Sve kategorije po listama

STRATEGIJA

sewen.blog.hr

Nemam neku strategiju dok ophodim se sa i prema ljudima,
Valjda je odnekud iznikla brana pa premalo žara u grudima.
Buktim nekako u sebi i pronalazim sebe uvijek u tišinama.
Ja sam stara parna mašina al još uvijek čvrsto stojim na šinama.

Nemam neku strategiju da se osmjehnem i da prođu svi ratovi.
Ja jednostavno ne znam kako se u mom gradu nazivaju svi kvartovi.
Ne znam ni ulice, ponajmanje brojeve, lakše upamtim smjer.
Nekad sam toliko bijesan, mada se pokušavam smiriti, jer...

Nemam neku strategiju i možda je baš to strategija koja me tjera.
U našim je prostorima katoličkim bitna nada, ljubav i vjera!
A ja se izopćujem svim pravilima koja nalažu da probudim svijest.
Ne diraj me, samo mi daj popit i jest, da imam gdje odmorit i sjest!

Dalmacijo hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Stari Duje, koji je je cijeloga zivota navijao za
Hajduk, na samrtnoj postelji zavapi:
- Dico, dajte mi odma Dinamov sal!
- As ti, ćaća, oli si pred smrt popizdija, pa di ćes Dinamov sal?
- Ajde, ajde, donesite mi ga odma
- boje da umre jedan njihov nego jedan nas!



10 dalmatinskih zapovijedi;

Čovik se rodi umoran i zivi da bi se odmorio
· Ljubi krevet svoj ka samoga sebe
· Odmaraj se danju,da nocu mozes spavat
· Ne radi,rad ubija
· Kad vidis nekoga da se odmara,pomozi mu
· Ne cini danas ono sto mozes sutra
· Radi manje nego sto mozes,a ono sto mozes orebaci na drugoga
· U ladu je spas,od odmaranja niko nije umra
· Rad donosi bolest,ne umri mlad
· Kad pozelis radit,sidni vidjet ces da ce te proc



Zove Dalmatinac mater na telefon:
- Alo majko, iman dvi visti, jednu lošu a drugu dobru!
A koja je dobra?" Pita ga ona:Ostavia san drogu!Bravo
sinko, tako triba, a sad mi reci koja je loša?
A bogati, ne znan di!



Prijatelju Bepo,znaš li da su nam umrli svi poštari u gradu i
naše vijeće je predložimo tebe da nam budeš poštar.
Ne mogu ja Jure,kunem se da je moja Luce prva i
zadnja žena u mome životu.



Došao novi gazda u Dalmacija cement, pa kaže svom čovjeku:
- Trebam sutra 18 jakih dalmatinskih momaka za istovar cementa.
Nema problema šefe, sutra su tu.
Drugi dan stiže kamion s 22 čovjeka.
Kaže gazda: Pa šta je to? Rekao sam 18 , a ne 22.
Pa šefe, ima 18 Dalmatinaca plus 4 Bosanca.
Koji će mi ku*ac četiri Bosanca?
- Pa da istovare robu.



Došao čovjek kod Željka Keruma da traži posao za sina i
kaže kako su mu svi iz obitelji glasali za njegovu stranku HGS.
Provjeri Željko i vidi da čovjek ne laže te odluči da mu pomogne.
KERUM: Reci sinu da dolazi jednom mjesečno na posao i
da će imati plaću 3000€.
ČOVJEK: Ma nemoj tako, mi smo poštena obitelj šta će reći ljudi!?
KERUM: Dobro onda, nek dolazi jednom tjedno na posao
i imat će plaću od 1500€.
ČOVJEK: Ma mnogo je a mi smo poštena obitelj, šta će
nam reći susjedi.
KERUM: Pa dobro vi ste poštena prodica, evo ti reci koliko će
raditi i koliku plaću da mu dam?
ČOVJEK: Neka svaki dan ide na posao od 7 do 15h i neka
ima plaću od 500-600€."
KERUM: Eee prijatelju, za to treba završiti fakultet!!!



Što je to "fjaka"? Mislite da znate? A ne, ne..
Ovo je prava definicija "fjake" FJAKA = psihofizičko stanje
prilikom težnje ni za čime. Učestala je greška zamijeniti fjaku
s lijenošću. Za razliku od ove potonje, fjaka je uzviseno stanje
uma i tijela kojem teži cijelo čovječanstvo.
Dok u Indiji i drugdje fjaku postizu dugogodišnjim izgladnjivanjem i
meditacijom, u Dalmaciji ona je jednostavno Božji dar.

Gestapo!

radivjetra.blog.hr

29 - Pripremite put za Moj dolazak (08)

idragi28.blog.hr

Kako živjeti s Bogom

(Jedna od Kristovih poruka...):

Danas doživljavamo olujni vjetar koji bjesni nad
zemljom. Srca naša puna su strepnje pred
nevremenom koje se približava...Tko će izmaći
strahovitoj oluji uništenja? Tko može opstati u
strašnom pustošenju? Zato prijatelju, osloni se
čvrsto na Gospodina, on je utočište tvoje, utočište
naše, utočište svih vjernika. On ne dopušta da itko
propadne tko Njega zaziva. Moli ga da ti pomogne,
da te zaštiti. Vjeruj da je Bog tvoj otac nebeski.
Usmjeri svoj pogled k Njemu, moli Ga , živi i ovdje
s Njim.Tada će nad tobom izići Božje sunce,
Njegova ljubav, Njegova snaga kojom nas grije,
Njegovo milosrđe kojim nas spašava. Molitvom
dolazi nova snaga u tvoje srce, snaga pouzdanja.
Ti ćeš znati da te On ljubi i vodi. Plašt njegova
milosrđa će te ogrnuti. Bog te štiti, vodi, On se brine
za tebe. Bog te grije suncem ljubavi koja je On sam.

Kada se okrećeš prema suncu ljubavi, tada će
tvrdoća tvoje duše omekšati te ćeš iskusiti novu
ljubav, Božju ljubav koja grije. Iskusit ćeš proljeće
života. Živi s Bogom, tada ćeš se ispuniti snagom
njegova spasiteljskog duha. Ali, budi strpljiv, i izdržljiv.
Proljeću treba nekoliko tjedana dok ne izniknu i
procvjetaju sve biljke. Pomiri se sa svima, oprosti sebi,
oprosti svima i moli Ga da ti pomogne praštati i znati
ljubiti, moli ga da potiče tvoju vjeru, vjeru bez straha,
punu nade, radosti postojanja, budi ustrajan u molitvi
i strpljivosti gledajući vrt života i rasta kada doživljavaš
novo cvjetanje i plodove. Napravi slijedeći korak za sebe,
jer nema puno vremena. Predaj mu svoje grijehe i prihvati
ponovo svoj križ, pridrži ga zajedno sa Kristom na spas
mnogih. Bog je tu, i poziva te na novi put, na puninu života...
Očekuje tvoju ruku da te povede, On te ljubi, zapamti to...

Toksična influencerska dvoličnost

toco1980foto.blog.hr

U posljednje vrijeme može se primijetiti zanimljiv, ali pomalo uznemirujući fenomen za koji su zaslužni influenceri i slični autori digitalnog sadržaja, koji svoje slike i videe svakodnevno serviraju na platformama poput Instagrama, TikToka ili Facebooka.

Iako dotični svojim mobitelima svakodnevno proizvode tone selfija i videa kojima bilježe kakti "spontane" trenutke, pažljivo kadrirane i filtrirane, događa se paradoks - u trenutku kada netko drugi u njih uperi kameru, gotovo neizostavno kreće drama, optužbe, javno prozivanje i panika. Snimanje tada postaje "neprihvatljivo", "invazija privatnosti" i "nepoštivanje granica".

Još bizarnije, ponekad je dovoljno i samo pogledati u njihovom smjeru. Zabilježeni su brojni slučajevi u kojima su se influenceri, dok su snimali sadržaj u javnom prostoru, ljutili na slučajne prolaznike. Ti ljudi koji su se sami postavili pred kameru kako bi ih gledale tisuće nepoznatih osoba, odjednom prozivaju nekoga tko je usput bacio pogled u njihovom smjeru, automatski mu pri tome lijepeći etikete poput "voajer", "creep" i slično.

Nameće se pitanje kako netko tko javno distribuira fotografije i videosnimke vlastitog lika i ponašanja, praktički servirajući svoju privatnost i intimu javnosti, može istovremeno uživo glumiti žrtvu tuđih pogleda?

No odgovor je zapravo jasan - poanta ovdje nije privatnost, nego kontrola.

Nije problem u tome što ih se snima ili gleda, već u tome tko to radi.

Influenceri zapravo žele biti subjekt u centru pažnje, koji kontrolira svoju okolinu, kontekst, kut kamere i reakcije publike. No u trenutku kada netko drugi svojom kamerom ili pogledom preuzme makar djelić te kontrole, kod njih nastaje panika, jer tada više nisu nedodirljivi redatelji vlastitog imidža, nego obični ljudi u javnom prostoru.

I tim istim influencerima, često ili nije jasno, ili naprosto ne žele prihvatiti, da javni prostor nije produžetak njihovog Instagram profila, niti studijska kulisa za snimanje sadržaja, već stvarni svijet sa stvarnim ljudima, te da prolaznici nisu statisti koji bi se trebali ponašati isključlivo kako su oni zamislili, odnosno ignorirati nekoga tko izgledom, ponašanjem i snimanjem na sebe privlači pažnju .

Kad sam pored tebe....

taango.blog.hr

MOLFAR

starrynight2022.blog.hr

KARPATSKI MOLFARI
Od pamtivijeka u Karpatima postoje ljudi koji posjeduju nadnaravne moći. Oni "čitaju" zvijezde, zapovijedaju grmljavinom i olujama, "vežu" i "prizivaju" kišu, prizivaju zmije. Mogu predviđati budućnost i prošlost, liječiti teško bolesne ljude. Dovoljno im je zabiti nož u drvo i mlijeko će poteći iz njega. A jedan od njihovih glavnih atributa je željezna sjekira bartka. Jednom godišnje odlaze u nepoznatu špilju i, ne videći sunce, tamo provode dvanaest dana i dvanaest noći u pozi embrija kako bi se očistili i ponovno rodili kakvi žele... Naziva ih se različito: gatari, vračari, čarobnjaci ili molfari. Riječ "molfar" najviše se primila među Hutsulima - stanovnicima jugoistočnog dijela ukrajinskih Karpata, obavijena je legendama i postala povezana s karpatskim vračevima. U Ukrajini se prvi put o molfarima počelo govoriti nakon priče Mihajla Kocjubinskog "Sjene zaboravljenih predaka" 1911. godine, a kasnije - pola stoljeća kasnije, nakon istoimene filmske adaptacije ovog djela gruzijskog redatelja Sergeja Parajanova. Evo kako je sam molfar, vrač, pokojni rođen u selu Verhnji Jaseniv Mihail Nečaj, pričao o huculskim proricateljima: „... Glavna moć molfara u njegovim riječima i pjevanju. Molfar je sposoban činiti i dobro i zlo. Svaki molfar ima svoju jedinstvenu karakteristiku, stil rada. Neki se rađaju s magičnim znanjem, što znači da su molfari po nasljeđu, koje se prenosi s koljena na koljeno iste obitelji. Drugi uče. Neki su majstori crne magije, drugi - bijele... to je minus i plus kao čep, ovdje su plus i minus crne i svijetle sile i postoji borba između njih. To je početak života i njegov nastavak. Molfar mora biti duboko duhovna osoba, pa se obraća Bogu i nebeskoj vojski za pomoć. Ako molfar čini nepravdu i prkosi zakonima prirode, može biti lišen magičnih sposobnosti... Želim pronaći učenika, ali još nisam upoznao takvu osobu. Mora voljeti ljude, prirodu, ali ne i novac. Gdje itko može naći takvu budalu, jer danas čak i djeca vole novac. Iskreno, već znam datum svoje smrti. Znam zašto ću umrijeti, ali se nadam da će se do tada pojaviti čovjek čija je sudbina postati molfar. Bez njega je to kraj naše tradicije.”
Karpatski čarobnjaci naseljavali su se uglavnom na rubovima sela u planinama, gdje nisu bili poznati niti viđeni. Ljudi su morali prijeći znatne udaljenosti da bi došli do pustinjaka. Morali su svladavati turbulentne tokove Tise, Pruta i Čeremoša, prolazili iznad oronulih zidina, lutali šumama, vinuli se pustim stjenovitim stazama, i tek tada na vrhu, prekriven planinskom maglom, putnik je mogao vidjeti graždu molfara... Svatko tko je bio na takvom putovanju već je bio dostojan da ga sasluša ugledni starac i dobije pristojnu napojnicu. Obično se molfari opisuju kao bizarna i nemilosrdna stvorenja, ali nisu. Kao prosvijetljeni i umjereni ljudi, mogli su biti vjerni prijatelji i iskreni savjetnici, iako nisu dopuštali ni sebi nanošenje štete.

Nisu svi molfari bili klimavi starci, prikazivani su različito: glasni, brkati, bradati, teških očiju, guste crne kose, mudraci. Ponekad je bilo nemoguće znati je li to muškarac, starac ili samo momak koji je odlučio biti molfar. Zbog toga ih mnogi ljudi smatraju zajedničkim sa staroslavenskom magijom. Crna mačka nadopunjuje sliku molfara. Te crne mačke uvijek su prisutne u magijskim obredima i misterijama od davnina. Tako je u XIV stoljeću kršćanska inkvizicija spaljivala na lomači ne samo vještice, već i crne mačke kao svoje suučesnike. Molfar Nečaj obično izlazi svojim gostima s crnom mačkom Mlyntsur, i to ne čudi jer crna mačka osjeća auru osobe i hvata njezine misli, može odrediti zahvaćeno područje, a također štiti svog vlasnika od svih mogućih bolesti i problema, povlačeći ga kući od groma. Mačka je za molfara svojevrsni amulet, "čuvar" paralelnih svjetova, ona harmonizira prostor u kojem njegov šarmer živi i radi. Ne daj Bože udariti ili ismijavati mačku - za to postoji neizbježna kazna i odmazda. Ako pas može oprostiti vlasniku neku ružnoću, mačka to nikada neće učiniti i upotrijebit će sve svoje magične moći protiv optuženika.

Po vrsti energije molfari se mogu klasificirati na "sunce" i "mjesec", a po vrsti aktivnosti na: 1) VRAČEVI ili GATAČI - oni koji pogađaju prošlost i predviđaju budućnost; 2) HRADIVNIKI ili OBLAČNICI - oni koji odvraćaju tuču i oluju; 3) LIJEČNICI ili PRIMIVNIKI - oni koji liječe bolesti biljem, ili liječe riječima; Zbog neobičnih sposobnosti i ne velike količine istih, molfari su bili strahopoštovani, ali i cijenjeni na selu. Smatrani su posrednicima između dva svijeta - jasnog i onostranog, imali su duhovnu odgovornost za selo i njegove stanovnike. U kritičnim situacijama, molfari su bili ti od kojih su ljudi tražili utočište, često su uspoređivani s bogovima. Zanimljive informacije o hradivnicima daje Volodimir Šuhevič u svojoj monografiji „Huculjština“: „Hradivnik je čovjek koji zna kako spriječiti tuču. Udara (jede jednom dnevno) za Svetu večeru. Uvečer uzima metlu i žarač te sa svim tim tri puta obilazi svoju kuću govoreći: „Molim te, oblaku, kroz oblak, dođi k meni, pij, hodaj, raduj se, riči, udaraj, molim te“. Nakon što uđe u kuću, sakupljenu večeru negdje sakrije, trebala bi biti tamo do Uskrsa, nakon što se sakrije, počinje jesti večeru i cijelo vrijeme večere ne razgovara ni s kim. Prije Svetog Uskrsa kupuje u 9 trgovina 1 kr tamjana, donosi ga kući, stavlja ga među sakupljene stvari koje je sakrio. Nakon toga to opet sakrije dok oblak ne ode.“ Objava o Bojkivščini u „Pripividkama“ Ivana Franka povezana je s hradivnicima ili oblačarima: „Imenom Hmarnik naziva se čovjek koji bi trebao biti u stanju otjerati ili prizvati oluje i oblake.“ Neki izvori navode da su hmarnici „rođeni i naučeni“: „Rođeni su hmarnici koji to znaju od početka. Kao što gul instinktivno ide na mlijeko.“ Što se tiče iscjelitelja, kako je primijetio ukrajinski lingvist Bronislaw Kobylyansky: „... vještica liječi rane biljem i napitcima.“ Među njima je bilo i onih koji su mogli vladati zvijerima: „Postoje neki iscjelitelji koji mogu pretvoriti zvijer u što god želi. Imaju neke naredbe da to učine. Mogu biti sluge huculskog čovjeka, mali iscjelitelji, s njima su i pripovjedači“ (A. Onyschuk, 1909.). Riječ „vještica“ poznata je u mnogim slavenskim jezicima i u većini slučajeva tumači se kao „narodni liječnik“ koji koristi vlastite nemedicinske tretmane: fumigaciju biljem, šaputanje i slično. Neki entuzijasti primjećuju da riječ „vještica“ („znakhar“) ima arijski korijen „hara“, što označava jedno od sedam energetskih središta-čakri („chara“ – održiva energija) čovjeka, od kojih je svaka izvor informacija o tijelu.

Zbog neobičnih sposobnosti i ne velike količine istih, molfari su bili strahopoštovani, ali i cijenjeni na selu. Smatrani su posrednicima između dva svijeta - jasnog i onostranog, imali su duhovnu odgovornost za selo i njegove stanovnike. U kritičnim situacijama, molfari su bili ti od kojih su ljudi tražili utočište, često su uspoređivani s bogovima. Zanimljive informacije o hradivnicima daje Volodimir Šuhevič u svojoj monografiji „Huculjština“: „Hradivnik je čovjek koji zna kako spriječiti tuču. Udara (jede jednom dnevno) za Svetu večeru. Uvečer uzima metlu i žarač te sa svim tim tri puta obilazi svoju kuću govoreći: „Molim te, oblaku, kroz oblak, dođi k meni, pij, hodaj, raduj se, riči, udaraj, molim te“. Nakon što uđe u kuću, sakupljenu večeru negdje sakrije, trebala bi biti tamo do Uskrsa, nakon što se sakrije, počinje jesti večeru i cijelo vrijeme večere ne razgovara ni s kim. Prije Svetog Uskrsa kupuje u 9 trgovina 1 kr tamjana, donosi ga kući, stavlja ga među sakupljene stvari koje je sakrio. Nakon toga to opet sakrije dok oblak ne ode.“ Objava o Bojkivščini u „Pripividkama“ Ivana Franka povezana je s hradivnicima ili oblačarima: „Imenom Hmarnik naziva se čovjek koji bi trebao biti u stanju otjerati ili prizvati oluje i oblake.“ Neki izvori navode da su hmarnici „rođeni i naučeni“: „Rođeni su hmarnici koji to znaju od početka. Kao što gul instinktivno ide na mlijeko.“ Što se tiče iscjelitelja, kako je primijetio ukrajinski lingvist Bronislaw Kobylyansky: „... vještica liječi rane biljem i napitcima.“ Među njima je bilo i onih koji su mogli vladati zvijerima: „Postoje neki iscjelitelji koji mogu pretvoriti zvijer u što god želi. Imaju neke naredbe da to učine. Mogu biti sluge huculskog čovjeka, mali iscjelitelji, s njima su i pripovjedači“ (A. Onyschuk, 1909.). Riječ „vještica“ poznata je u mnogim slavenskim jezicima i u većini slučajeva tumači se kao „narodni liječnik“ koji koristi vlastite nemedicinske tretmane: fumigaciju biljem, šaputanje i slično. Neki entuzijasti primjećuju da riječ „vještica“ („znakhar“) ima arijski korijen „hara“, što označava jedno od sedam energetskih središta-čakri („chara“ – održiva energija) čovjeka, od kojih je svaka izvor informacija o tijelu.

Etimologija riječi „molfar“ – složena je i zahtijeva pažljivo proučavanje. Riječ nije održiva u svojoj upotrebi, mijenja se, može migrirati i tumačiti je različiti ljudi te se može sastojati od različitih fragmenata koji nalikuju zagonetkama koje bi lingvisti trebali moći pravilno prikupiti i dešifrirati. U ovom slučaju, još uvijek ne postoji opća etimologija imena „molfar“, pa možemo pokušati dati naš odgovor. Ako riječ „molfar“ podijelimo na slogove, dobivamo: – Korijen – od riječi glasina, moliti, govoriti – – na sanskrtu znači sunčeva svjetlost. Na primjer, „arias“ – bijel, sunčan, zlatan; „AR-PATA“ – zemlja nalik suncu. Zanimljivo je da se može kretati u – obje vrijednosti su identične solarnoj vrijednosti Jarilo-Sunce. – – po mom mišljenju, dodatno slovo koje je dodano tijekom vremena kao rezultat brojnih preformulacija. Zaključno, što imamo? Izvorna riječ ili – onaj koji se moli, govori suncu ili drugim riječima Rahman. Mnogo se zna o Rahmanima u Huculjštini. Četvrte srijede nakon Uskrsa Huculi slave sredinu Duhova (Rahmanov Uskrs). U karpatskim dijalektima naziv „Rahman“ koristi se u značenju „savršeno biće, dobri duhovi, posrednici između neba i zemlje“. Naš antistresni izlet u Karpatima je potpuno prilagođen. Na ovom putovanju nudimo mnogo aktivnosti, uključujući susret s pravim molfarima. Po prvi put, pitanje podrijetla riječi „molfar“ postavio je ukrajinski lingvist Bronislaw Kobylyansky, ponudivši ovo objašnjenje: „Staroruska korijenska tvorba M*L (m’lva, m’lvyty) + sufiks –ar’ = molvar, onaj koji priziva riječju, bajalicom.“ Nakon toga, istraživač je izrazio različite pretpostavke videći „vjerojatan odnos s talijanskim (latinsko-romanskim) MALFARE - „činiti zlo; zločin, prijestup“, što se može objasniti svjesnim naporima crkve i njezinih suradnika da sve sveto i tajno promijene u oblik zla, štete. Najbliži primjeri: „Hucul“ – razbojnik, „oprišok“ – reketaš, ubojica itd.
Kao što vidite, molfarstvo – izvanredna odgovornost, prije svega, pred sobom, potomstvom, svojim narodom. Bez čarobnjaka – svijet će biti besmislen, izgubit će vrijednost. Konačno, Molfari – su naša autentičnost, to je ono što nas čini jedinstvenim i prepoznatljivim narodima u svijetu. Nažalost, molfarstvo opada. Nema ljudi koji bi zaštitili Karpate. Posljednji poznati molfar u svijetu bio je Michael Nechay, umro je 15. srpnja 2011. u svom domu od ruke shizofrenog ubojice. Sve je veći broj onih koji traže prihod, a ne poziv. Jurisdikcija se pretvara u simulaciju. Nadajmo se da će ljudi biti duhovniji, a ne šarlatani jer je molfar duboko religiozan čovjek koji svijetu pomaže da shvati jednu istinu: „Posvetite domaće bogove i pretke, živite u skladu s prirodom i sobom, posvetite se iskreno, ako tražite visoko obrazovanje – upoznajte sebe…“. https://green-ukraine.com/carpathian-molfars/

Mykhailo Nechay https://en.wikipedia.org/wiki/Mykhailo_Nechay

...TAŠEL NA DUŠI

komentatoricamicaa.blog.hr

J. Gudić, foto


...a ja bi tila s tebom
šotobračo proć
sve skaline i kantune vižitat
da me stisneš uza se
da sidnemo na šentadu
i guštamo pravu spli'sku noć

...I neka znaš, da sam sve buže iznutra ušila
da nikor ne zna kako fudra iznutra more buže imat
a svaka prava žena će ih na vrime
tašelat

Slučajni pronalazak starog filma

toco1980foto.blog.hr

Jedan fotograf nedavno je u second-hand shopu kupio jedan stari fotoaparat, te je naknadno otkrio da se u njemu još uvijek nalazi film iz 50-tih godina prošlog stoljeća. Uz pomoć stručnjaka, film je razvijen i na njemu su se ukazale 70-ak godina stare slike sa skijanja u St. Moritzu.

Photographer Discovers 70-Year-Old Undeveloped Film Inside $13 Second-Hand Camera

Miljenko, pazi metak!

nachtfresser.blog.hr

Napadnut je Jergović jer je spomenuo stražnjicu u kontekstu kritike riječke gradonačelnice Rinčić. Uvažena feministica veli da se najprije treba obračunati sa seksističkim mangupima u vlastitim (ljevičarskim) redovima.
Upitno je koliko ljevičar može biti netko tko je svojevremeno pisao panegirik poduzetniku Rimcu mlađem.
Sadržaj je nebitan, a to je da je Rinčić koalicijom s ultra desnim Mostom, prevarila nas koji smo u drugom krugu izbora birali nju kao manje zlo.
Do par godina bila je opća kritika na politiku Instagrama, tad najpopularnije društvene mreže među mladima, od golotinje su se tolerirale samo gole stražnjice i pogađate, Instagram je vrvio njima, pogledajte samo koliko sam lajkova ja onda skupljao tamo.
Danas je najsablasnija stvar na svijetu spomenuti ili objaviti bilo kakvu ilustraciju ženskog dupeta, čak i na demokratskim mrežama poput Bluesky, gdje bi statistika ustvrdila da se češće objavljuju muške stražnjice., na negodovanje nas nekolicine iz heteroseksualnog miljea i esteta biofila.
Vratio se blog erotoman Alexxl poznat svojevremeno po selfie aktu s klipom kukruza umjesto smokvinog lista, moj vršnjak i kritičar. Dok ja još pratim stranice s estetikom od šezdesete do osamdesete, on je ljubitelj "Seksa i grada" i brazilki promoviranih u toj seriji iz devedesetih, koja je ispromovirala novu kozmetičku diktaturu, Alexxl se potpuno prilagodio novom vremenu, njemu svaka suvišna dlaka smeta!



Fotografija dolje je uzeta od popularne Lusty Libertine s Bluesky mreže,
sve njene fotograsfije prate zanimljive prozne minijature, ova je datirana u šezdesete prošlog stoljeća:

Tišina, ki boža dušo

modrinaneba.blog.hr

Ko sem tiho in poslušam,
se svet odkrije sam

Foto: moja osebno

Snaga drugačijeg mišljenja

liviodinspiracija.blog.hr

Znanstvena je činjenica da mnogi ljudi razmišljaju na način koji je dovoljan za svakodnevni život, ali ne i za duboku analizu ili nova pitanja.

To konkretno znači da funkcioniraju na poslu, obiteljima, društvenim pravilima te rješavanju praktičnih problema potrebnih za svakodnevno funkcioniranje.

Duboka analiza te originalno i kritičko mišljenje zahtijevaju strpljenje, unutarnji napor i spremnost na preispitivanje uvriježenih mišljenja i uvjerenja.

Razmišljanje nije lagan proces – ono traži energiju, vrijeme i suočavanje s vlastitom nesigurnošću.

Mozak prirodno bira lakši put i zato se češće oslanja na već gotove odgovore nego na vlastite zaključke.

Razmišljanje znači ponekad riskirati da pogriješimo, a to je prirodan dio učenja.

Znači izaći iz poznatih okvira i izložiti se nerazumijevanju ili odbacivanju okoline.

Većina ljudi instinktivno bira sigurnost pripadanja umjesto napora samostalnog mišljenja.

Dodatni je problem što sustavi u kojima živimo rijetko potiču razmišljanje.

Škola, posao i svakodnevni tempo nagrađuju brzinu, prilagodbu i poslušnost, a ne dubinu i sumnju.

Za razmišljanje je potrebna i tišina, a tišina je danas rijetka i mnogima neugodna.

Sve to ne znači da je netko glup ili manje vrijedan.

To znači da društvo funkcionira na prosjeku, jer prosjek donosi stabilnost i predvidljivost.

No promjene, nove ideje i stvarni iskoraci najčešće dolaze od onih koji se usude misliti drugačije.

Takvih je malo, ali njihova hrabrost, ideje i utjecaj često mijenjaju svijet.

I to je prirodan, poredak stvari.

KRMENADLI PROŠLOSTI!

huc.blog.hr

Napomena:

postojali su rani Beatlesi i postojao je rani Huc.

Kako sam ovih dana prilično rezigniran, da ne velim apatičan, nisam imao snage za stvaranjem ičeg novog. Stoga sam prošao kroz neke stare datoteke i pronašao neke zaboravljene stvari. Golobradi Huc i Huc u srednjim godinama jedva da imaju išta zajedničkog. Pa ipak, kačim ovdje jedan mladenački tekst zbog historijske i sentimentalne vrijednosti.

Kako se txt rasprostire na petnaestak stranica raspodijelit ću ga u nekoliko postova.


RUPA

Intro

- Ijuuuu – vrisne stara, pripita prosjakinja padajući u rupu što se nenadano prolomila pod njom.
- Imamo je! – uzvikne Astrom, najsnažniji Gumigluid i hitrim pokretom, debelom bakrenom žicom sveže vreću od konoplje.
– Majkudavamjebem, puštajte me van, govnari smrdljivi! Moji će vam sinovi kurac nakosati - uzalud se starica prijeti, batrga kao štene u vreći i psuje kao kočijaš.
– Đaba đipaš baba, iz ovoga se nećeš izvući – progovori Figon, Astromova desna ruka i prodrma vreću.
– Mater vam kurvinsku, jebala vas ona retardirane...
– De baba začmrlji – muževnim basom zabrunda Astrom.
No starica ne haje i nastavlja sa serijom vanrednih psovki ne sluteći da je najsnažniji, ujedno i najtanjih živaca. Dvije minute kasnije on baca vreću na pod te sruči kišu nožno-ručnih udaraca dok ne nastane mir. – Jebate koji davež! – otre znoj sa čela.
– I smrdi ko futa – ojađeno doda Figon.
– Zajeb – natukne Astrom.
– Zajeb – složi se Figon.
– I što ćemo sad?
– Ništa, nosimo ju Grangedu, možda iznađe kakvo rješenje.
Zatim bez riječi požure spletom podzemnih hodnika.

Za to vrijeme na površini

Mjestu događaja prilazi majka sa djetetom.
– Mama, mama kakva je to jupa? – pita dijete pokazujući na rupu u kojoj je nestala stara prosjakinja, svojevrstan gradski ukras.
– Jupa? Nije to jupa! – odgovara njegova retardirana mati.
– Nije jupa?
– Nije.
– A što je onda?
– To je buljdoždero.
– Buljdoždero?
– Je, buljdoždero.
– Jupica.
– Ne jupica! Buljdoždero!
– Jupicabuljdoždero – dijete će.
– Ne jupicabuljdoždero. Buljdoždero.
– Buljdoždero.
– Buljdoždero!

Problem

Astrom i Egon pojavljuju se u podzemnom selu Pakcshu-u. Kada ostali tovariši primijete da nose ulov nastaje mahnito slavlje. Jure ususret ispuštajući divlje krikove.

– Prerano se radujete – namrgođeno će Figon.
– Pozovite Grengeda, brzo – naredi Astrom.
Keron, najmršaviji ali zato najbrži pojuri u Grengedov istraživački laboratorij.
– Što je? – upita Tromput inače najveći gurman.
– Čut ćeš kada dođe Grenged.
Grenged se brzo stvori. – U čemu je problem?
– Zajeb – iznova konstatira Astrom i nemoćno slegne ramenima. – Baba jest punašna, ali smrdi na trinaest nesretnih kilometara. I iznutra i izvana. Odavde vidim da joj je jetra u raspadu. Da su joj svingteri otišli možete i sami osjetiti.
– Možda ima i gangrenu – doda Figon katastrofično. – Što da se radi?
Grenged se približi i onjuši vreću širokim nosom. U istraživačkom zanosu prejako povuče i specifičan miris izmiješanih izlučevina ljudskog tijela oprži mu sluznicu.– Auuuf – izdahne s gađenjem te obriše suzu što mu kanu od reska mirisa. – Zbilja je zvijer!
Astrom mu uputi značajan pogled u smislu ultra gadno, zar ne?
Grenged popravi naočale te značajno stade češkati podbradak, nos, tjeme, zatiljak te naredi: – Odnesite je u labos, vidjet ću što mogu učiniti.
Ali ništa ne obećavam – doda.

Tužna se družba nijemo raziđe.

Za to vrijeme na površini 2

Starac (godina 80) stoji pred rupom. Po sedmi put u životu hvata ga staračka depresija. Njegov unutrašnji solilokvij teče ovako:

Dakle rupa! Rupa! Što ta rupa radi ovdje? Iskopaj i ostavi! To je valjda njihov moto! O tempora, o mores! Sve se raspustilo, opustilo, oglupavilo. Nekoć se znao red! Valjalo bi tužiti grad. Ali tko će ga tužiti? Ja? Ne! Jok! Neću ga ja tužiti. Zašto bi ga tužio? Ja sam star! Ha! baš imam vremena natezati se naokolo po sudovima. No, mogao bi netko upasti unutra. Upasti, i polomiti se! Neko dijete, recimo. Samo je pitanje vremena kada će unutra upasti neko dijete!


Neki vragolan! Vražićak! No, što to mene briga? Neka padne i polomi se! Neka padne i polomi se kada roditelji ne vode brigu o svojim mališanima! Pravo im budi! Ne može to tako! Hej-haj i udri brigu na veselje! A ulica neka odgaja dijete! Sve na svijetu traži i vrijeme i pažnju i brigu i ljubav!
Nego, ta rupa tute, koliko je duboka? Mora da je prilično duboko kada joj se ne vidi kraja. Šutnut ću kamenčić da vidim koliko je duboka. (Šutne kamenčić.) – Ah, smiješna li mene, baš ću čuti kada dotakne dno. Pa ja sam gluh kao top u mirnodobju! Već dvije godine gluh sam kao Beethoven i Goya zajedno! Teško je biti gluh. Nikako da se naviknem na to.
Zapravo, kad bolje razmislim, to je nepodnošljivo. Da, nepodnošljivo! Nepodnošljivo do te mjere da mi dođe da se ubijem. Ovog časa da se ubijem! Uostalom zašto se ne bih ubio? Dovoljno sam živio! I to po tuđim standardima. Moj život nije bio nešto. Nije bio nešto, ali nije bio niti ništa. Ili je ipak bio ništa s obzirom da ništa nisam mogao izabrati: niti sam birao gene, niti roditelje, niti državu, a kamo li društveno uređenje ili planet… No mogu odabrati svoju smrt! Da! To mogu! I to je, kada bolje razmislite, jedini STVARAN izbor koji čovjek ima. Prekinuti kada mu je dosta! Kada mu je voda došla do grla! A bogami i prije! Kada mu je voda došla do malega prsta, a svejedno mu je dosta! Jednom je Dostojevski rekao: da mi je netko ponudio život pod ovakvim uvjetima nikada ga ne bih prihvatio! Igrica je stvarno loša. Dva za zaplet, deset za grafiku jer Maja, taj usrani pričin, dosita izgleda uvjerljivo.
Dakle, čini se da je došao taj trenutak. Da, napokon je došao taj trenutak!
- ZBOGOM! usrani, prljavi ružni, zli svijete, kupaj se i dalje u svojim govnima - reče i baci se na glavu. Krc!

Gozba i dramski program

Negdje oko 17.05.05 sati Grenged pošalje obavijest kuharu Gluru da je proces «neutralizacije» tj. stabilizacije mirisa i aroma u tijeku te da se lagano počne pripremati za babu na lešo. U 18.17.45 sati Gluru je na svom stolu imao posve «neutraliziranu» babu. U 20.30.34 započela je gozba. Grenged je tim činom još jednom potvrdio status najvećeg istraživača u povijesti Gumigluida. Kuhar Glur je pak potvrdio dominaciju na kuharskom prijestolju. Tromput u između zalogaja imao puna usta hvale za Glura – Ovo bi i fufi (isto što i kod ljudi anđeli) jeli samo kada bi imali zube! Oduševljenje je uzimalo maha. U rezervama je nestajalo piva i krumpira. Znat će te koliko je bilo sati kada je Astrom, inače vječno ozbiljan Gumigluid, u ponoć predložio da svi muškarci obriju tijela, što oni bogami i učiniše. Nakon toga spontano se dogodi jedna avangardna predstava bazirana na slobodnom tijeku misli, improviziranom dijalogu i književnom enformelu. Predstava je u više navrata prelazila iz komedije u tragikomediju iz tragikomedije u burlesku i natrag, da bi na kraju završila kako je i počela – kao vodvilj za voluharice. Glumci su se često mijenjali na pozornici, to jest na stolu, jer su što od umora, što od pijanstva, što od prežderanosti završavali pod istim.

Evo kratkog prikaza jednog prizora:

IGON (penje se na stol): Promjena kursa za osam stupnjeva južno... (cerek)
KERON (pokušava staviti nogu za vrat): Pokaži mi cimer!
IGON: Ona ga ljubi, ona ga ljubi... trala-lala-la...
KERON: Vječno i zauvijek.
STEBIT: Al' ga ne jebe pol posto.
KERON: Možda ga jebe tri frtalja posto?
STEBIT (rezolutno): Ni frtalj od tri frtalja!
KERON: Voli ga, voli!
STEBIT: Ma nema šanse, ni tri frtalja od frtalj tri frtalja!
KERON: Gospodine doktore, uvjeravam vas – ona ga voli. Voli ga ljubavlju koji nevina, čista, da ne kažem sveta. Ubit će se ako joj ga oduzmu!
STEBIT: Sve su to, dragi moj gospodine Luka, djevojačka preseravanja. U njenim godinama svojstveno je da radi dramu iz koječeg.
KERON: Možda ste u pravu, ali ovo je definitivno nešto drugo. Vjerujte mi. Znam točno nanjušiti pravu ljubav!
STEBIT (cinično odmahuje rukom): Zar smrdi? Ma dajte dragi moj, ženama je svejedno. Važno im je samo da se imaju primiti za nešto čvrsto. Znate što hoću reći…
TURIP (dobacuje iz gledališta): Geodezija je njihovo oružje! Uzmi im to i uzeo si im sve. Kad mamuta nema, žabe kolo vode!
GLAZ (koji se do sada držao po strani, uživajući u babinoj potkoljenici, a kojeg bije glas najboljeg glumca improvizatora, ustane, te se polako, u slow motionu pope na pozornicu. Prosvjetiteljski raširi ruke dajući do znanja da traži tišinu. Apsolutnu tišinu. Kada zavlada tajac taj se kršni patuljak (gotovo jednake snage kao i Astrom) skrši, padne ničice i zajeca uvjerljivim ženskim glasom): Kako je teško riječima opisati i izreći sve ono što u meni stoji. Gole su riječi za sve osjećaje koji u meni plamte. (Gomila divlja, vrišti: Bravo! Marvellous! C'est fantastique!). Dugo sam ti odlagala pisati jer me je stalno nešto sprječavalo da to učinim...
ASTROM (pijanim i prodornim glasom lupa šakom po stolu): A NE! NE! Nećemo to slušati, čuješ li me Glaz? Ne večeras! To nejako, sentimentalno sranje! A možda i nikada više! Nama to ne treba! Goni se i ti i ona i svi vi u kurac! Znam ja kako to ide! Nikad više! Nama treba nešto punokrvno, životno, snažno... muški... avantura... akcija... Treba nam – nadpatuljak! Nadpatuljak par exellence! To je ono što nam očajnički treba! Pričaj nam o kozmičkim putovanjima, pričaj nam kako ste ti i tvoja družina na planeti Bibik pažljivo usmjerenim prdcem oslijepili kiklopa Orifa. To nam pričaj!
(Svjetina odobrava Astromu na razne načine)
GLAS 1: Tako je vala. Dobro govori Astrom.
GLAS 2: Više nego dobro.
GLAS 3: Glaz, mijenjaj repertoar.
SVJETINA (svi u isti glas): HOĆEMO NADPATULJKA. HOĆEMO NADPATULJKA PAR EXELLENCE!
GLUR: Ok – ok. Mijenjam repertoar. No, najprvo mali intro u slijedeći komad. Glas naratora: Prije nego li se otisnuo u svijet Berek je bjesnio ulicom psujući na sav glas – Pa pička joj materina, mater joj jebem! Smeće jedno sebično! Ona će mene paliti na guranje! Zar se tako postupa sa živim ljudima? Kako li odjedanput blažena djevica ima amneziju? Samo tako, kao da si ugasio svijetlo. Klik! Legla u krevet i probudila se sa blaženim zaboravom, jednom ciljanom rupom u pamćenju tako finom i preciznom kao da ju je rezala laserom. Tko ste vi? Što to pričate? Kakve li objede, kakvih li bezočnih laži! Gospodine! Dragi moj gospodine! Vi i ja - ljubavni oganj? Pa to je nemoguće, posve nemoguće! Moje grudi nisu plesale na vašim dlanovima, u vašem oku nikada nije osvanula moja dražica, niti su moje male požudne usne ikada sa vama čavrljale o budućnosti i bijegu u bijeli svijet. I to da je vaš polni organ ili kako volite reći – dobra debela kurčina! – bio u mojim ustima, a sjemeni sok tekao poput potoka medovine niz moje grlo plod je vašeg poludjelog ili izopačenog mozga! Ja nisam Mesalina niti Grofica od Sluzave Vagine! Jadni čovječe vi mora da ste posve izgubili razum. A ta razvratna pisma koja držite u ruci nisu moja iako, priznajem, postoji određena sličnost sa načinom na koji pišem slova.
ASTROM: NEEEE, boga da mu jebem! Što sam rekao? (baci kriglu piva prema Gluru koji je vješto izbjegne). Jel' ti to mene provociraš?
GLUR (ne da se smesti): Ne bejbi, život nije jeftini ljubavni roman... nije za nejač... nije... mater ti samoživu, marvo licemjerna malograđanska... smeće bjelosvjetsko...zapamtit ćeš ti mene još...
ASTROM (pijan doživi ove uvrijede osobno): Ma, kome ti to …. (Hoće ustati, ali ga spriječi vrtoglavica i dvojca okolnih patuljaka za stolom). Kome? (Ovog puta mu uspije da se osovi na noge i razgrne spomenutu dvojcu kao prhki snijeg, napravi dva koraka, zapne, pade na pod te ostane ležati bez svijesti. Gomila se podrugljivo cereće.)
GLUR: Verum je sjeo na parobrod i otisnuo se u svijet...

I tako se to odužilo u noć.

Negdje oko pet izjutra Semper, sasvim običan Gumigluid rekao je na neuobičajen način – Ne mogu vjerovat'! – i zaspao posljednji.


(nastavit će se...)

*Na Istoku ništa novo

moody.blog.hr

*
#MarcinCzaplinski


Predsjednici Poljske, Litve i Ukrajine, zajedno sa slobodnim Bjelorusima, stoje na groblju Rossa u Vilniusu, ispred kapele boraca Siječanjskog ustanka.
Ova slika pogađa samu srž ruske imperijalne naracije.
Prikazuje zajedničku povijest otpora carstvu, kontinuitet borbe od 19. stoljeća do danas i alternativnu viziju regije, ne kao „sfere utjecaja“, već kao zajednice nacija s vlastitim sjećanjem i dostojanstvom.
Ako Moskva išta više mrzi - to je zajednica kolektivnog sjećanja.

**
U međuvremenu:
RuZZija povlači svoje trupe iz Sirije:
Ruzzki vojnici napuštaju svoju bazu u zračnoj luci Qamishli - K24.

Također se izvještava da se helikopteri, borbeni zrakoplovi i vojna oprema ukrcavaju u teretne avione.

Svako izgubljeno uporište još je jedna pukotina u mitu o nepobjedivoj RuZZiji.
Kremlj govori o "urednom povlačenju" i "novim prioritetima" - gledano izvana to izgleda samo kao nimalo ugodno protjerivanje.

***

RuZZki vojni bloger, Z-patriot i veteran, Svjatoslav Golikov, u intervjuu s Maksimom Kalašnjikovom, izrazio je duboku zabrinutost jer je bio prisiljen suočiti se s ruzzkim gubicima i rastućim uspjehom Ukrajine u "ratu dronovima":

"Nažalost, protivnik je uspio dosegnuti razine žrtava među našim ljudstvom koje su za njega vrlo povoljne. Neprijateljski plan - usmjeren na uništenje našeg osoblja unutar obrambene strategije - učinkovito funkcionira."

"Kroz naše strateške ofenzivne operacije učinkovito pomažemo neprijatelju u provedbi njihovih planova. Jedva da trebaju išta učiniti - samo sigurno sjediti u utvrđenim skloništima i eliminirati napredujuće snage dronovima kojima se bliži smrt."

"Neprijateljev izjavljeni cilj da poveća gubitke našeg ljudstva na 50 000 mjesečno, nažalost, doista se može postići."

Predsjednik Zelensky proslavio rođendan.
"Dron sankcije" ruzzkim rafinerijama se nastavljaju.

A "Master strategist" i dalje broji dane i godine nebeske trodnevne specijalne vojne operacije.

****

Purice i čučeki

litterula.blog.hr

Svaki dan poslije ručka ležim, prolistam novine, u 15 h slušam dnevne novosti - središnju informativnu emisiju Hrvatskoga radija – ležećki malo razgibavam noge i odmaram se. I nije mi drago ako mi se dnevni raspored bilo čime poremeti.
No to se povremeno ipak zna dogoditi, primjerice kad mi oko podne dostave domaće meso: purice i čučeke koje sam naručila. U tom slučaju nema izležavanja nego poslije ručka umjesto odmora slijedi pravo kolinje. Dobro, ne moram ih ja priklat - premda znam ja i to, naučila sam sve o kolinju još kao djevojčica kod Staremame.
Purice i čučeki stižu očišćeni, ali ja ih moram razrezat, potrpat u vrećice i složit u škrinju. A to mi je sve teže i teže. Prije, dok sam bila mlada vrtlarica, gazdarica i kuharica, nije mi bilo teško razrezat četvrt juneta, pola pajceka ili 12 čučeka.
No sad me sve jače bole zglobovi na svim prstima i sve teže mi je rezati meso. A otkad sam prije nekoliko godina slučajno vidjela u nekom dokumentarcu kako tove purane, prisjela mi je i piletina i puretina. Govedinu i junetinu ne jedem već godinama, a sad kad vidim kako eutanaziraju pajceke zbog afričke svinjske kuge, neću više jest ni svinjetinu.
Zbog svih tih neprilika s mesom, ozbiljno razmišljam ovih dana o svojoj prehrani. Najradije bih jela samo salatu, radič, endiviju, rotkvu, rotkvice, mrkvu, kelj, zelje, ciklu i blitvu, jabuke, kruške, šljive, višnje, trešnje, breskve, marelice, smokve, datulje, banane, kestene, pistacije, orahe, bademe, lješnjake…