“Najviše šarlatana i nadrilječnika su privukle bolesti koje nemaju lijeka.”


Svakog dana prije plaže usput bih skoknula do none da provjerim je li popila tablete, posbeno one roza dugljaste, te sam brojala i svakog dana zapisivala u bilježnicu datum i broj.
Upala sam bez kucanja, kao što se upada kad dolaziš doma, a nona nije zaključavala vrata, kao što ne zaključavaju oni kojima se nema što ukrasti i oni koji se boje da će pasti u nesvijest a neće ih moći spasiti jer su zaključani.
Nije joj bilo drago što sam baš tada došla, ali, kad sam već tu, neka samo šutim i gledam, tako da i ja to napravim sebi kad mi bude trebalo.
Na limenoj lopatici za smeće crvenim žarom žarile su se crne grudice ugljena kojeg je izvadila iz peći. Nije osjetilo da je gorila peć, bili su to oni dani ljetnih vrućina kad smo spavali vani, na terasi. Prosula je prstohvat sušenog lišća kadulje po žaru kao da prosipa sol, a zatim je primaknula lopaticu licu i puhala u užarenu gomilu praveći gimase kao da će je te grimase zaštiti od varte i dima. Objašnjavala mi je: Nemam više tamjana, tamjan je jači ali i kadulja je dobra. Ma dobro je i jedno i drugo, ako imaš možeš staviti i tajman i kadulju, za svaki slučaj. Ako nemaš baš niš važno da imaš blagoslovne vode. Uvijek moraš imati blagoslovne vode u kući. To je najvažnije.
Prostorijom se širio bjeličasti dim intenzivnog mirisa. S lopaticom u ruci prolazila je po prostoriji koja je bila cijeli njezin stan. Tu se nalazilo sve njezino, i krevet i šporet, komoda koje je mirisala po menta bombonima i tri uokvirene slike na zidu, mala zelena vitrina s oslikanim staklom i mali stol s tri različite stolice. Nije trebala dugo mahati lopaticom da dim lizne svaku stvar u prostoriji.
Kad je obišla prostoriju, stala je sredinu. Malo se prignula, raširila noge, jednom rukom zadigla duge suknje i a drugoom rukom mahala između nogu lopaticom sa žarom, stenjući i dahčući pomalo jer joj je ta poza bila jako naporna a možda se malo i opekla.
A zatim je odložila lopaticu na stol i s vrha vitrine uzela malu bočicu blagoslovljene vode. Prstom je pričepila grlić i otresala bočicu kako bi špricala po ugljenu izgovarajući nešto što nisam dobro čula. Vidiš, samo poškropiš da se pogasi, ne smije plivati u vodi, rekla je.
Sjela na rub kreveta i molila krunicu. Htjela je da i ja molim s njom. Izdržala sam samo početak, jedan očenaš i tri zdravomarije, a onda sam morala ići da ne odu bez mene.
Svakog dana se plivalo do nekog drugog cilja.
Nisam nikad pitala baku o tome što je radila i zašto je radila. Babska posla. Takav je bio prešutni dogovor u našoj obitelji: nismo raspravljali s bakama o njihovim uvjerenjima. Samo smo ih šutke prihvaćali.
Toga dana nisam prebrojala tabletice. Sigurno je popila sve kako joj je njezin dragi i lijepi dokor rekao.