Sve kategorije po listama
26
sri
11/25
Dogodilo se ljeti, ali moguće je cijele godine
samolagano.blog.hr
U banci je vladala spasonosna klimatizirana atmosfera. Od pet raspoloživih šaltera aktivno su radila tri, a zaposlenice su svako malo odlazile u pozadinske prostorije – po potpise, dodatne dokumente ili nešto treće. Brojevi redomata pomicali su se prilično sporo, no činilo se da baš nikome to ne smeta jer svi smo došli ovamo sa nekih 35 do 36 Celzijusa vanjske temperature i sa užarenog betona.
Na nekoliko strateški raspoređenih ekrana svijetlio je broj 147. Na mome papiriću je pisalo 161. Sjela sam za stol u prostoru za čekanje.
Desetak minuta kasnije ušao je novi klijent, po gestama i ponašanju prilično nervozan i nestrpljiv. Šetao je cijelim prostorom, u svim smjerovima.
Zaustavio se kod mene, nepristojno pogledao preko moga ramena, iščitao moj broj i upitao:
- Hoćete mi prodati svoj broj?
Dvoumila sam trebam li to shvatiti kao šalu, drskost ili kao oboje, no reagirala sam:
- Ne, nisam odustala od čekanja.
(U sebi sam pomislila: Mene si našao, zar izgledam baš toliko blesavo?)
Nastavio je šetkati i nije mi se više obraćao, shvatio je da nisam spremna na takvu vrstu suradnje.
Crveni brojevi na ekranima i dalje su se izmjenjivali puževom brzinom, a onda su se dogodila dva broja na koja se nitko nije odazvao. Zatim je zasvijetlio broj 156 koji je imao svog vlasnika, a potom 157, koji nije.
Kupac brojeva tu priliku nije htio propustiti. Dobro je snimio situaciju i napadno držeći snop novčanica sjeo nasuprot djevojci koja je radila na šalteru br. 4.
U normalnim okolnostima ne ubrajam se u svađalice, Karenice i istjerivačice pravde, ali ovo me jako zasmetalo. Nisam se čak ni naljutila, nego se valjda dogodio sklop planeta, sazvježđa ili čega god, koji me je jednostavno pokrenuo.
(Čovječe (ne)dragi, nisi ti pametniji od nas, bolje rečeno, nismo mi luđi od tebe.)
Prišla sam šalteru. Razgovor je tekao ovako:
Ja (djevojci na šalteru): Ovaj gospodin NEMA broj 157.
Djevojka: (upitno širi oči i diže obrve)
On: Kako znate da nemam?
Ja: Maloprije ste htjeli “kupiti” moj broj.
Djevojka: Gospodine, mogu li vidjeti Vaš broj?
On: 157 je.
Ja: I Vi i ja znamo da nije.
Djevojka: Pokažite mi.
On: Vama ću pokazati, a njoj ne. Maknite se, prešli ste liniju.
Ja: U redu, mičem se iza crte. Slažem se da ne moram vidjeti broj, ali ga
morate pokazati gospođici.
Djevojka: To ipak nije 157, gospodine morat ćete stvarno čekati dok se ne
pokaže Vaš broj. Nemojte da moram zvati šefa i da imamo ovdje nekakve
scene.
Iskreno, sve ja to shvaćam, čovjeku se nije dalo čekati, ali zaboga, zar baš otimačinom i ubacivanjem preko reda? Ne znam što je očekivao. Morao se vratiti među čekače. Nije mu to prijalo, kome i bi?
Vratio je svoj novac u kovertu, potom u torbicu i počeo manevar povlačenja i prikupljanja ostataka svoga ponosa. Istovremeno je lamentirao o građanskim slobodama, o ljudima koji su postali brojevi, o otuđenosti i sličnim pošastima modernoga doba.
Prije no što je izašao, osjetio je potrebu stavljanja točke na i:
- Da me niste zaustavili, mogao sam već biti gotov.
Ja: Pa išli ste preko reda.
On: Sad ste još i agresivni.
Ja: (uz okretanje očiju – to mi je jedna od mana
) Nisam, bila sam
i preblaga.
On: Pozvat ću policiju.
Ja: Molim Vas, dajte.
I ode...
Brdo Quarin – panoramska šetnja iznad naselja Cormons
viatrix.blog.hr
Brdo Quarin (Monte Quarin) je brežuljak koji se uzdiže iznad grada Cormonsa. Važno je zbog svoje povijesti, arheologije i prekrasnog pogleda na okolni krajolik, koji se s njegove visine od 274 metra iznad razine mora otvara prema Goriškoj ravnici, Krasu, Karnijskim Alpama i Goriškim brdima u Sloveniji. Područje je bilo naseljeno i strateški korišteno još od prapovijesti. Pronađeni su tragovi prapovijesnih naselja, ostaci rimskih građevina i srednjovjekovnih struktura. Na vrhu brda nalazio se dvorac Quarin, koji se prvi put spominje u srednjem vijeku, vjerojatno već u 11. stoljeću.
Priča se nastavlja... Kliknite!
ANĐEO
dvitririchi.blog.hr
Izradila anđela za ... dijete.
Zapravo... umjesto djeteta..
Mislim, usput, onako... uz kavu.
Uvalili mi vjeronaučnu domaću zadaću.
Visit će na školskom božićnom drvcu.
Ok, zvuči morbidno: ali dijete će objesiti anđela. Na bor.
To je tako.
Tradicija.
Sto ja tu mogu...
Valjda neće dublje promišljati o tome sto radi. O simbolici.
I uvezla sam slikopričicu, koncem.
Prelistala sam je, dobra je.
Vodič kroz sukobe za prvašiće u deset sličica.
Sasvim dovoljno i za odrasle, a kamoli za djecu.
Rekoh... ide mi. Mogla bi izrađivati anđele i prodavati ih ispred crkve, namignuvši ekipici.
Bolje vragove, dometnula je Jedna, ubravši moju priču, onu iz proreda.
U svakom slučaju je bolje da dijete objesi vraga nego anđela, ako ga već učimo ukrašavanju stabala vješanjem.
Što ne da da?
Događa se...
agava505.blog.hr
Događa se neočekivano… pronašla sam ih na svom putu,
na raskrižju na kojem nisam ni sanjala da sam stigla,
i čini se kao slučajnost…
umjesto toga bili su tu i čekali su me,
u tom posebnom trenutku, ni minutu prije ni poslije...
u savršenom trenutku na savršenom mjestu…
razumijem to jer odjednom oni su postali put...
jedini kojim mogu putovati.
Nevjerojatno je kako uz tako malo truda mogu
učiniti hladnoću hladnijom,
a vrućinu toplijom...
i boje ljepšima...
tjeraju me da otkrivam nove...
i divim se...
ono što mi ispunjava pogled s najviše svjetla magično nalikuje riječi "mi"...
shvatim da su već u meni... i ne znam kako ili kada se to dogodilo,
ali oni su tu i ispunjavaju svaki najmanji moj prostor,
čak i one za koje nisam znala da ih imam,
ali koje otkrivam zahvaljujući mom usplahirenom srcu,
zateknu me nespremnu,
i upravo je to njihova velika snaga...
ne daju mi vremena za razmišljanje ili postavljanje barijera,
jer dok osjetim kako mi teku venama,
već su postali krv...
zrak...
hrana...
i nisam shvatila koliko sam ih udisala dok nisu nestali...
otkrila sam koliko je teško razumjeti
i prihvatiti zašto ću morati živjeti bez njih...
ali oni su sada tu...
urezani u moje srce...
pripadaju mi
a više ih nemam...
ponekad me osjećaj obuzima
da ih nikada nisam ni imala...
slika: iz bespuća internetske planete
Zdravlje nacije - problem o kojemu se premalo govori
liviodinspiracija.blog.hr
Hrvatska se danas suočava s ozbiljnim zdravstvenim izazovima.
Najviše ljudi umire od kardiovaskularnih bolesti, a broj oboljelih od raka među najvišima je u Europi.
Glavni uzroci su dobro poznati: pušenje, alkohol, loša prehrana, nedostatak sna, premalo kretanja, stres i izbjegavanje preventivnih pregleda.
Pušenje je i dalje masovna navika, alkohol je društveno prihvaćen, a pretilost raste iz godine u godinu.
Sve to stvara val bolesti koje su u velikoj mjeri preventabilne.
Mentalno zdravlje je jednako zabrinjavajuće: depresija, anksioznost i ovisnosti rastu, dok je stručna pomoć nedovoljno dostupna. Mnogi pate u tišini jer stigma i nedostatak podrške još uvijek dominiraju.
Mnogi ljudi također ne poznaju učinkovite tehnike za smanjenje stresa, što dodatno pojačava njihove zdravstvene rizike.
Samo od početka primjene Zakona o inkluzivnom dodatku predano je više od 340.000 zahtjeva u zavode za socijalni rad, a više od 200.000 osoba već je ostvarilo to pravo, što pokazuje koliko je velika stvarna potreba da se ova tema proglasi prioritetnom. Najproblematičnije je što se o svemu tome premalo govori.
Povremeno se pojavi neki članak ili kratka kampanja, ali izostaje jasna i dosljedna državna strategija.
Kao da društvo još uvijek zatvara oči pred činjenicom da nam zdravlje ozbiljno slabi.
Rješenje nije komplicirano, ali zahtijeva čvrstu volju: snažnija prevencija, dostupnija pomoć i jasan i otvoren javni razgovor o zdravlju nacije.
Zdravlje se prvenstveno gradi u našim svakodnevnim navikama, gdje svatko ima odgovornost za svoje zdravlje, i u podršci koju nam sustav pruža.
Vrijeme je da o tome počnemo govoriti glasno i ozbiljno jer zdravlje nacije bi trebalo postati prioritet.
Moj svijet
modrinaneba.blog.hr
Dugo sam osjećala kao da mi dani samo prolaze.
Uvijek sam žurila, radila, razmišljala, ali na sebe zaboravila.
I onda mi se dogodilo nešto prekrasno, kao san,
nešto u što nisam htjela vjerovati, a nije san.
To je moj svijet, koji ponovno sja u meni
Foto: Maria Anna (dozvola autora)
HOW MUCH?
starrynight2022.blog.hr
.jpg)
Koliko katolička crkva dobiva godišnje u Hrvatskoj novaca?
Katolička crkva u Hrvatskoj godišnje iz državnog proračuna dobiva značajna sredstva temeljem Vatikanskih ugovora, a ukupan iznos je višekomponentan. Prema recentnim podacima iz 2024. i 2023. godine, ukupna godišnja davanja iznose oko 51 milijun eura.
Ovaj iznos se sastoji od:
Naknade za plaće klera: Najveći dio sredstava, koji je u 2024. godini iznosio spomenutih 51 milijun eura, namijenjen je za materijalne troškove i uzdržavanje klera (plaće svećenika).
Sredstva za odgoj, kulturu i socijalnu djelatnost: Crkva dobiva dodatna sredstva za djelovanje na odgojno-obrazovnom, socijalnom, zdravstvenom i kulturnom području.
Financiranje izgradnje i obnove crkava: Dio proračuna izdvaja se i za izgradnju te obnovu vjerskih objekata.
Važno je napomenuti da se financiranje Katoličke crkve, za razliku od ostalih vjerskih zajednica koje primaju sredstva temeljem Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, provodi na temelju međunarodnih ugovora (Vatikanskih ugovora) između Republike Hrvatske i Svete Stolice. Ovi ugovori ne predviđaju obvezu Crkve da državi podnosi detaljna izvješća o tome kako troši dodijeljeni novac.
Ljubav
dusakojaluta.blog.hr
Što je ljubav? Postoji li ta famozna emocija stvarno, kao ljutnja, tuga ili sreća? Ili je to samo marketinški trik koji nam prodaju u filmovima i čokoladicama u obliku srca? Jer iskreno, jako je čudno što nešto toliko “veliko” u našem životu zapravo zvuči kao mješavina kemijskog kaosa, dobrih namjera i čistog inata.
Djecu volimo jer su dio nas. Doslovno. Mala biološka proširenja našeg ega koja nam kradu san, hranu i živce, ali hej, barem liče na nas pa nam je teže naljutiti se (barem ne duže od 10 minuta). Ima logike voljeti nešto što je polovina tebe. To čak i mozak prihvaća bez puno filozofiranja.
Ali partneri? Znači, volimo nasumičnu osobu koju smo jednog dana sreli potpuno slučajno, u redu, kafiću, inboxu ili na nekakvom polumrtvom dejting appu i rekli si: “E, ovaj se ne čini opasno. Još ako preživimo prvi tjedan bez ubojstva, možda tu nešto ima.” I onda otkrijemo da možemo dijeliti krevet, kupatilo, povremene živčane slomove i raspoloženja koja se mijenjaju kao vremenska prognoza u travnju.
Možda je ljubav zapravo samo kompatibilnost živčanih sustava. Ili navika. Ili činjenica da smo našli nekoga čiji način žvakanja ne izaziva u nama želju da iskočimo kroz prozor.
Jer možda ljubav nije čarolija, nego ona smirena točka između “mogu te podnijeti” i “ponekad si mi čak i drag”. A možda je ipak nešto više, samo što sam preumorna da to formuliram bez kave koju sam potpuno izbacila iz života, za sada.
30 dana do Božića
kockavica.blog.hr
Danas ćemo skočiti sami sebi u usta.
Ima ludih žena.
To je činjenica.
Bilo ih je i bit će ih.
Važno je znati ih prepoznati,
i onda im se maknuti s puta,
u protivnom možda završiš na K2.
Danas ćemo učiti o jednoj ludoj ženi.
Wanda Rutkiewicz
Tko je čuo za Wandu Rutkiewicz?
Rođena 1943.,
Poljakinja.
Udala se dva put,
i dvaput razvela,
nije imala djece.
Zašto iznosim informaciju o udaji i djeci?
Zato što se to očekuje,
zato što je to bitna informacija kad je žena u pitanju.
Slažete li se s time?
Naravno da ne.
Ali da bismo vidjeli koliko je nešto glupo,
treba to vidjeti crno na bijelo.
nažalost tako funkcionira ljudski mozak,
tu nema pomoći.
Nije bila luda zato što se na štakama popela do baznog kampa K2
(to vam je otprilike 10 dana 8 sat dnevno na 5000 m),
niti što je anemična mantala iznad 8000 metara nmv
(nosila je sa sobom injekcije željeza pa se pikala),
niti što je vozila Junak
(on je kriv što se počela baviti alpinizmom),
niti što se bojala otići sama u mračni podrum,
ili biti sama u velikom stanu
(pomrlo joj je toliko bliskih osoba
da blagi anksiozni poremećaj dođe ko flaster na prijelom noge).
Zašto onda kažem da je bila luda?
Zato što je ona klasični primjer čovjeka
koji od drugih očekuje isto što očekuje od samog sebe.
To je samo po sebi notorna ludost,
da ne kažemo glupost,
to joj je bila mana,
i zato nije mogla biti vođa,
niti diplomat,
jer vođe moraju biti diplomati,
i moraju znati što od koga mogu očekivati,
i onda tražiti samo ono što je u granicama nečijih sposobnosti,
i mrvu više
uvijek tražiš mrvu više,
ali ne previše,
to Wanda nije znala,
ona je samo znala biti jaka žena.
A Wanda Rutkiewicz je bila izuzetno jaka žena,
međutim, planine su isto ženskog roda,
a žene ne vole konkurenciju,
zato je Wanda sada mrtva žena.
Domaća zadaća:
- pronaći primjer jake žene u svojoj okolini i obrazložiti izbor
- objasniti što je Junka
- kako je umrla Wanda i zašto?
- preispitati vlastita očekivanja od drugih ljudi oko sebe
Čapljinski balkon...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Pod balkonom, dan prije vjenčanja rekoh,
Ti i ja smo odjeljeni vlakovima i narodima
izmješani sa zemljama runolista i lotosa.
u tragovima odlazaka i dolazaka,
u godinama pune zrelosti u zagrljaju rijeke
i vjetra, kiše puteva i gradova, u igri oblaka
i sunca, u disanju srca i tihovanju uma,
u slijedu vremena. mi smo odlučili
živjeti zajedno.
rekao si... u dvoje se ljepše sanja.
Vjerovala sam... Ostvarilo se!
Dijana Jelčić
Sinkronizirani vs. Sinhronizovani crtani filmovi: Koja je razlika i zašto je važna?
sinkroniziranicrtani.blog.hr
Kada tražimo omiljene animirane filmove, posebno za najmlađe, vrlo često nailazimo na dva slična, ali ipak različita izraza: sinkronizirani crtani filmovi i sinhronizovani crtani filmovi. Na prvi pogled razlika izgleda minimalna – radi se samo o nekoliko različitih slova. No, iza tih pojmova stoji čitav jezični, kulturološki i regionalni kontekst. U ovom članku detaljno ćemo objasniti što ti izrazi znače, gdje se koriste, postoje li razlike u kvaliteti i zašto je važno razumjeti oba termina, posebno ako ste roditelj, prevoditelj, filmski entuzijast ili jednostavno ljubitelj animacije.
Osim lingvističkog dijela, istražit ćemo i kako se industrija sinkronizacije razvijala na Balkanu, zašto se razlikuju hrvatske, srpske i bosanske verzije crtanih filmova te zašto publika ponekad preferira jednu verziju nad drugom. Na kraju ćemo objasniti kako odabrati najbolju sinkronizaciju za djecu i gdje pronaći kvalitetne titlovane ili sinkronizirane verzije.
1. Ključna razlika: „sinkronizirani“ vs. „sinhronizovani“
Prvo i najvažnije: oba pojma označavaju istu stvar – crtane filmove koji su prilagođeni lokalnom jeziku tako da likovi govore hrvatski, srpski, bosanski ili neki drugi jezik s područja Balkana. Međutim, razlika je jezična i regionalna, a ne sadržajna.
Sinkronizirani (HR)
Koristi se u Hrvatskoj i predstavlja standardni hrvatski izraz. Pisan je po hrvatskom pravopisu, koji preferira „k“ u riječima poput „sinkronizacija“, „sinkronizirati“ i sl.
Sinhronizovani (SR, BiH – ekavica i ijekavica)
Ovaj izraz koristi se u Srbiji (ekavski: sinhronizovani) i u Bosni i Hercegovini (često ijekavski: sinhronizovani/sinhroizirani). Temelji se na pravopisnim pravilima srpskog jezika, koji preferira oblik s „h“ (sinhronizacija).
Drugim riječima:
Sinkronizirani = hrvatski standard
Sinhronizovani = srpski standard (i široko korišten u BiH)
Je li značenje isto?
Da. Funkcionalno, riječ označava potpuno istu radnju: zamjenu originalnog glasa likova novom glasovnom izvedbom na lokalnom jeziku.
2. Zašto dolazi do razlike?
Razlika se javlja zbog različitih normi u standardnim jezicima. Hrvatski preferira latinizme u fonološki prilagođenom obliku („sinkronizacija“), dok srpski koristi oblik bliži engleskom „synchronization“ („sinhronizacija“).
Kroz povijest razvoja jezika, obje verzije bile su prisutne, ali nakon 1990-ih standardizacija se jasnije odvojila. Zato danas:
HRT, RTL Kockica i hrvatske distribucije koriste izraz sinkronizirani.
Pink, RTS i srpske distribucije koriste izraz sinhronizovani.
U praksi, oba su izraza ispravna, samo prilagođena različitim govornim područjima.
3. Postoje li razlike u izvedbi sinkronizacije?
Iako je razlika u nazivu isključivo jezična, publika često primjećuje da se sinkronizacije razlikuju u tonu, stilu i glumačkoj interpretaciji. Evo zašto:
Hrvatske sinkronizacije
Veći fokus na pravilan dikcijski izgovor
Često korištenje glumaca iz kazališta i profesionalnih studija
Neutralan standardni hrvatski jezik
Ponekad nešto formalnije fraze
Srpske sinhronizacije
Koriste se prirodnije, svakodnevne fraze
Glasovi često zvuče opuštenije i emotivnije
Popularni glumci iz domaćih serija često posuđuju glasove
Nerijetko imaju jači humoristični izraz
Što je bolje?
To ovisi o preferencijama publike. Mnogi roditelji vole hrvatsku verziju zbog čistoće jezika, dok drugi smatraju da su srpske sinkronizacije emocionalno izražajnije i zabavnije za djecu.
4. Kako se biraju glasovni glumci?
Proces sinkronizacije uključuje:
Kasting glasova – biraju se glumci čiji glas odgovara liku.
Tonsko snimanje – glumac pažljivo prati pokrete usta lika (lip-sync).
Režija sinkronizacije – stručno vodstvo koje kontrolira glumu, emocije i točnost prijevoda.
Montaža – uklapanje zvuka u originalnu sliku.
Kontrola kvalitete – provjera zvuka, izgovora i sinkronizacije.
Iako studiji u Srbiji i Hrvatskoj ponekad koriste različite pristupe, krajnji rezultat gotovo uvijek je profesionalan i kvalitetan.
5. Razlike u prijevodu i humoru
Jedan od najzanimljivijih dijelova sinkronizacije jest kako se prilagođava humor.
Hrvatske verzije često zadržavaju ozbiljniji ton.
Srpske verzije ponekad unose dodatne male šale ili lokalizacije (npr. izraz „brate“ u komičnom kontekstu).
Za djecu, obje verzije jednako su razumljive.
Za odrasle, ove razlike ponekad stvaraju preferenciju prema jednoj verziji.
6. Industrialni aspekt: Zašto postoji više verzija istog crtića?
U holivudskim studijima (Disney, DreamWorks, Pixar itd.) animirani filmovi lokaliziraju se za sve veće regije. Hrvatska i Srbija tretiraju se kao odvojena tržišta. Razlog:
različiti zakon o jeziku,
različiti medijski standardi,
preferencije publike,
financijski potencijal dva tržišta.
Zato ćete često vidjeti dvije verzije istog crtića:
Hrvatska sinkronizacija – za Hrvatsku i dijelove BiH
Srpska sinhronizacija – za Srbiju i veći dio BiH
7. Gdje pronaći kvalitetne sinkronizirane crtiće?
Ako želite preglednu, jednostavnu i ažuriranu bazu crtića, preporučujemo provjeren izvor.
Možete posjetiti: sinhronizovani crtani filmovi
Ovaj link vodi vas do velike kolekcije sinkroniziranih i sinhronizovanih crtanih filmova, organiziranih prema kvaliteti, titlovima, jeziku i još mnogo toga.
8. Koju verziju preporučiti djeci?
Evo nekoliko kratkih smjernica:
Preporuka za Hrvatsku
Ako dijete odrasta u Hrvatskoj ili uči hrvatski kao prvi jezik, sinkronizirana hrvatska verzija bolji je izbor jer prati standard jezika koji se koristi u obrazovanju.
Preporuka za Srbiju
Za djecu u Srbiji najprirodnije je gledati sinhronizovane verzije, jer su bliže svakodnevnom govoru.
Za djecu iz BiH
BiH je specifična jer se koriste obje varijante. Najbolje je odabrati onu verziju jezika koja se koristi u kućanstvu.
9. SEO pogled: Zašto se oba izraza često pretražuju?
Prema analizi Google pretraga, korisnici često traže oba oblika:
„sinkronizirani crtani filmovi“
„sinhronizovani crtani filmovi“
„crtani filmovi na hrvatskom“
„crtani filmovi na srpskom“
„crtići za djecu sinkronizirani“
Razlog je jednostavan:
publika iz cijele regije želi sadržaj na materinjem jeziku.
Zato je dobro koristiti oba pojma u SEO strategiji, jer se obraćate široj publici.
10. Jezična razlika, ista zabava
Kada govorimo o animiranim filmovima, najvažnije je da sadržaj bude zabavan, kvalitetan i prilagođen gledateljima. Iako se termini „sinkronizirani“ i „sinhronizovani“ razlikuju, suština ostaje ista – omiljeni crtani filmovi prevedeni su i prilagođeni na jezik djece i odraslih u regiji.
Bez obzira koju verziju preferirate, jedno je sigurno: sinkronizacija animiranih filmova ključan je dio kulture gledanja crtića na Balkanu i omogućava da generacije djece rastu uz omiljene likove na jeziku koji najbolje razumiju.
Za aktualnu biblioteku sinkroniziranih i sinhronizovanih sadržaja posjeta stranice sinhronizovani crtani filmovi će vas oduševiti.
RAZVOD
huc.blog.hr
(iz uputa za život)
Neki dan u novinama sam pročitao vijest
da se razvodi Nicole Kidman.
I Keith Urban.
Nakon dvadeset godina braka.
Jedan od najskladnijih holivudskih parova,
pisali su donedavno tabloidi.
Naravno. Tabloidi vole izmišljati lijepe laži
od kojih se može lijepo živjeti.
No čemu se čuditi?
Još jedno potonuće
u moru bračnih brodoloma.
To je više simptom bolesti društva i vremena
u kojem živimo nego neko iznenađenje.
Ljudi se naprosto ne trude.
Ljudi se naprosto podrazumijevaju.
Nitko ne radi na odnosu.
Radi se, doduše, na karijeri —
kao da će te ništavilo pitati
za broj skupljenih titula i citata.
Zdušno se radi na zaradi —
na projektima, bonusima…
Radi se na tijelu —
pumpa se, broje se kalorije, gutaju suplementi;
trbuh mora biti ravan,
a duša može biti pseće govno na asfaltu.
Radi se na imidžu,
na filterima i lažnim osmijesima,
avanturama koje se fotografiraju,
ali rijetko žive.
Radi se na remodeliranju kuhinje,
na biranju brendiranih pločica za kupaonicu
i tepihu koji će „upotpuniti“ dnevni boravak.
Radi se na bucket listama…
Na svemu i svačemu se radi —
samo se na ljubavi ne radi.
Ako ćemo pravo, to je stvar
Svemira:
uloženo vraćeno.
Tko god je pokušao
iz sjemena
uzgojiti
kakvu biljku,
voćku,
cvijet,
zna koliko je teško
uspjeti u tome.
Bilo da su u pitanju
čeri-rajčice,
ljute papričice,
kalikantus,
noćne frajle,
kanabis,
pa čak i obični
mini San Pedro
iz kojeg ne možeš iscijediti ni kapljicu
meskalina…
Brakovi pucaju
jer se ljudi ne trude,
jer im je sve drugo preče, važnije.
I onda ostaju djeca,
ta jadna razjebana djeca, ratni plijen,
razvučena na dvije strane
kao poderani džemper.
I je li vrijedilo? … svih tih filmova… Nicole?
Sly, u dokumentarcu Sly,
u završnici izjavljuje:
„Ne, ne vrijedi.*”
Budite dobri.
Budite nježni jedni prema drugima.
Svijet neće.
On će vas bušiti, lomiti, šutjeti nad vašim ranama.
Zato čuvajte jedni druge —
jer niko drugi neće.
Ne pitaj:
„Voliš li me?” —
to je za sapunice.
Pitaj:
„Što mogu učiniti za tebe? I:
Kako ti mogu pomoći?”
Stvar je istovremeno vrlo teška
i vrlo jednostavna.
Sretno.
--
*… bez doma, bez obitelji, bez ljubavi žene i djece
što je sve to?
to su samo slike, filmske slike
nečeg što nikada nije postojalo.
to nije život.
to je umjetnost.
to je plod mašte.
ovo je stvarno.
ovo živi, diše i umire i krvari.
i to trebamo čuvati.
Anonimnost velegrada
nachtfresser.blog.hr
Nadovezujem se temom na svoj post Iza zavjesa anonimnosti,a i na jedan dio posta blogerice Ani ram Manipuliranje simulacije., koji isto dijelom dodiruje naslovnu temu. Jedna od prednosti života u velegradu je mogućnost, odnosno kako kolumnistica Taz-a u tekstu povodu mog prvog posta navodi, privilegija anonimnosti.
Ani ram poantira otprilike tko bi se se u provinciji gdje svatko svakog zna sramotio klečanjem u središtu mjesta, ja bih bio oprezniji i čekam autohtone provincijske hrvatske Tik tok izazove na tu temu.
Ja ću ovaj put nastojati kratko Brechtovski poantirati V-efektom, naime navest ću dva mom promatranju svijeta primjerenija primjera zloupotrebe velegradske slobode anonimnosti, koje su moje dvije prijateljice, obje osvjedočene feministice, na paradoksalan način branile, jedan sarajevski, jedan berlinski.
Sarajevska prijateljica koja je cijeli rat provela pod opsadom i neimaštinom u gradu veli da je bila sigurna da je "izbio mir", ne kad je on zvanično proglašen, nego kad je jedno jutro žureći na posao u podhodniku projurila pored dečka, koji je pak žurno stojeći na mjestu i prateći je pogledom masturbirao, kaže ona, kao što je visibaba vjesnik proljeća, ovog je shvatila kao mirnodopskog vjesnika.
Bivša berlinska piratica A.H. kaže da se osjeća nesigurno otkako država i grad itekako brinu za njenu sigurnost. Nakon što je prvi put nakon uobičajenih vikend demonstracija legitimirana učestalo joj u poštanski sandučić stižu leci i poruke neželjenog sadržaja, a odlazeći na posao u gradskoj željeznici primjećuje u svakom vagonu kamere video nadzora. Sad kaže ima utjehu da su napadi noževima, kojih prije nije nešto baš ni bilo, snimani, a iskorijenjena iritantna mladalačka muška masturbacija u polupraznim vagonima u noćnim satima, skupo ali eto svrhovito. Njena je izreka koju sam davno naveo, svima smeta da im Somalijac čisti cestu, nikome da mu Amerikanac nadzire e-mail komunikaciju...
Ilustracije prva moja, druga Alice Springs, i o njoj sam već pisao...
Debela dama
stella.blog.hr
Volim Pozorište "Vuk" i ambijent u kome čekamo predstavu,
uz čašicu razgovora i pića
Večeras gledamo predstavu "Debela dama"
Ima mnogo načina da se uradi master rad, a ovaj mi se
najviše dopada. Milena Radovančev je uradila predstavu
po motivima istoimene priče Irvina Jaloma iz romana
"Krvnik ljubavi" o problemu gojaznosti. Glume
psihoterapeut Bojan Tepavčević i ona.
Poseban je drugi dio predstave u kojem publika
postavlja pitanja, a oni improviziraju nastavak seanse
sa odgovorima na ta pitanja. Pitanja su bila odlična,
a odgovor na njih za svaku pohvalu. Preporučam
predstavu svakom tko je u mogućnosti da je vidi!
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr