Sve kategorije po listama
17
sub
01/26
20 godina...
hawkeye1306.blog.hr
6-706
i još uvijek se nadam...jednog dana
ponovo ću vidjeti tvoje predivne oči boje duge
sretan ti rođendan
16
pet
01/26
Franz Kafka: "Predaj se!"
nachtfresser.blog.hr
Bilo je rano ujutro, ulice čiste i prazne, išao sam prema kolodvoru. Kad sam usporedio sat na kuli sa svojim, vidio sam, da je bilo mnogo kasnije, nego što sam vjerovao, morao sam jako požuriti, nelagoda od tog otkrića dovela je do nesigurnosti, nisam se još jako dobro snalazio u tom gradu, srećom bio je policajac u blizini, požurio sam do njega i pitao ga bez daha za put. On se nasmijao i rekao: „Želiš da ti ja pokažem put?“ „Da“, rekao sam, „jer ga sam ne mogu naći.“ „Predaj se, predaj se“, rekao je i okrenuo se s velikim poletom, poput ljudi, koji žele biti sami sa svojim smijehom.
Franz Kafka "Predaj se!" (prijevod i popratne fotografije s Korza danas NF
Danas mi se učinilo da su mi uspjele dvije nevjerojatne stvari, kazna za nepredavanje smeća šest mjeseci je nakon razgovora stornirana i u ljekarni, kad sam izvadio praznu vrećicu od šprica koje dugo tražim, rekla je žena imamo i donijela mi i prodala na moje traženje cijelu kutiju. Ipak nisam slavio, nekako sam se odvikao od slavlja, uvijek krene nešto u krivo. Krenuli smo dati Jinu injekciju s novom špricom i nešto nije u redu, 0,1 nije 0,3, ovaj put sam začudo sačuvao račun. Ista gospođa mi je stavila sa strane i inzulin za sutra. Kako će se nastaviti priča s računima pričekajmo...
U dvoje je ljepše....
taango.blog.hr
Stihove govori: Dražen Marek
Autor stihova meni nepoznat
Izvor slike : internet
U OBLOM OKVIRU
starrynight2022.blog.hr
Moj reface i obrada u "oblom okviru"
THEOPHILE GAUTIER
1811-1872.
PASTEL
J'aime ŕ vous voir en vos cadres ovales
Promatrat volim, u oblom okviru,
Ljepotâ davnih sure slike, vas;
U ruci ruže mrű vam na papiru
Jer sto je ljeta rastavilo nas.
Taj zimski mraz što lica vam se hvata
Karamfil, lijer je ofurio vaš,
Koketni madež piknje sad su blata,
Zaprljo vas na keju prah je naš.
Odzvonilo je carstvo Paraberâ
I Pompadourâ, slavi njihovoj.
Sad ćudljivih tek ima kavaljera,
A ljubav s njima u grob leže svoj.
Međutim vi, zaboravljene slike,
Buketa tih još mirišete cvijet,
I smiješite se sjetno, ljubavnike
Sve spominjuć, što ostaviše svijet.
__________________________________________________________
GAUTIER, Théophile (1811-1872), francuski pjesnik i pripovjedač, u mladosti slikar. Započeo je kao oduševljeni pristaša romantizma, ali se ubrzo od njega udaljuje, romantičarskim lirskim izljevima pretpostavlja suzdržanu i impersonalnu poeziju, a u predgovoru romanu Gospodica Maupin (Mademoiselle Maupin, 1835) razvija doktrinu larpurlartizma. Umjetnost prema Gautieru postoji jedino radi umjet nosti (l'art pour l'art), te ne smije služiti nikakvim političkim, društvenim ili moralnim idejama, već jedino ostvarenju ljepote. Uz romane i putopise objavio je nekoliko zbirki pjesama, a najpoznatija su Emajli kameje (Emaux et Camées, 1852), u kojoj je nevjerojatnom brižljivošću cizelirao svoj izraz i okom slikara fiksirao krajolike ili evocirao pojedina slikarska ostvarenja. Pjesničkim opusom i teoretskim pogledima djelovao je na parnasovce i na Baudelairea.
Madame de Pompadour (Jeanne Antoinette Poisson) bila je slavna ljubavnica francuskog kralja Luja XV. od 1745. do svoje smrti, a njezina uloga daleko je nadilazila fizičku vezu, jer je imala ogroman utjecaj na kraljev dvor, politiku, umjetnost i kulturu, okupljajući u svom salonu najvažnije mislioce «doba prosvjetiteljstva». Postala je službena kraljeva miljenica (maîtresse-en-titre) 1745., dobivši dvorac Pompadour i titulu markize. Utjecala je na vanjsku politiku, uključujući sklapanje saveza s Austrijom (što je dovelo do Sedmogodišnjeg rata), i na imenovanja na visoke položaje, iako je to često vodilo do krize. Njezin salon bio je centar prosvjetiteljstva, okupljajući filozofe i književnike poput Voltairea, Diderota i D'Alemberta, te je podržavala umjetnost i izgradnju. Unosila je radost u kraljev život organizirajući zabave, igre i prateći ga u lovu. Madame de Pompadour je ostala jedna od najpoznatijih figura francuske povijesti, simbol moći, mode i utjecaja ljubavnice na apsolutnu monarhiju.
Théophile Gautier
Čudo
dvitririchi.blog.hr
Zlaaatooo mojeee...
Suuunce moje...
Moooj živoooteee...
Ljuuubaaaaviii...
Sreeeećo moja, tuuugooo moja,
Moja posljednja i prva ljubavi...
Znači, u jednoj cozy atmosferi počnem je pjevati, tu pjesmu, a ona se nasmije i kaže da je i razrednica danas im pjevala tu istu pjeamu i da nitko nije znao za pjevačicu, pa im je rekla da pitaju roditelje.
Nije pitala...
Nije spomenula...
Ali je meni isti dan došlo baš da pjevam baš tu pjesmu...?
Od svih mogućih.
Ajd reci...
Stvarnost u invertnim bojama karnevala
agava505.blog.hr
.no-copy { position: relative; } .no-copy::after { content: ""; position: absolute; top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; z-index: 10; } @keyframes metalik-smedji-sjaj { 0% { background-position: 0% 50%; filter: brightness(1.0) contrast(1.15); } 50% { background-position: 100% 50%; filter: brightness(1.25) contrast(1.25); } 100% { background-position: 0% 50%; filter: brightness(1.0) contrast(1.15); } }
Stari šešir, na licu dva brka ugljenom nacrtana, u srcu radost, oko njega šarenilo umjetne stvarnosti,
dovoljno za početak maskirane promenade...
Ljudi osjećaju potrebu preobraziti se u neki drugi lik, osjećaju potrebu lažirati sebe i bar na kratko pobjeći od sebe,
prepuštajući se lavini koja eruptira iz vulkanske nutrina srca, iz podmorja emocija duše i bića.
Upoznaju se vedra i bezbrižna lica, sa šljokicama u svim mogućim bojama, karneval postaje jurnjava za čudima
trube i činele, bubnjevi i činele čine svoje, misli se okreću, želje obrću, u raskošnom šarenilu sve se kreće...
Prolaze vile s štapićima, patuljci s bradom, Snjeguljica s jabukom, vještice prebrojiti ne možeš,
svi su spremni, ukrašeni zamršenim draguljima, dame i vitezovi, zečići, mačke crne, šareni leptiri,
raznobojni kostimi, nevjerojatni gusari maskiranih očiju, svi s istim naumom,
zbrkanim mozgom i porukom da okreću svijet u bajkovitu šarenu lažu...
Da li je tako zbog ljudi ili zbog vremena, ne znam, tek znam događa se slatko ludilo.
Mimohod je, svekolika maskerada, raskoš kreacije, erupcija veselja, zanosnog plesa,
stoljetna tradicija oslikana euforijom, željom i vjerovanjem da mrzlu zimu treba otjerati, prizvati sunce i proljeće...
Mnogo se toga u karnevalu krije a još više otkrije,
u svijetu maski nađu se Ona i On, ljudski je zar ne, ljudski je odlučiti jedan dan pokloniti sebi,
biti u šarolikom metežu noseći u sebi ono nešto što se zove ludilo, strast, želja, nada, svjetlo, mašta...
Neki se očima ljube, razgovaraju pogledima bez riječi, duboko u njima sjaji suština
neki se ogrću plamenom topline, očarava ih opojno putovanje brzacima karnevalskog plesa
u zagrljaj slobode voljenja, u zajedničkom koraku, sljubljuju se s urnebesnom glazbenom dekoracijom...
Svega je tu, oko sretne oko, pogled traži pogled
u svekolikom metežu, dogodi se njihova šutnja
iz očiju se rađaju poljupci...i to je ljudski,
jer stvarnost se na karnevalu zrcali u invertnoj boji...
Obavijest!
ristabiciklista.blog.hr
Čini se da je to posljednja objava nakon. Ili možda nije. U biti je prazna, poput praznog Banachovog prostora. Nema misli, nema ideja. Ništa. Usred prostora je teleskop. Traži nepravilnosti vakuumskih kvantnih oscilacija. Tu i tamo pronađe jednu i izvještava o njoj Zemlju. Na Zemlji više nema ničega organskog da razumije poruku. To uzrokuje mreškanje u svakodnevnom životu umjetne inteligencije. Zatim se sve smiruje u normalu: tiho zujanje procesora u posljednjem atomskom skloništu.
MISAO
onaodprije.blog.hr
"... jer neka noć mora da bude poslednja,
i nešto mora biti što boli, uvijek."
Meša Selimović "Derviš i smrt"
U NIŠTA
komentatoricamicaa.blog.hr
vatra mora dogorjeti
mora umrijeti,
kao što sve nestaje u dugom trajanju
ali… taj komadić sjećanja zvan pepeo
ostaje kao zalog,
opipljiv dokaz svakog postojanja
pa makar promašenog,
slično mnogim promašajima
lakši od krivnje, teži od zaborava
vrijeme je očito bacanja niz rijeku,
kako pjevaju Indeksi
izaberi ptice:
one su živahne, pričljive
ne zbrajaju propuste
i ne prigovaraju poput mene
a i odlete
kad zažele
TRAPIST I TRAPISTI
zemlja2.blog.hr
/Iz arhive samostana Novy Dvuri/
Trapisti su katolički redovnici osnovani 1663. u francuskoj opatiji La Trappe, odakle su dobili ime
trapisti. Nastali su reformacijom cistercita i benediktinaca.
Samostane imaju u Banjoj Luci, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj Belgiji , Češkoj i SAD-u.
Zajedničko svim trapistima je; “ Ora et labora”
( moli i radi ) Obučeni su u bijele halje. Zovu ih i bijeli
monasi. Ne smiju govoriti, osim kad je neophodno.
Većina samostana trapista proizvodi povrće i uzgaja stoku za vlastite potrebe i prodaju. Proizvode između ostalog pivo, senf , čokoladu ,likere , ali i svoj čuveni sir trapist.
Originalni recept za proizvodnju, svjetski poznatog, sira trapista je
strogo čuvana tajna.
Zapisan je u samostanu u Francuskoj.
Ne smije se prepisivati nego samo pročitati, memorirati te prenijeti redovničkoj braći u samostanu.
U jednom samostanu samo 3 redovnika smiju znati
recept. To dovodi i do problema u slučaju smrti jednog od njih.
U Hrvatskoj postoji proizvodnja sira trapista, ali ne prema ovom strogo čuvanom receptu. Nemamo ni
trapiste.
Krajem 19. stoljeća, trapisti su kupili posjed u Rečici
kraj Karlovca, ali zbog povijesnih razloga sele u Banja
Luku i 1872. osnivaju samostan “Marija Zvijezda”.
Bilo je još vrijeme osmanlijskog carstva.
Sagradili su školu, obučavali zanatlije, sagradili
hidroelktranu,/svjetlo žarulje prije nego u Zagrebu/ proizvodili pivo i čuveni sir.
“A nemaju ni svoju ulicu u Banja Luci” kaže biskup
Komarica.
/foto Livac-zz.com/
U našim krajevima bio je još jedan samostan trapista, u Sloveniji.u dvorcu Rajhenburg.
Trapisti su došli u dvorac 1881.
Rajhenburg je udaljen svega 55 km. od Zagreba/nedaleko atomske centrale Krško/ Tu su monasi proizvodili likere, čokoladu koju su prodavali na bečki dvor i čuveni sir trapist.
Kada su 1941 došli Nijemci i preuzeli dvorac, trapisti su nastavili raditi u svojim ostalim zgradama.
Godine 1947 dvorac je nacionaliziran, a samostan raspušten.
Novi samostan trapista sagrađen na staroj farmi zapadne Češke 2003. Sagrađen je u
minimalistickom izdanju . To su Novy Dvuri. Redovnici su mladi Česi, Slovaci, Francuzi, Belgijanci i 1 Hrvat.
Jezik u samostanu je češki.
Uz molitvu , sade povrće, uzgajaju stoku i proizvode senf po nekim starim samostanskim receptima.
Naravno, i oni smiju govoriti samo najnužnije.
Usput. Američka FDA preokrenula je piramidu zdrave prehrane. Na vrhu zdrave prehrane su masni
sirevi, crveno meso, jaja…, a na vrhu nezdrave, kruh,
žitarice…….
Izvor Net, Bitno Net
Pod maskama
agava505.blog.hr
...čuli ste...ili niste
počelo je peto godišnje doba
dani maškara i karnevala...
***
Kad su podno Učke svjetlucali snjegovi zabijelili
kad su bure svoje note zavijale
probudili su se dani karnevala
dani zbrkanih mozgova
to je ono nešto naše što posebno volimo...
kako je slađahno bilo
otkrivati pod kojom se maskom kriješ...
rekao si da sam tvoje najslađe voće
u metežu mimohoda tražili smo se
u svakom koraku prepoznavali se
izdala me jabuka koju sam u
karnevalskom mimohodu
uz poskočicu grickala...
još u meni plamti sjećanje
na oči iz kojih je izvirala ljubav
na ruke koje su bile toplo gnijezdo
zagrljaj i titraj zanosnog trenutka
još sad u meni živi osjećaj
radost i želja da taj dan što dulje traje...
sve prolazi, karnevali ostaju
nas tamo nema
oči nam sjetom sjaje, ruke drhte
vrijeme je obrazima podarilo bore
ostao je zagrljaj kojim
se sladimo u trenutku slučajnog susreta...
.¸¸¸¸¸¸.•*¨*••.¸¸¸¸.•*¨*••.¸¸¸¸¸¸.•*¨*••.¸¸.
Gledam, ali ne vidim
dusakojaluta.blog.hr
Nije tajna da imam problem s vidom još od djetinjstva.
Oduvijek sam mrzila naočale. Smetale su mi na nosu i ušima.
Svaku priliku sam koristila da ih ne nosim.
Plašili su me da ću do tridesete ostati bez vida na jedno oko.
Rekli su to ozbiljno, kao da će me ta informacija natjerati da odjednom zavolim naočale. Nije. Samo sam ih još odlučnije skidala.
Pokušala sam i s lećama. To je završilo suzama, crvenim očima i osjećajem da mi netko pokušava nasilno zalijepiti plastiku direktno na dušu. Nije to za mene.
Tridesetu sam u međuvremenu prošla, a naočale su mi i dalje
neprijatelj broj jedan. Možda bi mi bilo i bolje da su predviđanja bila točna. Vidim malo, ali dovoljno da se snalazim, barem dok ne moram nešto pročitati, prepoznati ili pronaći. Naočale imam isključivo za gledanje televizije, jer bez njih gledam apstraktnu umjetnost.
Netko tko ne zna da sam poluslijepa to vjerojatno ne bi ni primijetio.
Osim u onim specifičnim situacijama koje se, naravno, događaju stalno.
Na primjer, kad trebam nešto pročitati djetetu ili kad pokušavam pronaći mobitel koji sam ostavila na crnoj podlozi.
U tom trenutku moj mobitel postaje mitološko biće.
Ako smo vani, stvari postaju još zanimljivije.
Ako djeca nisu u jarkim bojama, ja ih ne vidim čim su dva metra ispred mene. Oni hodaju ispred mene, sasvim mirno, a ja već zamišljam scenarije u kojima sam najgora majka koja je izgubila djecu na ravnom pločniku.
Nastane kaos: ja paničarim, a djeca su doslovno ispred mene.
Smeta mi i jaka svjetlost, pa je kod nas u kući stalno polumrak.
Imamo upaljeno žuto svjetlo koje daje atmosferu stalne nostalgije i lagane depresije. Voljela bih nositi naočale koje mi stvarno pašu, lagane, lijepe, one koje ne ostavljaju tragove na nosu i ne izazivaju glavobolju jer su teške.
Ali takve naočale su skupe, a ja za to nemam novca.
I tu negdje leži poanta svega.
Ljubomorna sam na ljude koji vide besplatno.
Ja moram dignuti kredit da bih vidjela.
Još 3
andrea-bosak.blog.hr
i konačno idem
Jedva čekam da stane na svoje noge kao prije jer mi nedostaje kupaona puno.
Skidanje prašine s mog tijela jednom tjedno samo me iritira ali tako je kako je već skoro drugu godinu i stvarno mi je dosta.
Konačno ću imati fiskalnu terapiju svaki dan nadam se 45 minuta.
Vjerujte mi uživati ću jer znam da će me osposobiti da budem ona sara ja.
postoji li srednji put?
usvijetutajni.blog.hr
Čitam postove Nikole Borića, o tome kako jeftino prodajemo vrijeme i kako su nam u ovome svijetu sva vrata zatvorena. Na kraju cijelog teksta spominje kako bijeg u šumu nije rješenje za sve nas, za njega je bilo...pa se pitam postoji li neka sredina?
Može li se ostati u ovom kaosu, jednom nogom, a drugom ipak odbiti igrati igru? Prestati biti hrčak na kotaču?
Možda sam u jednom razdoblju kad sam baš intenzivno planinarila bila na tragu toga. Iako, nekako smo se svi teška srca nedjeljom vraćali s planine i odlazili ponedjeljkom na posao. Kao da si iskusio malo slobode i bezbrižnosti, a onda opet uronio u svakodnevicu koja te trga i melje, sistem koji je sam sebi svrha i u kojem si samo kotačić...potpuno nebitan.
Vidim da je meni rutina u nekoj mjeri potrebna, razbucaju me praznici i ono kad ni ne znaš koji je dan ni datum. S druge strane, ubija me u pojam kad mi je svaki dan isti, kad ne zastanem i ne onjušim vani zrak, kad ne pomazim mačku u prolazu, kad zaboravim zastati. A dogode se takvi dani, dosta često. To su oni nespecifični, nebitni dani koje kasnije ni ne pamtiš. Efikasni prije svega, obavio si sve sa to do liste, ali nisi zastao.
Moj outlet je umjetnost i priroda. Oboje idu ruku pod ruku i jedno drugome daje inspiraciju. Od malena je to bio način da budem najviše svoja i najviše ja, stvarajući nešto ili lutajući šumom. Nisam taj dio sebe nikad zaboravila ni napustila, možda zato i opstajem...samo što bih voljela više, više vremena za taj dio sebe, za lutanja ujutro dok je izmaglica nad rijekom i sunce izlazi na istoku, a ja se vozim na posao umjesto da uzmem fotoaparat i lutam obalom.
Da svaki dan mogu skuhati ujutro kavu i crtkarati nešto bez da pazim na vrijeme.
Da mogu pisati duge tekstove, a ne ovako, ugurati par redova na brzinu dok se ne moram spremati.
Da imam vremena srediti iza vrt iz kojeg mogu pojesti koji paradajzić ili krastavac.
Da mogu uživati u ljetu na rijeci, svaki dan, ne samo vikendima.
Da mogu uloviti svoj ritam, onaj prirodni, a ne neki nametnuti.
Možda ipak pobjegnem i ja u šumu... :D
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr