Sve kategorije po listama

17. konferencija o održivom razvoju

ekobipadop.blog.hr

Dana 11. i 12. studenog 2025. godine u zagrebačkom hotelu Esplanade održana je 17. konferencija o održivom razvoju, važan događaj koji svake godine okuplja stručnjake, poduzetnike i sve koji žele pridonijeti budućnosti. Ovogodišnja tema bila je „Zatvaramo krug, otvaramo prilike“. Opisuje smjer u kojem se želi razvijati društvo i gospodarstvo.

Konferencija je bila posvećena ideji da se prirodni resursi maksimalno pametno i odgovorno iskorištavaju. Kao sudionici naglašavali smo da više ne možemo živjeti po starom obrascu „uzmi-napravi-baci“, nego trebamo razmišljati u smjeru da se materijali ponovo koriste, otpad smanjuje i okoliš štiti. Posebno zanimljiva bila je radionica „urbana senzorna šetnja i praksa“, na kojoj su sudionici kroz kratku šetnju promatrali prirodu oko sebe i učili koliko je ona zapravo važna za zdravlje, kvalitetu života i društva. Bilo je zanimljivo i inspirativno vidjeti kako jednostavne aktivnosti mogu usmjeriti ljude i potaknuti ih na shvaćanje važnosti prirode koja se često uzima zdravo za gotovo.

Veliku pažnju zauzela je tema umjetne inteligencije, koja se danas primjenjuje u svakom segmentu života. Stručnjaci su objašnjavali kako se AI koristi za uštedu energije, predviđanje klimatskih promjena i pametnije upravljanje resursima. Jasno je da tehnologija može biti moćan alat, ali samo ako se koristi s jasnom svrhom i pravilima.
Također, u sklopu konferencije održala se dodjela nagrada HRIO, koja svake godine ističe tvrtke koje su najbolji primjer održivog poslovanja. Time se dodala svečana nota i pokazao se trud prema okolišu.
Cijela konferencija ostavila je snažan dojam na sve nas, podsjetila nas je da je održivi razvoj nešto što se tiče svakoga od nas te da male promjene mogu kroz snowball effect dovesti do velikih promjena. Poruke koje su se slale tokom predavanja i radionica bile su jasne: prirodu moramo čuvati, s resursima moramo oprezno rukovati i tehnologiju moramo pametno koristiti.

Za kraj, održiv razvoj nije samo skup pravila ili obaveza; to je način razmišljanja koji može stvoriti društvo u kojem se živi zdravije, sigurnije i kvalitetnije. Konferenciju smo shvatili kao jedan važan korak prema budućnosti u kojoj ne zatvaramo proizvodne krugove, nego otvaramo nove mogućnosti za cijelu zajednicu.

Nadamo se da će vam ova objava poslužiti kao mali podsjetnik na važnost vaše uloge u očuvanju okoliša. Mi Hrvati nažalost nismo individualistički nastrojen narod, smatramo da kao pojedinac ne možemo napraviti nikakvu značajnu promjenu, no mi smo tu da vas podsjetimo da to nije istina. Svatko od nas ima moć promijeniti stvari na bolje, svaka promjena u pozitivnom smjeru je korak naprijed, koliko god malen se on činio.

Hvala vam na čitanju ove objave, želimo vam ugodan ostatak tjedna! Lijep pozdrav. - Eko B.I.P.A.

Veliki mural

mcind.blog.hr

U Rijeci ovih dana većinom kišovito i vjetrovito i nije baš za neke duže šetnje ali nađe se i koja ura bez kiše čak i sa malo sunca. Pogled iz višeg dijela grada na Viševicu, Strilež i Zagradski vrh. Na Viševici sam bio i zimi po snijegu a na Striležu prvi put ovog ljeta.

Vinodolci ove planine zovu od milja 'Vinodolske Alpe' a kad mogu Grobničani svoje planine zvati 'Grobničke Alpe' a to su prihvatili čak i planinari iz unutrašnjosti zašto ne. Tu se nalazi planinarski dom 'Vagabundina koliba' i od PD 'Strilež' iz Crikvenice planinarska kuća Kurin sa skloništem, planin. kuća Vinište malo iznad Klenovice i sklonište 'Zelena kuća' blizu Kolovratskih stijena. .

Fontana na Jadranskom trgu kao da pleše sa vjetrom.


Prošetao sam malo po gradu i usput do nebodera u kvartu Podmurvice sa velikim muralom.
Predstavnik suvlasnika zgrade Slavko Gašparin rekao je kako je fasada bila često bez veze išarana i više puta su je prepituravali a nakon obnove fasade i skidanja skela obratilili su se udruzi Armada za naslikati mural s obilježjem NK Rijeke. Fasadu nebodera je oslikao majstor murala Vito Trkulja sa pet pomagača, a kako kažu na pripremu i materijal utrošilo se i do nekoliko tisuća eura.
– Crtali smo ga otprilike dva tjedna. Na samom projektu smo negdje mjesec i pol dana, ali bilo je kiše i svih drugih problema s kojima smo se našli. pojasnio je Vito.
Ovaj mural je svečano otvoren upravo dan prije Jadranskog derbija protiv Hajduka, što je i odrađeno u petak oko 18 sati uz popratnu navijačku bakljadu a kako je završila utakmica u subotu na stadionu Rujevica vjerojatno svi znate koji pratite HNL.



Da li će ovaj mural i večeras pomoći protiv ciparskog kluba AEK iz Larnace vidjeti ćemo.

Na dnu murala pešekan čuva škrinju s blagom.

Nisam navijač i ne sviđaju mi se neredi i nasilje na utakmicama ali dobar nogomet volim pogledati na TV. Ne volim ni škrabotine na zgradama i zidovima ali dobri murali mogu uljepšati siva betonska zdanja.

Pogled sa lukobrana, šetnice Mololongo na dio grada. Podmurvice su negdje na sredini slike.


Lagana topla maneštra .


Križaljkica štit 5x7.

1. Radnici na skelama. 2. Visoka zgrada, soliter. 3. Objekt ili naprava za kretanje po vodi. 4. Muš. ime (hr. slikar Krainer, Zadar-1883. - Rijeka-1953.). 5. Uzburkanost, velika toplina.

Nadam se lako rješive premetaljke na travnjaku

(Slika je sa portala mojarijeka.hr.)

Strateški okvir Europske unije za postizanje klimatske neutralnosti do 2050

quattrostagioni.blog.hr

Strateški okvir Europske unije za postizanje klimatske neutralnosti do 2050

Europska unija posljednjih godina gradi jedan od najambicioznijih klimatskih planova na svijetu. Cilj postizanja klimatske neutralnosti do 2050. nije samo ekološka obaveza, već jasna vizija ekonomskog i društvenog razvoja. U središtu toga nalazi se ideja da buduća konkurentnost Europe ovisi o njezinoj sposobnosti da se prilagodi klimatskim izazovima, potiče inovacije i stvori održiv model rasta.
Prvi veliki korak prema toj viziji bio je Europski zeleni plan, sveobuhvatna strategija koja usmjerava države članice prema smanjenju emisija, čistijoj energiji, modernijoj industriji i zdravijem okolišu. Cilj smanjenja emisija za najmanje 55 % do 2030. predstavlja ključnu prekretnicu na putu prema konačnoj klimatskoj neutralnosti.

Energetska tranzicija nalazi se u središtu ovog procesa. EU snažno potiče razvoj obnovljivih izvora energije poput solara, vjetra i geotermalnih sustava, modernizaciju i digitalizaciju elektroenergetske mreže te energetsku učinkovitost u zgradama. Kako bi se dugoročno napustila ovisnost o fosilnim gorivima.
Važan dio europske strategije odnosi se i na promet, sektor koji stvara gotovo trećinu emisija stakleničkih plinova. Zato EU potiče elektrifikaciju vozila, razvoj infrastrukture za punjenje, jačanje željezničkog prometa te smanjenje emisija u zrakoplovstvu i pomorstvu kroz inovativna goriva i nove tehnologije. Cilj je stvoriti prometni sustav koji je pristupačan, učinkovit i gotovo bez emisija.

No, uspjeh ove strategije ne ovisi samo o politikama i investicijama, već i o ljudima. Građani, poduzeća i lokalne zajednice igraju ključnu ulogu u postizanju klimatske neutralnosti. Od promjena u potrošačkim navikama do ulaganja u energetsku učinkovitost i transparentnog izvještavanja o emisijama – svaki pojedinac i svaka organizacija doprinose konačnom cilju. Poduzeća koja danas ulažu u održivost ne samo da pomažu u borbi protiv klimatskih promjena, već grade i dugoročno otpornije, konkurentnije poslovanje.

Postizanje klimatske neutralnosti do 2050. možda je izazovan cilj, ali je i nužnost. Klimatske promjene sve više oblikuju našu stvarnost, a Europa pokazuje da je spremna odgovoriti hrabro i sustavno. Ovaj strateški okvir ne predstavlja samo put prema zelenijoj budućnosti, već i priliku za modernizaciju gospodarstva, unapređenje kvalitete života i stvaranje održivog modela razvoja za generacije koje dolaze.
Europa je izabrala smjer – sada je na svima nama da ga slijedimo.

29 dana do Božića

kockavica.blog.hr

Danas ćemo imati uvid u tipfelere.

I kako jedan tipfeler obogaćuje znanje učenika
kao i znanje profesora,
-ice u ovom slučaju,
jer ni profesori nisu sveznajući,
nisu bogovi,
i malo poniznosti,
svakom dobro dođe.

Također, pričat ćemo o maturantu Gerberu,
i zašto je počinio samoubojstvo,
slučajno ili nemjereno,
nesretan slučaj?

Krenimo.

Gdje je bio tipfeler?

Junka ili Junak ili Junko?

Sad više nije ni važno,
jer sada znamo o sva tri pojma ponešto!

Maturant f/2.8 upoznao nas je s pojmom Junka :
- ili Džunka je tradicionalni kineski ili istočnoazijski jedrenjak. Karakterizira ih istureni, široki pramac.

Maturant Vjetar upoznao nas je s Junko:
- Junko Tabei je bila prva žena na Everestu.

A to što sam htjela čuti što je Junak,
postaje bespredmetno,
odnosno reći ću Vam,
- brand poljskog motora kojeg je vozila Wanda,
ostala bez goriva
pa upoznala lika
koji ju je upoznao s alpinizmom.

Bit ću fer,
taj dio zadaće nikome se neće uzeti za zlo,
samo za dobro.

Idemo dalje.

Tko je bio maturant Gerber?

19 godina,
inteligentan,
buntovan,
i prerano sazrio momak.
Pomalo poput našeg Drevnog.

Početkom zadnje godine
ulazi u sukob sa profesorom nacrtne geometrije i matematike,
nadimka - Bog Kupfer,
i unatoč inteligenciji,
gubi bitku.

Drevni stoga ima sreće,
jer njegova profesorica nema kompleks boga,
pa će biti pošteđen tiranije,
direktne,
indirektne,
suptilne,
javne,
skrivene,
perfidne,
i svih ostali pojavnih oblika tiranije,
koju je prošao maturant Gerber.

Međutim,
vaga se preokrenula.
Tiraniju više ne vrše profesori,
sada ju vrše roditelji nad profesorima.

Povijest je jedan kontinuirani prikaz klatna,
koje se snagom zamaha čas nađe u jednom ekstremu,
da bi već u idućem bilo u drugom ekstremu,
i nitko od nas ne može se žaliti na činjenicu
da se snaga prvog zamaha još nije potrošila,
da su nam djeca rođena u trenutku klatnovog neumoljivog kretanja u drugi ekstrem,
kao što se ni maturant Gerber ne može žaliti što je rođen u prošlom ekstremu,
samo se par generacija može smješkati,
jer je uletjelo u onu divnu sredinu,
slučajno pogođene prave mjere.

Domaća zadaća:

- opišite učitelja/profesora kojeg pamtite i po čemu
- ako ste ikada razmišljali o samoubojstvu obratite se našoj pedagoškoj službi Duša koja luta
- predložite kako poboljšati školski sustav

dva lica grada

komentatoricamicaa.blog.hr

src='https://i.postimg.cc/T34707H9/dioklecijanova-Josko-gudic.jpg' border='0' alt='dioklecijanova-Josko-gudic'>

Srebrena vrata Dioklecijanove palače : Porta orientalis je njihov Rimski naziv. Kroz njih se glavnom ulicom , dekumanusom , u palaču ulazilo smjerom istok - zapad sve do Željeznih vrata , a danas do Pjace , središnjeg gradskog trga....ulaskom kroz ova vrata prolaznici i danas imaju priliku hodati po originalnom antičkim pločnikom na decumanusu , kojim su nekad prolazili Dioklecijanovi podanici...

*******


U dvoru širi se miris pelina ,mater mete žeravu u peći,bit će pečenog kruha iz kamene krušne peći. Cili dvor zavonja, a dica jedva čekaju bit će kokošica. Trče u matere da otiru ruke i obraze u traveršu.
,,,Ala dico na svoje misto,sad će obid....

to je Veli Varoš , bez auti, sa karom i tovarom vezanim.sve lipo, slobodno i normalno za niko doba kojega više ni

foto: Joško Gudić

Mutna lica (Berlin 2023)

nachtfresser.blog.hr

Reset ili glitch?

dusakojaluta.blog.hr

Ponekad se osjećam kao da se na trenutak resetiram. Kao da me netko izbacio iz vlastitog tijela i ostavio u onom istom osjećaju koji imam nakon buđenja iz noćne more — treba mi trenutak da shvatim gdje sam i što se događa. U zadnje vrijeme to mi se događa sve češće.

Volim reći da mi je “mozak zaspao". Tijelo nastavlja naučenu radnju, ali glava ode negdje potpuno drugdje, u neki mrak, u neku prazninu. U tim trenucima zapravo i nisam tu. Moj muž kaže da tada “gledam kroz stvari”, kao da mi se pogled probije kroz zidove i ode kilometrima daleko. Ne čujem ga, ne reagiram, ne vidim ništa ispred sebe. Samo stojim, odsutna.

Najgore je što to traje samo nekoliko sekundi, ali zbunjenost ostane mnogo dulje. Kao da sam izašla iz svog tijela pa se vratila, ali nešto mi nedostaje — kao da mi je netko istrgnuo komadić pamćenja dok me nije bilo. I onda tek shvatim što sam radila: sipam šećer u šalicu umjesto u staklenku, stojim ispred otvorenog frižidera i buljim u prazno, pustila sam vodu da šiklja dok ja gledam kroz nju kao da ne postoji.

To nisu samo zaboravljivosti ni rastresenost. To su kratki nestanci. Trenutci kad ja tu jesam, ali nisam.

To što mi se događa vrlo sliči epizodama odcijepljenosti, malim “pauzama” mozga koje se javljaju kada je osoba dugo pod stresom, iscrpljena, preplavljena ili predugo u stanju napetosti. Mozak se na trenutak isključi iz stvarnosti da bi se zaštitio. Tijelo ostane na autopilotu, ali svijest se povuče. To objašnjava i zašto traje samo par sekundi, ali ostavlja dug trag zbunjenosti: mozak se vraća, ali mu treba vremena da ponovno “složi sliku” gdje je i što se događa.

Opasno? Može biti u određenim situacijama. Do sada se nije ništa strašno dogodilo.
Zastrašujuće? Itekako.

Tramvaj zvan čežnja...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Tennessee Williams, u njegovoj
viziji izmišljaja iščekivah kraj
zbrkane prošlosti.
Kao Blanche DuBois čeznuh za
mjestom cvata lovora, bunike
i svetištem boga muške ljepote.
Na žrtveniku sjećanja lumin tuge,
nestajući plamičak nadanja.
Iz zaborava izroni sjećanje na
tihu pedagogiju roditelja.
rekoše mi, budi strpljiva, ne trći za
srećom, događa se u tebi, tad
probudih usnulo dijete u sebi.





Pisac kaže:”Ljudi lakše prebole ako im oduzmete novac, nego iluzije”.



Dijana Jelčić

Želja...

mecabg.blog.hr

Imam jednu želju...
Bilo je to u Pragu i ispunila se, manje više...

Moj književni portret

stella.blog.hr

Često radim promocije naših članova u Društvu književnika
Beograda, a nikad sebi. Kolege su odlučile da to isprave
i Sladjana Belko i Zoran Škiljević su pripremili moj književni
portret.

Sladjana je opisala moje stvaralaštvo i nagrade za njega
od 10.godine (kad sam prvi put javno govorila svoju pjesmu),
a Zoran analizirao sve aspekte mog pisanja.

Iz svake od sedam knjiga izabrala sam po dva priloga
koje sam čitala ("Valcer", "Rumba", "Tango", "Bluz",
"Čekam te na strani deset", "Ljubav plime i oseke" i
"Zbog tebe tata". Iza mene je Ljilja stavila svoj crtež
mog lika.



Sala je bila puna veoma pažljive publike, koja inspiriše
da se da sve od sebe. Dok sam čitala potresni dio knjige
"Zbog tebe tata", zasuzili su zajedno sa mnom. Ovakve
se večeri pamte trajno.

Ono, kad te nešto malo izživcira

karantenskiblues.blog.hr

Dugo nisam pisala, ali pišem jer mi je tamo neki Pjevač skočio na živce. Neće biti baš suvislo čitanje, ali određena vremena zahtijevaju ne baš suvislo pisanje.

I tako, taj netko se do sada predstavljao kao nekakav srednjovjekovni ratnik, okićen raznoraznim etničkim i ratnim simbolima, junak napaćenog naroda, ponos naroda, onaj koji slavi povijest i junaštvo svog naroda. I usput mrzi sve koje treba mrziti, komunjare i sve one druge. I onda se odjednom svađa i prijeti, jer mu nisu dali kolača kad je tražio.

E, no pasaran. Tko zna kako se on nametnuo kao pojam izvornog hrvatstva, simbol pravog domoljublja, jedini koji zaista voli napaćenu Hrvatsku. Ima lijepih tekstova o njemu, pogotovo nedavno napisanih, jer su pametni mladi Hrvati počeli pisat. Ima i zgodnog propitivanja njegovog ratnog puta. Pa se pitam, zna li on da ima Srba koji su bili hrvatski dragovoljci maltene od početka do kraja rata. Pa ga pitam, jel te sram, sram da su se Srbi borili za Hrvatsku više od tebe samoga.

Ali kog će vraga njega biti sram. On je ojkao od početka do kraja. Ako me pamćenje ne vara, bilo je to davno, jeo je i pio kod mog kuma iz Minhena. U kumovoj kući kod nas doli u Dalmaciji. Piše wikipedija da je pjevač sam sebi financirao svoj prvi album. Koliko se sičam, moj kum i njegovi Minhenčani su lipo donirali za taj album. Normalno da su njegove pjesme pasale tim ljudima. Puno njih iz Dalmatinske zagore, pa im je Pjevačev izričaj ležao. Koliko sam se samo ojkalica naslušala od mog dide, ćaće, kumova i sve rodbine. Ojakalo se duboko u noć. Pivalo se o maloj iz Bosanske Krupe, ta mi je nekako najviše ostala u uhu, i svemu i svačemu. I to je meni sve bilo lipo jer bi mi se čača odjednom podjetinnjio i nadglasavao s onim oooooj s prijateljima iz djetinjstva i braćom, i bili su mi svi tako simpatični, ko dica. Pa zato volim ojkalice, ne dirajte mi ojkalice. Pa je i taj Pjevač malo preuzeo ojkaliči izričaj i sastavio domoljubne pjesme, samo im na kraju nije dodao ono oooooooooooj. Jer ne znam kako bih drugačije opisala njegov muzički izričaj, ja nemam pojma o muzici, ali znam o ojkalicama. I bez toga ooooooooooj meni nejgove pisme nisu baš ležale, mada sam s čačom u autu slušala te kazete jer smo ih dobili ili kupili, ne sičam se više. I da, slušali smo mi to i jer nije bilo lako, selo je bilo okupirano, u selu dida, godinama nismo znali jel živ. Sve dok ludi starac nije mora bižat i spašavat živu glavu jer je od tamo nekako špijunira za Hrvatsku. I tako su nama te pisme nekako došle ko one stare ojkalice iz davnina kojima su ljudi širili poruke. Ej, eno one lipe cure iz Bosanke Krupe. Ili, biži narode, stižu Turci. Oooooooj. Nešto u tom stilu.

I sve je to bilo simpatično dok je Pjevač bio bez zuba. Ali čim su stigli novi zubi, stigla je i slava, i svakojako xebanje u mozak hrvackog naroda. Jer si samo Hrvat ako slušaš njega, i ako ga obožavaš. Ako ga ne obožavaš i ne daš mu neke velike dvorane da se ispiva, ti si xovno, xrbenda, xomunjara, i sve ono što je najgore. Akoga ne voliš, nisi dobar Hrvat.

E, no pasaran. Vidim da već pametni i mladi ljudi dižu glas, jer ne žele da nas koji ga ne volimo, ne samo zbog njegovog pjesničkog izričaja, koji meni nije toliko problem jer em ja to ni ne slušam, pa znam samo onih par prvih pisama koje sam slušala s čačom u autu od onih prvih zaliha kazeta, nek sluša ko šta hoće, ja bih ga možda slušala i više da je dodao ono ooooooooj na svoje ojkalice, jer bi mi tako bilo autentičniji, a ovako mi nije nikako, i da završim u polupismenom stilu, jer se nadam da će tako razumjeti on i njemu slični, no pasaran da misli da je samo on veliki Hrvat. Ne čoviče nisi, ima nas puno većih i jačih i boljih, koji volimo svoju državu i radimo na tome da ona bude plemenita, dobra prema svima, tolerantna, da mladi ljudi odrastaju puni ljubavi i tolerancije, da budu pametni, da misle svojom glavom, da vide stvari razumno, a ne preko nekih glupih manipulativnih strasti kojima trpaju lovu nekom pohlepnom Pjevaču kojemu je lova na prvom mistu, i kojemu je hrvatstvo način da si zgrabi lovu. Mi volimo Hrvatsku toliko da se trudimo napraviti nešto vrijedno u životu, nešto gdje kad kažemo da smo Hrvati, i unutra i van Hrvatske, da ljudi imaju dobru sliku o Hrvatskoj. Mi ne gradimo svoje domoljublje na mržnji, primitivizmu. Mi ne trebamo urlati da smo veliki Hrvati. Mi to sve znamo i osjećamo, i urlanje nam ne treba.

Imala sam ja puno tolerancije za tog Pivača jer su i neki iz mog roda znali jahati s njim u koloni na motorima, tamo kad bi jurili do onog sela kad je bila proslava Oluje. Ne smeta mi, nek svatko radi što hoće. Ja sam super tolerantna osoba, prema svima, ali kad mi netko digne tlak, tlak mi leti prema gore ko lud. Pa je vrime da kažemo da je kralj gol – taj netko nije junak, ni umjetnički ni ratnički. On se samo malo igra junaka, malo otpiva, izojka bez da doda oooooj na kraju, i to je to. Ništa i nitko poseban. I jel moraš biti slip da to ne vidiš.

I sve to pišem jer je do sada taj Pjevač samo pjevao, i puštao druge da se deru za njega. Kao, on nedodirljivi, ne baš impresivni ljudi, ti hrvatski političari, se naslikavaju s njim i svi jure na koncerte, jer se nadaju da će tako dobiti koji politički bod. Ali sad je konačno progovorio, i vidim da je seljak bio i ostao, i prijeti i misli da je privilegiran. E nećeš. Nisi ni najbolji ni najveći Hrvat. Ima ih gomila boljih i milijun puta većih od tebe i nadam se da će sada svekoliki puk vidjeti tko si kakav si, istinski. Skoro si mi poljuljao ljubav za ojkalice, tim revanjem. Za to nemam tolerancije, moja tolerancija za tebe se totalno istopila. Molim te, penzioniraj se već jednom, ne mogu te više gledati po vijestima, treba mi malo mira od tebe i tu preko oceana.

Gaće hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Otisao Huso u Njemacku,i da prosverca
materi mlin za kafu stavi ga u gace.
Pita ga granicar:imas li sta prijavit.
Kaze Huso:imam samo ovo u gacama.
Granicar:ponesi to materi.
Huso:pa i hocu.



Dobio perica zadaću da napiše nekoliko rečenica.
Dođe on do mame i upita je za savjet.
Perica: MAma mama dobio sam zadaću napisati rečenice.
(mami je bio izgorilo pile pa ona kaže)
Mama; marš u pičku materinu.!!
(on zapiše.)
Dođe do seke a ona je slušala muziku. Također je pita u
vezi zadaće a ona ne sluteći otpjevuši: O da da.
On zapiše.
Dođe i do malog brata i također ga zapita a on pošto
se igrao rekao mu je: King kong u svilenim gaćicama..
Dođe on u školu sav ponosan na svoje rečenice.
Učiteljica: perice ajde ti nama pročitaj.
Perica: Marš u pičku materinu
Učiteljica: Jel ti to meni?
Perica: O da da
Učiteljica: Šta ti misliš ko' sam ja!!??
Perica: King kong u svilenim gaćicama!



Mujo i Haso se zapili u kafani, pa krene hvalisanje... prvi će Mujo:
- E moj Haso, nijedna se nije žalila na mene... kad
u gaćama nosam dva'es' cenata bez glave...
Haso klimne, a Mujo nastavi:
- A šta ti imaš?
Haso se nasmije:
- Tri'es' sedam!
Mujo zavrti glavom:
- 'Ajde?! Sereš? De skin' gaće da vidim!
Haso skine gaće, kad tamo nešto malo i jadno, pa se Mujo nasmije:
- A jado... pa čime s' ti to mjerio?
Haso slegne ramenima:
- Toplomjerom...



Kupio Mujo Fati deset crnih gaća.
Fata, nezadovoljna, reče mu:
- Pa Mujo, misliće ljudi da ne mijenjam gaće!
- Ček, koji ljudi?



Zašto plavuša drži vodu u gaćama?
Da joj ne ugine ribica.



Mujo dolazi kod doktora i panično ga upita:-
- Doktore, pomagaj, zlo i naopako...
više m' se ne diže na moju Fatu?!?!
Doktor ga pregleda i naruči da dođe sutra s Fatom.
Mujo je dovede, doktor pozove samu Fatu u ordinaciju i
kaže joj da se skine gola.
Fata posluša, pa je doktor zamoli da prošeće ordinacijom.
Nakon dva kruga joj zahvali, pozove Muju i mirno kaže:-
- Mujo, ne brin' ti ništa, sve je u redu s tobom...
ni men' se ne diže na tvoju Fatu!



Fata se sprema za izlazak s curama i pita Muju:
- Mujo, jesam l' dobra?
Mujo spusti novine:
- Vala, šta jest', jest'...
Fata se nagne:
- Jel' m' se vide gać'ce kad se sagnem?
Mujo uzdahne:
- Jok, bona, vid'le b' se da si ih obukla!

PLAVO

sewen.blog.hr

Ideš ispred mene, imaš specifičan hod,
Imaš taj osmjeh što skriva nekakav kod...
Zanovjetam sebi, e moja luda glavo...
Jer ti si za mene sve ono najbolje plavo.

Sve manje vjerujem u neke nove početke,
Potrošio sam strpljenje i vlastite metke.
Al zaigra srce mada nikako nebi smjelo,
Pitam se kome ćeš i čije li si djelo...

I sve će utihnuti, sve će na tome stati,
Ničim se više nikada ne smijem odati.
Ljubav je luksuz koja me sputava samo,
Mi ionako drugim svjetovima pripadamo.

Zar i ti, auto moje?

luki2.blog.hr

Uz autora Ivicu Mijačika o knjizi su govorili:
s lijeva na desno: Joško Ševo, Nera Karolina Barbarić - urednica knjige, Ivica Mijačika - autor, Boris Svrtan, Miroslav Mićanović uz vođenje Zrinke Turalije Kurtak ( moja divna kolegica s komparativne!).

Divna promocija, na kojoj sam srela jako puno ljudi - prijatelja koje nisam dugo vidjela, profesora s fakulteta jednog i drugog i sl.

Knjiga ima posebnost- najprije je predstavljena u Makarskoj, odakle je i sam autor!!!!! Ma divota! Mislima sam odmah bila u Makarskoj, na moru, ispod Biokova...Mašem Lastavici....

Izdavač "Jesenski i Turk" se baš može ponositi ovom ružičastom, veselom knjigom, koja je zapravo zbirka humorističnih priča. Nije slučajno što ih ima 33....




Joško Ševo, profesor na Akademiji dramskih, čita odlomak iz knjige....




Zrinka i ja.....

Toliko sam sretna zbog ove promocije! A skoro nisam otišla zbog umora....

I još se moram pohvaliti: idem u Bruxelles! Izabrana sam uz još nekoliko ljudi iz "Možemo".....Jupiiii! Slikam i pišem kad se vratim. Putujemo početkom prosinca....

Lijepe, baš prelijepe vijesti.....Stric u Metkoviću je operiran, i već je kod kuće.
Mama je također bolje.

Ljubim!

Moja rima i proza....

taango.blog.hr