Sve kategorije po listama
06
uto
01/26
Čestitka vjernicima pravoslavne vjere
luki2.blog.hr
Dok čekaš da sunce posljednje zrake ugasi, osmijeh neka ti lice krasi. Neka ti duša od sreće blista, jer sutra slavimo rođenje Hrista. Sve tvoje želje i miran san neka ti donese današnji dan. Sretan Badnji dan!
Hristos se rodi!
posljednji plamen snova
potok42.blog.hr
sjaj snova tone u nepostojanje,
gasi se kao petrolejka pred zoru.
prije svog kraja, plamen se skupi,
sažima se, ne širi.
lampa ne osvjetljava sobu, nego stol.
plamen počne treperiti,
ne zato što je slab, nego zato jer je
nestalo pogonske tvari;
fitilj je potrošen,
staklo je zamrljano godinama dodira.
svjetlo je i dalje tu, ali bliže sebi nego svijetu.
a onda dolazi onaj trenutak
kad se nakratko razbistri,
i šalje posljednji jasni odsjaj.
još jednom osvijetli ono što je važno,
još jednom pokaže oblik stvari.
i tek tada, bez buke, bez drame,
srce plamena potamni, svjetlo se povuče,
ne u mrak i hladnoću, nego u mir.
snovi se povlače u sumrak,
dok vjetar svijeta hladi njihov plamen.
ponekad nestanak ubrza dah prostora -
suvišna pitanja, suvišni odgovori,
mutna voda bivanja koja plavi oko sebe,
presušeno strpljenje neprozirne sudbine.
sanjaju oni kojima java nije dovoljna,
i oni koje je java izbacila iz podjele uloga
u predstavi života između plamena i noći.
Mornaričko groblje u Puli – tajanstveno spomen-groblje
viatrix.blog.hr
Mornaričko groblje (njem. K.u.k. Marinefriedhof), koje smo posjetili tijekom izleta Šetnja mornaričkom Pulom, je spomen-groblje smješteno u Puli, nedaleko od kupališta Valkane u uvali Zelenika. Groblje je otvorila Austro-Ugarska Monarhija 1862. godine, prostire se na površini od oko 22 tisuće četvornih metara, a na njemu je pokopano oko 150.000 ljudi što ga čini jednim od najvećih vojnih groblja u Europi. U razdoblju kada je Pula postajala glavna ratna luka Austro-Ugarske mornarice, u grad su se doseljavali vojnici, inženjeri, brodograditelji i njihove obitelji iz svih dijelova Monarhije. Zbog toga je groblje već od svojih početaka imalo izražen multietnički i multikulturalni karakter, što je i danas vidljivo raznolikim natpisima na nadgrobnim spomenicima na hrvatskom, talijanskom, njemačkom, mađarskom i drugim jezicima tadašnje Monarhije. Osim pripadnika mornarice, na groblju su pokopani i mnogi civili, članovi obitelji mornara te vojnici iz različitih razdoblja, uključujući i one iz Prvog i Drugog svjetskog rata. Groblje također čuva posmrtne ostatke vojnika iz različitih nacija, ne samo iz Austro-Ugarske, već i iz Italije, Njemačke, Francuske i Engleske, što mu daje univerzalni karakter ratnog i pomorskog memorijala.
Priča se nastavlja... Kliknite!
Sretno svima
andrea-bosak.blog.hr
Sretno onima koji slave SVETA TRI KRALJA
Sretno svima koji slave Badnji dan
Snježne radosti
nachtfresser.blog.hr
Čitam na računalu da je u mom kvartu minus dva i da pada snijeg, izlazim na balkon, vidi stvarno, čudi me da fotić nije ulovio pahuljice, padalo je prilično gusto.
