Sve kategorije po listama

Sportske prognoze: Kako unaprijediti svoje klađenje

tntdigitalci.blog.hr

Sportsko klađenje iznimno je popularno u Hrvatskoj. No, malo je igrača koji imaju dugoročni uspjeh. Donosimo nekoliko savjeta koji mogu dovesti do poboljšanja vaših rezultata pri igranju sportske prognoze.

Više od stotinu tisuća igrača svakog se tjedna kladi u našoj zemlji. Takav interes za ponudom kladionica traje već više od dva desetljeća, a još je povećan otkad se igranje sportske prognoze preselilo na Internet. Danas vam je klađenje dostupno bilo kad i bilo gdje, što ubrzava slaganje listića i otvara dodatne prilike za dolazak do dobitka.

No, unatoč svim pogodnostima koje kladionice u Hrvatskoj korisnicima nude otkad su na Internetu, svejedno još uvijek vrlo malo igrača dolazi do dugoročnog profita na svojim listićima. Kad su u pitanju statističke analize radnici koji rade kod priređivača igara na sreću potvrdit će vam da kladionice i dalje uvjerljivo pobjeđuju protiv svojih registriranih kladitelja.

Kako kažu stručnjaci iz brenda MightyTips, “ako želite pobijediti kladionice u Hrvatskoj, nije dovoljno imati sportsko znanje, morate biti dobri u matematičkoj vjerojatnosti i igrati isključivo umom, a ne emocijama.”

Što je još važno kako biste unaprijedili vaše klađenje donosimo u nastavku ove analize.

Dobro analizirajte svaku utakmicu

Velika pogreška koju mnogi rade je klađenje bez analize onog na što uplaćujete novac. Naime, igraču se svidi neki koeficijent i odigra ga bez da dobro razmisli o svojoj prognozi. Tako složen listić može ponekad donijeti dobitak, no dugoročno teško da će nekome osigurati zaradu.

Umjesto toga, ozbiljan igrač sportske prognoze detaljno će proučiti svaku utakmicu. Uzet će u obzir trenutnu formu obje ekipe, kao i prethodne međusobne susrete. Proučit će stil igre uključenih suparnika i donijeti zaključak tko bi mogao imati prednost.

Vremenska prognoza, kao i stanje s ozljedama pa i motivacija su faktori koji mogu utjecati na ishod dvoboja, što također treba analizirati prije slaganja listića. Znakovite mogu biti čak i izjave trenera. Najbolji primjer je situacija u Manchester Cityju ove zime.

Pep Guardiola, trener Manchester Cityja: "Nakon šest naslova u sedam godina, možda je vrijeme da netko drugi osvoji Premiership."

To su riječi koje je svakako trebalo uzeti u obzir. Naime, nakon njih samo se nastavila serija neuspjeha aktualnog prvaka Engleske, unatoč vrlo niskim kvotama koje je City imao u kladionicama u svakoj utakmici. S druge strane, postoje treneri čije izjave treba uzeti s rezervom.

Nenad Bjelica, trener Dinama: "Vjerujem u momčad koja mi je na raspolaganju. Vjerujem da ćemo biti dobri i da ćemo pobijediti."

Istina je, strateg na klupi zagrebačkog kluba voli svojim optimizmom prikrivati situaciju koju ima u svlačionici pa njegovim najavama nije uvijek za vjerovati. Kako god, kad su u pitanju među kladiteljima sustavni radnici analiza utakmica im može donijeti prednost nad bookmakerima, pogotovo ako znaju razlikovati bitno od nebitnog. Zato nikad ne biste trebali uplatiti listić prije nego detaljno proučite sve faktore koji mogu utjecati na rasplet utakmice.

Igrajte onaj tip oklade koji je najizgledniji

Hrvatski igrači rade još jednu veliku grešku. To je pretjerani fokus na pogađanje tko će pobijediti, a tko izgubiti na utakmici. Naime, online kladionice vam nude još brojne dodatne oklade koje imate pravo igrati. Donosimo nekoliko primjera:

oba tima daju gol – prognoziranje hoće li zabiti i jedni i drugi ili neće,

zbroj golova – klađenje hoće li biti više ili manje golova od postavljene granice,

broj kornera – tipovanje koliko će puta udarci iz kuta zaživjeti na utakmici,

dosuđen penal – kladite se hoće li sudac pokazati na bijelu točku,

crveni karton – predviđanje da će netko biti isključen tijekom susreta.

Dodajmo tome okladu na hendikep, odnosno hoće li netko pobijediti s velikom razlikom ili neće. Tu je i oklada poluvrijeme/kraj pri kojoj prognozirate ishod prvog dijela i utakmice. Uz sve to možete pogađati i točan rezultat, što ide uz visoke koeficijente.

Dakle, pred vama je puno više opcija od igranja jedinice, dvojke i iksa na ishod utakmice. To je važno iskoristiti, jer baš među gore nabrojanim alternativnim opcijama se nalaze koeficijenti koji vam mogu olakšati put do dugoročnog profita.

Fokusirajte se na isplative kvote

Za kraj, moramo spomenuti i vrijednost koeficijenata koje igrate. Naime, nije svejedno je li na vašeg favorita kvota 1,20 ili 1,70. Kad su u pitanju među kladiteljima sustavni radnici pregled analiza njihovih listića potvrđuje da oni igraju isključivo isplative tečajeve.

Radi se o kvotama od 1,70 na više. Zašto? Zato što bookmakeri na velikim favoritima maksimalno smanjuju tečajeve, do mjere da više ne odgovaraju realnosti. A istina je da u sportu svatko može izgubiti od svakog. Zato ako na listić stavite niz tečajeva 1,20 i tako igrate iz dana u dan, nemate nikakve šanse pobijediti kladionicu.

Ako želite odigrati na ekipu za koju ste sigurni da ćete pobijediti, uvijek možete podebljati tečaj igranjem na poluvrijeme/kraj ili hendikep. U svrhu dobivanja isplative kvote može poslužiti i oklada na zbroj golova, a u nekim sportovima i na točan rezultat. Time se stavljate u puno bolju poziciju, jer dajete si prostor za povremene krive procjene. Tu privilegiju netko tko igra na niske kvote nema.

Dakle, detaljna analiza utakmica, pravilan izbor oklada i fokus na isplative kvote itekako unaprjeđuju vašu vještinu klađenja. To je pristup koji znalcu može donijeti česte dobitke na listićima.

Felis Navidad

supatnikll.blog.hr

Ima tako hvale vrijednih postova kojima je teško nešto nadodati, a nekim čudom prođu nezapaženo, čak ih i naša neimarka koja skoro svaki post komentira, nekim čudom mimoiđe.

Pa bi ja u Božićnom duhu u dogovoru s kolegom Freshom, kako postovi ne bi ostali nezapaženi, dao privolu da se poslije svakog posta u P.S. napiše Fresh je kreten, da ni jedan post ne ostane nekomenriran.

Stranputica

penetenziagite.blog.hr

Jedna od potresnijih scena koje sam vidio u svom - neskromno vjerojatno smijem reći – dugogodišnjem gledanju filmova jest ona iz filma Stranputice (Sideways, Alexander Payne, 2004, snimljen kao adaptacija istoimenog romana Rexa Picketta) u kojoj glavni lik Miles, neuspješni pisac i srednjoškolski profesor književnosti - kako bi nadvladao nekoliko životnih razočaranja koja su mu se zbila u prethodnim satima njegova puta s prijateljem kroz vinske ceste Kalifornije - uzima iz svog skrovišta dugo čuvanu bocu Chateau Cheval Blanca iz neke nevjerojatno dobre berbe šezdesetih. Za takvo vino navodno postoji izreka kako je pogubno piti ga sam, pa Miles – da bi izbjegao kletvu – odlazi u restoran brze hrane, gdje krijući bocu u izgužvanoj papirnatoj vrećici pije to nevjerojatno dobro vino iz jednokratne šalice za kavu, razmišljajući o svrsi svog života, nedjelima koja su on i prijatelj počinili na svom putu i onome što stoji pred njime vezano uz ženu koju je upravo upoznao i za koju drži da bi mogla biti žena njegova života.

Poslije ću negdje pročitati kako Miles, koji u ranijim scenama filma, ne skrivajući svoj snobizam i nadmenost izjavljuje kako će ustati od stola ukoliko netko uđe u restoran i naruči Merlot – kasnije sazna da je navedeno vino zapravo u najvećem dijelu mješavina čiji je sastojak upravo ozloglašeni Merlot, što čini još jedno njegovo bolno prizemljenje i susret sa izazovima stvarnog života. No, kako bilo, kao briljantan uvod u navedenu scenu, Miles će negdje u svom monologu prethodno nahvaliti pinot, zapravo kroz njega opisujući čovjeka: pinot treba stalnu brigu i pažnju, a može rasti samo u specifičnim, malim, zabačenim zakutcima, pa tek najstrpljiviji i najbrižniji uzgajivači mogu uspjeti s njime, jer samo netko tko stvarno odvoji vrijeme da shvati potencijal pinota može ga natjerati da dođe do njegovog najvećeg izražaja. Miles kao da priča o sebi, o čovjeku, o ljudskoj duši: o pojedincu zastrašenome sumnjama oko vlastitog neostvarenog potencijala.

Koliko se sjećam, film će završiti sretno, ili će barem njegov konac dati naslutiti da bi se takvo što moglo zbiti, jer nakon što poslije duge neizvjesnosti pronađe poruku na telefonskoj sekretarici, Miles će odjuriti pred njena vrata, s kojom će scenom film okončati; no nije to ovdje glavna tema: glavna tema po meni jest način na kojeg Paul Giamatti glumi navedenu scenu ispijanja vina bez jedne jedine riječi; gledajući zamišljeno i sjetno nekud u daljinu, kroz prozor fast food restorana u noć i pijuckajući taj rajski napitak, samo da bi održao ono što se održati mora i da bi sebi stvorio neku slabašnu iluziju prihvaćenosti, važnosti i smisla.

Društvo u kojem se takav napitak mora piti čine zapravo isti ljudi kao što je i on; osamljeni marginalci navečer u restoranu brze prehrane; istrošeni s vremenom; polusvijet – da citiramo jednog poznatog pjesnika s ovih prostora.

Životni i glumački put Paula Giamattija tako će konačno tijekom godine koja je pomalo već iza nas dobiti svoju krunu nesumnjivim remek-djelom Holdovers, ovogodišnjim kandidatom za nagradu Akademije, u kojem sam glumi rigidnog staromodnog profesora koji u red mora dovesti nekoliko neprilagođenih mladaca na nekom opustjelom koledžu tijekom zimskih praznika – pa sve završi time da za jednog od njih učini ono što neće nikada učiniti niti vlastiti mu otac (ne želeći ovdje otkrivati previše o sadržaju filma). Giamatti u suradnji sa istim režiserom (Payne) postaje i ostaje kralj urbanih priča o besmislu i usamljenosti koje pronalaze svoj put prema svjetlu; nenadmašni i nepokolebljivi astronaut u ledenom svemiru suvremenosti okovanom beskrajem površnosti, tjeskobe i otuđenja.

Zamišljam o ovo doba Božića milese današnjih dana; okruženi blještavilom svijeta i pustoši oko ljudi koje uistinu uopće ne poznaju, trude se piti najsočnije vino koje su pribavili kako bi sebi dokazali vrijednost i smisao - i prikazati to uspjehom. No, postoje li takva punina ili spokoj koji bi nas zadovoljili pred nama samima, bez usporedbe s drugima?

Uspjeh je idol nad idolima našeg vremena; izgledati ili imati tako i toliko da izazivaš zavist ljudi oko sebe - svačiji je san.

Svima nama čini se na tome putu prečesto kako merlot kojeg pijemo nije vrijedan našeg vremena i nas samih; stvar je samo u tome da moramo otkriti ono što ga čini posebnim i vrijednim. Nije stvar u merlotima i pinotima; stvar je u nama.

UOČI BADNJAKA

donabellina.blog.hr

rijetko kad pišem o djetinjstvu , ali evo danas mi palo na um napisati, da neke lijepe "stvari" ( jer mnoge i nisu blistave ali su me usmjerile životu ) vezujem za Badnjak , onaj obični, gradski koji ne sliči na @Demetrino sjajno sjećanje iz obiteljske kuće
Badnjak je moje sjećanje na mamu i na sve ono što se trudila napraviti kao ugođaj topline za nas troje, jer otac bi bio češće po lukama svijeta nego kući.

Ostali su mirisi fritula i ribe koja bi se našla , blitve i skromnog stola.
Kasnije je došao bakalar sa očevim povratkom i način kuhanja kojega i danas njegujem unatoč silnim receptima - ja ostajem pri onome, kojega sam davno naučila : bakalar na brujet ili, kako neki kažu, na crveno.

Zadnja dva mjeseca poklopili su me problemi s alergijom na sve i svašta pa i alergijom na miš laptopa.
A i obiteljski problemi nisu me mimoišli , baš su me satrali nemilosrdno , tako da ove godine imam Badnjak, ali ne i ukrase koje vesele ,svjetlucaju . Nisam sretna, priznajem ni u najmanjem kutku sebe

Vama svima želim blagoslovljene dane i da vam očekivanja mira i ljubavi budu ispunjena

Demoni prošlosti + Božić - Koji kombo!

auroralucidissima.blog.hr

Razdoblje je duhovne pripreme za Božić koja vrlo često teče materijalnom pripremom a na kraju nema niti "D" od duhovnog. Poput ovaca u toru nabijeni šoping centri sa odurnim umjetnim svjetlom iščekuju nove žrtve hiperkonzumerizma. I tako šetam i ja po tom toru od šoping centra i u oko mi upadne jedna trgovina brendirane odjeće čije su cijene dosezale ekstremne visine. Na poticaj moje majke ulazim u trgovinu i pokušavam razumjeti tko su kreatori tih brendova i koliko materijali opravdavaju ekstremnu cijenu te od prodavačice pokušavam doznati o profilu kupaca koji tu dolaze šopingirati. Pozorno sam sve to pogledala, opipala i pomirisala. Kao što sam i pomislila puno prije toga - "Nomen est omen". Potom sam slušala interesantne izjave prodavačice o sorti žena koje tu šopingiraju ne zbog toga što im je nešto lijepo ili imaju određeni stil, nego što sebe unatoč propaloj egzistenciji njihovog duha žele prezentirati društvu kao financijski moćnim osobama kojima se to hoće i može. Trebam li uopće pisati o tome što te osobe uopće rade? Mislim da je suvišno! No kada ih ipak susretnete i ne dao Bog da su bile nekakav fragment vaše prošlosti, pa i kao nekakav trivijalni suputnik, i to biva već previše! Iskreno! Uglavnom , ako se ikada susretnete, izbace par polupismenih rečenica a potom samo nastane strojnica fix ideja iz prošlosti kada su još uvijek bile u svojim začecima. Te fix ideje su upravo ti demoni prošlosti koji ih posjećuju najviše u razdoblju praznika te ih vrlo rado iznose u tom razdoblju kada ih nekakve skroz bezvezne fešte podsjete na sve te događaje koji su u potpunosti prazni, ali jedino se njima godinama nakon tumbaju po glavama. Zbog te praznine u duši pretvaraju se u dio hiperkonzumerističnog stada, te vrše militarističke pohode na svoje brendirane trgovinice kupujući proizvode za koje nikada nisu radile.
Danas sam kao rezultat mog konzumerističnog minimalizma kupila sebi baklavu sa kajmakom, kavu par čarapa i ibuprofen.

Baklava od kajmaka bila je božanstvena! Sada će mi se vrzmati po glavi...uhhhhh :)

Čvarki

fragmenti2.blog.hr

Pisala sam jednom o tome kako je kod nas u vrijeme svinjokolja bio običaj susjedima i rodbini dijeliti svježe čvarke, meso , kobasice...
Dolazili su uz krafne i salenjake, i sve je imalo nekakvog smisla jer je to zapravo bila svojevrsna posudba obiteljima koje još nisu spremile svoje zalihe za zimu. Jer bi ovi poslije, naravno, jednako tako sve dijelili, odnosno vraćali.
Mi smo davno prestali sa svinjokoljama (i to je nešto s čime se moja mama jako teško pomirila, ako i je ikada...), a i u selu ih je sve manje... no, al' ja imam susjede koji još uvijek drže do običaja, pa i do ovih u novom ruhu, i tako sam ja lijepo dobila svježe čvarke!
A oraspoložilo me, iako to baš nikada nije bila moja hrana... ali zato čvarkuše jesu.
Pa čvarkuše bijahu...

Istina, mogle su se se i nešto više razlistati...
Malo sam previše rastanjila tijesto, al' nema veze - i ovako su bile odlične.





















A od svih poklona koji pristižu ovih dana, mogu reći da me ova misrisna i ljekovita staklenka možda i najviše razveselila :)

5EBI FM iz ADELAIDEA i rušenje tornjeva u New Yorku

prokleta-od-daljina.blog.hr

ovo je snimljena emisija sa radio stanice 5 EBI FM koju sam pripremio za slušanje 13.9.2001 godine dakle svega 2 dana nakon rušenja tornjeva u New Yorku, emisija je nastala na bosanskom radiju pa onda nije čudo da se to slušalo i komentiralo među ljudima, ali nikako ne stoji teza da sam ja kao autor tih emisija imao bilo kakve veze sa islamskim fundamentalizmom koji je optužen za terorizam mada sam radio na muslimanskom programu, jer ja sam radio na tome radiju na jednoj tezi koju sam postavio još u Zagrebu a onda je cijelu predstavio u svojoj Kozmologiji zlatnoga prstena, znači imao sam teoretske interese a nikako radikalno političke, ali su zlobnici mislili da mogu ali im je rečeno da NE MOGU od ljudi stvarati budale......

Crnobijeli Božić

ffp2.blog.hr

Dvaput sam počela pisati ovaj post.
Jedan sam izbrisala, drugi će vjerojatno doživjeti istu sudbinu.
Nekako sam ostala bez teksta.
A kad počnem pisati sve krene u nekom krivom smjeru.
Teško je ovih dana u sjeni dva besmislena bolesna čina reći ni napisati išta smisleno.

Tako sam na kraju odlučila ovaj inače radosni tjedan u kojem jedni slave rodjenje jednog davno rodjenog djeteta i najvažnije povijesne ličnosti uopće dok drugi drže taj dan za tradicionalni obiteljski blagdan početi komentarom na današnji Ipsilonkim post, posvećen svim onim blogerskim i inim "PTSP-ovcima".



Većina ljudi u tijeku života ne doživi pravu vlastitu tragediju, a čija definicija je vrlo težak i individualan pojam. Za mene osobno je prava tragedija kada roditelji izgube dijete (i braća sestru ili brata) koje još nema potomaka koji bi im bili utjeha i kada malodobno dijete izgubi jednog ili oba roditelja.
Sve ostale smrti su žalost za obitelj ali nisu tragedije nego ono što smrt je - jedina stopostotna nuspojava života.



Iz osobnog iskustva proživljene tragedije smrti mlade osobe u najbližoj obitelji i u krugu najbližih prijatelja (prijatelj i brat najbolje prijateljice a bratić mojeg do danas muža), gledajući sav taj cirkus koji se u našim malim mjestima odvija kad se takvo nešto dogodi (kolone rodbine koju vidiš samo na pogrebima, kojekakvih poznanika koji svi do jednog tvrde kako su bili bliski sa umrlim a ti nikad za njih nisi čuo i velike većine znatiželjnika koji dolaze uglavnom da bi vidjeli kako se drži obitelj), moji isto već pokojni roditelji, sestra i ja nakon babine smrti (a koji smo još "odradili" po tradiciji jer je babi to bilo jako važno) smo se dogovorili da bez obzira na to što se još desilo sav taj cirkus više nećemo pustiti u kuću.



Tako smo kada je tata umro zamolili za tihu sućut, kada je umrla mama isto tako, a sprovodi su obavljeni u obiteljskom krugu. Bez obzira na "obiteljski krug" i od mame i od tate došlo se je oprostiti nekoliko ljudi koji tom krugu ne pripadaju ali je i sestri i meni bilo jasno da su tu jer istinski a ne iz obaveze žale za mojim roditeljima.
To mi je puno više značilo nego da je na pogrebima bilo pola našeg malog mista i držalo govore jer je tako red.

Pojava društvenih mreža od svijeta je napravila to naše malo misto koje iz obaveze oblači odijelo i kravatu za pogrebe (ni moj muž ni sin a ni ja nemamo te i takve mondure jer na pogrebe odlazimo samo najbližim osobama), pa odlazi dati saučešće obitelji a nakon toga malo zamezi uz kavu i rakiju.



Tako danas kad ti se dogodi osobna tragedija koja iz nekog razloga dospije u novine (ubojstvo u školi ili masakr na božićnom sajmu) imaš na grbači ne samo sve one slučajne prolaznike koje uvrh glave poznaš iz vidjenja, nego s tobom plaču sve moguće Maje Šuput, Severine, Lepe Brene, Milanovići i Miljenko Jergović (nasumce odabrani primjerci ih skupine takozvanih R.I.P.-era - a ima ih i kod nas na blogu - još se ne ohladiš a već pet postova na naslovnici o tome koliko si bio super, iako te uvrh glave dvoje stvarno poznalo).
Nisam sigurna da sva ta (glumljena) društvenomrežasta žalost nepoznatih osoba, koje time skupljaju lajkove može obitelji nekog dječačića ili djevojčice (ne znam kojeg je spola u Magdeburgu ubijeno dijete) pružiti ni trunku utjehe u njihovoj neizmjernoj boli.

Neću sad nastaviti o onima koji traže krivce za bezumne činove jer ovaj komentar već sada prelazi neke normalne okvire a svaku diskusiju o tome držim za bespredmetnu jer jedini isključivi krivac je počinitelj osobno, lud ili ne, nebitno.
Reći ću samo da smrt, posebno u svom iznenadnom i u gore opisanom tragičnom obliku ipak ima smisao.
Smisao je život, cijeniti ga jer slijedeće sekunde može nestati a slaviti ga treba u krugu onih koji su nam najbliži i najvažniji.
Božić je za to najbolja prilika.

Bez puno riječi ali od srca...

sakurra.blog.hr

Je li Orešnik "Božji dar"?

betel.blog.hr

Možda je malo čudno, ako ne i ekstremno u ove blagdanske dane, govoriti o oružju kao božjem daru, ali doći ćemo do toga.
Najprije bi želio razjasniti kako mitologija, od Indije do bliskog istoka, pa onda i biblija, govore o bogu i bogovima koji vode međusobne ratove, uključujući i one nuklearne. Današnja arheologija iako to ne obznanjuje na sva zvona, nema nikakve sumnje da je Mohenjo Daru, danas u Pakistanu, ali dio indijske kulture, pogodio nuklearni holokaust, ali Mohenjo Daru je bitan i s drugog aspekta u ovom postu, na što ćemo doći kasnije.

I biblija nam govori o nuklearnom holokaustu u priči uništenja pet gradova doline među kojim spadaju i poznati Sodoma i Gomora. Ljude u toj priči obično zbunjuje podatak da se Lotova žena pretvorila u stup soli, po čemu zaključuju da nije riječ o atomicima, već neka "pravedna" božja kazna.

Ljudi tog doba, a koji su živjeli u svojim pustinjama daleko od mora, nabavljali su sol u geotermalnim poljima, sličnim onim koje vidimo u nacionalnom parku Yellowstone, a koji uz stupove pare taloži i sol. Upravo zbog toga ali i zbog siromašnog rječnika naroda tog doba, para i sol imaju isti naziv, pa se Lotova žene pretvorila u stup pare snažnom emisijom topline nuklearnog događaja.

Događaj uništenja pet gradova doline je dio većeg sumerskog epa, jer cijela biblijska geneza je kopirana, skraćena i pojednostavljena sumerska povijest. Događaj se zbio 2024 p.n.e. kad Marduk maršira na Sumer i postavlja sebe na tron u Babilonu. Borba se širi na centralnu Mezopotamiju. Enlili zahtijeva da se Marduk i Nabu kazne; Enki se protivi, ali njegov sin Nergal prelazi na stranu Enlila. Kako je Nabu poslao svoje Canaanitske sljedbenike prema svemirskoj stanici (Sinai), Anunnaki dozvoljavaju korištenje nečega sto izgleda kao nuklearno oružje. Nergal i Ninurta uništavaju svemirsku stanicu i gradove Canaanita.

Uništenje se nastavlja i godinu kasnije, jer su bogovi šokirani činjenicom da u kraju gdje stalno puše jugo-istočnjak, odnosno pasatni vjetrovi, odjednom zapuše zapadnjak, noseći radioaktivni oblak nazad onima koji su ih prouzrokovali.
Bogovi su se naravno spasili evakuacijom u dolinu Inda, ali narod je umirao kao muhe sa simptomima koje danas jasno raspoznajemo kao radijacijska bolest, dok je teren i dvije tisuće godina kasnije bio neplodan.

Ovo je ipak bio mali rat s malo nuklearnih bojev glava, danas Rusija Amerika, Kina i tako dalje.. imaju zajedno dvadesetak tisuća nuklearnih bojev glava.
Upravo ovih dana nuklearna prijetnja je sve aktualnija jer imamo suludu ideju raznih idiota da bi upravo njihova zemlja mogla biti pobjednik, u ratu gdje pobjednika nema.

Upravo u tom pogledu je hipersonična raketa srednjeg dometa Orešnik dar božji jer, iako snagom uništenja taktičke nuklearne bombe, nema dodatnog uništenja prouzročenog radioaktivnošću.
Orešnik na području udara razvija topline koje su navodno, bliske onim na površini sunca, i tu sve vračamo na priču uništenja Mohenjo Daru. Jedan Talijanski arheolog, koji je godinama proučavao taj lokalitet, slaže se s ostalima da je događaj prouzrokovan eksplozivnim udarom visoke temperature u kratkom razdoblju od 2-4 sekunde koji asocira na atomike, ali nije našao na ostatke radioaktivnosti, što ih isključuje, pa je možda ipak riječ o nekom prapovijesnom Orešniku.

Sjećam se u doba Domovinskog rata, kako je na nas gledali kultivirani zapad "balkanska nazadna plemena koji ratuju usred civilizirane Europe u dvadesetom stoljeću".
Danas je taj zapad zaslijepljen nerazumnom mržnjom prema Rusiji i s usnama punih ratnih prijetnji, koje za sada sprječava tek prijetnja nuklearnog rata. Jedan od budućih civilizacijskih ciljeva, u nekom novom detantu je atomsko razoružavanje i naoružavanje civilizaciji bezopasnih Orešnika, pa neka se idioti uništavaju lokalno, do mile volje.

Razmišljanja...

mecabg.blog.hr

Neke osobe prođu kroz naš život
i zaboravimo ih čim zatvore vrata
Neke izađu iz našeg života čineći ga boljim
a poneko, tek poneko,
svojim dolaskom učini da živimo život......



upload photo

Tema za razmišljanje

metric.blog.hr

“ What do you think you are, for Chrissake, crazy or somethin´ ? Well you´re not ! You´re no crazier than the average asshole out walkin´ around on the streets and that´s it.” Jack Nicolson iz filma “ Let iznad kukavičjeg gnijezda”.

Budi sretan...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Bio je Badnjak, obitelj na okupu i djeljenje
darova. Tata mi je darovao boga slonova, Ganeša,
donosioca sreće, uspjeha, razarača prepreka.
U darovan mi spomenar mama je upisala
Budi sretna!
jeli to bila želja ili zapovjed? upitah se nekoliko
godina kasnije,.danas to osjećam kao njeno
poslanje meni tek odrastajućem djetetu.

Budi sretan!
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.

U mjeri u kojoj ljubav u tebi raste,
raste i tvoja ljepota, jer ljubav
je ljepota duše, rekao je
sveti Augustin.
tako živimo sretni!






Dijana Jelčić

Blagdanski kviz #2

blogokviz.blog.hr

Dobro došli na blogokviz!

Danas objavljujem kviz na temu božićnih i novogodišnjih blagdana.

Kviz se rješava na način da se na početnom prozoru kviza klikne "DALJE" čime se otvara prvo pitanje te nakon što se označi jedan odgovor treba ponovo kliknuti "DALJE" čime se otvara drugo pitanje i tako sve do kraja kviza. Ako se želite vratiti na prethodno pitanje i promijeniti odgovor kliknite na gumb "NATRAG".

Nakon što odgovorite na sva pitanja na kraju kviza treba kliknuti na gumb „PODNESI“ čime se otvara stranica s gumbom „PRIKAZ REZULTATA“ (ako se ne vidi skrolajte prema vrhu da postane vidljiv), te se klikom na taj gumb prikazuju rezultati kviza, odnosno prikazuje se koji su odgovori bili točni, a koji netočni. Ispod gumba „PRIKAZ REZULTATA“ imate mogućnost pogledati statistiku rješavanja kviza, odnosno rezultate svih odgovora te mogućnost da ponovo odigrate kviz. :)

Ako se ne vide "DALJE", "NATRAG" i "PODNESI", unutar obrasca kviza treba skrolat prema dnu da postanu vidljivi.

Napomena *Obavezno znači da se pitanja ne mogu preskakati i da kviz ne možete podnijeti ako niste odgovorili na sva pitanja.

Ako ste propustili koji kviz ili križaljku, poveznice su sa strane u boksu.

Slijedi pauza u objavljivanju do polovice siječnja 2025. g.

Uživajte u kvizu!

Sretni vam božićni i novogodišnji blagdani!


Učitavanje…

Statistika iz prethodnog kviza.


Često propuštena pitanja sa stopom točnih odgovora ispod 50%.

Svjetlost

y-complicated.blog.hr

Nisam planirala pisati, ali ostavit ću uz kavu napisanih par rečenica.
@sarah me je nekim komentarom potaknula.


Iskrena sućut nije nužno tugovanje s tuđom boli.
Sudjelovanje u boli " dijeljenje" boli.

Postoje boli u kojima silaziš s pameti danima i mjesecima.
Nemaš snage misliti o drugima niti te oni zanimaju. Njihova "sućut" ne čini ništa.

U svom si privatnom Paklu bez prozora i vrata. Ne znaš hoćeš li iz njega ikada izaći. Čini se kako nećeš. Nemaš snage predahnuti samo pokušavaš na sve moguće načine preživjeti iako ti se ne živi.
To traje dugo, dugo. Predugo.

U trenutku u kojem postaneš sposoban komunicirati sa svijetom na smislenije načine od njega trebaš ono što si ti izgubio.

Smijeh, svjetlo, radost.
U trenucima u kojima se moj svijet srušio od ljudi sam tražila da mi šalju slike svojih sretnih trenutaka.
Moj mobitel se punio slikama djece, trenucima obiteljske radosti i veselja.
Bila sam na izletima, na pričesti, na jezeru...

Iako sama nisam mogla osjećati ništa od svih pozitivnih emocija snažilo me je gledati kako svijet živi. Kako se život raduje i voli.
Dobro je bilo što je život nastavio kada je meni stao.

Biti sućutan nekad znači držati svjetlo i uživati život.
Znači smijati se, radovati, plesati i pjevati, iskreno voljeti.

Za sve one koji to ne mogu.
Ne mogu jer ih nema
ne mogu jer duboko žaluju.

Gotovo da je dužnost svih drugih držati radost, širiti svjetlost i ljubav.




Crystallize


Malo su me naljutile cijene borova. Stvarno su ih zašiljili, zašiljili do te mjere da je prosto za gledati.
Svejedno danas idem po veliki bor kako je i red.
A red je da kuća miriši po borovini, mačke šutiraju kuglice, i da se iglice truse na sve strane.

Sretan vam svima Božić!