Sve kategorije po listama
28
pon
10/24
O susretima (viđenjima zapravo)
nessunodivoi.blog.hr
Hej nisam ti ispričao...a skoro i zaboravio na krajnje neobično iskustvo "viđenja", prije par mjeseci tj.onda kad sam te vidio kod muzeja i odlučio ti poslati poruku da sam te spotao.
Tada nas je supruga vozila, pa sam blejao okolo pa vidio psa pokraj auta i mislim imaš ti takvog, pa onda pogledao gazdu/gazdaricu i mislim....pa liči na tebe....pa sam onda i tvog muža vidio, pa opet tebe gledam na metar od auta, a ti me naravno ne kužiš.
A baš si bila vesela i nečemu se smijala jer te peso vukao a mužić trčao za vama. I on nasmijan.Happy family ste bili!
Ugl, to je bila nedjela, a ja ti ponedjeljkom kod Cecy idem na vježbe. Pa ostavim ujutro auto kod nje i idem pješice na posao. Da razbijem rutinu i izbjegnem popodnevne gužve. I sad, naravno, naletim ti popodne tamo opet na tvog mužića. Malo je puno, jeli, 2 put u 24 sata da ga vidim al, ništa sad čudno. Tamo živite, a tu on radi, sve ok.
I tako ja sad potaknut tvojim zakonitim, razmišljam o susretima i kako, kad si vani hoćeš- nećeš srećeš ljude i kako neke ipak ne srećem nikako i pomislim na neke moje iz mog života, i da ne znam jesu li uopće živi.
I u taj čas ja hodam pokraj stanice, one di je Dubravica na ćošku pa ljudi utrčavaju sa sendvičima u tramvaj, stanica prema gradu i vidim nekako poznatu figuru ali ne znam odakle ju znam, gleda ta žena grčevito u mobitel, ne gleda me a poznata mi nekako. I pogledam ju bolje jer prolazim pol metra od nje.
A to je bila ona, koju nisam vidio od dana kada sam joj priznao rođenja mog drugog dijeta (danas teenagerice), kada je napokon odustala od mene/nas i naših godina. I sve nas riješila bolesne drame koju ja nisam znao riješiti.
Na nju sam, između ostalog pomislio, koju minutu ranije. Kad sam ti prošao pokraj muža. Da ne znam jeli uopće živa sam mislio i kako srećom za mene, nisam ju viđao nikako. Mislim da me vidjela i prepoznala i da je zato piljila u mobitel, a ja sam bio izgubio zrak i skroz izgubljen prošao pokraj nje. Izgubljen i posramljen. Jer ne znam što bih joj rekao. Bok, to sam ja, kako si?
Ybg, neobična pričica, vrijedna da ju zapišem i tebi ispričam jer sve likove dobro poznaješ.
I samo da znaš, bio sam sretan kad sam te vidio sretnu sa sretnim mužićem zajedno.
priroda...
usvijetutajni.blog.hr
Gledam neki video i čovjek govori kako su svi ovi pokreti van life-ova i tiny kućica rezultat nastojanja da se ponovo povežemo sa prirodom, odnosno i sami sa sobom jer nismo mi odvojeni od prirode...i ako jesmo, onda smo odvojeni i sami od sebe. Podsjetilo me to na jedno od najljepših mi planinarenja ikad, jedne Samarske stijene u tako, dosta dobrom društvu...ali, odisale su nekim posebnim osjećajem slobode i baš te povezanosti sa prirodom. Zrak je bio toliko svjež i mirisan, sunce je tako savršeno grijalo, ona kiša koja je pala je toliko savršeno rashladila...sve je nekako bilo kao na overdoseu...jače, ljepše, jasnije...boje su bile izražajnije, mirisi jači, taj osjećaj slobode toliko izrazit...
Poletjela bih bez problema, to je bio taj osjećaj.
I onda proleti cijela godina bez planinarenja. Uopće ne znam kako se to dogodilo. Ok, imala sam tu prometnu početkom godine i nisam baš mogla hodati tih prvih par mjeseci. Onda smo valjda bili lijeni. Onda smo se ulovili radova po kući...i vrijeme je proletjelo. Bez da sam omirisala šumu. Bez da sam hodala po mahovini.
Bez da sam kao divokoza poletjela po stijeni. Bez da sam sjedila na nekom tamo vrhu i guštala u suncu i onom pobjedonosnom osjećaju kad si tamo gore, na vrhu.
Ok, odlučila sam, krajnje je vrijeme za prvo ovogodišnje planinarenje...
