-Mama, ja bih se igrao loptom.
-Mrak je vani, kasno je, odgovara mu mama.
-Ne bih išao van, tu bih malo u hodniku. Samo da isprobam novi trik s loptom. Samo jedan put, jedan mali trikić, molećivo će sin.
-Ne sada, zlato, kasno je, loptanje smeta susjedima. A i ne loptamo se u stanu.
-Ufaaaa, negoduje sin i demonstrativno ode iz kuhinje zalupivši vratima ali se za minutu vrati.
-Mama, ja bih nešto isprobao s loptom, tu u hodniku, samo malo, molim te, bit ću tih, postavlja pitanje kao da prvi put pita.
- Ne sada, zlato, kasno je. Susjedi bi čuli kad lopta padne na pod.
-Ali, neće mi pasti, obećajem.
-Past će na pod, čut će susjedi, ljuti će se, strpljivo će mama.
-Ali neće. Neće pasti.
-Past će, sve lopte padaju. Hajde, čitaj lektiru ili gledaj malo crtiće prije spavanja. Za pola sata trebaš oprati zube pa na spavanac, mama će mirnim tonom, ne gubeći strpljenje.
Dječak pronađe crtiće ali brzo odustane.
-Mama, ali moooolim te, samo malo, malo, malčice, tu na hodniku, hodničiću.
-Ne može, rekla sam ti već. Ne gnjavi! Susjedi odmaraju, nije lijepo da im sada lupka lopta po stropu. Uostalom, ne loptamo se po stanu. Rekla sam ti već, gledaj televiziju ili čitaj.
Sad je sin prominio ton u ozbilajn i optužujući: Kakva si ti mama, ne dozvoljavaš djetetu da se igra loptom a to je zdravo, nego ga tjeraš da gleda televizor i kvari oči, a to nije zdravo. Ti želiš da se ja razbolim.
Mama zausti da će nešto reći ali uto u stan ulazi otac.
Tata večera a sin sjedi s njim za stolom, propitkuje je li umoran, je li puno radio dok strpljivo čeka da završi s večerom.
Umilnim glasom sin se obraća tati: Tata, tatice, hoćeš da ti pokažem jedan novi udarac loptom kojeg sam naučio? Nisi to nikad vidio! Da vidiš koji fora trik!
Mama će na to: Da se nisi usudio! Stoput sam mu već rekla da se ne lopta po stanu da što ne polupa, a pogotovo ne na večer jer smeta susjedima. Opet će mi Marići zvoniti na vrata i držati bukvicu o odgoju.
-Ali, maaamaaa..u duetu će tata i sin.
-Možete ispred kuće.
-Ne možemo, vani je mrak a ulična rasvjeta ne radi, spremno će sin. Možemo, mama možemo, je li da smijemo? Samo malo, u hodniku.
-Tomo, dreci mu da me mora poslušati iz prve. Gnjavi me već sat vremena, stoput me pita isto pitanje, dok me ne uhvati nespremnu pa popustim. Ne! Ne dozvoljavam loptanje po stanu. Neću više objašnjavati.

Ujutro, sin je otičao u školu, otac se na brzinu spremio i nestao iz stana. Mama je spremala suđe od doručka. Netko je pozvonio na ulaznim vratima.

Ovo se ne događa svaki dan, moram vam ovo ispričati.
U doba korone javi se meni Žena, da bi ona i Muž došli i bili cijeli mjesec, da se njima moja kuća sviša i neka pounudim cijenu ako može za mjesec. Kod takvog iznajmljivanja, što je duži boravak, to je veći popust.
Mislim si, korona je, sve je neizvjesno, ponudi cijenu kao za smještaj studenata u malom stanu a ne za smještaj turista u velikoj kući. Rujan je, kraj sezone, a k tome, nekako mi se na neviđeno svidjela ta nepoznata gospođa.
Znate, onaj nejasni osjećaj kojeg nekad imate s nekim ljudima, kao da ih oduvijek znate, kao da ste svoji.
I tako, dođe gospođa, naše gore list sa svojim suprugom Austrijancem, mlađi penzioneri ali dobro se drže, vježbaju, idu na masaže, koriste finu kozmetiku.
Bili su iznenađeni niskom cijenom, htjeli su dati više, ali ja sam ostala pri riječi, toliko i ne treba više. Ionako bi zbog korone ostalo prazno.
Odmah smo mi klknuli, podijelili svoje životne priče onako kako se ljudi znaju na prvu prepoznati.
Nisu htjeli moju posteljinu, ni ručnike, ništa. Donijeli sve svoje.
Kad su odlazili ispričavali su se što su se usudili dirati u moju kuću i nek se ne ljutim kad pronađem male poravke, ali da Muž nije mogao odolit, kad on vidi da negdje nešto treba zašarafit, njemu sama ruka krene. I kako kod mene dugo nije nitko ništa šarafio, bilo je tih poticaja za njegove vrijedne ruke. Kupio je šrafciger i šarafe i šarafio. (Ne mogu reći kacavide i vide jer ipak je on Austrijanac)
Trebala im je zavjesa pa su je nabavili i postavili.
Kad su otišli, dugo sam još nalazila male popravke: popravio je kvaku, zašarafio zasun, promijenio gumice, nabavio uređaj koji odbija golubove, dva puta kosio travu, podrezao grm u dvorištu, učvrstio policu, promijenio držače za ručnike. Kućni vilenjak koji potajno popravlja kvarove! I ne traži plaću nego još on tebi plati!