Sjajna tema. Sjećam se recimo Zadra negdje devedesetičetvrte; mrtav grad pod granatama, sve negdje do Tuđmanove smrti i razvoja turizma izgledao je slično; ali život je gadna pojava; brzo se penje kao bršljan po fasadama i tamo gdje je jednom bila pustinja eto ti već za koju godinu privatne inicijative..... Prije ćemo zato moći zamisliti propast svijeta, nego propast kapitalizma; ako postoji neki svemirski zakon osim gravitacije i gluposti, onda je to svakako još i ljudska pohlepa.
Gradovi su zapravo postali disfunkcionalni. Koncept srednjeeuropskog grada na prijelazu u novi vijek bio je zamišljen kao područje slobodne trgovine u kojem će se na malenom području okupiti obrti, trgovina, manufakture, sitna industrija, sve živo. Danas više nitko ništa ne radi, samo se jeftino kupuje i skupo prodaje, renta, živi od doživljajne ekonomije.... čak niti kafića, frizeraja i salona ljepote ne treba toliko da bi se popunilo sve ovo što je nekada cvjetalo a ticalo se sekundarnih djelatnosti... Hajde, možda se malo uređuju apartmani i restorani, ali i to je na par godina, pa vozi.... U doba online poslova i poslovanja na daljinu zapravo je jedino ostao mall kao vragomolja Mamonova; mjesto gdje ljude treba podsjetiti da je njihov smisao postojanja u svijetu jedan jedini, a zove se trošenje. No, čitao sam nedavno kako već odavna u SAD nije sagrađen pravi trgovački centar, nego da na mjesto starih centara sada dolaze, pazite, škole i bolnice!
U mome malome selu veliki trgovački centar što je sagrađen prije petnaestak godina uništio je sve od postolara i malih trgovina pa do prodavaonica namještaja. Nekako, ne bih ja to pustio. Oni su izravno odgovorni za propast mnogo čega; recimo kada je u nas stigla neka tamo Kika i tko zna koji, odmah je propalo sijaset malih dućana namještajem koji su bili zlata vrijedni. Trebalo je kada su dolazili ugovarati poslove drugačije, ali tko je uopće mislio na to osim na to kako da se - jeftino kupi i skupo proda.
Uopće, živjeti u gradu postalo je skupo, loše i nelogično. Radna mjesta polako sele izvan gradova; u njima ostaje lumpenproletarijat i snobovi koji su stigli tko zna otkud samo da mogu reći kako žive u centru. Na koncu, koja je svrha toga da ti dijete ide u nekakav Mioc i tamo da prostite piša krv četiri godine, kada znanja potrebna za upis na fakultet može steći u godinu dana kvalitetnih instrukcija? Učenje, znanje i obrazovanje postali su biznis kao i sve ostalo – dakle, otpadaju i škole, polako i fakulteti: nemamo više sveučilišta koje bi u svjetskim okvirima bila na nekoj spomena vrijednoj razini. Baš sam proučavao djecu mojih vršnjaka koja su vrtiće i škole pohađala u gradu; što su bili bliže centru, imali su više problema i ludih situacija, gotovo nerješivih. Mi smo to još nekako izbjegli; kada pogledam školovanje svoje djece, kao da smo nekako pomalo živjeli na selu i uspjeli ukebati najpozitivnije stvari od toga. Jedino znam za nedavni slučaj da je jedan dečko malo stariji od mog sina propao na upisu na MIT, i onda su mu nudili nešto zamjensko, a on je odabrao naš FER; eto sad njih dvojice pri kraju studija; valjda će nešto vrijediti, Bože moj.
Potres je bio posljednja šansa da se malena mahala i čaršija zvana Zagreb, sagrađena nekad davno kao jedan ajmo reć wannabe Beč, preoblikuje, iskoristi joint venture ili neki sličan spretan i maštovit institut i sagradi moderan grad onako kako su recimo Argentinci svojedobno učinili sa San Juanom. Kod nas je inače još od smrti Vece Holjevca urbanizam postao misaona imenica; kod nas su katastarske čestice sagrađene do devedesetipet posto, kao negdje u Bangladešu, i mi to smatramo slikom i prilikom uspjeha. Nemamo uopće pojma o tome što bi to bio značaj javnog interesa; nemamo nikakve tradicije u upravljanju.
Prilika za Zagreb je očito propala jednom zasvagda, dotle da se nekakve zgradurine, konjušnice i kasarne od cigle stare dvjesta godina ne ruše neko konstrukcijski obnavljaju kao spomenici nečega. Što očekivati od građevinarstva koje više ne može sagraditi jedno jedino smisleno naselje? Jedan jedini most? Od gospodarstva koje deset godina ne može iskoristiti fondove EU da stvori bastion nekog know-howa, nego opet samo gradi potrošnu robu; nešto što na tržištu neće obitavati dulje od generacije ili dvije?
Ništa. Baš ništa.
Onako kako izgledaju duše njihovih stanovnika, tako na koncu i izgledaju gradovi. Kao pustinje.
26.01.2026. (18:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovaj.. nekako mi je ovdje nejasno...a tko to zapravo kupuje i parkira po tim groznim trgovačkim centrima? tko nije nastavio kupovati u mesnicama i stolarijama? tko je prestao obrađivati polja? tko sjedi zatovren doma dok bura udara o škure? tko prodaje i djedovinu i očevinu i slane gaće direktno s dupeta ako stranac i njih poželi? tko plaća instrukcije, prijemne i sve ostale ispite? tko na koncu, glasa u ovoj zemlji? saznala bih rado :)
27.01.2026. (02:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iznajmljivačica
...ako nije prekasno....
26.01.2026. (08:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
AnnaBonni1
da znaš, da sve oko zdravstva i ostalih važnih stvari za život djeluje prekasno.........I ja sam gledala Stankovića
26.01.2026. (09:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Litterula
zato ja nastojim što više domaćega povrća i voća uzgojiti u svom vrtu, jer ne želim jesti svakakvo smeće od hrane iz Argentine i ne znam otkud
26.01.2026. (15:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Sjajna tema. Sjećam se recimo Zadra negdje devedesetičetvrte; mrtav grad pod granatama, sve negdje do Tuđmanove smrti i razvoja turizma izgledao je slično; ali život je gadna pojava; brzo se penje kao bršljan po fasadama i tamo gdje je jednom bila pustinja eto ti već za koju godinu privatne inicijative..... Prije ćemo zato moći zamisliti propast svijeta, nego propast kapitalizma; ako postoji neki svemirski zakon osim gravitacije i gluposti, onda je to svakako još i ljudska pohlepa.
Gradovi su zapravo postali disfunkcionalni. Koncept srednjeeuropskog grada na prijelazu u novi vijek bio je zamišljen kao područje slobodne trgovine u kojem će se na malenom području okupiti obrti, trgovina, manufakture, sitna industrija, sve živo. Danas više nitko ništa ne radi, samo se jeftino kupuje i skupo prodaje, renta, živi od doživljajne ekonomije.... čak niti kafića, frizeraja i salona ljepote ne treba toliko da bi se popunilo sve ovo što je nekada cvjetalo a ticalo se sekundarnih djelatnosti... Hajde, možda se malo uređuju apartmani i restorani, ali i to je na par godina, pa vozi.... U doba online poslova i poslovanja na daljinu zapravo je jedino ostao mall kao vragomolja Mamonova; mjesto gdje ljude treba podsjetiti da je njihov smisao postojanja u svijetu jedan jedini, a zove se trošenje. No, čitao sam nedavno kako već odavna u SAD nije sagrađen pravi trgovački centar, nego da na mjesto starih centara sada dolaze, pazite, škole i bolnice!
U mome malome selu veliki trgovački centar što je sagrađen prije petnaestak godina uništio je sve od postolara i malih trgovina pa do prodavaonica namještaja. Nekako, ne bih ja to pustio. Oni su izravno odgovorni za propast mnogo čega; recimo kada je u nas stigla neka tamo Kika i tko zna koji, odmah je propalo sijaset malih dućana namještajem koji su bili zlata vrijedni. Trebalo je kada su dolazili ugovarati poslove drugačije, ali tko je uopće mislio na to osim na to kako da se - jeftino kupi i skupo proda.
Uopće, živjeti u gradu postalo je skupo, loše i nelogično. Radna mjesta polako sele izvan gradova; u njima ostaje lumpenproletarijat i snobovi koji su stigli tko zna otkud samo da mogu reći kako žive u centru. Na koncu, koja je svrha toga da ti dijete ide u nekakav Mioc i tamo da prostite piša krv četiri godine, kada znanja potrebna za upis na fakultet može steći u godinu dana kvalitetnih instrukcija? Učenje, znanje i obrazovanje postali su biznis kao i sve ostalo – dakle, otpadaju i škole, polako i fakulteti: nemamo više sveučilišta koje bi u svjetskim okvirima bila na nekoj spomena vrijednoj razini. Baš sam proučavao djecu mojih vršnjaka koja su vrtiće i škole pohađala u gradu; što su bili bliže centru, imali su više problema i ludih situacija, gotovo nerješivih. Mi smo to još nekako izbjegli; kada pogledam školovanje svoje djece, kao da smo nekako pomalo živjeli na selu i uspjeli ukebati najpozitivnije stvari od toga. Jedino znam za nedavni slučaj da je jedan dečko malo stariji od mog sina propao na upisu na MIT, i onda su mu nudili nešto zamjensko, a on je odabrao naš FER; eto sad njih dvojice pri kraju studija; valjda će nešto vrijediti, Bože moj.
Potres je bio posljednja šansa da se malena mahala i čaršija zvana Zagreb, sagrađena nekad davno kao jedan ajmo reć wannabe Beč, preoblikuje, iskoristi joint venture ili neki sličan spretan i maštovit institut i sagradi moderan grad onako kako su recimo Argentinci svojedobno učinili sa San Juanom. Kod nas je inače još od smrti Vece Holjevca urbanizam postao misaona imenica; kod nas su katastarske čestice sagrađene do devedesetipet posto, kao negdje u Bangladešu, i mi to smatramo slikom i prilikom uspjeha. Nemamo uopće pojma o tome što bi to bio značaj javnog interesa; nemamo nikakve tradicije u upravljanju.
Prilika za Zagreb je očito propala jednom zasvagda, dotle da se nekakve zgradurine, konjušnice i kasarne od cigle stare dvjesta godina ne ruše neko konstrukcijski obnavljaju kao spomenici nečega. Što očekivati od građevinarstva koje više ne može sagraditi jedno jedino smisleno naselje? Jedan jedini most? Od gospodarstva koje deset godina ne može iskoristiti fondove EU da stvori bastion nekog know-howa, nego opet samo gradi potrošnu robu; nešto što na tržištu neće obitavati dulje od generacije ili dvije?
Ništa. Baš ništa.
Onako kako izgledaju duše njihovih stanovnika, tako na koncu i izgledaju gradovi. Kao pustinje.
26.01.2026. (18:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Strašno je da je sve ono dobro i lijepo ili prodano ili uništeno. Ništa više nije naše. Zašto se ono uopće ratovalo?:(((
26.01.2026. (20:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eh saznala
ovaj.. nekako mi je ovdje nejasno...a tko to zapravo kupuje i parkira po tim groznim trgovačkim centrima? tko nije nastavio kupovati u mesnicama i stolarijama? tko je prestao obrađivati polja? tko sjedi zatovren doma dok bura udara o škure? tko prodaje i djedovinu i očevinu i slane gaće direktno s dupeta ako stranac i njih poželi? tko plaća instrukcije, prijemne i sve ostale ispite? tko na koncu, glasa u ovoj zemlji? saznala bih rado :)
27.01.2026. (02:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mecabg
Mi smo ubili stare gradove, a onda će polako, ali sigurno novi gradovi ubiti nas.
Možda i ne tako polako...
27.01.2026. (12:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ap-placenici
Šta ste tražili to ste i dobili... :p
27.01.2026. (20:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...