bacali tamjan, kad sveštenik spazi legijie đavola. pa mi se okrenu i reče:,,Benvenuto, zatraži nešto od njih."
Ja zatražih da se nađem sa svojom Sicilijankom Anđelikom. Te noći uopšte ne dobismo odgovora, ali sam bio vrlo srećan što sam bar video ono što sam želeo. Prizivač duhova reče kako bi trebalo još jednom da se sastanemo i da će mi sve želje biti ispunjene, ako sa sobom budem poveo jednog netaknutog dečaka. Ja povedoh jednog svog šegrta, dvanaestogodišnjeg dečaka, i opet pozvah onog Vinčencija Romolija, kao i nekog Anjolina Gadija, našeg prisnog prijatelja. Kad smo ponovo stigli na određeno mesto, prizivač duhova se poče na isti način pripremati kao i prvi put, samo su mu obredne kretnje sad bile još skladnije. On nas uvede u krug koji je opet nacrtao, i to još lepše i s više svečanih pokreta. Potom Vinčencu stavi u dužnost da raspiruje žar sa tamjanom i za pomoćnika mu dodeli onog Anjolina Gadija Zatim meni gurnu u ruke hamajliju, pa mi reče da je okrećem na one strane koje mi on bude pokazivao, a pod hamajliju stavi onog dečaka, mog šegrta. Sveštenik poče da strahotnim glasom priziva duhove i po imenu pozva mnoštvo demona, vođe legiona. Potom poče da im zapoveda u ime nestvorenog, živog i večnog Boga na jevrejskom, grčkom i latinskom jeziku, tako da se ubrzo Koloseum ispuni sa sto puta više đavola nego prvi put. Vinčenco Romoli je pazio na vatru zajedno s pomenutim Anjolinom i palio miomirisne smole. Ja sam, prema savetu popa, ponovo tražio da se sastanem s Anđelikom. Prizivač duhova okrenu prema meni i reče:,,Jesi li čuo šta su ti kazali? Rekli su ti da ćeš kroz mesec dana biti s njom." Potom me zamoli da budem hrabar, jer je došlo mnogo više legiona no što ih je pozvao, i to onih najopasnijih. A pošto su već obećali da će mi ispuniti želju, treba s njima biti ljubazan i strpljivo se s njima oprostiti.
Na drugoj strani, dečak koji je stajao pod hamajlijom, sav prestravljen je govorio da se na tom mestu nalazi milion vrlo hrabrih demona i da nam svi oni prete. Potom još doda kako vidi četiri naoružana džina koji, reklo bi se, nameravaju da uđu u naš krug. Tog trenutka prizivač duhova, koji je drhtao od straha, pokušavao je što ljubaznijim glasom da ih nekako otpremi. Vinčenco Romoli, koji je sav drhtao kao prut, pazio je na tamjan. Ja sam se plašio isto toliko koliko i drugi, ali sam pokušavao da to prikrijem i hrabrio sam sve ostale. Ali i sâm sam premro od straha kad sam video koliko je pop uplašen. Dečko je gurnuo glavu među kolena i govorio:,,Hoću da umrem ovako jer nama nema spasa."
Ja ponovo rekoh dečaku: ,,Ta stvorenja žive u podzemlju, a ovo što vidiš samo je dim i senka. Zato dođi k sebi i digni glavu!"
On diže glavu, ali opet reče:,,Čitav Koloseum gori, oganj će zahvatiti i nas." Potom pokri lice rukama, ponovi da je mrtav i više ne želi gledati ovaj svet.
Sveštenik me poče moliti da ne posustanem i da zapalim smrdljivu gumu. Ja se okrenuh Vinčencu Romoliju i rekoh mu da brzo baci smolu na žar. Dok sam mu to govorio, gledao sam Anjolina Gadija koji se bio toliko uplašio da je izbuljio oči i sav premro od straha, pa mu rekoh: ,,Anjolo, u ovakvim se prilikama ne treba plašiti, već je bolje da jedan drugom pomažemo. Zato brže-bolje bacajte na žar tu smrdljivu smolu."
Ali kad se Anjolo pomeri, na sav glas pusti vetar i sav se upogani, pa je to okužilo vazduh više nego zadah smole. Kad dečak oseti taj strašni smrad i ču kako Anjolo na sav glas pušta vetrove, diže malo glavu. Tada vide da se i ja tiho smejem, pa se malo ohrabri i reče da đavoli malo- pomalo napuštaju Koloseum i da su se dali u besan trk.
Tu smo ostali sve dok nije počelo da zvoni na jutrenje. Tada nam dečak opet reče kako je ostalo još samo nekoliko đavola, ali daleko od nas.
Pop obavi završni deo obreda, presvuče se i ponovo uze u ruke veliku hrpu knjiga koju je doneo sa sobom, a onda svi zajedno iziđosmo iz kruga gurajući se jedan uz drugoga, a osobito dečak, koji se uvukao u sredinu i jednom rukom držao popa za mantiju a drugom mene za ogrtač. Dok smo se vraćali našim kućama u četvrti Banki, on nam je jednako ponavljao da dvojica đavola koje je video u Koloseumu skakuću pred nama, čas trče po krovovima, čas po zemlji. Prizivač duhova mi je govorio da je često ulazio u čarobni krug, ali da ga nikad nije pohodilo toliko mnoštvo demona i uveravao me je da mu se pridružim pri osvećivanju jedne knjige posvećene đavolima, iz koje ćemo crpsti bezmerno bogatstvo, jer ćemo pitati đavole gde je zakopano blago kojeg je zemlja puna i kako ćemo se obogatiti, a da su ove naše ljubavne zgode i nezgode obična ludost i budalaština od kojih čovek nema nikakve koristi. Ja mu rekoh da bih ga veoma rado poslušao kad bih znao latinski. On me je uveravao da nije važno što taj jezik ne znam jer je mogao samo da je hteo naći mnoge ljude koji ga znaju, ali nikad nije naišao na čoveka tako staložena i srčana, pa bih morao da poslušam njegov savet. Razgovarajući tako stigosmo do naših kuća, pa smo i jedan i drugi čitave te noći sanjali đavole.

Kad sam sutradan opet video prizivača duhova, on je počeo da na mene navaljuje kako treba da pristanem na taj pothvat, a ja ga upitah koliko bi nam vremena trebalo da to izvedemo i kud bismo morali da pođemo. On mi na to odgovori kako nam ne bi trebalo ni mesec dana da taj posao privedemo kraju, a najbolje bismo ga obavili na planinama Norče. Iako je jedan njegov učitelj takav posao obavio pored mesta Badija di Farfa, on je tu naišao na neke teškoće kojih na planinama Norče verovatno neće biti, a gorštaci s Norče su poverljivi i ponešto se razumeju u ove stvari tako da bi im, ako se za to bude ukazala prilika, mogli biti od neocenjive koristi. Reči ovog sveštenika-čarobnjaka toliko su na mene uverljivo delovale da bih rado prihvatio njegov predlog, ali mu odgovorih kako najpre želim dovršiti one medalje za papu, i to samo njemu poveravam, pa ga molim da čuva tajnu. Međutim, jednako sam ga ispitivao smatra li da ću se u roku koji mi je obećan zaista naći sa svojom Sicilijankom Anđelikom, jer pošto sam video da se vreme našeg sastanka približuje, nisam mogao čudom da se načudim što o njoj nije bilo ni traga, ni glasa. Pop mi je govorio da ću se sigurno s njome naći u predviđeno vreme, jer đavoli ne lažu kad nešto tako svečano obećaju kao što su obećali onda. Ali neka budem obazriv i čuvam se svake zadevice koju bih povodom tog slučaja mogao izazvati a pri tom da se trudim da podnesem i ono što je mojoj prirodi strano, pošto sluti da mi predstoji neka velika nesreća. Stoga bi bilo dobro za mene da pođem s njim na osvećenje one knjige, jer ću tako otkloniti sa sebe opasnost i usrećiti i sebe i njega. Ja sam sve više izražavao spremnost da prihvatim sveštenikov poziv, pa mu rekoh da je u Rim stigao neki majstor Đovani da Kastel Boljonjeze, odličan stručnjak za izradu medalja koje su bile slične mojima, samo čelične, i kako veoma želim da se s ovim darovitim čovekom ogledam i steknem glas u svetu takvim radom, nadajući se da ću svojim darom a ne mačem potući neprijatelja. Ali pop mi je i dalje govorio :,,Molim te, Benvenuto, pođi sa mnom i izbegni veliku opasnost koja ti preti i koju naslućujem."

Ali pošto sam ja bio čvrsto rešio da najpre završim medalju, iako se bližio kraj meseca, nisam se više sećao ni Anđelike ni bilo čega sličnog, nego sam se sav predao svome poslu.”

Moj život : život Firentinca Benvenuta, sina majstora Giovannija Cellinija, koji je on sam napisao u Firenci / Benvenuto Cellini




Moja knjiga:


Preuzbudljivo, koji zapisi! "Autobiografska knjiga o životu i stvaranju znamenitog renesansnog kipara i zlatara. Pisao ju je, a velikim dijelom i kazivao u pero svojem pomoćniku, između kraja 1558. i 1566. godine, no do objavljivanja je došlo tek stoljeće i pol kasnije. Ova osobna epopeja svjedoči o Celliniju kao nadarenom, nasilnom, izuzetno praznovjernom, hirovitom, darežljivom u prijateljskom krugu, ali inače izrazito nesklonom nježnu prijateljstvu, razbludnom i nipošto neporočnom, zavidnom i zlobnom Firentincu, no uvjerenom u vlastitu mudrost i obzirnost. Unutar njegovih sjećanja izmijenjuju se lokaliteti - rimski, firentinski, pariški dvor - i mnoštvo najrazličitijih likova: pape, kraljevi, biskupi, kneževi, književnici, umjetnici, ali i kurtizane, pučani, redovnici, razbojnici i drugi, čime se pridonosi autentičnosti prikaza tadašnjega svijeta."

Cijelo 12. i 13. poglavlje knjige od ukupno 16:







Benvenuto Cellini — is this the face of the sculptor and murderer?
Članak na linku https://www.ft.com/content/0fb66c95-8745-4ba6-b2f6-1bb2f2ffba8c

Benvenuto Cellini — je li ovo lice kipara i ubojice?
Da,
Benvenuto Cellini bio je poznat po nasilnom i turbulentnom životu koji je uključivao višestruka ubojstva, iako je najpoznatiji po svojoj umjetnosti. Pitanje se može odnositi na Cellinijevu autobiografiju, koja opisuje njegovu umiješanost u nekoliko ubojstava, uključujući javno ubojstvo suparničkog zlatara. Priznao je da je počinio tri ubojstva, a Papa ga je jednom pomilovao za ubojstvo kako bi mogao dovršiti umjetničko djelo.
Cellini je bio poznat po svojoj eksplozivnoj naravi i često se upuštao u ulične tučnjave. Priznao je da je počinio najmanje tri ubojstva i u jednom trenutku je osuđen na smrt.
Unatoč svojoj nasilnoj prirodi, Cellini je bio vrlo uspješan kipar i zlatar koji je radio za moćne mecene poput Pape i francuskog kralja Franje I.
Njegova autobiografija pruža živopisan, iako samohvalisav, prikaz njegova života i vremena, koji uključuje detaljne opise njegovih zločina.
Njegove umjetničke vještine bile su toliko cijenjene da ga je Papa pomilovao za ubojstvo.

Ti si moje sunce

modrinaneba.blog.hr

Svatko može voljeti sunce,
ali samo netko poseban, može voljeti sjene

Foto: Anetta Starowicz (dozvola autora)

Kad more utihne

liviodinspiracija.blog.hr

Danas sam stvorio dva teksta.
Dva mala komadića mene,
uhvaćena između daha i misli.

Sad sjedim i osjećam prazninu.
Ne onu tešku, nego tihu, blagu,
kao kad more utihne nakon vala.

Pokušavam pisati treći,
ali riječi ne izlaze.
I shvaćam — nema potrebe.
Ne mora svaki dan biti pun.
Ne mora svaka tišina postati priča.

Ponekad je dovoljno reći:
Dosta za danas.

Sunce polako klizi prema horizontu,
valovi šapuću isto što i srce —
pusti, odmori, diši.

I to je lekcija sama po sebi.
Ne forsiraj ono što treba doći samo.
Stvaranje, kao i život,
ima svoj ritam.

ŽENIDBA

tignarius.blog.hr

Eeee.....kad sam se ja ženio!?

Poslije više ništa nije kao prije!!!

A i kasno mi je da se kajem..:)) a i Njoj!


1. ŽENIDBA I DJEVIČANSTVO

Sada o onome što ste mi pisali. Dobro je čovjeku ne dotaći ženu. 2 Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža. 3 Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu. 4 Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena. 5 Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti. 6 Ali to velim kao dopuštenje, ne kao zapovijed. 7 A htio bih da svi ljudi budu kao i ja; ali svatko ima svoj dar od Boga, ovaj ovako, onaj onako.
8 Neoženjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja. 9 Ako li se ne mogu suzdržati, neka se žene, udaju. Jer bolje je ženiti se negoli izgarati.
10 A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja – 11 ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri – i muž neka ne otpušta žene. 12 Ostalima pak velim – ja, ne Gospodin: ima li koji brat ženu nevjernicu i ona privoli stanovati s njime, neka je ne otpušta. 13 I žena koja ima muža nevjernika te on privoli stanovati s njome, neka ne otpušta muža. 14 Ta muž nevjernik posvećen je ženom i žena nevjernica posvećena je bratom. Inače bi djeca vaša bila nečista, a ovako – sveta su. 15 Ako li se nevjernik hoće rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog. 16 Jer što znaš, ženo, hoćeš li spasiti muža? Ili što znaš, mužu, hoćeš li spasiti ženu?
17 U drugome svatko neka živi kako mu je Gospodin dodijelio, kako ga je Bog pozvao. Tako određujem po svim crkvama. 18 Je li tko pozvan kao obrezan, neka ne prepravlja obrezanja. Ako je pozvan kao neobrezan, neka se ne obrezuje. 19 Obrezanje nije ništa i neobrezanje nije ništa, nego – držanje Božjih zapovijedi. 20 Svatko neka ostane u onom zvanju u koje je pozvan. 21 Jesi li pozvan kao rob? Ne brini! Nego, ako i možeš postati slobodan, radije se okoristi.
22 Jer tko je u Gospodinu pozvan kao rob, slobodnjak je Gospodnji. Tako i tko je pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov. 23 Otkupninom ste kupljeni: ne budite robovi ljudima. 24 Svatko u čemu je pozvan, braćo, u tome neka i ostane pred Bogom.
25 O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao čovjek po milosrđu Gospodnjem vrijedan povjerenja. 26 Smatram dakle: dobro je to zbog sadašnje nevolje, dobro je čovjeku tako biti. 27 Jesi li vezan za ženu? Ne traži rastave. Jesi li slobodan od žene? Ne traži žene. 28 Ali ako se i oženiš, nisi sagriješio; i djevica ako se uda, nije sagriješila. Ali takvi će imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas rado poštedio.
29 Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko. Odsad i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; 30 i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; 31 i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta. 32 A rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. 33 A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, 34 pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. 35 Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu. 36 Misli li tko da je nepriličan prema svojoj djevici kad je preživotan i s njome mora biti, neka čini što je nakanio, ne griješi: neka se uzmu. 37 Tko je pak nepokolebljivo stalan u srcu te nema potrebe, a u vlasti mu je volja pa to odluči u svom srcu – čuvati svoju djevicu – dobro čini. 38 Tako, tko se oženi svojom djevicom, dobro čini, a tko se ne oženi, bolje čini. 39 Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu. 40 Bit će ipak blaženija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Božjega.

Da sam tvoje riječi slušao, Majko!!!



Neki genijalac je rekao da je brak, nemoguća mješavina biologije i prava...ja bih dodao, što se prava tiče mi muški smo stalno na optuženičkoj a ova pederska svita nam još i femicidom prijeti!
Mislim da je vrijeme da mijenjam partnera..Euro, jesi zauzet!
Možda bi mogel i Drevnog pitat..Geo, Blogi i Barti su mi prestari..Golden i Pale su mi preozbiljni ...cure me ne zanimaju..jer već Jednu imam doma!

Mexico

modrinaneba.blog.hr

Vrhunski proizvod

sumi.blog.hr

Mandarine koje je uzgojio moj ćaća Borko Šuman na svom OPG-u....

Netretirano voštano-fungicidnim kupkama
Neprskano herbicidima
Ne gnojeno konvencionalnim mineralnim gnojivima već ekološkim.

Primjenjivana samo ekološka sredstva i ekološke medote uzgoja kakav je tradicionalno već 3 generacije ispred mene.
To znači da se umjesto kemijskog tretmana korova voćnjak više puta godišnje okopava a što nije lagan posao. Tko je kopao to zna.
Zato se mirne savjesti može prodati proizvod koji djeca potpuno bezazleno mogu meljati po rukama, gristi, jesti, cijediti a čak se i sa korom mogu raditi pekmezi, kolači i sl... Bez ikakvih prethodnih pranja mandarina ni ruku.

Koga zanima da se najede slasnih mandarina u Zagrebu
može se javiti na telefon 0997662501

Večeras je dostava u slijepoj uličici između brojeva 6d i 8, Ulica Hermana Bužana, blizu Kvatrića
vrijeme 20:30-20:45



Za ostale lokacije i termine, zvati mobitel... sezona će trajato još samo 15ak dana...

Cijena je 1.8 eur/kg

Pakiranja su 2.5kg (4.5 eur) i 5 kg (9 eur)

Hortus Dei -Domaće mandarine

Online album (4)

e-linija.blog.hr

U jednoj ubrzanoj partiji bijeli je upravo odigrao 85. Kh6 i nastala je pozicija na dijagramu:



Crni je bio oštrouman i mudro odigrao 85...Sf6 te nakon uzimanja bijelog h7 pješaka remizirao. Pažnju, međutim, privlači jedan drugi nastavak koji se mogao odigrati i koji na karakterističan način opisuje potpunu nepredvidivost skakačkih završnica:
85... Sxc3
Koji znak da stavimo nakon poteza? Uskličnik ili upitnik? Naravno da će bijeli uzeti crnog skakača na c3, jer boljeg poteza trenutno nema.
86. Sxc3



Ono što je jasno jest da se bijeli skakač protiv dva uznapredovala crna pješaka ipak ne može boriti.
86... b4



Čini se kako sve osim Sc3-a2 gubi odmah jer napuštanjem kontrole polja a2 crni a-pješak nezaustavljivo ide u promociju prema polju a1. Ali ni Sc3-a2 ne zadovoljava jer tada crni igra b4-b3 i skakač je nemoćan protiv dva vezana pješaka na 3. redu. Možete postaviti ovu poziciju na ploču i igrati koliko Vas je volja, ali dva pješaka ovdje jača su od skakača...
Pa ipak je bijeli taj koji dobiva!
87. Se4!!
Kakav preokret! Sad ništa, ali baš ništa ne može zaustaviti bijelog skakača koji će u dva poteza matirati crnog kralja!
87... a2 88. Sg5 a1=D 89. Sf7# 1:0



Završna slika. Uz svu materijalnu nadmoć crni nebi mogao spriječiti da mu kralj bude matiran na polju h8!

----------

Da bi dobili još potpuniju sliku ove završnice možemo se vratiti na poziciju prije 86. poteza crnoga:



Možda bi crni uvidio svoj promašaj iz prethodnog poteza pa bi se pokušao spasiti forsirajući pat tj. remi (budući da crni kralj na h8 ne može igrati) na način:
86...a2!? 87. Sxa2 b4!?



Napredovanjem b-pješaka crni bi pokušao isprovocirati bijelog skakača da tog pješaka uzme i tako ostvari svoju remi (pat) namjeru...

88. Sc1! +-

Ovdje ćemo stati sa daljnom analizom. Crni vuče i u slijedeća tri poteza on može izvući damu na b1, ali bijeli skakač u slijedeća tri poteza matira pomoću manevra: Sc1-d3-e5-f7 !

Mapiranje simulacije

aniram.blog.hr

Zakaj klinci u grupama razbijaju samo po velikim gradovima i zakaj klečavci mole samo po velikim trgovima? Evo, drugarice, ručica u zraku, ja znaaaaam!
Pa u svakom gradu ima klinaca koji nemaju pametnijih poslova, u velikim gradovima ima ih više, u malima manje, velike grupe rade veće probleme od manjih, u malim gradovima svi se poznaju, zamisli neku simpatiju s kojim ste išla u školu kako bespomoćno kleči na trgiću i moli boga dragoga da mu urazumi ženu, pa srce da ti pukne, pa svi bi znali koja je to žena i zamolili bi je da se urazumi, a ona bi propala u zemlju od sramote, a i onom klečavcu bi se pimpek osušio od javnog iskazivanja nedostatka hormona, ne ide to tako. Ili da neki mulac stavi hudicu sa kapuljačom i krene groktati i prijetiti, a vi njemu slince brisala dok je zapinjao na nekoj terasi gdje cijeli mali grad pije nedjeljnu kaficu. Pa koga bi taj mulac uspio poplašiti, ni susjedova mačka ne shvaća ga ozbiljno, pa eto.
Mrzila sam živjeti u malom gradu, svi znaju sve pa i ono što ne znaju i ono što uopće ne postoji, e i to znaju. Zato, eto me ovdje u velegradu u kojem svaki dan ribam blato s cipela, jer zima je, mokro je, taman za sakrit se na toplo, baš fino mi ovdje, slušala sam danas na radiju gospona Vanju kako je prije osam godina na mapiranju Trešnjevke posjetio oni naš čokoladni toranj u kojem su onomad snimili pokvareni sat, a koji godinama unazad pokazuje točno ono vrijeme u kojem je hitnim službama prije neki dan dojavljeno da toranj gori. Točno. U. Minut. Joj, baš volim ove dramaturški osmišljene točke, amerikanizacija još jedna, neka. Ali to sa tim satom, trnci me prošli. Pa ti reci da ne živimo u simulaciji i da zemlja nije ravna. Još me uvijek trnci drže. Zato sve više pazim što govorim, a ponekad i što objavljujem. Simulacija, sestro.
Danas je neki dan nenasilja nad ženama. Dan. Protiv. Nasilja. Ali samo nad ženama. Jebote. Ali, ipak, hajde, daleko smo dogurale, priznali su da postoji nasilje, službeno priznanje. To je valjda već nešto. Kao onomad kad su priznali Hrvatsku ili sada kad priznaju Palestinu, svima nekako bude bolje od tih priznanja. Dokazano. Skoro pa naučno. Dokazano.

31 dan do Božića

kockavica.blog.hr

Kako bismo izbjegli komercijalizaciju,
pokušat ćemo učiti nešto novo,
svaki dan,
ili svaki drugi,
na kraju krajeva,
sada radim u školi,
i moja sveta dužnost je širiti znanje,
jer Znanje je moć!

Međutim, kako je ipak predbožićno vrijeme u pitanju,
moramo ga nekome posvetiti,
svima je jasno da to može biti samo i isključivo jedna osoba.

Brgljez.
Stoga ćemo i nastojati teme prilagoditi njegovim krilima.

Krenimo.

Danas ćemo naučiti tko je Vittorio Sella.

Zna li netko nešto o njemu?

Koliko ruku imamo u zraku?

Vittorio Sella bio je Talijan.
I bio je fotograf.
Rodio je se davne 1859.g.

Jednog dana odlučio je ići sa unukom
prvog talijanskog kralja vojvodom od Abruzza,
u brda,
točnije planine,
još točnije tam visoko na Karakorum.

Tko zna gdje je smješten Karakorum?

E pa blizu Brgljeza,
više manje,
u svakom slučaju bliže njemu nego nama.

I tako si je Sella zabrijao fotografirati planine.
Nešto ko naša V.,
al ona brije na hranu,
i ipak je razumnija,
ali to je ta muško ženska razlika,
i razlog zašto žene duže žive.
Mi ipak ne stavljamo glavu na panj zbog svake ludosti koja nam prođe kroz glavu.

Ali da se vratimo Vittoriu.

Da bi on to mogao,
fotografirati mislim,
s ondašnjom opremom,
to je ipak bio malo žešći pothvat,
to mu moramo priznati.

Oprema mu je težila kakvih 30 kilograma.
Onda nisu imali današnja lake materijale,
pa ti bicikl od karbonskih vlakana teži pol kile.
A ne ne, tada je sve bio stvarno,
a stvarnost je teška,
i što te ne ubije to te ojača,
i zato su tada ljudi bili jaki,
ili mrtvi.
A ne ko današnje pahulje od muškaraca i žena,
pa cmizdre po društvenim mrežama,
slabi i živi.
Najgora kombinacija.

Tada nije bilo ni društvenih mreža,
pa ako si i cmizdrio,
bar to nitko nije znao,
eventualno tvoja mama ili best frendić,
a i oni su to zaboravili pod teretom svojeg stvarnog teškog života,
zbog čega su morali ojačati ili umrijeti,
pa tako ništa nije ostalo ovjekovječeno internetskom vječnošću dostupnih informacija.

Al opet sam skrenula...

Vittrio Sella prvi je fotografirao K2,
i iako su mu mnogi negativi uništeni,
jer surovost planine ne pita,
ona je jedina i jaka i živa!,
njegov opus od kakvih 250 fotografija,
vrijedan je doprinos povijest ljudskog roda.

Za razliku od 250 selfija koje svaka šuša uplouda na net svaki dan.

Toliko za danas.

Zadatak za dz:

- pronaći informaciju da li je imao ženu i djecu
- izabrati njegovu naj fotografiju i obrazložiti izbor
- pronaći Karakorum na karti
- reći ne nepotrebnom zatrpavanju interneta

INA

sewen.blog.hr

Ina i ja se volimo,
Ko Vjesnikov neboder gorimo,
Ispijamo kave, jedemo kolače,
Njene mi kobasice na putu znače.

Ina i ja se želimo,
Ina i ja se ne dijelimo,
Ina je spas za zeleni svijet,
Ona ima zeleno super 95!