Nesreće na sve strane, nesreće koje su skrivili mladići, nečiji sinovi.
Razmišljam, što bih ja učinila da je moj sin tamo, da je bio na toj ulici.
Bih li i ja htjela vjerovati da je, eto, slučajno, u krivo vrijeme je bio na krivom mjestu. nije znao da se ne smije biti tamo, i slučajno je vidio palicu na cesti i podignuo je a ovi su mislili da nekog mlati, a nije.
Zamisli, ništs nije potrošio od love koju je dobio za Božić, Uskrs, imendan i rođendan, štedio je. Baka je dodala još malo da mu ne fali, al nije baba tek tako dala, cijelu zimu će je vozit kod doktora i u apoteku, nema ništa za džabe.
I zamisli kako je snalažljiv, kako je našao jeftiniji prijevoz skroz naokolo raznim vlakovima, brodovima i autobusima, po raznim državama, i zamisli kako je kad bi direktno išao islalo enormno skupo iako je dvaput kraće. Nevjerojatno. Kako su današnja djeca snalažljiva, svaka čast.
Bih li mu kad se vrati skuhala juhu od domaće kokoši s knedlicama od griza i parmezana, kako se u našoj kući oduvijek kuhalo rodiljama, bolesnicima i svima kojima treba rekuperacija ili bih ga iako je prešao dvadesetu pljusnula naopakim dlanom i rekla nek si kuha sam, kad je našao pare za taj glupi put nek si nađe i za hranu i stan? Bi li mi to bilo teško izgovoriti, bih li uspjela?

Ili bih sebi počupala kosu i sama sebe odlamalila što mi je promaknulo sve ono pogrešno, ona mala sranja od malih nogu koja su dovela do ovog velikog sranja? Ili bih i dalje bila slijepa?

Srećom, bila sam zločesta. Sa mnom nije bilo zajebancije.
Bilo je "Oš-neš-Bangladeš!"
Ne bi se usudio.
Dečki su mu znali reći da je pičkica.
Je li?

Pitanje iz ankete: Kako su započele vaše dugotrajne veze ili brakovi?

A niš...nisam ja niš tražila, pustila sam da me pronađu, pa su me pronašli oni koje je bolje izgubiti nego pronaći....
Mojim starcima nije ni na kraj pameti bilo da promatraju mladiće u našem zavičaju, da kažu koji valja a koji ne valja i da imaju neki prijedlog koji bi od mladića bio dobar za mene. Dobar prema meni.
Da dogovore brak ili barem upoznavanje s roditeljima nekakvog izabranika, nedajbog, ni oni se nisu tako upoznali. Slobodan izbor! Samo čista ljubav, nikakvi interesi ni plemenska udruživanja. Prema starim običajima, i starija braća su imala pravo glasa kad se radilo o izboru mladoženje za sestru, ali, moji burazi, naravno, nisu se opterećivali analiziranjem moje sreće. Pitam se, da ih se pitalo, bi li moji starci dali svoj blagoslov mojim izborima, bi li možda ipak bilo neke koristi za mene? Kad se sve zbroji, ja sam za vraćanje napuštenih običaja! Neke cure si jednostavno ne znaju izabrati dobrog dečka.

A neke bi trebale pitati mamu, tatu i stariju braću i o izboru prijateljice.


PS: nema mogućnosti izbora adekvatne kategorije za ovu temu pa ću staviti osobno i zdravlje. Zdravlje zato što se bog toksičnih odnosa doslovno razbolimo. Priblemi s kičmom, glavobolje, migrene, problemi s probavnim traktom, gastritisi, s mjehurom...svašta nešta ima uzrok i toksičnim vezama.

“Najviše šarlatana i nadrilječnika su privukle bolesti koje nemaju lijeka.”


Svakog dana prije plaže usput bih skoknula do none da provjerim je li popila tablete, posbeno one roza dugljaste, te sam brojala i svakog dana zapisivala u bilježnicu datum i broj.
Upala sam bez kucanja, kao što se upada kad dolaziš doma, a nona nije zaključavala vrata, kao što ne zaključavaju oni kojima se nema što ukrasti i oni koji se boje da će pasti u nesvijest a neće ih moći spasiti jer su zaključani.
Nije joj bilo drago što sam baš tada došla, ali, kad sam već tu, neka samo šutim i gledam, tako da i ja to napravim sebi kad mi bude trebalo.
Na limenoj lopatici za smeće crvenim žarom žarile su se crne grudice ugljena kojeg je izvadila iz peći. Nije osjetilo da je gorila peć, bili su to oni dani ljetnih vrućina kad smo spavali vani, na terasi. Prosula je prstohvat sušenog lišća kadulje po žaru kao da prosipa sol, a zatim je primaknula lopaticu licu i puhala u užarenu gomilu praveći gimase kao da će je te grimase zaštiti od varte i dima. Objašnjavala mi je: Nemam više tamjana, tamjan je jači ali i kadulja je dobra. Ma dobro je i jedno i drugo, ako imaš možeš staviti i tajman i kadulju, za svaki slučaj. Ako nemaš baš niš važno da imaš blagoslovne vode. Uvijek moraš imati blagoslovne vode u kući. To je najvažnije.
Prostorijom se širio bjeličasti dim intenzivnog mirisa. S lopaticom u ruci prolazila je po prostoriji koja je bila cijeli njezin stan. Tu se nalazilo sve njezino, i krevet i šporet, komoda koje je mirisala po menta bombonima i tri uokvirene slike na zidu, mala zelena vitrina s oslikanim staklom i mali stol s tri različite stolice. Nije trebala dugo mahati lopaticom da dim lizne svaku stvar u prostoriji.
Kad je obišla prostoriju, stala je sredinu. Malo se prignula, raširila noge, jednom rukom zadigla duge suknje i a drugoom rukom mahala između nogu lopaticom sa žarom, stenjući i dahčući pomalo jer joj je ta poza bila jako naporna a možda se malo i opekla.
A zatim je odložila lopaticu na stol i s vrha vitrine uzela malu bočicu blagoslovljene vode. Prstom je pričepila grlić i otresala bočicu kako bi špricala po ugljenu izgovarajući nešto što nisam dobro čula. Vidiš, samo poškropiš da se pogasi, ne smije plivati u vodi, rekla je.
Sjela na rub kreveta i molila krunicu. Htjela je da i ja molim s njom. Izdržala sam samo početak, jedan očenaš i tri zdravomarije, a onda sam morala ići da ne odu bez mene.
Svakog dana se plivalo do nekog drugog cilja.
Nisam nikad pitala baku o tome što je radila i zašto je radila. Babska posla. Takav je bio prešutni dogovor u našoj obitelji: nismo raspravljali s bakama o njihovim uvjerenjima. Samo smo ih šutke prihvaćali.
Toga dana nisam prebrojala tabletice. Sigurno je popila sve kako joj je njezin dragi i lijepi dokor rekao.