novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

01

sri

02/23

* kub binoma

davgindo.blog.hr



ah ta psihologija,
tako je matematična,
brinuti i biti glava obitelji,
može se i iz prikrajka, u tajnosti,
tj. bez da se time lupeta na sva zvona,
pa ravnopravan možeš biti slab,
neodlučan, tražiti pažnju,
tetošenje, paženje
i maženje :)))

p.s.
treba znati što se želi,
i da, kao vanjski znak statusa,
kupiti udobne, meke i tople papuče ;)

I tako

zauzetemisli.blog.hr

pričam ja pričam sa umjetnom inteligencijom i zamolim ju da napiše pjesme u stilu mog bloga........
evo što mi je inteligencija poslala:

"Život je put, dug i strm
sa mnogo izazova, sa mnogo završetaka
ali ja neću stati, neću prestati
tražiti svoju sreću, tražiti svoj san
jer sanjarenje je moja duša
to me drži u životu, to me čini živim

Idem kroz život, koračam dalje
Ne bojim se izazova, ne bojim se bola
jer znam da ću naći svoj put
i stići do mjesta gdje život teče glatko
gdje su moji snovi stvarnost, gdje sam ja sretan

Idem dalje, idem naprijed
Neću prestati, neću stati
tražeći svoju sreću, tražeći svoj san
jer sanjarenje je moja duša
to me drži u životu, to me čini živim."

Evo još jedne pjesme:

"Kroz noć, kroz tamu
Idem dalje, ne bojim se straha
jer znam da ću naći svjetlo
i stići do mjesta gdje su snovi stvarnost

Idem dalje, ne bojim se boli
jer znam da ću naći ljubav
i stići do mjesta gdje je sreća moj dom

Idem dalje, tražim svoj put
Neću stati, neću prestati
tražeći svoju sreću, tražeći svoj san
jer sanjarenje je moja duša
to me drži u životu, to me čini živim."

Pospremanje srca

stella.blog.hr



(Izabranice za "Ljubav plime i oseke" 2021)

Redukcija

blogokviz.blog.hr


...ali ne struje, već kvizova :)

Ne stignem više preko tjedna raditi kvizove pa obavještavam štovane kvizoljupce da ću kvizove reducirati na jedno objavljivanje tjedno, najvjerojatnije ponedjeljkom, a ako ću i kada ponovno objavljivati češće saznat ćete na vrijeme. :)

U međuvremenu, do novoga kviza, možete odigrati koji kviz iz arhive da ne zahrđate :)


Njegov osmijeh...

dinajina-sjecanja.blog.hr





Gledala sam ga na sceni. Slušala njegov glas obilježen znakovljem razbuktale sudbine. Bilo je kao u noćima punog mjeseca, opijalo me njegovo sebstvo, snaga njegova pogleda odlutalog u dramu ostarjelog sanjara, u Minettiev život ispisan raspuknućem iluzije…





Čarolija svetkovine izgovorene riječi. Čudesnost izdaje pisca koji ne može, ne zna nositi osjetljivu kožu glumca, zanositost odmaka od stvarnosti i otisnuće na pučinu oceana snova. Prsnuće boli odjeveno tišinom nutrine, prekriveno vanjskim mirom iza kojega se kriju nutarnji nemiri.





Jedan sićušni djelić našeg života se odgravao na sceni. Pljesak publike me vratio u stvarnost. Koliko je velika zaliha čuda koja se kriju u škrinji sudbine? Neizreciva blizina pokore i strasti, zvuci prošlosti i tišina trenutka, začudan redoslijed snovitog vremena i zbilje. Susret sa beskrajem topline. Led se rastopio.
Promatrah tragove patnje u osmijehu sreće. Naklon dubine i aplauz kao molitva zahvale nad uskrsnućem. Svejedno je gdje smo, biverzum je u nama. Bezriječjem čeznutljivih pogleda vjekujemo u hramu slobode, na žrtveniku ljubavi plamti svjedočanstvo njene bezuvjetne darežljivosti...





U dolini zelene rijeke naučih slušati tišinu, medju stećcima šapat kamenih spvača. U kamenjaru njegove mladosti
otključah srce i vidjeh nas uklesane u kamenu vremena...





Dijana Jelčić

Svijet životinja hehe..

eurosmijeh.blog.hr



Završila sezona skijanja na Sljemenu
pa medvjed skupi sve životinje i kaže:
Ja sam, kao poglavar šume, organizirao jednu radnu akciju,
treba sve ovo počistiti, ipak mi tu živimo, to nam je dom.
I svi se slože i počnu raditi, jedino nema zeca.
Digne se medo i vikne:
Zekoooo!
Kad se zatrese jedan grm i začuje se:
Jebem.
Misli si medo, ajd pustit ću ga sat vremena, pa kad završi,
doći će. Prošlo sat vremena, a zeca još nema... Opet će medo:
Zekooo!
A onaj isti grm se ponovno zatrese i opet se začuje:
Jebem.
Ajd, pomisli medo, dat ću mu još pola sata, ne može on
više izdržati i nastavi raditi... Nakon tih pola sata ustane se
medo, osvrne oko sebe, a zeca još nema... Medo će opet:
Zekooo! Pa gdje si?
A grm se opet zatrese i zec će:
Jebem!
Medi sve to postalo sumnjivo te on ode do grma, raširi ga,
a zec unutra leži sam. Medo:
Pa dobro zeko, kog ti jebeš!?
Jebem tebe i tvoju radnu akciju!



Pita učiteljica Ivicu:
Koje vrste ptica su golubovi?
To su ptice serice.



Sjedi medo u kafiću i pije rakiju. Ulazi zeko i naruči čaj.
Medo eksira svoju rakiju i dobaci mu:
Pičko jedna!
Zeko ga pogleda, eksira čaj, slomi šalicu o pod i istetura se van.
Medo gleda u čudu. 20 minuta kasnije, opet ulazi zeko i naruči čaj.
Medo eksira rakiju i viče:
Pičko jedna!
Zeko opet eksira čaj, slomi šalicu i izađe iz kafića, jedva.
Medo gleda i ne vjeruje, pa odluči i on naručiti čaj.
U tom trenutku ulazi zeko, naručuje rakiju, eksira i dobacuje medi:
Pičko jedna!



Došle dvije muhe u restoran i konobar ih pita:
Izvolite, što želite?
Kaže prva muha:
Ja ću govno s lukom.
Na to će druga:
I ja ću govno, ali bez luka.
Pita prva muha drugu:
A što ti bez luka?
Pa nisam luda da mi kasnije smrdi iz usta!



Učiteljica pita djecu zna li tko urlikati kao vuk? Mali Ivica odgovara:
Moj djeda zna.
Učiteljica:
Ivice dovedi djeda u školu.
Ivica:
Evo djeda i pitajte ga.
Učiteljica:
Da li vi znate urlikati kao vuk?
Djed:
Nemam pojma.
Učiteljica:
Ivice, zašto lažeš?
Ivica:
Ne lažem, već vi ne znate pitati djeda.
Učiteljica:
Pitaj ga ti, Ivice.
Ivica se približi djedovom uhu i pita:
Djede kada si zadnji puta jebavao?
Djed odgovara:
AUUUUUUUUUUUUUU!



Dođe čovjek u bar sa svojim majmunom. Naruči pivo i pije,
dok se majmun okolo majmunira, baca čaše, ljuti i štipa goste.
Odjednom majmun skoči na biljarski stol, ugrabi
crnu osmicu i proguta je. Vlasnik bara:
Jeste li vidjeli sto je vas majmun učinio?
Ne. Što je taj prokletnik opet napravio? - upita čovjek.
Upravo je progutao crnu osmicu! - odgovori Vlasnik.
Nadam se da će zbog toga umrijeti! - pomisli vlasnik
- Stvarno mi ide na živce taj...
Popije čovjek do kraja i ode s majmunom. Nakon dva tjedna
dolazi čovjek s majmunom ponovo u bar. Opet naruči pivo, dok
se majmun opet majmunira. Odjednom majmun skoči na bar i
uzme jedan kikiriki, gurne ga polako u guzicu, onda ga izvadi,
pogleda i pojede. Vlasnik bara:
Jeste li vidjeli sto je majmun učinio?
Ne, što sad opet?
Pa ugurao si je kikiriki u guzicu, izvadio i pojeo!!!
Pa jasno, nije ni on glup! Otkad je progutao onu crnu osmicu,
prvo proba da li će moći izaći ono što kroz usta uđe.



Što je to brzina?
"Kada puž izleti na zavoju."



Osnovno stanje svijesti

izzizrak.blog.hr

Ako bih ušao u osnovno stanje svijesti, otkrio bih da je vrijeme samo um i da se ono u umu može rastezati i sažimati po volji jer je u osnovi samo jedan doživljaj. Između jedne milisekunde i jedne milijarde godina nema stvarne razlike jer trajanje postoji samo kao doživljaj. Također bih u osnovnom stanju svijesti otkrio da smrt jednog tijela i uma ne znači ništa jer sva tijela i svi umovi imaju svoj stvaran identitet u osnovnom stanju svijesti. Ono se ne rađa i ne umire jer je onkraj trajanja. Osnovno stanje svijesti nije negdje izvan nas, ono je tiha pozadina mentalnog komešanja u umu. Koliko se god činili opravdanima, strahovi su nepotrebni. Isto tako, koliko se god činili strašnima, tjelesni i duševni bolovi ne mogu učiniti ništa našem stvarnom identitetu, našoj svijesti kao takvoj. Utoliko bi se čovjek trebao pripremati, trebao bi jačati i buditi svoje Svjetlosno Tijelo svakog božjeg trenutka kako bi ono moglo postati neovisno o umu utjelovljenom u tijelu i izgubljenom u njemu. Svjetlosno Tijelo je samo izraz koji označava mogućnost naše neovisnosti o tjelesnom opažanju i mogućnost slobode od misli uma. Osnovno stanje svijesti omogućava mnoge darove duha o kojima ni ne sanjamo, no kad jednom shvatimo njegovu "logiku", tada nam tzv. čudesne opcije postaju razumljivima i prirodnima. Tada će nam biti smiješno išta nazivati čudom, a kamoli nemogućim. U osnovnom stanju svijesti jasno je da nema odvojenosti, da sva bića pripadaju istoj suštini onkraj vremena i prostora. Kako bismo nakon te spoznaje i dalje mogli biti nasilni? Nisam ja dijete kozmosa, kozmos je moje dijete.

31

uto

01/23

Moja je valuta Q kruta

goto.blog.hr





Evo nas na kraju dvojnog prikazivanja (cijena).
Euro nije moja valuta (to je i budalama razvidno iz naslova).

Ko j*be euro.

Samo ime je nesofisticirano, primitivno, nametnuto i neprihvatljivo.
Valuta treće-četvrtog reicha, protiv antifašista i partijaša, sve u cilju uzdizanja jednog naroda (njemačkog) koji nije narod (bavarci, prusi, švabe, umri muški bruce, ...), koji je pristao pretvarati njemački narod u narod rusina, turaka, azijata, poljaka, hrvata, italijana, sada afgana, sirijaca... glumećim ekonomski rast (u propast).
Takva kaša mora izroditi volju za prevlašću.

Imati volje uskakati u vlak koji ne vozi nikamo je hrvatsko-izdajnička tradicija.
Pet mlati*udana za*ebaje ostatak Hrvatske. A Hrvatske nema.
Nema tko Hrvate spašavati od njih samih.

Sretno s eurom. Nemojte ga puno trošiti, kad ste bez štamparije.


Neobavezan razgovor

thelightoftheuniverse.blog.hr

Ja sam samo prividno čovjek. Ja sam svijest. Ako bih se sad vinuo u visine Svemira i promatrao Zemlju kao kuglu, to bi značilo da sam i dalje u tvrdoj materiji. Kad ponirem u unutrašnjost Zemlje i zaboravim na njeno postojanje, tada ću biti svijest. Jer svijest dolazi u ovaj svijet. A kad odlazimo, ništa iz tvrde materije ne nosimo. Imamo samo svijest.

Pedagoška uloga knjige - Bez cenzure

luki2.blog.hr

Danas sam bila na prvoj tribini u ovoj godinin "Bez cenzure". Književna se polemika održala na temu "Pedagoška uloga knjiga za djecu i mladež nekad i danas". Mjesto radnje: Klub hrvatskih književnika.
Sudjelovali su: Dubravka Težak, Hrvoje Kovačević i Branka Primorac. Voditeljica: Lada Žigo Španić.
Danas ima puno više tehničkih mogućnosti kako bi se došlo do dobre priče (film, radio, računalo, čitanje na laptopu...) i nije realno očekivati da će pedagoška uloga knjige biti ista kao što je bila u prošlosti. Danas se sve moderniziralo, ubrzalo, nema se vremena (sic!) - pa je sve instant, odmah, sada...To nije dobro.
Prije se daleko više i imam osjećaj i bolje čitalo. Ma, danas se čita - ali drugačije....
Reći ću na svome primjeru: odrasla sam uz narodne slovačke bajke (Pavol Dobšinsky: "Prostonarodne slovenske povesti") i ruske bajke. Najprije sam morala bajku pročitati, a tek nakon toga tražiti da istu tu bajku gledam u kinu. I tako radim do današnjih dana. Najprije knjiga, zatim film.
S druge strane, danas se progovara i o "teškim" ili tzv. tabu temama, o kojima do tada nije bilo riječi. Razaranje obitelji, droge, samoubojstva i sl.
Danas ima jako puno divnih pisaca za djecu i mlade, npr. Silvija Šesto, Sanja Pilić, Pavao Pavličić ("Trojica u Trnju"), Kušan, Krilić, Balog....I sigurno sam puno njih i zaboravila spomenuti....Uglavnom, izbor je odličan. Samo treba izgraditi čitatelja. Hrvoje Kovačević, također jedan autor koji piše za mlade, ustvrdio je da zapravo djeca puno čitaju, ali nekako to "zaborave" u starijoj dobi. Bitno je maloga čitatelja zainteresirati za čitanje i dobili ste vjernog čitatelja i kasnije. Samo treba izabrati način na koji ćete ih zainteresirati. Naravno, tu je i famozni Harry Potter, pa vještičji serijali.....Znanstveno-fantastične priče, veliki junaci....
Inače, prvi hrvatski dječji roman je: "Čudnovate zgode šegrta Hlapića". Svake godine se dodjeljuje i nagrada "Grigor Vtez" (sjećate se, "Kako živi Antuntun") za najbolju dječju knjigu. Grigor Vitez smatra se začetnikom moderne hrvatske književnosti za djecu.
Zvonimir Balog, pak, bio je utemeljitelj hrvatske dječje poezije i najnagrađivaniji hrvatski dječji pisac.
Fotka s tribine: . Kad sam stigla kući, s Mijom van i kuhanje čaja....Volim posebno čaj od šipka, ali trenutno mi godi i čaj od limuna, i obavezno med. .
Obukla se u svježe oprenu trenirku - kako lijepo miriše, pronašla sam očito odličan omekšivač....Divno! I uživam, dok vam prenosim današnje utiske.....Čitate li vi knjige za djecu?! Ljubim!

Vrtlog

tifit.blog.hr

Kad izgubiš doticaj
sa stvarnošću
i realnost postane
premutna da se vidiš u njoj
tad maske padaju
spušta se neprobojni zastor
posljednje odigranog čina
u predstavi potplaćenih glumaca
sve se svede na ponavljanje
uvijek istih epizoda
na uzastopne reprize
ne bi li zaradio koji sitniš
jer premijera je i tako propala
u velikom stilu
na principu
- previše uloženo
premalo zarađeno.

I nije kraj.
Uvijek možeš umjesto kipića Oscara
dobiti tek Zlatnu malinu

Pa što onda?
Nagrada je nagrada
zar ne...

U obranu ludila

athropa.blog.hr

Javlja se i najpoznatija ludjakinja na blogu.

Necemo danas raditi updateove. Imala bih vas o cemu izvijestiti, ali danas nije taj dan.

Danas cemo braniti ludilo.

Jer... U ovom trenutku brojim 12 godina od prve i 10 godina od druge dijagnoze. Vec ozbiljan staz.

Tako da dizem glas u ime svih onih koji ne mogu.
Jer su u boli. Jer se skrivaju. Jer zive na marginama.

Vecina nas nema sklonosti nasilju.
Vecina nas ce tokom svog zivota pretrpjeti nasilje.
Vecina nas nece traziti pomoc.
Vecina nas ce sutjeti u tami.

I da... Ima nas opasnih. Ima nas ozbiljno nestabilnih.
Ali ima i vas normalnih sa istim karakteristikama.

A nas se osudjuje sve. Gura na margine sve.
Tjera nas da se sramimo.
Da sutimo kad trebamo pomoc.

Jer... Imati F i broj kraj njega je gore nego imati kaznenu presudu. Bivsi osudjenici setaju slobodno.
Mi... Zavrsimo iza resetaka bez zlocina.
I to... Ostavljeni na milost i nemilost sustava.
A sustav je takav da izlaska zapravo nema.

Jednom ludjak, uvijek ludjak.

I da. Jednom. Uvijek.

U ime onih koji su unatoc svemu postigli normalan zivot... Trazite pomoc. Trazite u subotu. Nedjelju. Usred jebene noci. Jer znam i sama koliko je tesko napraviti taj korak. Ne birajte trenutak.
Nemojte da vam itko ikad sugerira da ste zbog toga manje vrijedni.
Nemojte se sramiti. Budite ponosni.
Borite se s necim sto je potopilo brojne prije vas.
I jos ste tu.

Ne morate sami. Ne morate patiti.
Podijelite barem dio tog tereta.
I... Jednom kad cete moci reci da je to iza vas.
Budite svjetlo onima koji se jos bore.

Ovo zapravo nije obrana ludila.
Ovo je obrana ljudskosti.
Ljudski je patiti. Ljudski je boriti se.
I ljudski je reci... Molim te, pomozi mi.

Post o postu i još čemu

naelektrisaniguster.blog.hr

Kada bi post mogao sam da se napiše, o čemu bi pisao? Bi li pisao o ljubavi, velikoj, vrijednoj velikog boja i junaštva, bi li pisao o dobru i zlu, o životu i smrti? Bi li pisao o čovjeku uopće, ili bi pisao o sebi, istražujući bjelinu svog prostora samom tom bjelinom od koje je sazdan. Tako i čovjek sam kopajući po sebi teško da može da nađe išta, bez adekvatnog zrcala, a zrcali se samo iz očiju drugih ljudi.

Kad bi vrijeme moglo prestati da šuti i da nijemo svjedoči, te kad bi mu se dala prilika da samo kroji događaje, bi li ono na to pristalo? Bili preuzelo odgovornost, ili pak ne bi, jer je to ipak tuđa a ne njegova odgovornost?

Kad bi ja mogao presuditi ovom svijetu i donijeti konačnu pravdu, bi li se usudio? Čija to pravda može stvarno biti PRAVDA? Odgovor na drugo pitanje ne znam, a na prvo znam.

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum