Sve kategorije po listama
22
ned
12/24
PAUZA ( kraj )
donabellina.blog.hr
Nema veće agonije od nošenja neispričane priče u sebi."
Maya Angelou
američka književnica i pjevačica , žrtva rasizma i nasilja u obitelj napisala je autobiografiju u sedam tomova
a poznata knjiga izvan ovoga je :
Sva djeca Božja trebaju cipele za put
Molitva za oprost
necenitko.blog.hr
"Ovaj bi tekst trebao započeti izrazima sućuti roditeljima ubijenog djeteta u osnovnoj školi u Prečkom. Riječi kojima bih to izrazila u ovom trenutku nemam. Učiteljica se bori za život, ne znam u ovom času je li joj to uspjelo, zbrinjavaju se ranjena djeca. Napadač je, saznajemo, maskiran ušetao u školu, naoružan hladnim oružjem, s namjerom da ubija. Napadač je znao da u školu može ušetati s nožem i naoružan, da nema barijere koja bi ga u tom pohodu mogla spriječiti.
Imao je psihičke smetnje, doznajemo. Znali smo to i bez izjave ministra. Znali smo i znamo, kao što je znao i napadač, da su škole nebranjene. Sve edukacije, radionice i nulte tolerancije nasilja nisu mogle spriječiti ovaj užas. Količina agresije koja je metastazirala u društvu, intenzitet verbalnih i fizičkih napada na djelatnike škola, nedovoljna spremnost da se agresivna ponašanja ozbiljno i bez iznimke sankcioniraju pokazuje nam da svi mekani i asertivni pokušaji padaju u vodu kad se dogodi ovakva tragedija.
Da, upadaju psihički bolesne osobe i u branjene ustanove, ali ne odmaknu daleko. Škole su nam i prije ovog napada bile izložene agresiji svake vrste, neozbiljno shvaćenoj i nesankcioniranoj. Učenici i profesori trajne su žrtve nasilja, vršnjački bullying i roditeljske prijetnje njihovi su svakodnevni pratioci. Počinitelji znaju, kao što je znao i ovaj, da je škola nebranjena. Možda će se nekome u ovom trenutku činiti bezosjećajnim uspoređivanje masakra i položaja škole u društvu, ali ta ranjivost i nebranjenost, nespremnost za ozbiljno kažnjavanje agresije učinila je, između ostalog, školu u Prečkom savršenom metom.
Pišem ovo, dakako, iz pozicije učiteljice, do srži potresena, prisjećajući se, posve ljudski, svih trenutaka kad smo ja ili moji kolege osjetili da nam nitko ne čuva leđa i da ne možemo obraniti ni djecu koja su nam povjerena. Što god tko mislio o učiteljima, a misli svatko što mu se prohtije, u napadu će najprije krenuti zaštititi učenike. Kakav god kaos da bio.
Što je bio motiv ovog divljačkog napada ne znamo niti je važno. Traženje motiva može biti interesantno policiji, može i psihijatrima, ali znamo sa sigurnošću da ne postoji nikakav motiv da se ubije u školi sedmogodišnje dijete i u luđačkom pohodu rani još pet, šest, sedam. Traženje motiva upravo je uvredljivo. Uvredljivo je pomalo, a znam da sam emotivna i ne posve racionalna, spominjanje psihičke bolesti. To što čovjek ima problema s mentalnim zdravljem ne znači uvijek da je neubrojiv. Obukao se da ga se ne prepozna i otišao tamo gdje je znao, ponovit ću, da ga nitko i ništa neće spriječiti. Nema to puno veze s mentalnim zdravljem, to je posve jednostavna računica.
Osobe s poteškoćama mentalnog zdravlja, uostalom, puno su, puno češće žrtve, nego počinitelji. Jasne, brze i nedvosmislene kazne za svaki oblik agresije, bez iznimke, vjerujte mi, a znam jer sam puno o tome učila, razumiju i puno primitivnija bića od nas. Škole su nam već odavno pod otvorenom vatrom. Naši učenici, moji kolege i ja. Što god napravili ubuduće neće vratiti život ovog djeteta niti će njegove roditelje zanimati što se po tom pitanju poduzima, ali znajte, škole su nam nebranjene. To već dugo osjećaju i oni koji napadaju i oni koji se bespomoćno brane.
Da je ovo neki drugi tekst bijesno bih tu stala, ali ovo nije neki drugi tekst. Ovo je vapaj. Dragi roditelji tog malog pačeta kojem je potpuno užasno, besmisleno i posve nepojmljivo oduzet život, ja i dalje nemam riječi kojima bih izrazila sućut, niti vam je to važno, niti ćete ovo pročitati, niti mogu reći da su moje misli s vama. S vama je cijelo moje biće koje je moglo biti na mjestu te učiteljice i makar zna da je besmisleno, moli za oprost."
Tanja Mravak
21
sub
12/24
Buđenje
thelightoftheuniverse.blog.hr
Otpočeo je proces koji se ne može zaustaviti. Spajanje nečeg do jučer odvojivog, a sada djeluju u istom vremenu. Kako uzbudljivo vrijeme. Na kraju ćemo zaboravit na vrijeme kao pojam. Što je bezvremenost? Sve u jednoj točki. Biti u centru, znači vidjeti sve što se događa. U toj poziciji može biti samo naša duša. Vrijeme je da otkrijemo našu dušu.
Nema naslova
y-complicated.blog.hr
Bilo mi je strašno sila na WC, a svi WC i su zaključani. I na autobusnom i na željezničkom. Smješteni su jedan pored drugog.
Znala sam da nalet kašlja sa sobom donosi piš!
Na vama je da se pitate jesam li se životinjski zakašljala! :D
Možete mi pisati najljepšu poeziju, eseje o ljubavi, ali moja ljubav je ljubav nad ljubavima. : D
Uživao je u hrani, upijao svaki kutak kuće.
Uvijek dođe doma ko prebiti mačak koji se terao cijeli mjesec.
Ima temperaturu, boli ga grlo.
“Same Old Story” ...
Površinski djelujem nezadovoljno jer previše radim, a premalo živim, a živjeti znam. Dubinski nisam promašila svoje najvažnije ciljeve.
Dubinski sam ispunjena na najjače.
Noćas ću zaspati sretna.
Zadivljena sam i opčinjena.
Mnogi se trude to postići kod mene, a frajerima poput mog sina je dovoljno samo da stanu ispred mene.
Ne trebaju
ništa reći
ništa učiniti
samo postojati.
Zaključujem kako sam ipak mila bogu kada mi je takva ljubav data. :)
Lijepo spavajte moji blogeri.
*******
Uvijek naknadno dodajem glazbenu numeru:
Zeznuto je nama ljudima što smo slojevita bića, što istovremeno "postojimo" na mnogo razina, ali to je sigurna sam, ništa drugo nego ljudska sudbina
Mala zemlja za malu kocku
betel.blog.hr
Sve što ljudi grade, grade shodno svojoj veličini.
Tako i Hrvatska, kad napravi svoj prvi satelit za poslat u svemir, napravi ga u hrvatskim proporcijama.
U biti, kad pogledamo veličinu naše domovine, naš satelit zvan crocube ima uistinu impresivnu veličinu od 10x10x10 cm i težinu od 1,1 kg. što je tek malo gušće od specifične težine vode.
Ali CroCub nije lansiran u orbitu da nam iz božje perspektive emitira pjesmu "još litri jednu...." već da vrši mjerenja koja, onako na brzinu pročitana, nisu mi baš jasna, pa sumnjam u neku bitnu hrvatsku potrebu za njima.
Znam da SpaceX nije lansirao svoju raketu Falkon 9 kako bi u carstvo nebesko poslala našu kockicu, već vjerojatno puno takvih tko-zna čijih kockica (konkretno, 30 kocka i kockica raznih zemalja koje su uložile u svoje potrebe, dok je Hrvatska imala potrebu postati zemlja sa satelitom pred božjim dverima) u projektu Bandwagon-2, kao Muskova uslužna djelatnost za sirotinju i koji nas je koštala sitni 120 tisuća $ skupljenih donacijama, od strane nadobudnih koji žele dokazati da se može.
Pa, čestitajmo si.
Sjaj u tami
supatnikll.blog.hr
Zanimljivo kako svaki put kad se dogodi nešto toliko strašno da svako normalan zanijemi osobe smanjene inteligencije i ozbiljno poremećeni pojedinci sebi daju oduška.
21.12.1991.
shadowofsoul.blog.hr
sika: digital art
Ova noć je tako tiha,
dok iza očiju diše duša...
Danas je zimski solsticij
... bijeli snovi,
a iz mora zlatnih želja
... nema me.
sika: digital art
Mjesec miruje,
prazan pogled, promjena ...
poklanjam životu sebe,
a poklanja li meni život mene?
Na katedrali otkucava 21:30h,
večer, zima,
prozirne boje aure
obavijaju moju crnu noć
... nema me.
sika: digital artist Unic Fantasy
Kako ti samo prozirno i lako
dobivaš sva moja obećanja,
dok slomljene linije na dlanu
pričaju istu priču i u pokušaju
da te zaustavim u trenu,
odlaziš u svoj trenutak
... ima li tu mjesta za mene?
sika: digital art
Sanjat ću san smrti
i posljednji pokušaj života
da me vrati na ovaj planet
gdje je plavo nebo
odsjaj tvog oka
pa neka noćni sati
obaviju moj san
dubokim sjajem večerašnjeg
zimskog solsticija.
napisano: 21.06.2008. u 21:41:03h na portalu iskrica weblog pod naslovom "moja lutanja VIII ...", a iz 1. zbirke
“SJENA DUŠE”
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=248648
21.12.2009. objavljeno na portalu Magicus
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=34028
21.12.2016. objavljeno na mom blogu
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2016/12/1631337135/21121991.html
3.10.2011. objavljeno na portalu Magicus
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=69334
21.12.2011. objavljeno na portalu Magicus
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=73579
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-28-9
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Velika bol i tuga
andrea-bosak.blog.hr
Danas čitam da su se majka i baka zaključivale u sobu zbog straha da im nešto ne napravi u svom psihičkih rastrojstvu i postavljam samo jedno pitanje
Zašto nisu kontaktirale policiju i zatražile pomoć jer da ga je policija dovela u Jankomir tada ga doktor mora zadržati na liječenju iako on zahtjeva da se ga pusti van liječnik to nesmije napraviti.
Znači on je punoljetan i odlučuje sam i ako odluči da ne želi hospitalizaciju liječnik da nesmije zadržati jer podređuje njegova prava.
S toga je po mom mišljenju krivnja roditelja što nisu tražili pomoć od policije, nego su se zaključavali dok se on nije maknuo iz stana.
Obitelji koji su izgubili djete izražava najdublju sućut, a ostalim nastradalim osobama (učiteljici i djeci) brz oporavak sa sretnim završetkom.
Shoppingu božićni, mani me se...
dvitririchi.blog.hr
Bijah ja ovijeh dana u butigi i načuh tako slučajem pukim razgovor dviju trgovkinja koje punjahu police za kupce smjerne. I priđe njima dvijema kupac jedan i upita ih nešto o srcima u rashladnoj vitrini, kokošjim srcima, naravno. I ne znam sad točno točan tijek razgovora, zaboravih, nečuh ili prečuh, no jedna od te dvije trgovkinje odgovori kupcu, međuostalim, i ovim riječima: "...i tako, vi pojedete srca i ona završe u želudcu...i tako vam dođe srce u želudac". A druga se trgovkinja iz trbuha nasmije,
trenutno hvatajući višeznačni smisao izgovorenih riječi.
Nasmiješih se i ja i kazah im, znakovito: "Bolje da je kupcu srce u želudcu, nego li da mu je srce u kuRcu".
I potom se raziđosmo, svak sa svojim organima odosmo svojim putem, odnosno za poslom, odnosno tko zna kud.
Sretan vam Badnjak, Božić i svaki drugi Neradnjak, gdje god vam srce bilo.
Neretva na akciji
nachtfresser.blog.hr
Jučer smo obilazili supermarkete, javili nam da je stigla dijabetička "mokra" hrana za Jina, pa onda smo o istom trošku nabavljali i osnovne namirnice za nas. Jin i ja bi običaju čekali vani, nije ovo Zapad, u Trstu smo vidjeli druge pa i mi ušetali s Jinom čak i u onaj Spar u centru, poslije sam vidio za to mjesto donekle normalnu zabranu (miris hrane zna uznemiriti naše prijatelje), ali nitko nije reagirao, nitko ništa ne primjećuje. Uostalom obojica volimo s distance promatrati užurbane i uznemirene ljude.
Drugarica je jučer bila relativno zadovoljna ulovom, naročito jednom "lovinom". Po prvi put smo u supermarketima naletjeli na domaći neretvanski limun. Ove godine ga nismo ni probali, rijetko ga je bilo za naći, a onda po nebeskim cijenama. Pamtim da sam konstatirao, tko ga je probao, sjećat će ga se, isto kao što se dogodilo s onim kvalitetnim dalmatinskim pršutom, sad shvaćaš da je od ovog što se prodaje kao takav kvalitetniji jeftiniji Parma iz Trsta, pravi paški se još može naći, ali ga dobro zamjenjuju znatno jeftiniji livanjski i neki nizozemski i tako to, da ne nabrajam dalje, meso neću ni spominjati. Ja sam odmah pitao umjesto veselja kao iskusni znalac na području tržišnog gospodarstva, je li "fake" ili skup "ko svetog Petra kajgana", ona je odgovorila, prošao je osnovnu provjeru, tu vjerojatno znaju moji blog prijatelji, zagrebe se malo po površini i uglavnom se ne možeš prevariti, istina primijetio sam da neke iz uveza znaju naparfemirati, pa mirišu skoro kao limun od Annabonni, te zaboraviš na provjeru, događalo se. I zbilja je ovaj neretvanski pravi i čak jeftiniji od onog iz masovnog uvoza, očito su se neki novokomponirani hrvatski trgovački meštri prevarili, nije to pršut ili vino da baš može stajati, pogotovo netretirano kako se reklamira, a naša država u tom sektoru kontrole još kako tako funkcionira.
U školstvu ni sigurnost kao ni išta drugo ne funkcioniraju i o tome više otkako sam izvan sustava neću pisati, suosjećat ću s bijesom kolega koji se još bore, zbog ove tragedije, davno sam još pisao, čak nesmotreno otkrio o kojoj školi se radi, danas bi me se zbog toga moglo tužiti, kako sam prošao, želeći se kao županijski sindikalni povjerenik držati protokola, znači prošao sam uzduž i poprijeko nekoliko katova veće osnovne škole, tražeći kancelariju ravnatelja ili barem zbornicu, za prijaviti županijski sastanak i presicu u toj istoj školi za nekoliko dana. Na kraju sam naletio na spremačicu koja je izašla iz jedne prostorije razgovarati na mobitel i ona mi je, ne prekidajući razgovor. pokazala prstom smjer, sreo sam samo tajnicu, rekla mi je, budite bez brige, ne trebate ostavljati broj mobitela, možete tu sastančiti u školskoj knjižnici, reći ću školskoj sindikalnoj povjerenici, ako nešto iskrsne da Vam javi. Uostalom trebali ste telefonski najaviti svoj dolazak pa bi Vam i ravnateljica možda našla termin (neću napominjati da se na javno navedene telefone nitko nije javljao). Što mislim o našem školstvu sam napisao i dijagnozu dao u postu izdvojenom ovdje na blogu iz 2014. godine, stvari su se nakon ministrovanja Divjakice i Fuchsa samo još drastično pogoršale...Tamo me nekad cool bloger Plastic u opširnom komentaru kritizirao da svi dijagnosticiraju, nitko ne nudi rješenja (čitanje s nerazumijevanjem zovem ja to), a jedna divna kolegica, koja sad već duže živi vani napisala, što za slučaj od jučer potpisujem, nezadovoljstvo se pretvara u bijes ili nešto tako, ne da mi se ponovo čitati.
Dan žalosti...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Jučer na početku dana su bili djeca veselja i sreće,
Pred njima je bilo školsko ferije, zimske radosti,
Badnja večer, pod okićenim borom ostvarenje želja
i mnogo iznenađenja u zavijutcima i kutijicama,
smijeh. zagrljaji i ljubav.
A onda iznenada užas, strah, ranjavanje, jedno srce
je prestalo kucati, duša odletjela s anđelima.
Danas tuga i Dan žalosti.
Za preminulog djećaka palim svijeću plahe svjetlosti
Dijana Jelčić
Zagreb, Prečko
luki2.blog.hr
Ono što se činilo tako daleko, negdje drugdje - događa se i kod nas....:(((( Vrli novi svijet došao i na naša vrata....:(((
Strašno! I nitko nema odgovora. Pravi odgovor....Sada će se brže bolje tražiti krivac (jer u nekoga se treba uprijeti prstom)....
A cijeli sistem krivo postavljen. Nema socijalnih radnika - jer što imaju raditi u školi, to košta...Jel?
I slažem se sa Plenkovićem - škole zaključivati!! Izbjegnuta bi bila ova tragedija, i tragedija koja se dogodila i kod susjeda, na žalost....
Uglavnom - užas! Tužno što će jednom dječaku pokloni ove godine ostati - neostvareni...:(((
Ne ponovilo se - nikome, nikada.
Dječače, počivaj u miru.
Pozdrav!
20
pet
12/24
brzo prolaze dani, godine
anchee24.blog.hr
očigledno, nisam baš puno toga napisala ove godine
a ovo će vjerovatno biti sve za ovu godinu
resume:
posao u Coli završen, novi već ide, tu su i privatne stranke
nije to rijeka eura ali nije niti loše
ipak, ponekad sam umorna, često radim po 14 sati dnevno
Vama svima želim svako dobro u budućnosti
i da se još dugo viđamo, barem na blogu :)
do godine nove
pozdrav od Anchee ( the.Shooter je na mirovanju, nema vremena )
Jezero mladenaca, photoblog
provizorniphotoblog.blog.hr
Odlučio sam da ipak neću pisati esej o katolicima na dvoru kana Gujuka. Prenaporno mi je to sad. Probati ću do Božića.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr