Sve kategorije po listama
29
uto
10/24
* Panirana riba i mladi luk ... 370 kcal
minus40kg.blog.hr
10 dag panirane bijele ribe ... 210
0,05 dl maslinovog ulja ... 50
+ salata:
5 dag mladog luka ... 20
0,1 dl bučinog ulja ... 90
sol, papar, ...
- ispeci ribu
- serviraj uz salatu
Štapiće zovem ribom,
jer ovi fakat jesu od ribe.
Board Games Festival .Deskohrani. 2024 - Prag
gogame.blog.hr
Board Games Festival .Deskohrani. 2024
Prag 19. – 20. 10. 2024.
Pored raznih igara na pločama na Festivalu je odigran i veliki turnir goa. Bio je to međunarodni turnir A klase, na kojem su ipak većinu činili domaćini, Česi. Sudjelovao je i naš Oliver.
Pogledajmo dio završne tablice sa prvih deset i Oliverom. Mj. Prezime Ime Kat DRŽ Klub Pob MMS SOS SOSOS 1.k 2.k 3.k 4.k 5.k 1. Lukas Podpera 7d CZ APWS 5 29 133 668 8+/b 2+/w 3+/w 5+/b 7+/w 2. Ondrej Kralik 4d SK Kosi 4 28 133 664 5+/w 1-/b 10+/b 6+/w 3+/w 3. Bartik Dach 4d CZ BMik 3 27 136 653 4+/b 6+/w 1-/b 11+/w 2-/b 4. Boris Dovcik 3d SK Kosi 3 27 130 665 3-/w 7+/b 5-/w 9+/b 6+/b 5. Tomas Grosser 3d CZ KVaG 2 26 135 642 2-/b 9+/w 4+/b 1-/w 12-/w 6. Zbynek Dach 4d CZ BMik 2 26 134 663 7+/b 3-/b 8+/w 2-/b 4-/w 7. David Holecek 4d CZ SRev 2 26 133 650 6-/w 4-/w 15+/b 8+/b 1-/b 8. Petr Cipra 4d CZ CPis 2 26 131 649 1-/w 14+/b 6-/b 7-/w 10+/b 9. Jan Komin 3d CZ APWS 2 25 127 632 16+/w 5-/b 17+/b 4-/w 11-/w10. Ales Rak 3d CZ TOst 2 25 126 624 14-/w 18+/b 2-/w 23+/b 8-/w........................................ iz Hrvatske..................................22. Oliver Skočić 2d HR GKIN 1 23 118 563 13-/b 20-/w 18-/b 19-/w 34+/b.........................................Sveukupno 85 natjecatelja....................Hm, jaki su Česi.
Pogledajmo sada sa kim i kako je po kolima igrao Oliver.
22. Oliver Skočić 2. dan član GK 'Insei' sa 1 pobjedom u 5 partija
u 1. kolu poraz od 13. Dominik Franek 2d iz Češke sa 3 pobjede u 4 partije
u 2. kolu poraz od 20. Michal Kovarik 2d iz Češke sa 2 pobjede u 2 partije
u 3. kolu poraz od 18. Oliver Seman 1d iz Slovačke sa 3 pobjede u 5 partija
u 4. kolu poraz od 19. Dita Vasova 1d iz Češke sa 3 pobjede u 5 partija
u 5. kolu poraz od 34. Jan Levy 4k iz Češke sa 3 pobjede u 5 partija
Rezultati su obrađeni u EGD-i. Evo novoga stanja Oliverova. HRr. Prezime Ime Klub Dan Rejt +/- Tur Rej.dan 11. Skočić Oliver GKIN 2d 2129 -34 86 1.danAjmo sada do Istambula, gdje se istovremeno igrao Seygo turnir.
bl. Muradenu
Šuti moj dječače plavi...
nachtfresser.blog.hr
Par retoričkih pitanja umjesto kilometarskog odgovora MA, kojeg sam obrisao, nakon što sam pogledao kroz prozor i vidio kako je vani lijep i sunčan dan. Zna li netko koliko je ljudi zaposleno u Agenciji za odgoj i obrazovanje, službama za hitne intervencije, koliko je savjetnica u tim službama, jesu li to uglavnom bivše ravnateljice koje su zbog nesposobnosti smijenjene i koliki je postotak istih upućenih na još bolje plaćena mjesta, zna li netko koliko je ljudi zaposleno u agenciji za vanjsko vrednovanje, koliko je ljudi zaposleno u gradskim i županijskim uredima za školstvo, koliko je ljudi zaposleno u Agenciji za strukovno školstvo i što su konkretno osim par savjetovanja po atraktivnim destinacijama odradili, da se razumijemo, što manje sve agencije rade to bolje sustav funkcionira, zna li tko na kraju koliko je ljudi zaposleno u ministarstvu za obrazovanje, tih kako ih je moja kolegica nazvala zločestih patuljaka, koji ništa drugo ne rade nego smišljaju nebulozne pravilnike, ne bi li administrativno zagorčali život zaposlenih u školstvu.
Sad dolazimo do paradoksa groteskne situacije, ovaj nesretni devetogodišnjak je u javnosti stvorio dojam da se ministar i njegovi savjetnici trude, kao razumiju i pokušavaju riješiti problem, sve su učinili, slali su interventne ekipe stručnjaka, traže preispitivanje načina školovanja kao da devetogodišnjak ne može pratiti program i ne radi se samo o neprilagođenom ponašanju, kakva školske službe svakodnevno rješavaju, usprkos prividnoj svemoći koje sustav daje roditeljima., samo ako im se to dopusti. Svima osim djeci je u interesu da se slučaj podgrijeva, jer kad se ugase svjetla, u percepciji glasača će ostati da je ministar bio zabrinut, ljut i trudio se...
Svatko je nesretan na svoj način...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Camusova misao opisuje stanje između sreće i razčaranja, onih trenutaka kada prepoznamo stranca u sebi..
Stajala sam na jednom od perona, na jednoj željezničkoj postaji, čekala vlak koji će me odnijeti u budućnost,
ka sreći, ka toplini željenog zagrljaja. Vidjeh u polutami perona djevojku uplakana lica u otrcanom kaputu,
prosjakinju sreće, izgladnjelu od tuge i žednu od patnje.
Stajala je nadomak mog zagrljaja, bila je tako blizu da sam mogla, da sam tada htjela, osjetiti njen dah,
čuti odkucaje njena srca i drhatnje njenog promrzlog tijela. U jednom trenu su nam se pogledi sreli,
vidjeh blijedo lice i grč oko usana i okrenuh glavu jer u tom trenu je vlak koji sam čekala ulazio na peron.
Kada sam ponovo potražila uplašeni pogled nje više nije bilo, vlak je krenuo, čula sam krik umiranja...
Godine su prošle, ali taj krik još odzvanja u sjećanju. Pitam se što bi se dogodilo da sam joj se nasmiješila,
da sam je upitala kuda putuje, da sam joj…….???
Ne, nisam ništa od toga učinila, ali sam razmišljajući o tom trenutku osjećajnog nemara razotkrila, raskrinkala
stranca u sebi, onog tajnog kukavicu koji pred tuđom nesrećom i tugom okreće glavu...
Dijana Jelčić
aka *promijeniti svijet
moody.blog.hr
Jeste li se ikada zapitali što bi ste radili tijekom uspona fašizma?
(Možda) to radite upravo sada, u ovome trenutku!
Crno-bijela fotografija ruže u uzorku dijagonalnih linija u polutonu. Podebljani tekst crno na bijelom iznad navodi: “Ever Wondered What You Would Have Done During the Rise of Fascism? You’re Doing it Right Now.”
#justseeds
Iza Čehova
stella.blog.hr
Napisano je:
"Predstava “Iza Čehova” inspirisana je delima A. P. Čehova,
dramski tekst prati stvaranje ovog velikog pisca, njegove krize
u pisanju, saradnju sa Korš teatrom, njegovu bolest, ljubavni
odnos sa Olgom Kniper, saradnju sa Stanislavskim.
Žanrovski ovu predstavu možemo okarakterisati kao poetski
simbolizam. Glumci su sve vreme prisutni na sceni igrajući
svoje likove, ali i scenografiju, atmosferu pa i Čehovljeve misli.
Scenski pokret je radila profesorka Marina Bukvički, dok je
muziku komponovala profesorka Tehnike glasa Dina Miletić."
Dodala bih: za preporuku! Teatar "Vuk"
A tek sise hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Došao Štef u robnu kuću:
Molio bih jedan grudnjak za moju Baru.
Koji broj?
Broj 6.
Nemoguće, jeste li sigurni u to?
Kak ne? Prije no što sam sim krenul, lepo sam ovim
svojim šeširom Bari cice izmeril!!
Srele se tri prijateljice i počele razgovor o dojkama !!
Jedna kaže da joj dojke služe da bi dojila djecu,
druga da joj haljina bolje stoji….
“A tebi Fato ?” pitaju .
“Meni vala nizašta”
“Kako nizašta ?”
“Eto tako….”
“Ma nije moguće ..”
“Ma kad vam kažem .. Samo Mujo kaže da mu
služe kao meze uz pičku !!!!
pita fata muju -hoces da ti za veceru ispecem jaja?
-Hoces da ja tebi sisu otkinem..
Dosao vakat da se Mujo ženi, ali on je imao svoj uslov
- da mu zena ima tri sise.
Trazio negdje pola godine, i negdje tamo u blizini
černobila nadje jednu sa tri sise.
Prosla procedura, vjencanje i ostale zaj5bancije.
Protekla i prva bracna noc...
Budi se ujutru Mujo, a zena mu ima dvije sise, on se sj5bao,
- Dje ti je bona treca sisa?
- Ma nije ono bila sisa, nego čir, a ti si ga sinoc isisao.
Sjede baba i deda i večeraju. Kaže baba:
Što mi je nešto toplo oko srca.
A djeda će:
Pa naravno kad ti je sisa upala u juhu.
- Ne igraj se sa zenskim srcem ono je samo jedno.
- Igraj se sa sisama, ima ih dvije!
Prednosti kad imas male sise:
1. mozes da trcis
2. mozes da spavas na stomaku
3. ljudi te slusaju kad pricas
Zbog jednog dječaka?
necenitko.blog.hr
Prije nekoliko dana doslovno sam ovo čuo iz zvučnika televizora i pročitao na ekranu istoga u vrijeme večernjeg Dnevnika HTV-a:
"Roditelji žele da im djeca idu u školu u sigurnim uvjetima, no garancije za to nismo dobili", kaže odvjetnica roditelja učenika 4. razreda, Lina Budak. "To im institucije ne mogu dati", kažu iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih te navode: "...takve garancije u ovom trenutku mogu dati jedino roditelji navedenog učenika".
Kad čovjek koji računa na svoj i tuđi razum čuje i pročita nešto takvo, prođu ga srsi tjeskobe zbog još jedne iznenadne preplavljenosti osjećajem da živi u suštinski iracionalnom i proizvoljnom svijetu od kojega u bilo kojem trenutku može očekivati bilo što. Kažem "zbog još jedne" jer u ovoj našoj zemlji ludila i gluposti ne samo da ne manjka, nego se svakodnevno s njim susrećemo na svakome koraku.
Danas, pak, u nekim vijestima slušam izjave ministara Fuchsa i Piletića u kojima kažu da se nimalo ne osjećaju odgovornima jer su njihova ministarstva sa svoje strane učinila sve što je trebalo i što je bilo moguće. U jezivom stranačkom podmetanju gradskom Možemo!, prebacuju odgovornost na Grad Zagreb, od kojeg se u narednih desetak dana očekuje porođenje još jednoga Rješenja o obliku nastave tzv. problematičnog djeteta. Novinarka Vanja Vesić u Glasu Istre pravilno detektira:
Mediji pišu da je dotični mališan u kratkom roku promijenio nekoliko škola, a institucije su očekivale da će na nekoj od adresa problem jednostavno nestati (!?). Tko je tu lud? U posljednjoj školi u koju je birokratski šutnut školski je ravnatelj podnio neopozivu ostavku. Zašto dotičnom učeniku i njegovim vršnjacima nije pravodobno osigurana zaštita i pravo da se bez straha obrazuju i ne gube školsku satnicu? Odvojeno, kombinirano, online, kako god. Gdje su nestali svi ti silni zavodi, službe, državne agencije za ovo i ono, sva sila stručnjaka plaćena da rješenje ponudi na pladnju? Ne danas, nego jučer. Roditelji su izgubili živce, sasvim ljudski, jer su njihova djeca u pitanju. Živce je izgubio i resorni ministar znanosti Radovan Fuchs koji je očeve i majke spremne za prosvjede optužio za pripremanje »balvan revolucije«, militantnim rječnikom kakav priliči jedino raspamećenim internetskim trolovima zarobljenim u devedesetima. Previše za ministra znanosti, makar i HDZ-ovca.
Ali eto, ministri se ne osjećaju odgovornima ni koliko je crnog pod noktom. To tako biva kad HDZ treći put zaredom pobjeđuje na parlamentarnim izborima, a i lokalno vlada diljem Hrvatske od pamtivijeka - kao što ne možeš Maji Šuput ili Jeleni Rozgi spočitnuti da su im pjesme najgori šund jer će ti uvijek kontraargumentirati posjećenošću njihovih koncerata, tako ni Plenkoviću, sada već faraonu, ne možeš reći da nešto s njegovom vladom i njegovim ministrima duboko, preduboko ne valja, jer on sada već lebdi nekoliko centimetara iznad tla, više ni ne dotiče zemlju, toliko je nedodirljiv i apstraktan u svojoj nepobjedivosti.
A što ako - pitam se - to famozno Rješenje Grada Zagreba, koje se čeka kao spasonosna kiša i zbog kojeg djeca tolike dane neće pohađati nastavu, na koncu dođe u onom istom obliku u kojem je došlo i u veljači, dakle s pravorijekom da dječak može pohađati nastavu u redovnom razredu uz individualizirane postupke, samo ovaj put možda s pomoćnikom u nastavi? Silan je pritisak na stručnoj službi škole, a onda i na stručnom povjerenstvu Grada koje to rješenje treba donijeti pa se već unaprijed s pravom možemo pitati hoće li ono biti objektivno ili će biti oblikovano tim pritiskom, društvenim, medijskim i političkim, najmanje onim profesije. Malo je vjerojatno da će Rješenje ići u smjeru dječakove dugoročne izolacije. Zbog gorespomenutog pritiska vjerojatno će se ići na neko hibridno privremeno rješenje u vidu određenog perioda individualne online-nastave od kuće slične onoj u vrijeme pandemije, perioda od možda mjesec ili dva tijekom kojeg će se dalje psihološki raditi s dječakom, nakon čega će ga se ponovno pokušati integrirati u razred. Nešto slično već je bilo pokušano, ravnateljica prethodne škole rekla je novinarima:
Mi smo učinili sve što je u našoj ovlasti, dalje su institucije na redu za radnje za koje škola nema ovlasti. Poduzeli smo sve da riješimo tu situaciju. Dječak je neko vrijeme individualno radio s učiteljicom tako da ostala djeca nisu dolazila u kontakt s tim dječakom, i to više mjeseci.
Unatoč svemu, ove je jeseni, na početku nove školske godine, od strane roditelja zabilježeno ovakvo ponašanje dječaka:
Djeca su bila dva dana s njim u razredu i već tada je počelo to suspektno ponašanje. Sva su nam djeca ispričala da se dječak čudno ponaša, da je prost i vulgaran i našoj djeci je to bio potpuni šok. Već je prvi dan pod odmorom nacrtao penis na ploči. Djevojčici u svlačionici objašnjavao je da su cure glupe, ali da imaju ‘cice i dlake na koki’. Dječaka je drugi dan štipao za stražnjicu. To su stvari koje normalno dijete neće izgovarati u 4. razredu osnovne škole, rekla je u utorak za srednja.hr majka jednog od učenika četvrtog razreda.
Ono što mi se na ovom mjestu čini bitnim naglasiti dvije su stvari. Prvo, bilo je sasvim nepotrebno da cijela škola (plus područna škola) tjedan dana ne ide na nastavu, i sasvim je nepotrebno da taj jedan 4. razred i dalje neće ići u školu sve do svečanog dolaska Rješenja Grada Zagreba na planet Zemlju, u Europu te zatim u Hrvatsku i Zagreb. Ali kad kažem nepotrebno, time ne želim krivnju baciti na roditelje i školu / učiteljsko vijeće. Krivnja je na sustavu, dakle na Fuchsovu ministarstvu koje nema protokole, načine i znanja da ovakvu situaciju riješi naprosto zdravorazumski (valjda u vječnom strahu od tužbi?), dakle tako da sporni dječak ne ide na nastavu do silaska Rješenja na planet Zemlju, a ne da ogroman broj drugih učenika ne ide na nastavu. Nakon prošlogodišnjeg masakra u beogradskoj osnovnoj školi od strane odličnog i darovitog učenika Koste, zbog kojeg dan-danas i naši roditelji strahuju i brinu svako jutro kad svoje dijete pošalju u školu, to je najmanje što je ministar u vladi faraona Plenkošupkua mogao učiniti. No očito je Fuchs prosvjed roditelja i škole doživio kao uvredu na osobnoj razini pa se baš eto zainatio da se drži zakona kao svojevremeno rukovodeći kadrovi njemačkih koncentracijskih logora. A hrvatski su zakoni po količini dvosmisla, preklapanja nadležnosti, proturječja i nedorečenosti poznati u celoj vasioni. Druga stvar koju želim naglasiti jest da je nedopustivo baciti u zaborav odgovornost pojedinaca i/ili sustava zbog ispisivanja četrnaest ili petnaest učenika iz jednog razreda OŠ Miroslav Krleža poradi šesnaestog učenika. Ravnateljica spomenute škole više se ne spominje; niti je novinari išta pitaju, niti ona smatra potrebnim išta reći. Prepisujem dio članka s portala 24sata:
Odvjetnica Ana-Marija Vegar koja zastupa djecu koja su žrtve navedenog dječaka za 24sata je potvrdila da se ispisalo 14-ero djece tog razreda, dok su neki ispisali i stariju djecu iz škole, a neki o tome još razmišljaju.
- U šoku sam zbog razine ignoriranja ovog problema. Nitko nam ne odgovara ni iz Ministarstva znanosti i obrazovanja ni iz Gradskog ureda za obrazovanje o tome što će biti u novoj školskoj godini. Ne odgovaraju na naše upite tako da nemamo službene informacije kako misle nastaviti s nastavom u novoj školskoj godini. U ovom je slučaju učinjeno toliko propusta, što je neprihvatljivo. Sad ostala djeca misle da su kriva, a nisu. Osim što sam tražila službene informacije, uz to sam tražila pomoć Gradskog ureda za obrazovanje oko premještaja ostale djece u druge škole. Nikakvu informaciju nismo dobili. U procesu komunikacije s ovim resorom jasno se vidi da je sustav zakazao. Ovo je potpuni debakl i žrtve su na kraju djeca, njih 14 u dobi od 9 i 10 godina koji sad kreću u 4. razred i raseljeni su po drugim školama - rekla je za 24sata odvjetnica Ana-Marija Vegar.
Posve je očito da nitko ni iz Gradskog ureda ni iz Ministarstva neće odgovarati ni za što. A ni za što neće odgovarati ni ravnateljica, koja nije odgovorna za iste stvari za koje su odgovorne druge institucije, ali to ne znači da nije odgovorna. Kao što isto tako nitko neće odgovarati zato što pošiljka iz Zagreba u Zagreb Hrvatskom poštom putuje po mjesec dana ili pak mnoge pošiljke uopće nikada ne stignu na odredište, što je već godinama alarmantno pa ipak - nikome ništa. Kao što isto tako nitko neće odgovarati zato što građani Hrvatske de facto nemaju ispravnu i adekvatnu zdravstvenu zaštitu jer su liste čekanja za sve i svašta apsurdno velike. Kao što isto tako nitko neće odgovarati zato što građani Hrvatske de facto ne žive u pravnoj državi jer suđenja traju godinama, jer se prvostupanjske pa čak i drugostupanjske (pravomoćne) presude u toliko ogromnom postotku poništavaju i jer je pravna sigurnost da će nešto što je očigledno istinito tijekom parničnog postupka i ostati istinitim ravna nuli. Budući da u ovoj faraonskoj državi, u kojoj čak 5,5 % građana ima člansku iskaznicu HDZ-a čime se svrstavamo u grupu totalitarnih i diktatorskih režima, manjeviše ništa ne funkcionira kako treba jer su naše državne "insignije" primitivizam, korupcija i nepotizam u okrilju nacionalističkog vjerskog patosa, gotovo da ni nema smisla očekivati da će se ikakva borba za zdrav razum, na primjer borba roditelja koji žele zaštititi svoju djecu, riješiti u korist zdravoga razuma. Problemi se u nas vazda rješavaju tako da neki od aktera na kraju odustanu. Stanovništvo ove zemlje rapidno se i neprestano smanjuje jer su odustajanje / osjećaj poraženosti, malodušnost / osjećaj uzaludnosti i bijes / osjećaj nemoći glavne osobine naše nacionalne kolektivne psihe.
Bilo kako bilo i ma što na kraju bilo prava varijacija istine (jer ravnateljica prethodne, gornjogradske škole kaže: "Roditelji su maknuli djecu od djeteta koje se na neki način nije prilagodilo razredu i za kojeg oni tvrde da ih je, otkad je došao u školu, zlostavljao. Roditelji su osjetljivi, nitko ne voli da mu dijete bude izloženo komentarima i takvim situacijama gdje se ne osjeća dobro. Mi smo učinili sve što smo mogli."), ostaje izvjesno da situacija savršeno odgovara naslovu filma Sve zbog jednog dječaka (About a Boy, 2002.). A kad se cijeli sustav iz temelja zatrese i dovede u pitanje zbog jednog dječaka, tada možemo biti potpuno sigurni da je taj sustav glasno pa i vrišteće zakazao. Stoga jednostavno nije moguće da bijednici poput Fuchsa, Piletića i faraona Plenkošupkua nisu odgovorni za cijelu ovu situaciju. Ako je itko odgovoran, onda su oni.
28
pon
10/24
Kada umren umotan u bilo
supatnikll.blog.hr
Prekjučer je bilo jedanajst godina da je umra Coce, zadnji put sam ga vidija u Plominu u konobi Porat, ja sam nekim poslom tamo zaluta, a Coce je negdi piva, izili smo, popili i pričali o Hajduku, o čemu drugom bi i pričali.
Neki dan je bija rođendan Torcide, pa su osim šta su napravili spektakl na stadionu, pozvali su svoje članove da daju krv.
Hajduk je dobio utakmicu, nevažno dobio ih je ko zna koliko, poslije utakmice igračima su se na terenu pridružile obitelji, igrači su malim navijačima dijelili dresove, sve je bilo nekako lipo lišeno bilo kakve agresije.
Prije dvadeset godina je umra Zdenko Runjić, koji sigurno ne bi glasa za Puljke i Ivoševiće, valjda se zato grad Split na nikakav način nije sitija velikana.
Danas je partija šjor Tonći, jedan od onih koji nikad neće umrit, kad nikoga od nas ne bude, neka dica koja se još nisu ni rodila će pričat kako su bili jednom otac i sin koji su osvojili Hajdučko srce.
Ja nisam gleda Bajdu i Ankovića, ali sam milijun puta čuo priče o njima, i moja dica su čula priče o njima, o lambreti i večerama koje je Anković od nevelikih honorara plaća svojim Neretvanima.
Kako kaže Delboy slijedeće godine u ovo doba bit ćemo bogati.
Tako se i mi hajdukovci svake godine iznova nadamo da ćemo biti prvaci, hoće li to biti ove godine u konačnici nije ni važno, jednom hoćemo i to će onda biti fešta za pamćenje, a šjor Tonći, Vinko, Zdenko i Oliver će gori zapivat
Starog placa višje Nima
Ma se opet isto druka
Na terenu od života
Di se trči di se cota
Podloga
donabellina.blog.hr
..
Dunning - Krugerov efekt je kognitivni poremećaj, koji za posljedice ima to, da osobe sa manjkom vještina i znanja u nekoj oblasti pate od iluzorne superiornosti, greškom vjerujući da su njihove vještine mnogo veće nego što zapravo jesu.
U pitanju je kognitivna sklonost u kojoj nedovoljno sposobne osobe donose neadekvatne odluke i netočne zaključke, ali njihova nekompetentnost onemogućava njihovu metakognitivnu sposobnost da shvate greške.
Svaka sličnost sa stvarnim ličnostima je slučajna
Lukas
luki2.blog.hr
Poštovani roditelji,
ovim mailom javljam da su vaša djeca ušla u najuži krug i da ih želimo vidjeti na audiciji uživo.
Audiciju planiramo održati u SUBOTU 9.11. u Zadru i Splitu a točan raspored i dodatne informacije o audiciji ću vam poslati na vrijeme.
Budući da je samo jedna ženska i jedna muška uloga u pitanju, pripremite ih na to da se ne nadaju previše i neka audiciju shvate kao igru.
Audicija nije natjecanje i nećemo odabrati "najbolje glumce" s audicije nego one koji najviše odgovaraju likovima, jer ćemo kroz probe prije snimanja ionako raditi s njima, što znači da oni zapravo ne mogu pogriješiti i da će presuditi stvari na koje djeca ne mogu utjecati. Zapravo je najbitnije da budu što autentičniji, što više "svoji".
Veselimo se upoznati ih, Čejen
Eto, Lukasu, starijem necaku, držim palčeve na audiciji. Bravo!!!!! Ide na dramsku grupu i na sport. I sve stigne!!!!
Ljubi ga teta!
Neukalupljena
fragmenti2.blog.hr
Kasno, nepotrebno i suvišno... ali kad je tako sexy :O
I kad tako krasno miriši iz pećnice.
*****
Update lagani:
Crtica...
ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr
-Baka, jesen je sve lišće obojala. Onako kako si jekla, kaže romantični mališan.
-Ali ja ne vidim jesen s kistom u luci, kaže mali mudrac, trčeći za listom s kojim se vjetar nestašno igrao.
Kad je list na zemlju pao, u ruke ga je uzeo i zamišljeno okretao.
-Ne znam, zamišljeno kaže mali mudrac, kako to jesen ladi? Nema kist, nema vodene boje, ni pastele. Mi u vlticu bojama slikamo.
-Joj, kaže budući (nadam se) pjesnik, jesen je čalobna. Ne vidimo je, a slika. Ona ti je ko Djed Bozicnak. Ne vidimo ga, a dalove nam ostavja.
S tim je rasprava o jeseni bila završena. Dosta je bilo ozbiljnih tema. Njihaljke i klackalice bile su na redu.
R&J
konobarica123.blog.hr
R&J naziv je izvrsne vinarije sa Plešivice. Poznati su po prirodnim vinima i rade ih vrhunski. No ovdje nećemo o vinariji s Plešivice, već o nekim drugima koji nose iste inicijale. R i J su drage žene, umirovljenice, ne viđam ih često, nismo ni osobito nešto povezane, a povezane smo zauvijek i svaki put kad se sretnemo to je veselje i užitak. Nema tu klišeiziranih, ispranih i ispraznih razgovora da prođe eto tih nekoliko trenutaka ili da samo iscuri vrijeme kave.
Ne znam vezale su li nas knjige ili On. I da li bi išta od tih veselja u našim susretima bilo da poveznica nije knjiga koju smatram svojom osobnom Biblijom.
Evo kako ide priča.
U Gradsku sam se knjižnicu, ogranak Zamet učlanila vrlo rano. Negdje u višim razredima osnovne škole. Nisam tada ni bila svjesna da volim čitati, znala sam samo da u knjigama školske knjižnice nema tako zanimljivih štiva kao u Gradskoj, a bilo je očito i da nam je svima u isto vrijeme čitati iste lektirne naslove kojih se ne možemo istovremeno dočepati. I tako eto mene u pravoj knjižnici. A tamo je knjižničarka bila teta R.
Negdje kad je u srednjoj Ćuprija došla na red, znala sam već da volim čitati. Prepreka nije bila ni činjenica da se neki naslovi poput nje ne mogu dobiti na latinici. Pa sam ih rješavala na ćirilici, jer - kako drugačije. A mislim da sam se malo voljela i praviti važna sa tom ćirilicom. Jer naslove koji nisu bili zadani da se čitaju na ćirilici, a koji su bili lektira bez ikakvog sam razloga znala nositi sa sobom u školu. Kao, nek' vidi raja da meni ni ćirilica nije, kao mnogima, tlaka. I u svemu tome, dok sa stranica vrišti ćirilica, a oni mnogi zgražaju se nad čuvenom scenom nabijanja na kolac iz Ćuprije, mene kao morkom krpom po glavi lupa nevjerojatna gustoća pleta pripovijedanja koji teče stranicama. Oborena sam. Ukradena zauvijek. Odradila se Ćuprija, vratila u knjižnicu. Sa polica se uzima isti autor, drugi naslov. Bijele, hrapave tvrde korice, mrvu ohabane, debljina onako, latinica. Milina.
Znakovi pored puta. Jedini primjerak u zametskom ogranku.
Kroz godine što dolaze postaje ishaban, raskupusan, sav podcrtan mojom grafitnom. Uzimam ga, vraćam, opet uzimam. I kroz sve te godine prijetim se mojoj teti R, knjižničarki sa kojom sam si već u frend statusu, da bi se moglo dogoditi da im knjiga nestane iz fundusa. Jer toliko sam ju iscrtala, da je šteta da takva stoji u knjižnici, a i meni će biti lakše no nanovo podcrtavati neku tamo novu. R se samo smješka, ne govori ništa. Jasno joj je da sam zavedena zauvijek. Zna da mi čitateljski fanatici štujemo knjigu na neki naš način, knjige ne otuđujemo, pa tako ni ja svoje prijetnje nikada nisam realizirala. Bijeli primjerak je ostao u fundusu ogranka. Gdje je na kraju završio ne znam. Da je mene i R povezao zauvijek - znam. Kroz ogranke, knjižnice, kave i priče nastavile smo druženje.
Dolaze disibio vremena, prolaze disibio vremena, autor privremeno nestaje sa polica knjižnica, u knjižarama ga sačuvajbože nema ni u mislima prodavača, a i antikvarijati šute Pisca.
Ponešto sam odrasla, promijenila neke poglede na svijet i život. Domogla sam se Sveski, Znakove tražila tu i tamo.
Slučajno u nekom razgovoru, i ne znajući da je J knjižničarka svoje muke po Piscu i naslovu povjeravam joj u nekoj priči o književnosti. A nakon toga, prošla je koja godinica i ona ispisuje jednu od ljepših priča mene čitateljice.
Vraćam se u restoran iz jutarnje nabave sa tržnice. Kolegica mi se osmjehuje i govori da je bila J. Tada, jedna je J moja poslovna partnerica i znam da nema šanse da je bila u restoranu u to vrijeme jer je poslovnim obavezama na drugom mjestu. Kolegica me uvjerava bila je, pozdravila te i ostavila ovo za tebe. Pogledavam zamotuljak. Ništa jasno. Odlažem vrećice, uzimam zamotuljak, trgam ukrasni papir. Sveti Gral mojih potraga ukazuje mi se pod prstima, a meni sine o kojoj se J radi. Fine plave korice uokvirene zlatnim ornamentima sa kojih se koči željeni naslov.
Znakovi pored puta.
Je li knjiga stigla iz fundusa stručne biblioteke u kojoj je J radila ili je izvučena sa polica njene osobne biblioteke ne znam.
Da je ta gesta povezala mene i J zauvijek - znam.
U zadnjih tjedan dana uspjela sam objema sa velikom radošću uručiti naslov iz autorskog fundusa mog prvijenca.
Uz kavu i priču.
Kako i priliči.
Jer,
Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.
A,
priča je život i život je priča.
O susretima (viđenjima zapravo)
nessunodivoi.blog.hr
Hej nisam ti ispričao...a skoro i zaboravio na krajnje neobično iskustvo "viđenja", prije par mjeseci tj.onda kad sam te vidio kod muzeja i odlučio ti poslati poruku da sam te spotao.
Tada nas je supruga vozila, pa sam blejao okolo pa vidio psa pokraj auta i mislim imaš ti takvog, pa onda pogledao gazdu/gazdaricu i mislim....pa liči na tebe....pa sam onda i tvog muža vidio, pa opet tebe gledam na metar od auta, a ti me naravno ne kužiš.
A baš si bila vesela i nečemu se smijala jer te peso vukao a mužić trčao za vama. I on nasmijan.Happy family ste bili!
Ugl, to je bila nedjela, a ja ti ponedjeljkom kod Cecy idem na vježbe. Pa ostavim ujutro auto kod nje i idem pješice na posao. Da razbijem rutinu i izbjegnem popodnevne gužve. I sad, naravno, naletim ti popodne tamo opet na tvog mužića. Malo je puno, jeli, 2 put u 24 sata da ga vidim al, ništa sad čudno. Tamo živite, a tu on radi, sve ok.
I tako ja sad potaknut tvojim zakonitim, razmišljam o susretima i kako, kad si vani hoćeš- nećeš srećeš ljude i kako neke ipak ne srećem nikako i pomislim na neke moje iz mog života, i da ne znam jesu li uopće živi.
I u taj čas ja hodam pokraj stanice, one di je Dubravica na ćošku pa ljudi utrčavaju sa sendvičima u tramvaj, stanica prema gradu i vidim nekako poznatu figuru ali ne znam odakle ju znam, gleda ta žena grčevito u mobitel, ne gleda me a poznata mi nekako. I pogledam ju bolje jer prolazim pol metra od nje.
A to je bila ona, koju nisam vidio od dana kada sam joj priznao rođenja mog drugog dijeta (danas teenagerice), kada je napokon odustala od mene/nas i naših godina. I sve nas riješila bolesne drame koju ja nisam znao riješiti.
Na nju sam, između ostalog pomislio, koju minutu ranije. Kad sam ti prošao pokraj muža. Da ne znam jeli uopće živa sam mislio i kako srećom za mene, nisam ju viđao nikako. Mislim da me vidjela i prepoznala i da je zato piljila u mobitel, a ja sam bio izgubio zrak i skroz izgubljen prošao pokraj nje. Izgubljen i posramljen. Jer ne znam što bih joj rekao. Bok, to sam ja, kako si?
Ybg, neobična pričica, vrijedna da ju zapišem i tebi ispričam jer sve likove dobro poznaješ.
I samo da znaš, bio sam sretan kad sam te vidio sretnu sa sretnim mužićem zajedno.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr