Sve kategorije po listama

Mija je bila na kupanju i šišanju

luki2.blog.hr

Ma, ljepša od Al fotke!:)))))

Na poklon je i dobila novu maramu......To me malo i rastužilo, jer sam Goldici bila naručila lijepu maramu - ali nije dočekala da stigne....:(((((( Uffff....

Sada Mija odmara, zahvalna i sretna.

Ljub!

Tišina mora

modrinaneba.blog.hr

Na put ćeš poći i mnogo toga
sobom ćeš ponijet' iz srca moga
(Oliver Dragojević)

Foto: Stanislav-Stanley-Jelinek (dozvola autora)

Osjećaj

pozitivka.blog.hr

(arhiva)

Kažu ti... ili moje ili nikako.

Nema izbora.

Ima.

Svakako, samo ne njihovo.

Hvala također

radivjetra.blog.hr

pao je prvi snijeg...

hawkeye1306.blog.hr

2-702

2026a, tek je počela i donijela, meni nevoljeno
a u gradu nepotrebno, dosadno, opasno...da, mrzim snijeg




nakon što sam obavio još malo fotkanja, može biti i posljednji
uglavnom, u gradu nema više ništa što bi me zanimalo pa do
slijedećeg izvještaja s Planine...
pozdrav iz srca

MISAO

onaodprije.blog.hr

U priopćenju piše da hrvatski Sokol GR GO RA (G.Grlić Radman) pomno prati razvoj događaja, više o stavu koji zauzima Hrvatska, Hrvati će znati kad Premijer dođe na red kod Ursule, da mu ona nacrta, kakav stav zauzima Hrvatska.

Bit će na "knap" pa je EU jako bitno da među svojim članstvom ima Predsjednike vlada, kojima mišljenje servira Ursula.

Sanchez je osudio upad Amerike, Zelenski daje svu podršku Trumpu, Meloni tvrdi da je upad Amerike u Venecuelu samoobrana, dužna je Trumpu odanost, jer joj je jednom rekao da je lijepa, naš Premijer može se konzultirati i s našom aktualnom misicom, ona ima najsvježije utiske o eventualnoj, promjeni karaktera američkog predsjednika, s obzirom na to, da je s Trumpom čekala Novu godinu.

A.CAMUS

komentatoricamicaa.blog.hr

Sjećanje na Alberta Camusa. Umro je na današnji dan 1960.

Kada je Albert Camus 1957. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost, imao je samo 44 godine - jedan od najmlađih koji je ikada dobio tu čast. Svijet ga je hvalio kao moralni glas za njegovu generaciju, autora Stranca, kuge i Sizifovog mita. Njegovo pisanje je seciralo apsurdnost postojanja i borbu za smisao u slomljenom svijetu. Ipak, kada je stigao telegram koji objavljuje njegovu pobjedu, Camus nije mislio na slavu, filozofiju ili slavu.
Mislio je na svog učitelja.
Te večeri sjeo je i napisao pismo Louisu Germainu, učitelju osnovne škole koji je vjerovao u njega kad nitko drugi nije.
Camus je rođen u siromaštvu u Alžiru 1913. godine u Mondovima. Otac mu je poginuo u Prvom svjetskom ratu kada je imao samo godinu dana, a majka, gotovo nepismena i djelomično gluha, radila je kao čistačica kako bi obitelj ostala živa. Njihov dom nije imao struju, tekuću vodu, niti knjige. Po svakom očekivanju, mladom Albertu nije bilo suđeno da ode daleko.
Ali Louis Germain je vidio nešto u njemu.
Primijetio je tihu inteligenciju, oštar um i znatiželju skrivenu iza dječakove tišine. Ućitelj ga je ohrabrivao da čita, piše, preispituje svijet. Kada je došlo vrijeme za prijemni ispit u srednju školu - nešto rijetko za dijete iz radničke klase - Germain je osobno podučavao Camusa nakon škole, odbijajući dopustiti da siromaštvo definira dječakovu budućnost.

Desetljećima kasnije, kada je Camus saznao da je dobio Nobelovu nagradu, napisao je svom starom učitelju:
"Bez tebe, bez te nježne ruke koju si pružio malom siromašnom djetetu koje sam bio, bez tvog učenja i tvog primjera, ništa od ovoga se ne bi dogodilo." "
Završio je jednostavnim riječima koje su nosile težinu života:
"Grlim te svim srcem." "

Bio je to duboko ljudski trenutak. Filozof koji je pisao o apsurdnosti svemira nije odgovorio odvojenošću ili ironijom, već zahvalnošću. U svijetu u kojem intelektualci često jure prestiž, Camusova prva misao bila je o čovjeku koji ga je naučio dobroti i vjerovanju.
Ovaj mali čin - pismo zahvale - otkriva više o Albertu Camusu nego možda svi njegovi eseji zajedno. Pokazuje da za njega veličina nije bila u nagradama, već u ljudima. Radilo se o sjećanju, dugu i poniznosti.
Camus nikad nije zaboravio odakle je došao, niti ruke koje su ga podigle.

Nova godina - nove odluke

dugivalovi.blog.hr

Stigla je Nova 2022. godina.

I da, mislim na 2022., ne na 2026. Imala sam želju pisati, jer pisanje puni moje baterije dok se za to isto vrijeme ove na laptopu prazne.
No sama sam sebe zapravo svečano postavila na zadnje mjesto, sve svoje interese, sve što me veseli i čini autentičnom.
Zašto? Bilo je puno novih životnih izazova, a sve u namjeri da izguram koji mjesec dok ne postane lakše bila sam strpljiva za sve ono što bi bilo dio moga dana da je više vremena. Ali prošlo je puno mjeseci i tako...

Stigla je Nova 2023. godina.

Ako sam mislila da je 2022. bila izazovna, onda nisam znala što je uopće izazov sve dok nije došla i prošla 2023. Ukratko! A onda...

Stigla je Nova 2024. godina.

Bujna rijeka koja je samo nastavila teći jednako kao i prethodna godina. I onda dođeš do zida i moraš nešto promijeniti da bi poput USB-a prištekao sebe i (do)pustio da se nešto događa.

Stigla je Nova 2025. godina.

Napokon. Učila sam samu sebe da jedan dio dana pripada baš meni, mojoj rekreaciji, mom hobiju, susretu s osobama koje su moje. Četiri godine me nije bilo ovdje, a često sam imala želju pisati. Toliko misli, rečenica, zaključaka... koje nisu prenesene ni na papir ni na ekran.

2026.

Novogodišnje odluke?

Rijetka skupina ljudi koja donosi novogodišnje odluke ih se zaista i pridržava i usvoji ih kao novi dio sebe, dok većina ljudi prekrši već u prvom tjednu sve što su sami sebi obećali. Potrebna je borba, a po istraživanjima za stjecanje bilo kakve navike mozgu je potrebno oko dva mjeseca.

Iskušala sam to na sebi i mislim da je uz jaku motivaciju dovoljno i 2 do 3 tjedna. Možete si za svaki dan napisati jedan plus koji će vas motivirati, dan po dan - tako malo, a tako veliko.
Svaki novi dan odlučiti reći da. Da - učinit ću to i danas, da - iako mi se baš i ne da, hvata me umor ili radije želim spavati, da - iako sam jučer preskočila, da - jer je lakše reći ne, da - jer želim pobijediti u ovoj borbi, da - jer želim promjenu.

Čestitam vam Novu 2026. godinu!

Želim da vam bude dobar svaki dan, da vam bude svečan bilo koji dan koji želite učiniti svečanim i posebnim na svoj način. Da razgovarate s ljudima uživo, da se okružite ljudima koji će puniti, a ne prazniti vaše baterije, da znate što vam je u životu zaista važno, a što je prolazno, bezvrijedno, pa čak i loše za vas. Da uvijek imate svoje dostojanstvo, a istovremeno da ne budete previše ponosni da bi nekim odnosima dali priliku. Želim vam da poklanjate svoje vrijeme onima koji će to cijeniti i da činite dobro i da date nešto od sebe onome tko nema i tko vam ne može uzvratiti istom mjerom. Da budete snažni i ponosni na sebe u svakom smislu na kraju ove godine.

KO JE ZAPALIO NEBODER?

zemlja2.blog.hr

/Piksell, Luka Stanzl, Sanjin Strukic/


/screenshot pozdar/


Simbol Zagreba ,vjesnikov neboder, zapaljen je i izgorio 18.11.25.
Sagrađen je 1972. Arhitekt ovog modernističkog zdanja bio je Antun Ulrich mlađi .
Danas ga još zovemo vjesnikov neboder, iako Vjesnika više nema.
Ostala je samo zgrada duhova

Požar se je pojavio u gornjim katovima oko 23 sata i širio se vrlo brzo vertikalno kroz ventilaciju.
Požar je doveo do nepopravljive štete na zgradi, radio studiju i arhivima ministarstava.
Što je dovelo do požara?
Samozapaljenje električnih instalacija? Izazivanje požara nenamjerno ili namjerno?


Još ne postoji službeni izvještaj o uzroku požara, ali postoji sumnja da je požar podmetnut.


U gotovo napuštenu zgradu, 18.11. ušla je , kroz prozor, grupa maloljetnika i 2 mlađa punoljetnika.



Mlađi punoljetnici su osumnjičeni za podmetanje požara , i zatvoreni u Remetinec na mjesec dana, a da se izbjegne ponavljanje djela. Pušteni su u kućni pritvor s nanogavicama.
Osumnjičeni su da su paljenjem kartonske kutije uzrokovali požar nebodera.

Ne mogu vjerovati. Dvojac su prema medijima uzorni učenici i nekažnjavani.

Nadam se da će službena potvrda uzroka požara potvrditi njihovu nevinost
U protivnom neće završiti školovanje i čeka ih dugogodišnji zatvor. Dva uništena života mlađih punoljetnika kao i životi njihovih roditelja.

Priželjkujem da su bili samo“Urbekseri”
To su mladi, koji opremljeni kamerama snimaju napuštene zgrade, industrijske prostore i koji iza sebe moraju ostaviti sve netaknuto. Taj avanturistički hobi mladih zove se “Urbex”.

Nadajmo se da postoje i nadzorne kamere koje će pripomoći vještačenju.

Zgrada nebodera je u većinskom vlasništvu države. Ostatak posjeduju
nekretninski fondovi, HOO, Plavi radio ,
čak i jedan privatnik.

Zgrada je imala 2 zaštitara i policu osiguranja, koja je svojevremeno povećana s E 7,5 milijuna na E 53,5 milijuna.




Izvor: Vijesti TV

Večernja šetnja

nachtfresser.blog.hr

Izlazimo sinoć, šetati se mora, još je podnošljivo hladno, za četvrtak najavljuju najhladniji dan godine, jutros, sad, ovdje internet kaže da je okrugla nula, međutim otvarajući škure i prozor shvatio sam da nema govora o pet minuta prozračivanja. Na riječkoj FB grupi se sinoć kasno raspisali o Talijanu beskućniku, koji spava pokriven s tankom dekom, ljudi se samoorganizirali, došle žene s toplom hranom i pokrivačima, čovjek poludio, pobacao deke, nek nose nazad, netko mu popodne kupio piće i još ga držalo, sad ne znam, sad dobrotvorke spavaju. Ne znam samo kad dođu najavljeni minusi hoće li sve službe, uključujući policiju, ostati nenadležne, uvijek se sjetim smrzavanja do smrti beskućničke legende iz Kölna, pisao sam svojevremeno o tome. I sinoć klasična priča, dok se žene pokušavaju organizirati za pomoć, muškarci raspravljaju, što će talijanski beskućnik u Hrvatskoj...



Iako je ova kuća visokih stropova najteža za zagrijati od svega u čemu smo živjeli do sad, ne bismo mijenjali te poglede ni kakvu takvu toplinu doma, koja nam uzročno posljedično cijenom održavanja izbija bilo kakav luksuz iz primisli, dobro je dok se što ne uruši, prije nas samih.
Rijetke srećemo vani u nedeljnu večer, očito nitko ne izlazi tko ne mora, a očito ni neki koji bi morali. Zato j i Jin demotiviran, što smo mi manijaci, nema mu drugara, a u svakoj kući živi bar nekoliko, srećemo samo mladu veliku veselu curu, koja bi se naskakivala, a mi više nismo za to, i bivšu simpatiju Doricu, koja je pak, iako nešto mlađa od Jina, sad izuzetno živčana i vuče gazdaricu mojih godina prema domu, ne da nam razmijeniti ni par kurtoaznih fraza na miru.
Dok se mi borimo s hladnoćom, čitam ujutro tajlandski blog s malog otočića naše Ani ram, imaju i oni problema, valovi se jako čuju noću, ona je trećeg nagazila na raka i zaslužila mali plik, barem smo na foto bloguvidjeli kako odmara noge, na ležaljci s direktnim pogledom na plažu i more, poznanica je četvrtog imala manje sreće, nagazila na oštar rub školjke i završila na prvoj pomoći, citirat ću odlomak s bloga bez dozvole, jer sam zaboravio svoju wordpress šifru, pa ne mogu ni lajkati ni komentirati, a imao bih što, npr. Ani, niti tražiti dozvolu, isključivo da vidite koliko smo mi sretni s našim zdravstvom, a morat ćete mi vjerovati na riječ da sam vidio žensku nogu na slici kako se obrađuje na roštilju, fotke ipak ne želim krasti, osim eventualno pokoju za vlastitu privatnu zbirku (npr. punkerice u Japanu i nešto što sam več spominjao u današnjem postu :P:
Prva pomoć izgleda ovako, svi možemo odgovorno ustvrdit da hrvatske bolnice nisu najgore na svijetu i da se moramo još poprilično strmoglavit dok ne počnemo vidat rane na stolu od roštilja s podloškom od plastične boce punjene kamenčićima, ali, nikad se ne zna. Ono što je važno jest da je Nika dobila liječničku pomoć, da je došla koji dan ranije dobila bi i šavove, ovako je dobila flaster i antibiotike. A od nas jedno veliko hvala za dijeljenje ove dokumentarno-poučne fotografije radnog naziva “Noga na roštilju. . (s putopisnog bloga naše Ani ram, siječnja 2025.)



Svaka šetnja po zimi pak mora motivirati, znali smo da jedan od tri supermarketa u blizini mora raditi, jučer je bio dežuran onaj nizozemski, a mi smo uz put imali diskusiju o jednom njemačkom, u kojoj trgovkinje dobivaju sitan dodatak na brzinu kucanja računa, tako da ne možeš na miru spakirati svoju robu, jer trgovkinja čim otipka tvoj račun počinje skenirati sljedeći i dovodi te u neugodnu situaciju. Ja sam navodio pak primjere iz zadnjih knjiga vođe Crvenih brigada legendarnog Renata Curcia, prevedenih i kod nas. Otkako je pušten iz zatvora nakon dugogodišnje zatvorske kazne, on se bavi istraživanjem položaja radnika u većim talijanskim trgovačkim lancima, zastrašujuće uvjerljivo sve, traži se bezuvjetna lojalnost i stalna spremnost na lojalnost firmi, načini kažnjavanja neposlušnosti su perfidni, recimo blagajna jedne trgovkinje je cijelo prije podne morala biti otvorena i snimana je naravno, dok su druge po potrebi uskakale na smjenu, kad bi se stvorio red, premještanje u drugu filijalu nakon porodiljnog i slično...
Sinoć mi je fotić iznenađujuće dobro lovio mrak, da sam znao da će ići napravio bih još fotki, ali sam odmah vidio da će biti problema s blještavim svjetlom unutrašnjosti super marketa, niti žućkasti filter (učim se), tu ne pomaže. Vidim da mi je post predug, pa, što bi u svom Vjekopisu napisao časni Juraj Dobrila, svršavam...

Nije iz vrta i pitome rose

agava505.blog.hr

Jedini si trag nježnosti
u grubom zagrljaju oštrog kamena i
dubokog plavetnila Jadrana
plominske zidine starog Plomina su ti dom...

***

dok bura oštri zube o hridi tvrdog krasa
ljubičasti zvončić svijetu i suncu ruke širi

nije iz vrta, iz pitome rose nije
s plominskog dubokog dna
latice ponosno nose boju neba

podno zidina na kojima obitava cvjetić
dimnjak visoki u oblake gleda
cvjetić krhak u vječnoj sjeni
ljepotu oku dariva

ne traži mnogo
tek mrvicu nade
komadić škrape i beskraja plavog
najljepši zvončić priroda nam dade
da čuvar bude gradiću drevnom
kad utihnu vjetrovi i dan zamre
naš uzdah pjesma je
koja slavi endemske mu latice




Zanimljivost: Plominski zvončić je cvijet, endemska vrsta,
u svijetu raste samo na vrlo uskom području,
po zidinama starog grada Plomina,
u okolici Plominskog zaljeva i
na dijelovima istočne obale Istre.

Imagine

stella.blog.hr

Zamisimo da smo dobili ovakvu kuću

Zamislimo da smo sada u gondoli iznad Ribničkog jezera

Da nas čekaju konji za jahanje po planini

Da se stvorim na vidikovcu na Molitvi

Da se stvorimo u Japanu...uh, teško.

Realnije, da se nađemo na dobrom koncertu

Da plešemo u plesnoj školi. Lako izvedivo

Da smo na naslovnoj strani poznatih novina

I pošto smo ogladnili, da uživamo u dobrom
ručku.

...nema naslova....

komentatoricamicaa.blog.hr

Vraćam sebe u prvobitne postave ; imam osjećaj da se svaki put resetiram - vjerojatno i vi ostali imate neke svoje metode kako obnoviti sebe - kad osjetiš da malo potoneš .

Meni treba ovo : klapa Maslina , naš El Diablo ( stari blogeri pamte ) i moj grad u mislima , svaki kamen Kalelarge i ulice mog djetinjstva




foto: Morski.hr

godina nova...

hawkeye1306.blog.hr

1-701

2026a
početak koje smo dočekali mirno
uglavnom po foteljama, drijemajući ili uz tv




oko ponoći nekoliko fotki za budućnost
dane u kojima će preostati samo sjećanja
i eto nas, još jedna godina za koju, unatoč svim razočarenjima
negdje skriveno u dubini želimo da nam bude ljepša

NOKTURNO

starrynight2022.blog.hr

Nokturno

Markaj se z babom složil v kup,
drob im se pesji spopal skup.
Zavrček je v čupu cupkal:
cup-cup,
z ormara je opal i stropal se čup.

»Vonjha ti pukla kak slatki januš,
kaj ne bi, baba, pošla zamuš?
Šparog vražjih dal bi ti pušlec!«
V parog vragu vešča zaslinila je kušlec...

Šantavi puklavku drgeznil je v drob,
pod zimljičavkom otparl se je grob.
V žveplenom risu, zletel kak pes,
zalajavši hudo v puriflamu ves:
Markaj se zdimil i vgesnul kak kres...

Za šentom je baba zletela vun,
mesec nad hižom čkomel je pun...

Na blazinah mlačnih žagala je ves,
v daljini, v mesečini, tulel je pes...

Zapah s krelutmi. Jen čarni ptič...
Babi ni to bilo prvič ni zadnjič,
da ju je zasmolil čarni hudič,
z žveplenim pupkom, nevidinčič…

Miroslav Krleža, Balade Petrice Kerempuha
_____________________________________

Markaj, đavo kada se imenuje određenim imenom
zavrček, zametak u ženskoj utrobi
stropan, slupan, razbijen
vonjha, vonj, smrad
slatki januš, anis
pušlec, vezica, snop
vešča, vještica
šantav, šepav, hrom
puklavka, grbava
dregezniti, proburaziti
zimljičavka, zimljičavec, grozničavka, grozničavac
žveplo, žveplen, sumpor, sumporast,
ris, čarobni krug kojim se okružuju čarobnjaci prije čaranja ili sazivanja nečistih duhova i mračnih sila
hudi, zao, zloban
puriflam, oganj od baruta, eksplozija praha, puščani prah
šent, nečisti duh, hudi duh, demon, prikaza, sablast, đavo
blazina, perina, jastuk
žagati, piliti, u prenesenom smislu: hrkati
zapah, zadah
zapahati, zavijoriti se
krelut, krilo
čarni hudič, crni vrag
nevidinčič, duša nekrštenog, nezakonitog djeteta, ubijenog u porodu ili još u utrobi majčinoj, koja luta noćima po svijetu u obliku svijetleće kugle, tražeći smirenje, otkupljenje i izbavljenje