Fotografi svih zemalja naoružajte se...

utorak, 27.01.2026.

Toksična influencerska dvoličnost

U posljednje vrijeme može se primijetiti zanimljiv, ali pomalo uznemirujući fenomen za koji su zaslužni influenceri i slični autori digitalnog sadržaja, koji svoje slike i videe svakodnevno serviraju na platformama poput Instagrama, TikToka ili Facebooka.

Iako dotični svojim mobitelima svakodnevno proizvode tone selfija i videa kojima bilježe kakti "spontane" trenutke, pažljivo kadrirane i filtrirane, događa se paradoks - u trenutku kada netko drugi u njih uperi kameru, gotovo neizostavno kreće drama, optužbe, javno prozivanje i panika. Snimanje tada postaje "neprihvatljivo", "invazija privatnosti" i "nepoštivanje granica".

Još bizarnije, ponekad je dovoljno i samo pogledati u njihovom smjeru. Zabilježeni su brojni slučajevi u kojima su se influenceri, dok su snimali sadržaj u javnom prostoru, ljutili na slučajne prolaznike. Ti ljudi koji su se sami postavili pred kameru kako bi ih gledale tisuće nepoznatih osoba, odjednom prozivaju nekoga tko je usput bacio pogled u njihovom smjeru, automatski mu pri tome lijepeći etikete poput "voajer", "creep" i slično.

Nameće se pitanje kako netko tko javno distribuira fotografije i videosnimke vlastitog lika i ponašanja, praktički servirajući svoju privatnost i intimu javnosti, može istovremeno uživo glumiti žrtvu tuđih pogleda?

No odgovor je zapravo jasan - poanta ovdje nije privatnost, nego kontrola.

Nije problem u tome što ih se snima ili gleda, već u tome tko to radi.

Influenceri zapravo žele biti subjekt u centru pažnje, koji kontrolira svoju okolinu, kontekst, kut kamere i reakcije publike. No u trenutku kada netko drugi svojom kamerom ili pogledom preuzme makar djelić te kontrole, kod njih nastaje panika, jer tada više nisu nedodirljivi redatelji vlastitog imidža, nego obični ljudi u javnom prostoru.

I tim istim influencerima, često ili nije jasno, ili naprosto ne žele prihvatiti, da javni prostor nije produžetak njihovog Instagram profila, niti studijska kulisa za snimanje sadržaja, već stvarni svijet sa stvarnim ljudima, te da prolaznici nisu statisti koji bi se trebali ponašati isključlivo kako su oni zamislili, odnosno ignorirati nekoga tko izgledom, ponašanjem i snimanjem na sebe privlači pažnju .