Sve kategorije po listama

(pred)božićno čudo

ehsaznala.blog.hr

ona
uza zid neke zgrade sa obnovljenom fasadom u centru grada, raspoložena, čeka sa sinom i snahom uber vožnju, nakon sudjelovanja na predbožićnoj likovnoj radionici.

on
stoji uz otvoren prozor na prvome katu iste te zgrade, puši i pjeva na sav glas (ne baš s previše sluha, ali radosno) refren "moj lipi anđele". iz osvijetljene prostorije iza njega dopire zvuk klavira i drugi raspjevani glasovi, većinom ženski, mlađi.

pogledi im se susretnu, on joj se široko nasmiješi, a ona se spontano pridruži pjesmi. i pjevaju tako zajedno, nepoznati romeo na prozoru prvoga kata i julija nekoliko koraka ispod prozora. publika nasmiješeno sluša. shakespeare, miruj, trenutak je radostan, savršen. baš kao i oliverova pjesma.

uber
pristiže kao deus ex machina. ona slegne ramenima, on i dalje nasmiješen i raspjevan, mahne joj. trojac ulazi u taxi i odlazi, veselo komentirajući događaj.

ona
tijekom vožnje, razmišlja o tom krasnom, nenadanom poklonu univerzuma. poruci? divno, voli izazove, zašto ga ne bi pokušala pronaći.
..................

raspjevani ženski glasovi
ovaj naš domar jura po cijeli božji dan visi na tom prozoru i pravi se da zna pjevati, a još i puši. treba o tome obavijestiti ravnateljicu.

oliver
šta su mi uradili od pjesme, mama.

Malo i o Slovencima hehe..

eurosmijeh.blog.hr

U Ljubljani vise nema disco klubova,
jer su se pobunili Hrvati, Talijani,
Austrijanci i Madjari da je preglasno!



Što nastane kada se u Sloveniji održava natjecanje
u bacanju kladiva? - Međunarodni incidenti!

Odlučili Slovenci da budu gluplji od Muje i Hase pa odlučili
napraviti most preko livade.
Nakon završenog posla, prije nego se uspjeli pohvaliti
evo ti Muje i Hase na mostu i pecaju.



Dosao Mujo s familijom na Slovensku granicu pa veli cariniku:
-"Cuj ba ja bi se zelio useliti u Sloveniju."
-"Nema problema,
samo morate poloziti test."
-"Kaki ba test?"
-"Morate preplivati Kupu!"
Nema sta, svi se skinu i skoce u Kupu, a kako Kupa bila nabujala,
Mujo jedva prepliva a Fata se s djecom podavi.
-"Poglec Mujo, su ti se zena in otroki podavili!"
-"Ko ih jebe, PREKLETI BOSANCI!"



Kako Slovenci mjere ubrzanje automobila?
Od 0 do granice!

U vlaku, u kupeu, sjede zgodna plavuša, časna sestra,
Hrvat i Slovenac. Uđe vlak u tunel, nastane totalni mrak i u
mraku se čuje masna šamarčina. Izađe vlak iz tunela, a
Slovenac se drži za obraz i gleda zbunjeno.
Misli se časna "Sigurno je ovaj prostak pipkao plavušu,
pa mu je ova vratila kako spada." Misli se plavuša "Sigurno je
ovaj išao pipkat mene, pa je slučajno dohvatio časnu, i
dobio po zubima." Misli se Slovenac "Sigurno je ovaj priprosti
Hrvat išao pipkat neku od ove dvije pa sam ja dobio šamarčinu
ni kriv ni dužan." Misli se Hrvat "Kad će opet tunel da ovom
Slovencu zaljepim još jednu zidarsku!"



Gdje se radi nova staza za F1? Oko Slovenije

Bosanac radio u Sloveniji i jedan ga Slovenac, kolega sa posla,
stalno zezao kako je glup! Na svaku njegovu uvredu Bosanac
mu odgovarao da nema dovoljno kalcijuma u organizmu! Došlo
vrijeme sistematskih pregleda i Slovencu doktor kaže da ima
deficit kalcijuma! Sav zaprepašten krene u potragu za
Bosancem da ga pita kako je to znao! Nakon što je našao
Bosanca, pitao ga je kako je znao za deficit kalcijuma,
na što će mu Bosanac odgovorit:
" Ja ti već tri godine jebem ženu, a tebi još rogovi nisu narasli!"



Na EU puzlama stoji etiketa:
Oprez,djeca mlada od 12 godina mogla bi progutati Sloveniju.



Iz kojeg razloga slovenski jezik nikada neće biti epski,
poput recimo crnogorskog? Uzmimo na primjer završetak
jednog epa, napisan junačkim crnogorskim: "...i onda mu je
s prokletim kopljem skroz-naskroz probo prsa junačka!"
A prevedimo sada istu tu rečenicu na slovenski: "...
in potem mu je z prekletimi palčkami
črez na črez prepičil cicke junačke!"

Partija tjedna - spektakl!

e-linija.blog.hr

Partija 3 (51/25)

Vezano uz pretposljednji post (Pregled tjedna) ovdje je jedna spektakularna partija odigrana na proteklom turniru u Buenos Airesu između A. Shirova i I. Cheparinova u kojoj obje strane nisu štedjele vlastite figure kako bi došle do napada na protivnikovog kralja.

Igrala se agresivna Sicilijanska obrana (Najdorfova varijanta), a crni je prvi započeo paljbu žrtvom dvije figure, a onda je krenuo i A. Shirov (bijeli)...

Shirov, A. (2610) - Cheparinov, I. (2625), Buenos Aires 12/2025

Crni se upustio u (privremenu) dvostruku žrtvu figura:



16...Sf3+!?

Crni je lansirao udar na bijeloga po a1-h8 dijagonali. Izgleda avangardno, ali igrač klase 2600+ sigurno nije ovim iznenađen, sve je to još dio teorije otvaranja. Ideja svakako privlači pažnju jer nastaje otvorena pozicija bogata taktičkim motivima.



Pozicija nakon žrtve druge figure 17...Lxc3+. S obzirom da bijeli mora prihvatiti i ovu žrtvu (18.Ke2 Sd4+ bijeli kralj bi se našao u centru pod teškom paljbom crnih figura), crni vraća dio uloženog materijala.



U poziciji na dijagramu, crni je igrao 20...Tc8? i mislim da je pogriješio jer je bilo i drugih rješenja i nije trebalo bijelome dozvoliti da dama uzme pješaka na d6 i krene u protunapad.



Bijeli je upravo odigrao 24.0-0 i crnom ponudio "čistog" lovca na c4! To je Alexey Shirov! Poziciju crnog topa na c4 uskoro će iskoristiti za dobivanje na vremenu jer će mu omogućiti da u dva poteza beskorisnog skakača na d1 pretvori u jaku napadačku figuru...

Cijeli partiju može se pogledati na ovom linku.

Zen Tigar - priča - Šesti dio

whiskybar.blog.hr

Šesti dio – Zen Tigrići

(crtice iz života Zen Tigra)

Zhuangzi sanja da je Zen Tigar.
Zen Tigar sanja da je Zhuangzi.
Kad se probude, Zen Tigar pojede leptira. Zhuangzi ostane gladan.
Tko je sanjao koga?
(Drevno proročanstvo čarobnice Agathe o dolasku Zen Tigra i stvaranju zlatnog doba)


Crtica prva – o paučini znanosti, lošoj glazbi i pauku koji se skriva iza idealnog platonovog ormara

Zen Tigar je često meditirao o događajima u spiljama. Posebice ga je zaintrigirala poveznica između glazbe, koja je poticala ljude da postanu sve gori i znanosti. Točnije kraljice znanosti, filozofije. On često promišlja o filozofskim djelima koji su mu dostupni samim mentalnim uvidom, jer piči ga satori.
Drugi bi rekli, zna sva filozofska djela napamet.
Pa sada, iako je Zen Tigar iznad dobra zla i svega zemaljskog jer je spoznao i nadišao stvarnost i slično i dalje je bio pomalo....reklo bi se neugodno iznenađen da se novi Pseudologoi novače baš iz redova filozofa.
"Suvremena znanost i suvremena glazba je u službi sjena. U službi boga laži, Dolosa." ispravno zaključi Zen Tigar.
"Žele ispuniti svijet obmanama i prividima kako bi njihova izopačenost dobila apsolutni značaj. Doslovno stvaraju lažni svijet koji stvarni svijet prekriva poput paučine nekog divovskog arahnida, hvata naivne i dobronamjerne ljude i hrani tog monstruma.
Uz takvu paučinastu vještu retoriku za učene, neukima daju glazbu koja im doslovno mijenja dušu. Glazbu što ih opsjeda i od njih čini zombije, ljude bez svijesti. A ja volim jesti zombije!" Nasmije se Zen Tigar i nastavi svoja filozofska istraživanja uništavajući svjetlom svojih uzvišenih misli Dolosov svijet sjena prkriven ljepljivom paučinom laži i lošom glazbom.
"Moje svjetlo sjaji,
da sjene odstrani!"
smisli rimu i vidje da je dobro. Zatim ode u grad gdje se odvijao nastup neke pop zvijezde. Pojede zvijezdu i zvijezdine obožavatelje dok se divovski arahnid skrivao u kutu iza idealnog platonovog ormara.

Crtica druga – o vrhunskoj lovini

"Postoji li loša vladavina ili postoji samo strana sukoba koju izabiremo? Ako svatko na različiti način definira lošu vladavinu, znači li to kako nema kriterija za određivanje? Relativizam ili apsolutizam? Samo neutralna strana koju odabirem iz nekog subjektivnog razloga ili je ta strana dobra ili zla, pa ću zauvijek snostiti posljedice svog izbora? Raj ili pakao?
No čak ako je sve relativno, stvar subjektivnog izbora, ne znači kako nismo u pravu. Ma taj relativizam je samo privid i obmana Dolosa, boga laži. To stupnjevanje, tisuće razloga za i protiv i njihovo izjednačavanje su samo tisuća niti arahnidnog Dolosovog oblika koje ću svojim oštrim pandžama uništiti, skupa s tim debelim paukom i idealnim platonovim ormarom." Zen Tigar zamahne svojom šapom, idealni platonov ormar se raspadne na tisuće komadića i rasprši se u salon namještaja u predgrađu velikog grada, a Dolos ostade bez jedne noge. Iz rane mu je tekla zelena krv.
"Kažu da su u laži kratke noge, a sada su i za broj manje." ispravno se našali Zen Tigar te doda:
"Istina se uvijek dokaže upornom tragaču. Kao vrhunska lovina na kraju dana. Paučiću Dolosiću, moja vrhunska lovino! Sad sam te osakatio, a mi mačke se volimo igrati s plijenom, stoga što bolje iskoristi preostale dane jer od sada živiš u vremenu moje milosti i moje zabave." ispravno i potpuno objektivno opravdano zaprijeti Zen Tigar.

Crtica treća – o dilemi; turist ili avanturist

"Jesi li turist ili avanturist?" upitao je Zen Tigar starog čovjeka. Starac se saginjao pod težinom potpuno napunjene vreće. Jedva ju je nosio preko ramena. Ipak, uspio se nekako nasmijati i odgovoriti Zen Tigru umornim i suho tankim glasom:
"Pa....reklo bi se da sam avanturist. Putujem svijetom već dvadeset godina. Namjera mi je hodajući obići cijeli svijet."
"Aaaa." značajno se nasmije Zen Tigar kao u situacijama kada ispravno zaključuje
"Ti si od one -PUT JE CILJ- ekipe. Da, nije važno odredište važan je tijek. Nije važno more, važna je rijeka."
Avanturist potvrdno zamahne glavom, iako mu se analogija sa morem i rijekom nije baš činila jasnom, međutim impozantna pojava Zen Tigra,, sa narančastim krznom i crnim šarama okruženim očnjacima, održala je njegove riječi neizgovorene.
Zen Tigar nije pojeo avanturistu, budući je ovaj bio sama kost i koža. No nije se predugo niti raspitivao o avanturama starca. Dovoljno je bilo vidjeti ga mršavog, pogrbljenog i punog ožiljka kako bi se shvatilo:
"On nije uhvatio satori, satori je uhvatio njega!" Ispravno zaključi Zen Tigar.
Starac je bio lovina, a ne lovac i to ona samoobnavljajuća poput vepra u Valhali. Starca je neprestano jeo upravo njegov put, a ovaj je svako jutro umjesto da konačno odmori, skupljao snage i ponovno se obnavljao kako bi mogao nahraniti svoga lovca. Starčev put.
Zato mu na rastanku Zen Tigar poruči:
"Pozdravi mi Odina!"
Starac je do kraja svojih dana razmišljao o značenju tog pozdrava i nije ga uspio dokučiti. Ali Zen Tigar je znao.

Četvrta crtica – o znanju što traga i Ahilu što lovi kornjaču

"Mudraci tragaju za znanjem, a znanje traga za Zen Tigrom!" ispravno ustvrdi Zen Tigar.
Sve što bi činio rezultiralo bi dodatnom akumulacijom znanja. Iako to Zen Tigru nije bio motiv.
Primjerice, išao bi uloviti jelena i jasno, glad bi mu bila motiv. Međutim, tijekom lova, riješio bi Zenonov paradoks o Ahilu i kornjači. Onako, uz put.
"Ahil trči za kornjačom i nikako je dostići. Onda se sjeti i uzme koplje i njime probode kornjaču. "Eeee, tek sada se ne kreće!" ispravno zaključi Ahil i pretekne kornjaču laganim korakom. A kada bih ja, Zen Tigar, bio na Ahilovom mjestu, ja bih kornjaču još i pojeo." ispravno bi zaključio Zen Tigar dok bi jeo svoju lovinu.
Život je tako jasan kada te piči satori.

Peta crtica – o Rozaliji i Zen Tigrićima

Zen Tigar je često posjećivao tigricu Rozaliju. Nju nije zanimala niti filozofija niti satori. Uglavnom bi se glasala samo rikom, ako bi se glasala uopće. Tako bi izražavala svoje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo.
S njom je imao četiri tigrića. Giancarlo, Roko, malu Mare i najstariju Katarinu. Katarina je već čitala Marka Aurelija, drugi su još bili premali za filozofiranje, ali su voljeli jesti.
Zvao ih je Zen Tigrići iako još nisu dostigli Zen, no na dobrom su putu, barem Katarina.
Kada bi došao, pričao bi im priče o svojim pustolovinama i spoznajama.
Najviše ih je zanimala borba protiv Dolosa. Bilo im je fora kako je Dolosu u formi pauka odgrizao jednu nogu. Svima je to bilo zabavno posebice kako se raspao idealni platonov ormar i pretvorio u salon namještaja na periferiji velikog grada.
Tigrići su tražili da ih odvede na lov na Dolosa u jednu od brojnih spilja. Željeli su objedovati pseudologoie.
"Tek kada svatko od vas ulovi deset goveda." rekao bi im s pravom Zen Tigar i nadodao
"Ti ljudi imaju mačeve i koplja, duga i oštra poput naših kandži i očnjaka. Treba postati vješt lovac kako bi im se suprostavilo. Roza! Vodiš li ih u lov?"
Rozalija bi samo riknula u smislu "Što me gnjaviš." i pozvala Zen Tigriće na objed goveda.
Kada je bio nasamo s Rozalijom, recitirao joj je haiku poeziju, slagao sonete i citirao Nietzscheove mudre rečenice iz Zaratustre.
Rozaliju bi to smirivalo. Uz lov, to su joj bili jedni od najomiljenijih trenutaka.
Zen Tigar je smatrao kako je Rozalija najljepša na svijetu, a to što ne priča..."A možda i bolje, jer bi se samo posvađali." ispravno je zaključio Zen Tigar

Šesta crtica – o bilokaciji i vječnosti

Tijekom svojih meditativnih stanja, Zen Tigar bi se šetao prošlošću, kao što se tijekom dana šeće njegovom šumom. Osvrtao bi se na događaje i konzumirao ih kao da su lovina.
Ali nije to bilo samo vizualizacija i učenje meditacijom, već su događaji bili konkretni. Ponovno ih je doživljavao, čak bi i mijenjao ishode. Na taj način bi pomalo mijenjao sadašnjost i budućnost. Ipak, nije pretjerivao u tome jer je više volio neka stvari idu svojim tijekom. Naime, on je Zen Tigar a ne Tigar Dominus.
"Ničije greške budalu naučiti neće, običnog će naučiti njegove, a mudraca tuđe greške. No ja, Zen Tigar, nikada ne griješim!" ispravno zaključi.
Njemu bi prošlost također služila kao življenje nekoliko života istovremeno. I na taj nači je Zen Tigar razvio sposobnost bilokacije, a kronike redovnika samostana "Velikih planina" bilježe viđenje Zen Tigra prije nego što se rodio.
Iako takvo biće poput Zen Tigra i nema više dan rođenja. Takvo biće, Zen Tigar, je vječan.

"Shchedryk" / Carol of the Bells

mcmlx.blog.hr

photo r/Ukraine


Ovaj genijalni čovjek je Mikola Leontovič.
Napisao je vjerojatno najpoznatiju božićnu pjesmu na svijetu - "Carol of the Bells".
Napisao ju je u Pokrovsku u Ukrajini, sada razorenom gradu, na prvoj crti bojišnice.

Spriječen je u daljem stvaralaštvu jer se koristio ukrajinskim jezikom.
Rano ujutro 23. siječnja 1921. Leontoviča je upucao čekist (agent sovjetske državne sigurnosti) Afanasij Hriščenko.
Čekist se iizdavao za putnika i zamolio je da prenoći u kući i dijelio je sobu s Leontovičem.
U 7:30 ujutro ustrijelio je skladatelja i opljačkao obitelj.
Do dolaska liječnika, Leontovič je umro od gubitka krvi.
Rusija jednostavno ubija slobodne ljude.

Pjesma koja će postati poznata po usklađivanju više glasova prvi put je izvedena tijekom božićnog koncerta studentskog zbora Sveučilišta u Kijevu 29. prosinca 1916.
Šedrik, doslovno 'Izobiljna večer' je ukrajinska 'ščedrivka' (uk.), ili pjesma za proslavu Nove godine, poznata na engleskom kao "Mala lastavica".

Pjesma priča priču o lastavici koja uleti u kućanstvo za Novu godinu kako bi pjevala o bogatstvu koje će doći s sljedećim proljećem.
"Ščedrik" se pjevala i još uvijek tijekom kolende.

Američki skladatelj i pedagog Peter J. Wilhousky preradio ju je u božićnu pjesmu "Carol of the Bells".
Nakon što je Ukrajinski nacionalni zbor Alexandera Koshetza izveo Leontovičevu skladbu 5. listopada 1922. u Carnegie Hallu, Wilhousky je objavio vlastiti tekst melodije i 1936. osigurao autorska prava na svoj tekst.
Glazba se od tada snažno povezuje s Božićem.

Planetarno poznata je posebno od kad je izvedena u filmu "Sam u kući" iz 1992.

GDPR kao izgovor za zabrane

toco1980foto.blog.hr

Koja je razlika između Boga i birokrata?
Bog ne umišlja da je birokrat.

A birokrati se u današnje vrijeme često ponašaju kao da su "bog i batina", odnosno nekakav "vrhovni autoritet", prvenstveno po pitanju interpretacija raznih direktiva, uredba i zakona, a zatim i nametanja vlastitih ideja o tome kako bi ljudi trebali živjeti i funkcionirati, da apsolutno sve bude u skladu sa tim istim direktivama, uredbama i zakonima.

Štoviše, vrlo često se događa apsurd da birokratske interpretacije postojećih zakona - pogotovo kada su ti zakoni nedorečeni ili previše općeniti - budu izuzetno restriktivne. Umjesto da rješavaju konkretne i stvarne probleme, nerijetko prekomjerno reguliraju ono što uopće ne bi trebalo regulirati, stvarajući ljudima nepotrebne komplikacije i više problema nego što ih rješavaju.

Jedan od najpoznatijih primjera takve birokratske prakse je, naravno, GDPR - famozna Uredba o zaštiti osobnih podataka koju je EU nametnula svim državama članicama. Iako je GDPR donesen s legitimnim ciljem - zaštitom osobnih podataka u digitalnom okruženju - problemi nastaju jer se njegova načela često mehanički, po injerciji i bez konteksta primjenjuju i na područja na koja očito nisu bila primarno usmjerena, poput ulične i dokumentarne fotografije.

U praksi se već pokazalo da mnoga birokratska tumačenja GDPR-a, od strane AZOP-a i raznih drugih "GDPR eksperata", ne spriječavaju i ne rješavaju stvarne probleme krađe, curenja, preprodaje i zloupotrebe osobnih podataka. Umjesto toga, ta tumačenja često samo proizvode kaos, nameću nerazumna ograničenja i zabrane, te stvaraju probleme ljudima koji uopće nisu izvor problema - a sve to iz deklarativno "plemenitih razloga", koji u praksi vrlo često prerastaju u čistu birokraciju i birokratska pametovanja koja su sama sebi svrha.

Fotografija kroz prizmu birokracije

Kada se govori o fotografiji, ponekad se stječe dojam da se birokrati zapravo bave fotografijom, a da bi se fotografi trebali baviti birokracijom. Time se birokrati, a ne ljudi iz fotografske ili novinarske struke, postavljaju kao "vrhovni autoritet" u području u kojem često nemaju ni elementarna znanja, a kamoli praktična iskustva.

Iako sam GDPR u članku 85. predviđa iznimke koje se odnose na novinarsko izvještavanje, te umjetničko izražavanje, čini se da se te odredbe u praksi od strane birokracije ponekad tumače preširoko, mehanički, ili svode tek na puku formalnost.

Naime, prema dominantnim birokratskim tumačenjima, ispada da je gotovo svaka fotografija osobe automatski "osobni podatak", čak i kada kontekst i svrha fotografije to realno ne opravdavaju. Posljedično, dokumentarna i ulična fotografija se prema takvim preširokim i preslobodnim interpretacijama tretira kao nešto što se ne bi smjelo raditi bez prethodne privole svake prepoznatljive osobe u kadru, a što je u slučaju spontane, ulične i dokumentarne fotografije praktično neizvedivo.

Spontana ulična i dokumentarna fotografija, koja nastaje kao jednokratno bilježenje nekog trenutka i stvarnosti kakva jest, teško da se može usporediti s organiziranom, sustavnom obradom osobnih podataka, s obzirom da ulični fotografi i fotoreporteri ne vode baze podataka, ne profiliraju prolaznike i ne obrađuju podatke u komercijalne ili nadzorne svrhe. Oni dokumentiraju javni život u javnom prostoru.

Identifikacija i stvarna obrada podataka

Često se zanemaruje ključna stvar da prema samim načelima GDPR-a, osoba na fotografiji snimljenoj na javnom mjestu nije nužno identificirana (ili ju je moguće indirektno identificirarati) samom činjenicom da se nalazi na slici. U velikom broju slučajeva takva osoba ostaje anonimna sve dok fotografiju ne prate dodatni podaci koji bi omogućili njezinu identifikaciju, poput imena i prezimena ili drugih konkretnih osobnih podataka, jer nikome na čelu ne piše tko je i što je, već ulična fotografija pokazuje samo da je netko u određenom trenutku bio dio javnog prostora.

Jednako tako, ulična i dokumentarna fotografija u pravilu ne predstavljaju "sustavnu obradu osobnih podataka“, osobito kada ne postoji baza podataka, evidencija osoba, niti svrha praćenja ili profiliranja pojedinaca. Unatoč tome, u praksi se birokrati ponašaju i prezentiraju kao da ulični fotografi vode svojevrsne "dosjee o građanima“, a što nema veze sa stvarnosti.

Preventivna cenzura kao standardna praksa

U objavama u medijima se sve češće nameće svojevrsna "preventivna cenzura“, deklarativno radi "zaštite identiteta ljudi". To uključuje cenzuriranje lica, zamagljivanje registarskih oznaka i svega onoga što su birokrati proizvoljno proglasili osobnim podatkom, a koju smatraju "nužnom", jer svaku objavu unaprijed smatraju potencijalnom "obradom podataka".

Pri tome, jedan od najčešćih argumenata kojima se birokrati (i oni koji ih nekritički slijede) služe u opravdanju cenzure i ostalih restriktivnih tumačenja jest „prevencija moguće zloupotrebe“. Drugim riječima, tvrdi se da bi se fotografije mogle zloupotrijebiti, pa se sam čin fotografiranja i objavljivanja a priori tretira kao sumnjiv.

No slijedeći tu "logiku" o "prevenciji zloupotrebe", moglo bi se jednako tako zabraniti predmete i alate svakodnevne uporabe, poput npr. čekića, jer se i oni mogu zloupotrijebiti - čekić sam po sebi nije opasan, već je opasna njegova zloupotreba, a društvo već ima zakone koji takvu zloupotrebu sankcioniraju, nakon što se ona dogodi.

Isto vrijedi i za fotografiju i fotografiranje. Fotografije same po sebi nisu opasne, a njihova eventualna zloupotreba već je itekako regulirana i kažnjiva postojećim odredbama kaznenog zakona, bez potrebe za "preventivnim" birokratskim intervencijama.

Problem preventivnih zabrana

Zabrane ili ograničavanje nečega isključivo zbog teoretske mogućnosti zloupotrebe nije samo nerazumno, već i opasno, pogotovo kada zadire u ljudska prava. Sankcije bi se trebale odnositi na stvarno činjenje štete, nakon što je ta šteta učinjena, a ne na preventivno zabranjivanje i ukidanje legitimnih aktivnosti koje same po sebi nisu problem.

Štoviše, takav pristup stvara društvenu klimu u kojoj su svi koji nešto rade unaprijed osumnjičeni za nešto, te upravo oni koji ne rade ništa loše niti zlonamjerno snose najveće posljedice, dok istovremeno oni koji jesu problem zakone ionako zaobilaze ili ignoriraju.

Birokratski apsurd u praksi

Kao ilustrativan primjer jednog birokratskog apsurda i gotovo fanatične opsjednutosti "zaštitom podataka", može poslužiti i situacija iz komunalne prakse - prema komunalnim propisima, u stambenim zgradama tijekom zimskog perioda mora na oglasnoj ploči biti istaknut raspored čišćenja snijega. Međutim, prema "stručnim mišljenjima" i tumačenjima AZOP-a, takav raspored ne bi smio sadržavati prezimena stanara "radi sigurnosti, privatnosti i zaštite osobnih podataka".

Rezultat je apsurdna situacija u kojoj se jasna zakonska obveza zbog birokratske interpretacije ne smije izvršiti na jednostavan i razumljiv način, već isključivo na birokratski - maksimalno zakompliciran. U suprotnom, taj isti birokratski aparat prijeti sankcijama.

Ukratko...

1. Fotografija u javnom prostoru nije automatski obrada osobnih podataka!
GDPR se u pravilu primjenjuje samo kada postoji organizirana ili sustavna obrada osobnih podataka. Jednokratna, spontana ulična fotografija u pravilu ne ispunjava taj uvjet.

2. GDPR izričito štiti umjetničko i dokumentarno izražavanje
Članak 85. GDPR-a nalaže usklađivanje zaštite podataka sa slobodom izražavanja, uključujući umjetničko izražavanje. Ulična fotografija u to izravno spada!

3. Javna vidljivost ne podrazumijeva razumno očekivanje privatnosti
Osoba koja se nalazi na ulici, trgu ili javnom događaju ne može razumno očekivati istu razinu privatnosti kao u nekom privatnom i od pogleda javnosti zaštićenom prostoru. To je temelj dugogodišnje pravne prakse.

4. Zahtjev za prethodnom privolom uništava samu svrhu ulične ili dokumentarne fotografije
Ako je privola potrebna unaprijed, spontana fotografija prestaje postojati. Zakon koji se može primijeniti samo u teoriji, ali ne i u stvarnom životu, nije funkcionalan već besmislen zakon.

5. Dokumentiranje događaja u javnom interesu mora imati prednost
Snimke raznih prekršaja, nasilja ili drugih događaja od javnog interesa ne mogu i ne smiju biti zabranjene samo zato što uključuju prepoznatljive osobe. U suprotnom, zaštita osobnih podataka pod paskom GDPR-a postaje alat za prikrivanje društveno štetnog ponašanja, a koje ide na ruku onima koji namjerno krše zakon i prijetnja su društvu.

Zaključak

GDPR sam po sebi zapravo čak i nije toliko problem koliko birokratski refleks da se zakon primjenjuje bez razuma, bez konteksta i bez stvarnog razumijevanja područja koje se regulira. Kada se zaštita privatnosti pretvori u preventivnu cenzuru, a sloboda izražavanja u administrativni rizik, tada zakon prestaje služiti ljudima i počinje služiti samome sebi. Štoviše, društvo u kojem se spontana fotografija tretira kao prijetnja, a birokratska interpretacija kao neupitni autoritet, nije sigurnije društvo već društvo lišeno jednog oblik slobodnog izražavanja.

BOŽIĆ KAKVOG ZASLUŽUJEMO

tignarius.blog.hr

Naravno, u doba euforije koju proizvodi ovaj svijet, deplasirano je pisati o Božiću...dok naše tv postaje prevode englesku riječ Christmas sa zimskim blagdanima, dok naš HNS( onaj nogometni) producira neki "crtić" Blagdanske čarollije!

Zašto nam ovaj svijet pokušava oteti Božić!?

Zašto naša draga, prijateljska, muđahedinska BiH zabranjuje Došašća, zašto njen kurvin sin, neki ministar, može nazvati Ž.Zovko i Markovića ustaškom kopiladi a da mu nitko primjerene ne odgovori i zabrani gadu ulazak u EU!!!
Valjda toliko možemo!

Zašto borbeni ateisti otvaraju advente po cijeloj RH!?

Zašto uporni "pacifisti" pokušavaju izmiriti tamu i svijetlost, umjesto da iz tame pokušaju prijeći u svijetlost!?

Zašto se ti ljudi ljute na biblijske citate!

2.Petrova
Poziv na svetost.

Božja darežljivost

Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost. 4 Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude.
5 Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznanje, 6 spoznanjem suzdržljivost, suzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, 7 pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav. 8 Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista. 9 A tko toga nema, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prijašnjih grijeha. 10 Zato, braćo, to revnije uznastojte učvrstiti svoj poziv i izabranje: to čineći – ne, nećete posrnuti nikada! 11 Tako će vam se bogato osigurati ulazak u vječno kraljevstvo Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista.

Ljubav

supatnikll.blog.hr

Upaljena je i četvrta svijeća, anđeoska koja simbolizira ljubav.

Nije lako voljeti Boga.

Čovjek je razumno biće, iako je gledajući neke blogere teško u to povjerovati, a razumna bića sumnjaju, osjećaju bol, pate, preispituju, i imaju ograničen kapacitet prihvaćanja datog im križa koji trebaju iznijeti.

Nije lako voljeti Boga, kad se osjećamo iznevjerenima, napuštenima, povrijeđenima.

Nije lako voljeti Boga kada bi najradije zavapili Bože moj zašto si me ostavio.

Nije lako voljeti Boga kojeg tražimo u najdubljim zakutcima duše, i nerijetko ga ne nalazimo, jer se oglušuje na naše molitve i vapaje.

Valjda zato ljudi i mijenjaju toga bešćutnog Boga za šarene šljašteće vašare, ljudi su takvi, čim postane teško odustaju i ne podnose bol, i žuljanje križa.

Jednog Božića pričao sam vam o tome, paraliziran strahom, izmučen napadajima panike, u tuđem svijetu slušao sam u jednoj crkvi božićne pjesme na tuđem jeziku, i učio se prihvaćanju križa sa zahvalnosti.

Nije lako voljeti Boga, jer voljeti Boga znači voljeti križ i krvave žuljeve na ramenima.

Somethin' Stupid

modrinaneba.blog.hr

16 : 03

komentatoricamicaa.blog.hr

16:03 zimski solsticij 2025.

"Ovo je doba ljudi-guštera i ljudi- kameleona . Jedni se skrivaju, a drugi po potrebi mijenjaju boju."
Milan K.


Fala Bogu da nema samo njih (iako su većina), ali ima još i nešto normalnih, ovaca, budala, mornara i pjesnika. Dobro nam more posado !!!




foto: jani cotto...snaga zagrljaja

VANILI KIFLICE TETE LINE

zemlja2.blog.hr

VANILI KIFLICE TETE LINE

RECEPT IZ:









Nema proslave Božića bez kolača

Nekoć su se domaćice nadmetale koliko će vrsta božićnih kolača ispeći.
Pripreme su počinjale danima prije Božića. Prvo su se radili tako zvani suhi kolači koji dulje traju, a pred blagdan ostali.
Neke domaćice ispekle bi i po 20 vrsta kolača , koje bi onda poklanjale.

Moja mama nije bila jedna od. Ispekla se je orehnjača, kuglof i salenjaci. Salenjaci se prave od lisnatog tijesta , koje se radi sa salom, a pune
pekmezom.

Ja sam još skromnija. Radim kuglof za božićni
doručak, a za desert “tradicionalni” tiramisu.

Za pravi božićni ugođaj, kuća bi osim po boru, trebala
mirisati i na mirodije , kao cimet i vaniliju.
Vanilija se stavlja u velik dio kolača, i u vanili kiflice.
Gotovo da nema kuće bez vanili kiflica uz bor.
I ja sam ih nekad radila.



/pixabay/

Svaka kuća ima svoj recept.
Podijeliti ću s vama recep tete Line.

Ponosna sam da u zbirci mojih kuharica imam i kuharicu tete Line. Pisana je lijepim rukopisom 1909.
Usudila bi se reći da se danas više ne piše rukom tako lijepo.

Ne znam puno o teti Lini. Znam da je živjela u Zagrebu, na Vrhovcu. Odlična domaćica. Ostavila je jedinstvenu kuharicu pisanu na hrvatskom i njemačkom jeziku. Tako se je onda i govorilo u Zagrebu.

Recept za kiflice iz 1909.:

14 dkg brašna, 10 1/2 dkg putra, 1 žumanjak, 5 dkg badema, ˝ žlice vanili šećera i malo soli umijesiti u tijesto.
Oblikovati male kiflice, peći do svijetlo žute boje, i još tople posipati šećerom u prahu

Ko ugasnejo luči

modrinaneba.blog.hr

Ko ugasnejo luči, svet je lepši.
Ostane samo misel, ki kot pentlja objema me

Foto: Janez Gartner (dovoljenje autorja)

Čuvar banke u zimskom periodu

nepoznatizagreb.blog.hr

Narodna banka Hrvatske, ugao Ulice Račkoga i Martićeve. Snimio: Vanja

Pitam se hoćemo li možda jednom u budućnosti i na tome mjestu dočekati Adventski sajam?

4.adventna nedelja

modrinaneba.blog.hr

Za nekatere preveč, za nekatere premalo,
za prave dovolj

Foto: moja osebno

Dostojanstveno živjeti Božić

agava505.blog.hr

...mučilo me pitanje,
na njega sam tražila odgovor
i dobila ga, zadovoljio me...

Što znači dostojanstveno
svjedočiti i živjeti vjeru, posebno Božić
to ne može biti formula, nego više
način postojanja koji daje smisao blagdanu
u praksi, to znači nekoliko povezanih stvari:

Najbitnije je vratiti se bitnom
Božić u svojoj srži govori o miru, dobroti i novom početku...
Dostojanstveno ga živjeti znači ne dopustiti
da te preplave konzumerizam, stres, očekivanja ili pritisci...

dostojanstveno živjeti vjeru,
posebno Božić je odnos prema drugima
biti tolerantan prema različitostima,
pažljiv, strpljiv i velikodušan,
ne samo materijalno nego i duboko ljudski...

poštovati druge, čak i kad se ne slažemo...
stvoriti prostor
za pomirenje,
toplinu
i zajedništvo.
unutarnji mir i zahvalnost
odvojiti trenutak za tišinu,
razmišljanje, zahvalnost...

ne juriti za savršenstvom,
nego prihvatiti
nesavršenosti sebe i drugih...

jednostavnost je osnova
ne pretvarati Božić u natjecanje
u kupovini ili dekoracijama...

cijeniti male geste:
razgovor,
obiteljski ručak,
šetnju,
stisak ruke
osmijeh.

dostojanstvenost doživljavanja
Božića je i autentičnost
živjeti Božić onako kako tebi ima smisla...
duhovno,
obiteljski,
humanitarno,
kroz osobni mir....

ne raditi stvari “jer tako treba”,
nego jer ih tako osjećaš...




slika: net planeta