Sve kategorije po listama
11
sri
12/24
Moji...
luki2.blog.hr
Poslali moji iz Metkovića:
Smokve, limun i kiwi...
Klementine....
Jabuke....
Mama - poslala haljinu....
Sestra:
Parfem, a iza se vide dvije dunje- paket Metković:)))
Nisu se dogovarali, a paketi stigli istovremeno....
Originalna kutija od parfema.....
Blagdani mogu početi....:))))
Šokirala sam se kad sam vidjela da nas je napustio ElDiablo....:(((( Tuga velika! :(((( Toliko lijepe, tople postove - uz divne fotografije i stihove- nitko nije znao pisati.....Jako sam ga voljela....Zašto najbolji odlaze prerano?!
Pozdrav!
The Last Dinner Party
nachtfresser.blog.hr
Nova dekadencija
Najspektakularniji oproštaj s Muskovom društvenom mrežom su napravile u svakom pogledu zanimljive, meni do sad nepoznate, djevojke iz benda "The Last Dinner Party". Volim inteligentne provokacije i istu takvu promociju, u današnje vrijeme tako rijetke pojave, glazba i scenski nastup su mi prihvatljivi, a kad sam pročitao intervju te zahtjev da jednom riječju opišu svoj glazbeni stil, cura odgovorila "dekadencija", bio sam razoružan. Neću navoditi asocijacije na jedno vrijeme i jedan film, koje su mi odmah navrle i završit ću. Preko blogera Blumija došao sam do Taylor Swift, možda eto preko mene netko otkrije ovaj osebujan bend, mislim moje dvije bivše učenice iz sada drugog razreda srednje sigurno odavno znaju za njih....
Castelmonte – utvrđeno marijansko svetište na brdu
viatrix.blog.hr
Castelmonte je zaseok koji se nalazi u Općini Prepotto u pokrajini Udine, regija Furlanija-Julijska krajina. Do Castelmontea je najlakše doći s oko sedam kilometara dugom cestom SP31 (Strada Provinciale 31 di Castelmonte – pokrajinska cesta 31 Castelmonte) koja ga povezuje s Cividale del Friuli.
Castelmonte je poznat po marijanskom svetištu Blažene Djevice od Castelmontea (Santuario della Beata Vergine di Castelmonte), najstarije je svetište u Furlaniji i među najstarijim u Italiji. Nije slučajnost da se na slovenskom Castelmonte zove Stara Gora. Brdo (618 mnv) na kojem se nalazi utvrđeno svetište, zbog svog dominantnog položaja između dolina rijeka Nadiže (Natisone) i Idrije (Judrio), bilo je sjedište rimskog garnizona za obranu grada Forum Iulii (danas Cividale del Friuli) od invazija barbara u 5. stoljeću. Pretpostavlja se da se prvotno svetište sastojalo od male crkve ukopane u stijenu i posvećene Gospi i svetom Mihaelu Arkanđelu. Lokalitet Castelmonte koristilo je i lokalno stanovništvo kao utočište za vrijeme dolaska osvajača (Huna, Gota, Langobarda, Avara i Slavena). Lokalitet se, kako je vrijeme prolazilo, a i zbog sve veće pobožnosti prema Djevici Mariji obližnje Akvileje, širio sve dok nije postao utvrđeno naselje s kamenim građevinama i zidinama koje su okruživale crkvu. Svetište je stradalo 1469. godine u požaru koji je izbio uslijed udara groma u zvonik, a tom je prilikom izgorio drveni kip Madone. Svetište je obnovljeno 1479. godine i tada je postavljen novi kameni kip s prikazom crne Gospe s Djetetom koji i danas krasi glavni oltar. U svetištu je u razdoblju od 1492. do 1498. godine nastao Castelmonteov rukopis (Manoscritto di Castelmonte ili Starogorski rokopis), dokument od povijesne važnosti za slovensku književnost. Svetište je djelomično uništeno u potresima 1511. i 1513. godine, ali je odmah obnovljeno i prošireno. U 16. stoljeću je područje svetišta, koje se u međuvremenu razvilo u pravo naselje, ustrojeno kao utvrđena citadela s podignutim moćnim zidinama i kulama. Od 1913. godine svetište je povjereno franjevcima kapucinima.
Postoji legenda vezana uz svetište u Castelmonteu. Legenda počinje s “puint del Diaul” (Ponte del Diavolo - Vražji most) u Cividaleu del Friuli. Jednog je dana vrag izazvao Gospu. Stao je pred nju i predložio: “Da vidimo tko će prije stići na vrh Castelmontea. Tko god pobijedi, dobit će grad Cividale." Gospa je prihvatila izazov i odletjeli su s mosta. Gospa je u letu prema svetištu samo jednom, na pola puta, u mjestu Portici, nogom stala na kamen na kojem je ostao njen otisak. Vrag je velikom brzinom krenuo, ali je pri slijetanju naišao na Gospu koja je već stigla. Poražen, potonuo je u pakao, otvorivši ponor nazvan "bůse del Diaul" (buco del Diavolo - Đavolja rupa), koji se i danas može vidjeti na obližnjoj planini Spich. Legenda je vjerojatno nastala iz straha izazvanog invazijom barbara, kada su horde brzo prolazile, nanoseći štetu i strah.
Podno zidina svetišta Blažene Djevice od Castelmontea je veliko parkiralište gdje smo parkirali auto te krenuli prema stablu masline koja je ovdje posađena u 17. stoljeću i kamenom stepeništu koje vodi u svetište.
Prošli smo kroz gradska vrata, skrenuli lijevo na ulicu s kojom smo ubrzo došli na mali trg s bunarom iz 1645. godine na kojem se nalazi gradska loža.
S malog se trga pruža pogled na parkiralište i na križ na vrhu susjednog brda kojeg ćemo naknadno posjetiti.
Nastavili smo dalje stepeništem s kojim smo se popeli do jednobrodne crkve.
Pročelje crkve je obnovljeno 1930. godine, a mozaik na polumjesecu iznad portala je djelo treviškog umjetnika Angela Gatta i postavljen je ovdje u kolovozu 1979. godine. Na južnom pročelju nalazi se 'Gospa s Djetetom', bijeli mramorni bareljef s kraja 15. stoljeća. Glavni oltar je iz 1684. godine i rad je mletačkih majstora, a krasi ga već spomenut kip Gospe s Djetetom koja je zbog mladolikog i ugodnog lica prozvana "Lijepom Madonom" (Madonna bella), a zbog živahnog i majčinskog stava danas je nazivaju "Živa Madona" (Madonna viva). Nema preciznih odgovora koji je razlog njezine tamne puti, ali se svakako uklapa u tradiciju crnih Madona koja je već prisutna u raznim europskim svetištima. U svodu prezbiterija nalazi se freska Djevice Marije "Uznesenje podno Trojstva" (Assunta ai piedi della Trinitŕ), rad Lorenza Bianchinija iz 1870. godine. Bočni oltari su iz 1687. godine i također su venecijanskog porijekla. Na desnom oltaru vidi se oltarna pala sa svetim Antunom i svetim Vidom ispod tri anđela, od kojih jedan u ruci drži kalež i hostiju koja je djelo Francesca Chiarottinija 1767. godine. Lijevo je oltar Presvetog Trojstva sa svetim Grgurom i svetim Jeronimom, nepoznatog autora.
Uz južni vanjski zid crkve je zvonik sa satom koji je podignut 1475. godine te trg divljeg kestena i groblje.
Zvonik je preinačen tri puta, posljednji put 1954. godine. Na uglu zvonika nalazimo razne natpise kao znak vremena i naknadnih pregradnji.
Na trgu je veliko stablo divljeg kestena na mjestu gdje je do 1900. godine bila stoljetna lipa. U davna vremena na ovom su se mjestu održavale osude koje je regulirao upravitelj dvorca. U blizini je groblje na kojem su pokopane istaknute osobe franjevca kapucina.
Krenuli smo nazad prema gradskim vratima, ali smo iz utvrđenog naselja izašli kroz druga gradska vrata koja se nalaze ravno na kraju ulice.
Prije tri stoljeća je ovdje bio mali otvor, a zatim su ga proširili. S lijeve strane gradskih vrata nalazi se stablo oraha koje je posađeno 1937. godine, a s desne je strane križ s kipovima svetih Franje i Klare Asiške. Sve do kraja 18. stoljeća dvoja su se vrata navečer zatvarala radi obrane od upada lopova i razbojnika.
Spustili smo se cestom do parkirališta, nastavili sve do jugozapadnog djela i ušli u Park Križa (Parco della Croce/Križevniški park).
Parkom smo se lijepom uređenom stazom popeli na vrh brda Križa (Il colle della croce ili Campuc o dell’Utia). Oko staze smo primijetili velik broj stolova s klupama i slavine za vodu, a kako smo se približavali križu otvarao nam se lijep pogled prema svetištu Blažene Djevice od Castelmontea.
Križ je podignut 1948., a obložen 1950. godine. 2005. godine je potpuno obnovljen uz zadržavanje gabarita prethodnog koje iznose: betonsko postolje 4 metara, visina okomitog kraka 12 metara, vodoravni krak 7 metara i težina 1.350 kilograma.
Prije nego što smo se spustili stazom do parkirališta i završili šetnju, otišli smo do betonskog elementa koji se nalazi pored križa. Betonski element ima uklesane strane svijeta s pozicijama okolnih naselja i geografskih lokaliteta.
Karta Castelmontea s posjećenim lokacijama.
Dužina rute 1,50 km.
Adio kumpanjo
donabellina.blog.hr
PRETUŽNO JE SVE U MENI..ma rič da bi rekla
Partija je još jedan od naših, od mojih Šibenčana........
Pismom nas je zadužija , lipom riči blogere veza, ma uzice popuštale
el Diablo je partija
Sad je na blogu, tu je ,tu mu je i misto s nama i ostaje dokle god Maslinu slušamo....
www.nisaneldiablo.blog.hr
( bila san za nj ona mala s Baldekina šta je išla u osnovnu školu Sjemenište )
Adio kumpanjo
supatnikll.blog.hr
Eto nismo se uspili još jedan put vidit, fala ti dragi Dinko na svoj dobroti koja je iz tebe zračila, i na ljubavi koju si uvik pokaziva prema svima mojima.
Moglo se dogodit da se nikad ne upoznamo, i moj život bi bija siromašniji za jednu ljudsku gromadu.
Dragi kumpanjo Srića šta ovdi pišemo, jer da triba nešto reć, toliki mi je grop u grlu da ne bi moga, i nije me sram pustit suzu za tobom, ka zahvalu za svaku toplu rič kad je meni bilo najteže.
Neki dan je pratila Alida, sad ti, ima bit da se neko gori zaželio pisme, pa sad skuplja najbolje grdeline.
Hvala ti kumpanjo na svemu.
Tko se još sjeća Grka Zorbe ?
metric.blog.hr
Prošlo je 60 godina od kada je snimljen film Grk Zorba po kojem je Anthony Quinn postao poznat.
Osamdesetih se potpuno povukao s filma, a njegov rad kao slikara-impresionista, kipara i pisca postao mu je mnogo važniji. Prodajom svoje slike “Trijumf” zaradio je oko 200.000 dolara.
* Purica bez mlinaca ... 400 kcal
minus40kg.blog.hr
10 dag purećeg zabatka ... 140
10 dag tikvica ... 20
5 dag jaja (1 kom.) ... 80
2 dag brašna ... 70
0,1 dl suncokretovog ulja ... 90
sol, ...
- posoli tikvice, ostavi da malo odstoje, ocijedi
- uvaljaj u jaja, pa brašno, peci na ulju
- serviraj uz pečenu puricu
Ako ti ima tko to napraviti, ne smetaj mu.
u lokalu na autobusnom
potok42.blog.hr
u lokalu koji se održao na životu,
unutar oklevetanog i napuštenog
bivšeg autobusnog kolodvora,
jer se prekoputa izgradio novi,
nefunkcionalni, novatorski fejk,
poslužila nas je oniža konobarica,
mlada i ništa više, rekao bi Bukowski.
na rubu ugostiteljskog kruga grada,
smještenog na periferiji provincije,
opušteno ćaskamo, i zato što je sve
osjetno jeftinije i pristupačnije.
i piće i ozračje i trgovanje iznenađenjima.
namjenski smo razmijenjivali pitanja i savjete
o zračnom prijevozu, o taksijima,
aerodromima, duty free shopovima,
čekiranju, prtljazi, stjuardesama...
tek povremeno bi se u našu usmjerenu i
bistru spiku izlilo sipino crnilo od poznanika i smrti.
sjedili smo, daleko od mračnog i krvavog rata
u ukrajini, pristranih analitičara plaćenika
u službi laži i lojalnosti medijima koji
su se srozali do uloge oštrozubih pasa rata;
daleko smo od sirije koju izrael razara
zbog svoje sigurnosti. a kada to isto rade
rusi u ukrajini, oni su agresori. Ne postoji
jedinstvena dužina metra u povijesti i politici.
iz zvučnika dolaze i polaze autobusi.
podsjetili su nas na sretne dane
iz doba dnevnika velikog perice.
oživljavanje uspomena zna biti bolno.
I kao da smo poželjeli trpljenje, pa smo
napokon počeli nabrajati bolesti koje su
probile obrambene linije naših tijela.
polagano smo pijuckali cugu u kojoj smo
otopili ljekoviti prezir prema pokornim građanima,
i iscijeljujući podsmijeh spram podobnih.
ponadali smo se da nas bol neće često posjećivati,
suprotno od dosadnih, neizbježnih inkasatora.
nismo spominjali (ovaj put) ljubav i smijeh,
a smijali smo se nekada kao ludi. i voljeli.
Putovanje u san - zbirka poezije
najljepsapoglavljaotuzi.blog.hr
Poklanjam vam 4 pjesme koje će biti dio moje prve zbirke poezije pod nazivom Putovanje u san. Dvije pjesme su već objavljene na blogu, ali kako s preostale dvije čine cjelinu, odlučio sam ih objaviti zajedno s druge dvije.
PUTOVANJE U SAN
I dok moje snene oči putuju u san,
Moje budne oči putuju u košmar;
I dok mojoj duši plahoj sviće novi dan,
Moju nadu bijelu već odnosi vjetar;
I dok moje misli gmižu vazda utaman,
Moja vječnost gorka peče kao žar!
SJENA MRTVOG VITEZA
Bijaše to u doba staro – u ono doba časno, iskreno i drevno;
Jedan mladi vitez u oklopu sjajnom po cijelom carstvu tražio je put;
I tražio je vitez (lutajući pritom i previše revno),
svoju ljubav davnu, svoju ljubav izgubljenu čiji glas slavuja žudio je ćut';
I sjena toga stvora, tog viteza tužnog (koj' već vjekovima mrtav je)
I dan danas gleda sunce…, brda…, rijeke…, more…, mjesec…, gleda zvijezde;
Još uvijek tražeć' svoju djevu (i dok traži sjena ju oplakuje),
Al' ne zna sjena pritom da će svršit' tamo gdje se sjene mrtvih vitezova gnijezde!
NOĆ PROKLETIH LJUBAVNIKA
Kad vjetar sa zapada puhati prestane,
Ljubavnici novi iz oceana će doć';
I krikovi tužni što iz dubina stižu,
Gonit će im žudnje kroz mrtvu noć;
I niti sve zvijezde zlatne,
I niti sam bog neba sa svoja anđela dva,
Ne mogu ćutit' njihovu patnju,
Ko što ju vječno ćutim ja!
DA SAM PJESNIK
Stihove bih pisao krvlju, samo da sam pjesnik;
Stihove bih pisao krvlju – svaku riječ, svaki zarez, svaki uskličnik!
Stihove bih pisao krvlju, samo da sam pjesnik;
Stihove bih pisao krvlju – svaki sat, svaki dan, čitavi vijek!
Stihove bih pisao krvlju, samo da sam pjesnik.
Školice...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Školice" su opus magnum argentinskog književnika Julija Cortázara i jedno od najvažnijih djela hispanoameričke književnosti. Ovaj se roman značenjski račva u nekoliko smjerova, ima mnoštvo mogućnosti interpretiranja, a samo je čitanje prava avantura s obzirom na to da pisac nudi čitatelju - kao istinskom sustvaratelju značenja - barem dva različita načina čitanja knjige. Cortázarove "Školice" igraju se na dva kontinenta: s one i s ove strane, u dva grada: Parizu i Buenos Airesu, u čijim se toposima, atmosferama i putanjama likova ogleda istinsko tkanje života.
iz pogovora Dinka Telećana
U ovoj velikoj razigranoj cjelini se pojedinostima zameo trag,
progutalo ih minulo, nedohvatno dolazeće
zaziva znatiželju i čuđenje
Prisjećam se pokušaja pisanja knjige o labirintu svijesti,
pisanja pjesmica o ljubavi i duševnim previranjima,
pisanja tekstova o umijeću življenja.
Umreženost pamćenja je nenapisana knjiga
u kojoj su sjedinjene sve razine istinskog postojanja.
Iznenada razumijem zašto je Cortazar napisao svoje Školice
u nelinearnoj strukturi, zašto njegovi bljeskovi proze nude
mogućnost čitanja nasumice.
Ni do čega ozbiljnog ne dolazi se bez igre, a školice
traju od pamtivjeka, o njima su pisali stari kinezi, grci i rimljani
Kao djevojćica sam rado igrala školice.
Sada ih osjećam kao metaforu života,
ljubavnu igra, mahnitanje u dvoje..
Dijana Jelčić
SVATKO može...
mecabg.blog.hr
ZVONCE NA VRATIMA
Darovali su mi prekrasno zvonce za vrata.
U uputstvu piše da to može lako SVATKO da namesti. Pa valjda i ja spadam u te SVATKO. Da, još je pisalo da zvonce ima jednosmernu struju.
Znam iz gimnazije, a to mi je bio i jedan od prvih ispita-fizika, ta struja nije opasna.
Zvonce? I to smo učili!
Uzmem stolicu, nemam baš onaj šrafciger što svetli kad se pipne neka struja, ali imam turpijicu za nokte, a ona baš kao i šrafciger, na vrhu zatupasta.
Sad samo da skinem staro zvono, lepo piše, može SVATKO. Tamo, u strarom zvonu, neka četvrtasta kutija onako 10sa 10cm, od zida do kutije neka žičica.
Gurnem turpijicu za nokte u tu kutijicu.
Ljudi moji, koji cirkus!! Zatopi se turpijica za onu kutijicu, poče da vrcaju varnice kao na božičnom boru kad kupiš svećice kod Kineza, tras-bum petarda, ili što već, tresnu. Posle su mi rekli da se ta kutijica zove trasformator, ali... Istopi se bakelit na turpijici, a baš je bila lepa... baci me nešto na pod sa stolice... sva sam se ugruvala... i cela zgrada... ma, koja zgrada, ulica... ostade bez struje
Izgleda da ja nisam SVATKO... nažalost.
Bitno je što si, a ne odakle si.
metric.blog.hr
Poznati glumac John Malkovich koji je rođen u Americi , a i svoju je filmsku karijeru stvorio tamo, onako usput osvrnuo se na svoje pretke. Pa je tako spomenuo da su mu možda pradjedovi iz Hrvatske, možda iz Srbije, ali i činjenicu da mu je pradjed bio lažov. Na kraju možda mu je jednom nekad majka ili baka spomenula neko selo u Crnoj Gori, pa je zapravo Crnogorac. On nije siguran u svoje davno porijeklo , ali zna da je Amerikanac.
Ali ono što je nama bitno je da se ložimo na to da je Hrvat. Tobože on je naš. Ma baš me briga čiji je. Svoje uspjehe postigao je svojim zaslugama i to je to. A kompleks malih naroda je u tome da se diče nečim što nije bitno.
Vrijeme
y-complicated.blog.hr
Ne znam muči li vas što ćete ove godine pokloniti svojim najmilijima?
Mene su često znale iscrpiti kupovine i "običaj"i u predblagdansko vrijeme.
Previše sam se trudila:
Previše sam kupovala,
previše sam hrane spremala,
previše sam kuću čistila...
Danas najviše od svega (uz zdravlje) cijenim vrijeme.
Imam ga malo,
nedovoljno, moram njime dobro upravljati
Povremeno me peče savjest kada razmišljam o propuštenim prilikama i vremenu koje nisam poklonila onima koje volim.
Nije važno što vrijeme nisam bacila, utrošila sam ga gdje sam morala, svejedno, izgubljeno se neće vratiti.
Savršen dar za pokloniti ovog Božića onima koje volimo je naša prisutnost.
Treba otići do roditelja i sjesti, skuhati kavu i slušati njihove priče, smijati se s njima.
Kuću ne treba čistiti treba izvaditi društvene igre i igrati ih s djecom.
Nužno je i dogovoriti šetnje s prijateljicama, izaći navečer s njima van.
Treba obići rodbinu, one do kojih nikada ne stignemo, samo se sjedne u auto i krene.
...
Pogled unazad ne budi sjećanja na materijalne darove koje sam dobila prošlih Božića, a slavila sam ih dosta. Javljaju se slike lica.
Ne znam kako vama ali meni za ovaj Božić treba puno maženja na kauču. Puno zagrljaja, sati pričanja pod dekicom (ja uvijek uhvatim dekicu dok neki ostanu sjediti ). Mazim se sa više kandidata. :))
Ne treba gubiti časa dok prilike još ima, a znamo kako i nju lako možemo izgubiti.
Prosinačke večeri ne treba provesti pred tv om.
Treba ih provesti uz lica koja volimo, može i sa šalicom kuhanog vina u ruci koje miriše na klinčiće i ljubav.
Više nego ikada cijenim vrijeme, a imam ga manje nego ikada.
Time
Pauza 3 ( stid )
donabellina.blog.hr
Još jedna izgubljena vrijednost jeste stid. Da li ste primijetili, da ljudi više nemaju stida, te se tako dogadja da, u društvu časnih ljudi, čovjek može da sretne tipa optuženog za najgoru korupciju, koji pri tom ne skida osmijeh sa lica, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.
U neka ranija vremena, njegova obitelj bi se od stida zatvorila u kuću, ali sada je sve jedno te isto i takvog tipa zovu da gostuje u nekim televizijskim programima, gdje se prema njemu ophode kao prema gospodinu.
"Otpor", Ernesto Sabato
Stid je posljednja brana; kada stid pukne, u čovjeku nije ostalo previše od čojstva.
Gubi se i osjećaj krivnje, koji je važno imati ako smo učinili nešto pogrešno. Osjećamo se krivim jer znamo da smo se trebali ponašati drugačije.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr