Sve kategorije po listama

Kažu da je BURA...

komentatoricamicaa.blog.hr

DRUGI JE DAN RAZMAVANE BURE,,

..u nas kažu , da je bura ka čista žena
koja umivena i raspletene kose
mete dvorište , kuću, stavlja bjanariju s postelje
na ponistru, podboči ih kušinima s obe strane da ih
bura ne odnese, samo miris svježe čistoće
da ostane
sve oprala, sve pomela
to je bura
čista žena

TORTA

huc.blog.hr

Miki je sjedio u visokom naslonjaču i ispijao votku sa Seven Upom. Razmišljao je da se digne i upali neki lezbo klinč, ali koliko god to znalo biti zabavno, istovremeno je bilo tužno i duboko poražavajuće za čitavu ljudsku vrstu. Pogotovo kad bi jedna navukla strap-on i počela odostraga tucati onu podložniju, pa nakon guzne rupe gurnula taj plastični kurac tamo odakle dolaze djeca.
Dovršio je piće i otišao da si smiksa još jedno.
Zazvonilo je na vratima.
Otpio je guc i pošao da otvori.
Na vratima je stajala Mima. U ruci je držala ružičasti paket s velikom mašnom.
„Ćao, mogu li da uđem?“
Gledao ju je neko vrijeme. Nećkao se.
A onda je rekao: „Uđi.“
Ušla je, ostavljajući za sobom miris mimoza.
Bila je top sređena.
Kožna suknja, crne najlonke, visoka peta, bijela bluza…
Visoka moda, nema što.
Ušla je u dobro joj poznatu garsonijeru. Ovdje su živjeli dok su još bili dečko i cura. Miki se nakon njihovih učestalih svađa ponovo vratio u svoj mladenački stan.
Stavila je paket na stol.
„Izvoli, ovo je za tebe.“
„Što je to?“ pitao je.
„Otvori pa ćeš vidjeti.“
Uzdahnuo je. Sva težina života bila je u tom uzdahu.
Razmotao je ukrasni papir, otvorio kutiju.
Unutra je bila torta. Panama torta.
„Ona koju najviše voliš,“ rekla je Mima.
„Mima, ne razumiješ“, rekao je Miki. „Ja ne želim kupovnu tortu… ja želim da je ti napraviš.“
„Ali ti znaš da ja ne znam umijem raditi nikakve kolače, slastice, torte… to nadilazi moje sposobnosti.“
„Pa dovraga, nije to toliko teško. Nauči.“
„Čemu, kad ju mogu kupiti?“
„Neke stvari možeš kupiti, a neke ne. Razumiješ li?“
„Ne.“
„Gle, tortu možeš kupiti, ali ne možeš kupiti miris doma. Ne možeš kupiti to da kuća diše po kolačima. Kao što novcem ne možeš osvojiti veliko gorje — ako te helikopter spusti na Mont Everest i ti se tamo uslikaš za Fejs ili Instagram, to vrijedi koliko i pseći drek u celofanu. A jednako vrijedi i tvoja kupovna torta.“
„Po običaju pretjeruješ i karikiraš! Kakve veze ima što je ova torta kupovna? Ovo je torta dobre volje. Pomirbena torta!“
Srdžba je u njemu rasla.
„Mima, ne čuješ me. Ja želim da TI ispečeš tu jebenu tortu. Ja želim da se uložiš u ovaj odnos… naš odnos… više nego u sve ostale gluposti na koje trošiš vrijeme i resurse — na krpice, frendice, pseudo-karijeru i slična sranja.
Ja želim da naša djeca pamte miris doma koji miriše na cimet-rolice, medenjake, vanili-roščiće, linzere, londonere, na orahnjače i makovnjače, na cimet, karanfilić, anis u božićnim danima,
na janjetinu za Uskrs,
na kalju, bosanski lonac, grah, sarmu u tjednu,
na pašticadu i pečeno meso nedjeljama.
Shvaćaš? Ne želim da im djetinjstvo miriše na brzu hranu — Mek-drek, Kentaki Čiken, giros, sušije, nagetse i slična sranja.
Ili na hranu tete čuvalice, ma koliko god ona dobra kuharica bila.“
Mima ga je tupo gledala.
„Ti si drugačije živio“, rekla je nonšalantno. Toliko nonšalantno da je to bilo ništavljenje svega što je dotad izgovorio.
I taj ton, ta olakost, zbilja ga je ubola u živac.
„Da, ja sam živio ljudski“, zarežao je.
Sada su pak njegove riječi, a posebno pridjev „ljudski“, Mimu dirnule u samo središte njenog bića.
„Da, a ja i moji smo valjda ljudi-gušteri?“
„Pa, niste daleko od toga…“, zaškrgutao je.
Bio je umoran. Umoran od tog vječnog sukobljavanja i natezanja koje nikamo ne vodi. Spomen njene familije bila je kap koja je prelila čašu. Kao da mu je netko iznutra potrgao šavove — stara rana se otvorila i sranje je ponovo procurilo van: sve njihove uvrede, svi oni pogledi preko nosa, novčane ponude da nestane iz života njihove kćeri… Za te je ljude on uvijek bio netko ispod razine, low life, greška svemira koja se nekim čudom zalijepila za njihovu princezu.
Dograbio je kutiju s tortom i zafitiljio je ravno u zid.
Mima se stepla. Uhvatio ju je strah. Prvi put ga je vidjela mahnitog. Ludog. Požurila je prema vratima u suzama, jecajući. Ipak, na dovratku je uspjela vrisnuti:
„Nezahvalniče glupi!“
Posegnuo je za čašom sa stola. Čaša je tresnula u zalupljena vrata.
Odmah je požalio.
Šteta pića, pomislio je.
Iz kuhinjskog elementa izvadio je novu čašu i smiksao svježi Votka-Seven Up. Ruke su mu se tresle.
Oblit će se. Nije namjeravao, ali evo oblit će se do besvijesti. Ovo stanje traži potpuno zamračenje uma.
Ona ga razara.
Ona je razarajući Harry.
Mora završiti ovu vezu. Čim prije.
Čim prije.

Jednostavno - riječ

agava505.blog.hr

Riječi…nisu samo nanizana slova
kapljice svjetlosti su koje se talože u dušu
s jutrom te bude kad pomisliš
da je sve zaboravljeno …

riječ zna biti šapat prirode,
moćna a nježna
dok je srce olovci diktira
svijet viče, a riječ tišinom miluje...

pjesme nisu samo pjesme
ispisana su čarolija srca
koja mirom daruje čitatelja, dobronamjernika
riječ, stih, pjesma
najljepši su kad postanu jutarnji ritual
dok se uz kavu pogled s morskom pučinom mazi...

i pjesnici tu su
i čitatelji koji disati zaborave
kao svjetionici pokazuju put do tvrdih korica
na kojima možeš ostaviti najskriveniji dio sebe...

pisanje nosi riječi koje plešu
dane koji pjevaju
i ljude posebne koji znaju prigrliti
riječi plešu tamo gdje masline šapuću
i tamo gdje je život lijep
ako ga iskrenošću srca znaš podijeliti…

Izvještavanje o održivosti - komentar na predavanje

5senses.blog.hr

Prošli tjedan smo na predavanju obrađivali temu izvještavanja o održivosti i iako to na prvu zvuči pomalo dosadno, zapravo mi je bilo iznenađujuće zanimljivo. Prvi put sam stvarno shvatila koliko se brzo mijenja način na koji poduzeća u EU-u moraju poslovati i koliko snažno održivost ulazi u srž strategije, a ne samo u marketing.
Predavačica je krenula s Europskim zelenim planom i ciljem klimatske neutralnosti do 2050. godine. To je ogromna ambicija, a da bi se ostvarila, uvedene su nove direktive i standardi koji značajno mijenjaju obaveze poduzeća. Najveća promjena je svakako CSRD, direktiva koja zamjenjuje staro nefinancijsko izvještavanje. Ono što mi je odmah upalo u oko jest da se broj obveznika izvještavanja povećava s desetak tisuća na oko pedeset tisuća, što znači da gotovo svaka veća tvrtka u EU-u ulazi u sustav. Uz to dolazi obvezna revizija, jedinstveni europski standardi izvještavanja (ESRS) i potpuno novi koncept dvostruke materijalnosti koji traži da se sagleda ne samo kako poduzeće utječe na okoliš, nego i kako održivost utječe na samo poduzeće.

Posebno mi je bilo zanimljivo objašnjenje EU taksonomije – zapravo svojevrsnog „rječnika“ koji definira što je stvarno održiva aktivnost. Nema više prostora za pretjerivanja ili greenwashing, jer aktivnosti moraju zadovoljiti stroge kriterije da bi ih se uopće moglo prikazati kao zelene. Time se jako povećava transparentnost i odgovornost, što mi se čini nužno u vremenu kad baš svi žele izgledati „eko“.

Još jedna važna tema bila je CSDDD, nova direktiva o dužnoj pažnji koja zahtijeva od poduzeća da nadziru i vlastite operacije i svoje lance vrijednosti, uključujući dobavljače. To znači da odgovornost za negativne utjecaje poput kršenja ljudskih prava ili zagađenja više ne može biti prebačena na druge. Tvrtke moraju provoditi analize, uključivati dionike, sprječavati štetne utjecaje i svake godine objavljivati izvještaje o tome.

Na kraju smo se dotaknuli Omnibus paketa, koji zapravo predstavlja reakciju EU-a na pritisak kompanija koje su tvrdile da im je prebrzo nametnuto previše obaveza. Zato se predlaže odgoda za dio poduzeća i pojednostavljenje izvještavanja, što zvuči kao razumna prilagodba.

Sve u svemu, ovo predavanje mi je otvorilo oči koliko se poslovni svijet mijenja. Održivost više nije trend nego stvarna obaveza. Kao studentica ekonomije, zapravo mi je zanimljivo gledati kako se kreira potpuno novi standard poslovanj, onaj u kojem su transparentnost, odgovornost i dugoročno razmišljanje ključni za uspjeh.

HALO

sewen.blog.hr

Oduvik smo bili loši gubitnici,
Oduvik su pritili nam upitnici,
Ego nije nešto za šta se kačimo
Ako jedno drugom išta značimo.

Ko će se prvi na kolina spustit,
Ko će prvi ono "halo" izustit,
Privarit ono što se prevara ne zove
Brdo sriće bez zarade, bez love...

A onda san ja nazva nju,
Za cilu godinu,
I pravili smo se da nije bilo stanke,
Odradili smo sve uranke i sva spavanja po noći
Nitko u samoći...

I bilo nam je ka dici, bez smisla,
I opet se stisla ka šta se stiskat znala i prije,
Ništa se prominilo nije...

Put ljubavi

modrinaneba.blog.hr

Osjećam da postojim, da živim.
Ne moram juriti sjene prošlosti,
ne bojim se trenutaka bez riječi i tišine,
jer znam da život nije samo borba.
Ovo je put kojim želim hodati s ljubavlju

Foto: Lee Hudson Art (dozvola autora)

Mobitel...

mecabg.blog.hr

Mobitel…
Mobitel je krasna stvar, povezuje te sa svetom.
Ohladi se kava jutros dok sam tražila odakle moju susedu zove nepoznati broj. Dojurila sva uzbuđena. Zajedno ćemo lakše otpetljati zavrzlamu. Poruka na nepoznatom jeziku u stilu ja Tarzan ti Đejn, dolazim na kavu. Ispostavilo se da je to neko ostrvo u nekom moru, okeanu, nekoj vodi.
-Alo, alo, derem se -Slabo se čuje. Sigurno zove izdaleka.
Jedva raspetljah nekako, i Googl mi pomagao. To neki multimilioner. Poslao i sliku, lep kao greh, hoće da joj ostavi nasledstvo jer putuje na onaj svet.
Jedva sam ukapirala gde putuje. Nije mi samo jasno, da li će prvo da svrati na kafu ili drito ide u u večna lovišta. Poslaće još slika, sebe kuće, jahte, automobile, avion izgleda nema.Od nje se očekuje samo da pošalje pare za put da popiju zajedno kavu.
Ni milijarderi nisu što su nekad bili…Razumem I to, ne može ujutro umesto kave gricnuti krov kuće ili točak automobila. Živa para je živa para.
Inače i mene zove neko sa planom kako opljačkati banku plen delimo po pola. Verovatno njemu pare, meni zatvor. Vidi se odmah, pošten čovek.
Pravi sam lepak za te poruke, šalju mi darove po principu slučajni izbor. Obično traže da platim samo poštarinu nekoliko stotina evra. Kad pitam čime će doneti taj “dar”, vasionskim brodom, spuste mi slušalicu.
Ako me nema na blogu, putujem sa nekim milijarderom oko sveta, ja samo plaćam kavu.

Nema naslova

nachtfresser.blog.hr

Kolega profesor Čonta mi se prestao sviđati kao osoba kad je uoči rata počeo nešto petljati s ipak nacionalističkom, mada opozicijskom i nešešeljevskom strankom, ali je kao pravi domoljub kad je zagrmjelo otišao u Kanadu. Ipak njegov bend je na koncertima imao nevjerojatnu energiju, poput Parafa, Pankrta i Kud Idijota kod nas, a tamo mi je Koja s "Disciplinom kičme" ipak bio bliži, ali se na koncertima ipak nije toliko treslo.Ta vriska i buka su meni kao vječnom buntovniku pasali, mada se danas isto tako živčan kao jučer mogu glazbeno odmoriti i kod naših blogerica.

Ilustracije su mi moje stare fotografije, uglavnom s trulog Zapada, puno mi ih je nestalo pa ovih dana istražujem što se još na netu može naći...
p.s.
Sad moram u ledeni grad na vađenje krvi, počinju u 6.30, a već sad će biti red pred laboratorijem, uglavnom kolege penzići :(

Ugodan vikend uz seniore hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Zašto volim da budem penzioner?

Pitanje: Koliko ima dana u tjednu?
Odgovor: 6 subota i 1 nedjelja.

Pitanje: Kada je penzioneru vrijeme da ide u krevet?
Odgovor: Tri sata pošto zaspi u fotelji.



Pitanje: Koliko treba penzionera da promjene jednu sijalicu?
Odgovor: Samo jedan, ali može da potraje cijeli dan.

Pitanje: Koji je najveći problem penzionera?
Odgovor: Nema dovoljno vremena da se sve uradi.



Pitanje: Zašto se penzioneri ne bune kada ih nazivaju “seniorima”?
Odgovor: Zato što taj naziv donosi 10% popusta.

Pitanje: Šta se među penzionerima podrazumijeva kao zvanična odjeća?
Odgovor: Zavezane cipele.



Pitanje: Zašto penzioneri prebrojavaju sitninu?
Odgovor: Zato što jedino oni imaju vremena.

Pitanje: Koji naziv koriste penzioneri za nekoga ko
radi i odbija da se penzioniše?
Odgovor: Glupak!

Pitanje: Zašto penzioneri oklijevaju da očiste tavan,
podrum ili garažu?
Odgovor: Zato što znaju čim to urade da će neko
od njihove odrasle djece da donese neke svoje stvari.



Pitanje: Šta penzioneri zovu dugačak ručak?
Odgovor: Običan ručak.

Pitanje: Kako se najbolje može opisati život penzionera?
Odgovor: Kafe-pauza koja se ne završava.



Pitanje: Koja bi bila najveća prednost ako bi penzioneri išli u školu?
Odgovor: Ako pobjegnu sa časova, niko neće zvati njihove roditelje.

Pitanje: Zašto penzioneri često govore da im ne nedostaje
posao, nego samo kolege sa kojima su radili?
Odgovor: Zato što su isuviše učtivi da bi kazali istinu.



I najbolja....

Pitanje: Šta radite cijeli tjedan?
Odgovor: Od ponedeljka do petka NIŠTA.....
Subotom i nedeljom se odmaram.

Julijana i Pavle iliti Kako je to kad ti knjige postanu dom

luki2.blog.hr

"Kul u gradu" je donio novo druženje s dvoje autora čiji su glasovi prepoznatljivi i bliski čitateljima.

Julijana Matanović i Pavao Pavličić otkrili su što čitaju i što pišu.

Kako se njihove ideje pretvaraju u nove knjige?
Gdje pronalaze skriveno nadahnuće i kojim kanalima dolazi inspiracija?
Jesu li im knjige dom i mogu li se u njih skriti kada svijet ispune nesigurnost i buka?

Razgovor je moderirala Morana Kasapović.

Divim se Julijani, koja tako otvoreno govori o svim teškim stvarima koje su je snašle u životu, pa i u pisanju. "Zašto sam vam lagala" je pronašla put do srca čitatelja. Ali - kao što su njeni kritičari "prijetili" - čekamo te na drugoj knjizi....Hajde, nadmaši samu sebe....Veliki je to pritisak. Pa na fakultetu: odluči se želiš li biti profesorica ili želiš pisati...Prof. Pavličić je reagirao: "Meni nitko nije uvjetovao tako nešto." A čuješ Julijanu: "Nije. Jer nisi cura.":)))
Julijana je svjedočila da su knjige i pisanje njeno utočište, i da se vrlo često utječe njima za pomoć i kako sama kaže: "Pišem da bih preživjela." Kako moćno!
Prof. Pavličić kaže da inspiraciju pronalazi u svakodnevnom životu, da inspiracija dokazi na mahove i tada pravi bilješke i slaže moguća poglavlja.
Divno je bilo vidjeti i čuti ovo dvoje sjajnih ljudi i pisaca.

Pazila sam da sama fotkam, a ne kao prošli put:




Moderatorica Morana Kasapović, Julijana i Pavle....Uvijek okruženi knjigama.



Još malo fotkica.....

I za kraj, snimila nas je Morana Kasapović. Puno bolje nego prošli put:



Profesor se ne voli slikati, pa negdje u sebi koluta očima....:)))



Nova Julijanina knjiga.....

Ljub!

Dan 1373.

ap-placenici.blog.hr

Karta: https://t.me/Slavyangrad/148875

Pregled zbivanja od zadnjeg posta krenut ću kronološki od oslobađanja sela Zatišje u Zaporožju. Istodobno je objavljeno kako sastanak Američke i Ukrajinske delegacije u Ženevi nije uspio postići dogovor po pitanju Ukrajinskog povlačenja iz Donjecka, budućeg broja vojnika i pristupanja NATO-u. Pa je po tom pitanju najavljen Zekin put u Washington, te zapovijeđen žestok napad na Rusiju s bespilotnim letjelicama od čega im obaraju njih 345. Nešto je ipak prošlo i nanijelo štetu u Taganrogu na otpisanoj zrakoplovnoj tehnici. Navodno je osujećen i novi pokušaj napada na željeznicu Rusije. Već sljedeće noći Rusija uzvraća s lansiranjem 486 daljinskih oružnih sustava (DOS) prema priznanju Ukrajinske PZO. Uz uobičajene ciljeve žestoko je napadnuta elektromreža Kijeva. Dok je to trajalo u Abu Dabiju su sastančile delegacije SAD-a i Rusije i navodno postigle dogovor. Za to vrijeme Rusi javljaju oslobađanje Ivanopolja u DNR, uz zauzimanje Otradnoja i Aleksejevke u Dnjepropetrovskoj, te Volčanska u Harkovskoj regiji. Potvrđen je dolazak Witkoffa u Moskvu u sljedećem tjednu.


Slika: https://t.me/the_Right_People/58974

Za to vrijeme Rusi pokreću napad na Guliaipolje, u Zelenom presjecaju glavnu prometnicu koja vodi u grad, dok s vođenim aviobombama drobe bitne vojne položaje u istom. Na terenu u DNR Šahovo je također pred oslobađanjem, dok traje nastavak čišćenja Mirnograda i Siverska u kojem kažu da su probili najjače linije obrane grada i stigli nadomak centra. Uz lomljenje otpornih točaka u DNR, nastavit će se i Rusko napredovanje na širokom pravcu Dnjepropetrovsko-Zaporoške bojišnice kako je to predočeno u prikazu ispod ovog pasusa. Za to vrijeme mozga lišeni Eurobirokrati palamude o Ukrajinskim pobjedama na terenu, dok nam opet pokušavaju prodati priču o obaranjima Ruskih bespilotnih letjelica u Moldaviji ovog puta. Ono što EU medijske tvornice laži neće prenijeti je židovsko bombardiranje Libanona, Gaze i najvjerovatnije Iraka. Pritom će prenijeti vijest o ubojstvu dva Američka vojnika na ulicama Washingtona, ali neće reći da je to Afganistanac koji je 10 godina ratovao protiv Talibana i ima petoro djece. Tko je takvog čovjeka natjerao na taj čin, možda nikad ne doznamo?


Karta: https://t.me/Slavyangrad/149009

Zato doznajemo od MORF-a za oslobađanje sela Vasjukovke sjeverozapadno od Soledara u DNR. Od UAF-a doznajemo za napad s bespilotnim letjelicama na vojarnu u Groznom u Čečenskoj republici u sastavu Ruske Federacije. Za razliku od gađanja civilnih zgrada u Ruskim gradovima, to je napokon legitiman cilj. Popodne se medijima obratio i Putin s podatkom da je na lijevoj obali rijeke Oskol kod Kupjanska ostalo zarobljeno oko 3.500 vojnika UAF-a. Iznio je podatak o pogiblji 47.500 vojnika UAF-a samo prošli mjesec. Izrazio je spremnost za nastavak pregovora, ali ponovio problem s nelegitimnošću trenutne Ukrajinske vlade zbog isteklog mandata. Na osobnom planu nije bilo posebne obuke, ali bilo je radova na uređenju učionice na aerodromu. U srijedu je stigao građevinski materijal i peć na drva, koju su smontirali i isprobali. Danas su radovi nastavljeni s postavljanjem vodilica, kamene vune, vodonepropusne-paropropusne folije i rigips ploča na zapadnom zidu. Na žalost pista je pod vodom, kao i ona na Lučkom, pa letenja do daljnjega neće biti. Dok se WW3 nastavlja...


Slike: Manga i Kris

Što nas uči Belbin?

1koraknaprijed.blog.hr

Kada se govori o timskom radu zamišlja se da je to skup ljudi koji bez većih problema surađuju da bi ostvarili zajednički cilj. U stvarnosti to ipak nije tako jednostavno jer bez obzira na zalaganje članova tima ne ide sve uvijek glatko. To se događa zbog toga što su ljudi različiti, a upravo je u tome bit Belbinovog pristupa. On je razvio model od devet različitih timskih uloga. Drugim riječima, Belbin govori o tome da tim može uspijeti tek kada se poštuje svakog člana jednako bez obzira na različitosti.
Svaki član donosi drugačiji i na svoj način specifičan stil razmišljanja. Također, svaki član ima drugačije načine motiviranja, drugačiju energiju i drugačiji stil rada. Neki članovi će u tim donjeti stabilnost, drugi će inspirirati novim idejama, a treći će paziti da sve ide po planu. Ključ je u tome da svatko nađe ono mjesto u timu koje mu najbolje odgovara.
U praksi bi to značilo da se uspješnost tima temelji na razumijevanju ljudi. To je najbolje vidljivo na primjeru da osoba koja jako dobro upravlja financijama nije najbolja u komunikaciji sa klijentima. To je potpuno u redu jer je za to zadužen drugi član tima. Kada timovi to shvate i prestanu očekivati da svaki član mora znati apsolutno sve, postat će produktivniji te će uspješnije ostvarivati ciljeve koristeći najveće potencijale svakog člana.
Belbinov pristup može biti od velike pomoći kada u timu dođe do problema. Timovi vrlo često okrivljuju nekoga od članova ili kao problem vide nedostatak komunikacije. Problem bi se puno jednostavnije riješio kada bi se samo promislilo o tome da tim nema niti jednog člana koji zna obaviti posao koji je zapeo. Tada se ne bi trebalo tražiti krivca koji bi se loše osjećao jer je kriv za nešto što ne zna napraviti.
Osim problema Belbinov pristup nam pomaže da stvari gledamo pozitivnije. U današnjem svijetu veliki broj ljudi jedva čeka da netko pogriješi pa da ga se kritizira. Belbin govori o tome da se drugi ljudi počnu cijeniti. Moramo uvažavati snage drugih i ono u čemu su dobri, a ne kritizirati nekoga jer ne zna nešto napraviti. Kada timovi primjenjuju takvu praksu dolazi do poštovanja između članova te do bolje suradnje što u konačnici rezultira i boljom učinkovitosti.
Kao poruka svega, Belbinov pristup nas podsjeća da su najbolji timovi oni u kojima je svaki član najbolji u onome u čemu je jedinstven, a ne da je svatko izvrstan u svemu. Što prije to shvatimo svijet će nam postati ljepše mjesto.

The Last Waltz

modrinaneba.blog.hr

Povratak u 70-te

liviodinspiracija.blog.hr

Povratak u šarene i raspjevane 70 - te.

Danas samo lagano, razigrano i raspjevano. Bez teških tema i bilo kakvih dilema.

A danas... ananas.

dvitririchi.blog.hr

Osoba koja za sebe tvrdi da je zla poklonila mi je ananas...
Zapravo, sve je nekako počelo s pitanjem, a na kraju je palo i obećanje, koje je ispunjeno.
Pitala sam je je li avionski ananas (po cijeni od 10 eur/kom) prevara ili je nesto što vrijedi probati.
Rekla je: sutra ga dobiješ. Od mene.
I dobila sam ga. Danas.
Da je zla je rekla poslije, u tko zna kakvom kontekstu, upala sam ko padobranac (iz aviona) u taj razgovor pa nisam shvatila koji izgovoreni misaoni niz pred svjedocima je prethodio toj moralno sebeodređujućoj, sebedefinirajućoj tvrdnji jedne zrele žene.
Koja me je darovala vidjevši da kalkuliram, važem...
Nista nisam rekla.
Ananas je na stolu, i sad ga samo gledam...
Kao zabranjeno rajsko/tropsko voće.
Možda je ipak...dobar?