Sve kategorije po listama
28
sri
01/26
Inger Munch
toco1980foto.blog.hr
Inger Munch (1868.-1952.), sestra poznatog slikara Edvarda Muncha, bavila se fotografijom...
27
uto
01/26
Vrh - kaštel bez vidljivih tragova
viatrix.blog.hr
Vrh je naselje u sastavu Grada Buzeta i prema popisu stanovništva iz 2021. godine imao je 109 stanovnika. Smjestio se na nadmorskoj visini od 396 metara, na izduženoj visoravni sjeverno od akumulacijskog jezera Butoniga, koje sam opisao u objavi Jezero Butoniga – vodeno srce Istre. Kroz Vrh prolazi cesta L50055 koja povezuje cestu D44 (čvor Nova Vas, A9 - čvor Lupoglav, A8) i, preko ceste L50032, cestu Ž5013 (Cerovlje – Buzet). Kaštel Vrh, od kojeg danas nema vidljivih tragova, prvi se put spominje 1195. godine kada je bio dio feudalnog posjeda sa središtem u Sovinjaku i zajedno su pripadali je akvilejskim patrijarsima. Bio je pomoćna tvrđava većem sovinjanskom kaštelu, a izgrađen je na ostacima prapovijesne gradine koju je navodno naseljavalo keltsko pleme Subokrina. Poslije su ga držali Rimljani, a ime Vrh dali su mu novodoseljeni Hrvati, što je za romansko stanovništvo bilo teško izgovoriti, pa su ga Mlečani, primjerice, nazvali Verch. Vrh je nakon 1350. godine pripao Pazinskoj grofoviji, a od 1370. godine postaje dijelom austrijskog teritorija. U urbaru iz 1498. godine se spominje pod nazivom Perg, a od 1508. godine dolazi pod vlast Mletačke Republike. Naselje je imalo dvoja vrata koja su srušena, a to su bila Mala vrata na južnom dijelu i Vela vrata na sjevernom dijelu naselja.
Priča se nastavlja... Kliknite!
Kad sunce ljubi san
star-rose-bloger.blog.hr
Mili moj mjeseče,
zvijezde čuvaju noć,
i gdje god da krene dan,
moja misao ostaje s tobom.
Ono nešto lebdi u zraku,
kao što dan nosi svoje svjetlo i mir.
U svakoj latici sreće
vjetar mi donosi tebe,
a sunce grije ono najveće.
Spremna sam za zajednički san,
gdje ljubav pleše u svakom dahu i osmijehu.
I dok svijet spava i snovi se stapaju,
tvoje prisustvo ostaje u meni, nježno i tiho.
Halapljivo gutajući sunce
nachtfresser.blog.hr
Još uvijek sam pod dojmom prilaza u polumraku i uskih hodnika i mostova na onkologiji, prema tajništvu, koje mi je orijentir, jer trebam se javiti u prostor do tajništva. Jedina svijetla točka, itekako svijetla, su zidni uokvireni portreti uglavnom mlađih redom simpatičnih nasmijanih žena, medicinskih sestara, koje rade na tom zahtjevnom odjelu. To nema nigdje.
Nužno mi se nameće usporedba sa svijetlim, izuzetno širokim prozirnim, u staklo uokvirenim mostovima najveće berlinske bolnice Charite, visoko iznad širokih berlinskih prometnica, punih automobila koji jure svojim poslom i rijetkih pješaka poput mene, koji zbunjeno gledaju u visinu i pokušavaju dokučiti, kakve se drame u tom stalnom užurbanom muvingu gore odvijaju. Čudaci naravno primjećuju da bolnica koja ima raspršene odjele po cijelom gradu ima i prozore koji gledaju na veliki suvremeni berlinski Hauptbahnhof (glavni kolodvor), koji je ovaj bloger toliko puta fotografirao, kao i putnice iz različitih kuteva.
Jednom sam tako primijetio siluetu dugokose osobe priljubljene uz staklo bolničkog prozora, kako promatra vlakove koji neprestano ulaze u i izlaze s kolodvora. Ako se trajno opraštao s berlinskim tlom, možda mu je utjeha bila koliko ljudi istovremeno s njim napuštaju grad, doduše ne za isto vremensko razdoblje, no vrijeme je ionako samo ljudska pomoćna igračka za snalaženje u prostoru (tako nekako lud je bio slijed misli)...
Vremenska prognoza najavljuje mrske pljuskove od sutra, zato smo se namještali prema suncu, kako u šetnji, tako i u vrtu. Tu gdje Jin leži je prošle godine odlično uspjevala rajčica...
Refleksija
fragmenti2.blog.hr
(Još uvijek) nesposobna za nekakav ozbiljniji posao, vratila/ posvetila sam se još jednoj svojoj ljubavi - izoliranju predmeta na bijeloj podlozi.
Ovi moji oko mene i nisu baš nešto impresionirani, uglavnom ne vide razlog zašto bi se netko uzbuđivao oko tolike 'sterilnosti', kako kažu... ali ja volim. Vjerojatno zato što do nekakvog zadovoljavajućeg rezultata i nije baš tako lako doći.
Često to zna biti tako s naoko jednostavnim stvarima.
Ako ne vjerujete - pokušajte.
Posebno je teže s prozirnim, staklenim stvarima (ovo je moja nova 'kristalna kugla' :O, jedna od dvije... pa sam se i s njom malo zezala), ili bijelim predmetima, s njima se slabo može računati na pomoć kontrasta.
Ovo je tek jedan mali djelić predmeta s kojima sam se ove zime igrala. Odabrala sam ove neke urednije (ili su samo manje zamazani :O); obzirom da sam uzimala sve što mi se našlo na stolu ili u blizini, nisam obraćala pažnju na svoje otiske... jedino što nije za objavljivanje. To ne bi imalo smisla :I
Pa ni kao kontrast onoj spomenutoj 'sterilnosti' :O
Nu... da se primijetiti i da božićna dekoracija još uvijek nije pospremljena (a ka'će, ne zna se...), ali obzirom da se na grani ponad moje glave još uvijek može naći i pokoje uskrsno jaje, onda se ni oko ovih kuglica ne treba uzbuđivati.
S kamenjem u džepovima...
komentatoricamicaa.blog.hr
25.1.1882. rođena V. Woolf
Kažu da je Virginia, po uzoru na svoju sestru, slikaricu Vanessu Bell, pisala stojeći. Ima u tome neke čudne simbolike.
Riječ je o ženi koja je kroz život koračala s mukom i jedva uspijevala ostati na nogama, često se psihički potpuno slamala i posrtala, da bi na kraju odlučila zaista potonuti.
A ipak, iako duševno krhka, pisala je stoički, u položaju sasvim neprirodnom i neudobnom za takvu radnju. Osim toga se je Virginia koristila olovkama različitih boja za različite tekstove – najviše je voljela ljubičastu, kojom je pisala dnevnik i pisma, uključujući i ona ljubavna Viti Sackville-West. ( dio : čitaj knjigu )
cijelog života živjela je u košmaru s promjenljivim psihičkim epizodama, danas bismo rekli u bipolarnom poremećaju s dugim razdobljima depresije, ali potpuno svjesna svog stanja u trenucima nemoći.
1941. u početku rata ,a nakon oproštajnog pisma suprugu oduzela je život sebi : ušla u rijeku Ouse džepovima napunjenih kamenjem, laganim korakom, vrlo svjesna svoje osobne boli i hladne, mračne rijeke
teatralno o teatralnom ;)
baton.blog.hr
Kaže teatralni da ja i AP podržavamo "atomskog fašistu Putina" he-he
da teatralni ima bar dva klikera u glavi, pa da uspije kontrolirati prste na tipkovnici, uh koliko bi se blamaže poštedio
nemojmo stoga od njega (i takvih) tražiti pojašnjenja izrečenih gluposti poput "atomskih fašist" jer taj pojam nema nikakvog smisla osim, eventualno, ako se ne odnosi na Harry S. Trumana koji je donio odluku o bacanju dvije atomske bombe na Japan
ali kako će umni siromah to shvatiti i znati?
Da nije bilo Putina u početku ovog 21 stoljeću, svijet bi odavno bio u nuklearnom srazu, a to ujedno znači da mi više ne bi pisali o tome
ali kako da jadni kazalištarac to shvati?
Povijest fašizma u 21 stoliću je počeo dizanje desnice i mahanje kukastim križevima u Ukrajini, njihovo ubijanje civila u Donbasu, paljenje ruskih knjiga i zabranjivanjem vjere i jezika i slično
zatim genocid u Gazi, gdje cionistički fašisti imaju poseban pik na ubijanje djece
zatim policijska država u Britaniji gdje se danas završava u zatvoru zbog izrečenog stava i mišljenja
te naposljetku Minneapolis u SAD-u gdje ICE, bez srama i straha, vrši javne egzekucije na ulicama grada (to na ulicama ruskih gradova nikad nitko nije vidio!)
ali jadni teatralni... hebiga ;/
Valja ovdje spomenuti i onaj dvojac teletabisa, dvojac koji bi rado bio trojac ali nikako da nađe trećeg.
Evo im ja preporučam teatralnog, jer iako se definira kao antifašist, mora shvati da u tom nazivu krije i "-fašist", pa nek zajedno raspredaju o 80 godina staroj povijesti SSSR-a. ;)
Anđeo bez krila
filiparumenovic.blog.hr
Postoje ljuid koje upoznaš,
i postoje ljudi koje osjetiš.
Ti si drugo.
Ne znam kako se ovo dogodilo.
Ne znam kad si psotala važna.
Znam samo da jesi.
Ne znam zašto te osjećam tako blizu,
ali znam da bez tebe nešto nedostaje.
Ti si moj anđeo bez krila.
Ne iz bajke.
Ne iz slika.
Nego iz stvarnog života.
Iz onog dijela svijeta,
gdje ljudi griješe,
gdje se boje,
gdje vole.
Nekad me iznenadi,
koliko te osjećam blizu,
kao da si ušla u moje misli,
i ostala
Kao da postoji nevidljiva nit,
koja veže tvoje ime,
za moje srce.
I ne steže.
Ne boli.
Samo drži.
UŽAS JE MOJA FURKA ILITI SCREAM
starrynight2022.blog.hr
.jpg<br />
)
Mala doza užasa viđenim artikulirana je u post. 
.jpg)
.jpg<br />
)
Čokolada, reši vse
modrinaneba.blog.hr
Lagala bi, če bi rekla da ne pogrešam
najinih ritualov zjutraj in zvečer.
Sem pa našla mir v svoji tišini
in najboljšo čokolado
Foto: moja osebno
Nedužnost nagosti
stankagj.blog.hr
Zima je i ispod otvorenog kaputića nazire se, oko vrata ležerno ovješen mekani rebrasti šal s kratkim resicama.
Uzela sam svoju dozu razvodnjene zemlje i legla pod raspršenu modrost noćne lampe. Večeras moje lice nosi put djeteta.
Pod prstima osjećam njegovu podatnu glatkost; kao da je iz sebe ispralo godine, zrcaleći stvarnost nutrine kakva je sada.
Moja majka utiskuje pahuljasti poljubac u moje male usne na prozoru naše prizemnice u Čakovcu.
Odjevena sam gotovo svečano: nosim bijelu košulju i tregerice od gabardena, te snježno bijeli kašmir kaputić, dok se bijele satenske vrpce šepure na mojim dugim zlaćanim podvijenim pletenicama.
Zima je, i ispod otvorenog kaputića nazire se, oko vrata ležerno ovješen mekani rebrasti šal s kratkim resicama.
Djeca ne sklapaju oči kad ih roditelji ljube, i moje trepavice na toj crno-bijeloj fotografiji, čini se kao da trepću.
Možda izlazim s ocem u nedjeljnu šetnju, no sva moja ljubav, tada, darovana je Njoj - lijepoj crnokosoj ženi koja nježno polaže poljubac u ružičasti luk na mom lišcu.
Na toj slici imam tek četiri godine.
Ujutro ću, kamerom, za početak, snimiti svoja naga stopala, dlanove, profil lica i ogoljele oči bez krejona.
Filmskom su me kamerom, nagu, ovjekovječili nekoliko puta, no ja - samu sebe - nikada.
Sada ću.
Nije kasno.
Moje me tijelo još uvijek ne izdaje.
Treba utonuti u svilenkaste jastuke, pokriti se prekrivačem od guščjega perja, i kada svane, dok u sobi bude dovoljno svjetlosti, ustati i odšetati, usporeno, prema kameri na tronošcu u kutu spavaće sobe, samo s kosom prosutom po ramenima.
Tenderizator
alexxl.blog.hr
Kuham i dalje.
Volim kuhati, a i žderati.
Jutros izvučem neko meso, šnicli i pripremim Tenderizator.
Vratim se kavi i kompu, kad iz kuhinje
čujem Elvisa...odem vidjeti što je,
Tenderizator i dalje stoji, a sa tranzistora Elvis:
-Love me tender, love me true...
Nevjerojatna koincidencija...
odmah sam si drmnul duploga vinjaka, da preveniram
halucinacije.
Kaj bi moja Draga znala reći:
-kad imaš dobar izgovor, onda i u crkvi možeš prdnuti.
Šta je Tenderizator?
Naprava za bušenje mesa,
Lenor (omekšivač) za meso.
Premišljal sam si o njemu i odlučil ga ipak kupiti.
Kada hladno meso, njegovu teksturu tretiraš time,
prije marinade, onda ima smisla.
Nikako ne vruće, u postupku termičke obrade.
Nikakvi sokovi ne iscure van, niti je meso poslije suho.
Naprotiv, nadasve mekano i sočno.
Dokaz k tome je pljeskavica u hamburgeru...mljeveno meso,
ali s masnoćom.
Inače, kuham normalna jela, seljačka, starinska,
a kad me obuzme ekshibicionizam onda azijatske điđe.
Nedavno sam u "Pekinškoj patki" naletil na Bok choy.
Tak sam se radoval, ko budala šamaru.
Fantastičan prilog.
Paaa Aji Shio, nekadašnji, Podravkin, koji je nestao.
Ima ga u svemu Podravkinome, no, ne i solo.
I to sam našel...zloglasni E 621 pojačivač okusa, od kojega telci umiru,
otrovani su, boli glava, guzica, kurac, palac...
Mononatrijev glutamat. Nigdje Znanstvene teorije o štetnosti,
no, glavno je da se sere!!!
Vrhunski Umami!!!
Velim...uglavnom otkrivam nove điđe, bavim se trivijalnim pizdarijama,
ali me veseli.
A dost za danas...Sad bu Draga iz dućkasa, pa idem obeda spremiti.
Ide u noćnu,
još trinaest puta u šihtu, pa 35 dana godišnjega i PeMzijaaaaa.
Ljeto, obitelj, djeca i kraj svijeta
dusakojaluta.blog.hr
Bili smo na kupanju. Djeca, muž, ono normalno ljetno “još pet minuta u vodi pa idemo”. I onda se nebo u sekundi zacrnilo.
Ne onako filmski dramatično, nego stvarno, kao da je netko ugasio dan. Zemlja se tresla, ljudi su počeli trčati, netko je vikao,
a mi smo se instinktivno sklonili u prvi otvoreni prostor: dućan s elektronikom. Kompjuteri, mobiteli, ekrani koji svijetle dok se svijet vani raspada. Ironično mirno mjesto za paniku.
Unutra saznajemo da se dogodila greška u istraživačkom centru.
Tisuću ljudi je “izgubljeno”. Ne mrtvi nego izbrisani. Pamćenje im je nestalo kao da nikad nisu postojali. Njihov voditelj ostao je zaključan u podrumu, u nekoj prostoriji za slučaj katastrofe, i sad ga pokušavaju izvući dok grad izgleda kao da je netko pritisnuo fast-forward na kraj svijeta.
Nekako uspijevaju. Ukrcavamo se u pickup,
sjedimo straga u tovarnom prostoru, držim mobitel i snimam dok se vozimo prema brdima. Nebo je puno letećih tanjura, jure jedni za drugima,
iz njih frcaju zelene iskre. Ljudi iz centra pričaju da ih pokušavaju poslati natrag, odakle god da su došli, ali nemaju dovoljno ljudi za to jer naravno fali ih točno tisuću.
I taman kad mi mozak pokušava shvatiti kako se ovo uopće dogodilo, probudila sam se i tri minute pokušavala shvatiti gdje sam.
Baš je super kad se pokušaš odmoriti, ali ti mozak umjesto sna servira kaos pa se probudiš kao da si pretrčala maraton, a ne zatvorila oči.
Mama je žvaka
kockavica.blog.hr
- Znaš kako u filmovima prikazuju
večernju rutinu s djecom,
idilično,
djeca ušuškana,
mama čita priču,
djeca zaspu dok ona još čita...
Moš' misliti,
to nema veze s realnošću!
Pričam računovotkinji.
- Znači ovako,
ja ležim u sredini,
ali noge su mi svinute,
one se provlače ispod mojih nogu,
to je tunel,
skaču naokolo,
starija me prekorači,
ali mlađa ne može,
pa svaki put stane na moj trbuh
punom težinom.
Onda imaju sudar u tunelu,
pa se smiju.
A ja u to vrijeme "čitam" priču,
Paulinu P.,
stoti nastavak,
i svako malo pitam stariju
da li me sluša,
Da da, mama, slušam te!
Naravno, nema pojma što sam pročitala.
Na kraju poglavlja,
prekidam čitanje,
ali i igru,
i onda kreću suze,
jer sam sve pokvarila.
Gasim svjetla.
To je realnost.
Sve ostalo su priče za malu djecu.
Ležimo jedno veče,
čitam ima Velikog pandu i sićušnog zmaja,
Predivan svijet,
divne ilustracije
su zanimljive i mlađoj.
"Tko sam ja?"
pita sićušni zmaj.
Katarina kaže,
"Ja sam Katarina",
tata kaže
"Ne znam",
Vanja filozofira,
a mama kaže
"Ja sam Čunga lunga"
"Što je to" pita Vanja,
smijem se
jer ona ne zna za čunga lungu,
a ja se sjećam kad je bila 50 lipa.
"To je žvaka.
Mama je žvaka,
mamu se rasteže,
nateže,
razvlači,
žvače,
gazi.
Mama je žvaka."
Siva mrena
stella.blog.hr
Siva mrena (katarakta) je zamućenje očne leće
koje uzrokuje zamagljen vid, promjenu boja i
blještanje, najčešće kao prirodan proces starenja,
ali i uslijed dijabetesa, traume, genetskih faktora,
pušenja i zračenja; Jdini način liječenja je operacija,
zamjenom zamućene leće umjetnom, a
pravovremeni pregled je ključan za očuvanje vida.
Simptomi
Postupno zamagljen, nejasniji vid.
Smanjena oštrina vida, teškoće s čitanjem, vožnjom, prepoznavanjem lica.
Promjene u percepciji boja (smeđe, žućkaste nijanse).
Neugodno blještanje oko izvora svjetlosti (svjetla, fenjeri) i magličasti krugovi.
Uzroci i faktori rizika
Starenje: Najčešći uzrok, obično nakon 50. godine.
Bolesti: Dijabetes (šećerna bolest).
Traume oka i upale.
Genetika.
Navike i okoliš: Pušenje, UV zračenje, dugotrajno uzimanje kortikosteroida.
Liječenje
Operacija: Jedini učinkovit način, zamjenjuje zamućenu leću intraokularnom lećom (IOL).
Operacija je brza, bezbolna (lokalna anestezija) i s kratkim oporavkom.
Nema lijekova ili kapi koji mogu izliječiti sivu mrenu.
Prevencija (usporavanje)
Nošenje sunčanih naočala s UV zaštitom.
Redoviti očni pregledi, posebno nakon 40-e godine.
Svaka zemlja ima svoji sistem. Ovdje se koriste liste
čekanja, pa kad pacijent dođe na red, može birati državnu
ili privatnu kliniku. Varijanta: kad dođe vrijeme, ne čekati,
nego sve obaviti u dobroj privatnoj klinici.
Postupak u mom slučaju:
1. Moj oftalmolog, koji me prati 15 godina, uradioje kompletne
preglede i mjerenja. Birala sam tip leće, monokularnu,
uz koju će trebati i očale za čitanje.
2. Riješila sam način plaćanja, na rate.
3. Na izabrani dan dolazim s pratnjom na kliniku. Slede
analize i pregled kardiologa za odobrenje. Pratnja ide
kući na 2 sata, a sestra me vodi na presvlačenje
i u pripremnu salu.
Istovremeno se sprema desetak pacijenata za taj dan.
3. Braunila u jednu ruku. Injekcija u donji kapak da se
spriječi treptanje. Desetak puta ukapavanje anestetika
u oko..
4. Uvođenje u operacionu salu, na operacioni sto. Glava
se učvršćuje u posebnom ležištu. Ako je jednostavna
operacija (nije prethodno ništa rađeno), kod iskusnog
operatora traje 5 minuta. Kod ranijih intervencija traje
duže. moja je trajala 12 minuta. Svjetlo vam se smjenjuje
u vidnom polju i to je sve, nema bola.
Operacija se radi na mali rez od svega 2 mm, bez
postavljanja šavova ili davanja bilo kakvih injekcija.
Na kraju zahvata se implantira leća u oko, koja
također ulazi o oko na mali rez te se u oku otvara na
za to predviđeno mjesto (kapsularna vrećica).
5.Oko se pokriva gazom. Vadi se braunila. Presvlači.
Sestra daje uputstvo o ponašanju i na njemu dvije
tablete: Diamox (u slučaju razvija glaukonma, jakog
bola u čelu, popiti i javiti se odmah klinici) i Analgin
(kod blažih običnih bolova).
6. Sutradan slijedi prva kontrola, skida se povez, doktor
provjerava vid i eventualne komplikacije. Svi dobijaju
kapi antibiotik+kortikosteropid (na 2 sata 6 puta
ukapavati) i antibiotsku mast (u kapak pred spavanje)
Dodatak terapiji ide prema zapaženim komplikacijama.
7. Druga kontrola je poslije 7 dana, kad se smanjuje
davanje kapi na 4 puta, i treća posle mesec dana,
kad se kapi ukidaju.
8. Stalna dioptrija za čitanje se određuje posle 4 ili 6
sedmica, prema ocjeni operatora.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr