Sve kategorije po listama

Ko to tamo?

stella.blog.hr

Hitno na dijetu hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Kako se zove debeli čovjek koji vozi juga?
– Svinja debela!
A, kako se zove debeli čovjek koji vozi bmw-a?
– Slatki Medo!



Stoji debeli čovjek pred dječjim vrtićem.
U to vrijeme dolazi vaspitačica i pita:
– Oprostite, vi čekate djete?
Čovjek zbunjeno odgovara:
– Ne, to mi je od piva.



Trči debela žena za autobusom, maše i viče:
– „Zaustavite molim vas, zakasnit ću na posao“!
Ljudi viknu vozaču da zaustavi, ovaj zakoči i žena uskoči.
Odahne malo i kaže: – „Karte na pregled!“



Seksualno opterećen čovjek je onaj čija
debela žena voli da bude gore.



Mršava djevojka: „Debela sam.“
Debela djevojka: „Hoću da smršam!“
Predebela djevojke: „Gde su mi tigraste helanke?“



Kažu da sam debela!
Ja nisam debela, ja sam žena i po.



Plavuša pita doktora:
– Koliko bi trebalo da budem visoka sa ovom težinom?
Doktor će na to:- Nešto više od 3 metra…
A plavuša odgovara:
– Eto, ja lijepo kažem NISKA SAM,
a svi oko mene viču DEBELA, pa DEBELA!

Tko nam je ukrao Božić?

necenitko.blog.hr

Božić nam je, naravno, ukrao Grinch, a tko bi drugi? I ne, ime Grinch nema veze s grincajgom na kojem su Tuđmanovi uštedjeli 210 000 njemačkih maraka i 15 000 dolara te ih stavili na neprijavljeni bankovni račun, koji je onda jurodiva Ankica Lepej ocinkarila zavidnoj svjetini.

Ovaj post, dakle, nije o tome tko nam je ukrao Božić. Jebeš Božić. Krađa Božića samo je još jedna američka korporativna podvala unutar široko postavljene manipulativne komande: natjerati ljude da mahnito i nekontrolirano kupuju besmislene stvari koje im ni za što ne trebaju. U skladu s tom korporativnom podvalom svakako je i priča o tzv. duhu Božića, posebno romantičnom zimskom ozračju vezanom za Coca-Colu. Svi smo masovno popušili tu priču o duhu Božića jer taj današnji duh Božića - nemojmo se zavaravati - nema baš nikakve veze s duhom Božića naših baka i djedova, ili bi sad već trebalo reći: naših prabaka i pradjedova, kao što ni duh Božića naših prabaka i pradjedova nema baš nikakve veze sa shizofrenom crkvenom pričom o rođenju (jednog i jedinog pravog) Boga, kojeg je na Zemlju poslao (jedan i jedini pravi) Bog te Ga/Sebe na koncu žrtvovao na križu kako bi otkupio grijehe svijeta sve do kraja svijeta, u smislu: množite se i griješite i ne brinite jer sam Ja, vaš jedan i jedini pravi Bog, otkupio sve vaše grijehe jednom zauvijek kad sam Sebe poslao na Zemlju i raspet se vratio Sebi, a do vas je samo da se pokajete svaki put iznova kad sagriješite svaki put iznova. U matematici je nemoguć odnos Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga poznat kao transcendentni iracionalni broj pi, pri čemu se lijevo od zareza nalazi broj 3 koji označava Sveto Trojstvo, dok su svi beskonačni brojevi desno od zareza griješnici iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti kojima je ovo Sveto Trojstvo, a ne zna se kako, oprostilo grijehe. Zajebavam se, naravno.

Ako nije o tome tko nam je ukrao Božić, a o čemu je onda ovaj post? Možda o našemu vrlom zdravstvenom sustavu?



Sanja Modrić piše u OVOM članku upravo do u detalje o onome o čemu sam danas u rano popodne razgovarao sa ženom pa sad više ne znam prisluškuje li ona nas ili mi nju. Bilo kako bilo, za slučaj da vam portal Telegram dadne samo prvih nekoliko rečenica tog članka, vaš voljeni bloger potrudio se sačuvati ga cijelog te vam ga ovdje i podastire na znanje i ravnanje:

Vrsna radiologinja s doktoratom i primarijatom – moja prijateljica pa znam – otišla je nedavno u mirovinu iz velikog zagrebačkog doma zdravlja koji radi na četiri lokacije u gradu. Htjela je ostati, pisala je molbu da nastavi raditi u javnom zdravstvu, ali rekli su da je, hvala lijepa, ne trebaju. Odmah ju je angažirala privatna klinika.

Sada su u tom istom domu zdravlja izvjesili obavijest koju vidite na slici: kad njihovim pacijentima zatreba ultrazvuk dojke, abdomena ili štitnjače, neka znaju da na termin mogu računati od rujna 2026. godine pa nadalje. Bogu za plakati. Neka se strpe najmanje 21 mjesec. Do tada tko živ, tko mrtav.

I jasno da će svatko tko bude mogao platiti otići u kakvu privatnu kliniku i tamo za tri dana obaviti pretragu koja mu je nužna. Teško je ikoga uvjeriti da upravo to ne žele postići s ovom karikaturom od lista čekanja na sve strane. Ni moja liječnica primarne zdravstvene zaštite nema nikakve dileme. To rade namjerno, kaže mi, da se ide k privatnicima.

Građani dva puta plaćaju zdravstvenu uslugu

Isto govori i pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, koja godinama dobiva najviše pritužbi upravo na zdravstvo. U svom izvještaju otvoreno konstatira da javni zdravstveni sustav gura bolesne ljude prema privatnom sektoru. Tako građani dva puta plaćaju zdravstvenu uslugu, kroz doprinose i onda opet iz džepa kad je ne mogu dobiti. Oni koji si alternativu ne mogu priuštiti, ostavljeni su na brisanom prostoru.

Privatnih bolnica, klinika i ambulanti ima već na stotine i stalno se otvaraju nove. U njima – čast rijetkim poslodavcima i vlasnicima koji svoj kadar drže na plaćama – uglavnom rade u fušu isti liječnici koji su zaposleni u hrvatskim bolnicama. Među vlasnicima privatnih klinika sve vrvi od šefova i predstojnika bolničkih odjela u javnom zdravstvu, njihovih žena i rodbine. Mnogi od njih preko reda šalju svoje pacijente na pretrage u državne bolnice i laboratorije u kojima su na visokim položajima, to jest koriste javno zdravstvo kao servis za svoj privatni biznis.

Ogromni prihodi privatnih ustanova

Prema podacima Fine, privatne zdravstvene ustanove postigle su u godinu dana prihod od 344 milijuna eura. S njima u sve većem obimu posluje državni HZZO koji im direktno podvodi pacijente. S privatnicima HZZO ugovara gomile postupaka i za to im se plaćaju milijuni eura iz javnog fonda. Tu ”sinergiju” promovirao je ministar zdravstva Vili Beroš kao rješenje za skraćivanje lista čekanja. Liste čekanja se nisu skratile.

Probajte se preko internetskog sustava HZZO-a naručiti za bilo koju zdravstvenu uslugu pa ćete vidjeti što je pakao. Ja nisam uspjela, vjerojatno sam preglupa za snalaženje u IT sustavu tipa onoga koji je Ministarstvo ugovorilo s firmom cvjećara. Beroš više nije ministar jer je pod istragom USKOK-a za trgovanje utjecajem i za primanje mita. Istraga tvrdi da se ministar utalio s kriminalnim podzemljem za pljačkanje javnog zdravstvenog proračuna. Postupak javne nabave u zdravstvu kompromitiran je na najgori mogući način, s vrha vrhova sustava.

Mega ugledni liječnik i zdravstveni poduzetnik koji se ne petlja s državom kaže mi prije dva dana da je korupcija u zdravstvu tolika da je se više ne da iskorijeniti i da je to što su našli Berošu prava smijurija prema pravim razmjerima te stvari koja se odvija pod krinkom javnih nabava i ostalih prikrivenih manevara.

Što u takvom sektoru može Irena Hrstić?

Plenković i vladajuća stranka kandidirali su za predsjednika države Dragana Primorca, vlasnika jedne od najvećih privatnih klinika u državi, koja također posluje s HZZO-om. Kao što pokazuje i primjer s početka ovog teksta, javnom sustavu posvuda nedostaje liječnika i drugog osoblja. Žene ne mogu doći do ginekologa, nema pedijatara za djecu, pulmologa, obiteljskih liječnika itd. Nema logopeda ni dječjih psihijatara.

Golemi dio postave liječnika primarne zdravstvene zaštite je ostario i pomalo ide u penziju, ali Ministarstvo zdravstva se nije pobrinulo da se generacijski problem premosti pravovremenim planiranjem. Uslugu na otocima i u zabačenim krajevima Hrvatske, gdje također žive ljudi, bolje je i ne spominjati. Na čelu skoro svih državnih bolnica su HDZ-ovi politički postavljeni ravnatelji i ista takva upravna vijeća. Vlada je od ove godine podržavila i sve županijske i gradske bolnice u državi pa će se i njima upravljati na isti način.

Eto takvo je zdravstvo preuzela nova ministrica Irena Hrstić. Što li će napraviti u sektoru koji treba prvo poravnati bagerom pa izgraditi iznova, to ćemo vidjeti. Kažu kolege da je radišna, ali nisu kod nje zapazili ni širih vizija o javnom zdravstvu, ni potrebne čvrstoće. A onome tko toga nema, bolje se ovog raspadnutog sustava i ne prihvaćati.

Ili ipak ovaj post nije ni o tome? Hm, sad sam već pomalo zbunjen. Pa o čemu je onda? Eh, da, sad sam se sjetio! Sinoć, ili točnije još rano s večeri, htio sam napisati post povodom smrti Siniše Šveca, rodonačelnika nevinog seksizma (iako nisam siguran je li u ovom videu glas Švecov ili Pehov, Švec je svakako bio poznat po rubno-seksističkim vicevima, no zapravo je bio dobar i bezazlen kao neki veliki uskršnji zeko). Iz intervjua danog Jeleni Svilar davne 2014. izdvajam ovih nekoliko odlomaka:

Formatiranje je započelo kasnije, medijskim fejsliftingom Obiteljskog radija u Antenu Zagreb. Format je tu algoritam za zgrtanje novca, bez svijesti o zatiranju medijskog prostora, no pokazao se i kao izvrsno lobotomizirajuće sredstvo za pretvaranje slušatelja u opčinjene zombi-likove konzumerizma. “Oh, kako je vani lijep dan”, cvrkuće iz zvučnika hipsterizirana radio-voditeljica, “a da bi vam bio još ljepši, otiđite u šoping-centar i kupite nepotrebnu stvar, jer jedino tako ste kul i prihvatljivi društvu. A u međuvremenu, ako vidite gužvu u prometu, nazovite nas pa ćemo vam reći da je gužva u prometu!” Maloumno, zar ne?

Možemo gunđati, negodovati, pa i ismijavati format, pogotovo ove nakazne varijante njemačkoga, non-disturbing, podgrijanoga medijskog čušpajza, no s prvim formatiranjem radija započeo je ireverzibilan proces. Najtragičnije je što neki više ne moraju sputavati svoju programsku kreativnost, pa svjesno kopiraju glupavi Antena-format i sami sebe pretvaraju u poluinteligentne promotore kvazisadržaja; pritom mislim na HR 2 i neke urednike koji valjda smatraju da su tako u trendu… kakva tragična zabluda! Format koji guraju Antena, Soundset, u posljednje vrijeme Otvoreni, pa i Radio 101 (koji, po mojoj slobodnoj procjeni, ima više od 70 posto formatiranog sadržaja), već bere prve žrtve. Dovoljno je usporediti slušanost tih stanica otprije godinu dana i danas, pa da se shvati da je ljudima sve manje super slušati “najbolji glazbeni miks” i “samo dobru glazbu” na “tvom friendly radiju”.

Kada i ako netko konačno uključi pamet, shvatit će da se format može raditi i tako da nitko ne prepozna format i da ga takvo formatiranje ne iritira, kao što iritiraju ove cvrkutave platforme za sviranje izlizane pop-glazbe. No kako smo mi u svemu zadnji, tako će se i promjena formata i fino sadržajno preslagivanje radija dogoditi jednom u budućnosti, kada radio više nikome neće biti interesantan. Jer će se sve potencijalne slušatelje već ubiti u pojam kombinacijom iste glazbe i besmislenih informacija.

Radio sam oduvijek shvaćao kao privilegij da javno kažem ono što većina misli ili barem većina onih kojima sam okružen. Znao sam da su neke izgovorene stvari na tankoj granici dobrog ukusa i politički nekorektnoga humora, no nikada nisam dvojio treba li ih javno komentirati. Ipak, treba biti pošten pa reći da to ne bih mogao nigdje drugdje osim na bivšoj Stojedinici; to je bio slobodan medijski prostor, do jednog trenutka otvoren svakome tko je imao što suvislo kazati ili komentirati. Drugdje nešto takvo nije bilo moguće… A u budućnosti? Eter je praktički zacementiran isforsiranim feel-good cvrkutanjem o glupostima tipa svjetski dan žaba, svjetski dan šaha, dan muškaraca koji plaču na poeziju ili urnebesno veselih “izvještaja” sa snimanja lokaliziranih spotova za Pharrellov “Happy”. Prvo, da bi nešto komentirao, moraš biti informiran. A većina trenutačnih radijskih “zvijezda” informirana je kao i svaka opica u zoološkome vrtu. Drugo, ako želiš aktivirati suvisli sadržaj, vlasnik ti to neće dopustiti… Tako da je s financijskom propašću Radija 101 nestala i posljednja mogućnost za kakvu-takvu medijsku provokaciju. Najtužnije je što neki ljudi medijskom provokacijom smatraju Milivoja Luleka i njegovo telefonsko maltretiranje starog i neukog svijeta.

Nešto me, međutim, kopka. Kao da ni smrt gurmana Šveca nije bila onaj pravi povod za pisanje ovog posta. Hm hm hm. Hm hm. Hm. Iz dubina pokvarene mašte i prljavih strasti nadolazi mi da je pravi razlog za ovaj post zapravo bio metapoetsko čitanje Ustava od strane Shakespearovića, pardon, Šeksparovića i bratije, a u vezi minhauzenovskog samoproduljenja mandata ustavnim sucima tj. samima sebi. Da, da, da, to je bio pravi razlog! Pa evo, za početak pogledajte OVAJ razgovor s redovitim profesorom na Katedri za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Đorđetom Gardaševićem. Za sredinu ustavnog kolača pročitajte FB-objavu Zorana Milanovića od 9. prosinca 2024. malo iza podneva:

Nije to bila glasina, kako sam se nadao, već nezapamćeni udar na ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. Na prijedlog predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića, dojučerašnji saziv Ustavnog suda sam je sebi produžio mandat. Osnove za to ne samo da nema u Ustavu, već Ustav izričito propisuje kada završavaju mandati ustavnih sudaca. Nikakvo tumačenje ne može dati sucima Ustavnog suda pravo da sami sebi, proizvoljno, suprotno izričitoj ustavnoj normi produljuju mandat.

O razmjerima udara koji je napravio dio sudaca Ustavnog suda najbolje govori činjenica da je prilikom posljednje izmjene Ustava razmatran i prijedlog da ustavnim sucima traje mandat do izbora novih. Takav prijedlog je odbijen i usvojeno je postojeće ustavno rješenje – da se mandat može produžiti do izbora novih sudaca, ali najduže šest mjeseci. To je jedina i prava volja ustavotvorca i to kaže tekst Ustava. Svako drugo tumačenje je zloupotreba i mijenjanje Ustava. Mandat sudaca ustavnog suda određen je Ustavom i ne može se mijenjati bez promjene Ustava.

Ovakvim postupanjem neki suci Ustavnog suda su sami sebe, odlučujući o vlastitim mandatima, stavili u položaj ustavotvorca. Oni mijenjaju Ustav po vlastitoj procjeni. Oni „štite“ Ustav tako da ga namjerno krše. Da stvar bude gora, odluka je donesena na tajnoj sjednici i o njoj ne samo da nije bila obaviještena javnost nego ni Hrvatski sabor koji je po zakonu morao biti obaviješten. Ovako postupanje je nezabilježeno u hrvatskoj povijesti i predstavlja do sada najveći udar na ustavni poredak Republike Hrvatske – na demokraciju utemeljenu na vladavini prava.

Ti „čuvari“ Ustava svojim djelovanjem postali su trajna prijetnja demokratskim institucijama i procesima, jer ih ne nadziru, nego politički pristrano usmjeravaju. Imamo ustavne suce kojima hrvatski građani više nemaju razloga vjerovati, jer su pokazali da su spremni prekršiti Ustav kako bi zaštitili svoje mandate. Najmanje što mogu napraviti takvi otimači Ustava - njih četvero koji su još na Ustavnom sudu - je da daju ostavke, jer njima i njihovim odlukama više nitko ne može vjerovati. Time bi dali priliku Ustavnom sudu da vrati povjerenje građana i institucija u svoj rad.

Ipak, imamo i nove ustavne suce od kojih njih osmero ili nisu sudjelovali ili nisu glasali za ovaj udar na ustavni poredak i koji su svojom čašću prisegnuli da će se pridržavati Ustava i zakona Republike Hrvatske. Očekujem da će držati do prisege koju su dali i da će čuvati ustavni poredak od svih koji misle da mogu što hoće. Na njima je ogromna odgovornost da, nakon ove opasne diverzije protiv Ustava, savjesnim obavljanjem dužnosti ustavnih sudaca i svojom osobnom časti vrate ugled Ustavnom sudu, jer samo Ustavni sud kojem građani vjeruju može obavljati svoju Ustavom predviđenu ulogu.

Bizarno je, toliko bizarno da bi to zaista trebalo uvrstiti u UNESCO-ov Popis svjetske kulturne ili nematerijalne baštine, to kako naši ustavni suci po potrebi "čitaju" Ustav RH u vezi ISTE supstancije onako kako im u danom trenutku odgovara. Pa tako u ožujku ove godine Zoranu Milanoviću zabranjuju ono isto što u prosincu ove godine sebi velikodušno dopuštaju. Dakle, da se podsjetimo, u ožujku su tvrdili kako iz cjeline Ustava RH proizlazi da se Predsjednik Republike NE SMIJE kandidirati za premijera (iako u Ustavu kao ni u jednom zakonu ne postoji kategorija kandidature za premijera) niti SDP njega smije isticati za tu funkciju jer bi se u protivnome mogli poništiti cijeli izbori (izjava bez presedana u demokratskoj Hrvatskoj!), a sada u prosincu iste godine tvrde kako iz cjeline Ustava RH proizlazi da mimo izričito i nedvosmisleno navedenih propozicija ipak mogu sami sebi do daljnjega produžiti mandat! Naravno, poradi dobrobiti naroda, baš kao što bi rekli Vladimir Putin, Xi Jinping, Kim Jong-un, Ali Hamenei i Bašar al-Asad. Ali - kao što je Turudić ipak izabran za Glavnog Državnog Odvjetnika unatoč razotkrivanju njegovih duboko nezakonitih aktivnosti (noćnih vožnji s Mamićem kad je ovaj već bio pod mjerama praćenja), a onda i javnog laganja o njima, i kao što je Plenković i dalje premijer čak i nakon hapšenja njegova ministra zdravstva, tako će i ovaj besprimjerni skandal s ustavnim sucima naprosto - proći. Kao što prođu gigalitre i kvetalitre vode koritom neke rijeke. Kroz cijelu povijest čovječanstva razum je manjeviše trajno suspendiran, a onda kad nije, to je neka vrsta anomalije.

Za one koji nakon filma čitaju i odjavnu špicu, e ne bi li vidjeli neko naše prezime ili barem neko bizarno prezime, donosim svoj post Ustavni spiritizam objavljen 21. ožujka 2024. na prethodnom blogu, koji sam ugasio onomad kad sam objavio post o masovnom ustašovanju u Imotskom, a komentari na nj su bili strava i užas. Pa mi se opet jednom sve zgadilo. Napomena: nakon odjavne špice IMA JOŠ.






Ustavni spiritizam


Kad Otto von Grunf kaže: "Tko 100 godina pije, taj dugo živi", što je on zapravo htio reći? Da je dobro piti? Da je život od 100 godina dug život? Ili nešto treće? Umjetna inteligencija nikada neće shvatiti da je, dakako, riječ o nečemu trećem - o vicu koji dvije nezavisne izjave spaja na takav način da rečenica ispada smiješna u ključu apsurda.

Takvu jednu situaciju u ključu apsurda imamo ovih dana vezano uz predstojeće parlamentarne izbore i famozno Upozorenje Ustavnog suda. Nije baš identično, to je jasno, jer Upozorenje u nama ne izaziva smijeh, no budući da su njegove "invektive" izrazito širokopojasnih reperkusija, cijela se nacija doslovno dovela u stanje grunfovskog apsurdistana, potencijalno urnebesne zabave u vezi "čovjeka kojeg nema", "Waltera koji brani Sarajevo", novog levela verbalnog delikta, "Onoga čije se ime ne smije spominjati" itd.

Nigdje u Ustavu RH ne piše da se Predsjednik Republike ne smije kandidirati na domaćim parlamentarnim izborima. Također, nigdje u Ustavu RH ne piše da se Predsjednik Republike ne smije kandidirati na europarlamentarnim izborima. Da nastavim u Grunfovu duhu, nigdje u Ustavu RH ne piše da se Predsjednik Republike smije kandidirati na domaćim parlamentarnim izborima. Također, nigdje u Ustavu RH ne piše da se Predsjednik Republike smije kandidirati na europarlamentarnim izborima. Ali gle vraga, na ovim drugima ispada da smije, dok na onim prvima, domaćima, ispada da ne smije. Koja je argumentacija ustavnih sudaca da ne smije? Cjelina ili duh Ustava. Zamislite da vam sudac kaže kako je dubljenje na glavi kazneno djelo jer to proizlazi iz cjeline i duha Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku i ukupne pravne i civilizacijske stečevine svijeta i vasione. Pa vi sad kontraargumentirajte ako imate ideja. Predsjednik Ustavnog suda RH Miroslav Šeparović kao argumente navodi:

"Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu, brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti, odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske (članak 94. Ustava). Predsjednik Republike vrhovni je zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske (članak 100. stavak 1. Ustava). Predsjednik Republike raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na prvo zasjedanje te povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika (članak 98. alineje 1. i 3. Ustava). Članak 96. Ustava propisuje da Predsjednik Republike ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost, te da nakon izbora podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci, o čemu obavještava Hrvatski sabor."

Primjećujete li i vi, ili to primjećujem samo ja, da se iz gornjih činjenica ne da spontano i bez aktivne volje izvući zaključak da se Predsjednik Republike ne smije kandidirati na domaćim parlamentarnim izborima? Za takav zaključak potrebna je namjera za takvim zaključkom, volja da se tako zaključi. Ključni "argumenti" ili pojmu argumenta najbliži iskazi iz gornjeg citata svakako su oni gdje se kaže da Predsjednik Republike ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost te da nakon izbora podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci, no jesu li to zaista argumenti ili nas Ustavni sud vara svojom pravničkom ili pravnoteorijskom logikom koja, međutim, nije istovremeno i logika stvarnosti? Logika stvarnosti, na primjer, kaže da netko tko je postao Predsjednikom Republike, iako je formalno podnio ostavku na članstvo u političkoj stranci, nije nužno podnio ostavku i na subjektivno, emocionalno članstvo u toj stranci, u stranci koja mu je, na koncu, financirala kampanju i na svaki mu način pružala logistiku. Dakle, hajde da se za početak ne pravimo blesavi - mnoge odrednice Ustava RH, kao i svih ustava na svijetu, tu su samo reda radi, da se zadovolji nekakav privid civiliziranosti, a ne zato što zaista reflektiraju istinu. A to što Predsjednik Republike raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na prvo zasjedanje te povjerava mandat za sastavljanje Vlade, još uvijek nije nužno u koliziji s kandidiranjem Predsjednika na parlamentarnim izborima jer se podrazumijeva da će on istog trena kad dobije izbore dati ostavku na svoju funkciju Predsjednika Republike. Dakle, u čemu je zaista problem? Ja ne vidim u čemu. Kaže se, dalje, da Predsjednik Republike nije samo osoba, čovjek, nego i Institucija ili Utjelovljenje Institucije Predsjednika Republike. Ma dajte molim vas. Takvo prevrednovanje jedne obične političke funkcije puka je politička metafizika, pravnoteorijski spiritizam. No ispada da su svi, ili da je velika većina ustavnih stručnjaka do vrha svojega bića ispunjena upravo tim i takvim spiritizmom, koji nije nego čisto otuđenje od smisla zakona, zakona čije slovo bi trebao moći shvatiti svaki čovjek, a ne samo pravni stručnjak. U tom pogledu imamo dva, međusobno suprotna otuđenja od smisla zakona, prvo je kad se članka zakona držimo kao pijan plota, a drugo je kad zakon tumačimo spiritistički, tj. kad izvlačimo pretjerano dalekosežne zaključke.

No, do sada smo tek zagrebali u spiritizam Ustavnog suda RH. Pogledajte što slijedi u dotičnom Spiritističkom Upozorenju:

"Predsjednik Republike nestranačka je osoba i dok obavlja tu dužnost ne smije sudjelovati u političkim aktivnostima nijedne političke stranke, što isključuje bilo kakvu mogućnost da Predsjednik Republike u kontekstu raspisanih parlamentarnih izbora bude kandidat na listi za izbor zastupnika ili istican kao kandidat za dužnost predsjednika Vlade Republike Hrvatske i da u tom svojstvu sudjeluje u političkoj izbornoj kampanji."

Molim?! - što bi rekla Mojmira Pastorčić. Kolika je samo drskost u tom pravljenju blesavima?! Pa zar je i jedan predsjednik ili ica prije Zorana Milanovića zaista bio nestranačka osoba, samo zato što se formalno isključio ili isključila iz članstva u svojoj stranci?! Koliko nas stupidnima smatra ekipa oko Miroslava Šeparovića?! No idemo dalje.

"Kandidiranje Predsjednika Republike, dok obnaša tu dužnost, na listi bilo koje političke stranke ili nezavisne liste za izbor zastupnika u Hrvatski sabor te njegovo isticanje njega kao kandidata za predsjednika Vlade Republike Hrvatske ili neku drugu javnu ili profesionalnu dužnost, nespojivo je s njegovim ustavnim položajem i ovlastima, te načelom diobe vlasti (članak 4. Ustava)."

Tu imamo ni više ni manje nego dvije manipulativne ili obmanjujuće izjave. Prva je da se govori o isticanju Predsjednika Republike kao kandidata za javnu ili profesionalnu dužnost kao nečemu što je zabranjeno, iako u Ustavu RH ne piše da ga se ne smije isticati, već samo da on ne smije obnašati javnu ili profesionalnu dužnost. Druga je obmanjujuća izjava navodna nespojivost između ostaloga i s načelom diobe vlasti. Ha ha. Vlast se dijeli na zakonodavnu (Sabor RH), izvršnu (Vlada i donekle, u puno manjoj mjeri, Predsjednik Republike) i sudbenu. Pa ako je kandidiranje Predsjednika Republike za Sabor ili za premijersku funkciju nespojivo s načelom diobe vlasti, kako je onda moguće da je kandidiranje premijera spojivo s tim načelom?! Molim ustavne stručnjake i ice da mi to objasne. Članak 4. Ustava ovdje se vulgarno zloupotrijebio. No idemo dalje, prema goremu.

"Imajući u vidu nastalu ustavnopravnu situaciju, Ustavni sud naglašava da će cijeli izborni proces ovih parlamentarnih izbora, od njihovog raspisivanja do proteka roka iz članka 90. u vezi s člankom 88. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, biti pod strogim nadzorom Ustavnog suda. Ako utvrdi da sudionici u izborima postupaju protivno Ustavu ili zakonu, Ustavni sud koristit će se svojim ovlastima iz članka 89. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, od obavještavanja javnosti do poništavanja svih ili pojedinih izbornih radnji i odluka, počevši od kandidacijskog postupka pa nadalje."

i dalje:

"Ustavni sud poziva Predsjednika Republike i političku stranku Socijaldemokratsku partiju Hrvatske (SDP) da, sukladno ovom Upozorenju, odmah prestanu s aktivnostima koje su suprotne Ustavu..."

Sada najednom imamo jedno sasvim novo čitanje Ustava RH! Ako smo svoje čitanje Ustava do sada natezali u značenju i logici do proizvoljnih i subjektivnih razmjera, do razmjera pravovjernog ustavnopravnog spiritizma, sada najednom imamo sasvim novu razinu, neku vrstu evolutivnog skoka "s biljke na životinju" ili "sa životinje na čovjeka", tj. s Predsjednika Republike na Socijademokratsku partiju! Jer najednom, pogledajte samo, ustavni suci apostrofiraju i nekakve sudionike u izborima, u množini, a ne više samo Predsjednika Republike, a onda izrijekom i samu političku stranku Socijaldemokratsku partiju Hrvatske. Dakle, svoje čitanje Ustava RH o funkciji Predsjednika Republike proširili su i na druge izvan ili onkraj Predsjednika Republike! Jeste li svjesni reperkusija toga?! Reperkusije toga su da u budućnosti, ili već danas, Ustavni sud RH svoje čitanje Ustava na temu Predsjednika Republike može proširiti NA SVE GRAĐANE Republike Hrvatske, što nije drugo nego ponovno uvođenje verbalnoga delikta i strahovlade.

Svaka rečenica svakog zakona i svaka rečenica Ustava RH mora biti takva da je može, uz pomoć rječnika, Hrvatske enciklopedije i sličnih laičkih pomagala, razumjeti netko tko nije pravni, a kamoli ustavni stručnjak. Ako ona nije takva, onda zakoni i Ustav nisu u duhu najboljih civilizacijskih dosega i ne služe čovjeku. Mi imamo isuviše često slučaj da se ni sami ustavni stručnjaci nisu u stanju usuglasiti oko značenja i reperkusija određenih stavki Ustava, a tako je i sa zakonima, samo još puno gore. Je li to vladavina pravde ako čovjek mora angažirati pravnika i skupo ga platiti kako bi mu razjasnio određene stavke nekog zakona? Apsolutno i nedvosmisleno nije!

Profesor Dragan Bagić s Odsjeka za sociologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta Silvani Menđušić je za portal Telegram između ostaloga rekao i ove rečenice:

"Zabrana isticanja po mom je sudu teško održiva u praksi. Pogotovo nije jasna argumentacija ustavnih sudaca; kako se može zabraniti nešto što ne postoji? Kako se može zabraniti kandidatura za premijera kad ona kao kategorija uopće ne postoji?"

I dalje prepisujem s portala Telegram:

"Upozorenje da bi moglo doći do poništavanja odluke o raspisivanju izbora Bagić ocjenjuje nuklearnom opcijom. 'Ustavni sud izvukao je najtežu artiljeriju za stvar koja je potpuno fluidna. SDP je najavio da neće kršiti očite upute. Ali, zar ustavni suci misle da mogu poništiti izbore jer je netko spomenuo da dolaze rijeke pravde, izgovorio inicijale Z.M… Kako ćete poništiti izbore zbog aluzija?!'

Nije jasno ni tko bi trebao arbitrirati u tim pitanjima ni kakva bi mogla biti uloga Državnog izbornog povjerenstva. 'Ne može DIP arbitrirati u fluidnim stvarima. Prijetiti zbog toga poništavanjem izbora je opasno, budući da to može dovesti do rasapa ustavno-pravnog poretka', zaključuje Bagić."

Ustav RH ima puno divnih rečenica, sasvim usklađenih s najvišim razumom, npr. cijeli članak 3.:

"Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava."

ili članak 14.:

"Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki."

No onda, ipak, valja osmotriti i dijelove teksta Izvorišnih osnova, u kojima se apostrofira:

"tisućljetna nacionalna samobitnost i državna opstojnost hrvatskoga naroda",

i dalje se kaže:

"Polazeći od iznesenih povijesnih činjenica, te općeprihvaćenih načela u suvremenu svijetu i neotuđivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodređenje i državnu suverenost hrvatskog naroda, uključujući i neokrnjeno pravo na odcjepljenje i udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost međunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Madžara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnoga svijeta.

Poštujući, na slobodnim izborima odlučno izraženu volju hrvatskoga naroda i svih građana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje."

Dakle, što ovdje imamo? Imamo Hrvate kao prve ili prvotne i sve ostale kao drugotne, kojima se doduše jamče sva prava i tako dalje. Hrvatska je primarno nacionalna država Hrvata, zar ne? A kako izmjeriti ili ustanoviti nečije hrvatstvo? Je li hrvatstvo egzaktna činjenica? Može li i smije li hrvatstvo danas u modernoj Republici Hrvatskoj biti ustavnom kategorijom? Na "prvim slobodnim izborima" 1990., ma koliko nacionalistički ostrašćenim, ma koliko manipulativnim, ma koliko šovinistički i ustašoidno obojenim, po Ustavu RH odlučno je izražena volja hrvatskoga naroda (i svih građana, reda radi). Ma daj me nemoj. Radimo od Ustava svetinju tamo gdje još nismo ni zagrebali po avetima svoje ustašoidne i ekstremno nacionalističke novije povijesti. Tzv. ustavni stručnjaci jako uživaju u svojoj ulozi ustavnih spiritista tamo gdje se nekome treba nešto zabraniti jer se taj netko pobunio protiv kriminalne i zločinačke organizacije poznate kao HDZ, a istovremeno tu svoju zabranu ne izvode niti iz jednog članka Ustava, nego iz "ukupnog čitanja cijele materije". Tek su se tri ustavna suca sa svojim izdvojenim mišljenjem blago i bojažljivo dotaknula mogućnosti da bi ponašanje Zorana Milanovića upravo moglo proizlaziti iz ustavne odredbe ili obveze Predsjednika Republike da se brine za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti, tamo gdje premijer Plenković uporno i pod svaku cijenu želi progurati (pa je na koncu u tome i uspio) ekstremno suspektnog Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika.

Slično kao i u slučaju Zlate Đurđević, koja nije izabrana za predsjednicu Vrhovnoga suda između ostaloga i zato što joj se spočitavalo da krši Ustav i zakon (a opet jednom zbog iščitavanja istih kako je komu drago), sada se prijeti Zoranu Milanoviću i cijeloj jednoj političkoj stranci ponovno zbog ustavnopravnog spiritizma u glavama moćnika. Ne preostaje mi drugo nego da parafraziram Borisa Dežulovića: jebo vas Ustav.




Odjavna je špica na samome kraju. IMA JOŠ konačno se obistinjuje. Vaš omiljeni bloger ima pitanje za vas. Ljeto je, iz frižidera ste upravo izvadili veliki krastavac. Prije nego što ga počnete guliti, odrežete mu vrhove, zar ne? Moje je pitanje: stavljate li te hladne vrhove sebi ili djeci na čelo kao što ih je Michelangelo

Ispekla sam ga gospodine ministre

bez-obzira-109.blog.hr

Davno sam donijela odluku da se neću trovati s ovim
novoostvarenim doktorima svih profila a ne liječe ništa, (upravo
čujem na vijestima da su još jednog oslovili s doktore),
čak ni državnu blagajnu, neću se trovati dnevnim prepucaljkama
na razinama koje bi trebale biti uzorom, neću, obećavam.

Ali moram, baš se moram osvrnuti na "kruh naš svagdašnji" a
nerijetko i noćni jer se rano sunoćava.
Kruh je skup, osim što je skup nije ni kvalitetan, ovi naši pekari
ga ne peku dovoljno pa je božemiprosti gnjecav. Više puta sam
to spominjala pekarima..., "pa pecite ga malo duže, nije važno
što će koji dkg izgubiti na težini, kao da vas netko kontrolira. Ako
kontrolira, za ljubav svoga naroda pecite ga kvalitetno, malo manja
zarada možda, ali zadovoljstvo potrošača je na prvom mjestu", reče
naivac u mom liku i uhvati se brašna i pregače da bi došlo do pogače.

Onaj bucmasti ministar kojemu je imovina nadmašila tjelesnu masu
puuuuno puta..., neka, zaslužio je iako je kratko ministar da komentira
navike svoga naroda. U pravu je kad kaže, "ako vam je kruh skup,
pecite ga sami". Čovjek zna iz iskustva, zna kako se štedi i stiče, gdje
će ako ne na kruhu.

Nije mi stalo što on kaže, to ja onako usput, kruh uglavnom pečem, a
kad pečem onda malo više i pojedem, a to nije zdravo. Problem je što
raste sve ono što ne treba onda smo u neprilici, valja nam mijenjati
garderobu, a garderoba neka je i turska košta više od pekarskog kruha.
Taj ne jedemo osim za nuždu, ušteda nemjerljiva.

Pitanje je..., slušati ministra i zaokružiti se poput njega, uštedjeti također
kao on, guštajući u pamučastom kruhu, pogačama, uštipcima, ili se svega
toga odreći i puniti džepove pekarima, kažu da je čudo koliko oni mogu
zaraditi na kiflama, pitama, kruhovima svih vrsta. Ma neka, tko radi neka
zaradi, ali bojim se da ne ćemo profitirati ako poslušamo ministra. Znate
koliko se sve bolešćina krije iza onog omamljujućeg mirisa svježeg kruha
i peciva, ne želim ni brojiti.

Eto gospodine ministre, ja sam ga i danas ispekla i već je jedna štruca
"dobila noge". Da ipak razmislite ima li neki drugi način da mjesečno
ubacimo u kasicu, jer mirovina iscuri prije nego je ugledam. Poučite nas!

Društvene mreže

nachtfresser.blog.hr

Kad sam počeo lutati bespućima interneta u Hrvatskoj su postojali samo forumi, nisam se snalazio na tim forumima i u prizemnim političkim diskusijama, tko je veći Hrvat, jezične diskusije koja je ispravna hrvatska riječ i koji su hrvatski sufiksi, u kulturi su žigosani relikti prošlog vremena i slično. Pobjegao sam na novu njemačku virtualnu zajednicu red7.de, koja je naglo rasta, ja sam bio među prvoborcima, a u vremenu najvećeg uspona bila je to treća po masovnosti zajednica u Njemačkoj, pisao sam i komentirao na njemačkom, u jednom momentu bio i na listi top10, ali eto, i kod njih jači gutaju slabije, kupio ih je gigant Pro7, urednici promijenili orijentaciju, koja u stvari nije ni postojala, čisti bazični kaos. Više se nisam osjećao tamo dobro, kod nas su se pojavili blog servisi i ostalo je blog povijest. Bio sam siguran da će to kratko trajati, uređivanje je ovdje bilo još mnogo katastrofalnije nego na kraju tamo, no morao sam negdje vježbati novohrvatski, potpuno sam se odvikao od njega, a trebao mi je na poslu za objašnjavanje finesa njemačkog jezika. Mislio sam da u prilično zatrovanom ozračju neću dugo opstati pa sam otvorio facebook i twitter račune. Na facebooku sam izgradio i njegovao zbilja širok krug poznanstava iz cijelog svijeta pa sam twitter zanemario, a otkako ga je Musk preuzeo i zamrznuo račun. Onda su mi na ovom starom bolesnom kompu koji sam morao reaktivirati, pukle najslabije karike, google i facebook računi, google sam vratio, a izgleda da je to za facebook nemoguće, zbog njihovih totalno blesavih postavki sigurnosti i očajne službe za korisnike. Na Muskovu x mrežu sam ovdje stavio link prije par dana, reaktivirao sam se kad već ne mogu na facebook. Jučer mi je prvo palo na pamet ići vidjeti kako moje berlinske frendice komentiraju promjene u Siriji i novonastalu situaciju i mjere oko sirijskih migranata. Čekalo me iznenađenje, oba računa su ugašena, odnosno napustile su x mrežu.
Tek kod treće starije bivše piratice sam našao objašnjenje, ekipa iz Ljevice i Zelenih se masovno u jednom danu prebacila na meni do jučer nepoznatu bsky mrežu. Ona se dvoumi jer joj vršnjakinje i po bolnicama doslovno provode zadnje dane tipkajući na svoj twitter, a i ona se osjeća slaba za novi početak, a bez društvenih mreža sama i bolesna ne može. Googlao sam, decentralizirana platforma kakav je prije Muska uglavnom bio i twitter, a osnovao ju je jedan od originalnih suosnivača twittera, koji je u doba njegove najveće popularnosti otišao jer nisu zadovoljeni njegovi standardi demokratičnosti i zaštite privatnosti. Epilog: gdje svi Turci/Turkinje i mali Mujica, pisat ću i na njemačkom i na hrvatskom, na toj me mreži već dočekala i postala mi prva, zasad i jedina pratiteljica vojvođanka Jelena Jovanović, sad već legendarna prva piratica s prostora bivše države :D.

bsky.app

NJIHOVI LJUDI

zemlja2.blog.hr

NJIHOVI LJUDI

O kućnim ljubimcima napisano je gotovo sve.
Na našim prostorima.ljubimci mogu biti zlatne ribice, ptice, papigice, zamorci, kornjaćice , zečevi itd. pa sve do gmazova.
Ipak najučestaliji kućni ljubimci su psi i mačke.
S njima je najjednostavnija interakcija,a pogotovo s psima.
Mačku nikad nisam imala za razliku od pasa.
Veliki sam zaljubljenik u pse.
Pas nije samo kućni ljubimac.
Pas je prijatelj, koji će razumjeti i kad ti je teško
pokušati te razvedriti,

Imamo pse o kojima brinemo “ dok nas smrt ne rastavi”, a psi imaju svoje ljude o kojima brinu.Mi smo
njima cijeli svemir.
Psi su i terapijski psi kod hendikepiranih, vodiči slijepih,
policijski i vojni psi, pomažu kod iskapanja unesrećenih,
traženja nestalih i još mnogo toga.

A sad nešto o čemu se malo piše.
Što u slučajevima, kada se njihovi ljudi ne mogu o njima više brinuti.
Razlozi mogu biti razni, kao na primjer dnevna šetnja, pogotovo kad njihov čovjek nema vrt.
Da, ima šetača pasa, ali to nije trajno rješenje.

Što onda?

Staviti psa u sklonište za nezbrinute životinje.
U Zagrebu je to Dumovec.

Neki će odlučiti ostaviti psa na ulici.

Udomitelj?

Za dobro rješenje morate imati sreću.
Mi smo je imali.
Našla se je rođakinja,plemenitu ljubiteljicu životinja, posebice pasa, a sa odličnim uslovima, uključujući vrt i
voljom da udomi peseka.

Tako je naša mala pikulica promijenila dom.
Patila je, ali je na kraju prihvatila promjenu.
Savjet: Nemojte u poodmaklim godinam udomljavati
štene.

A ja puštam suzu i suzicu.


i

Emotivnim dubinama plovi...

star-rose-bloger.blog.hr

Jednog dana čovjek je upitao starca koji je najveći dar koji je dobio. Starac ga je pogledao, nasmiješio se i odgovorio: "osjetljivost". Ona te tjera da voliš, smiješ se, raduješ, plačeš, patiš i čak ti može slomiti srce. Mladić je upitao - "zašto bi to ikada bio dar?" Starac je odgovorio: "bez osjećajnosti nikad nećeš razumjeti dubinu emocije".
"Treba malo da međusobno ličimo, da bismo se mogli shvatiti, ali treba i da se razlikujemo, da bismo se mogli voljeti."

Pol Zeraldi

Osjetljivost je dar bez kojeg se ne bi moglo. To je ono bez čega ne bi mogli ni prema sebi, ni prema drugima. To je velika osobina. Treba pustiti da plovi i začinjava život. Bez osjećaja kakav bi čovjek bio? Nikakav, rekla bih. Zato budi osjetljiv, empatičan i susretljiv, tamo gdje se prepoznaš. Činiš put, puštaš trag. Dubina je tamo gdje emotivno se izgara, emocija je žar a ona izbija kroz nju čovjek iz sebe ispliva. I na kraju samo ljubav nas ispunjava i čini, ona nas donosi tu gdje jesmo a s njom činimo sve i čuda.

Tako je danas... 10. decembar .. Međunarodni dan humanosti!
Ljudi često zaboravljaju da je dobrota besplatna! Bez emocija nema ni humanosti.

BURA

sewen.blog.hr

Nesmanjenom snagom bura sve savija,
Nakon mokrog juga, da sasuši prija.
Neka hladnoće, neka bolesti odnese,
Tamo gdje nisam bio i čije ne znam adrese.

Nevidljiva, a razorna kao svaki tornado,
Nekad zazviždi pa pjeva, ja slušam je rado.
Navikli smo mada nas uvijek iznenadi
Sve što počupa, iznova uredi, iznova posadi

Bura je došla opet u vrijeme kad je bitno.
Očistila lišće, ulice i pomela sve sitno.
Samo se ljude pročistiti nije drzla...
Njih je poštedila, ali ih je smrzla!

Zlatno doba...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Zlatno doba je prvo doba nakon stvaranja svijeta, u kojem su ljudi živjeli u idiličnom skladu.
O zlatnom dobu i njegovom nestajanju slično utopiji i distopiji u hrvatskoj renesansnoj literaturi najzanimljivije govori negromant Dugi Nos u prologu komedije Dundo Maroje:
»Ljudi nahvao, zajedno s negromanti, priđoše u ove naše strane, i to prokleto sjeme, – čovuljici, žvirati, barbaćepi, obrazi od papagala, od mojemuča, od žaba, oslasti i s koze udreni, ljudi nahvao – useliše se u ovi naš svijet u brijeme kad umrije blagi, tihi, razumni, dobri starac Saturno, u zlatno vrijeme kad ljudi bez zlobe bijehu. I po Saturnu manje razumni kraljevi primiše ljude nahvao, i smiješaše se među dobre i razumne i lijepe«.





Kada sam iz znatiželje čitala distopijske romane nisam slutila dolazak
literaturom naslućivanog vremena. Nažalost upravo to vrijeme se
nadvilo nad epohu. Ipak vjerujem u vječno mjenjajuću sliku zbilje...

u zbilji kaleidoskopska igra misli i osjećanja, dana i noći,
godišnjih doba, žrtvonoša, pravednika i moćnika.
Plamte bojišnice, tutnji oružje, ruše gradovi, umiru nevini.
Nad nama sazviježđima ispisani mitovi, utjelovljeni bogovi.
U nama radoznalost za otkrivanjem tajni Saturnia regna
zlatnog doba iz prologa Dundo Maroje.
Sanjala sam život u Edenu, Atlantidi, gradu sunca,
na cvijetnoj livadi od sna i poželjela da život
postane i ostane bajka.
Ljubav, svećenica sunca, nedodirljiva, neuništiva, vjekuje
u pričama, snovima, radostima i tugama, u nama.
Vrijeme došašća, u gradu svjetleće zvijezde repatice i anđeli.
mirisi fritula i kuhanog vina, na licima osmjesi, utopijska radost
je moćnija od fikcije distopije i straha od dolazečeg sutra...

Osjetih utopije su stanje uma i ritam srca.
Zvuk crkvenog zvona pozivom na
zornicu budi mladi dan.






Dijana Jelčić

Pauza 2

donabellina.blog.hr

Ma šta rekao, nemoj to dvaput reći,
Nađeš li kod drugog svoju misao, odreci je se.
Ko nije stavio svoj potpis, ko nije ostavio fotografiju,
Ko nije bio prisutan, ko ništa nije izustio -
Kako da ga uhvate!
Zaturi trag!

Postaraj se, kad namisliš da umreš,
Da ne bude nadgrobnog spomenika koji bi odao gdje ležiš
Kakvim jasnim natpisom što te potkazuje
I godinom smrti koja te odaje!
Još jednom:
Zaturi trag!
(Tako su me učili.)

Bertolt Brecht (1898 – 1956)
"Zaturi trag"
....................................................

Brechta stavljam razlogom : ne pišem ja , pa dok se oporavim stavljam ono
što nekome znači barem, koliko i meni

Strings and Stars

stella.blog.hr

Psi naši svagdašnji hehe..

eurosmijeh.blog.hr

- Dobar dan komšinice kako ste?
- Evo dobro, išla da kupim hranu za kerove.
- Pa koliko ste u ovom kraju, nikad nisam čuo Vaše kučiće da laju,
ili da ih šetate.
- Laju oni, itekako, i čuli ste ih samo sada nećete da kažete.
- Nisam stvarno! Koliko imaju godina?
- Mlađi sedamnaest, a stariji treća godina Mašinstva.
- Baš ste šašavi komšinice, svoje sinove nazivate kerovima.
- Pojedoše mi čovječe svu džigericu.
- I meni moji. Aj se jebemo, žena mi kod tetke.
- Ajde.



Kerovi.
Najprecizniji izraz za predstavnike javnog reda i mira.



Idu majka i sin iz Imotskog ulicama Zagreba.
Sin: “Majko, nu ćuko!”
Majka potiho: “Sine, nije ćuko nego pas!”
Sin: “Krvi ti issove, isti ćuko!”



Dvojica prijatelja, velikih ljubitelja pasa:
- Imao sam jednog vrlo oštrog psa; sve je napadao i grizao.
Na kraju nisam više znao što da radim s njim i poslao sam
ga u jedan centar za preodgoj pasa.
- I da li je to služilo nečemu?
- Kako da ne. Sada prije nego ugrize nekoga stavi salvetu oko vrata.



Blago psima!
Oni najboljeg prijatelja ne moraju da biraju medju ljudima.



Dva susjeda razgovaraju o svojim psima:
Moj pas je fenomenalan! Prošao je tako dobru
dresuru da mi svako jutro donosi novine.
Ne vidim u tome ništa posebno, to radi i moj.
Da, ali ja nemam pretplatu za novine.



Sto je zajednicko panduru i psu?
-Oboje te gledaju kao da te razumiju..

2. Memorijal Artura Jonaka von Freyenwalda

gogame.blog.hr

2. Memorijal Artura Jonaka von Freyenwalda
UDRUŽENJE OBRTNIKA POREČ
30. 11. 2024.

Potvrđuje se nova tradicija; tradiionalni go turnir Jonakov memorial u Poreču. Odigran je 2. Artur Jonak von Freyenwald Memorial Go Turnir u Poreču 30. studenoga 2024.
Igralo se u Udruženju obrtnika Poreč. Mcmahon sistemom u tri kola je sudjelovalo 18 natjecatelja. Partije su igrane ravnopravno uz komi 6,5 poena sa 40 minuta po igraču i byoyomi 3x30 sekundi.
Rejting klasa turnira je B.
Pogledajmo završnu tablicu sa rezultatima. Mj. Ime Prezime Kat FRŽ Klub MMS SOS SOSOS DC 1.k 2.k 3.kAkiko Kezuka 4d JP Toch 31 88 269 0 7+b 5+w 2+wStjepan Medak 4d HR Vrba 30 91 262 0 3+b 4+w 1-bKarlo Vlahović 1d HR VGor 30 87 270 0 2-w 8+w 5+bOliver Skočić 1d HR GKIN 30 87 268 0 8+b 2-b 6+wJakov Sičić 3k HR VGor 29 90 263 0 6+b 1-b 3-wRadovan Golja 1d SI Ljub 29 88 265 1 5-w 7+b 4-bBorut Zaplotnik 2k SI Ljub 29 88 265 0 1-w 6-w 8+bTonka Žderić 2k HR Zagr 28 89 262 0 4-w 3-b 7-wDalibor Čotar 4k SI Seza 28 77 238 0 11+w 10-w 12+bDavide Bertok 6k IT Trie 27 78 237 0 12+w 9+b 11+bTomo Krajina 5k HR Pore 26 79 236 0 9-b 12+b 10-wVlado Maružin 6k HR Pula 24 81 234 0 10-b 11-w 9-wDanijel Procek 9k HR VGrd 24 48 159 0 15+b 14+w 16+wJudita Sičić 15k HR VGor 17 52 141 0 17+b 13-b 18+wIgor Žeželj 15k HR Pore 16 53 149 0 13-w 16-w 17+bTina Smajić 17k HR Pore 15 54 147 0 18+w 15+b 13-bIrena Derenčin 16k HR GKIN 14 47 151 0 14-w 18-b 15-wDanijel Turkan 17k HR Pore 14 46 153 0 16-b 17+w 14-b Turnir je osvojila Aikiko Kezuka 4. dan iz Japana. Pobjednicom je postala pobjedom u zadnjen kolu protiv izravnog konkurenta Stjepana Medaka 4. dan iz Zagreba. Stjepanu ostade drugo mjesto. Karlo Vlahović 1. dan iz Velike Gorice je treći sa slabijim sos-bodovima od Stjepana. Sa istim mcmahon- i sos-bodovima, a malo slabijim sosos-bodovima od Karla, četvrti je Oliver Skočić 1. dan iz Zagreba. Toliko o hrvatskim dan igračima na turniru.
Najuspješniji kyu-igrač turnira je Jakov Sičić 3. kyu iz Velike Gorice.
Rezultati su obrađeni u EGD-i. Evo novoga stanja rejtinga hrvatskih predstavnika sa turnira. Mj. HRr. Prezime Ime Klub Kat Rejt +/- Tur Rej.kat 2. 2. Medak Stjepan Vrba 4d 2414 -2 235 4.dan 3. 14. Vlahović Karlo VGor 1d 2087 +6 190 1.dan 4. 12. Skočić Oliver GKIN 1d 2119 +8 88 1.dan 5. 23. Sičić Jakov VGor 3k 1815 +14 110 3.kyu 8. 21. Žderić Tonka Zagr 2k 1846 -13 91 3.kyu11. 27. Krajina Tomo Pore 5k 1551 -7 17 5.kyu 12. 29. Maružin Vlado Pula 6k 1443 -25 11 7.kyu13. 30. Procek Danijel VGrd 9k 1292 +15 81 8.kyu 14. 37. Sičić Judita VGor 15k 682 +39 67 14.kyu15. 39. Žeželj Igor Pore 15k 584 -5 9 15.kyu 16. 41. Smajić Tina Pore 17k 448 +69 7 17.kyu17. 42. Derenčin Irena GKIN 16k 445 -63 42 17.kyu18. 43. Turkan Danijel Pore 17k 398 -6 7 17.kyuNapreduje Judita Sičić u 14. kyu. Bravo Judita!
Slijedi Prvenstvo Hrvatske za mlade.

bl. Mufadenu

Bebe znaju

kintsukoroi.blog.hr

"Ulazak novorođenčeta u kuću je poseban događaj. Cijela atmosfera u kući se zaokrene.
Sve miriši na bebicu. Posvuda su gaze, svi su uzbuđeni, ljubav pršti na sve strane. Svi se smiju, svi se trude.

Dobro si rekla da bebice dolaze iz drugog svijeta."
( Ipsi)

Odlaze ljudi. Kući.
I vraćaju se opet nekad i nazad.

Kao bebe.

********
Naravno da pored druge bake, doista sposobne, energične, radišne, čitavdannanogama bake, zasad vrlo rijetko ulovim vrijeme nasamo sa Petom Bebom. Šestom, ako ćemo precizno.

Gledam iz kutka kako se mlada i starija muče oko presvlačenja i dojenja, neću se nametati, žao mi je samo što ne znaju i nisu svjesne, da sam to radila ukupno šest puta, pet puta baš angažirano oko svakog unučića. Pa mi je to već rutina. I pupak koji treba otpasti i pelene i dojenje i bljuckanje. Al neću se miješati, dok me se ne pita.
Bila je patronažna sestra, pa su pitale nju.

No, našao se trenutak danas od nekoliko minuta, kad smo si Bebač i ja gugutali.
Ostali smo tek nakratko sami.
Napapao se friško maminog mlijeka, pa sam ga dignula s gazicom na ramenu da podrigne i bljucne eventualni višak mlijeka.
Svi inače slavimo i kličemo kad bebe podrignu.
Klinci su zbunjeni.
A oni ( više) ne smiju podrigivati, kak sad to?

Dakle, gledao me vrlo ozbiljno. Netremice. Okrenula sam ga malo prema svjetlosti s prozora, da ga poškaklja sramežljivo sunce. Ručicu je jednu pružio preko mog ramena. Drugom me zagrlio. Zaškiljio je i počeo zijevati. Pa sam ga nunala prema tamnijem dijelu sobe. Pa se refleksno par puta nasmiješio, pokakao se u pelenu i smirio potpuno i blaženo. I dok je tako guza bila jel' na toplome, malo smo si pričali. Meditativno.

Svakog unučića sam pitala: a tko si ti?
Tako i moju Petu Bebu. Šestu, ako ćemo biti precizni.
Dolazi iz daleka. Umjesto mene, u onom tamnijem dijelu sobe, tamo gdje se isprepliću neke sjete i tuge, neka živa nedostajanja onih kojih više nema, Peti gleda male ljudiće koji lete po sobi. Vidi ih u sjenama. I sigurno su dragi i smiješni ti ljudići, kad ih on tako pozorno prati i smješka im se.
Nunajući ga, i sama sam se smješila tim malim nevidljivim ljudićima po sobi. Slala sam im poljupce.
Svi su koje sam ikada voljela, bili tu, u tome trenu, sa nama. Nevidljivi zbor voljenih ljudi.
I nunajući Petoga sjetila sam se svih beba koje sam ikada nunala, u dragim slikama.

******
Poslije sam s drugim najmlađim G. učila pjesmicu " O, pastiri, čudo novo", sutra za školu i ocjenu. Riječi poput: nigda ili jaslicam, teške su mu. Inače, ima lijepu dikciju i super pamti.
No, kad smo došli do " Betlem, evo..." zna on da je to Betlehem, sve ok...al rekao je: Betmen...
Betmen evo, nije daleko...:-)) smijeh živi..uvijek će mi biti pred očima njegovo nasmiješeno lice kad ćemo pjevati tu pjesmicu!

******
Sin mi se, da proslavi dolazak petog djeteta, nalio ko guzica. Inače fakat ne cuga, al potresen i u šoku jer je bio prisutan na porodu, dao si je oduška u Jackyju.
Bila sam u busu, kad su me dečki zvali, najprije su se smijali tatinim forama, a onda vrlo brzo i plakali, jer se tata pijan na Hajdukovom igralištu, pred trenerom derao: Dinamo, Dinamo. A dečki mu igraju za Hajduk.
Skršio je gumu na autu, a ja sam bila presretna jer je sve dobro završilo.
Doma me vozio taksist po imenu Nikola.
Današnja patronažna sestra, zove se Lucija.
Kod nas je uvijek sve znakovito.

******
Ljudi ne rastu, ljudi ne stare, ljudi ne odlaze.
Rastu, stare i odlaze, samo priče o njima.
Filigranske dragocjenosti koje čuvamo.
Za priču
dovoljne su stare cipele ispod kreveta.
Stara petrolejka.
Nacrtano srce na zidu, sa licem, preko kojeg je bila naljepljena neka fotka iz časopisa.
Dovoljno je tako malo, da ponovno ožive, zabljesnu na rubu omiljene žličice, u odsjaju prozorskog stakla, da zaplešu uz svoju omiljenu pjesmu. Pored nas. Tako blizu. Da nas grle u snu.

Ako itko zna, bebe znaju. Bebe ih vide.
Bebama vjerujem.
Na pogled.

Djeci na riječ.

Ljudima sve manje.

*********


Sutra je još jedan rođendan.

Šaljem puno zagrljaja i svjetlosti Njegovoj duši.

A njegovoj dragoj teti kojoj silno nedostaje, kojoj nedostaje njegova fizička prisutnost,
preporučujem da i ona počne vjerovati bebama.

Borić, elektromotorni

dvitririchi.blog.hr

Čitam komentare kod Širiteljice božićnog duha i vidim da je naručila post sutrašnji od kolege blogera Jelena, koji se ujedno ponudio i prošetati joj psa i ispeći vafle i...što god treba, očito, za širenje bložićnog duha.
Duše blogduše, dakle, širi se :).

A i ja sam dobila od kolege Jelena krasan komentar koji me je i potaknuo na pisanje ovog posta:

U plafon se zabuši tipla i stavi kukica. Nekoliko prikladnih grana smreke ili jele se ispreplete ili poveže žicom i taj "vijenac" se stavi da visi s plafona. Okiti se normalno. To je u mojem kraju bio standard nekad davno prije nego su postala dostupnija čitava drvca. I to se zvalo kinč. Mačke to onda mogu samo čeznutljivo promatrati

Kinč.
Nisam znala za taj običaj ali mi se sviđa skroz, a i praktičan je u novonastaloj situaciji.

Da ne bušim plafon mogla bih... recimo, taj kinč isplesti oko ventilatora.
Imam i lampice na baterije i tako, mogla bih se malo poigrati pa kad padne noć,
Uključim ventilator u prvu brzinu i moj se viseći bor, odnosno - kinč, počne vrtiti oko svoje osi pogonjen elektromotorom ventilatora, svijetleći ... to bi bio baš spektakl i... fora.
Mačić ga neće moći prestati gledati, a do njega nikako neće moći doći. ;)

Običaje i tradiciju treba malo modernizirati, eto.
Nisam pretjerala, nisam se sjetila namontirati borić na onaj samohodni robotski usisavač (mozda i bih, da ga imam) pa bih imala lutajući kućni borić koji ujedno i usisava putem izgubljene iglice. O tom potom. Dogodine možda.

Danas, dva božićna duha sam osjetila.
Prvo raska, koja mi je pohvalila kćerke i još mi je nešto lijepo napisala, a potom i djeca koja su me dočekala s potato ballsima.
Milina u srcu, a potom i u želudcu

Eto, toliko od mene.
Da doprinesem malo i ja tom božićnom špiritu, ako dopustite.