Čitam u Jutarnjem, žale se da je zagrebački Gornji grad mrtav. Na 30000 ljudi jedna trgovina.
Nigdje ne piše, ali, svi stari gradovi su mrtvi.
Moj 2000 godina stari grad je mrtav. Jedna trgovinica. Dvije mesnice. Tri poluprazna kafića.
Ulice su prazne. Na večer nema ni jednog prolaznika, ni psa ni mačke. Nema ni duhova. (Nema ni pacova, vlasti provode redovitu deratizaciju.) Prozori na starim zgradama mračni. Nema ni stanovnika u stanovima.
Svi su stari gradovi mrtvi.
Tko je ubio stare gradove? Gdje su ljudi?
U trgovačkim centrima!
U Mekdonaldsu s velikim parkingom na rubu grada.
U Leggieru.
Svaki grad ima svoj trgovački centar s identičnim trgovinama, s identičnim kafićima i identičnim restoranima.
Krcati su.
Čeka se rad za stol.
Tko ih je zvao da dođu?
Tko im je dao popust na svašta, samo nek dođu?
E, taj je ubio stare gradove.

Prije nekih godina novine su bile pune napisa kako dolazi strani kapital, strani ulagači...Čak su naši predsjednici putovali u strane zemlje ne bi li privukli strane ulagače da daju injekciju stranog kapitala našoj jadnoj zemlji. Došli su. Predsjednici gospodarskih komora i gradonačelnici su presijecali vrpce na otvorenju trgovačkih centara.
Sad se čudimo da su stari gradovi pusti.
Što smo mislili, da će strni kapitalci paziti na vitalitet naših starih gradova? Gronjih i donjih?

Upravne zgrade i uredi raznih poduzeća preselile su iz centara starih gradova u nove velebne zgrade na rubovima gradova. Umjesto po starom gradu, službenice šeću za vrijeme marende po puteljcima oko neobrađenih polja oko tih velikih zgrada.
Zašto su polja neobrađena?
Jer trgovački centri nabavljaju sve jeftinije na burzama hrane u nekoj zemlji. Ne našoj, ne.


Kina su još uvijek u starim gradovima. Mladi su do nedavno prije i polsije kina napravili đir po korzu i popili čašicu ćakule u slastičarnici. Sada idu u kino u trgovački centar na rubu grada. Ali tamo ne sjednu i ne popiju čašicu razgovora nego kupe kokice i kolu i to piju dok gledaju film. Da se ne gomilaju i ne smetaju u predvorju kina. Praktično i isplativo.
Trgovine u starim gradovima baknrotiraju, nema prometa. Građani kupuju sve od čačkalice do pečenih pilića u trgovačkim centrima. Praktično je, ne moraš nosit teške borše, s kolicima ideš ravno do auta, a još ti je i jeftinije. Imaš tamo odmah i jest i pit i kino i parkić da dica ne gnjave dok si ti po trgovinama. Ako pada kiša, ne močiš se, imaš kolko god hoćeš krova iznad glave.
Zašto ti ne ideš u stari grad u špežu? Ha?

Trgovački centri su ubili stare gradove. I poslovne grade.
Ali, možda tu mena nikakvog zločina. Stari gradovi su izumrli. Evolucija ih je odbacila.
Uz jadransku obalu, stari gradovi su se već pretvorili u kulise koje glume život. Zimi su to sablasno puste ulice. Žive samo ljeti dok ih turisti obilaze. Zimi u njima neka ni duhova. Briga o starin gradovima dobra je tema predizbornih kampanja. Programi revitalizacije starogradske jezgre. Moš mislit! Jedino ako otvore Mekdonalds na starom rimskom forumu.
Ali, to nije sve. Faza dva: izbaciti bolnice i gradova.

Jučer slušam Stankovića, on bi sve bolnice Zagreba u jednu zgradu na jedno mjesto. Progovara kako nije primjereno da po Vinogradskoj, koja je građena u doba stare Austrije kad je bilo poželjno da svaka grana ima zasebnu zgradu, ljudi stalno hodaju od zgrade do zgrade, teško im je, uzbrado je. Ali, to nije istina jer je na vrh brda psihijatrija, ne idu baš svi tamo. Što ćeš u zgradi psihijatrije ako si došao urologu. Stanković je pitao doktora što o tome misli a doktora ometaa što ga na hodnicima ljudi stalno pitaju gdje je koji odjel (a pitali bi ga i u velikoj objedinjenoj zgradi, jer ljudi pitaju, ne čitaju putokaze)
Stanković se zgraža što se ne može naći parking ispred ulaza u zgradu, mora se parkirat tko zna gdje i platit parking.
Zaključuje da bi trebalo sve te zgrade napustiti a sve odjele strpati jednu veliku zgradu s odgovarajućim parkingom.
Eto, uskoro neće bit ni bolesnika biti po starim gradovima, i njih ćemo usmjeriti na rubove grada, tamo gdje su prostrana polja, neobrađena, gdje stanu velike zgrade, objedinjene. s parkiralištima na kojima ima uvijek slobodnih mjesta tik do ulaza u zgradu.
Mislim si, kako će izgledat ta jedna velika bolnica za tolike ljude?. Koliko bi velika trebala biti? I koliko bi široko bilo parkiralište? Koliko bi ljudi morali svojim nogama hodati od parkirališta do ordinacije u velikoj zgradi. I kako bi pronašli odjel i ambulantu u koju su se uputili? Bi li na hodnisima zaustavljali ljude u kutama i pitali: jel na ovom katu laboratorij? Jel desno? Jel to uz hodnik desno ili niz hodnik desno?
U Vinogradskoj, koju su spominjali u emisiji i predlagali da se premjesti, radi preko 2000 ljudi.Više od pola su doktori. Koja bi to zgrada bila? Koliko soba?
U Zagrebu ima desetak velikih bolnica.
Koliko sam razumjela Stanovića, sve bi bolnice iz grada preselili na jedno mjesto. Ili možda nisam razumjela?
Ti se pacijeti voze po starom gradu, prave gužvu. Promet.
Samo da tu jednu bolnicu presele i stave u jednu zgradu na prefieriju grada, da ljudi ne traže parking pred ulazom u zgradu, koji bi to parking trebao biti? Jel bi bio besplatan za pacijente? Je l bi okolo bila žičana ograda?

Proleteri dragi, svašta nam prodaju, trebalo bi pripazit što kupujemo.

Oznake: kapitalizam, Kultura