Uska uličica mi se još nije probudila
čini mi se sporija je od mene
zajedno smo rasle
ona puna života i ja ,
spremna da se životom napojim
kamen je hladan, mokar
kao da sjetnu pjesmu pjeva
svim prošlim burama koje su puhale
u svakom kutiću starog grada
iako hladan i mokar je, osjećam ga
svakim atomom svog postojanja
toplina se u njemu budi
osjeća da mu dolazim s nježnošću
jedan po jedan, otvaraju se prozori
kao kad snene oči bude se na cvrkut ptica
zaškripe škure davno ispisanih priča
miris svježeg kruha mami uzdah
sve miriše da poznato, na samo moje
jutros mačke nema, a uvijek je tu,
protegnuta na pragu čeka
u svojoj eleganciji
hrabro je pobjegla svojim putem
ona je čuvarica kamenih vena...
fotka: moja, skica naslovnice moje nove zbirke
u pripremi pred tisak
|