AKO ODLAZIŠ
eternalsunshineofspotlessmind.blog.hr
Ako odlaziš, povedi me sa sobom. Na onaj posljednji ples. Obećavam, neću plakati. Suze sam davno zakopala, kao i emocije koje me žderu iznutra. Lakše je tako, barem u ovom trenutku. Jednostavno je moralo biti tako, nikako drugačije. Ako odlaziš, povedi me sa sobom. Prošetajmo ulicama grada, kao nekad. Šuteći. Nema smisla trošiti riječi, odavno su potrošene. A toliko toga je lijepog rečeno. Poput one davno zaboravljene melodije, koja te takne, u dušu. Ako odlaziš, povedi me sa sobom. Još jedan put. Da trčimo kao djeca, slobodni od okova života. Ovog puta ćemo se smijati. Novom sutra. Novim stranicama, u praznoj knjizi, koje tek treba ispisati. Ako odlaziš, povedi me sa sobom. Kroz prošlost, sadašnjost i neotkrivenu budućnost. Da proživim još pet minuta slušajući kako dišeš. Taj trenutak trebam za sebe. Ako odlaziš...Sretan ti put.
ZLATICA RICA - pedeset+
borut.blog.hr
Zlatica Rica je svoj posljednji post napisala u lipnju 2008. godine, u rujnu iste godine je preminula, a ovog listopada dodijeljena joj je NAGRADA GRADA MAKARSKE za životno djelo.
Sa svečane sjednice Gradskog vijeća Grada Makarske 24.10.2024:
Sami protiv umjetnosti
recenzijefilmova27777.blog.hr
Današnji post kod Riste mi je kresnuo inspirativnu iskru da već načetu u nekim esejima temu na ovom blogu ponovo otvorim. U principu ovo je neki oblik odgovora na dotični post iz mog kuta.
Oni koji ovaj blog redovito prate živo se sjećaju jednog od intenzivnijih i žešćih obračuna sa piskaralima iz kritičarskog miljea a i komentari na dotični post su plastično i vrhunski dopunili samu temu i poantu. Glavna premisa kod Riste je da je: "kritike mogao pročitati u kasno-večernjim izdanjima Vjesnika, Večernjaka i drugih novina, tog istog dana. Danas toga više nema. Gotovo da i ne postoje kritike a ako se i pojave to je tek nakon nekoliko dana." Nekad je sve bilo ozbiljnije u nekom općenitom kontekstu kritike iz toga izuzimam jer ih nikad niti nisam pratio pa i to uzimam s rezervom ali da je ovo danas-dno dna apsolutno. Elem na linkanom postu sam se bacio u pobijanje nebuloznosti iz 2 pamfleta iako iz jednog imperativno drugi je tek linkan kao još jedan izvor verbalne bljuvotine ekvivalentan ovom prvom ako ne i gori.
Druga stvar-opće je svima ovdje poznato da-da se izrazim najblaže što mogu ne simpatiziram kritike posebno ne ove današnje koje su samo oblik pametovanja i ispucavanja frustracija sa jednom intencijom-da potencijalnu publiku odbije od gledanja (ako još uopće ima onih koji to uzimaju kao nešto relevantno kod izbora gledati ili ne gledati). A to me sjetilo na proljetni slučaj ove godine kad sam bio na nebeskom svodu predstavi smještenoj u 18. stoljeće kao refleksija i projekcija mentaliteta i sustava onda iz perspektive današnjeg vremena. Onda sam predpremijerno dosta surfao u potrazi za više niformacija kao i dan postpremijerno ali ne da mi kritike govore kao izvor nečeg relevantnog u smislu izvedbe scene ekipe nego samo da skupim fragmente priče-sličan slučaj kao s filmom kad se uvid u njega daje kroz natruhe njegovog sadržaja po istom principu se skupljalo materijala o predstavi. Imao sam referentnu crtu na to baš u tom postu.
"Kao što sam već naveo propisan dio posta nastao je danima prije gledanja predstave na osnovu informacija skupljenih o njoj a izuzetno mi je zanimljivo nalaziti povezice i korelacijske točke sa nekim drugim kazališnim projektima posebno kad im je radnja smještena u daleku prošlost. Sa tim nekim premisama se i išlo gledati predstavu. Još jedna teza više u prilog premisi" "žene mogu biti opasne po druge žene isto kao i muškarci"
HRT
Sakupljanje natruha informacija o predstavi je jedna od stvari koja je legitimna i za mene potrebna metoda po principu otkriti što više o samoj stvari ali ne i odgovore rasplete i suštinu to su jedine situacije u kojoj otvaram kojekakve članke kojekakvih piskarala-zapravo nađe se i rijetkih iznimki koje ostanu na podnošljivoj razini dok je većina isfrustriranih piskarala koja veze s vezom nemaju. Ristina premisa je kritike danas ne vljaju-nekad su valjale. Moja premisa kritie danas ne valjaju-jesu li ikad valjale? Iz tog kuta sagledavam te dvije relacije nekad i sad. Onaj posebno iritantan moment kod današnjih kritika na koje u principu naletim u lovu na isključivo informacije o nekom kazališnom projektu je u činjenici srozavanja i pljuvačine na koju se i Isabelči svojevremeno genijalnim komentarom kod mene referirala. Evo ću izvući iz arhive njene blistave riječi koje od prve do zadnje potpisujem.
"na kritičare bilo čega, posebno umjetnosti,a nadasve kazališne i filmske uopće se ne obazirem, gledam predstave koje volim, gledam filmove koje volim i pratim glumce koje volim , čitam njihove intervjue gdje god stignem, njihove biografije itd , posebnu pozornost obratim na ono što su i kako odgovorili na postavljena pitanja , popratim ulogu koju iznesu u kazalištu,ili na filmskom platnu i prema sveukupnom donesem svoj zaključak i nitko i ništa me ne može skrenuti u bilo kojem drugom smjeru osim mog osobnog kako doživljaja ,tako i uvjerenja,
tp.
p.s. da bi se usudio kritizirati neki članak, stav, mišljenje o bilo čemu, onaj tko se upusti u takvo nešto, prvo bi trebao potruditi se shvatiti temu, subjekt, kako god i tek potom ostaviti neku suvislu kritiku, dobronamjerna, konstruktivna kritika uvijek je daleko jačeg učinka od plitke pohvale"
Fale njene genijalne observacije posebno ovdje kod mene. Elem, upravo je to tek dio problema-kad kojekakvi mamlazi prime tipkovnicu pa po svemu navedenom seruckaju srozavajući moć sceniranja glumljenja interpretacije na najniži nivo što je već stvar rutine u tim verbalnim ispljuvcima koji uglavnom izalze kao ishod pretrage kad se ciljano gugla nešto relevantno u vezi s nekom predstavom. U postu linkanom na početku sam izdvojio plitke reference samo da bi ih pobio argumentima iznošenjem pravog stanja stvari onakvo kakvo je. Konstruktivnosti sve manje praktički je i nema ni blizu a još svjetlosnim godinama daleko od takve konstruktivnosti na koju se Isabelči generalno referira i iz te pozicije povlačim legitimno pitanje-dali je ikad postojao oblik kritika iz premise iz koje je dan Ristin post? Ove sezone radim reprizna gledanja drami koje su mi ostavile specifičan i intenzivan pozitivan dojam. Bile su to sljedeće komada 3 "nestajanje" 19-og je na repriznom repertoaru bio "nebeski svod" i 13.11 ponovo suvremena adaptacija klasika "mjera za mjeru"
Izvanredan koncept što neskriveno simpatiziram-modernizirana verzija Shakespearea koja je uzela u seciranje izazovnu premisu-prebaciti na scenu toksičnost i nakaradnost teokratsko-puritanskog mentaliteta ukucanog u zakon kroz vizualne okvire današnjeg modernog vremena, neka vrsta eksperimenta kako bi Shakespeare funkcionirao-zapravo mentalitet njegovog vremena u današnjem a nije da materijala u stvarnosti za takav oblik scenskog eksparimenta nema na izvoz. Ovi incelni bolesnici su samo jedna od masu primjera iz realnosti koja ide u proilog legitimnosti takvog oblika eksperiment(iranj)a na kazališnim daskama.
HNK ZAGREB
Da se razluči jedna važna stvar-da se nekome nešto ne sviđa najlegitimnije moguća stvar ali da se ispisuju pljuvački pamfleti i prodavanje pameti kako je nešto "trebalo" napraviti je ipak prelazak preko crvene linije i to je jedan od milijun razloga zašto prema kritičarima nemam promil poštovanja. Iste je razloge u jednom komentaru kasnije (koji nisam imao vremena tražit po arhivi dobro da nađoh i ovaj jedan) i Isabelči navela kao krajnju granicu koja ne ostavlja prostora promilu poštovanja prema dotičnima. Općenito volim stare klasike ali nemam ništa protiv umjetničkog eksperimentiranja stavljanjem onog vremena u ovo moderno tim više što je u stvarnosti materijala na sve strane dostupno a ovo je bilo i svojevrsno osvježenje nešto novo inovativno i izvrsno je poslužilo približavanju i osvještavanju koliko je stvarnost modernog vremena blizu izvornog Sahkespearovog. Ispod tog posta sam se zapetljao u polemike s Luki stvarno-ovo je jedan od onih rijektih trenutaka kad smo kao s drugih planeta po pitanju stavova. Linkana mi je konkretno tekst prvog mi u top 5 ljestvici opskurnog tomislava čadeža čiji mi svi tekstovi potenciraju rigoleto reakciju baš zbog prepotencije pljuvanja i pametovanja kako je nešto "trebalo". Imali smo spor u kojem se nismo mogli naći na pola puta moj stav i mišljenje je ostalo nepromijenjeno posebno kad se zna i za ideološki predznak dotičnog a sve u stilu ratnika na tipkovnicama u komentarima na vijesti o Frljićevim predstavama kuca svoje pamflete. Konstruktivnosti općenito nema a u slučaju ovog nema ni promila relevantnosti. Prva stvar-na meti problematizacije je aktualan problem koji postoji od srednjeg vijeka a provlači se i u ova moderna vremena samim time modernizacijom scene i stavljanjem sustava tog vremena u 21.stoljeće se pojačava poanta. Druga stvar-ne mogu se otet dojmu da ovako koncipirana predstava nema crte nekog vizionarstva kao što je bio slučaj u filmu the show must go on umjetnost je otvoren koncept za razne improvizacije eksperimente introspekcije. Ne sjećam se da postoji zakon koji zabranjuje da se orginalna priča Shakespirijanskog vremena stavi u kontekste 21.stoljeća sa modernizacijom scene a po nekima postoje intencije da se zakon(i) koji kontroliraju i ograničavaju izglasaju i stave na snagu posebno kad se zna ideološka pozicioniranost i riječi hvale za onog koji je prvi bio u napadu na zagrebački HNK u ograničavanju i kontroliranju umjetničkih sloboda. Ali da ne ostane sve na ideološkom predznaku (to je samo jedan dio problema!) ima kritizerstva određenog i bez toga. Ovdje se može pročitati dio kmečanja sa pompoznim naslovom kako ovo "neće dočekati jesen" sve se svodi uglavnom na kmečanje u čadežovom stilu i bulažnjenju o "unakažavanju" na što više neću pisati demantije na to sam sad argumentirano odgovorio. Neće dočekati jesen a evo je...dočekala... i izvodi se i 3 mjeseca nakon premijere a-ako će se u HNK vodit samo gledanošću izvodit će se i dalje. Premisa po kojoj "neće dočekati jesen" je stavljena ne zato jer bi dotični znali ponuditi uvjerljive protuargumente zašto nego iz čiste želje da tako nešto ne bude dalje na repertoaru nešto što se njima ne sviđa što im se gadi. U toj kompletnoj premisi je svo moje gađenje i zaziranje od kritika i kritičara i zato mi je iz ove persektive teško vizualizirati neke iznimke nekad prije koje su bile suprotnost ovima sad.
Marunada u Lignju
mcind.blog.hr
Kad nisam mogao doći u subotu kad je bio organizirani izlet iz mjesta Liganj na vrhove Lužinski breg i Knezgrad krenuo sam u nedjelju na zadnji dan Marunade. Prvo sam posjetio slap kod Lovranske drage a zatim sam se popeo na Šipičin vrh (541 m.) i Knezgrad (612 m.). Kad se već ide na Knezgrad koji je i u HPO šteta je ne otići i do stjenovitog vrha Šipičine koji je i lijep vidikovac.
Pogled sa terase hotela Draga di Lovrana na stijene Šipičine.
Pogled sa Šipičine na hotel Draga di Lovrana.
Lijep je pogled i na Lovransku dragu odakle sam krenuo.
Medveja na moru djeluje blizu.
Mali odmor na vrhu kraj ove kućice.
Nakon Knezgrada do kojeg nema puno od Šipičine spuštam se za Tuliševicu i Liganj. Na vrhu sam sreo porodicu koja je odmarala i marendala, a nešto prije troje koji su brali gljive. Kod Tuliševice ima nekoliko velikih stabala maruna a našlo se i nešto plodova oko njih.
U Lignju maruni i fešta.
Zavičajna zbirka.
Nisam htio čekati kurijeru koja gre u 15.55 iz Lovranske drage za Lovran i radije sam se spustio pješice od Lignja do Lovrana gdje sam malo razgledao čekajući trizduju za Rijeku. Na Marunadu ćemo i iduće godine.
Dvije fotke za bolje vidjeti detalje. Natpis o marunu u Lovranskoj dragi i tabla sa povješću i legendom na vrhu Knezgrada.
Križaljkica 'štit' 6x8, jednako vodoravno i okomito, dva pojma bez opisa.
1. Vrst ribe, popularna za post (mn.). 2. Kukac truležar, kotrljan. 3. ? 4. ? 5. Švrljati, pješačiti. 6. Grabežljivac.
Valjda su svi slogovi dobro napisani:
BA BA BEJ DA DA KA LA MA NA NA NAR NI PLA PRE RA RI RU SKA TA TI TOR.
Malo laganih premetaljki:
ONA SVRKALA GRAD
i LATICU VIŠE
a GNJILA gljiva
koju ZNADE GRK
napila se kiše.
Pirjane gljive, više kupovnih nego nađenih.
NOVA NEPISMENOST
starrynight2022.blog.hr
Povijesni začeci suvremenog školskog sustava
Do demokratizacije obrazovanja došlo je iz dva razloga: da modernoj državi osigura prosvijećeno građanstvo, te da obuči djelotvornu radnu snagu. U devetnaestom su stoljeću prevladali politički razlozi; obrazovna je reforma išla ruku pod ruku sa širenjem glasačkog prava, ODVAJANJEM CRKVE OD DRŽAVE i stvaranjem republikanskih institucija. Kao i te druge novine, zajednički je školski sustav izrastao iz demokratske revolucije koja je stvorila novu vrstu građanskog prava zasnovanog na JEDNAKOSTI pred zakonom i ograničenoj upravi - »upravi zakonâ a ne ljudi«. Po ranoj republikanskoj teoriji uzoran građanin poznaje svoja prava i brani ih od povreda drugih građana i države. Ne mogu ga zavarati demagozi niti zastrašiti učene zbrkanosti profesionalnih sveznalica. I ne dojmljuje ga se pozivanje na autoritet. Štoviše, uvijek je oprezan prema prijevarama i ima dovoljno ovozemaljske mudrosti da shvati ljudske pobude, razumije načela logičkog rasuđivanja i dovoljno se vješto koristi jezikom da otkrije intelektualnu prijevaru u kojem god se obliku ona pojavila.
Stvaranje ovakvog uzornog građanina očigledno je zahtijevalo novi obrazovni sistem, premda je u glavama ranih republikanskih teoretičara važnija bila misao da to pretpostavlja naciju malih posjednika i prilično ravnomjernu podjelu bogatstva. Po Jeffersonovim riječima, cilj je republikanskog obrazovanja da »sveobuhvatnije proširi obrazovanje u masama«. To je obrazovanje naglašavalo ono što bi osamnaesto stoljeće zvalo korisnim znanjem, posebno stariju i noviju povijest, za koju se Jefferson nadao da bi mogla podučiti mlade prosudbi »djela i namjera ljudi, PREPOZNAVANJU AMBICIJE kako god prerušena ona bila; a poznavajući je, moći će poraziti njena stajališta».
Usporedba ranog američkog društva i politički nerazvijenih država rasvjetljava prilike koje je republikansko obrazovanje trebalo nadvladati. U Francuskoj, na primjer, čak ni revolucija nije okončala VEGETIRAJUĆU OBAMRLOST masa koju su društveni reformatori smatrali glavnom preprekom daljem napretku. U njihovim je očima seosko stanovništvo ostalo ne samo nepismeno već iracionalno vezano za tradicionalne načine života i utonulo u praznovjerje. Michael Chevalier je svoju studiju o američkom društvu, pisanu 1830-tih godina, završio nizom primjedbi koje jasno osvjetljavaju to pitanje. On smatra da se napredak ljudske vrste može zamisliti kao progresivno »uvođenje« masa u intelektualna otkrića, »osvajanje ljudskog uma« koje je započelo reformacijom. U Americi su »velika znanstvena i umjetnička otkrića već bila izložena vulgarnom zurenju i ležala su nadohvat svima«. Francuska je, s druge strane, posebno njeni seoski predjeli, bila tužan prizor vjekovnog neznanja.
»Proučite stanovništvo naših seoskih područja, ispitajte mozgove naših seljaka, pa ćete vidjeti da je izvorište svega što rade u zbrkanoj smjesi biblijskih parabola i legendi punih tupog praznovjerja. Pokušajte ponoviti postupak s američkim farmerom pa ćete vidjeti da je u njegovom umu velika tradicija Svetog pisma skladno udružena s Baconovim i Descartovim načelima moderne znanosti, s doktrinom moralne i vjerske nezavisnosti kakvu je objavio Luther i sa još novijim pojmovima političke slobode. On je jedan od 'uvedenih'.«
Nakon što je raspravljao o visokoj seksualnoj moralnosti i ustaljenijim domaćim navikama američkog farmera, Chevalier je primijetio da je »američki čovjek u političkoj djelatnosti postao mnogo upućeniji od Evropljana jer NJIME NE TREBA VLADATI; ovdje (u Sjedinjenim Državama) svaki čovjek u daleko većoj mjeri u sebi nosi načelo samouprave i spremniji je sudjelovati u javnim poslovima«. Chevalier je smatrao da je istovrsna razlika postojala i u privrednom životu: američki je mehaničar bio bolji radnik uglavnom stoga što se oslanjao na sebe i što je bio »PUN SAMOPOŠTOVANJA«.
Christopher Lasch, Narcistička kultura
Stanje stvari
gosponprofesor.blog.hr
Sveto profaniramo, profano sakraliziramo. To neće dobro završiti.
Kak je nekad bilo i kak je sad
ristabiciklista.blog.hr
Kad sam bil dečec pa sve tamo do prvih studentskih dana, nakon neke dramske predstave ili koncerta klasične glazbe kritike sam mogao pročitati u kasno-večernjim izdanjima Vjesnika, Večernjaka i drugih novina, tog istog dana. Danas toga više nema. Gotovo da i ne postoje kritike a ako se i pojave to je tek nakon nekoliko dana. I najčešće umjesto kritike dobijemo opis toga što se dešavalo a ne kako se dešavalo i da li je bilo na ovoj ili onoj razini. Očigledno su kritičari-znalci nestali s naših prostora. A prije kojih šesdesetak godina zagrebačka publika je bila poznata po svom znanju i razumijevanju klasične glazbe i opere. Najveća imena su tu gostovala i davala sve od sebe da zadovolje i usreće tu sofisticiranu publiku. No, život teče kako teče i tog Zagreba više nema. Da, i dalje dolaze poznata svjetska imena ali publika više nije ista.
Bezministarske regije
mc54b.blog.hr
Ne znam zapitate li se ponekad od kuda su sve ministri u vladi našeg premijera? Ima ih odsvakuda. Iz Zagreba dolaze 3 ministra, 2 iz Dubrovnika, jednak je broj ministara iz Splita, po 1 je iz Cetingrada, Pule, Rijeke, Osijeka, Sinja, Zadra, Novske, Varaždina, troje je iz BiH i jedan iz Beograda.
Ne bih na ovom mjestu o imenima, jedino mi nije jasno po kojim kriterijima su neki ministri zaslužili mjesto u vladi. Ako su mjerila uspješnost, stručnost i znanje, jao, jao, jao, jao si ga nama!! Što očekivati od ostalog stanovništva kad za neke ministre složiti 5 - 6 suvislih rečenica predstavlja već popriličan napor.
Četiri ministra rođena su izvan teritorije RH. Koliko ministara u Plenkovićevoj Vladi dolazi iz hrvatskih regija istočnije od Siska? Vjerovali ili ne samo dvojica: Piletić iz Novske i Anušić iz Osijeka.
Bio bih zahvalan premijeru da nama koji smo imali sreću roditi se u bezministarskim regijama objasni zašto u Vladi ima dvostruko više ministara iz drugih država nego iz regija istočnije of Siska. Možda je slaba zastupljenost ministara iz tih regija jedan od razloga zaostajanja i iseljavanja stanovništva iz Moslavine, Slavonije i Baranje i odljeva naših znatnih sredstava u Hercegovinu.
Čitam neki dan da Slavonija postaje siromašnija i od Srbije. Zato Hercegovini i Ukrajini cvatu ruže. Hrvatska za Ukrajinu izdvaja 1 %, BDP-a, podatak je s Eurostata. U nekim našim medijima podatak je da se za Ukrajinu izdvaja 0,37 % BDP-a. Za državu naše razvijenosti - suviše.
I to bez troškova za izbjeglice. Koga boli, što već obično boli, što Slavonija postaje sirotinjska regija bez stanovništva kad je to HDZ-ova utvrda u kojoj HDZ uvijek uvjerljivo pobjeđuje.
Ne želim ni misliti o propasti te regije kad našu plodnu i kvalitetnu zemlju zahvaljujući HDZ-ovoj destruktivnoj politici za siću pokupuju stranci. Kad se to dogodi neka se pepelom pospu po glavi svi koji su šakom i kapom dijelili glasove HDZ-u i njegovim pulenima.
Dok nam je Plenković na čelu mogućih idućih vlada (daj bože da se to ne dogodi), ove regije teško se mogu nadati ljepšim i sretnijim vremenima u kojima bi se broj ministara iz tih regija bar izjednačio po broju s ministrima koji dolaze iz BiH. Neka je nama naše Hercegovine, bar nećemo oskudijevati u svećenicima i ministrima.
Obojana tišina
safiris.blog.hr
Izvor:internet
Magleno jutro naizgled sivo,
tišina je obojana i sve je živo.
Dva mokra maslačka zagrljajem se tješe
po zelenoj travi crveno lišće
zadnji ples pleše.
Rosne kapi na paukovoj mreži
biserne niske nižu,
i sve je stvoreno
da božanskost učini nam bližu.
(U)Vid
kintsukoroi.blog.hr
I ovdje na moru, magla pada gusto jutrima prekrivajući more, plaže, spuštajući se prema obližnjim šumama.
Gusta je poput mlijeka, nosi mirise nekih tajnovitih putovanja u unutrašnje dijelove sebe,
nosi zagrljaje sjevera, tajne kodove ptica koje su se spasile i ušuškava u samo sebi svojstvenu mističnu tišinu.
Ujutro smo vidjeli lisicu.
Došla je tako blizu kuće, da smo joj s balkona vidjeli nakostriješeni rep, šiljate male uši i gladan pogled.
Mi, gradski ljudi, rekli smo :kako je lijepa ! Divljina i autentičnost su lijepe. Lijepe su jer se ne obaziru.
Ona je pojurila na mačke. Spasile su se samo one koje su skočile na krov ili se brzo popele na stablo.
Lisice se ne mogu penjati. One love prizemno, tamo gdje nema leta ili skoka.
Love životinje koje se na tlu paraliziraju od straha.
Dečki su je gađali flomasterima i ravnalima. Bilo im je jako žao mačaka.
Navijali su. Jedan je poželio sići dolje i obračunati se s lisicom.
Nisam mogla gledati to krvoproliće, al su mi dečki ponovili tajni zakon prirode kojemu sam ih učila :
lisica sigurno ima svoje mlade. I njih treba nekako prehraniti.
Po crkvama lokalnim, jako volim tu samosvojnost koja se ogleda u pjevanju psalama, načinu propovijedi.
Prilagođavaju se tako psalmi pjevanju narodnih pjesama. Ovdje to zvuči grublje, borbeno, pjevanje hrapavo kao kroz vunu,
slično tjeranju vukova i lisica, nimalo umiljato.
Dogodilo mi se da sam na to pjevanje pošteno napunila oči suzama, pa se na jedvite jade suzdržala da ne zajecam.
Osjetila sam svu njihovu strašnu egzistencijalnu borbu, zaboravljenost od svijeta, siromaštvo, skromnost i odricanje, opasnost iz šume.
Zaklecala su mi koljena od te siline. A propovijed je pričala o tome kako i naša duša ima oči, koje znaju biti zasljepljene.
Sljepljene od krmelja iluzija, sebičnosti i izrugivanja. Neprepoznavanja čovjeka pored sebe.
I kako Boga ne možemo spoznati sami sa sobom, već samo kada idemo prema drugima.
Kakvi god oni bili. A ljudi mogu biti pravi predatori.
Oči me peku i suze. Crvenkaste su mi i magle.
Kapam ih ostacima maxitrola, umjetnim suzama i biljkom vidac, Euphrasia officinalis .
Navodno vlada epidemija konjuktivisa.
Slabije vidim, pa se više služim onim duševnim.
Magla se malčice podigla. Pretvorila se u tanku plavičastu crtu na moru.
Divljini se možeš diviti samo izdaleka. Želiš li joj pripadati i u njoj živjeti sigurno koliko je moguće, moraš je dobro poznavati.
Moraš predviđati svu okrutnost i djelovati preventivno. Tome služi znanje.
i ne zaboraviti letjeti.
Moraš se znati na vrijeme popeti na krov ili na stablo da divljini i okrutnosti ne postaneš slatka užina.
Riješi kviz #300
blogokviz.blog.hr
Dobro došli na blogokviz!
Blogokviz je blog na kojem objavljujem kratke kvizove općeg znanja koji sadržavaju 10 pitanja iz različitih područja poput geografije, povijesti, glazbe, sporta, književnosti i dr.
Kviz se rješava na način da se na početnom prozoru kviza klikne "DALJE" čime se otvara prvo pitanje te nakon što se označi jedan odgovor treba ponovo kliknuti "DALJE" čime se otvara drugo pitanje i tako sve do kraja kviza. Ako se želite vratiti na prethodno pitanje i promijeniti odgovor kliknite na gumb "NATRAG".
Nakon što odgovorite na sva pitanja na kraju kviza treba kliknuti na gumb „PODNESI“ čime se otvara stranica s gumbom „PRIKAZ REZULTATA“ (ako se ne vidi skrolajte prema vrhu da postane vidljiv), te se klikom na taj gumb prikazuju rezultati kviza, odnosno prikazuje se koji su odgovori bili točni, a koji netočni. Ispod gumba „PRIKAZ REZULTATA“ imate mogućnost pogledati statistiku rješavanja kviza, odnosno rezultate svih odgovora te mogućnost da ponovo odigrate kviz. :)
Ako se ne vide "DALJE", "NATRAG" i "PODNESI", unutar obrasca kviza treba skrolat prema dnu da postanu vidljivi.
Napomena *Obavezno znači da se pitanja ne mogu preskakati i da kviz ne možete podnijeti ako niste odgovorili na sva pitanja.
Ako ste propustili koji kviz ili križaljku, poveznice su sa strane u boksu.
Uživajte u kvizu! :)
Učitavanje…
Statistika iz prethodnog kviza.
Često propuštena pitanja sa stopom točnih odgovora ispod 50%.
Kvarljiva civilizacija
nachtfresser.blog.hr
Eh kako neki mirovinu zamišljaju idilično. Istina ljudi ne mogu vjerovati kako mi je stigla brzo i otpremnina koja i stiže tako brzo, te prvo ono što sustav misli da sam zaslužio, i ja njega isto toliko cijenim i milosti mu ne bih dao, samo su sirovi šovinizam i otvoreni fašizam gori.
Elem uštedjeli smo nešto, nalili ulje u auto i sinoć, nakon superpotjere i nove junakinje našeg doba, perilica suđa zapišti i pokazuje šahovsko E4, odmah guglam, velika i skupa nevolja, mada ne vidimo ono što piše, da je makina puna vode i da je negdje procurilo. Adieu bijedna uštedo.
Znam da nije baš atraktivno blog puniti osobnim lamentacijama, koga briga za moje nevolje s Google i povezanim računima, to je inače sudbina starih računala izloženih hakerskoj balavurdiji, što bi naši nacionalisti napisali, četnicima početnicima, jer oni znaju imenovati svako zlo u lijepoj domovini.
Sve manje pišem direktno o politici, koja postaje prozirna do moguće nepredvidivosti, što se naše domaće tiče tiče, jedini napredak je samo, što znam za koga neću glasovati u eventualnom drugom krugu predsjedničkih izbora, gdje samo imam, za razliku od nekih, pravo glasovati.
Zašto bih pisao o stvarima o kojima odavno imam zatucane stavove i ne ponavljam ih papagajski poput nekih uglavnom desnih blogera, čiji bih stav iz aviona pogodio, a oni osjećaju potrebu da ga stalno dodatno pojašnjavaju.
Tako sam nekad podržavao, sad toleriram selektivan terorizam, ubojstvo terorističkih vođa i uništenje tvornica oružja, oštro osuđujem neselektivno bombardiranje po Gazi, rješenje može biti samo jedno, dvije države, to da se ne bi mogli dogovoriti oko granica, može se okačiti mačku o rep, balkanski čelnici su se mogli dogovoriti oko podjele Bosne pa šipak. Volio bih da Harris pobijedi na američkim izborima mada su male šanse, jer je, bojim se, važniji Muskov novac, koji šalje rakete u svemir i podmornice na dno oceana, od potpore glazbenih heroina, ali tko zna...Putina podržavam jedino u ekstra oporezivanju multimilijardera, ali ne za svrhe agresije, što on čini, u Ukrajini ne podržavam dalje sniženje godina za obaveznu mobilizaciju, ionako je preniska (mislim 24 je bila dok sam pratio), dezerterima bih svima i od svigdje pomogao, naravno uz sigurnosne provjere i dokaze, kao što su Austrijanci radili za vrijeme našeg rata, pričao mi jedan sad uspješan naš poduzetnik iz prve ruke. Dakle zašto pisati o tako dosadnim stavovima, vidim kod nas ponovo dižu glavu izuzetno dobro plaćeni lobisti prljavih energija, svi lobiji imaju svoje dobro plaćene stručnjake, ne sumnjam da će ih uskoro podržati korisne blogobudale, jer Njemačka je za razliku od nas odavno ekonomski propala...
Nego pustite ove budalaštine, ima li tko iskustva s E upozorenjima, makina i nije baš prestara i može li se dugo ignorirati jedan kontaminirani račun na kompu,dva pitanja koja mene muče, ja sam promijenio preglednik, obavijestio svoj krug ljudi o novoj mail adresi, u boksu na blogu to ne mogu promijeniti, ali to je do bloga, u postavkama na kraju, uz potporu admina oko drugog pitanja, jesam.
p.s.
Linkovi iz prošlog posta funkcioniraju i jutros, ne izgleda to loše, iako sam objavio neke manje dobre fotke, jer ne ih ne mogu vidjeti uvećano prije odabira, kao na nekim sad neiskoristivim blog platformama, čisto onako usput, vidim da je bilo desetak pregleda, nije to ni malo, sve Zagreb, ali to je upitno, i na mojoj lokaciji Google računa se ne može promijeniti Zagreb ;)
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr