novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

04

sub

02/23

Zaustavi se vjetre.

supatnikll.blog.hr



Evo kako izgleda grad u kojem je na vlasti zeleno lijeva koalicija.

Inače možda ne znate da je Grad Zagreb potrošio nešto malo manje od sedamdeset milijuna kuna za spremnike za papir staklo i plastiku.

Obzirom da je naš dragi blogi stavio anketu po mjeri vrhunskih intelektualaca s bloga, pa su se svi oni javili, neki od nas koji usko surađujemo s blogijem nismo bili previše aktivni, Kupus je čak oša ubit oko, i još ga ubija, a sve kako bi intelektualci došli do punog izražaja.

Od važnijih događaja, Judita je rekla da slon nema surlu, nego guzicu iz koje ispaljuje zločestu djecu, pitam se otkud joj takve ideje, i zabranila ukućanima da sjede na kutnoj dok ne obuku piđamu.

Moj Sirijac je dobio pet iz hrvatskog, i sada će vjerojatno dobiti stalni boravak u RH, djelomično zahvaljujući i vašem omiljenom ksenofobu.

Imate li vi svog Sirijca i što ste učinili za njega, ili ste vi možda od onih kojima se guzica oblikovala po fotelji iz koje se borite za mir u svijetu i prava pliskavica na internetu.

Inače što se slike tiče, bilo bi lijepo kad bi članovi i simpatizeri zeleno lijeve koalicije pokupili smeće, kad već nema gradonačelnika Mile da ga pojede, jer ovaj aktualni šonjo nije u stanju baš ništa.

Ko bi rekao da će nakon katastrofalne vladavine Milana Bandića, u tako kratkom roku biti urađen tako veliki korak unatrag.

Nekako mi se kao kroz maglu čini da je netko od blogera baš to predviđao, nije li čudesno da se ta predviđanja tako detaljno ostvaruju.

Da je zaviriti u arhivu od prije deset godina ko zna što bi tamo našli.

Juneća jetrica na žaru

nachtfresser.blog.hr



U Berlinu, ako jedemo vani, uglavnom kušamo međunarodnu kuhinju, po istim takvim restaurantima kojih ima u izobilju.. Tako smo valjda pretprošle godine, kad smo tamo ostali dva mjeseca, odlučili iskušati balkansku kuhinju. Konobari i kuhari kao i gazde su uglavnom "naši",svih veseli malo popričati na "našim" jezicima, pa smo tako iznimno na takvim mjestima i komunicirali. Na jednom takvom mjestu sam jeo iznimno dobro pripremljenu Kalbsleber (teleću jetricu), pohvalio sam kuharicu i zanimalo me gdje su tu "nijanse koje čine razliku", dobio sam odgovor da se radi o jako kvalitetnoj junetini koju nabavljaju, eto ti ga na pa ti pitaj, rekao sam drugarici. I ovdje u Rijeci, kad se kod našeg dostavljača pojavi jetrica na jelovniku, istina oni priznaju da to s telcima nema veze, vrlo brzo nestane. To se događa otprilike dva puta mjesečno. Istina jetricu na žaru imaju u mom omiljenom restaurantu "Konoba Belveder" svakodnevno, ali jednom su mi se zamjerili, a ja sam veliko zlopamtilo, pa tamo jedem odlične ćevape, ako ne gulaš ili grah, utorkom tripice. Eto Lastavica se vikendom bavi smijehom, ja pak hranom, oboje najvažnijim sporednim stvarima na svijetu ;)

dan prije danas

kolumbina.blog.hr





mačak MAU moga sina gleda a on ga snima


procvijetali samonikli narcisi 03.02 A.D '23 po buri i hladnoći , iz suhe zemlje niču.
Prirodaa se doslovno poigrava sa svima i svime


crveno nebo sunčevom odlasku , kroz granje
ne "umire" sunce zalaskom, samo se pritaji dok spava

Hladno je na naš burni način, a kad čujem katastrofične prognoze nakon vijesti, ja potonem

Sudbina

novizivot1825.blog.hr

Svaki čovjek ima svrhu na ovome Svijetu.Sve što se događa,događa se s razlogom.Ponekad čovjek dobije važnu lekciju za daljnji život,ponekad plaća svoje greške iz prošlosti,a ponekad dobiva nagradu za svoj trud.Također neprestano dobiva prilike da radi ono za što je stvoren,jedini je problem što neki ljudi ne vide to i propuštaju prilike,a neki su samo lijeni da išta promijene u svom životu,lakše je kriviti sve i svakoga za vlastito nezadovoljstvo.

Još u osnovnoj školi sam otkrila svoju ljubav prema pisanju.Moji sastavci su uvijek bili od minimalno desetak stranica,maštoviti,puni detalja.Voljela sam kasnije i svoj dnevnik u koji sam detaljno opisivala svoje osjećaje,zbivanja u životu.Ta moja ljubav je naglo prekinuta u kasnijem životu,ali kako to obično biva,ono što mi je suđeno me pronašlo opet.

Ne tako davno,nakon dugogodišnje pauze od pisanja,napisala sam svoju prvu knjigu.Iako su mišljenja podijeljena između “odlična knjiga,želim nastavak” i “ne valja uopće” ja sam super ponosna na sebe.Voljela bih da sam u mogućnosti objaviti je,pokazati Svijetu,ali taj trenutak još nije došao.Izdavačke kuće nisu zainteresirane jer ne želim mijenjati stil kojim je napisana,a samostalno objavljivanje iziskuje previše novaca.

Razmišljam o novoj knjizi,taman da nikad ne ugleda svijetlo dana,znam da će biti ovdje,napisana za moju djecu kada porastu.Jedino što me koči trenutno je to,ne znam što da pišem.Svoju autobiografiju sa svim detaljima koji još čuče u mom umu nestrpljivo čekajući da izađu van ili nastavak prve knjige.

Lakše je pisati o sebi u trećem licu,svoja iskustva miješati s tuđim životima,sakriti svoju istinu u more izmišljenog sadržaja.Postaviti čitatelju izazov da razazna što je moje,što je tuđe,a što je isključivo plod moje mašte.Ta igra skrivača na svakoj novoj stranici dala mi je uzbuđenje i poticaj da pišem dalje.
Istovremeno ne želim da moja sjećanja nestanu,da nitko nikad ne sazna koliko jedna naizgled krhka osoba snage skriva u sebi.

Da li bi opet?

bez-obzira-109.blog.hr

Drukčiji svjetovi i DNK-ovi
predviđanja na razini "trajat će šest mjeseci"
sudar snova i "bolesne" reale
zidanje stiha ljubavnog i brojčanih knjižurina
očekivanje romantičnih izljeva
podastiranje tečajnih lista i kamatnih stopa
naučih o brojkama koliko znače svakodnevnici
provaljivao si poneku romantičnu frazu
naučio ih ponavljati
sitne pažnje slučajnog dodira bile su u paketu
odoh ja u drugom smjeru
od svega radim komediju
slažem cente
ovladah tečajnim listama
a ti iskočio iz "brojčanika"
prešao na recitiranje Jesenjina, Šimića, Nerude,
Tina ne ispuštaš
napravismo smuti od života različitih
je li vrijeme doradilo skicu mladosti
zaigranih srdaca i glava u oblacima
ili je to smiraj pred mir
i pitanje "da li bi opet?

Novac=(ne)sreća

novizivot1825.blog.hr

U braku sam živjela periode od ”velikog bogatstva” do toga da sam doslovno bila gladna i prosila sm ispred pekare 2kn za slanac.
Kada je dobro poslovao u svojim kriminalnim radnjama svaki je dan provodio u opijanju sa svojim prijateljima.Tada sam se ja osjećala najsigurnije jer je njegov fokus bio na tome da uživa u životu bez mene.Imala sam dovoljno hrane i prijeko potreban mir u životu. Nikad nisam dobivala novac od njega,sve što sam trebala,prvo sam morala pitati njega.Sav novac koji sam imala na svom računu bio je pod njegovom kontrolom.S obzirom na to da je volio trošiti više nego što ima,vrlo brzo bi se našao u problemima radi dugova kod mutnih likova sa sumnjivom prošlošću.Jedne prilike upravo takav lik je pokucao meni na vrata kako bi dobio svoj novac natrag.Naravno da nisam imala pojma o čemu se radi,čak nisam htjela ni vjerovati da je bio u stanju ugroziti sigurnost “svoje obitelji” zbog svog nezasitnog apetita.Ljubazno sam objasnila kako nemam pojma o čemu govori i kako nemam apsolutno nikakve veze s tim dugovima,međutim to nije bilo dovoljno.Nasilno je ušao u kuću i bez riječi čekao mog “gospodina supruga” da se vrati kući.Nepoznata ćelava mrga od 2 metra sjedila je u dnevnom boravku s mojim mobitelom ispred sebe,a ja sam vjerovala kako ću završiti u nekom jarku kao u nekom lošem krimi filmu.Srećom “gospodin” se vratio kući nakon 2h i napustio stan s ćelavom mrgom.Nadala sam se da će iduća osoba koja će kucati na moja vrata biti policija da me obavijeste o smrti moga muža,ali ipak se vratio nakon dva dana sa šljivom na oku i par modrica na tijelu.Naravno dam platila svoju cijenu zbog otvaranja vrata ćelavoj mrgi dva dana prije.Slomljenu ruku sam pravdala padom po stepenicama.
Imali smo periode i potpune “bezparice”.Njegovi roditelji su donosili hranu svakodnevno.Srećom imao je komadić duše da dijete nahrani nakon što se on najede,a ja sam ostala gladna.Živjela sam na vodi i milosti slučajnih prolaznika koji bi mi kupili slanac ili sendvič.Svaki sam se dan molila da se ne probudim iduće jutro.Bila sam toliko iscrpljena da više nisam mogla na vlastite noge stat.Taj je period naglo prestao kada je dobio genijalnu ideju da kupimo mobitele na pretplatu koje smo prodali idući dan.Dugove još otplaćujem i danas.

Prošla je godina bila vrlo izazovna s financijske strane za moju obitelj,ali nikad se nismo okrenuli kriminalu.Zajedno smo se izvukli iz toga na teži ali pošteni način.Izdržali smo tako što smo se držali skupa i išli dan po dan.
Istovremeno moja je majka kukala kako je u teškoj financijskoj situaciji iako živi u Hrvatskoj,a troši Njemačku plaću.Prije par godina je završila gradnju svoje kuće,svako malo slušam kako ide na izlete,frizeru,trening,kave po kafićima.Troši novac na stvari koje si ja ne mogu priuštit i da hoću,dok svih oko sebe uvjerava da nema novaca.Pokušala je imati mirnu savjest pa nam je jedne prilike donesla paket s nešto hrane,naglašavala koliko je to koštalo iako nam to nije bilo dovoljno niti za tjedan dana.Pošteno smo radili,zarađivali,ali jednostavno nije bilo dovoljno za platiti stanarinu,režije,opremu za školu i sve što nam je bilo potrebno i onda još ona sjedne na našu muku.U tom trenutku bilo bi mi draže da nije dala ništa.

“Nova” svekrva koja mene nikada neće voljeti,nikada nema vremena za svoju unuku i uvijek se osjećam kao kriminalac u njezinoj kući,donosila nam je hranu u više navrata,spašavala nas je krajem mjeseca iako ni ona nema puno više od nas,ali nikad nam nije nabijala na nos koliko je dala i možda od svojih usta odvajala.Koliko god joj nije drag izbor njenog sina,uvijek je tu za njega kada mu je pomoć potrebna.Žao mi je što smo uopće bili u takvoj situaciji,ali negdje smo zaslužili tu trunku sreće.

Nikad nisam maštala o tome da imam hrpu novaca,vile i bazene,skupocjene aute....oduvijek sam maštala o maloj drvenoj kućici usred šume s dovoljno zemlje gdje mogu posaditi svoj vrt i živjeti mirno,daleko od grada i ljudi s čovjekom kojega volim.Vjerujem kako ću jednog dana ostvariti taj svoj san.

Novac definitivno ne čini čovjeka istinski sretnim,uvijek se iznutra osjeća prazno.S druge strane,koliko god je teško živjeti s praznim novčanikom i brigama kako platiti račune,prehraniti djecu,kupiti odjeću,obuću i školski pribor,uz prave ljude oko sebe lakše je dočekati bolje dane.Trud,upornost i poštenje uvijek budu nagrađeni.

Normalno nenormalna

agava505.blog.hr


Kod mene je sveosobno nenormalno
jer da sam ja normalna
ništa ne bi bilo normalno

zato sam se pobrinula za muving...
m u v i n g u mom stilu
demontaža kuhinje skoro skoro gotova

emocije rade jer
vjerno smo se družile

u srijedu stiže na montažu nova
kako ćemo se družiti to se još uvijek ne zna
ako preživim pričat ću
znam samo da ću za starom dugo tugovati


Subota

odranska26.blog.hr

Začinjem u sebi nježne riječi.
Maćuhica, svila, milost.
Točim u jutro blagosti koje me oplemenjuju.
Potez kista oblačnog,
zraka sunčeve svjetlosti.
Zrak koji kreće u ophodnju
prema Sjeveru.
Krećem i ja,
sa torbom punom sjaja i šušura.
Na putu ću poškropiti svaku travku,
svaki list što me se dotaknuo.
I Bog će ići ispred mene ponosan.
Otvarati puteve nepoznate
mojoj tami.
Na svaku stazu ću baciti
po jednu jednostavnu pjesmu.
Jer riječ najnježnija je jednostavna.
Mah, čas, šalica, voda.
U vodi toj okupajmo svaku sumnju.
Jer riječ najnježnija vodi ravno u srce spokoja.
A nježna riječ je subota.
Basnom opjevana,
sabrana svim danima tjedna,
i pomilovana stihom.

Opsjena...

dinajina-sjecanja.blog.hr





Bio je to tvoj oproštaj od glumišta. Gledala sam te na sceni, susretala u odorama stoljetnih previranja, bio si pastir, mistik, filozof, antropolog, glumac, pjesnik. Skrivena u skutima poezije kiša preživjeh oluju ruža i na zaostalim laticama, u kapima rose, oćutih snagu tvoga pogleda. U tvojim očima gledah vjenčanje Helija i Selene, doživjeh istinu upisanu na tabuli smaragdini. Odživjeli smo svatko svoju Odiseju, odsanjali homerovsko lutanje i dozvolili sadašnjem vremenu da traje i tužnim i sretnim danima.





Zapjenušao je ponovo ocean snova... u uskovitlanosti osjećanja osjetih zagrljaj pjeska i pjene... vidjeh iscrtanu sliku Venerina rođenja i bijelu pticu na horizontu vjerovanja... mirno je sletila na dlan jutrenja... njeno paperije je donijelo toplinu u ovo hladno zimsko jutro... u sjaju njenih očiju naslutih kraj potonuća u žalopojkama nutrine... Sjećam se...

Čitali smo tvoje i moje pjesme. Poezija drevnih oceana nama je darivala snove, zvijezde su svojim padom dodirivale tišinu, na srebrenom sagu mjesečine zaplesasmo naš prvi tango. Tankoćutnošću usana si moje bodljike pretvorio u mekane dlanove, u mom kaosu savio gnijezdo sreće, otvorio vrata blagosti. .






Dijana Jelčić

JAČI OD SEBE

sewen.blog.hr

Nisam pogriješio što sam te sreo,
Već kad sam nanizao greške
Pa sad ovako promrzao i vreo
Idem kući pješke.

Mokar izvana, mokar iznutra,
Strahujem jer sam kao mimoza.
Ne znam kakav ću se probuditi sutra,
Ti si za mene opasna doza!

Pomirisah bojazan i sad se ne bojim
Za osjećaje više ne pitam.
Na vlastitim nogama stojim...
Za mene je da i dalje skitam.

Humor subotom

stella.blog.hr


Vikendom ste navikli na humor kod Lastavice,
dok se Euro odmara.







Ženi ljubavnik dolazi kući dok joj je suprug na poslu.
Njen devetogodišnji sin dođe kući nenadano, ugleda
ih i sakrije se u garderobni ormar kako bi ih i dalje
promatrao. Ženin suprug također dolazi kući. Ona strpa
ljubavnika u ormar, ne znajući da joj je sin već unutra.
Dječak: - Mračno je ovdje
Muškarac: - Da, mračno je.
Dječak: - Imam nogometnu loptu.
Muškarac: - To je lijepo.
Dječak: - Želis li je kupiti?
Muškarac: - Ne, hvala.
Dječak: - Moj tata je vani.
Muskarac: - OK, koliko?
Dječak: - 250 EUR
Nakon nekoliko sedmica muškarac i dječak se ponovo
susretnu u ormaru.
Dječak: - Mračno je ovdje.
Muškarac: - Da, mračno je.
Dječak: - Imam patike za nogomet.
Prisjećajući se što se zadnji put dogodilo, muškarac upita:
-Koliko?
Dječak: - 750 EUR
Muškarac uzdahne: - U redu.
Par dana kasnije otac kaže sinu:-Uzmi loptu i patike idemo
se igrati.
Dječak odgovori: - Ne mogu, prodao sam loptu i patike.
Otac upita: - Za koliko si ih prodao?
Dječak: - Za 1.000 EUR
Otac: - To je grozno, kako si mogao tako opelješiti svoje prijatelje...
to je puno više nego što te dvije stvari stvarno vrijede! Sad te
vodim u crkvu da se ispovijediš!!!
Otac odvede sina u crkvu i u ispovjedaonicu, pa zatvori vrata.
Dječak: - Mračno je ovdje.
Svećenik: - Ne počinji mi opet!
















Napuknuti akvarij

izgubljenaugalaksiji.blog.hr

Prapovijest V.

Činilo joj se da je sloboda na selu u potpunosti živa.
Trčala bi, a vjetar joj je gurao leđa. Vjerovala je da leti. Gubila ravnotežu. I letjela. Vjerovala. Uzgajala iluzije. Izgubila se. Ali nije priznala. Hodala je u mraku. Izgubljena.

Neprestance se gurala na traktor i do odlaska na fakultet je svugdje odlazila s Ivanom. Nikada nisu Željki rekli da je skliznula s blatobrana za vrijeme vožnje bale sijena. On ju je držao za gležanj da ne padne pod kotače. Naučila se lagati kako bi izbjegla maminu vojničku kontrolu i prigovaranje. Bojala se uraditi grešku jer je znala da s njom dolazi strah i sankcije. Iz toga je proizlazila potreba da sve bude u redu, zatim se nadovezalo laganje jer se samo laž mogla naizgled učiniti savršenom. Laž je postala njeno ronilačko odijelo. Možda sigurno, možda pogubno, ali znala je kako lelujati na tik do dna.

- Nećemo reći mami. Znaš da se bude dernjala. - često joj je objašnjavao Ivan, a ona je znala da tata govori istinu. 

Una je uspjela mami priuštiti strašan sram, ali mama je mama – sve pretrpi. Operirala je krajnike u bolnici i Željka je bila s njom cijelo vrijeme prije te poslije operacije. Časak prije anestezije, kreštala je iz petnih žila psovke upućene medicinskim sestrama. - Kurvetine, oslobodite me, flundre jedne… - čula je kod prabake. Sumještanke su joj često dolazile u posjetu i tračale druge žene iz mjesta u kojem svi misle da znaju o drugima ama baš sve. Bolnički odjel je odzvanjao psovkama. Željka joj uvijek govori da je bila crvena kao paprika od sramote dok ju je, još uvijek omamljenu, medicinska sestra dogurala u sobu nakon zahvata. 

- Mama, što vi imate prosto dijete! Sad joj je maca popapala jezik na neko vrijeme! - kultna i nezaboravna rečenica.

O, ne, ona nije bila sama. Imala je čopor svojih godina. Dvije sestre, Mirelu i Margaretu, te njihovog brata Mihaela. Po cijele dane su se znali igrati kuhanja mljevenom ciglom i zemljom. Ili su organizirali svatove. Mihael i Una su se vjenčali nekoliko puta tjedno, vjerojatno su ih kasnije zato svi zadirkivali kada je ona krenula u školu i sukladno okolnostima prisilno se udaljili. Oni su bili jedna seoska grupica, a drugu je činilo sedmero djece obitelji Cindrić, no druženje s njima nije bilo dozvoljeno jer su mještani tvrdili kako su Cindrići ušljivi, neodgojeni i pravi divljaci. 

- Budaletine! A zakaj se oni ne bi družili? Pustite djecu na miru! Vi sigurno znate kakvi su oni! A kakvi ste onda vi?!- negodovao je Ivan na svako ogovaranje te obitelji. 

Mirela je upitala, jednog od braće prilikom igranja skrivača, imaju li oni stvarno svatko svoga tatu jer je to čula od kume Đurđe kad je bila kod njene mame na kavi, a njoj je ispričao susjed Miko u stopostotnom uvjerenju u tu teoriju. Poslije svakog rođenja djeteta, čekalo se da ono poraste pa da se mogu potražiti mogući očevi u selu. Kasnije je Una zaključila da nije nikada upoznala izdržljiviju osobu od Marije. Trebalo je preživjeti oštre metke neistine koji su izlazili iz tuđih usta. Pa što i ako je bila istina? Djeca su bogatstvo. Govorili su im da na njima, djeci, ostaje svijet. Govoriti jedno, misliti drugo, zar to znači biti odrasla osoba?

Dječji ponos je dugo razdvajao te dvije grupe, ali kako su odrastali, shvaćali su da ne žele biti poput svojih roditelja. Željeli su biti iznad mračne strane svakodnevne ljudske ogorčene potrebe za podjelom na mi i oni. Malena srca svašta odluče, ali život... Faktor s bujnom maštom.

(Nastavlja se.)

65

marival11.blog.hr

Punih 65. Makina za tijesto napokon je isprobana. Čekala sam sestru da dođe iz Švicarske. Sa motorom. Skuplje, ali ne treba vrtiti ručku:))



Radile su se istrijanske krafe. Samo bez suhih grožđica, jer ih moji ne vole....3 para ruku. Ja, sestra i njena prijateljica. Koja je u Švicarsku doselila iz Italije. I komentar moga sina da nikad nećemo uspjeti napraviti kao nona. I meni milo oko srca....



Bilo je i kolača. Torta, tiramisu, voćna mađarica, rolada, sa lisnatim tijestom....Za svakoga ponešto....Za nekoga sve:))



Jestiva čestitka sa kamioncinom punim cvijeća...



Baš je bilo lijepo...uz smijeh i suze, jer uvijek se plače kad se spominje moja Kate...

03

pet

02/23

Oporavak

luki2.blog.hr

Ljudi, puno hvala na podršci. Koliko poziva, mailova - zaista sam izuzetno sretna da toliko navijate za Miu!!!!! Hvala neizmjerno! Cijeli dan zvoni telefon. Odgovaram, pričam, objašnjavam - i ljudima s bloga i ljudima iz stvarnog života, koji čitaju, ili su čuli.....
Jutros smo Mia i ja ponovo otišle kod veterinara, da Mia primi infuziju i lijekove (atibiotike) i tako će biti do vađenja konaca. Konci bi se trebali vaditi na dan maminog rođendana. Eto, ne da mi u Split i gotovo...No, zato ću slati poklone! I Lukasu i mami - Lukas je poželio Harry Pottera, pa sam kupila. Pa mami parfem, pa sestri kozmetiku.....
Paket kreće devetoga prema Splitu, kako bi stigao na vrijeme....
No vratimo se na Miu. Od jutra maše repićem, traži jesti i presretna sam radi toga. I veterinari su zadovoljni! Oporavak ide kako treba! Lijekovi rade svoje, apetit i "staro" veselo raspoloženje se vraća. Juhuuu!
Pomaci su dobri, i sve govori da oporavak ide kako treba. Vjerujem da će nakon skidanja šavova i "lampe" oko vrata biti još i bolje.
Ali, moram reći - konstatirati, kako god - ima toliko divnih ljudi! Već spomenuti svi koji misle i brinu, zovu, šalju poruke, recimo i ljudi iz Radio Taxi - ja koji voze do veterinarske i iz veterinarske; svi u veterinarskoj ordinaciji - nevjerojatna briga i pažnja kojom brinu o svojim pacijentima - ma, savršeni su. I ne samo zato što mene poznaju i što su voljeli Goldie - nego su takvi. To je dio njihovog životnog poslanja. Nikada neću zaboraviti scenu kada šef uzima Miu na ruke, pažljivo i brižno, a petoro ljudi ulazi za njim u salu za operaciju. Nikada! Urezano u mene.
Eto, to su novosti današnjega dana. Ljubimo vas nas dvije.

!

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum