novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

11

pon

01/21

Stazom Stjepana Hausera do uvale dobrog vina

viatrix.blog.hr

Odlučili smo istražiti ljepotu južnog dijela istočne obale istarskog poluotoka, u Raškom zaljevu, koja je većim dijelom ostala netaknuta apartmanizacijom.



Izlet smo započeli u zaseoku Sveti Mikula (Sveti Nikola), gdje smo završili izlet Stari Rakalj – kameni grad nad Raškim zaljevom. Zaseok je udaljen oko tri kilometara od naselja Rakalj.



Od zaseoka Sveti Mikula smo krenuli prema jugozapadu i ubrzo stigli do početka staze Stjepana Hausera (svjetski poznat violončelist iz Raklja). Staza je službeno otvorena 6. kolovoza 2017. godine. Veći dio izleta prolazi ovom stazom, dužine 3,3 kilometara, koju smo prošli cijelu.



Nakon dvjestotinjak metara došli smo do uvale Luka. Uvala je dugačka petstotinjak metara, a široka od dvjesto do četiristo metara. Na kraju uvale, u kojoj se nekada nalazila luka Starog Raklja, nalazi se šljunčana plaža oko koje je obala stjenovita.



1510. godine u uvalu Luka uplovio je gusar plaćenik Zuan Maria de Soldatis iz Muggie, kojeg su unajmili stanovnici Mutvorana (Mutvoran i Stari Rakalj bili su na suprotnim stranama za vrijeme mletačko-habsbuškog rata). Zuan Maria de Soldatis je usred noći opljačkao sve što je vrijedilo u Starom Raklju i utovario na gusarski brod. Gusar je ukrao čak i zvono tadašnje župne crkve sv. Agneze. Dalje se u priču "umiješala" legenda. Kada je brod otplovio iz uvale Luka, Sveta Agneza je stvorila oluju s velikim valovima koji su polomili brod, potopili sve gusare i povukli svo blago na dno mora.



Prije plaže, uz samu stjenovitu obalu, nalazi se napola potopljena olupina metalne brodice.



Staza prolazi preko šljunčane plaže na kojoj se nalaze dva kamena objekta. Jedan s krovom, dok je drugi ruševan i zarastao vegetacijom.



Nastavili smo dalje stazom koja se nakon plaže strmo uzdiže. Dalje staza, opet, vodi uz stjenovitu obalu. Na tom dijelu se nalaze dva betonska mola svaki s po jednom bitvom (za vezivanje plovila).



Uvalu Luku napuštamo na rtu Luka.



Između rta Luka i rta Drinak nalazi se uvala Kamenjak.



S rta Drinak se pruža lijep pogled na Stari Rakalj i crkvu sv. Agneze (opisani u izletu spomenutom na početku teksta).



Dalje smo prošli uz uvalu Drinak i nakon dvjestotinjak metara došli do nekadašnjeg kamenoloma.



Ovdje se pruža lijep pogled na južni dio Raškog zaljeva, može se vidjeti 588 m visoka Osorščica na otoku Lošinju iza poluotoka Ubas (na suprotnoj obali Raškog zaljeva), te istočnu obalu Istre sve do rta Marlera.



Na raskršću s makadamskom cestom, blizu kamenoloma, završava staza Stjepana Hausera.



Na raskršću smo skrenuli lijevo. Cesta se spušta i prolazi između dvije kuće, s lijeve strane, i nekadašnjeg kamenoloma s hrastom crnikom (Quercus ilex) u sredini, s desne strane.



Nakon druge kuće skrenuli smo lijevo na betoniranu stazu po kojoj smo se spustili na široku ravnu stjenovitu obalu.



S obale vodi puteljak s kojim smo stigli do makadamske ceste na kojoj smo skrenuli lijevo u lučicu u uvali Kalavojna, gdje smo završili izlet. Ime proizlazi od grčkih riječi za dobar i za vino - uvala dobrog vina. U lučici se nekada na brodove tovario kamen iz obližnjih kamenoloma. Zadnji brodovi natovareni kamenom otplovili su iz lučice početkom 70-tih godina 20. stoljeća i isporučili kamen za izgradnju hotela u Cavtatu i u Malinskoj na otoku Krku (Haludovo).



Uz lučicu se nalazi zaseok Zavlica.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 3,95 km.

Perceptivne dimenzije

primladenu.blog.hr

Naša percepcija je ograničena našim čulima.
A pored toga je tu i filter naše svijesti.
Naša određenja nas čine takovima;
takovima po svijesti,
takovima po Istini.
I dobro je tako,
jer bi se rasplinuli u beskonačnosti.
Takovi postojimo svijesno u Svijetu nama beskrajne Istine.
S ljubavlju Hvala ... :)

glupost

kakotikupus.blog.hr

...iliti smanjena inteligencija.
kao mlad užasavao sam se gluposti šta je rezultiralo time da nisan povalija sve ono šta mi se na pladnju nudilo. a jebiga,nikad nisan volija iskorištavati nečiji nedostatak radi vlatitog prosperiteta ili užitka, to sam uvijek doživljavao kao nešto nečasno. no tada mlad i neiskusan nisam odmah znao prepoznati dvije vrste gluposti, urođenu i prirođenu. urođena glupost je, blago rečeno, mentalni nedostatak i sposobnost percipivnog razmišljanja. ona kao takva ničim se ne može promijeniti i gledajuću cijelini oni koji su takva svoja ograničenja prepoznali mogu izgraditi vrlo dobar i sretan život, ja im se zapravo, sa današnje točke gledanja, divin, pokazali su veći stupanj inteligencije od onih koji žele ispast pametni. e ti 'pametni' prednjače u ovoj drugoj grupi prirođene gluposti.

naime prirođerna glupost se stvara postupno i ovisi o puno više čimbenika nego li je to urođena glupost, kao npr. karakter osobe, njen društveni status, fizički izgled, pa i materijalna dobra. čest je slučaj da je materijalni status povezan sa urođenom gluposti, jer, a bože moj rodio se da nemora o ničem mislit. društveni status je vrlo bitan u nastanku prirođene gluposti jer se osoba ravna po principu uspješnosti, šta oće reč ako sam uspješan, nisam glup, pa je najčešći primjer takve prirođene gluposti stečena diploma nekog sveučilišta koja baj d'vej ne garantira inteligenciju nego potvrđuje upornost, što dodatno naglašava prisutnost prirođene gluposti, čime se 'pametni' često vole pohvaliti i to naglasiti. fizički izgled se može svesti kroz sintagmu 'joj šta sam lijep/a, ko slika, a to nemože svatko'.

e, ali kada su karakterne osobi ne u pitanju kao mjerilo gluposti onda u prvi plan iskače ego i za ne falit na njega se sve nadovezuje. ako povežemo ego sa bilo kakvom uspješnošću onda se odmah uočava da su svi 'uspješni' menađeri završili iza rešetaka samo iz tog razloga što im prirođena glupost nije dopustila povrijediti ego. nadalje, frustrirane osobe kojima vlastiti ego nije dopustio da se zadovolje sa onim što imaju uvijek iznova se sa drugima moraju dokazivati, ili bolje rečeno, naglašavati svoju veliku pamet pa se često u pravilu uvijek raspravljaju nebi li tim 'pametnim' raspravama sebi dali na važnosti. i u konačnici, ego je uvijek povezan sa bahatošću pa nerijetko takvi likovi i najebu.

danas, nakon više od pola stoljeća zgražanja nad glupošću uviđam koliko sam bio u krivu kada sam urođenu glupost smatrao nedostatkom, a ona je u stvari božji dar života na zemlji, jer sva sranja koja su se na zemlji događala pokrenuli su prirođeni glupani, nažalost, stradali su oni sa urođeni, zato šta nisu imali sposobnost percipiranja, ali da nije tako, ili kad su vremena mirnodopska, oni urođeni, žive sretnim i ispunjenim životom, jer malo zahtjevaju a puno daju, noću, kad idu spavati, ne razmišljaju o nečemu na što ne mogu utjecati jednostavno zaspu i ujutro se probude svježi i vrlo četsto dožive duboku starost. e sad, koliko je ta duboka starost poželjna je već neko drugo pitanje.

Ubiće nas papirima

rossovka.blog.hr

Ako ikad prestane drmat ( a predviđaju da će stat za tri do četri mjeseca, što znači da nas čeka još cca šest hiljada devetstodevedesetšest potresa ako uzmemo neki prosjek po danu ) e onda će trebat podnosit zahtjeve za obnovu nastradalih objekata.

Pa sam se išla malo informirat, za sve one koji imaju najveća oštećenja, a mogla bi ga imat i ja ako ona velebna ruševina popusti pa mi sruši krov i dio zidova. Čisto da znate na vrijeme počet pit tablete protiv živaca kad krenete skupljat dokumentaciju. Neću sad baš sve, samo one najžešće dokumente.
Za početak trebaće povijesni izvadak iz zemljišne knjige; gdje ćemo ga dobit ne znam, jel to znači da treba ić iskapat one koji su upisali nekretninu u knjigu il šta, jebiga treba dokazat da je nekretnina korištena još za seljačke bune za potrebe odmora pobunjenih kmetova il njihove logistike. Nadalje, dokaz o prebivalištu odnosno boravištu vlasnika; otkud neki tamo službenik može znat da ja zapravo ne živim u Burkini Faso pa vidjela da je potres u Petrinji i poletila podnosit zahtjev? Još malo dalje, izvadak iz matične knjige rođenih za djecu, roditelje, posvojenike i posvojitelje. Izvadak iz matične knjige vjenčanih; jebote jel to onda znači da se pod mus moraju ić vjenčavat svi koji su bili vjenčani pa se rastali? Eto posla za sedamnajst matičara po svakoj općini. Izvadak iz registra životnog partnerstva za životne partnere; ajde dobro, time se poništava vjenčanje pod mus i traženje kumova i kupovanje svetačne robe. E al ti u izvanbračnoj zajednici moraju imat potvrdu ovjerenu kod javnog bilježnika da žive u izvanbračnoj zajednici, znači nećete se zajebavat pa proć bez potvrde. Nekima će trebat i uporabne dozvole i građevinske dozvole i dozvole raznih vrsta.

Možda bi to trebalo dodatno proširit. Čemu samo pusta papirologija oko samog stambenog objekta i onih koji u njemu obitavaju? Dodala bi ja tu svašta. Recimo boje tapecirunga na kutnim garniturama i jesu uopće pasale uz boju stola i pripadajućeg tevea. Isto tako vrstu i oblik stolaca i stola u blagovaoni. Jel madrac bio dormeo il neka lijeva marka, i sve ovjereno kod javnog bilježnika, da potpiše barem dva susjeda zbog vjerodostojnosti, da se ne vozi namještaj jer bi se brzo zakrčila kancelarija. Pa onda vrstu čaša koje su se slupale u potresu, i to da se donese staklovinje na uvid u pripadajućoj kutiji; isto da važi i za slupane špajzservise, šalice za kavu i svu lomljavu i lupatinje tipa ukrasnih figurica i vaza. Polupane flašice sa zimnicom i sokovima isto donest na uvid, bez potrebe da se iz ajvara i cikle izvadi staklo jer to neće niko jest, treba samo pokazat i odmah s tim u kontejner. Ja sam recimo spremna donijet na uvid i bure sa kiselim kupusom jer je puko poklopac; možda će malo smrdit, al ako se mora - šta ja tu mogu, kupus mora fermentirat da se skiseli i mora se čut. Nisam dosta pametna jel bi trebalo dovuć i srušene kalijeve peći, teško je za nosit. Za kućne ljubimce isto svu papirologiju plus pripadajuće zdjelice; njih ne dovodit da ne nastane zoološki vrt, a i teško je kontrolirat sve te vrste na hrpi. Ko će kravi il konju dokazat da ne nagazi nekog manjeg peseka il mačku, eto loma i stampeda po kancelariji.

Pa se dobro pripremite, trebaće vam disciplina mozga pilota da sve sakupite i dovezete u manjem kamionu. Za početak, ako niste do sada, krenite s Xanaxom il Normabelima, da do vremena predavanja dokumentacije i dokaznog materijala budete hladni ko špricer. Jer prvo treba prikupit sve te papire.
Podavićemo se svi pod maskama, majkosvetabožja.

laži

hell-drug.blog.hr

U subotu sam napisao blog i završava kako sam išao prošetari psa. Ne znam kako ovo započeti... Ja više ne znam razgovarati s "normalnim" ljudima i otkad sam prestao sa drogom prestala je i svaka komunikacija sa ljudima, osim sa didom, nonom i Marijom. Fali mi netko za razgovor..ali ja sam i inače šutljiv tip pa o čemu bi Vi normalni razgovarali sa mnom? Falio mi je netko, bilo tko i šetajući Lisu sreo sam staru narko-prijateljicu. Zapravo je bila prijateljica od moje bivše žene ali to sad nije ni bitno.. Počeli smo pričati o vremenu, potresima ali samo je pizanje droge visjelo u zraku. Napokon me upitala, rekao sam joj da sam čist nekoliko mjeseci. - A ti? - Pa puknem se tu i tamo, ako imaš šta love i ako si za ima odlične koke..
Sad mogu reći da mi je falilo društvo, da sam razmišljao dolnjom glavom, ali istina je da sam se htio puknut. Nitko i ništa mi tada nije bio važan, osim kako doći do novaca. Rekao sam joj da ću doći do nje za najviše sat vremena. Znao sam gdje nona i dide drže novce ali nisam im htio tako uzest novce, jer bi me odmah skužili. Mozak mi se odmah prebacio na junkie razmišljanje. Došao sam kući s Lisom i namjestio alarm od mobitela da mi zvoni za 10 minuta. Kad je zvonio i ja sam se "javio" pretvarajući se da me zove podstanar iz stana u Zagrebu..i da su mu (mi) provalili u stan, da je sve izrazbijano i da li ikako mogu doći do Zagreba? Odglumio sam sjajno jer su nona i dide popušili priču i dali mi za benzin i ostale troškove 3.500 kn. Baciosam u torbu 2 majice i hlače, poljubio Mariju i uopće joj ne objasnivši gdje tata ide, izletio sam kroz vrata sav ponosan kako sam ih izmuzo za pare (budala). Stigao sam do prije, recimo da se zove Mirna i odmah smo uzeli 3 grama koke. Usljedilo je furanje i jebanje, jebanje i furanje. Kad je toga nestalo uzeli smo još toliko i 3 boce hepova. O čemu sam razmišljao tad? O ničemu vrijednog spomena. Zvao sam didu da mi uplati nešto novaca jer su ulazna vrata razbijena. Kad je pitao koliko, nisam mu znao reći, nemam pojma koliko koštaju ulazna vrata. Rekao je da će pogledari pa da će mi javit. Poslao je još 5.000 kuna. Znam da je primjetio da nešto nije u redu, da prebrzo pričam i blebećem...On je utjecajan čovjek, može sve lako saznati a može jednostavno nazvati mog podstanara i pitati ga. Možda i je..Još nisam bio kući, otići ću sutra. A i koke još ima,taman sam uzeo malo prije pisanja ovog čuda.. Mirna je zaspala a meni misli lete na sve strane.. Šta sam napravio!!!!?????? Šta ako se sazna? Kako ću svima njima na oči? Na to si trebao prije misliti - čitam vam misli svima! Na 7 smo katu, da uguram ovaj gram, pa ako preživim skočim? Ili da sa objesim? Vidio sam negdje konop. Šta mislite postoje li raj i pakao? Možda odem u čistilište iako po nazivu tamo idu samo čistači.. Duhovitost mi nikad nije bila jača strana. Maruška, oprosti

Zimska čarolija

aneta.blog.hr



Kada sam se probudila nebo je bilo izblijedio, a ulice, parkovi i drveće su se zabijelili. Prava zimska čarolija. Nije bilo dovoljno hladno, pa se snijeg polako topio. A i bljuzgavica je dio te čarolije. Neželjeni.

Oni dani u mjesecu:)

izgubljenaugalaksiji.blog.hr

Izustila bi moja majka uz prevrtanje očima: "M., zar baš moraš o takvim temama?". Negdje između straha, stresa i zabrinutosti s obzirom na dane kojima smo obavijeni i steguti, kada imam vremena za unutarnje monologe primjećujem... Nama ženama dolaze ponekad "neobjašnjivi dani" u mjesecu. Pomislim često u toj mjesečnoj fazi - "Blago muškarcima i činjenici da nikad neće osjetiti Predmenstrualni sindrom (PMS)." Jedino što ga Vi osjetite na svojoj koži, nažalost. Kako se Vi žene nosite s tim stanjem? Kako Vi muškarci gledate na period kada ne možete objasniti sami sebi kakve li su to čudnovate te šarolike promjene ponašanja kod Vaše partnerice, prijateljice, sestre, majke?

Već tri dana tulim za svaku sitnicu - zbog vijesti, zbog ponekih stihova, glazbe, zbog prolaznosti života, zbog "ne znam ni sama zašto". Ovaj moj samo zaključi "evo ga, raspoloženje se bipolarno mijenja iz sata u sat - slijedi nekoliko dana života - moram biti manji od makova zrna i paziti na svaku riječ". Svaki "ženski cvijetić" ima zasebne reakcije - fizičke, psihičke, emocionalne. Ne znam jede li mi se slatko ili slano, jesam li uopće gladna, smije li me se nešto upitati ili ujedam, na licu izbija prištić Himalaja, grudi kao prenapuhani baloni, umor od 0 - 24, aktivna nesanica, u trbuhu osjećaj kao da kamenje nosim u sebi.

Uskoro plešem, pjevam, smijem se i na snazi je "disco" u kući. Nakon toga optužim ovog mog par puta da me ne voli. Njemu ništa nije jasno, zbunjeno me gleda i tješi me, a potom nastupi dan kada olakšanje stigne; on dolazi s posla, a ja otvaram vrata nasmiješena od uha do uha - znak da može mirno živjeti narednih mjesec dana (P.S. Fantastično me trpiš, pusa!).



"Alat" za uspješno brisanje suza.

U nekim zemljama se dogodila "revolucija" za žene jer se pokušava provesti borba protiv "menstruacijskog siromaštva", stoga je primjerice Škotska jednoglasno odlučila da tamponi, ulošci i menstruacijske čašice za
žene te djevojke budu besplatni. Istodobno, razvija se sustav kako bi svakoj ženi bile osigurane potrebite higijenske potrepštine za "one dane u mjesecu". Prema statistikama, mnoge pripadnice ženskog roda nemaju
dovoljno financijskih sredstava kako bi pribavile higijenske proizvode, već se služe novinskim papirima, krpama, toaletnim papirom ili drugim improviziranim dosjetkama. Rezultati istraživanja Youth19 su pokazali da čak dvanaest posto mladih djevojaka izostaje iz škole pošto si ne mogu priuštiti nužno. Određene države odlučile su smanjiti porez na navedene higijenske potrepštine, a Novi Zeland ih uvodi u škole kao dostupne svakoj djevojci te besplatne. Ne trebamo napominjati da u određenim zemljama u razvoju, djevojke trpe diskriminaciju zbog menstrualnog ciklusa.



Kao pripadnica ženskog roda, smatram da higijenske potrepštine namijenjene za "one dane u mjesecu" kada nas prati "crvena prijateljica" ne smiju biti LUKSUZ. Isto tako, protivim se tabuizaciji te odbačenosti ove tematike. Ovo su mali, ali veliki koraci za nas žene jer "ona" je biološki dio nas tijekom velikog dijela života. Menstruacija je dio naše posebnosti.

Za let si dušo stvorena

agava505.blog.hr



Krene riječ, od srca, iskrena, duboka.
Treba joj dozvoliti slobodu toka, jer ako kojim slučajem zapne u grlu
vrisne bolnom tišinom dok u zraku lebdi vječito pitanje zašto joj nismo dali slobodu leta.

GODINE

shadowofsoul.blog.hr



slika: digital art


Nisam više tako jaka
kao što sam nekad bila
sad sam krhka i tanka,
i sebe sam zaboravila.

Nisam više tako smjela
niti sam hrabra u noći,
sad sam kao ptica bijela
koja ne zna kamo poći.

Nisam više kakva sam bila
niti sam više tako mlada,
ali duša nije ostarila
tek je počela živjeti sada.

Godine su došle i do mene
pa naglo misli obuzimaju,
obilaze me tamne sjene
i polako mi život oduzimaju.

napisano: 09.01.2021. u 12:35h iz 19. neobjavljene zbirke poezije u nastajanju

Prijatelji

naelektrisaniguster.blog.hr

Mislija san pisat post o svojim prijateljima, pojedinačno. Al nekako mi to ne ide. Ne mogu opisat šta sve osjećam prema njima, ni kako točno funkcioniše naš odnos. Mislija san poimenično napisat karakteristike svih svojih prijatelja, al kad prokontam, za dosta njih ne znan šta bi reka. Mogu probat opisat neke njihove karakteristike. Tipa D. je super prijatelj, s kojim se ugl družim skupa sa M. i super mi je druženje s njima. Oni su bračni par al su opušteni, i za neke bračne nesuglasice koje im se dese spomenu i prida mnom, što mi je super, jer su otvoreni i relativno opušteni što se toga tiče. S njima imam super razgovore, u temama od psihologije, tipa odnosa sa roditeljima i osviještavanje tih obiteljskih veza, napredovanja što se tiče naše svijesti i samospoznaje, o svemiru i o sebi, o životu, o odgoju dice, tačnije njiovog diteta i slično. S D. san proživija svoje najintenzivnije iskustvo u životu i tu san mu zahvalan što je prisustova tom događaju. I jedno i drugo me razume što se tiče nekih mojih caka, mogu pričat s njima i to mi je vrh. M. je i blogerica, ali neću vam reć koja je! Onda tu je i E. koja me puno, puno voli (vole me i D. i M., jasno, i osjećam s njima istinsku bliskost), a i ja puno, puno volin E. S E. dosta pričan o politici i o društvu, oboje smo ljevičari i slažemo se oko većine stvari, također E. ima masu zanimljivih stvari koje mi pošalje na wacap, pa pogledam, jer sam nešto ne kopan po netu tražeć nešto, već neko vrime. E. je empatična i analitična i kad pričan s njon znan da joj mogu sve reć i da mogu sa njon skupa analizirat svoje stvari, a i skupa s njon analiziran njene. A i moremo se zajebavat, btw, što san također zaboravija reć za D. i M., da mi se je drama zajebavat s njima. Od još dosta prijatelja izabra bi A. koji je kralj i uvik je s njim zabavno i opušteno. On je moj prvi prijatelj u životu, i družimo se pa evo skoro do moje 29te, (koja stiže za koji dan). A. je po dosta toga totalna razlika od mene, a i od D. M. i E., ali opet kad se družimo, volimo se svi i super nam je. A. je frizer, voli svoj posa, voli pare i želi se baš obogatit i smišan je s tim stvarima što baš ulaže u svoj izgled i njegu tipa kože lica i slično, što je nama ostalima koji nismo u tom fazonu smišno. Mada, A. je krvav i ima vrhunskih izjava, za crknit od smija, al triba bit u momentu da se takva izjava desi. A. voli astrologiju, jogu i duhovnost, ali na drugačiji način poima to nego ja, D. i M. Al se to uklapa u njegovu ličnost, ono u smislu da nije toliko orjentiran nekoj samospoznaji, koliko tome da se od joge i tjelovježbe osjeća dobro. Ima on tu hedonističku crtu. Zanimljivo je koliko se u nekin stvarima razlikujemo, npr E. je ateista, baš cijeni znanost i ne viruje u sinkronicitete il neke takve teorije, dok D. M. i A. smo u tim duhovnim sferama. S druge strane D. i M. naginju razmišljanju u teorijama zavjere dok E. nikako nije takva, a ja uglavnom nisam takav. Al svi četvero su mi super prijatelji i kad smo skupa druženje nam fercera. Evo, od sviju prijatelja san izabra njih četvero iz dva razloga, znamo se uživo i družin se s njima trenutno. Tu trenutno je iznimka E. koja nije tu, al često se čujemo i znamo se uživo pa nek ona bude iznimka. Inače A., D. i M. se viđamo i u ovo vrime korone jer živimo blizu. Uz njih četvero moga bi dodat još dosta prijatelja, recimo: E, M, Ž, P, G, H, to su sve ljudi koje volin i koji su bili, a viši ili manje jesu dio mog trenutnog života, ali trenutno bi bilo previše da ih sve opisujem, pa nek ostane na ovom broju. Doduše, neke prijatelje je odnilo vrime, al iman dosta prijatelja koje bi, kad bi ih vidija moga zvat na kavu i slično. Dosta prijatelja iz Sarajeva s kojima san izgubija kontakt u smislu da se često čujemo, al opet znan da su tu i da se vratin u Sa, bija bi s njima u kontaktu. Al eto, za sad nek ostane ne ovo četvero prijatelja, na kojima san stvarno zahvalan.

Buntovni neboder

miskoi.blog.hr


Buntovni neboder

Sve me je to počelo silno ljutiti, čitav taj cirkus kojeg su svi oko mene prihvatili kao nešto normalnog, nešto što se ne može izbjeći, nešto što se treba mirno i poslušno prihvatiti. Naročito me ljutila riječ koju su svi u svim mogućim i nemogućim prilikama upotrebljavali: „lockdown“, baš kao da nikad nisu čuli za našu riječ „zatvaranje“. Dok bi izgovarali tu riječ „lockdown“ lica im poprimala neki sasvim druge izraze, koje prije nisam zapažao.
Svi su mi išli na živce, sve mi je išlo na živce, a onog dana, kad je naš naduveni Premijer naredio strogi „lockdown“, zabranivši pritom izlaz iz kuća i stanova osim jednom u tjednu, nešto je u meni puklo. Taj moj unutrašnji pucanj prasnuo je protiv zapovijedi, protiv onih koji izdaju zapovijedi, protiv ljudi koji su se polako i sigurno pretvarali u poslušne ovce, klimajući na svaku besmislenu preporuku koju bi čuli od prokletog Stožera, a koja bi ustvari bila prikrivena prijetnja.
Prijetili su kaznama! Stožer se pretvarao u novi prikriveni Gestapo, sijevnulo mi je odjednom. Kad sam to čuo sa tv-a koji je drndao zaboravljen u kutu Miličine sobe kod koje sam boravio više nego li u svojoj sobi, a koja je stanovala samo jedan kat iznad mene, na devetom katu u petnaesterokatnom neboderu koji je stršao iznad svoje okoline i sa kojeg je pucao divan pogled na zaljev, bijesno sam iskočio iz toplog kreveta i počeo ljutito koračati malom sobom, poput divlje zvijeri u kavezu zoološkog vrta.
- Prokleti manijaci! – bijesno sam siktao hodajući u krug, ne mareći zbog golotinje, dok me je Milica raspuštene plave kose sa zanimanjem gledala. : - Dokad nas misle maltretirati? I što li će još smisliti ne bi li nam zagorčali život.
- Ne čini mi se baš –podsmješljivo je rekla Milica – da imaš gorak život.
Zaustavio sam se u svojoj besciljnoj šetnji i uvukao se ponovo pored Milice u njen krevet. Volio sam je zbog toga, uvijek je znala moju naprasitu prirodu smiriti i to je činila na zabavan način, ni jednom me ne povrijedivši.
- Sve su nam već zabranili – gunđao sam zagnjurivši lice u njene lijepe i tople grudi. – Jednom tjedno možemo ispuzati iz naših jazbina da bi obavili kupovinu namirnica. Teretane ne rade, trke se ne održavaju, kafići su zatvoreni, na vijestima blebeću samo o koronavirusu i ni o čemu drugom, baš kao da se ništa drugog na čitavom prokletom svijetu ne događa.
- Proći će i to – rekla je Milica nježno mi prstima prolazeći kroz kosu.
- Hoće li? – uzvratio sam pitanjem –Ovo ludilo traje već poprilično dugo, a kraj mu se nikako ne nazire.
- Sve prolazi – rekla je Milica.
- Dok naše ludilo ostaje – mračno sam nadovezao, a onda prkosno rekao: - Promijeniti ću to.

Plan sam počeo provoditi već sutradan. Kako nam je bilo zabranjeno izlaziti na ulice, osim jednom tjedno, nedostajalo mi je silno moje svakidašnje lagano trčanje ulicama grada. Pa sam počeo sasvim lagano trčati u neboderu, uz stepenice, polako i sa uživanjem osluškujući kako mi se mišići zatežu i pune krvlju nakon dugo vremena. Bilo je to novo i neobično iskustvo i noge su me boljele, ali nisam odustajao. Uporno sam iz jutra u jutro laganim ritmom pretrčavao tih petnaest katova uz stepenice, zatim se polako hodajući spuštao do prizemlja, dozvoljavajući mišićima da se oporave.
Osmi ili deveti dan, nisam sasvim siguran koji je točno dan to bilo, pridružio mi se stanar s trećeg kata. Ništa nije rekao, kad sam se spustio liftom u prizemlje, na startnu crtu mog treninga. Samo je klimnuo, a ja sam uzvratio i počeli smo lagano trčati jedan pored drugog uz stepenice, grabeći po dvije odjednom.
I tako je počelo: nakon samo mjesec dana, svi stanovnici nebodera, naravno mislim na one koji su bili to u stanju činiti, pridružili su se treningu i stubište je ranim jutrom, pa sve do podneva odjekivalo smijehom i laganim topotom mekih tenisica.
Postajali smo sve brži, sve jači, sve izdržljivi i radost zbog toga svima nama čitala se sa oznojenih lica. Posebno mi je bilo drago, što se i Milica priključila nama „luđacima“, kako su nas ostali stanari našeg nebodera prozvali: oni malo stariji, bolesni, koji nisu ni mogli trčati. Bilo je i nekoliko lijenčina među njima, zanemarivo malo i na njih i njihovo podrugljivo cerekanje nismo se osvrtali.
Nakon šest mjeseci takvih treninga osjećao se novi nalet energije u našoj grupi: naprosto ste je mogli osjetiti na licu, pulsirala je snažno, gurajući nas na još veće i teže napore, pa bi se mnogi među nama nakon što bi završilo trčanje uz stepenice, penjali na posljednji, petnaesti kat i izlazilo na ravan krov, a na krovu se nalazile sprave i utezi koje smo zajedničkim snagama jedne nedjelje donijeli gore.
Postali smo snažni i brzi i ništa nas nije moglo uplašiti. Naročito ne prezreni Stožer koji je i dalje neprekidno upozoravao na katastrofu, servirajući nam brojke bolesnih i umirućih, dok se mi nikad u životu nismo osjećali bolje,jače, zdravije.
I onda je došao taj dan. Bila je subota, proljeće se nadvilo nad gradom i našim neboderom raskošno prosuvši zlatne zrake sunca. Po drugi put tog jutra spustili smo se do prizemlja i trideset pretrčanih katova uz stepenice divno nas je zagrijalo i svi smo bili nasmijani, euforija se širila našom, sad već velikom grupom. Ne znam tko je među nama prvi to učinio, ja nisam, to znam, jer sam upravo nešto govorio Milici, kad sam osjetio zapuh svježeg zraka na licu: pogledao sam u pravcu odakle je zapuh dolazio i vidio otvorena ulazna vrata nebodera, a ispred njih –gle radosnog čuda! – nekoliko je trkača trčalo ulicom i vriskalo, urlalo iz sve snage: radost je Života eksplodirala u nama.
Jurnuo sam za njima, Milica uz mene, pomalo uplašeno se osmjehujući, ali ne želeći zaostati, dok su ostali iza nas vriskajući priključivali trkačkoj rijeci. Policija, a i oni od njih imenovani redari, zapanjeno su nas gledali, jedan je čak širom otvorio usta u čudu i žmirkajući u nevjerici buljio u našu trkačku buntovnu rijeku.
- Stoj! –dreknuo je jedan grmalj među policajcima. – Ni koraka dalje!
Ali nas više nitko i ništa nije moglo zaustaviti.

Copyright © 2021. by misko- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora

obožavam ih

andrea-bosak.blog.hr

za žute ruže mnogi misle da simboliziraju ljubomoru a one uistinu simboliziraju poštovanje

Zašto je istina ponekad doslovce presudna?

sakurra.blog.hr

Ja ću početi ovako. Kako prepoznati lažova? Dakle, prvo ga treba znati prepoznati i saznati točno o čemu se radi jer ima više vrsta lažova. A kako ga pobijediti? Odgovor ne može biti jednostavniji: ISTINOM.

Da se razumijemo, najveći je lažov koji tvrdi da NIKADA nije lagao. Međutim, ovdje se radi o lažima koje mogu doslovce uništiti drugu osobu ili više njih.

Ljudi lažu iz slabosti. Oni su jednostavno nesposobni za neka vrijedna postignuća, nemaju izgrađen karakter, njihovi vrijednosni sustavi su klimavi, zbog odrastanja u okruženju gdje je bilo normalno lagati ili iskrivljavati činjenice.

Isto tako, moguće je da si ne žele priznati neke neuspjehe, da su ljubomorni na vas jer vi nešto možete a oni ne mogu. Bez obzira kako što je uzok laganju svi mi imamo pravo raščistiti stvari.

Lažova treba suočiti s istinom, no ako je ikako moguće, spajajući ga bar s dijelom osoba kojim je ta osoba lagala u vezi vas. Nakon toga treba navaliti bez pardona. Recite što jest na stvari, ali mirno i bez drame.

Što nam ostaje nakon svega? Zbog čega je toliko važno raskrinkati lažova? Mislim da se sve nalazi u ovoj rečenici: Istina oslobađa i temelj je za stvaranje mira, bez obzira koliko ponekad istina zna zaboljeti.



Na kraju jedno pitanje za sve čitaoce ovog posta:
Jesu li vam vjerodostojni ljudi koji se sa svime i svima slažu, klimaju glavom i ne usude se suprostaviti ama baš nikome?

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum