Sve kategorije po listama
16
sub
11/24
Lol
star-rose-bloger.blog.hr
I to je smisao iako ga nije uvijek lako izvršiti. Putevi života nas vode raznim cestama, stranputicama i krivinama. Voli ono što imaš. Zato nikad ne znaš što netko prolazi, budi suptilan. Stvari nisu uvijek jednostavne, treba sagledati iz više uglova. I tako život nas uči i klesa dan po dan. I čini borcima. I nekad se stvari poslože drugačije i iz nečeg drugog moraš naći nešto što voliš. Oni koji te poznaju razumiju tvoj put. Bitno je bar izvući to nešto i u tome guštati. Nije uvijek jednostavno jer život igra svoje karte. Biti domišljat. Nije lako ali boriti se za svaki dan I tako u sitnicama koje su velike stvari naći najbolje za sebe. Imamo poslanje da volimo. Ljubav je smisao. Život je jedan i njega imamo. I zato šetaj stazom ljubavi, ona je raznolika.
NEMA OSUDE
idragi28.blog.hr
Mojoj djeci je osuđivanje drugih, pa i samih sebe, postalo razonodom.
No ja sam jedini pravedni sudac, ja sam vas proglasio opravdanima mojom vlastitom krvlju.
Vaša oslobađajuća presuda je došla uz cijenu moje neusporedive žrtve.
Zato me duboko vrijeđa kad čujem da jedni druge osuđujete ili da ne ljubite sami sebe.
Ako živiš u mojoj blizini i upijaš moju Riječ, Duh Sveti će te voditi i ispravljati u svemu potrebnome.
Nema osude onima koji pripadaju meni!
(Iz knjige „U Tvojoj prisutnosti – uživaj mir u Njegovoj prisutnosti” autorice Sarah Young)
Odabrao - eum
* tuna i luk ... 350 kcal
minus40kg.blog.hr
10 dag tune ... 110
5 dag raženog tosta ... 130
5 dag mladog luka ... 20
0,1 dl maslinovog ulja ... 90
sol, papar
ovo je istinski tuna odrezak,
ali ipak i konzerviran
p.s.
ovako brzi obroci
dušu su dali za umirovljenika,
kojem se ne da kuhati,
kamoli peći tunu
Radost odlaska...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Prvih desetak godina, četiri razreda osnovne škole, prva prijateljstva,
rastankei s mamom uz nonu i nonića proživjeh u gradu na Miljacki,
a onda su oni odlučili da je moje mjesto uz majku.
Nizali se dani, mjeseci, godine bez vremena za tugu za tobom.
Zaboravih tvoj jezik, pamtim imena nekih iz prve đačke klupe,
Višnja, Josip, Mukadesa, Neđad, Jovan i Mileva
Maglovita su sjećanja u galeriji uspomena, aquareli pastelnih boja,
impresionizam djetinjstva skriven na putevima sazrijevanja,
fijakerom alejom kestena ka Izvoru Bosne, livada puna makova,
obrisi kolodvora, markala, baš čaršie, sahat kule, Begove đamije.
Tri tornja, tri vjere, danas tri istine. I ruševine hramova,
knjižnica, krhotine snova. Strah je dolazio s neba,
a na okrvavljenoj cesti, slomljenih krila, bijela
golubica s maslinovom grančicom u kljunu.
tvoje krvavo proljeće otvori srce, sjetih se
djetinjstva, none i nonića i radosti
odlaska iz grada na Miljacki.
Dijana Jelčić... Pelinjak, rukovet gorkih stihova.
Mikroosvrt
dvitririchi.blog.hr
Dobro sam bila napisala u komentaru jednom blogeru ovdje: ništa livo, ništa desno, samo drito - u pržun.
Dat će im Rumunjka* pa(p)ra svima.
A tako to počne, još u školi: daj olovku, daj puntić, šestar, daj domaći, daj skripte, daj diplomu (pošto?), daj člansku, daj poziciju, daj stan, daj biznis s državom i na kraju - daj mikroskop.
Sad kad je Mili u pržunu moram reći da mi nije bio nimalo drag onako bahat, arogantan, svemoćan.
Jedina olakotna okolnost mu je (časni Sude) to što je bija malo mola oko ribolova u doba kolere.
Mislim, kud ćeš bolje, dobrovoljnije a uz to i zdravije i korisnije vrste (samo)izolacije od boravka na moru daleko od tele(super)vizora.
Ok. I pritvor je dobar primjer izolacije a i samica, ukoliko nećemo gledati bas pod strašno jakim povećalom, nalikuje na samoizolaciju.
Ne baš dobrovoljnu, ali za opće dobro, sasvim prihvatljivu.
Humanost i red
nachtfresser.blog.hr
Jutros me zaokupilo pitanje zašto neću i ne mogu preskočiti članak na zeit.de. Zašto ću uz sve realne probleme kojih sam trenutno pun potrošiti desetak minuta za članak o bezveznom kongresu bezvezne političke stranke. Politika me osobno više uopće ne bi trebala zanimati, koja god opcija bila na vlasti umirovljenicima će biti loše, što se svijeta tiče i da dođe do svjetskog rata, ja tu ne mogu ništa napraviti, a prestar sam da bi itko bio lud prisilno me mobilizirati. Doduše starci i bolesnici su trend svjetske politike, ali moji ideali su potpuno out, a prekasno je za izdati ih. Shvatio sam da je politika, kao i sport idealan način bijega od svakodnevice, terapija glazbom tu može malo zaštekati, ipak moraš razmisliti što ćeš odabrati, ovdje samo navijaš.
Ja sam tako jednom davno, istina kratko, simpatizirao njemačke Zelene, koji su eto jučer održali svoj kongres u Wiesbadenu. U ono doba oni su bili stranka u traženju, sad su se našli i što se politike tiče sve su suprotno sebi samima u počecima, osim što se još uvijek čvrsto protive atomskoj energiji. Ipak dva detalja s kongresa su mi se svidjela, isto kao što mi se jučer svidjela jedna rečenica Ivane Kekin, koju sam slučajno čuo, drugarica je upravo mijenjala teve programe u susjednoj prostoriji, došla na politiku i ostala samo tu rečenicu pa se vratila na Arte ili 3Sat. Iako sam glas prepoznao.to uopće nije bilo u njenom stilu, pa sam pitao glasno, tko je to bio i dobio potvrdu.
Prije nego što odem dalje, imam vremena jer se Jin smirio poslije šetnje, na zdravoj prehrani je prisilno i to mu se baš ne sviđa, napravit ću digresiju o kongresima, neću biti predugačak jer u deset budim drugaricu. S kongresima imam iskustva, sindikalni su slični političkim, ista temeljna shema. Postoji dosta delegata koji će uvijek glasovati kao vodstvo, osim ako nisu, a to je izuzetno rijetko, u baš turbulentnim vremenima, tako stvoriti potrebnu većinu i nastaviti uživati u hotelu i večernjim druženjima. Nije ta masa bezlična, oni znaju i emotivno reagirati, sjećam se jednog glasovanja u sali s oko 150 ljudi, pet šest diže ruku protiv prijedloga tadašnjeg predsjednika i ja, s razlikom da ja sjedim na uzvišenom mjestu radnog predsjedništva ispred njih i mogu osjetiti bijes ljudi protiv mene, što se ovaj opet pravi pametan i dokle će mu se to tolerirati. Na zadnjem skupu kojem sam prisustvovao u hotelu Lav sam i ja bio takav, čak sam i propustio neka sudbonosna glasovanja uživajući na suncu balkona hotelske sobe s pogledom na more i Split, kao na dlanu, mada ne posve blizu.
Tako je bilo s masom i na kongresu Zelenih, Habecka su kao potencijalnog kandidata za kancelara potvrdili, valjda zato što nema nikakvih šansi, i ljevica unutar stranke i A.Baerbock, druga najmoćnija osoba u stranci, ministrica vanjskih poslova. Ona je lijepo shvatila Trumpov dolazak na vlast kao šansu za Zelene za novi uspon s potenciranjem razlika prema njegovoj politici, dobro, to ja zovem tješenjem gubitnika, ali je izgovorila nešto do jučer za Zelena bogohulno: "Humanost i red se ne isključuju!". U Njemačkoj je red u nedesnim strankama riskantno spominjati, odmah asocira na ono ozloglašeno Goebbelsovo "Red, rad i disciplina", ali sad je to bilo nužno reći.
Ono što Zelene oduvijek razlikuje od svih ostalih stranaka, a još je prisutno, su emocije, nisu to one agresivne emocije poput Miloševićevih koje su se svidjele Kusturici, nego one baš ljudske. Pogledao sam foto galeriju nakon pročitanog članka, vidi se tu nepatvorenih suza, doduše uglavnom kod političarki, ali nećemo sitničariti, ne mogu zamisliti svoju Juliu Schramm, koja je u Piratima imala 26 godina kad sam ja imao 52, niti ikog na kongresu njene Ljevice, da zaplače ili odlazeći s funkcije ili kad mu se ne prihvati amandman i to tijesno, o politici prema izbjeglicama, de facto, ni ja ni pomoću filmskih trikova ne bih mogao zamisliti Afganistan kao sigurnu državu.
Drugarica je sama ustala odmah nakon što sam napisao onu rečenicu, završavam, bio sam predugačak, sad imam "važnija posla"
Nije mi jasno
andrea-bosak.blog.hr
Zbog čega svi napadaju glumicu koja se iz ljubavi udala za puno mlađeg muškarca od sebe.
Pa zar ona jedna pjesma me govori da u ljubavi godine nisu važne.
Ah, da ona je žena i po našim pravilima trebala se udati za muškarca starijeg od sebe.
Ja je podržavam u njenom odabiru je ljubav nema ni granice, niti dob. Ako su sretni zajedno tko smo mi da im branimo njihovu sreću i ljubav zbog razlika u godinama.
S druge strane nikada nigdje pročitala nisam da bilo tko napada muškarca koji je u vezi bračnoj ili van braka sa ženom koja bi mu po njegovim godinama mogla biti kćer, pa i unuka.
Nakon takvog ponašanja prema ženama zaključujem da je muškarca dozvoljeno sve, a ženama ništa.
KESTENUGALJ...
mecabg.blog.hr
Ako neko treba ugalj za roštilj
neka pošalje meni kestenje da ispečem...
Garantujem kvalitet...uglja sa mirisom kestena...
TAJNE
sewen.blog.hr
Ja san sve tajne zakopa u dvi jame,
U jednu mi nije sve stalo.
Doli nema svitla od puste tame.
A i jedna mi je uvik bila malo.
Ja san sve tajne spustija na dno bunara.
Ko bi reka na meni da san taki.
Al izgled ovog čovika tako slatko vara.
I drago mi je da nisan ka svaki.
Ja san sve tajne napunija u oni balon
I pustija vatru da digne ga do visina.
Onda san bezbrižno uša ka Bond u salon
Naručija martini, pogledom čvrstim ka stina.
Ja san sve tajne tako izgubija i sad san sritan,
Znan sve o svima, a nije me ništa briga.
Ja san sve tajne podilija, a opet san bitan
Daleko od svita punog tih intriga.
15
pet
11/24
Spisateljice i rukavice
luki2.blog.hr
Još malo Interlibera...i jedna divna knjiga! Bravo Konobarice!!!! Bravo! Svaka čast, Goga!!!
Put
star-rose-bloger.blog.hr
"Ponekad jednostavno moraš prihvatiti da se neki ljudi ukrcaju u voz tvog života samo da bi se provozali do sljedeće stanice..."
Nisu svi za tvoj put, ima onih koji ga ne shvaćaju. Ima i onih kojima tvoj sjaj smeta. Neki su tek kratko na tvom putu dok drugi se vesele ostati veći dio ili možda za cijeli život. Dakle sami se svrstavaju i pokazuju dokle idu s tobom. I biraju... A ti kao publika otvori oči i uživaj u predstavi...
ZAŠTO VOLIM ĐALSKOG
starrynight2022.blog.hr
Idila Starog ljeta
...
„Kapelica, sitna, drvena i tmurna zgradica, stajaše tik dvora, te moradosmo izići u dvorište. Oštri zimski zrak naletio nam na lica, a u gustu mraku večeri ne vidješe nam oči u prvi čas ništa, te su nam koraci, tapajući po smrznutoj skliskoj zemlji bili polagani i nesigurni. Plamen Vankove svjetiljke drhtao je u tmini i bacao tek uske crvene plohe oko sebe. Gospođica Lucija, s ovješenim haljetkom, jurila je prva pred nama i bila je već kod kapelice, dok su se drugi još oko vanjskih stuba kod kurije pleli i miješali.
Večer bila je bez magle i na tamnom nebu tek po koji oblak lagano plovio uz mnogobrojne zvijezde. Mjeseca još nije bilo. Pred kapelom čekala je već družina sva skupljena. Na niska široka vrata kapelice i na uske duge prozore s gustim željeznim rešetkama plazili su slabi crveni i modrušasti traci voštanica, zapaljenih kod oltara, pa se odmah u dalekoj tmini gubili. Dolazio također iznutra ugodan miris tamjana i borova granja, kojim je sva kapelica u slavu božićnju bila iskićena. Ali sve to bijaše samo tik oko božje kućice; - dva tri koračaja dalje - bijaše samo tiha, ukočena zimska večer, tamna i daleka, koja je sve utomila. U njoj kao da se ništa ne miče i ne giblje nego titrajući tanki traci dalekih zvijezda. Pače ni tamo podalje od staja nema ni glaska kakva, ni štropota - ni micanja, a i kurija kao da je opustila i onijemila, jer je sve pohitilo iz dvora k službi božjoj.
U sitnom božjem hramu, tamnom od crnih tramova i prastarih dasaka, sjajio se samo oltar sa kipom sv. Križa u svijetlu nekolikih dugih voštanica. Inače se je sve zalijevalo crnim sjenama, a vječna luč u sredini svoda lebdila je i treperila sitno i nježno u posve tamnoj visini kao daleki - daleki plamečak, što bludi noću nad nizinama i vodama. Poredasmo se u polutamnu prostoru kako je tko dospio i za časak zazvoni zvonce na sakristiji, a svećenik stupi pred oltar. Lacica, odgajan nekoć u kloštru, zauzeo je mjesto kod sitnih orguljica i preuzeo službu organista, a stari Vanko kleknuo pred oltar, da bude ministrantom. I blagoslov zače. U gustu oblaku tamjana časkom se izgubi cijeli prostor, a onda zače pjesma Presvetomu, pjevana dugim, iz početka nesložnim akordima, da onda silno i krasno zaori. I kad umukne pjesma, Vanko potrese zvoncem, a stari pater podigne otajstvo - i pobožni uzdasi izbiju iz prsa sviju poklonika, da zatrepere nježnim valom prema visinama u polumračnom prostoru skupa sa plamsanjem voštanica i sa razvučenim krpama dima od tamjana. I razliježe se pjesma: "Tebe Boga hvalimo!" Osjećaj da nas ostavlja nešto poznato, gdje nas mnoga i mnoga draga nit veže, pa čuvstvo umireno, da nam ova godina više neće donijeti zla, kao da se u licima sviju čitalo i svačiji se glas iskreno pjesmi privinuo i k njoj složio. U tim mislima okliznu se moje oči i do Vincekovića. I njegove usne također izricahu gorljivo hvalu, i njegovo bijedničko lice skrušeno se i zahvalno obraćaše k oltaru - i njegove se oči blagodarno podizale u posve već tamnu visinu nad žrtvenikom, gdje se još mogaše tek raspoznavati naduveno lice anđeoske glavice sa trubljom. Pomislim: čemu i zašto taj nesretnik toliko zahvaljuje, njemu barem ne donese ništa dobro ni ta godina? No - u taj sam mah shvatio i drzovitost i glupost svoga pitanja, pogledajući na njegovo pobožno, poništeno držanje, koje mi je cijelo kao govorilo i pokazivalo da on ne pita i ne ište sreće i ugode ovdje dolje, nego mu je sva nada i sav pogled ondje prijeko - ondje daleko, i baš zato da mora hvalu izricati što mu je i u ovoj godini bilo dopušteno da ostane ovakav, te se smije nadati da će doći jednoć onamo, u onu svetu blizinu. - I ja moram da priznam da sam mu zaviđao za tu njegovu smirenu dušu i za taj njegov prijenos svojih želja i nada iz varavoga svijeta u drugi - ah - on je znao u koji svijet!
Pa kada je poslije Tedeuma Lacica u svom kutu zapjevao:
Daj nam Bog zdravlja, k tomu veselja,
Na tom mladom letu svega obilja!
- onda se uz srebrne mlade glasove Lucijine i Milkine, uz moćni pjev družine, podignuo i Vincekovićev glas, pa je i on drhtavim grlom ispjevao staru božićnju pjesmu.
Kad iziđosmo iz crkvice, nije više bilo mračno kao prije. Među golim granjem drveća i nad krovom kurije prodirali traci mjeseca, koji se tik nad brdo uzvinuo. I sad je nebeski svod postao svijetao i prelijevao se nježnim plavetilom, a bio je odasvuda posut zvijezdama i bio je visok - visok u tom tankom zimskom zraku. - Samo tiho i mirno bijaše kao i prije, tek negdje daleko - daleko zamnijevalo crkveno zvono, pa se prekidanim i nejasnim zvukom nosilo do nas kao glazba iz daljine ili kao sferične harmonije iz visina. I oko je moralo zakrenuti k nebesima, gdje su nebrojene zvijezde sjajile ljepotom vječnosti, pak milim titranjem bez glasa pričale o neizmjernosti svijeta i života, o beskonačnom porivu
vječne jedne volje. I nisu ništa znale o starom i novom ljetu - tek svaki je tračak njihov zborio, kako kroza njih govori i sjaji se vječnost sa svojim beskrajnim prostorom i sa svojim vremenom bez početka i konca. I sitan - sitan oćutio se čovjek sa svim svojim naprezanjem i umovanjem, pa makar obasjan od sjajne veleljepote nad sobom, opet se radostan i nekako laganiji sklonio pod stari krov drvenoga doma - u njegov uski topli zagrljaj.
- Žurite se, ljudi, s večerom! - vikne Batorić prema kuhaču, a došav u sobu prvo mu bude da je išao zapaliti svjećice na božićnjem boru. I sada se opet zaori stara božićnja pjesma: "Silvester papa..." Sam Batorić, okružen od sviju nas i obje djevojčice uza nj, prvi započe pjesmu, kojom se sva stara kurija ispuni. Potresu se šajbe na prozorima i priključe se probuđene ptičice u kavezima sa pjesmicama svojim - a u trećoj negdje sobi orilo se od glasna pjeva cvrčkova. Bio je divan, sladak čas - i ja sam pogledao malu Milku i jedan tren mi bude, kao da gledam anđela - tako blizu - tako blizu ćutio sam se nebu.“
Ksaver Šandor Gjalski (Gredice kraj Zaboka, 26. X. 1854 — Gredice, 6. II. 1935)
Pod starim krovovima – Pripovijesti
Idila Starog ljeta (odlomak, izbor iz priče)
Okolokazališni i okolokazališni klatež
recenzijefilmova27777.blog.hr
U principu u tu kategoriju klateža bi se dalo svrstati sve one koji skaču na zadnje noge kad je riječ o Frljivićevim predstavama o kojima brat bratu nemaju blage veze a nikad nisu niti ništa pogledali a i da jesu-sumnjam da imaju kapaciteta svatit poantu. Posebno kad je riječ o satiricomu na što se sve uglavnom kod njega i svodi. Ili zgražavajuće reakcije na psovačinu na sceni posebno kad su na adaptaciji suvremene drame u kojima je to uobičajena stvar. To spada pod kategoriju okolokazališne klateži koja prizemno komentira takve stvari. Stvarno ima li išta gore od frktanja nosom na vulgarne izraze koji su dio jezika i intencije ograničavanja slobode govora. S tim sam postom mislio skrenuti upravo na to-ako je poanta predstave adaptirati realne životne situacije (a je) onda je prigodno da se u istim tim situacijama psovačina u određenim scenama standardno koristi. Ima i druga stvar-psovačina kao takva je i stvar uvjerljivosti i estetike-uvjerljivije izgleda i u adaptaciji stvarnosti kad se na određenom mjestu i situaciji upotrijebi vulgarizam od neke zamjenske riječi posebno u situacijama za koje se u životu standardno koriste i posebno u suvremenim dramama. Bilo je toga i u Genijalnoj prijateljici na što je isto kao i u "svaki tvoj rođendan" iz posta u kojem je stavljen fokus na psovačinu-fkrtanja nosom ovaj put od kazališne publike koja eto dolazi u kazalište ali nekako po istom principu kao i klatež koji samo prizemno komentira po portalima.
Elem dolazimo sad na najbolji dio ovaj uvod u biti nije prava premisa posta samo neki oblik uvoda ovdje imam srenuti pažnju na nešto drugo. Preksinoć sam reprizirao predstavu "mjera za mjeru" koja je već na blogu rezimirana, oni koji nisu gledali neka bace pogled ovdje i ovdje a u središtu modrnizirane drame stavljene u 21.stoljeće problematuzacija je nazadnog metaliteta iz reale-društvo koje je nametnulo zakone puritanizma i teokratski represivan režim u čemu postoji i referenca na klečavce koji su samo dio problema. Uglavnom da previše ne analiziram sve ponovo oni koji nisu gledali neka pročitaju ova 2 posta koja sam dao. Ja ću samo ovdje reprizirat jedan njegov dio.
Premisa predstave bazira se na tome da su onda-mogle postojati samo "udane" "djevice ili "prostitutke" drugih kategorija nema. Iz te pozicije imao sam referencu na reaktuaizaciju i smještanjem tog mentaliteta u današnje vrijeme modernizacijom scene na koju nisu svi imali pozitivnu reakciju uključujući i Luki ali ja jesam.
"U tom vremenu možda to i je bio jedini način materijalne egzistencije to je nova otvorena pozicija u drami. Prva premisa je iz ove pozicije problematiziranje
tog bolesnog mentaliteta u sadašnjosti ima poprilično krkana koji rezoniraju kao oni iz shakespirijanskog vremena. Ali ovo je hrpa pretpostavki ali zapravo zaozbiljno nisu mogle biti "kurve i drolje" kao jedina alternativa ovim čednim kombinacijama zato što bi to stvarno bile nego zato jer je bio postavljen takav ograničeni društveni konstrukt a i na sam pogled emancipacije se gledalo kao na kurvarluk pa onda moraju biti "prostitutke" ako ne već praktične onda bilokoje kategorije. Shakespare je daleka prošlost ta vremena izgledaju kao prvi trzaji borbe za neki oblik ravnopravnosti a problem je kompleksan na više razina samim time što je problem koji postoji i u pedesetim godinama prošlog stoljeća i u ovom 21-om. Suvremena kostimografija suvremena pozicija sa kombinacijama jednog vremena i drugog projekcija prošlosti na današnje suvremeno drušvo."
Da bi funkcionirala u današnjem vremenu modernizacija je bila nužna a dio te modernizacije je i scenski nastup koji nas vodi do poante okolokazališnih. A same njihove reakcije su odavale dojam da ljudi spadaju u okolokazalištarce, istina to ne mogu sasvim sigurno znati ali osobni dojam mi to govori-po samim njihovim zapitanostima nakon što je prvi put zastor pao. Elem pred kraj prvog djela predstave glumice ulaze u improviziranu interakciju izravog obraćanja četvrtom zidu. Zaplet odrađen situacija je napeta indikativno je da je ono što je izgledalo kao kraj prvog djela tek jedan dio priče zastor pada svjetla se pale glumice izlaze na pozornicu i izravno se obraćaju četvrtom zidu "jel vam dosta" "možete ići" "jel vam dosta" "došla je zima" "završavamo ranije" to je u principu performans kojem je ideja bila da one dobiju odgovor publike "je dosta je" izvaljuje jedan iz publike one odlaze sa scene dio nas na čik pauzu dobar dio njih odlazi na pola predstave.
HNK ZAGREB
A sad ću navesti detalje tog koncepta-nakon pauze za koju je propisan dio publike pretpostavio van svake logike da je kraj predstave drugi dio počinje ponovnim dolaskom glumica na pozornicu pod svjetlima samo sad sa interakcijom prilagođenom povratku publike "ipak ste došli" "niste otišli" "pogledat ćete nas do kraja".... nakon čega se svjetla prigušuju i jedna od njih počinje neki oblik svoje monodrame prvo kritizirajući (kao šatro sve je to dio scenskog nastupa) svoje kolegice počinje priču o progresivnoj misli dok ne dođe do poante-kazališta kroz povijest nekad i sad. Ima reference na vremena kad su i ženske uloge igrali muški glumci i tu počinje neka natruha feminističkog aspekta koji je u kompletnoj predstavi-kao i sloboda društva pojedinca pod represijom puritanskog nazadnog zakona po kojem su svi koji su imali seksualne odnose izvan braka-osuđeni na vješanje. Svidio mi se taj koncept izravnog kontakta glumica s publikom što zbog same činjenice kontakta što zbog toga što taj koncept dodatno pojačava i naglašava poantu aktualnosti Shakesperovog vremena našem modernom. A baš je to bila konfuzna situacija-u finalu prvog djela predstave dobrom djelu publike. Kad sam im na kraju prve interakcije glumica s publikom skrenuo pažnju da je samo pauza i da je ovo obraćanje njih četvrtom zidu dio scenarija samo su blenuli u čudu i nakon pauze ih više nije bilo vidjeti-mislili da ih zajebavam da se predstava tako ne može koncipirati. To je ono što mi jako baca pretpostavku da su u pitanju okolokazalištarci došli na predstavu jer zna se kad je kraj-kad glumci dolaze na bis i dobivaju aplauz. Toga ovdje nije bilo mislim bisa a i iz same radnje do njihovog prvog izravnog obraćanja publici svi indikatori da predstava nije ni blizu kraja su bili vidljivi i sa Marsa.
HRT
Kad je pauza a kad je kraj nije komplicirana stvar-treba koncentrirano partit protok radnje, prvo padanje zastora pod komplentim osvjetljejem znači kraj prvog djela i pauzu. Konept u kojem glumice ulaze u izravnu interakciju s publikom dio je drame koja otrkiva poantu u nastavku nakon pauze. Iz ni jednog njihovog obraćanja-makar riječi koje govore impliciraju da je kraj predstave se ne ispostavlja da je stvarno kraj-"dosta je" "možete ići" "gotovo je" odnosi se na prvi dio predstave ne na predstavu u kompletu. Sagledati stvari izvan doslovnog kuta je propisnom djelu publike bio problem. Kad sam prvi put postpremijerno gledao i doživio tu interakciju i meni je bilo čudno-prvo pitanje koje mi se motalo po sivim stanicama kako je to moguće? Ali ne u uvjerenju da je stvarno tako nego kako je to moguće ovo je neka zajebancija, ne može biti kraj predstave. Zapitananost mi je bila po principu što je tu smišljeno s redateljske strane da one ovako najavljuju kraj prije kraja prije raspleta? Koja je poanta forme i zašto cimaju na ovaj način? A nikako kao stvarnu zapitanost po principu gotovo je je da je bizarno ali eto. Zaplet je napravljen, situacije odnosi intrige su se tolko zaplele a ništa konkretno nije još raspleteno i sad one izlaze s ovakvom interakcijom pred publiku-znači sve je to dio scenskog nastupa. Simple as that nema tu filozofije kad ti od 140 ukupnih minuta predstave odigra sat i pol a još se nije došlo ni blizu raspleta to može značiti samo jednu stvar-dio scenske interakcije koja je važna za rasplet s novim osvježenjem u načinu izvođenja-izravnim kontaktom glumica s publikom. Ali to me sjetilo i na jedan slučaj koju godinu unazad mislim da već ima sad i deceniju od izvođenja predstave "Kralj Lear" to je klasik za koji svi znaju kad je isto bilo situacija kad je pol publike nakon prvog djela predstave otišlo s nje kompletno. Lear je egocentrik jebe ga ego preko svake granice a jedinu kćer koja je bila iskrena je zakinuo za nasljedstvo i odrekao se je a ostavio sve starijoj i srednjoj koje su mu se ulizivale. Tragedija prave Shakespirijanska sa vrhunskom ekipom u zagrebačkom HNK. Do kraja prvog djela-više se ne sjećam koliko ima činova se izdogađaju raznorazne turbulentne situacije tučnjave ubojstva a zastor pada nakon što Regan-Learova srednja kćer zabija nož u želudac jednom od njenih antagonista. Za očekivati je bilo od publike da svati da nakon toga-ako je zastor pao svate da je predstava dužeg vremenskog raspona i da je pauza a ne kraj. Kao i u mjeri rasplet nije niti blizu samo se unutar zapleta otvorilo još mali milijun drugih manjih zapleta koji tek trebaju do raspleta dovesti. Ali naravno i onda kao i sinoć i općenito dobar dio publike je to svatio kao kraj predstave jer nakon pauze moj red i onaj iza a možda i više su bili poluprazni. Pitanje je-jesu li ti od onih koji odlaze na film uživo samo da bi bili viđeni ili stvarno nemaju kapaciteta razlučit situaciju? I ako nemaju-koji njihov postotak spada u ovaj prvi klatež ili su ipak samo od onih kojima je do toga da budu viđeni?
VEČERNJI
Miki i Roki, naše drage mace
sakurra.blog.hr
Kao mala često sam imala različite kućne ljubimce (svraku, peseka, goluba, mace, kornjače) jer oduvijek sam voljela životinje ali najviše sam bila sretna s macama.
Jednog dana, kad smo se doselili u Osijek, Morski mi je poklonio za rođendan sivo-bijelog mačića. Bila sam presretna i nazvala sam ga Roki. Kasnije je i susjeda nabavila tigrastu macu koja je neprestano dolazila kod nas. No, susjeda se morala odseliti pa smo mi uzeli mačkicu i nazvali je Miki. Ona je cca 3 mjeseca mlađa od Rokija i savršeno se slažu i jako se vole.
Ne moram ni naglašavati da smo obje mace uredno zbrinuli kod veterinara od cjepiva pa sve do kastracije i sterilizacije itd. jer sam uvijek naglašavala da ako ikada budem opet imala kućnog ljubimca pobrinut ću se za njega onako kako treba.
Uvijek sam tvrdila da nijedno dijete ne bi trebalo odrastati bez nekog kućnog ljubimca a to i dalje mislim. Životinje vole bezuvjetno, prirodni su antidepresivi bez nuspojava i obogaćuju naše živote. Jednostavno, čine nas boljima i sretnijima.
Već samim pogledom na njih čovjek se može rastopiti od miline a da ne spominjem kako na nas utječu dok se igraju pa i kad se međusobno zafrkavaju (grickaju, grebu, love...).
Naravno, ima i negativnih situacija kad npr. neki pas napadne dijete ali to nije do kućnog ljubimca već do osobe koja nije na pravi način socijalizirala životinju.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr