Jedni su ljudi dobri, drugi su zli ljudi.
Dobri ljudi, kad vide da nekome treba pomoć, priskaču i ako ih nitko ništa ne pita. Daju savjete i dlijele informacije kad misle da time mogu pomoći. Štoviše, najradije priskaču u pomoć kad sami osjete da je nekome potrebna. To im pričinja zadovoljstvo. Uživaju u činjenju dobrih djela, milosrdni su.
Dobri ljudi su ljubazni. Uvijek pristojno razgovaraju. Simpatični su,vole kad se svi osjećaju dobro. Čak i kad je netko prema njima neljubazan ili ih pokušava povrijedtiti ili ozlijediti, oni to zanemaruju na način kako bi zanemarili kad bi ih sasvim malo dijete udarilo ili vikalo na njih. Takvi su oduvijek. Od kad su živi, nikoga nisu udarili, gurnuli, pretekli nekog u redu, razbili nečiju igračku. Paze da ne bi drugome nanijeli bol ili ga rastužili. Dobri ljudi su dobri kao da su svima brižna majka ili otac. Kao da su rodili cijeli svijet pa moraju na njega paziti, hraniti ga, zabavljati, uveseljavati i ohrabrivati ga, njegovati.

Zli ljudi nisu ljubazni. Oni su kao veliki zubati psi koje su tukli zločesti vlasnici. Ugrist će te iznenada i ničim izazvani ili će opako zarežati ili prijeteći zalajati čim te nanjuše. Skočit će na tebe, oboriti te i napadati zubima tvoj vrat.
Zli ljudi nisu ljubazni. Nemaju umilan glas i ne mare za manire. Povrijedit će te namjerno, kao da im je to dužnost. Vjeruju da time što mu nanose bol popravljaju svijet, uče ga pameti. Nemilosrdni su. Nije im žao što zbog njih netko jauče.
Ne vole ljubazne ljude, oni su im odbojni, glupi, živciraju ih.
Zli ljudi uživaju u pobjedama, uživaju kad nekog poraze, ozlijede, osramote, rasplaču. Takvi su odmalena. Kao da su se rodili da bi razbijali drugima igračke i kažnjavali svijet jer ih živcira i jer ne valja.

A ima još jedna vrsta. Ne znam joj naziv. Takvi su dobri, ljubazni, uvijek pristojni, simpatični, nikome ne nanose zlo. Nisu bezobrazni, nisu nasilni. Ne vrijeđaju druge, nikad nikoga nisu udarili, ne guraju se u redovima. Ljubazni su i srdačni. Ne smetaju i ne ometaju.
Kad su bili mali, nikome nisu oteli igračku. Ali nisu ni dali svoju.
Ne priskaču u pomoć nepozvani. Nerado će pomoći i kad ih zamole. Kad osjete da bi ih netko mogao pitati pomoć, izbjegnu, izmigolje se. Ne daju savjete čak i kad ih netko zamoli.
Ne ometaju nikoga, ali ne daju ni da njih nitko ometa. Nije im drago što je drugima teško, ali im je važnije da ih pustiš na miru. Najviše od svega vole svoj mir. Vole da ih se pusti na miru.
Nisu loši, nisu ni malo zli. Ali nisu ni dobri.

Oznake: osobni razvoj

O bajkama
Bajke ne završavaju onako kako piše u verzijama koje su objavljene. Postoje drugačiji završetci koji nisu nigdje objavljeni. Možeš ih pronaći ako se zagledaš u bjeline između slova, u razmakr između riječi, u proredr između redaka. Gledaj u bjelinu. Nastoj ne micati oči. Ne traži značenje nego čekaj da ti se otkrije. Uskro će se pred tvojim očima pojaviti boje a zatim će se razotkriti značenje bjelina među slovima.
Slova imaju svoje značenje, poznato i zavodljivo, naizgled jasno i razumljivo, ali, ne daj se zavesti, stalno imaj na umu da su slova i riječi kao reklame na televiziji: njihova je uloga da te navuku. Namame. A bjeline ti pričaju pravu priču.

Ružno pače, H.C.A.
Na kraju priče ne pretvaraš se iz ružnog pačeta u plemenitog labuda, i ne otplivaš klizeći niz mirnu vodu prema prema zlatno crvenom horizontu uz dramatični finale velikog orkestra. Rasplet priče nije pošteno i pravedno razrješenje nepravde, kako se očekuje nakon svih proživljenih nedaća, već obratno, iz lijepe kuštrave djevojke jedrog i glatkog mesa, odjednom, bez ikakvog uvoda i psihološke pripreme, pretvoriš se u staru ženu, ružnjikavu, podeblju, koja prdi nekontrolirano dok se spušta niz stepenice i računa na površnost publike dok pošalicama pokušava prikriti svoju zaboravnost i šeprtljavost na koju se ne može priviknuti.
Kad pogledaš u olgedalo, pod utjecajem bajke u koju si naivno vjerovala, očekuješ lijepog i snažnog labuda. A ne kilavu patku. Ili kokoš. Ćoravu.

Pokušaj to na vrijeme osvijestiti, Mala.

Oznake: osobni razvoj, djevojčice