Blog.hr

sri

11/24

Na zidu gimnazije u Sarajevu:
MUJO JE PEDER!
Ispod toga:
NIJE!
A ispod:
JESAM!

Najkraći vic o piroćancima:
- "O komšijaa!"
- "Neemam!"

Razgovaraju dve bakterije:
- "Šta je, što si tako tužna?"
- "Ne prilazi! Izgleda da sam zakačila neki atibiotik."

Mama grdi kćerku.
- "Takva ti je današnja omladina. Imaš 15 godina, a svako veče
sa drugim momkom u disko. A mamin 30. rođendan zaboravila."

- Zašto Mujo koristi samo pola Viagre?
- Da može podjebavat!

- Što je H30?
- Malo dublja voda.

- Koja je razlika izmedju punice i purice?
- Nema nikakve razlike: oboje su najbolji kada su hladni i na stolu.

Nataša

stella.blog.hr

Nataša Pejović je jedna od najboljih poetesa u Društvu
književnika Beograda. Predstavila je svoju poeziju okružena
svojim slikama i knjigama.

Njeno autorsko veče bilo je lijepo posjećeno
i vrlo pažljivo slušano.

U predstavljanju poezije Nataši su pomogle Anka Stanojčić
(moderator) i Sladjana Belko.

Sveta Lukić, izvod iz recenzije knjige “Ispod prvog snega”
"Ova poezija je ne samo prožeta, već vođena specifičnom
liričnošću. Ispovedna, ona je to na veoma diskretan način,
uzdržan, gotovo otmen. Umesto da ide, kako se kaže,
“iz sebe”, ona se radije služi slikama i prizorima iz
svakodnevice, iz snova i pokoje halucinacije, izvanredno
odabranim u svakom ciklusu. I, u završnom integralu,
ispevana je gorka suočenost sa životom, ali koja nas ni u
kom slučaju ne ostavlja bez nade i saučešća."

Pesma gitare Pavla Filipovića lepo se uklapala sa Natašinom
poezijom.

Na kraju, Sladjana je uručila Nataši bedž Društva književnika
Beograda

Miša Lazar i Olivera Šestakov iznijeli su svoje impresije.
Svi su prišli pjesnikinji da čestitaju.

I GDE JOŠ…

Tamo
gde pčele mudrost čuvaju

Ispod kamena
Ispod jezika
Ispod krova

U kosi sedoj
U mladom žitu
U kažiprstu ćutanja

Iznad jauka
Iznad samoljublja

I gde još da sklonim dragu reč
od svakodnevne upotrebe

RAM ZA POZNATE SLIKE

Da mogu da se oslobodim rama poznatih slika
ozdravila bih
otisnula se iz luke
u vejavice, nedoumice, nevidelice
licem u lice s vremenom pre i posle nas
sa pčelom bih sakupljala
sa morem se povlačila
odmarala se u podnožju svake reči
pogledima iz hiljadu ogledala
ispod kamena, s tuđeg ramena,
iz hiljadu grla tišine, početaka i krajeva
i ko zna odakle još, s kim i čim
koliko i kako bi se pesma i ja igrale
kojim redom bi umirale

Pa opet, svejedno želim...

necenitko.blog.hr

Čovjek koji je noćas budan, a kojem je Trump toliko jeziv da više ne može biti jeziviji, kojem je Trump naprosto sirovi kriminalac i čisto zlo, kad pogleda rezultate po kojima isti vodi, ili kad pogleda ankete koje su oboma kandidatima davale 50%, ne može fatalistički ne poželjeti da se "vrši volja odioznog i monstruoznog Jahvea" pa neka sve ode u kurac ako mora otići. Jer čemu više odgađati finale te agonije u koju je čovječanstvo zapalo onog trenutka kad je izmislilo atomsku bombu koja ga može uništiti potpuno i bez ostatka? Dakle, hajde da konačno stavimo prave karte na stol - ovo je čovječanstvo samo po sebi potpuno nesposobno zaustaviti sve poražavajuće i silno destruktivne globalne procese na svim poljima i u svakom zamislivom smislu. Ako pobijedi Kamala, bit će to samo plitka utjeha, samo odgoda. Pa opet, svejedno želim da pobijedi Kamala. Normalan čovjek u meni to želi. Čovjek koji nije izopačen nacionalističkom, vjerskom ili ideološkom mržnjom i tužnom ostrašćenosti tamo gdje bismo trebali biti braća i sestre jedni drugima bez obzira na mnogostruke i polivalentne prošlosti u našim umovima.

Dodatak za luki2:

Dodatak za Fleksericu:

Dodatak za Blogokviza:

:)

Šumska škola

luki2.blog.hr

Jučer- Đurđica Gatjal u VIP restoranu u Cvjetnom predstavila je svoju slikovnicu za djecu - i napravila pravi ugođaj. I pjesma i odlična hrana nakon promocije.
Tamo je u funkciji voditeljice programa i urednice knjige.Andrea Divić, moja draga prijateljica. koju nisam dugo vidjela, pa sam bila presretna. O knjizi je govorila i Alis Mario, "Čitaj knjigu"...
Ekipa iz snova! Pa još i glazba....Ako me nije srce izdalo kad sam čula: "Sad žalim da, ali što sam znao, ja, Ti si bila još devojčica, daleko od moga oka i mog pera....Drugi bi sve imalo smisao, ma ne bi drugoj pjesme pisao- da sam znao da postojiš Oliveraaa..."
Neka o atmosferi govore fotografije....

Đurđica Gatjal sa svojom knjigom....

Andrea i ja - oduševljenje s obje strane...

Ovo je moj tanjur nakon promocije...Izbor je bio dostojan jednog dobrog restorana....

Slikovnica, koja je zapravo i basna, jer u njoj su glavni junaci životinje, koje se ponašaju i razgovaraju kao ljudi. Divno za djecu, koju nakon čitanja možeš pitati koja životinja im je najdraža. Djeca sude prema postupcima- ne prema veličini ili simpatijama....
Uz slikovnicu, dobili smo i kemijsku olovku na kojoj piše " Smijeh je kao lijek"....pa jedan privjesak za ključeve sa mudrom sovom, koja se nalazi u knjizi, i na kraju jedan bookmark, zapravo bi to bio - straničnik opet s mudrom sovom.

Događanje danas: Manja; poznata i kao Čitam i kuham....:)))) Tema je bila odlična, a svatko od nas je govorio o narodnim predajama i bajkama, po vlastitom izboru. Ja sam izabrala Dobšinskog,, uz čije sam priče odrastala. Zbog tih sam knjiga žurila naučiti čitati čim ranije!

Manja se opet potrudila, pa je napravila odlične štrukle, komišku pogaču, kroštule, i zlevanku, a pilo se kuhano vino.

web img

I evo nas, ljubitelja čitanja, knjiga i dobre hranice.

Zadaća za idući mjesec:

I na kraju - nadam se da će Kamala pobijediti onog ludonju Trumpa! Naprijed Kamala!

Ljubim!

Ps: Drag je meni Dinamo, ali suosjećam sa mojim prvim nogometnim klubom u Slovačkoj - Slovan Bratislava. :(((( Žao mi je.....

uto

11/24

Gaga i rasadnik

nachtfresser.blog.hr

Dva prigodna videa Lady Gage

Danas se pokazao još jedan problem s tim kontaminiranim google i s njim povezanim FB računom, naime kad sam nervozan, a jutros sam to bio, obično se relaksiram glazbom, najidealnija mi je stvar za te prigode "Nervozna" od Nece Falk, ali vidi vraga, jedini besplatni glazbeni servis youtube je u vlasništvu tog zaraženog monopolista. A ništa, pregledao sam nakon dužeg vremena par njemačkih glazbenih portala, u stvari filijala američkih, tamo obično bude aktualnih glazbenih videa i ostao sam malo zatečen, inače apolitični portali su izrazito angažirani. Znam da se u SAD-u vodi odlučna borba između seljačije kao stila života i građanstva, da će seljačija vjerojatno pobijediti, onako usput, više ne koristim x mrežu ili bivši twitter, marš Musk, sad sam principijelniji nego nekad s blogom.hr ;).
Danas su stigle mirovine, jučer smo obavili kupovinu. Ona ispada gro mog sadašnjeg društvenog života, uvijek par ugodnih razgovora, dok Jin i ja kratimo vrijeme ispred dućana, a drugarica unutra kupuje. Jučer me gospođa koju nisam odmah prepoznao zatekla neobičnim direktnim pitanjem :"Je li to stari ili novi?" Trebalo mi je malo vremena za shvatiti da misli na Jina, koji se ispružio po asfaltu, kao da je na krevetu. "Stari gospodin naravno, dvanaest i pol.", odgovorio sam i upitno pogledao gospođu. "Rasadnik", reče, "pa uvijek smo se pozdravljali, kad ste šetali pored nas, spominjale smo, ili ste odselili ili se nešto dogodilo?" Baš sam se obradovao, fantastična ekipa, zdrav kolektiv, uvijek smo se zezali, a Jin je čak prijateljovao s njihovom mačkom, koju su posvojili. Odmah sam pitao, naravno, mačka je živa i te kako dobro, malo se i ubucila. Jednom sam ozbiljno pitao, bilo je problema u školi s mojom normom, bih li ja kako mogao kod njih dobiti posao, ako kod mene nešto krivo krene na poslu. Ma dajte, ali s toliko škole koliko imate ne biste imali šanse, prije dosta godina jedna Vaša kolegica je glatko odbijena, još se toga sjetimo.
Naravno, završilo je mojim i Jinovim pozdravom ekipi uključujući i mačku, Jin se u međuvremenu podigao i pomazio s gospođom, iako je prošlo vremena, vjerojatno ju je i prepoznao.

Niska zemlja

moreplanina.blog.hr

Prošli tjedan sam malo otputovao u Nizozemsku, odnosno grad Nijmegen. Možda nije toliko poznat kao ostali gradovi u Nizozemskoj, ali smatra se da je najstariji grad u kraljevini. Osnovali su ga rimljani u prvom stoljeću nove ere, zapravo je na ovom mjestu bio vojni kamp gdje je jedno vrijeme boravila rimska 10. legija Blizanac. Oko kampa se je počelo stvarati selo i tako je sve počelo.
Zbog blizine njemačke granice i strateškog položaja u drugom svjetskom ratu je prvi grad koji je pao u njemačke ruke.
Zbog puno rijeka i kanala te relativne blizine oceana česta je niska naoblaka pa se sunce rijetko probije.
Grad leži na rijeci Waal koja u gornjem toku i drugoj državi nosi ime Rhein ili ti po naški Rajna.

Gotovo sve kuće su napravljene os tamne cigle i meni izgledaju prilično lijepo.

Grad je pun zelenila i prepun bicikala i biciklističkih staza.
Jednu biciklu sam i ja unajmio, ova plavo žuta. Izgleda kao poštarska, ali nije. smijeh To su bicikle koje se mogu unajmiti uglavnom na željezničkim stanicama, ali za to je potrebno imati OV-Chipkaart.

Ulaz na željeznički most preko Waala

Pogled sa željezničkog mosta prema gradu i rijeci Waal.

Most nije samo željeznički, biciklističke staze su svugdje i sve je podređeno biciklistima

Mistična maska rimskog konjanika na umjetnom otoku Veur-Lent

Grad obiluje zelenilom, ali se mogu izdvojiti dva parka.
Valkhofpark sa Sint Nicolaaskapel ( kapela svetog Nikole) kao jedna od najstarijih građevina od cigle u Nizozemskoj

i ruševine Barbarossa. Ruševine Barbarossa su ruševine crkvice koju je dao sagraditi Karlo Veliki.

Drugi park je Kronenburgpark sa ostacima srednjovjekovnih zidina i tornjem.

Oni su već ukrasili grad. Inače ovaj trg se zove Grote Markt

I u ovoj niskoj zemlji sam ipak pronašao neke brežuljke po kojima se može prošetati. Na kraju je to ispalo 15 km pješačenja i još 17 km bicikliranja.

Nedaleko grada je lijepa staza kroz šumu koja dijelom prolazi uz samu njemačku granicu.

Šetnicom se prođe preko brijega Duilvesberg ili u prijevodu Đavolje brdo (75,9 m.n.v.). Zanimljivo da je ovo područje jedino koje je do danas ostalo u vlasništvu Nizozemske, a aneksirano je Njemačkoj nakon drugog svjetskog rata.

Ovu nedjelju je začudo bilo sunčano.

Šetnica djelom prolazi kroz mjesto Beek-Ubbergen, gdje je lijepa crkva u njihovom stilu

U mjestu je i perilo sa skulpturom žene koja pere robu, za sjećanje na dane kada se roba prala na ruke. Tko bi rekao da su i oni na ruke prali robu. :-)

Prolazak uz samu granicu, desno je Njemačka, a lijevo Nizozemska. Baš sam gledao gdje je trava zelenija. :-)

Imao sam priliku ići i do grada Utrechta koji je vlakom od Nijmegena udaljen cca. 1:15 h. Utrecht je nekada bio glavno središte Nizozemske dok tu ulogu nije preuzeo Amsterdam.
Vlakovi su točni, često voze i relativno su brzi. Kartu je moguće kupiti na kartomatima i preko njihove mobilne aplikacije NS, čak i bez prijave (anonimno). Nakon toga ulaziš na željezničku stanicu sa QR kodom koji je na mobitelu ili karti. Na aplikaciji se vide sve potrebne informacije o željenoj vožnji. Autobusima je isto vrlo lako putovati. Kod ulaska u "pravi" autobus jednostavno se prisloni bankovna kartica na POS uređaj kod ulaska i kod izlaska iz autobusa.

Uglavnom u svim gradovima željeznička stanica je vrlo blizu autobusne stanice, sve je na ruku.
Kod izlaska iz vlaka u Utrechtu nakon moderne i lijepe željezničke stanice odmah se ulazi u veliki trgovački centar. Nažalost nisam pregledavao čega sve ima, već sam samo prohodao kroz njega prema centru grada. Nakon izlaska iz trgovačkog centra gotovo si u centru Utrechta.
Kod izlaska iz trgovačkog centra je trg i tog dana je tu bila tržnica. Najviše su mi se dojmili štandovi sa raznim vrstama sireva.

Nakon par sto metara dolazi se do kanala koji prolazi starim djelom grada. Uz kanal je mnoštvo barova i restorana.

U starom gradu je najuočljiviji i najzanimljiviji Domtoren (toranj nekadašnje kršćanske crkve). To je ikonski simbol grada. Crkva je srušena, što od napada na grad, što od velikih nevremena. Toranj je ostao, naravno uz brojne restauracije. Svakih pedeset godina se raestaurira. Imali smo sreće da je bio bez skele te ga je bilo moguće vidjeti u punom sjaju. Izgradnja tornja je započela 1321. g. i trajala je više od 60 godina. Toranj je visok 112 m i najviši je crkveni toranj u Nizozemskoj. Kroz 700 godina povjesti prolazio je kroz razne faze. Prva restauracija bila je prije 500 godina. Do vrha tornja je 465 stepenica, a u toranj je ugrađeno 65 crkvenih zvona.
Tko se želi popeti na toranj i vidjeti ga iznutra treba kupiti kartu preko interneta na vrijeme (nekoliko dana unaprijed). Nažalost nije bilo karata kada smo mi došli pa nismo vidjeli toranj iznutra niti bacili pogled sa njega.
Moguće je vidjeti i Domunder, a to su arheološke iskopine pod zemljom, ali nažalost niti za njih nije bilo više karata.
Nasuprot Dom tornja je predreformacijska gotička crkva u koju je slobodan ulaz.

Inače stari dio grada je kompletno opasan kanalom. Nakada je služio za lakšu obranu grada od napada neprijatelja.
Uz kanal okolo starog grada je šetnica i parkovi.

Bili smo u Muzeju željeznice. Zgrada stare željezničke stanice je gotovo kao i naša željeznička u Rijeci. Ova je van funkcije od 1939. g., a naša se neda godinama svojim. smijeh

Muzej je velik i može se vidjeti raznih lokomotiva i vagona iz svih vremenskih razdoblja.

Tu je čak i jedan vagon najčuvenijeg vlaka u povijesti željeznice Orient Expressa.

Šečući gradom naišli smo na veliku impresivnu zgradu. Gledam ljudi ulaze i izlaze u velikom broju. Mislim se sigurno je trgovački centar, kažem idemo pogledati.

Uđemo u predvorje, a ono nema trgovina. Vidim neki stolovi, a na njima nema čaša ni boca, umjesto toga laptopi, knjige.
Pa gdje sam ja to došao?

Knjige, knjige i knjige na tri kata, dosta ljudi, i staro i mlado. Kod nas je ovako samo u trgovačkom centru.

Na kraju lijepog dana treba nešto i pojesti. Izabrali smo kineski restoran sa dobrim recenzijama. Često je u kineskim restoranima tamno, barem u kojima sam bio, a ovaj me impresionirao vedrim bojama i puno svjetla.
Hrana je bila odlična.

Nakon nekoliko lijepih dana boravka u Nizozemskoj došlo je vrijeme da idem kući. Letim iz Eindhovena za Zagreb, let je u 9:25. Prvi vlak iz Nijmegena je u 6:08 sa presjedanjem u 's-Hertogenboschu.
Ustajem u 4:20, sjedam na biciklu u 5:20 i na 4°C vozim 6 km do željezničke. Brrrrr...

THE END

Laž...

mecabg.blog.hr

Lažete li??
Onako iskreno, možete li odgovoriti na to pitanje??
Ne, ne mislim ono u stilu internet reklame za sebe: ja sam iskren, zgranjavam se na ljude koji to nisu, i najgora istina je bolja od laži. Jedino se kolebaju mišljenja, kao neko umire pa tresnuti mu istinu u oči ili zaobilazno reći. Ili ono vara te muž-žena, reći prijatelju znajući da si ga izgubio
-Hej drugar, partner ti nabio rogove
Pristojno to može se izvesti i kao
-Znaš imam dve vesti za tebe dobru i lošu.
-Kaži prvo dobru.
- Kupio sam novi auto.
-Loša??
-Žena-muž ti promenila horoskopski znak, sada si u znaku jarca ili ovna, kako više voliš.
Mislim na one obične, svakodnevne laži. Pita me prijateljica kako mi se dopada njena frizura. Iskreno izgleda kao da su je svrake čerupale. Pokušavam izdaleka,
-Više mi se dopada kad ti je kosa malo kraća.
Ne vredi, hoće da me vodi kod svoje frizerke da i ja budem sa svrako-frizurom.
Pokušajte baki reći da njeno unuče nije najlepše i najpametnije na svetu… ne ne, nemojte bolje.
Kuhala sam juhicu, i zagorela mi posuda, mal’ soliter nisam zapalila. Trčim po kući luftiram, spasavam što se spasiti može i čujem glas sa trećeg kata
-Suseda, šta se to dešava kod vas?
-Kod mene?-kao zgranjavam se- neko nešto zapalio pa mi dim ulazi u stan, ne mogu izluftirati- kao pravim se ja naivna.
Na tren sam mislila biti iskreno poštena i priznati, ali samo na tren…ne bi me oprali ni Sava ni Dunav da sam kazala istinu.
I eto, ja priznala, ima li još koga.

BAČKIZAGRE STUHPA ŠEJA

starrynight2022.blog.hr

„- Bako, spopala me velika želja da malo izjašim. Ali sama. - Nije mi drago kad si sama, uvijek se bojim da će ti se dogoditi što zla. - Ne boj se, bakice. Brzo ću se vratiti.
Četvrt sata iza toga otvorila se velika vrata "Crvenog dvorca" a kroz njih ponosito izašao bijelac, noseći na svome hrptu lijepu, odvažnu jahačicu u odijelu od crnog baršuna. Oko vrata lepršale joj bijele čipke, a na pepeljastim pramovima naherio se dražesno muški klobuk. Izgledala je kao kakva junakinja što vodi vojsku. Muški klobuk pojačao je u njezinom licu crtu muškaračke odvažnosti. Sjedeći na vitkom bijelcu kontesa je okrenula ispred samostana kapucina, ali nije pošla u Plebanušku ulicu, u Skerlecov dvor. Kad je bila sigurna da je iz njezina dvorca nitko ne može opaziti, nategne uzde, a ponositi bijelac poleti dolje niz Kamenitu ulicu i pojuri kraj malih dućana pod Kamenitim vratima. - Kamo to ide kontesa posve sama? - čudila se hljebarka Cindekovka stojeći na vratima dućana i gledajući za krasnom jahačicom. Hitri bijelac nosio je Neru sve dalje od grada prema Zagrebačkoj gori. Glasovi ljudi i lavež pasa gubili se sve više iza nje, a pred njom ispod sljemenskih obronaka strujili su prvi valovi gorske tišine po kojoj se sada razlijegao topot konja. Sa zvonika crkvice sv. Žavera zanjihao se glas zvona i odzvanjao po daljini, s Griča mu se odazvao ponosni zvuk s tornja sv. Marka, onda se oglasilo zvono s margaretske crkve, a napokon zabruji veličanstveno zvono s katedrale. I dalje dolje javili se sitni, nježni zvonovi kapelica, ali su utonuli u valovima onih većih i jačih zvukova što su nad umornim Gričem tkali uspavanku snenom danu. Nera je zaustavila konja i zagledala se po žaverskoj dolini prisluškujući zvucima što struje zrakom kao prvi glasnici noćnog spokoja, a onda polagano sjetno zamiru u zračnim visinama. Ona se prene i opet nategne uzde konju te skrene bijelca u šumicu pokraj ceste. Pred očima Neri raspinjalo je predvečerje svoj sivi zastor koji je bivao sve tamniji. Kroza nj se bijelile samo dvije ceste, što su se dolje pred šumom križale, a na ovom mjestu gdje su stvarale križ tamnilo se visoko raspelo s drvenim Kristom. Kontesa zaustavi konja nastojeći prozreti u tamu i upirući svoje oči, pune iščekivanja, u raspelo. Ali ono je sve više gubilo oblik i zamalo su njezine oči zamijetile samo tamni stup, a pod njim se tek slabo razabirala siva sjena ceste. Bijelcu dozlogrdi čekanje i on poče tapkati kopitama i grepsti zemlju kao da opominje svoju gospodaricu neka već jednom krenu kući. Ali ona pogladi konja po vitkom vratu i tiho mu šapne: - Tiho, tiho, Dido - strpi se! Vidjet ćemo vještice! Lijepa životinja se umiri kao da je shvatila riječi svoje gospodarice. Prošlo je gotovo pol sata, a konj je opet postao nestrpljiv, kao da mu nije udobno u toj tami i tišini u šumi daleko od grada. Nera ga je opet tješila, gladeći mu lijepi ponosni bijeli vrat, ali životinja nije više slušala riječi svoje gospodarice. Neprestano je tapkala po suhom granju i mutila tišinu koja djevojci bijaše tako dragocjena. Nera se spusti s konja, priveže ga o stablo i tiho pođe dolje bliže križanju. Tu je stala pod stablo, naslonila se o drvo i čekala jedva prozrijevajući gustu tamu.
Noć je bila sve gušća. Nigdje se nije nitko micao i sve je bilo tiho kao da sve oko nje nešto iščekuje. Najednom u šikarju iza njezinih leđa nešto šušne. Nera razabere da šuštanj dolazi s protivne strane. Obazre se, ali u tami nije mogla ništa vidjeti. Tek je čula da pucketaju grančice i šušti lišće pod nečijim stopama. Čvrsto se privine uz stablo i pritaji. Nešto se šuljalo k njoj. Tiho, polagano, kao da na nju vreba. Polagano segne za pojas gdje je nosila pištolj.“
MARIJA JURIĆ ZAGORKA, Grička vještica (Konesa Nera)

i pobjednik je...

betel.blog.hr

Možda ne znaju svi ali, svi bi već trebali znati pobjednika današnjih predsjedničkih izbora u SAD-u.
Rekli su nam to The New York Times, The Washington Post i svi ostali glasnogovornici Domovinske sigurnosti, federalnog biro i centralne špijunske agencije. Pobjednik je Donald Trump jer je tako odlučio, ni manje ni više, sam Putin.

Ovo što nam ove tri svemoćne agencije pokušavaju reći je, da Putin ima apsolutnu moć kontrole američkog javnog mijenja, i da jadna Kamala, s bijednim zaleđem svog Demokratskog establišmenta i svih njihovih milijunima i milijardi, nema apsolutno nikakve šanse.

Najbolje je to opisala Victoria Nuland, tvrdeći da Putin ima AI koji je daleko pametniji od američkog AI, i da za sve konstrukcije te umjetne inteligencije, Elon Musk se pobrine da na X ima milijune pregleda.

Pa kakav će biti novi/stari američki predsjednik?

Ono što će ostati isto su njegove osnovne osobne karakteristike, njegova bahatost, opće neznanje i duboka glupost, ali neke će se stvari ipak promijeniti, a za neke se nadamo da će ostati iste.

Donald Tump je sam izjavio da za svoj prvi mandat nije bio spreman.
Zbog te nespremnosti Donald se, u svojoj administraciji, okružio republikanskim establišmentom, a što je dovelo do katastrofalnih grešaka u njegovoj vanjskoj politici, prvenstveno na polju nuklearnih sporazuma s Rusijom i Iranom.
Proglašenje Jeruzalema kao glavnog grada Izraela, lako mu možemo oprostiti, za taj podvig Trump je dobio ček od 100 milijuna $ od udovice jednog židovskog milijardera, a Trump je poznat kao čovijek koje je, navodno, jednom unovčio ček od 13 centi.

Za razliku od prvog mandata, Donald se ovog puta okružio ljudima poput Roberta F. Kennedyju Jr., Tucker Carlson i Elon Muska,, odnosno anti-establišmentom. Moramo, upravo zbog toga, zaboraviti sve što je rekao u ovoj kampanji, jer te riječi su izrečene u konfrontaciji, pa kao i riječi svih političara u tim okolnostima, nema nikakvo dublje i vremenski duže značenje.

Ono što se nadamo da će ostati isto jest činjenica da je Trump, ako ne jedini, onda jedan od rijetkih američkih predsjednika koji su svom mandatu nije započeo nijedan rat.

Ljubav, a ne obaveza...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Pariz je u jesen prekrasan. Grad se kupao u podnevnom suncu. Šetali smo obalom Seine.
Njeni otoci čine grad tajnovitim. U uličici pored Notre- Dame kuća kanonika Fluberta.
Na kući uklesana imena i godina.
"Abelard i Heloize godine 1117".
"I ništa više." reće
"Zar to nije dovoljno?" upitah.
Sjeli smo u kavanu na obali Seine. Sunce je krenulo prema zapadu.
"Možda su Abelard i Heloize jednom sjedili za istim stolom." rekoh.
"Abelard je bio njen učitelj."
"Istinu sam saznala iz njihovih pisama. Više su se voljeli nego što su učili."
"Ljubav je najbolji učitelj."
Abelard je govorio,
"Treba sve napustiti i baviti se filozofijom, tada ni jedno vrijeme nije dovoljno veliko."
"Heloize je bila iostala objekt njegove čežnje."
"Neka nas združuje ljubav ljubavi moja, a ne obaveza." govorila je Heloize.

"Njihova ljubav nikada nije prestala. Ostala su pisma kao svjedočanstvo neuništivosti pravog osjećaja." rekoh
"I njihov zajednički grob, na groblju Pere Lachaise." reče
Drugo jutro smo krenuli na groblje. Najpoznatije groblje na svijetu osvanu ogrnuto tišinom i suncem.
Dvjesto godina umiranja poredanih u aleje čempresa i kestenova i među njima naknadno donesena
devetsogodišnja ljubav Abelarda i Heloise. .
Priča se da Pariški mladenci, dan prije vjenčanja, dolaze na grob i zaklinju se na vjernost.
Stajali smo tu dugo bez riječi, oborenih glava i jedino je stisak ruku govorio ono što smo osjećali.
Neka nas ljubav spaja dragi moj, ljubav, a ne obaveza.

Dijana Jelčić

Master of puppets

supatnikll.blog.hr

Nekako mi je baš drago što ne živim u Amerikami, danas bi tamo mora glasat za emocionalno a vjerojatno i psihički nestabilnu kreveljušu, ili utjelovljenje onoga što ja zovem kretenom.

Tamo sigurno ne bi pristupio glasanju jer izbor između netolerantnih nametatelja genderizma, i mizogenog antivaksera smanjene inteligencije, za mene nije izbor.

Oba tabora naime ispunjavaju neki od uvjeta zbog kojih ni mrtav ne bi glasao za njih.

Kod nas je situacija malo drugačija.

Glavni kandidati su neodgojeni šovinista, neradnik, sklon opijatima, i šupak s psihopatskim karakteristikama.

Osim njih tu su još neke notorne budaletine i poneka narikača.

Naši izbori su davno odlučeni, kolega bloger anemični je zadovoljan situacijom da kao jedinog ozbiljnijeg oponenata ima budaletinu kao što je Zoka, zato je uostalom na prošlim izborima sabotirao kandidatkinju vlastite stranke, a na ovim kao kandidata namontirao, političkog antitalenta prve klase.

Kolega bloger anemični naime ne želi ozbiljnog igrača na poziciji precjednika, koji bi obzirom na opseg pristupa medijima, lakoćom mogao ugroziti njegovu neprikosnovenu poziciju.

Zato kolegi blogeri anemičnom odgovara ovakva budaletina na mjestu precjednika, koja uprkos nedvosmislenoj podršci medija, kompletne opozicije, i duboke države nije u stanju pobijedit ovakav hadeze.

Budaletina može pobijediti samo ako mu kolega bloger anemični to dopusti.

Zato za koji dan kad budete glasali, vaš glas za Zoku budalu će biti glas za kolegu anemičnog, a mene će to silno zabavljati.

Dokle smo doveli tu demokraciju, da nas je sram priznati za koga smo glasali.

Inače izgleda da su pronašli medicinsku dokumentaciju da je mudžahedin šta je mlatio žene, i osvojio zlatnu medalju na olimpijadi, ipak muško i ima testiklse, ali nema muda tuć se s dečkima, pa mlati cure.

Siguran sam da će naši feministi naći stotinu razloga zašto je to u redu, iako je da budemo sasvim jasni, totalna debilana da bilo ko mlati bilo koga i da to nazivamo sportom.

U stvari vrhunac kretenizma woke ideologije i ne zaslužuje bolji okvir od besmislenog šaketanja.

Konak kneginje Ljubice

stella.blog.hr

Kad mi gosti prvi put dođu u Beograd, prvo ih vodim
u Konak kneginje Ljubice, najljepšu zgradu u Beogradu.
Ko nju nije posjetio, nije osjetio duh starog Beograda
niti shvatio ovaj sadašnji.

"Konak kneginje Ljubice nalazi se u Beogradu, u ulici kneza
Sime Markovića broj 8. Zbog svog istorijskog i arhiktetonskog
značaja konak ima status spomenika kulture od izuzetnog
značaja."

"Konak kneginje Ljubice jedan je od najreprezentativnijih
sačuvanih primera građanske arhitekture prve polovine
19. veka u Beogradu. Građen je u periodu od 1829-1830.
godine. Prema zamisli kneza Miloša, trebalo je da ima
dvojaku namenu, da bude stan njegove porodice, kneginje
Ljubice i sinova Milana i Mihaila, kasnijih srpskih knezova,
a u isto vreme i dvor za rezidenciju. Izgrađen je po idejama
i pod nadzorom Hadži-Nikole Živkovića, pionira srpskog
neimarstva."

Na oba kata nalazi se i po jedna divanhana, neka vrsta
današnje dnevne sobe, a također i salona za prijem.

Sobe na katu namještene su u građanskom stilu 20.stoljeća

Bogate porodice poklanjale su muzeju prelijepe sobe
kakve bismo i danas rado imali u svojim kućama
(kad bismo ih imali)

Katom dominira potret lijepe princeze Kleopatre Karađorđević
kojoj je knez Mihailo Obrenović posvetio divnu pjesmu
"Što se bore misli moje". Bili su ondašnji Romeo i Julija...

Navratite u konak kad dođete u Beograd!

Vezano za domaćinstvo hehe .

eurosmijeh.blog.hr

Ode Mujo kod komšije u 3 ujutro
i lupa na vrata. Otvara komšija:
- Komšija Mujo, reci kako ti mogu pomoći?
- deder mi komšo daj bušilicu majke ti.
- naravno, šta planiraš da radiš?
- DA SPAVAM!

Kaže Fata Hasi:
- Haso, bolan, trebalo bi pločice u kuhinji zamijeniti,
de napravi to već jednom!
Haso odgovori:
- Ne budali Fato, šta sam ti ja, keramičar?
Drugi dan kaže Fata:
- Haso, pukla cijev ispod umivaonika, de popravi to!
Haso ljuto odgovori:
- Fato, jesi ti luda, šta sam ti ja, vodoinstalater?
Treći dan Fata, već prilično ljuta, kaže:
- Haso, de već jednom oboji taj hodnik, sve si zidove umazao!
Haso se izdere:
- Jes' ti luda, ženo, pa šta sam ti ja, soboslikar?
Vraća se Haso s posla sljedeći dan, a u kući sve sređeno ...
Nove pločice u kuhinji, umivaonik popravljen, hodnik obojan ...
I pita Haso Fatu zbunjeno
- Fato, otkud ovo sve?
Kaže Fata:
- Pa svratio Mujo na kavu, pa rekao da će sve to napraviti
ako mu ispečem kolače ili ako odemo u krevet...
- I, koje si mu kolače napravila? - upita Haso znatiželjno.
- Pa šta sam ti ja, slastičar?

Hvali se Mujo kako mu nevjesta Merima zakrpi pocjepane pantolone
tako majstorski da niko nemoze primjetiti da su krpljene.
Haso ce na to reci:
- "Moja Fata je bolji majstor, moj izguzvani ves kad ona ispegla
nema toga u svijetu da pozna da je ikad ves bio opeglan.

Crko Muji bojler i krene on tražiti po imeniku broj nekog majstora.
Naleti on na broj od Hase s kojim je išao u školu i sav sretan ga nazove:
- Haso, jarane, Mujo ovdje, sjećaš me se iz škole?
Haso potvrdi, a Mujo sretno nastavi;
- E, jarane, baš te trebam pravo ... crk'o mi bojler!
Haso upita:
- Kada?
Mujo se razljuti:
- Ma bojler, bolan, kakva kada?!

Fata kupila novi ormar i drugo jutro ga donese majstor da
ga namontira. Šarafi on pola sata i taman kad je završio, prođe
tramvaj po ulici i ormar se raspadne. Majstor ga sklopi još jednom,
opet prođe tramvaj i sve se raspadne.
Majstor ga sklopi po treći put i kaže Fati:
- Sl'šaj, bona, ja ć' sad uć' u ormar da vidim šta se to
zbiva kad prođe tramvaj.
Uđe on unutra, kad taman Mujo dođe kući s posla, uđe u
dnevnu i kad ugleda novi ormar, otvori vrata i
zapanjeno pogleda majstora:
- Š'a je ovo, bolan, š'a radiš ti tu?
Majstor slegne ramenima:
- Jarane, 'ajd ti mene odma' klepi šakom, jer
ako t' kažem da čekam tramvaj, sigurno mi ne'š vjerovat'

Otvorio Mujo obrt za hitne intervencije i uzeo Hasu za šegrta.
Jednog dana pozovu ih u jednu kuću gdje se začepila kanalizacija.
Mujo otvori šaht da vidi što se dogodilo, kad tamo sve puno govana.
Mujo uskoči unutra, posvijetli baterijom na sve strane, zaroni, izroni i kaže Hasi:
- Haso, daj ključ 18!
Haso mu doda ključ, Mujo opet zaroni i nakon što je izronio za pola minute,
govna počnu istjecati van. Mujo se izvuče iz šahta i opali Hasi čvrgu:
- Uči Haso, uči od majstora ili ćeš cijeli život ključeve dodavat!

Odlučio Mujo promijeniti tapete u stanu, i sjeti se da je Haso,
koji živi u stanu iznad njegovog, mijenjao tapete prošle godine,
Stan je isti po veličini, pa ga ode pitati za savjet.
“Je li, bolan, Haso, ti si prošle godine mijenjao tapete?”
“Jesam, Mujo, jarane!”
“Pa koliko si rolni kupio?” pita Mujo.
“Dvadeset” kaže mu Haso.
Ode Mujo u prodavaonicu, kupi dvadeset rola tapeta, počne lijepiti,
izlijepi cijeli stan i ostane mu osam rola. Popizdi, ode
opet kod Hase i navali s vrata:
“Ti mi, Haso, reče da si kupio dvadeset rolni tapeta!”
“Jesam, Mujo.”
“Ali meni je ostalo osam rolni!”
“I meni.”

pon

11/24

5 FILMSKIH PREPORUKA 1/SIGURNO MJESTO

recenzijefilmova27777.blog.hr

Nedavno sam rondajući po netu naletio na listu 5 filmskih regionalnih prijedloga od relevantnog izvora čije mišljenje jako cijenim pa ću u serijalu (ne nužno uzastopnom) secirati svaki od njih. Ovisno kad koji pogledam u principu kad ih lociram na nekoj iole normalnoj stranici. Otvaram serijal sa "sigurnim mjestom" jer ima dramaturški-psihološki intrigantnu crtu ili njenim riječima:

"Film je intiman, snažan i jako važan. Svi ga trebamo pogledati. Iako je u trenutku prikazivanja uzburkao javnost, ne smijemo ga zaboraviti i trebamo ga (opet) gledati."

Već sam bio zaintrigiran samom njegovom najavom 2022 kad je bila premijera što definitivno spada u kategoriju "mora se pogledati". To me sjetilo situacije koju godinu unazad kad je nastala konstruktivna polemika s kim najviše nego s Isabelči oko dugo očeivanog kratkog filma o graničnom poremećaju ličnosti ali je film daleko više od toga-govori o problemu samog poremećaja ali izravno i generalno-o pasivnosti i indiferenciji okoline na njeno stanje. Početna scena kod psihijatrice-što da malo ne razimiram film kad je već ionako poznat njegov protok-adaptira postterapijski događaj nakon liječenja pacjentice na što ona zaključuje da je dotična riješila svoj problem a indikativno-iz pozicije same pacjentice nije. Drugi problemi su zapravo i ključni okidači koji se loše odražavaju na receptore u mozgu-unutar njena 4 zida sa svojom obitelji koji su neki dobrostojeći sloj pa im je najveći problem-što bi drugo bilo-kakvu to sliku o njima daje u svijetu. Tenzije tokom zadnje 2 scene se daju rezat nožem. Studenti s Verna su imali ideju što više izvući na svjetlo dana priču o psiho-dijagnozama sa intencijom da se kroz umjetnost filma približi općenito ta stvar koja je poprilično zapostavljena.

„Sigurno mjesto” prati dva brata i njihovu majku (Snježana Sinovčić-Šiškov), koja se pojavljuje u filmu tijekom sljedeća 24 sata. Tijekom tog razdoblja Bruno i majka moraju zaštititi Damira ne samo od njega samog, već i od nesuosjećajnog sustava koji se sastoji od grubih i sumnjičavih pripadnika policije te robotiziranog, ponekad čak i bahatog medicinskog osoblja. Sigurno mjesto do kojeg žele doći u svakom smislu te riječi pokazalo se prilično nedostižnim."

Film "f 60.3" je koncipiran retrospektivno uvod u film je crna podloga sa napetim tenzijama dečka pacjentice nakon što ju ujutro ne može probudit. Konkretno prije uvodne scene u kojoj ista dobiva otpusno pismo iz bolnice. Bilo je u komentarima dosta dilema od onih koji su film pogledali je li se dotična stvarno ubila Teuta je prva došla sa konkretnim komentarom na pogledani film.

"Sad sam pogledala ovaj novi kratki film. Užasno mi je depresivan.
Ne bih se čudila di si ta mlada cure oduzme život. "

S čim je i meni bacila bubu u uho jer mi je isto prvo gledanje ostavilo dozu misterija u tom revijalnom tonu sam joj replicirao
odgovor.

"Depresivan je, tako i mora biti kad se radi o ozbiljnoj psiho-dijagnozi. Ironično prvi put sam pogledao onako brzinski tek da izrežem fotke jer sam jednostavno morao objaviti kad mi se film "ukazao" Oke...sad sam pogledao sve kompletno pa imam materijala za komentiranje. Suicidalno i izgleda sve vodi tome, iako kraj nije određen misteriozno završava pa sad je se ubila ili nije možemo samo nagađati."

A do Isabelčinog gledanja i odgovora na njenu referencu pogledao sam film još koji put pa mi je sve postalo kristalno jasno. Ali prvo da izdvojim njen referentni komentar.

"Ser Hudini svaka ti čast što si iskopao dijagnozu i pogledala sam nekoliko puta ,a i maloprije još jednom i nisam baš ,osobno, zadovoljna, iskreno očekivala sam više, no ok, tko sam ja da se miješam u redateljev posao, dramatika ok, konverzacija ok, cura ok, liječnica kao i uvijek na visini zadatka, sve skup malo mi nedorečeno, neizrađeno do kraja, al dobro, u devet minuta dosta je toga utrpano o boljci današnjice i usuđujem se reći akutnog, agresivnog karcinoma koji , nažalost, sve više pogađa mlade, zabluda da su psihosomatska oboljenja nasljednog karaktera nema uporišta iako "gura " baš na tu stranu, kao i stigma koja prati psiho oboljele pacijente."

Nedorečenost o kojoj govori odnosi se na isto pitanje (u principu dilemu) po kojoj se i Teuta dilemi-je li se cura ubila ili nije-rekapitulacija-na psihijatrijskim je supstancama lijekovima s kojima je ubojstvo kombinirati alkohol a kad se slomi sa spoznajom da joj ovaj vjerovatno nabija rogove napucava se punom šakom tableta koje zalijeva s vinom, forward na početak filma prije početne scene kod psihijatrice-počeo je retrospektivno prije uvodne scene crnilo sa histeričnom dernjavom njenog dečka da se ustane iz kreveta. E sad, ovdje je adaptiran jedan aspekt psiho-poremećaja i događaji su došli do (tako se u filmu implicira) suicida dotične. "Sigurno mjesto" kod ovog je na tapetu puno teža dijagnoza od graničnog poremećaja ličnosti iako ostaje tajna o čemu se konkretno radi ali što bilo da bilo-daleko je kompleksnije. Cura od koje sam pročitao preporuke i za ovaj film stvarno je nešto što se treba (po)gledat načeo je jednu od jako važnih tema koja se sve više daje na van.

"Životi obitelji se radikalno mijenjaju, kao da su uvučeni u rat nevidljiv svima drugima. Izvor priče je autobiografski, a autor/redatelj glumi samog sebe.
Životi im se iz temelja mijenjaju, kao da su uvučeni u rat nevidljiv svima drugima. Radnja je ograničena na najakutnije, kratko vremensko razdoblje i situaciju koja se svodi na najvažniju stvar – spas voljene osobe. Film je nastao na temelju osobnog iskustva redatelja, koji ujedno igra i glavnu ulogu, a premijerno je prikazan na 75. izdanju Locarno Film Festivala u programu Concorso Cineasti del presente, gdje je osvojio nagradu za najbolju režiju i najbolji debitantski igrani film festivala. Film je osvojio i dva Srca Sarajeva - za najbolji film u kategoriji igranog filma i za najbolju mušku ulogu, za koju je nagrađen Juraj Lerotić, kao i posebno priznanje žirija na 20. Zagreb Film Festivalu."

HAVC

A kad je bilo pred/post premijerno aktualno pisalo se o bolnoj hrvatskoj drami bez presedana

"Slušali smo pozitivne stvari o “Sigurnom mjestu” još od ljeta, nekoliko mjeseci prije nego što je film doživio hrvatsku premijeru na ZFF-u i svečano otvorio jubilarno 20. izdanje festivala. Dugometražni prvijenac splitskog filmaša Juraja Lerotića (“Onda vidim Tanju”), koji u njemu i igra glavnu ulogu, osvojio je polovicom kolovoza tri vrijedne nagrade u Švicarskoj, na 75. Locarno Film Festivalu.

Iz Locarna se “Sigurno mjesto” vratilo s nagradama za najbolji debitantski film, nadolazećeg redatelja i glumca Gorana Markovića. Nedugo poslije, “Sigurno mjesto” je imalo regionalnu premijeru na filmskom festivalu u Sarajevu. Tamo je, pak, osvojilo “Srce Sarajeva” za najbolji film i nagradu za Lerotića glumca."

Realistično šokantno napeto neizvjesno. Kao i sa f 60.3 nijanse su u igri. Za razliku od prvog slučaja "sigurno mjesto" počinje dolaskom glavnog lika kod brata kojeg nađe izrezanog do opasne razine nakon čega zove hitnu. Suicidalan je već na samom početku a sva dramaturgija se svodi na njegove osobne borbe koje postaju problem njegove obitelji na koju se to sve više projicira. Tenzije života u novonastaloj situaciji odražavaju se na kompletno svaki dio njegovog života. U razgovoru s psihijatrom saznaje se da dotični nikad ranije nije bio suicidalan a što ga je navelo da postane ostaje pitanje bez odgovora. Ali kao i u slučaju s f 60.3 u oba slučaja su pozadina priče ne samo psihičke dijagnoze nego i njihova refleksija na okolinu. U prvom slučaju su u pitanju 1.ipak lakša dijagnoza nego ova u "sigurnom mjestu" on je bez konkretnog povoda suicidalan (u principu na filmu je mistificirano i o kojoj se dijagnozi radi a i razlog) a pacjentica iz prvog filma nakon što doživi psihološki slom kao odgovor na stresni događaj od sjebane familije koja se najviše brine za svoj ugled do otkrivanja da joj se dečko puca s drugima. Brat protagonista iz "sigurnog mjesta" je suicidalan na početku kroz kompletan film se ne otkriva konkretan razlog a to je i kod psihijatra pitanje bez odgovora. Stan, psihijatrija obitelj...pod intenzivnim sam dojmom da dotičnom fali taj neki oblik "sigurnog mjesta" iako daleko od toga što je rekao i psihijatar- da je "slučaj ozbiljan rane su ozbiljne ovo je pokušaj suicida nije poziv u pomoć" stvari su u filmu dosta mistificirane i ostavlja puno pitanja bez odgovora. U tom kontekstu stavljena je i tv najava

"Film Jurja Lerotića "Sigurno mjesto" osvojio je niz domaćih i međunarodnih filmskih nagrada i priznanja, među njima Zlatnu arenu za režiju, za najbolju glavnu mušku ulogu te za fotografiju, Oktavijan, Srce Sarajeva za najbolji film i najboljeg glumca, FIPRESCI i brojne druge, a bio je i hrvatski kandidat za Oscara.

Dramu Sigurno mjesto prikazujemo u četvrtak, 31. listopada, na Drugom u 21:20. Film se temelji na osobnom iskustvu autora koji ujedno igra i glavnu ulogu.

Traumatski događaj - iznenadni pokušaj suicida - otvara procijep u svakodnevnom životu tročlane obitelji. Njihov život se mijenja iz temelja, kao da su uvučeni u rat nevidljiv svima ostalima. Radnja je reducirana na ono najakutnije, kratak period i situaciju koja se svodi na najvažnije - spasiti bližnjega."

Tokom kompletnog filma ostaje mistificirano što je glavni okidač suicidalnih reakcija njegovog brata sve se dramatično provlači kroz film, moja premisa je doduše ne kako je implicirano u najavi "spasiti bližnjega" nego dovesti se u situaciju da ga uopće možeš spasiti. Pritisak njegovih psihoza protokom postaje sve intenzivniji a njegov brat i majka sve više to internaliziraju sami sebi nisu pomoć u toj sve više bezizlaznoj situaciji a njemu još manje. Ovo je film o kompleksnosti izlaska iz te situacije ne samo za onog na kojem se izravno to lomi nego i za one na kojima se to projicira neizravno oni su zdravi ali ne znaju sami sebi pomoći u toj situaciji brat ni jednom metodom komunikacije ne može ga navesti da kaže koji je njegov konkretan problem nisu uspjeli ni psihijatri di će on? Film je uzeo kompleksnu stvar u seciranje koja ostaje situacija bez odgovora. Još jedna kompleksnost jer projekcijski moment, kad suicidalan brat u trenutku svog overdoza govori drugom "nemoj se ubit" slučaj projekcije svog pokušaja samoubojstva sad projicira na brata što otvara još jednu stavku u toj bezizlaznoj situaciji.

VEČERNJI

Intimni prikaz upropaštenog i korumpiranog hrvatskog zdravstvenog sustava

"Debitantski film “Sigurno mjesto” redatelja, scenarista i glumca Jurja Lerotića prošloga je tjedna imao regionalnu premijeru na Sarajevo Film Festivalu, a kući se vratio sa Srcima Sarajeva za najbolji igrani film i najboljeg glumca, te strukovnim nagradama Cineuropa i CICAE. Veliki uspjeh filma u Sarajevu, nakon tri nagrade na Međunarodnom filmskom festivalu u Locarnu na kojem je imao svjetsku premijeru, potvrdio je njegovu važnost i relevantnost u regiji. “Sigurno mjesto” režijski je elegantan i dirljiv prikaz suočavanja sa samoubojstvom brata, odnosno sina. Teška za obrađivanje, često tabuizirana tema, na bolnoj je uvjerljivosti dobila i jer je temeljena na stvarnom iskustvu Jurja Lerotića koji u filmu igra samoga sebe, a priču temelji na samoubojstvu svojeg brata, talentiranog snimatelja Jakova Lerotića."

A da, to nije dio koji sam mislio izostavit-ima i toga između ostalog tema je i koruptivnost zdravstvenog sustava. Scene na psihijatriji su plastično dočarane da odgovrajau stvarnosti-pored svih navedenih problema koje dotični izravno ispoljava i na osnovu informacija koje su dobili od obitelji nisu u stanju (jer nemaju interesa) stvarno biti od psihološke pomoći. Standardno su napravili najjednostvaniju moguću stvar-kliknuli na recept za "terapiju" iako zapravo od toga dotični nema nikakve koristi štoviše-očito je do ibera stvari postaju sve gore. Nema nikakve konkretne terapije u kojoj se traži korijen problema i da ga se zasebno tretira nego se poduzimaju najjednostavnije za njih metode klikanje na recepte iako od toga nema nikakve koristi štoviše samo očite štete jer se ni ustanovilo nije što je korijen njegovih suicidalnih reakcija. "Čovjek se ne smije svesti na ono što mu se događa kontrola je u tvojoj reakciji na događaj" rekao bi možda profesor pedofil iz "nestajanja". A istu tu mantru je osim prema zlostavljanoj djeci koja su mu bila u kampu imao i prema svojoj kćeri.

HNK ZAGREB

Jebiga, razradio sam dotičnu predstavu na svim felima na psihološkim reakcijama svih protagnista i antagonista (izravnih i onih antagonista svojih života) ali sad ovo nije još jedan esejistički traktat o samo predstavi samo jedna mala asocijacija usporedna sa "sigurnim mjestom" i "f 60.3" Marko koji je upao u verbalni obračun sa ženom nakon što je dijete ostavio u autu imao je suicidalne želje i misli što i praktično ispoljava kad uzima njen pištolj i stavlja si ga na glavu što zbog same situacije s djetetom što zbog svojih trauma iz prošlosti. Što je poznato četvrtom zidu ali ne i njegovoj ženi, to je u principu bio okidač turbulentnih reakcija.

Marko i Ana

"Marko-Ana...

Ana-A ako ti slučajno i dalje nije jasno pakiram se.

Marko-vidim

Ana-onda ipak i kužiš, pusti me!

Marko-daj stani na tren

Ana-kažem ti da me..

Marko-daj da, nisi mi dala nisi me...molim te možeš prestati?

Ana-ne mogu! (trenutak nastavlja s pakiranjem)

Ana-ne mogu, dobro? Krenula sam i sad ne mogu stati. Nešto u meni se upalilo i ovo nisu moje ruke, ove stvari hvata neka jebena mašina

Marko-Ana

Ana-Ja sam do danas zbilja mislila da će biti bolje. Stvarno sam se nadala Marko. Evo i u bolnici kad su nas napokon pustili do njega. Kad sam svatila da će biti dobro. Evo ja sam mislila da ćemo se svi vratiti doma da ću se ja smiriti doći k sebi i onda da ću smoći snage pitati te što je bilo-

Marko-Evo pitaj me

Ana-Ali sad zapravo želim pobjeći glavom bez obzira

Marko-Prvo me pitaj, zašto me ne pitaš što je?

Ana-odjebi od mene

Marko-Ana...

Ana-nije me briga"

target=_blank>HNK ZAGREB

Iz priloženog se vidi da je dotični htio otkriti mračnu tajnu iz prošlosti samo se njoj živo jebalo za njegove probleme ipak je u pitanju ostvaljeno dijete u autu na suncu i u toj situaciji nakon što je skoro umrlo nju ne zanima više što je razlog njegove neodgovornosti. Ovo je oblik traume koji nema izravne veze s nekom od f dijagnoza gledajući usporedno sa slučajem iz "sigurnog mjesta" ovdje se sve u vezi s traumom iz djetinjstva zna (sve zna četvrti zid ne svi protagonisti) iako jednog od sporednih uloga ista trauma odvodi u suicid. Kod ovog iz filma je dvostruka kompleksnost niti sam ništa konkretno ne govori o problemima koje ima niti psihijatri koji sve više potpadaju pod ovaj truli sustav nisu korist a ni njegov brat ne uspije izvući konkretne odgovore kakve on probleme ima. Film završava dosta mistično sa raznim pretpostavkama što je bilo dalje a konkretna stvar je ni manje ni više nego projekcija u borbi sa sustavom u kojem je i zdravstveni brutalno nakaradan.

HNK ZAGREB

Situacija dijametralno-suprotna ovoj u "sigurnom mjestu" je što je korijen njegovih trauma i suicidalnih želja i misli od početka kristaliziran, ne doduše kroz interakciju ali kroz sam sadržaj predstave dok kod ovog su stvari daleko kompleksnije a psihijatri u ovom sustavu kakav i je previše se niti ne krve da stvarno pomognu a sve se to projicira na borbe njegove obitelji sa tom situacijom kako će oni pomoći kad nisu u stanju (čitaj ne žele) oni koji su za to stručni? Ista stvar kod Marka u "nestajanju" u pitanju je reakcija na traumatičan događaj što nije ravno nekoj teškoj f dijagnozi jer ipak nije došlo do realizacije suicida s njegove strane. Suočio se s prošlošću suočavanjem sa profesorom na neki način je to i bila metoda olakšavanja od traume bezizlazna situacija iz koje je ipak pronađen neki izlaz neki oblik olakšanja bez da se realizira suicid koji je bio želja u trenutku slabosti kad se sve nakupilo. Kod brata glavnog protagonista filma korijen tog (realiziranog!) pokušaja suicida nije ustanovljen, na psihijatriji su postavljali obitelji sijaset rutinskih pitanja o njegovom žiotu je li ranije tendirao samoubojstvu ali nikad nije ustanovljeno što je bio okidač tih reakcija. Sve se ovdje svodi na začarani krug iz kojeg nema izlaza dok su svi u "nestajanju" iz tih situacija u neku ruku pronašli izlaz Marko koji je imao suicidalne misli u suočavanju s prošlošću Karlova žena u smrti i kćer u osveti prenamijene njegovog kampa. Ok one nisu bile suicidalne ali mogle su i biti sve je ovisilo o redateljevoj ideji karakterizacije uloga na koje će načine one izbaciti traumu internaliziranu u njima hoće li istu frustraciju izbaciti prema sebi ili na nekog drugog psihološka igra sa različitim reakcijama na traumu a kod ovog je trauma koja ga je dovela u stanje psihičke labilnosti i suicidalnost nerazriješena a zdravstveni sustav tu ništa konkretno niti ne poduzima sve se u principu lomi na njegovoj obitelji koja ne zna kako pomoći. Film je u principu adaptacija jedne u nizu bezizlaznih situacija životnih borbi sa sustavom kroz filtar psihijatrijskih dijagnoza. Konkretno ne o "zaštiti Damira od njega samog" nego o borbi da ga zaštite koja je konstantna.

Ali ima tu sad usporedno sa traumama protagonista i antagonista svojih života u "nestajanju" i jedna druga situacija-ovako promatrački zasebno scenu i film u prvom slučaju sve je produkt post traumatskog reakcija na događaj koja je jednu od sporednih uloga odvela u samoubojstvo. Kod protagonista "sigurnog mjesta" je za pretpostaviti da je u pitanju isto taj tip događaja (ne u smislu situacije nego samo princip općenito) koji je eksalirao u daleko kompleksniji psihološki problem koji je neriješiv jer oni koji su za to kvalificirani i stručni nemaju interesa za to samo standardno prepisuju terapiju od koje nema nikakve koristi i stvaraju privid da nešto rade. Što je dovelo do toga i koji je razlog njegove psihoze može se samo nagađati. Ima film jednu premisu (ili više njih u jednom)

Sigurno mjesto trebalo bi biti u obitelji-toga iako ima kao da nema, oni se krve da pomognu ali ne znaju način osim kod psihijatra što je i jedina metoda posebno nakon pokušaja samoubojstva

Psihijatrija-oni koji su kvalificirani i plaćeni da pomognu zapravo samo rade protokolne radnje ustanovljuju povijest anamnezu ispituju je li ranije pokušao što slično odgovor je negativan- nikad ranije u 2 puta koliko je tretman na psihijatriji prikazan u filmu u oba slučaja nisu ustanovili ništa konkretno vezanog uz dijagnozu i riješili korijen problema samo su standardno kliknuli na recept jer je to najjednostavnije. Borba za blisku osobu-ta premisa stoji ali na općem planu borba protiv sjebanog sustava. Stvarno ozbiljan i važan film.