Penjemo se u vrt nakon jutarnje šetnje i razočarenje mekšom mekšom stolicom, Jin je već drugi dan bez suhe hrane, a sad se bojim, hoće li i sutra stići, snijeg u Hrvatskoj, opća opasnost ;) Vrt, malo se ulovilo i s ove, a i s druge strane, gdje je više rastinja, ali nije baš fotogenično. Nestašice hrane, snalaženje za šprice i inzuline, ma fućka se više meni, ako se glupom narodu opet ratuje, ali nestašica lijekova, e to već plaši.
.jpg)
Dobro je, auto koji smo konačno uspjeli jednom parkirati uz naš vrt svjedoči da je ipak padao pravi snijeg, mada iskustva s Bosnom i Gorskim kotarom sugeriraju suprotno.
Jina smo konačno dobili u vrt, ne gušta kao one davne godine, kad je stao
javni promet i nas par mlađih naivaca došli na posao da nam se domar čudi, pa zašto niste zvali barem školu, na radiju su javili čim je počelo padati, da se sve odgađa.
Nakon ručka i ponovo vrta Jin i ja smo krenuli, dok se još snijeg vidi, u novu šetnju, danas nije bilo eksplozija kao sinoć, kojima je sve iznenadio valjda "jedan druge vjere", ali su letjele grudve, izgleda da zbilja Jin i ja loše starački izgledamo, pa nas poštedjelo.
Da nije čuvara morala mogao sam snimiti epohalnu fotografiju, trojica dječaka sadističkih izraza lica drže curu znatno višu rastom od njih, koja ih pokušava otresti, četvrti joj ubacuje grudve i trlja gdje stigne, a peti s odstojanja uspješno pogađa sve skupa.
Lica budućih ratnika i nekih novih osloboditelja od nas samih...
Pahulje u tišini
star-rose-bloger.blog.hr
Kratka čarolija zime koju je najbolje promatrati iz topline doma.
Snijeg uvijek donosi podijeljene osjećaje. Za jedne je to najljepši dio zime – bijeli pokrivač koji utiša grad, škripa pod nogama i onaj poseban mir koji kao da briše rubove svakodnevice. Ljubitelji zime u pahuljama pronalaze radost, djetinju sreću i čaroliju zbog koje hladni dani imaju toplinu.
Ja snijeg volim drugačije. Najljepši mi je iz topline doma, promatran kroz prozor, uz šalicu toplog napitka i tišinu koja se ne nameće. Tada grad izgleda poput razglednice ili nježne kulise nekog starog filma – ulice mekše, svjetla tiša, a vrijeme sporije. Pahulje padaju bez očekivanja, ne traže da im se pridružim, samo prolaze i na trenutak uljepšaju pogled.
Zimi se često uhvatim kako gledam van, ali bez želje da izađem. Više mi odgovara biti promatrač nego sudionik. U toj bijelini pronalazim mir, ali i laganu čežnju. Neke pahulje znaju gdje pripadam. Dok se drugi raduju snježnim radostima, ja u sebi osjećam potrebu za toplinom – ne samo onom vremenskom, već onom unutarnjom, koja donosi lakoću i energiju. To je čar malih trenutaka.
Snijeg je za mene kratka priča. Tek pozdrav zime, malo čarolije na kratko. Dođe tiho, ostavi trag ljepote i polako prestaje, kao da ide na zasluženi odmor. I dok bijelina nestaje, u meni se već budi radost toplijih dana koji dolaze. Zima se povlači nenametljivo, a ona ljetna toplina, lagana i postojana, polako se nastanjuje u srcu.
Jer svako godišnje doba ima svoje mjesto i svoju svrhu. Zimu poštujem, ali joj ne pripadam. Moje vrijeme miriše na sunce, na duge dane, otvorene prozore i osjećaj da je sve moguće. Snijeg prođe, ostane uspomena – a toplina, ona se uvijek vraća. I uvijek zna gdje me pronaći.
Ne dam je zaboravu
agava505.blog.hr
Jedna pahulja bijela
nježno se na rame spustila
tiho, gotovo nečujno, toplinom me ispunila
toplinom koja nije s ovoga svijeta...
u kratkom trenu,
njezina bjelina nije donijela hladnoću,
donijela je osjećaj mekoće,
poput nježne ruke voljenog
koji me dotakao
baš onda kada mi je bila najpotrebnija....
mala, blistava čestica neba odlučila je postati mojom,
grijući me toplinom uspomene
i sigurnošću poznatog zagrljaja...
trag koji ostaje
baš kao i svaki savršen trenutak,
počela je nestajati...
otopila se polako,
pretvarajući se u prozirnu kap
nestala je s ramena,
ali se duboko u srce ulila....
nije ostavila vlagu na kaputu,
već sjetan trag u duši...
onaj dragocjeni miris prošlosti
koji me tjera da se nasmiješim kroz suzu...
pahulja živi u srcu, živi u sjećanju,
kao neizbrisiv pečat jednog dodira
koji se više ne može ponoviti
ali se zato zauvijek pamti i spominje...
i nema je više,
tek vlažan trag drijema,
tamo gdje ruka je nekada bila,
grlim tišinu jer tebe više nema,
samo je sjeta gnijezdo svila....
ne dam je zaboravu,
tu kaplju čistu,
što kroz sjećanje
i danas me grije,
u svakoj novoj pahulji tražim tu istu,
koja se u mome srcu zauvijek smije.
Kratko : volim - ne volim
komentatoricamicaa.blog.hr
Način na koji daješ
nije u daru,
nego u dahu prije nego što ga pustiš,
u pogledu koji se spušta tiho,
kao da ne želi povrijediti.
Ono što se predaje može se izgubiti,
ali način ostaje,
mekan i nenametljiv,
poput topline koja se ne pamti po obliku,
nego po osjećaju
da je netko bio nježan
dok je davao.
svi imamo neke svoje "boleštine" za koje neki imaju razumijevanja, drugi čuđenja a treći odbijanja .
moja je boleština : volim poklanjati ono što mogu i to oduvijek , bez razloga i prigode , tek tako jer volim i mislim, kako drugoj "strani" sitnice mogu uljepšati dan. I obično bude tako .
Jedino ne mogu dokazati da osobno ne volim poklone : oni koji me dobro poznaju znaju da sam iskrena
KNEDL U GRLU
zemlja2.blog.hr
Izraz, knedl ili njok u grlu koristi se i za opis emocionalnog stresa.
Imam knedl u grlu zbog žalosti.
Žalujem za mojom pesicom Denikom, mojom neprežaljenom prijateljicom i članom moje obitelji.
O psima sve znaju oni koji ih vole, kao i oni koji ih ne vole.
Pas nije samo kućni ljubimac koji nam uljepšava život. Pas može biti ugledni radni član našeg društva. Terapeut i njegovatelj bolesne djece i odraslih, vodič za slijepe, policijski i vojni pas.
Psi otkrivaju drogu, spašava ljude ispod ruševina kod potresa , ispod ruševina u ratu i štošta drugo.
Moj pesek je bio kućni ljubimac i član obitelji. Majušna jazavčarka, Bila je prijateljica kojoj se je moglo izjadati i koja je najvećom pažnjom slušala.
Ako je u kući bilo nervoze i ona je bila zabrinuta. Pružala je ljubav i toplinu.
Psi ne kritiziraju, ne pamte uvrede.
Psi su zamjena dragih ljudi u našim životima.
“Nastojmo biti dobri, no trebali bi se truditi biti toliko dobri, koliko naši psi misle da jesmo.”
O psima treba i brinuti. Treba ih hraniti, voditi veterinaru i svaki dan šetati.
Dogodi se da jednog dana ne možeš više šetati psa ,a nemaš vrt. Iako ima dobrih šetača pasa, nije to rješenje.
Što onda?
Mi smo psa dali na usvajanje. Imali smo
sreću . Našla se je dobra rođakinja koja voli pse, ima vrt, i svaki dan šeće psa.
Psu sam rekla da ću doći po nju. Ne znam da li je razumjela.
/ Denika ide/
Stavili smo je u auto, s košaricom za spavanje, dekicom i igračkama i poslali.
U novom domu sjedila je tjedan dana u uglu i tresla se.
Bila je član naše obitelji, a mi smo bili njena jedina obitelj. Novogodišnja me je pucnjava podsjetila na Deniku, koliko se boji, koliko mi nedostaje, pa sam umjesto novogodišnjeg šampanjca, otišla pod poplun.
Jedna ljubav
bijele-pahulje.blog.hr
Neka doba noći, telefon zvoni, ko bi moga da bude ovako kasno?. Osjetih samo prigušeno disanje, ko da tiho plače. Molim te, nemoj me prekidati, nazvala sam te i nepitaj odkud mi tvoj broj. Dugo ćutimo oboje, meni grlo gorko, čaša vode uvijek je na stolcu pored ležaja, osjetim kako mi lice gori. Iz studentskih dana prepoznah njeno disanje. Da ti se nešto nije desilo, kako su tvoji, kako je mama, čujem kako jeca. Njena mama me voljela ko svoje dijete. Dobro su svi, ali je nisam dobro, želim da te samo čujem, zapravo odavno sam to poželjela, ne mogu snage da prikupim, bojim se da se nećeš javiti. Jesi li bar sad sretna, kako si? Nemoj me to pitati, molim te. Znaš da neću nikad biti više sretna, samo sam s tobom dokučila sreću na ovom svijetu. Pa dobro znam, ali tu se ništa ne može učiniti, ti si njegova sad.Tebi tako samo izgleda, ja znam kako mi je, oboljet ću još više nego sad, kako da izađem iz ovog začaranog kruga u koji sam upala, duša me boli, duša mi prazna. Htjela sam ti reći da te nikad nisam zaboravila, uvijek si u mojoj duši bio, ali nazad nisam mogla, uvijek ćeš u njoj i ostati.To tebi može da izgleda ko floskula, ali znaj da nije tako. Ljutiš li se na mene? Ma ne, zašto bi. Život je jedan, ja sad volim tišinu u svojoj usamljenosti, imam uvijek u sobi našoj živu melodiju koju smo slušali u ponoć. Znači da si se oženio ,ili imaš nekog ako nisi? Ne..ali on mi puno znači, pa zar si zaboravila našeg mezimca, još uvijek je živ. Bio je onih prvih dana jako tužan kad si otišla, skoro isto kao i ja. Mogu li ga bar malo da čujem? Žao mi je, on već spava. Sjećaš li se kako je vodu sa tvoga dlana uvijek pio, imali su neki čudan miris, i meni nedostaju. Da pamtim, te njegove nježne nožice kad mi dodiruje ruke i usne ljubi, kad kafu zajedno smo pili, jednom ste me skupa ljubili, bio si ljubomoran na njega. Nego znaš srećo moja, htjela sam te pitati nešto. Pošto dolazim za odmor u naš Dubrovnik, hoću da te vidim, puno..puno sam te poželjela. Avio kartu sam rezervirala, dolazim sama, i da znaš da mi mama nije dobro. Mislim da ću biti tu, znaš da nikud neću ići, kud bih poželjela kad ljepšeg grada na svitu nema.Ti si najljepša u njemu bila, nedostaju mi tvoje ruke, tvoji vreli dlanovi na mojim obrazima, miris kose i ruku tvojih. Nismo se čuli ni vidjeli od kad si otišla, glas ti je isti, jesi li lipa kao nekad? Nasmijala se, djeluje opušteno, čujem smijeh i glasan vrisak, jedva čekam da se sritnemo na našem keju gdje galeb usamljeno na njemu drima. Zatim se začuo plač. Adio ljubavi...Adio,..zvat ću te sad češće, srce mi je puno radosti, našeg sunca i Straduna, našeg zagonetnog otočića- Lokruma- jedinog raja na svijetu. Nemoj da se iznenadiš kad se sritnemo, kemoterapije su dobro prošle, kosa će mi ponovo porasti, ona ista, onu koju si volio da češljaš svojim prstima. Ponovo se začuo plač, odjednom je utihnuo. Meni njen eho i danas odzvanja, ko da je nikad neću sresti, a hoću, tako puno oboje očekujemo od našeg susreta.
prava tehnika
ehsaznala.blog.hr
izdavaču uveo si u priču
balkon, moje noge i roze lisice (roze, pobogu)
a krenuli smo sasvim obično, poslovno
sviđa ti se baš ovaj koncept
sklon si nekonvencionalnim projektima
nekada prije ti
pokušao si biti velik i bahat i zločest
tražio žene izvan kutije
a čučao sam u njima
nudio manipulativne intelektualne sheme
a čudio se pametnim ženama
možda čitavo vrijeme zapravo čekaš
da te netko kazni, a možda i ne
nekada prije ja
nisam bila autorica
ali oduvijek sam znala koga držati na kratkoj uzici
Zagrljena šuma
stella.blog.hr
Zagrljena šuma
Slikar je danima slikao drveće isprepleteno u paru,
u živom ljubavnom zagrljaju. Kad je završio sliku,
odahnuo je i nasmešio se. Bio je zadovoljan.
Naslikao je Šumu ljubavi.
Na drugoj strani sveta mladić je u ratnom vihoru povučen
u neželjeno društvo. Ožiljke na duši poneo je zauvek.
Telesni ožiljci su boleli i kad se sve smirilo. Polna infekcija
koja se teško leči. Život ga je svuda bacao dok ga nije
konačno doveo na mirnije staze. Zahvaljivao je Bogu
što ga je poštedeo, kad druge nije, i zavetovao se da će
mu život posvetiti. Sreo je divnu devojku zlatne kose
koja je ličila na anđela. Nežnim pogledom i dodirom
vidala je njegove rane. S njom podeliti život i zajedno
Bogu služiti, bio je njegov cilj. Ali, valjalo se prvo izlečiti.
Stidljivo ga je odvela svojoj doktorki. Nije puno pričala,
a ova je sve razumela. Potrudila se da ga izleči. I u sveto
okrilje braka mladi uđoše, a da se nisu sjedinili, sve dok
nije bilo sigurno da mladić neće svojoj nevesti preneti
neželjeni dar.
I pre nego će otići iz tog grada u svoju parohiju, mladi
su doktorki doneli sliku „Šuma ljubavi“ sa nežnom posvetom.
Svakog jutra prvo što doktorka ugleda kad se budi je
drveće koje se voli. I svako veče uspavljuje se posle
pozdrava sa slikom.
U zagrljenoj šumi uvek vidi nežni mladi par.
(Rumba 2011)
TOMA
sewen.blog.hr
Kad nisi s ljudima kompaktan,
Dohvatiš se čaše.
Kad nisi s ljudima, ni arogantan,
I nemaš očenaše
Normalno da dohvatiš se čaše.
Jer treba ti bliskost i vedrina,
Podupla se svijet.
A teška je i bolna istina,
Ti spreman za let!
Tražiš nektar, sasušen je cvijet.
Sve kopija do kopije sjedaju,
Ja ustadoh sam.
Cijeli život kopije opsjedaju,
I sam nazdravljam,
U najboljem društvu uživam!
Bagateliziranje tuđih hobija
toco1980foto.blog.hr
Jako puno ljudi danas ima neki hobi kojim ispunjavaju svoje slobodno vrijeme. Neki čak imaju i više hobija kojima se bave istovremeno, bilo da se radi o nekoj vrsti umjetnosti, sporta, kolekcionarstva ili sličnih aktivnosti.
Međutim, u društvu probleme često predstavljaju oni koji nemaju hobije, odnosno čiji su "hobiji" zabadanje u tuđe živote, poslove i hobije, te koji na sve imaju neki "pametni komentar". Istovremeno, najčešće vrlo malo znaju o onome što komentiraju, jer su njihova "znanja" uglavnom bazirana na predrasudama, stereotipima i snobovsko-malograđanskoj potrebi da ostave dojam vlastite važnosti.
Na primjer:
Kada se netko ozbiljnije amaterski bavi fotografijom, jer voli vizualnu umjetnost, estetiku i stvaralački rad, sigurno će prije ili kasnije naletjeti na nekoga kome su svi fotografi "paparazzi", "voajeri" ili "potencijalni teroristi", uz gomilu pametovanja o (ne)legalnosti i društvenoj (ne)prihvatljivosti snimanja. Istovremeno, krajnji domet tih kritičara je okinuti selfie mobitelom za sakupljanje lajkova na društvenim mrežama.
Kada se netko bavi sviranjem nekog instrumenta, jer voli glazbu i želi aktivno sudjelovati u njenom stvaranju, sigurno će naići na nekoga tko to smatra "proizvodnjom buke" i "maltretiranjem susjeda". Ti kritičari, uvjereni da vrhunski glazbenici nikada ne vježbaju kod kuće, sami nisu u stanju primiti ni jedan instrument u ruke, a njihov krajnji domet je puštanje glazbe s YouTube-a.
Kada se netko bavi sakupljanjem i čitanjem stripova, legitimnog oblika umjetnosti, često naiđe na nekoga tko tvrdi da je nenormalno da odrasla osoba čita stripove, jer su po njima "crtarije za djecu", a odrasli koji ih čitaju su "infantilni likovi nesposobni za čitanje ozbiljnih knjiga". Ti kritičari ne mogu pojmiti da je mnogo stripova inspirirano ozbiljnom literaturom ili da su sami stripovi poslužili kao inspiracija za filmove.
Kada se netko bavi planinarenjem, jer želi fizičku aktivnost, boravak u prirodi i bijeg od urbanog stresa, prije ili kasnije će naići na nekoga tko to smatra "besposličarenjem". Takvi kritičari od buljenja u mobitel ne vide nikakvu "konkretnu korist" od šetanja po planini. Njihov krajnji domet je gledanje putopisnih vlogova na YouTube-u ili Facebook-u.
Kada se netko bavi, primjerice, sakupljanjem džepnih noževa, što je legitimni hobi, bilo radi estetike, funkcionalnosti ili povijesnog značaja, prije ili kasnije naići će na nekoga tko ga zbog toga smatra "potencijalnim nasilnikom" ili "ubojicom", jer noževe doživljava isključivo kao oružje, a ne kao alat.
Kada se netko bavi vrtlarenjem, jer ga to opušta i omogućuje mu kontakt s prirodom te zadovoljstvo kada vidi rezultate svog rada, prije ili kasnije naići će na nekoga tko to proglasi "hobijem za penziće". Istovremeno, ti kritičari žale se da su začini, salata ili cvijeće na tržnici "preskupi".
Moglo bi se nabrojati još mnoštvo drugih hobija i reakcija takvih "znalaca" na njih.
Na kraju, važno je reći da bagateliziranje i omalovažavanje tuđih hobija gotovo ništa ne govori o samom hobiju ili osobi koja ga prakticira. Često, međutim, otkriva puno o kritičaru koji omalovažava. Štoviše, takvi stavovi, koji ponekad prelaze u žestoka zadirkivanja, nastaju iz jednostavnog razloga: kritičar ni ne pokušava razumjeti smisao i svrhu nečijeg hobija. Takvo ponašanje može ozbiljno narušiti odnose, pa čak dovesti i do pucanja prijateljstava.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr