Tko se boji još?

04 veljača 2025

Tko se boji onih koji nose čudne kape i oblače se u crno al ne kao Josipa Lisac?
Tko se boji reći da sve ovo nije njegov đir i da mu se to ne sviđa?
A, ima vas , pičkice, skrivate se, ha? Napišete pa brišete? Ha?
I bolje da šutite i budete kuš jer biste loše završili.






Oznake: rukometaši

Iznajmljivačica, 04.02.2025. 12:04 Avanti popolo!

TEATRALNI, 04.02.2025. 13:02 Don Quiote sažetak za lektiru vrijedi pročitat.

Taango, 04.02.2025. 21:25 Slažem se sa tobom vjeruj mi upravo sam komentirao te u crnim košulja ma.LP

luki2, 05.02.2025. 02:53 Svoje sam rekla odavno, ali i u novom postu.

Potok, 08.02.2025. 16:04 Ti se ne bojiš? Vjerovao bih ti da ne (po)stojiš iza nicka.

Priča iz zbirke Priručnik za djevojčice

19 siječanj 2025

Fotogeničnost
Lako ćeš prepoznati da nešto nije u redu s nekom obitelji po fotografijama. Takve obitelji nisu fotogenične.
Kad obitelj ima luđaka, ništa nije kako valja. Ni jedna fotografija ne može biti dobra za pokazivanje. Za uokvirivanje. Za iznad kreveta.
Uvijek im netko nagrđuje fotografiju. Neko tužno ili namrgođeno ili zamišljeno lice. Ili kao da je netko upravo prugutao komad suhog kruha i sad ne smije disati jer bi se mogao zagrcnuti. Za uspjeh fotografije još je pogubnije kad takvo duboko povrijeđeno lice pokuša glumiti fotogenični smiješak, pa umjesto da se ispadne opušten i simpatičan, lijep i fotogeničan kao glumac reklame za pastu za zube, napravi glupu klaunovsku grimasu ili izgleda kao da ima napad histerije. Ili stoji malo pogrbljeno, savijeno u struku, kao da je upravo primio udarac u sloarni pleksus. Ili pak priglupo, kao da je nešto krivo shvatio, ili kao da mu nešto fali u glavi. Na grupnim fotografijama prepoznat ćeš člana nesretne obitelji jer se propinje, neprirodno visoko diže bradu u pokušaju da ispadne viši nego što je, ili rukama navlači revere preuske jakne preko prsiju pokušavajući odati dojam dobro obučenog čovjeka, ili pak noge u cipelama na špic postavlja u pozu s izvrnutim stopalima kakvu imaju dame ili manekenke na fotografijama u časopisima.
U nesretnim obiteljima uvijek je netko pokretač nesreće, nikad nisu baš svi jednako destruktivni. Jedan razbija a većina pokušava okupiti malo mira i barem na van izgledati kao da vode dobar život. Za takve je obitelji spasonosna izreka „Što će ljudi reć“, jer glavni razbijač barem onaj jedan trenutak dok pazi što će ljudi reć ne radi velika sranja, i barem tada daje ostalima vremena da predahnu i da malo glume dobar život.
Barem dok se slikaju.
A čim ga ljudi ne vide pa neće moći ništa moći reć, zarežat će i zalajati i navalit će i nastat će bjesmučan vrtložni oblak riječi, povika, šaka i pljuvačke i zubiju, kao u crtanom filmu.
Na fotografijama nesretnih obitelji svi prešutno pokušavaju prikriti svog glavnog luđaka i pomažu mu da ostane pritajen, kao da skrivaju odbjeglog robijaša. Osim toga, svatko na slici ponaosob skriva nešto od svojih vlastitih nevolja za koje ne bi htio da se dozna. Jer, ako se dozna, nikad mu nitko neće pružiti ruku i iščupati ga iz te obiteljske fotografije, nikad se neće dočepati boljeg života.
To mogu prepoznati samo oni koji su to iskusili, koji znaju da se takvog luđaka ne možeš riješiti i da se jednom posijano zlo ne može samo tako iskorijeniti, da se njegovo sjeme širi brzinom peluda ambrozije.
I ne možeš zamjeriti što je to ljudima odbojno, što će to prvom prilikom izgnati, izopćiti, a opet, nije fer.

Oznake: nasilje u obitelji

Iznajmljivačica, 19.01.2025. 13:03 Pokaži mi svoje fotografije, znat ću tko si, točnije od gatanja u dlan i gledanja u kristalnu kuglu

Ana.comm, 19.01.2025. 14:14 Pitaj mene : sve slike iz mojeg djetinjstva su sa suzama...Ne znam u ovim godinama zašto sam na svakoj uplakana i zašto sam se bojala onoga tko nas snima jer--nije mobitel nego foto aparat marke SMENA , Ruski naravno u ono doba.
Tko zn što bi meni "izgatala" s mojih slika.......( ajmee )

luki2, 19.01.2025. 19:51 Ima nešto u tome. Obožavam fotkati, i sebe i druge. Pogotovo moje najbliže.

mecabg, 20.01.2025. 11:22 Na nekim slikama ispadnemo lepi, na nekim užas.
Sve zavisi od onog ko fotografiše, da li te voli ili ne...

BukWannabe, 21.01.2025. 00:21 Kao osoba kronično lišena ikakvog vida fotogeničnosti, trebam li se zabrinuti? Ili pojedinačna (ne)fotogeničnost ovdje ne vrijedi?

Plivanje u moru zimi

27 prosinac 2024

Uspjela sam!
Godinama obilazim oko hladnog mora kao mačak oko vruće kaše.
Još prije tridesetak godina jedna je kolegica s posla počela sa zimskim plivanjem u moru kako bi izbjegla operaciju kralježnice.Svi smo je s nevjericom slušali kad bi to opisvala. Mnogi su mislili da je trknuta, da je malo skrenula, da je "jedna od onih". Ipak, oko nje se iz godine u godinu broj zimskih plivača povećavao. Sad je to pravi pokret.

Mnogi plivaju, ne mislim da su čudaci nego im se divim, svaka čast...
A ja? Evo, sad ću! Evo, ove godine krećem! Evo, baš prošle zime htjedoh ali baš mi je nešto iskrsnulo.

U međuvremenu, dok se tako nećkam, skupljam hrabrost i uzimam zalet, prikupljam informacije. Doznajem tko sve pliva cijelu zimu u moru, iz prikrajka ih motrim, merkam, pratim jesu li zdravi, jesu li živi...Doznajem koji liječnici plivaju i što koji o tome misli. Doznajem da to nije za ljude s bolesnim srcem, ni slučajno za ljude s visokim tlakom. Mjerim tlak, pregledavam srce. Čitam na internetu o fiziologiji izlaganja hladnoći, što se događa u tijelu, što treba prije raditi prije, što poslije plivanja u hladnoj vodi, što se može očekivati...
Kad odstanem od ideje da im se pridružim, počnu me proganjati objave na fejsu na kojima se ljudi s božićnim kapicama i čašama šampanjca slikaju u moru i čestitaju novu godinu. Divim im se, ali, ništa više od toga.
Doznala sam da zimsko plivanje treba započeti tako da samo nastaviš ljetno plivanje, jednostavno, na jesen ne spremiš kupaći nego nastaviš i plivaš redovito barem dva puta tjedno do sljedećeg ljeta. Prvo pravilo: tijelo se treba postepeno privikavati. Drugo pravilo: u more ne smiješ sam, uvijek moraš biti u grupi, jer ti se može dogoditi svašta.

Već godinama oko nove godine zapisujem: ove godine ću nastaviti plivati nakon ljeta.
Ali, nakon ljeta je kod nas strašno puno posla, pa još je more toplo. Pa mislim, imam vremena, još nije zahladilo.
Jedne godine sam čak i uspjela, doduše, samo polovično, ali, ipak jesam. Plivala sam do 28. listopada, a nakon toga se moja grupa rasplinula.
A ove godine, eee, ove godine...
Jedna poznanica me uzela za riječ. Ozbiljno je shvatila kad sam u na nekom ćaskanju uz piće izjavila da godinama imam želju, pokušavam, pa me uhvatila za rukav i rekla: Dođi taj i taj dan u toliko i toliko sati, tu i tu.
Uf!
Što sad?
Pa si mislim: Pa dobro, hajde, pa i ne moram...Nije zimsko plivanje jedina stvar za koju godinama vičem "Hop" a ne skočim .Imam ja još takvih bisera: ja bih redovito svaki dan vježbala vježbe za kralježnicu koje mi je pokazao fizioterapeut, pa, ja bih naučila španjolski, i francuski i poboljšela engleski, pa bih dovršila onu maju koju sam započela plesti prije trideset godina, ja bih skakala padobranom i naučila voziti mali avion...Ne bi bila prva stvar koja ostaje u svijetu neostvarenih maštarija. Neke od tih želja nosim sa sobom još iz djetinjstva.
Ali, odavno sam odrasla, trebala bih biti dosljedna sebi! Ili plivati ili prestati govoriti da bi plivala.
I tako, odlučila sam u trenu.
Idem!
Buttiamoci! (Bacimo se!), - kako bi rekli morski ljudi... (Pri)morski.


PRVI PUT
Prvi put je prvi put!
Svi se sjećamo prvog poljupca, svi se sjećamo kad smo prvi put radili one stvari, prvi dan na poslu, kad smo prvi put sjeli za volan i upalili auto...
Sjećamo se ushita, navale osjećaja. Srce lupa, noge trepere, čini ti se da ne dotičeš tlo, kao da lebdiš iznad zemlje, u trbuhu se događa nešto uzbudljivo i zbrčkano, sve te diže, sve te nosi i zanosi, obrve se dignu, oči rašire, čini ti se da ti se kosa digla u zrak, čak ti se čini da su ti se uši digne u vis, kao kad pas naćuli uši. Osjećaš se kao da je tvoj cijeli svijet, kao da nema prepreka, da možeš sve. Vrijeme kao da stoji, ništa ti nije teško. Ushit! Navala radosti.
Mislila sam da su to osjćaji koji pripadaju mladosti. Isključivo mladosti.

Ulazak u hladnu vodu nije bio onakav kako sam očekivala, odnosno, kako sam se pribojavala. Kao, hladno je, grozno je, ali supermeni to izdrže.
U hladnoj vodi nije uopće hladno! Paradoks!

Inače, ja sam zimogrozna! Doma, kad se tuširam (poslije moje kćeri), dogodi se da u bojleru više nema tople vode. Ne podnosim. Ne mogu. Koža mi se naježi. Tresem se. Duša mi pati.
Kad pokušavam ono što mnogi moji poznanici rade, nakon običnog tuširanja toplom vodom završiti tuširanje hladnom vodom, ne ide, prehladno mi je. Nisam otporna na hladnoću. U svim kućama u kojima sam do sada živjela bilo je problema s grijanjem, a kad je meni hladno, budem tužna i ljuta istovremeno, emocionalno ne podnosim hladnoću. Ljeti, kad se temperatura mora nakon kiše supsti za samo jedan ili dva stupnja, kad ulazim u more, u trenutku kad hladna voda dotakne struk stresem se, najradije bih odustala.
Ali, ulazak u hladno more je nešto drugo.
U hladnu vodu ulazimo postepeno ali ne presporo. Prvih sekundi osjeti se hladnoća, ali neobično, nije neugodan osjećaj na kakav smo navikli, i taj osjećaj brzo prestane, takoreći odmah. U tijelu se dogodi nešto što ne očekuješ. Iznutra počne grijati. Kao da žari. Ne osjećaš hladnoću. Sasvim je ugodno. Tijelo preplave neobično lijepi osjećaji.
Važno je da smireno i duboko dišeš, misliš na disanje i umiriš emocije, i mašeš rukama i nogama. Pošto ne močimo glavu, mi zapravo ne plivamo nego se samo održavamo u vodi u okomitom poližaju ili plivamo prsno na "ženski" način, bez uranjanja glave.
Jedan od plivača ima zadatak paziti na vrijeme. Iskusni plivači smiju biti u vodi onoliko minuta koliko je temperatura vode, ali, mi smo mladi i neiskusni pa budemo kraće. Otprilike upola kraće.
Čim izađemo iz vode obrišemo se i presvučemo u toplu i suhu odjeću. Osjećaja hladnoće još uvijek nema. Popijemo topli čaj, to je obavezno.
Ono što me najviše motivira da nastavim je osjećaj ushita.
Dugo se nisam tako osjećala. Od mladosti. Od vremena kad sam išla u školu poskakujući s radosnim iščekivanjem sigurna da će se nešto lijepo dogodilti. S takvim osjećajima mogu usporediti osjećaje koje izaziva plivanje u hladnoj vodi. Taj osjećaj mi je nedostajao svo ovo vrijeme, sve ove godine, od mladosti na ovamo. Baš tako se volim osjećati.

Od opreme imam dvodjelni kupaći kostim kakav nosim ljeti. Pokušala sa s jednodijelnim ali mi je nespretno kod presvlačenja, lakše presvučem dvodijelni. Na glavi imam običnu vunenu kapu. Neki plivači imaju rukavice i čarape kao što nose surferi ili ronioci, pa sam to našla ispod bora.
Nisam još isprobala.





Iznajmljivačica, 27.12.2024. 10:03 Zimski plivači, gdje ste?

Euro, 27.12.2024. 12:00 Ne pogorsavaj hehe..
Kod mene debeli minus jos kad bi trebao zaplivati u moru za tri dana bi mi bila sahrana..hehe

Donabellina, 27.12.2024. 12:40 Zamisli ovu buru groznu do danas?
Ko se bacija umore ? Budale

airsoft pokret Plaćenici, 27.12.2024. 13:25 Zanimljivo. Vjerujem da je navedeno izrazito zdravo.

Iznajmljivačica, 27.12.2024. 18:11 Danas je temperatura mora bila 13 stupnjeva, isto toliko temperatura zraka, a vjetar nije puhao. Kad puše-ne ide se u more

Iznajmljivačica, 27.12.2024. 18:11 A našla sam da ima plivača na Jarunu, tamo je sigurno hladnije nego kod mene

luki2, 28.12.2024. 02:07 Bravo! Svaka čast! Ne znam bih li se odvažila....

Ypsilonka, 28.12.2024. 07:19 Dugo nisam naišla na ovako fenomenalan post. Čestitam! Ponosna sam na tebe.

Moje jedino uranjanje u hladnu vodu je bio skok sa slapa na Mrežnici. Potraži na yt izbaciti će ti odmah i slap i skakače!
Imala sam neoprensko odijelo na sebi, ali skok u vodu koja je po mojoj predpostavci bila tek koji stupanj iznad 0 je živo ludilo.
Teško je opisati osjećaj. Skočila je tada i moja kćer, ali u odjelu s kratkim nogavicama. Bila je mala, za nju nije bilo odjela po mjeri, ali prije skoka joj je obučena još jedna jakna.

Život ne prestaje dok smo živi, da.
Ushit nije rezerviran samo sa mladost. Mi zreliji ga bolje nosimo i više uživamo od mladih ! :)

Ma bjavo, bjavisimo. Palac gore.

NF, 28.12.2024. 07:37 Više skoro uopće ne odlazim u Opatiju, prije sam dosta često i cijele godine bih viđao jednu plivačicu i par postova sam joj različitih godina na blogu posvetio, zadnji put prije par mjeseci nisam je vidio, tko zna jel još pliva...

sewen, 28.12.2024. 07:54 Nemam forze za to....jednostavno nemam!

j., 30.12.2024. 08:32 Meni je uobičajeno okupati se u Jadranu negdje u studenom, kada dospijem, a ove godine prvi put sam se kupao početkom travnja... no u prosincu, e to bi baš bio izazov... uglavnom, sve pohvale i s moje strane :)

Iznajmljivačica, 30.12.2024. 08:39 Plivanje u hladnoj vodi nije za svakoga. Nije za ljude s visokim tlakom, nije za ljude sa srčanim oboljenjima, nije za ljude s plakom u žilama. Za njih može biti smrtonosno.
Prije nego se tko odvaži i uđe u hladnu vodu, trebao bi biti prilično siguran da nema neku od kontraindikacija.
Plivanje u hladnoj vodi nije za ljude narušenog zdravlja koji žele povratiti zdravlje. To je zdrave koji žele održati zdravlje.

gogoo, 30.12.2024. 10:07 Zanimljivo iskustvo. Opatijski Kukali se svake zime kupaju i kažu da je kod njih rijetko tko i malo prehlađen. Ja sam nekad znao u listopadu (lakše mi je kad je zrak hladniji od mora) a na orijent. i treking utrkama u rano proljeće se često zagazi i u dublji plaaninski potok.

Iznajmljivačica, 31.12.2024. 10:50 Hvala svima na komntarima. Nemam još dovoljno vlastitog iskustva, počela sam s plivanjem u hladnoj vodi u studenome, ali, ono što prvo primjećujem jest da hodam uspravnije i da su bez masaža nestale bolne kvrge u mišićima na leđima ii trapeziusima (mijogeloze).
I malo sam se stisnula ;-) ne baš kao kad maju od prave vune opereš u prehladnoj vodi, ali, to mi je jedan od ciljeva ;-)
1. 1. u podne u večim mjestima uz obalu okupljaju se zimski plivači u masovnm plivanju. Baš bi bilo zanimljivo da ih netko prebroji, a ako treba i analizira.
Ako je ulazak u hladnu vodu lijek, pa, hajmo onda, izliječimo se!

Pregovori s Bogom

23 studeni 2024

(Filozofiranje jedne djevojčice)

Kadilo
Nisam se usudila pitati časnu, župnika, moju baku i one koji su to sigurno znali. Činilo mi se da je moje pitanje neusmjesno, da bi se uvrijedili, da bi to pitanje razotkrilo neku strašnu tajnu o meni samim time što ga postavljam. Činilo mi se da sam već velika i da bih trebala znati odgovor jer to svi znaju. Vjerojatno su časna i župnik baš o tome govorili na vjeronauku ona dva-tri puta kad sam izostala s nastave.
Onda bih jednostavno zaboravila na to pitanje, bavila bih se drugim stvarima, ali bih ga se ponovo sjetila, naročito na velikim misama kad više svećenika u svečanim mitrama s više kadila obilazi crkvu i maše, kadi, dimi. Što je važniji dan, što su svečanije odore, što je više ljudi u crkvi (a u crkvu dolaze dobri ljudi), to je više kadila i više dima. Kao da je više vragva koje treba otjerati.
Nije mi smetao miris tamjana ni dim, ne. Samo nisam razumjela zašto se to radi. I to u crkvi.
Zašto po crkvi tjeraju vragove? Zar nije crkva sveto mjesto na koje zlodusi ne mogu pristupiti? Tu si stoposto siguran, tu su zaštićen.
Slično polje zaštite imamo u igri lovice "Policija i lopovi" koju igramo na trgu: kad uskočiš u krug nacrtan kredom na podu vikneš "Alto!" Neku viči "Kuća!" a neki "Tajmaut!". Dok si u tom zaštićenom krugu, nitko te ne smije dirati. Smiješ ostati samo dok izbrojiš do 10, no, dok si tu, nitko ti ništa ne može. Zar zgrada crkve ne bi trebala biti takav krug u kojeg uskočiš da se odmoriš od igre u kojoj te oni kojih je brojalica odredila da budu policija love i trpaju u zatovor? Dakle, crkva bi trebala biti nešto kao taj krug na podu, logično, zar ne? U tom krugu nema opasnosti. Nema zla.
Zašto onda tamjan u crkvi?

I još nešto: zašto, kad svećenik dođe kod tebe doma blagosloviti kuću, zašto ne donese kadilo? Zašto samo škropi svetom vodom? Zašto iz obične kuće, koja nije sveto tlo, tamjanom ne tjera zloduhe? A to bi nam možda moglo pomoći.

Iznajmljivačica, 23.11.2024. 12:02 I još nešto....

Moslavac, 23.11.2024. 12:45 Najveće zlo su oni što drže kandilo. A zašto tamjan? Poznato je da miris paljenog tamjana ima psihoaktivni efekt, malo halucinogeno svojstvo. A to popovi dobro znaju pa tamjan masivno koriste. Drugim riječima manipuliraju ljudima.

Donabellina, 23.11.2024. 13:06 i ja ga koristim kući : kupujem mirišljivi zeleni ili roza s mirisom ruže i upalim svjećicu za tamjan obično navečer neka mi ispuni ovaj veliki prostor u kojem budem

Meni ugodno, mojima nije : njih sve guši i klima i tamjan a tamjan, kao miris ima odlične reference za zdravlje ( gugl sve zna )

Iznajmljivačica, 23.11.2024. 15:32 @Anaboni...od tamjana bježe vragovi, zato se koristi. Može se i kaditi, a to znači, zapaliti kadulju i kaditi dimom kadulje..

Iznajmljivačica, 23.11.2024. 15:37 @Moslavče, ne znam ti reć što je najveće zlo...često veliko zlo čine oni koji su uvjereni da to što čine, da je to za tvoje dobro. Npr. dobro te išibaju za tvoje dobro, da se popraviš...Ili, dobro te izvrijeđaju za tvoje dobro, da se popraviš...A ponekad, malo mahanja šibom u pravo vrijeme stvarno čini dobro jer je spriječila neko zlo...Teško je to odmjeriti.. Ne mo'š bit pametan...

Supatnik, 23.11.2024. 17:28 Svaki vjernik je crkva, a crkva je tamo gdje je vjernik, obzirom da oni koji su postali od majmuna, i oni kojima je Bog željomat kojem se obraćaju kad im nešto treba, ne mogu skužit ništa a pogotovo ne oni božansko u čovjeku, kreirani su kroz povijest kojekakvi igrokazi kako bi se glupani držali na okupu.

luki2, 23.11.2024. 20:53 Crkva je veeeelika manipulacija, držanje u pokornosti. Sama si opisala - manipulira se čak i mirisima:(((( Ne volim tamjan, meni paše svježa lavanda i citrusni mirisi.

j., 25.11.2024. 09:15 Tvoj opširniji komentar u subotnje poslijepodne možda je najbolje sažeo sve bitno o ovom pitanju. :)

Prije 100 godina

01 srpanj 2024

Prije 100 godina nisu mogli zamisliti, a kad bi im to netko rekao, ne bi mogli vjerovati:
da će se livade orati same
da će se pšenica sama žeti i vršiti i sama uskočiti u vreće
da će se veš oprati sam
i suđe da će se prati samo
i pod će se sam pomesti
da će se svi morati školovati, baš morati,
da će žene studiati ne samo ženska nego i "muška" zanimanja i to ravnopravno s muškarcima
da će žene biti kapetanice i voziti velike brodove
da će žene smjeti raditi iste poslove kao muškarci
da će ljudi ići u zatvor ako istuku svoju ženu
daže biti zabranjeno tući dijete
da će žene smjeti imati imovinu isto kao muškarci
da će svatko moći ići kod doktora
da će crnci imati jednaka prava kao bijelci
da Aboridžinima neće otimati djecu
da će bijelci plesati ples Aboridžina kao simol svoje države
da neće biti grbavih, ćoravih, šepavih ni krezubih, i da se nitko nikome neće smjeti rugati ako nosi naočale
da će automobili moći voziti preko 100 km na sat
da će ljudi putovati po cijelom svijetu za par sati
da će baš svi imati telefone
da će filmovi biti zvučni
da će se filmovi moći gledati u vlastitom domu
i svašta još

Tko zna što će biti za 100 godina a sada ne bismo povjerovali da nam netko to kaže?

Oznake: civilizacijski i napredak

Iznajmljivačica, 01.07.2024. 00:49 za 100 godina smislit će teleportaciju...ako svijet preživi

luki2, 01.07.2024. 01:17 Da, istina. Neke stvari zaista ne možemo zamisliti. A sigurno ce se dogoditi.

Mariano Aureliano, 01.07.2024. 02:17 Evo na primjer: za sto godina će se ubojstvo životinje (svinje, krave, kokoši, zeca etc.) smatrati jednakim ubojstvu čovjeka. Ako ubiješ svjesno i osjećajno biće, koje je kadro doživljavati bol i patnju, radost i sreću, privrženost i ljubav, strah i užas, izdaju i odbacivanje, tada je svejedno je li to čovjek ili neko drugo biće, nije li?

j., 01.07.2024. 06:01 Vjerojatno je kako već za stotinu godina neće postojati ni priroda a ne samo društvo kakvog poznajemo.
Imali smo priliku živjeti u najboljem od svih vremena, i na račun kratkoročnog užitka moguće uništili tu mogućnost i onima koji dolaze.

Supatnik, 01.07.2024. 06:15 Ko zna ako se ne budu smjele ubijati svinje i kokoši, možda i abortus ne bude pravo na izbor.

Iznajmljivačica, 01.07.2024. 08:24 @supatniče, a možda neželjene trudnoće neće biti moguće, jer neće biti moguće kao takve jer neće biti moguće nekoga prisiliti na seks ili protiv volje majke "izazvati" trudnoći? pa neće ni abortusi?

Iznajmljivačica, 01.07.2024. 08:25 @j. mislim da će do toga doći i prije 100 godina....

Iznajmljivačica, 01.07.2024. 08:28 @ Mariano, prije 100 godina se moglo slobodno premlaćivati pse , izgladnivat ih, ubijati, a danas, vidi kakav zakon. Postoji izreka "gladan kao pas", "prebijen kao pas"....I konji, magarci, kako se s njima postupalo? Tko je prije 100 godina mogao znati da bi se za to moglo u zatvor? Ljudi su vjerovali da životinje nemaju pamet, da ništa ne znaju i ne razumiju pa je to bilo opravdanje.
Moguće da će tako i za sve ostale životinje.

Iznajmljivačica, 01.07.2024. 08:32 @tko zna...možda sve ono što su imali u Zvjezdanim stazama budemo i mi imali. Ono , kao daljinski, uperi u tebe, pritisne neki gumb i odmah dobiješ dijagnozu i odmah te izliječi.

Iznajmljivačica, 01.07.2024. 08:36 Jedinio u vezi budućnosti, malo me brine ako budemo hodali okolo u onim pripijenim trikoima u kojima se ističu mišići, kao što imaju u filmu Nova zemlja u kojem glumi Vill Smith sa svojim sinom, i kao što imaju svi superjunaci, Bathman i ekipa...Kako će to meni stajati? A dečkima? Ne bu više pivskih trbuha i mlohavh mišića, ahaaaa, svi se budete bildali

Blogokviz, 01.07.2024. 09:35 je, a kaj se to nas dotikavle kad nas za sto let više nebu bilo?... čak ni Jože više ni, samo je blog vječan :)

Dvi, tri riči..., 01.07.2024. 10:19 Ja bih voljela da nas udvostruče/utrostruče tako da količinu obaveza možemo lako rasporediti na naše druge polovine, trećine...
Jer previše toga današnjem čovjeku/čovječanstvu treba - možda nas kao vrstu spasi novi civilizacijski skok.

Donabellina, 01.07.2024. 12:15 dobro kaže @ BK,,,,,,,,Jože nema makar se spominje, a sve ovo ni spominjat se neće

Euro, 01.07.2024. 20:50 Ja bih volio da vidim tko ce mi sve biti na sahrani,a onda nek i umrem..

Supatnik, 01.07.2024. 21:02 Nedavno je objavljena studija o seksualnim navadama mladih Hrvatica koje konzumiraju odnošaje u šesnaestoj, uglavnom pijane ili drogirane, najčešće bez zaštite.

Iznajmljivačica, 01.07.2024. 21:46 @Euro...da mi je vidit kako su to studirali u toj studiji, ako su ti mladi svi bile pijani i nadrogirani, u nesvijesti, tko im je dao podatke za studije

sewen, 02.07.2024. 06:26 Samo da rata ne bude....

Tratinčistan (Blogom na blog)

20 lipanj 2024

Postoje dvije vrste ljudi: frajeri i tratinčice.
Frajeri žele uvijek biti jači i najjači i dokazivati "tko je jači taj kvači". Baš im je u redu ponašati se kao da su najvažniji na svijetu. Takvi će npr. pišat i hračkat ili puštat pseće kakice u dječjem parku ili oko sportskog terena gdje će sigurno netko nagazit, ili stat u prometnoj traci ispred kisoka bez obzira što se iza njega stvori kolona, gurnut će, šutnut će, oteti,izmlatit ženu, dijete ili nekog tko se ne zna tuć jer im je baš fora kad se čuje ono "tup" i "pljas" i kad se ti jadnici, ta niža vrsta ljudi prestraši i trese od straha.

I, postoji druga vrsta ljudi. To je ona vrsta koja bi igrala pošteno, koja bi čekala red, ne bi da se pljuje na pod i da se nekom smeta, ne bi koristili nedozvoljena sredstva, oni bi da sve bude lijepo i da se nitko ne svađa, psuje, vrijeđa, gura, tuče, ubija, otima, siluje, ostavlja pseće kakice po parovima gdje bi se trebala igrati djeca itd...

Ovi prvi, frajeri, agresivci, za ove druge imaju niz pogrdnih naziva od kojih je većina ženskog roda u deminutivu i završavaju sufiksom -ice, npr. tratinčice.
Od pamtivijeka i još prije, od prethistorije, postoji sukob između te dvije vrste ljudi. Oni žive pomiješano, zajedno, možete u svakom narodu, svakom plemenu, svakoj obitelji, grupici prijatelja pronaći i jedne i druge i vidjeti kako se bore, pate, muče. Nikakakva evolucija, nikavi Darvinovi zakoni, nisu do sada riješili taj iskonski sukob. Samo prebacili na druga bojišta, dali u ruke drugačija oružja i borbene taktike.

Tome mora doći kraj! To mora prestati! Evolucijski, to se mora prevazići!

Imam rješenje!

Trebalo pregrupirati ljude, da ne budu države po nacijama jesu li npr. Hrvati, Talijani, Nijemci i drugo, nego po tome jesu li ovakvi ili onakvi, agresivci ili tratinčice.Tako bi se osnovale dvije federacije: Frajeristan i Tratinčistan.
Da bi se to realiziralio, treba pokrenuti veliku seobu naroda.
Ne brinite, nije to ništ novo, već je bilo tih seoba u bližoj i daljnoj povijesti, ovo je samo jedna više. Ne bi to bio egzodus, da se pogrešno ne shvati. I ne bi bila ekonomska migracija, ni politička. Ovo bi bila karakteristična po tome što bi bila krakterna. Prvo bi se grupirali po glavnoj crti karaktera pa bi se onda selilili.
Ne brinite kako bi se grupirali. Pa kako se okupljaju ptice pred seobu? Tako nekako.
Bila bi to prirodna seoba motivirana prirodnim zakonom i pod motom: svaka ptica svojem jatu leti.
Svi Frajeri bi se nastanili u Frajeristanu, sve Tratinčice bi mogrirale Tratinčistan.

I mir! (Kaže se " I, mirna Bosna", al namjerno, neću to reć.)

Eto, to će biti moj politički program kad se budem kandidirala na izborima za predsjednicu Tratinčistana i poslije za parlament Galaksijske federacije.
Poslije bih se parlamentu Galaskijske federacije švercala kao da nešto radim, držala bih govore protiv Frajeristana ali ne nešto konkretno jer bi i oni bili tamo, to još moram smislit kako bih.
Ne bih se kandidirala za predsjednicu Frajeristana, tamo bi me nalupali a ja se ne znam tuć iako sam htjela trenirati karate.

Hoćete li glasovati za mene?

P.S. Ovaj post je inspiriran raspravom na blogu Smisao života - Civilizacijsko zlo

Oznake: filozofiranje, evolucija

Iznajmljivačica, 20.06.2024. 19:25 Ponekad, od muke...

Donabellina, 20.06.2024. 19:40 zgodan ti je koncept, ali neće proći jer--što sa ženama, kakve one moraju biti u te dvije destinacije?

Iznajmljivačica, 20.06.2024. 20:39 Pa i žena ima ovakvih i onakvih! Frajerice i Tratinčice! Misliš da žene ne šeću pse po parkovima? Oooo da daaa

Supatnik, 20.06.2024. 21:52 Čisto da znam u kojem kraljevstvu bi bile nadrkane lezbe, zaštitnički nastrojene majke, koje mrze očeve svojih sinova, koje su same odabrale, euforično optimistične osobe, muškarci koji su pronašli ženu u sebi, usidjelice, stari momci, tražitelji višeg smisla, i promicatelji tolerancije zakrvavljenih očiju i borci za prava pliskavica, da ja tamo nejdem.

Smisao Života, 20.06.2024. 22:22 nebu se niš promenilo, sve bu ostalo isto, u frajeristanu će frajerima falit tratinčice pa će slabiji frajeri postati tratinčice, a u tratinčistanu će jače tratinčice shvatiti da sad one mogu postati frajeri... piši propalo :))...

Iznajmljivačica, 20.06.2024. 22:53 @supatniče, previše detaljiziraš i kompliciraš. I kvariš mi koncepciju. To što spominješ, to ti je sve siva zona, ono što se nekad zvalo zona razgraničenja. Zona A i zona B. Kasnije ono što kontolira UMPROFOR. i mislim da je to slično kao pojas Gaze. Ukratko, pojaz konstatno potencijalne i povremeno eksplicitne makljaže. To me ne zanima. Nek se tamo bave svojim poslovima. Mene zanima samo Tratinčistan.Livada iz sna.

Iznajmljivačica, 20.06.2024. 22:54 @Smisao.....ti misliš da oni baš ne mogu jedni bez drugih? Čak i ako bi evoluirali?

Supatnik, 20.06.2024. 23:18 Je, ali svi ovi nabrojani misle da pripadaju u tratinčistan, i još oni nisu najgori, zato moraš biti spremna upotrijebiti silu da ih otjeraš

luki2, 20.06.2024. 23:23 Jako zanimljivo! Zavisno od teme i dugovornika, ponekad sam Tratinčica, ponekad Frajerica....

Smisao Života, 21.06.2024. 09:07 Ne znam kam vrit ide ta evolucija, a i spor je to proces, treba je malo pogurat u pravom smjeru, morti kroz transkomuni..., pardon transhumanizam, Elon Musk, čipovi i tak to...

Dvi, tri riči..., 21.06.2024. 11:55 Da, trebalo bi ljude mikročipirati i reprogramirati. Ovako stveri ne liče na ništa.
Slažem se s BK.
Oni koji misle drugačije su ravnozemljasi i antivakseri. ;)

Potok, 21.06.2024. 14:41 Napokon, kojima ti pripadaš?

Povlačiš demarkacijske linije tamo gdje se to ne može.

I drugo, ni samospoznaja ne može promijeniti stanje stvari, zakone situacije, odgoj, politiku i nagone. Tvoje stavove smatram pojednostavljivanjem do - humornog.

Kome, na primjer, pripadaju Orbanovi Mađari kad je u pitanju nesudjelovanje u svijetu opasno idiotskog EU frajerizma u vezi Ukrajine?

j., 21.06.2024. 14:46 Moje mišljenje je.... da je ovako baš najbolje. Često mislim, pa zamisli da svi mislimo isto. Bio bi to najgori od svih mogućih svjetova. Ovako, da nema drugih i drugačijih, morali bismo ih zamišljati u svojim glavama da ne poludimo.

Često mi zapravo trenutak kada odem i počinjem nešto pisati liči na taj svijet: nema nigdje nikoga da mi se suprotstavi. Onda u bjelini papira odjednom nazrem nekog lika, totalnog sumnjivca i nepoznanicu koji mi prijeti prstom, i - gospodo porotnici, led krene :)))).

Galaksija, 21.06.2024. 23:33 Nismo svi isti. :)
Ae, još moram proučit i post na koji se tvoj tekst nadovezao.

Sarah, 23.06.2024. 08:56 Dobro je, al ima situacija kad se iz čiste tratinčice ko štapićem čarobnim premetnem u frajericu. I obratno. Možda bih imala dvostruko državljanstvo?

konobarica, 24.06.2024. 20:27 Samo javi kad će izbori.

Priručnik za djevojčice (poglavlje o bajkama)

08 lipanj 2024


Pepeljuga
Gle, Mala, nemoj se ti zanositi pričama o sitoroj, prevarenoj princezi kojoj je zla maćeha otela krunu i miraz, krotkoj i poštenoj koja svojom poniznom dobrotom osvoji princa i uda se za njega u najbajnijoj vjenčanici i 10 metara dugim velom od svilenog tila.
Miki, kužiš li ti da svaki princ ima majku, a većina ih ima i sestru?
Kad bi samo princ bio u pitanju, to bi se nekako dalo riješiti, s tim bi sirota, krotka i ponizna djevojka izašla na kraj koristeći svoje plemenite metode i magijska vjerovanja da je dovoljno da ona bude dobra i svijet će joj uzvratiti, jer kako siješ-tako ćeš i žeti. I da je dovoljno nešto jako željeti, da će ti to Svemir dati jer ti to. zaslužuješ.
Jes, malo morgen!
Jutro nakon pira običaj je da mladi par ruča s mladoženjinima.
E, tu sad počinje nova priča. Više nije Pepeljuga, sad bi se trebala zvati Ljepotica i zvijer.Slično onoj priči o zvijeri i ljepotici koja se žrtvuje za svojeg oca, ali, nije to ta bajka, ovo je Pepeljuga.
A zvijer je svekrva. Stara lavica. I prinčeva sestra. Mlada lavica. I stari lav koji čuva te dvije lavice i pomalo ih se boji pa sve izvršava kako one o zamisle. Prije nego izreknu.
Pomisila bi sad naša Pepeljugica: Pa što ako su to lavovi? Lavovi me neće pojesti jer ja sam to zaslužila time što ja ne jedem lavove.
Mlada lavica će prije nego sjednu za stol odmjeriti Pepeljugu od glave do pete smješkajući se trepčići trepavicama kao da se divi njezinom izgledu i osobnosti, ali s jedva primjetnim izrazom gađenja na usnama koji će biti toliko kratkotrajan da onaj koji ga uspije vidjeti mora posumnjati u vlastite oči i razum. Kako se to obukla? Ah, da, nije je imao tko poučiti! Pepeljuga bi ispala paraniočna neisgurna nestabilna iskompleksirana sitorica kad bi sama sebi priznala da ga je primjetila, a kamo li da od princa nedajbog traži zaštitu.
Stara lavica će promatrati je li Pepeljuga oslonila laktove na stol i kako drži pribor za jelo, je li zveckala i je li primjerenom jačinom stiskala usta dok je žvakala, je li nježnom ručicom nježno držala šalicu ili joj je koža na prstima još gruba od ribanja podova varikinom. Iako će se stara lavica praviti da nije vidjela sitne propuste u Pepeljuginom baratanju posuđem, istovremeno, malo oštrijim ispuhivanjem zraka kroz nos jasno će dati do znanja da je uočila, da joj se ne sviđa. Jedva primjetnim slijeganjem ramena priznat će poraz i predati se nemiloj sudbini koja ju je zadesila zbog ovako nesmotrenog izbora njezinog sina, koji je, iako se taj izbor čini politički korektnim, ipak po njezinom uvjerenju pogrešan.
No, božemoj, kad je Pepeljuga mogla usvojiti dvorske manire kad je cijeli život mela i ribala podove? I, tko ju je tome mogao poučiti? Zar ona ženturača prevarantica i manipulatorica koja je odsjekla prste i pete kćerima ne bi li ih dobro udala? Dakako da je nije mogla poučiti manirima takva osoba niskog roda i plitke pameti.
Princ sve to registrira na samom rubu vidnog polja i ne obazire se, ustvari, pomalo i uživa u svemu tome jer je uspio u svojem naumu da pokaže zube starcima koji su, iako su mu dali slobodne ruke da izabere ženu koju on želi, ipak priželjkivali da će odabrati princezu iz susjednog kraljevstva koja ne bi doduše donijela vitak stas, nježne crte lica i gustu kosu, ali bi donijela u miraz koju šumicu, gradić, mostić na kojem bi se dalo naplaćivati mostarinu i kmetove od kojih se može ubirati desetinu, a ne neku jadnicu koja će donijeti samo metlu i krpe za prašinu.
Nastavit će se....

Oznake: duhovni razvoj, odgoj, žensko pitanje

Iznajmljivačica, 08.06.2024. 22:57 I kako reče Đibo u nekoj drugoj bajci:
jer ovaj narod voli lijepu a sirotu
jer jedna si od nas i ti si nase gore list

Donabellina, 08.06.2024. 23:08 više je bajkovite istine u tvojoj priči nego u Gibinnim riječima

luki2, 08.06.2024. 23:32 Oduvijek je Pepeljuga moja najvažnija i najljepša bajka.

luki2, 09.06.2024. 00:51 Imaš odgovor kod mene.

Iznajmljivačica, 09.06.2024. 08:34 @Anabonni, moraš priznati , i Đibo pogodi i ubode u sridu. Što će anđeli s nama ludima...

Iznajmljivačica, 09.06.2024. 08:35 @Luki, i ja sam voljela bajku o Pepeljugi dok nisam skužila da ima i nastavak...

j., 10.06.2024. 09:24 Taj i album poslije, ta su mi dva Gibbonijeva najbolja. Bajke su utjeha ali i škola; tko bar malo nekada nije vjerovao u bajke, taj nije vjerovao ni u šta :).

Demetra, 11.06.2024. 07:06 Negdje sam pročitala, ne mogu se sjetiti gdje, kako su bajke atak na pamet. Svi ih volimo dok smo djeca, ali kao što si sjajno obradila ni jedna zapravo nije ostvariva.

Iznajmljivačica, 11.06.2024. 16:04 Netko je od slavnih pisaca jednom odgovorio na pitanje zašto pisci pišu, parafraziram: zato je ih ne čuju oni kojima bi htjeli govoriti, njihve majke, supruge, djeca, pa se obraćaju bezimenim čitaocima ne bi li ih ipak netko saslušao
Možda ipak dovršim priručnik za djevojčice a nakon njega i za dječake...

Iznajmljivačica, 11.06.2024. 16:07 @Demetra, ne znam gdje si to pročitala...ja sam pročitala da su bajke kao i snovi, vrata u podsvijest, razgolićuju ono na čemu se temelji pamet

Iznajmljivačica, 11.06.2024. 16:13 @j. ... meni stalno svira radio, bez prestanka godinama se vrte stihovi, ali, neki stih mi dopre u svijet tek onda kad me dotakne baš u neko posebno mjesto. Npr. stihove Bijelog dugmeta "Danas otvaram oči, nakon svih ovih godina, niti ja voljeh tebe, nit si ti mene voljela..." nisam primjećivala godinama, bila je to tek laganica, pjevna melodija uz koju se može plesati sentiš.Mislim da tome i služe stihovi, da nas uhvate u svoje mreže baš kad smo za njih spremni

Sjećanje i osvrti, 13.06.2024. 16:33 Moj adut je Carevna zaba.:-)

Priručnik za djevojčice

03 lipanj 2024

O bajkama
Bajke ne završavaju onako kako piše u verzijama koje su objavljene. Postoje drugačiji završetci koji nisu nigdje objavljeni. Možeš ih pronaći ako se zagledaš u bjeline između slova, u razmakr između riječi, u proredr između redaka. Gledaj u bjelinu. Nastoj ne micati oči. Ne traži značenje nego čekaj da ti se otkrije. Uskro će se pred tvojim očima pojaviti boje a zatim će se razotkriti značenje bjelina među slovima.
Slova imaju svoje značenje, poznato i zavodljivo, naizgled jasno i razumljivo, ali, ne daj se zavesti, stalno imaj na umu da su slova i riječi kao reklame na televiziji: njihova je uloga da te navuku. Namame. A bjeline ti pričaju pravu priču.

Ružno pače, H.C.A.
Na kraju priče ne pretvaraš se iz ružnog pačeta u plemenitog labuda, i ne otplivaš klizeći niz mirnu vodu prema prema zlatno crvenom horizontu uz dramatični finale velikog orkestra. Rasplet priče nije pošteno i pravedno razrješenje nepravde, kako se očekuje nakon svih proživljenih nedaća, već obratno, iz lijepe kuštrave djevojke jedrog i glatkog mesa, odjednom, bez ikakvog uvoda i psihološke pripreme, pretvoriš se u staru ženu, ružnjikavu, podeblju, koja prdi nekontrolirano dok se spušta niz stepenice i računa na površnost publike dok pošalicama pokušava prikriti svoju zaboravnost i šeprtljavost na koju se ne može priviknuti.
Kad pogledaš u olgedalo, pod utjecajem bajke u koju si naivno vjerovala, očekuješ lijepog i snažnog labuda. A ne kilavu patku. Ili kokoš. Ćoravu.

Pokušaj to na vrijeme osvijestiti, Mala.

Oznake: osobni razvoj, djevojčice

Iznajmljivačica, 03.06.2024. 22:52 Ovo je odlomak iz Priručnika za djevojčice.

Donabellina, 03.06.2024. 22:59 a jooooj da u ćoravu kokoš.......ajme meni

Dvi, tri riči..., 03.06.2024. 23:30 Bajke su nerealistične, pogotovo one o prinčevima ibprincezama. Tko zna na čemu su bili oni koji su ih pisali. Mozda su usmrkavali burmut i pili kiselo vino ;).

luki2, 04.06.2024. 00:01 Obožavam bajke, ali i u ovom Priručniku ima puno istine.

nema garancije, 04.06.2024. 12:17 S moje točke gledišta, a gledam dugo, kokoš se pokazala kao najkarizmatičnija faca, a kad ostari najbolja je za juhu. Gledajući
kronologiju odrastanja malih princeza, redovito ostaju bez zamišljenog
princa jer on jednostavno ne postoji. Najbolje se prizemljiti a ti si
to pomogla ovim postom i sretne koke neka skakuću do ćorave kokoši.
Zar nije bolje svašta ne gledati, zato smo valjda i ćorkave vremenom.
Ozario me ovaj post:)))

j., 04.06.2024. 21:04 Bez starosti i smrti život bi bio nemoguć. Bez privikavanja na njih, ma koliko to nerentabilno i popustljivo bilo; bio bi nepodnošljiv.

Iznajmljivačica, 08.06.2024. 23:00 Hvala svima na komentarima. Puno mi znače :-)

konobarica, 10.06.2024. 22:20 Ide to sve svojim tokom.
Bajke su tu s razlogom.
Ko i one priča koje čitamo kasnije.
Dok ne oćoravimo ko koka, pa nam se ne da više čitati.
Nit bajke nit priručnike.
:)

Telefonski razgovor

04 travanj 2024

Alo, gdje si? Ma samo da te čujem.
Aha. S prijateljicama. A igrate se u praku. Ma bravo! Joj, samo pazi da ne padneš! Jesi me čula? Gledaj kud hodaš!
A jesi li jela? Što si jela? Aha? A onu blitvu? A ne? Pa mogla si se malo potrudit, nije baš tako bljak. A integralne si jela? Pa hajde dobro, bolje integralne nego obične.
Jesi bila na treningu? Što, opet si preskočila? Pa kako ti to misliš? Samo redovitim radom možeš postići rezultate, no, dobro, ti to znaš, što ja to tebi govorim. Hoćeš da te ja odvezem drugi put? Mogu doći po tebe. A ne da ti se više. Ali znaš da ti je to korisno, hajde, idi, za mene, meni za ljubav. A tvoje prijateljice su odustale, pa što ima veze, ima tamo drugih cura, sprijatelji se s njima. Pa znaš da je to jako dobro za tijelo, za tvoju budućnost. Ma i moju budućnost, da, da.
A kako je bilo na satu gitare? Opet nisi bila? Pa dobro, što je tebi? Pa to se plaća, pa izračunaj, svaki izostanak ti je 20 eura. Aha, nisi stigla napravit zadaću. A zašto nisi vježbala? Rekli smo, navij sat, svaki dan vježbaj 15 minuta. A dobro, imaš pravo, ne može se sve stići.
A bila si na zboru? A bili su oni iz tvog razreda, ma baš krasno da se družite na zboru. Ali, tamo samo sjediš, nije ti to dobro. Šta kažeš, dirigentica je bila stroga prema tebi? Strašno! Porazgovarat ću ja s njom, vidjet će ona. Ne može se tako ponašati! Ma prijavit ću je, stvarno je pretjerala. A ne? Nije? Ti si šrkipala? Čime si škripala? O, zaboga, pa to nije pristojno. Pa što te spopalo? A joj joj. Što ću s tobom?
I opet si bila cijelo prijepodne na internetu? Ma nisi valja našla bolju igicu? A nije igrica? Blog? Kakav Blog? Kakvi sad srodni nepoznati ljudi? Ma gluposti! Ne može biti dobro jer sjediš. Rekli smo da se trebaš kretati. I sama si rekla! Kre-ta-ti. A zašto si mene stalno tjerala na treninge?

A kopala si u vrtu? Ma ne može se to brojati! Za boga miloga, pa ti nisi normalna! Pa to smo ti mi mogi prekopati! E jesi tvrdoglava! Ma nemoj? Koliko pomidora si lani ubrala, ha?

A joj, ne mogu s tobom izaći na kraj! Kidaš mi živce!

O, mama, mama,što ću ja s tobom?

Iznajmljivačica, 04.04.2024. 10:19 Mala zamjena uloga ;-)
E, nećeš ti meni komandirati!

Goddess Vesna, 04.04.2024. 11:54 Ovo me podsjetilo na mog sina!!! Ko da njega slušam! :))))

V, 04.04.2024. 12:01 Ja kad sam svog oca nagovarala da: hoda, pije, jede... on bi rekao samo - Idi ti!
Prije mene tako je govorio mami. Ona onda otišla prije njega, a objema nam skoro živci :)

Donabellina, 04.04.2024. 17:30 Standardna obiteljska štorija samo neki ne govore o tome glasno - ja sam se borila s blitvom i izgubila od čokolina kod moje djece

luki2, 04.04.2024. 23:43 :))))))

sewen, 13.05.2024. 22:43 Samo je jedna mama, čak i u onom vicu....

Maestoso

30 ožujak 2024

Svi na kraju nestanu.
Otkinu se s grane
odlepršaju.
Toliko gnjavaže ni za što
napinjanja i tiskanja
žudnji i žeđanja,
i truda i guranja,
i natezanja i stenjanja
i čupanja

Tko je kome dužan kliker
ili šćinku
ili pikulu
i kojim imenom ćemo nazvati,
i kako riječi izbrojati.
Tko je mislio a nije rekao,
tko je rekao a nije mislio
tko je krivom nogom započeo trokorak
izveo piruetu na krivu stranu,
ne čuje lihu i taku
i pauze u taktovima.

Toliko mučnih pitanja,
toliko slova i pisama,
i divnih slika bez potpisa
i pripisanih nedjela
i legendi i mitova
i kletvi i uroka
i zgužvanih papira
na dražbama.

Svi odu.
Smežuraju se i rasplinu.

I dužnici i lihvari
i krvnici i umoreni
i jedri i umorni
iscure između slova
imena na grobovima.

Samo se ti nadaj uskrsnuću
zasluženom perlicama u krunici
i kapima posvećene vode
i trpljenjem i patnjom
u ime samilosti
u ime milosrđa
I nadaj se
Na kraju priče
i knjige
i filma
pravda pobjeđuje
u velikom finalu
forte fortissimo
maestoso

Iznajmljivačica, 30.03.2024. 10:03 Sretan Uskrs.

Donabellina, 30.03.2024. 10:31 Odlična si !

Dvi, tri riči..., 30.03.2024. 11:55 Ajme kako lijepo...
Koliko istine u ovoj ljepoti.
:*

morska iz dubina, 30.03.2024. 12:52 A baš lijepo, lijepo:-)

Blumi, 30.03.2024. 12:57 let leptira, to je baš lijepa asocijacija

Mariano Aureliano, 30.03.2024. 21:17 Odlična pjesma, bas sam je s užitkom pročitao, dovela si je do kraja maestralno.

Galaksija, 30.03.2024. 22:14 Blagoslovljen Uskrs!

luki2, 30.03.2024. 22:25 Tako je! Sjajno! Sretan Uskrs!

NF, 31.03.2024. 10:21 baš tako, svi na kraju... :D

Supatnik, 31.03.2024. 21:57 Sretan Uskrs

j., 01.04.2024. 07:27 Za dobre želje nikad nije kasno, pa eto, želim svako dobro, potaknut i ovim lijepim pisanjem :).

Demetra, 01.04.2024. 17:05 Svi prolaze iste muke, iste radosti, a razlikujemo se samo u vjerovanju ili ne. Sretan i tebi!

nema garancije, 01.04.2024. 20:19 Od početka do kraja posloženo majstorski, svaka čast:)))
Sretan Uskrs:))

<< Arhiva >>

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica