stvari u koje vjerujemo

Ali nitko da pita "tko nam to radi?".

Organizira se nekakav "dan srpske kulture" i netko se potrudi da u "tim danima" obavezno bude nešto neprimjereno, nešto što Hrvatima izrazito smeta.
Ali to nije sve, u "tim danima" netko se također potrudi da TIGNARIUS-ova "skupina mladih ljudi" unaprijed sazna za taj neprimjereni sadržaja, ali ni to nije sve! Netko također uspije organizirati rasprodaju zimske obuće crne boje, sa takozvanim "hudicama" i fantomkama, iste onakve kakve smo, za debelih zima, nosili u JNA.. samo crne boje.

U vrijeme Domovinskog rata, u Bosni su se, prirodni saveznici Muslimani i Hrvati, trebali zajednički suprotstaviti Srbima, ali to nije išlo. Danas znamo da su kod sukoba Hrvata i Muslimana redovito, na obje strane i u obje vojske, nalazili engleski "promatrači, oficiri, agenti itd.." sa zadatkom da olakšaju svojim stoljetnim srpskim saveznicima, i nahuškaju budale s obje strane.
Nakon što su uspjeli da hrvatski idioti naprave sranje u Ahmićima, svaka daljnja suradnja je bila nemoguća. Prvi u izvještavanju događaja u Ahmićima su, ne slučajno, bili upravo Englezi, baš kao što su Englezi unaprijed znali za rušenje mosta u Mostaru te to snimili, posudivši kameru, gle čuda, upravo od glupih Hrvata.

Jedno od najlegitimnijih pitanja tog doba je upravo ono Srpsko "tko nas bre zavadi?"
Pa zavadi nas oni koji upravo sad huškaju hrvatske fašiste-komuniste i hrvatske fašiste-ustaše.. jedni na druge usred Hrvatske (jer dovoljno smo glupi da nam ne treba vanjski neprijatelj!!)
Oni koji to stoljećima rade na prostorima gdje žive budale, dokaz? Ukrajina!!!

"Perfidan" znači podmukao, lukav, nepošten, lažljiv i zlonamjeran. Osoba koja je perfidna prikriva svoje prave namjere ili osjećaje i iskorištava povjerenje drugih za postizanje cilja."

Na našim blogerskim stranicama smo nažalost "prisiljeni" gostiti perfidnog pal-a, tipa koji ime Rusija, čak i u pisanom obliku, izgovara s škrgutom zubi, izražavajući beskrajnu i bolesnu mržnju, atipičnu kršćanskoj duši.

U svom posljednjem izljevu mržnje, perfidni pal, na podli način, roni suze za ukrajinskom djecom i zločinom koji se možda dogodio a možda i nije, jer perfidni pal obmanjuje čak i ako govori istinu.

Roniti suze za gorkom sudbinom djece je najčišći ljudski osjećaj, jer djeca su nevina u svakom kontekstu. Ali ne i za pal-u koji taj osjećaj koristi kako bi obmanuo iskrene osjećaje onih koji ne poznaju njegovu zlobu.
Da je pal-u stalo do djece, ronio bi suze i za ruskom djecom, ronio bi suze nad sudbinom djece Donbasa, njih 254 stradalih u namjernom granatiranju škola od 2014 do 2022. Ronio bi suze nad sudbinom 149 ubijena civila (609 ozlijeđenih, pretežno mladih koji su išli na koncert) u terorističkom napadu na velikom tržnom centru Crocus City Hall u Moskvi, među kojim i 11 djece za kojim pal nikad suzu nije pustio, možda samo zato što su Rusi, ili zato što su ubojice unajmili njemu dragi Ukrajinci.

Pal-u u biti i nije stalo do Ukrajinaca a još manje do njihove djece, kao ni cijeloj Europi niti SAD-u, koji su rat organizirali, pripremili i sproveli, i koji ne žele da rat stane ni nakon 2 milijuna mrtvih Ukrajinaca.
Rat koji je započeo iz jednostavnog razloga što je perfidni zapad pomislio da bi bilo dobro posjedovati 80 bilijuna vrijedni ruski energetski potencijal, a da o rijetkim mineralima i ne govorimo, ali kako bi pal, bez intelektualnog potencijala i zaslijepljen mržnjom sve to mogao znati.
Ali tu je, oduvijek prisutna, bolesna mržnja spram Rusije, koja se može opravdati samo perfidnošću, tim ubojitim oružjem svih lažova na svijetu.

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović je, u službenom posjetu Budimpešti govoreći o ratu u Ukrajini i neostvarenom samitu u Budimpešti, poručio da je dijalog nezamjenjiv.
Samit se pak nije dogodio jer su Trump i Putin skužili jedan drugoga, te je svak krenuo svojim putem.

Zbunjeni Tonči Tadić je kazao da Milanovićeve izjave treba promatrati i sklopu europskih i "američkih" napora da Rusiju privede za pregovarački stol i da se Rusija primora za bezuvjetni prekid vatre.

Naravno, nikakvi napori da se Rusija privede za pregovarački stol nisu učinjen u doba kad su naivci još vjerovali da Ukrajina može dobiti rat. Dapače, svi se sjećamo napora Boris Johnson (čitaj EU i US-a) da se rat nastavi i ne pristaje ni na kakav pregovor, u trenutku kad je prekid vatre već bio dogovoren. Prekid vatre poželjan je sad, kad ukrajinska vojska treba "spasonosni" predah, pogotovo taj "bezuvjetni" s kojim bi se dobilo puno za ništa.

Zbunjenom Tončiju smeta i što Rusija inzistira na denacifikaciji Ukrajine, smatrajući valjda da je nacifikacija europski trend, a sve što je europsko...
Smeta mu i što Rusija inzistira na neutralnosti, jer zbunjeno Tonči ne zna (a i kako bi znao, onako zbunjen?) da je ukrajinska neutralnost bila preduvjet i sastavni dio ugovora kojim se razvrgava odnos sa SSSR-om.

Poput svih zbunjenih, i Tonči se poziva na tjeralicu Međunarodnog kaznenog suda protiv Putina, za koju svi zbunjeni, pa čak i Tonči Tadić, znaju da politička, za razliku od one ispisane krvlju Benjamina Netanyahua.

Zanimljivo da je Tonči zbunjen čak i u vlastitom resoru (fizici) kad je nedavno nazvao BUREVESNIK malim Černobilom, bez da je proučio gradivo i saznao da su Norvežani pratili probni let i da nisu zabilježili nikakvu radijaciju.

Unatoč koncentraciji američkog oružja u Karibima, ako se pita Trumpa, rata u Venezueli neće biti.
Za objasniti zavrzlamu oko mogućeg rata Venezuele i SAD-a, treba najprije reći da se ne radi ni o kakvom povodu sprječavanja šverca venecuelske droge u SAD-e, jer je priliv te droge tek 4% od ukupnog šverca, i za opravdati taj povod trebalo bi prvenstveno napasti Mexico i Columbiju.



Povod eventualnog vojnog angažmana SAD-a u Venezueli je promjena režima, a koji bi na vlast doveo, zbog američkih sankcija osiromašenom narodu, omraženu nobelovku i bogatašicu Machado, koja je ovih dana javno pozvala Trupma da bombardira njenu vlastitu zemlju. A sve kako bi Američke i Britanske bankarske institucije profitirali na ulaganja u njegovu proizvodnju, te tako zadobili hipoteku koja im omogućuje daljnja kreditiranja. Upravo je to glavna sumnja da će Trump započeti rat.
Trump je, u predizborno doba, imao sastanak sa užom grupom ljudi, gdje je doslovno rekao "treba stati na kraj međunarodnoj bankarskoj oligarhiji". Stoga, bez ulaženja u njegove osobne povode, sumnjam da bi započeo rat koji bi tu oligarhiju dodatno osnažio.

S druge strane ipak! Venecuelske naftne rezerve procjenjuju se na 304 milijardi barela (s rezervom, jer nitko ne zna tko i kako procjenjuje vrijednost bilo kojeg nalazišta), s tim bogatstvom bi Wall Street i američke banke mogle dati novu kreditnu injekciju Americi koji bi ovu državu vratio na stare staze slave.
Zaključak: da se pita Trumpa, rat neće započeti, ali se Trumpa jako malo pita, pobijediti će oni s više utjecaja, dubljim džepom i dužim štapom.

Kad bi pokušao pozvati 50 prijatelja na pivo, možda bi ih došli pola, ali vjerojatni i manje.
Neki ti baš i nisu pravi prijatelji, neko ne piju pivo, neki nemaju vremena, neki imaju važnijeg posla, Mati je dijete bolesno, Juri ne da žena i sve tako..

Ako im ipak, za dolazak, obećaš zaradu ili profitabilni poslić, doći će ih puno, možda čak i svih pedeset, odnosno upravo onoliko koliko ih se skupilo u Splitu na predstavljanju srpske kulture. Kad se pak tih pedeset pojave simbolično i uniformirano obučeni, s fantomkama i kapuljačama kako bi se spriječilo prepoznavanje, onda je to kao da je neka tajna služba ostavila svoju vizitku.

Koja tajna služba? Definitivno neka naša, ali ne Hrvatska u tijelu i duši (takva ne postoji), a možda čak niti po diktatu naših političara (mada čisto sumnjam) već po diktatu onih koji diktiraju svim tajnim službama u rejonu, kako bi rekli naši srpski kulturnjaci.

Ako staviš crne i crvene mrave u staklenku, ama baš ništa se neće događati, ali ako tu staklenku potreseš, nastaje rat te se crni i crveni počnu klati.

Onaj tko stalno trese balkansku staklenku je MI6, koji u VB ne odgovara nikome, obzirom da su, u suradnji sa Bank of England, njegova duboka država.
Zašto sad? Pa kad padne ukrajinska fronta, sljedeća će biti na Balkanu (plus zemlje bivšeg Varšavskog pakta), a u ime okultne bankarske oligarhije ratovati će mravi u balkanskoj staklenki, jer oni su ipak najgluplji.

Čuvajte se vojne industrije, rekao je Eisenhower i otišao u legendu. Danas, kad se pitamo čemu toliki američki ratovi, moramo se sjetiti Eisenhowera i te rečenice, jer sve je u novcu! Da bi vojna industrija bila profitabilna, treba ratove, treba potrošnju oružja kako bi producirala i prodavala novo, stoga; Američka vojna industrija i američka vojska su jedno tijelo i jedna glava s jednim te istim ciljem, zaradom!

Pokušati ću potvrditi jednom smiješnom pričom.
Dok je Wehrmacht smišljao strategiju bliz krieg, dok je Crvena armija proizvodila tisuće tenkova, Amerika je imala 14 konjičkih pukovnija koje su, iako službeno raspuštene 1944 godine, postojale i kasnije jer svi se sjećamo da je novi zapovjednik poljske bolnice u seriji MASH došao na konju kao konjički pukovnik (iako to nije dokaz he-he). Razlog je bio jednostavan, deseci tisuća konja su proizvodili puno konjskog gnojiva, kojeg je američka vojska uredno pakirala i prodavala poljoprivrednicima srednjeg zapada.

Kamo sreće da su na govnarskom/gnojskom poslu i ostali. Ipak prioriteti su se promijenili, apetiti su narasli a vojna industrija upregnuta u WW2 dobila je zamašnjak i nije hitjela više stati. Što-šta se odonda promijenilo ali su gnojsko/govnarski likovi ostali isti.
mašala...

Ukrajinska glavna obavještajna uprava (GUR) provela je dvije visoko rizične operacije zračnih napada pomoću američkih helikoptera Black Hawk u Pokrovskom sektoru Donjetske oblasti uslijed intenzivnog ruskog napretka. Pokrovsk, ključno logističko središte, bio je pod opsadom više od godinu dana, pri čemu su ruske snage kontrolirale ~ 80% grada do kraja listopada 2025. i sada opkolile ukrajinske snage koje ostaju na tom području. Misije, koje je nadgledao šef GUR-a Kyrylo Budanov, pokušale su i nisu uspjele umetnuti elitne specijalne snage u sporna ili ruska područja. Ključno je pitanje zašto?

Ukrajinski izvori tvrde da je bezobzirna operacija bila poremetiti neprijateljske položaje, očistiti snažne točke i vratiti linije opskrbe, ali to je besmisleno. Prva misija, koja je pokrenuta u noći 28. listopada, bacila je 11 GUR komandosa na otvoreno polje sjeverozapadno od Pokrovskog industrijskog područja. Video je pokazao da se trupe brzo iskrcaju i raspršuju. Upad je bilo noću / niska vidljivost kako bi se minimiziralo otkrivanje, ali ruski izviđački bespilotni bespilotni letjelice uočili su nisko leteći helikopter i uništili 11 komandosa.

Naknadna misija, koja je pokrenuta u noći 30. listopada pomoću dva helikoptera Blackhawk, umetnula je dvije skupine (ukupno 20 – 24 komandosa) u istom općem području i pretrpjele su istu sudbinu kao i prva skupina.

Iako izvješća zapadnih medija tvrde da je ovu operaciju podržao NATO, mislim da je vjerojatnije objašnjenje da je to bila zajednička operacija CIA-GUR za izvlačenje paravojnih službenika CIA-e koji su djelovali s ukrajinskim snagama u Pokrovsku i oko njega. Mislim da ne govorimo o juniorskom osoblju CIA-e ... Mislim da postoji barem par, ako ne i više, viši paravojnih časnika CIA-e koji su sada zarobljeni u Pokrovsku. S obzirom na to da zapadnjačka izvješća naglašavaju da su ove dvije neuspjele misije provedene po nalogu Budanova, šefa GUR-a i da Budanov surađuje s CIA-om, a ne američkom vojskom ili NATO-om.

Pokušaj ekstrakcije dva puta u tri dana je samo još jedan pokazatelj očajne situacije s kojom se suočavaju ukrajinske snage i njihovi zapadni savjetnici u Pokrovsku.

Slična akcija, uz veliki gubitak helikoptera i vojnika, je izvedena u pokušaju izvlačenja viših zapovjednika Azova iz Mariupolja

Postala je Trumpu navika uvijek iznova ponavljati da Rusija mora smisliti plan za prekid sukoba u Ukrajini, jer je njemu "dosta ubijanja".
U biti njemu je dosta ubijanja ukrajinskih vojnika, što u ratu iscrpljivanja vodi ka neminovnom porazu, upravo onakvom kakvog smo vidjeli u Američkom građanskom ratu, Španjolskom građanskom ratu te u Prvom svjetskom ratu, ipak nije mu dosta ubijanja palestinske djece i žena, kojeg Izrael provodi iz punu američku novčanu i vojnu pomoć, i Trumpovo odobravanje.

Kako bi vratili "lopticu" u Trumpov teren, Rusi su rekli da oni imaju plan, i da se on upravo provodi na terenu i u diplomaciji.
U tu svrhu je Trump smislio plan, kojeg ćemo nazvati Anchorage gambit u svrhu otvaranje partije kojim je želio poniziti i poraziti Putina.

Plan započinje slanjem Steva Witkoffa u Moskvu, kako bi priopćio Trumpov plan za prekid rata, te ako se slaže, potvrda bi se dogovorila na samitu Trump-Putin u Anchorage na Aljaski.

Samit je dogovoren, susret održan i u prisutnosti Witkoffa Putin recitira Trumpu ponudu koju mu je Witkoff prenio, a radilo se u biti o uvjetima Istanbul plus kojim se Ukrajina povlači iz Dombasa, priznanje osvojenih teritorija uz male korekcije na ostalim frontovima, te provođenje izbora u Ukrajini i ne ulazak Ukrajine u Nato.
Dok je Putin nabrajao Trumpove uvjete Witkoff je konstanto potvrđivao rečeno sa yes-yes-yes! Nakon čega je uslijedio šok, jer je Putin rekao "pristajem!".

Nakon prvotnog šoka nestao je gostoljubivi osmjeh na Trumpovom licu te započelo izmotavanje kako mora o tome porazgovarati sa svojom administracijom, sa Europom, te je samit završio prije no što je započeo, obzirom da jedini prekid rata u Ukrajini, kojeg Trumpa zanima, je onaj koji barem miriši na nekakvu pobjedu.
Gdje je bila greška? Greška je u tome što je Trump, kao igrač dame, želio igrati šah s pravim šahistom.
Šah je igra strategije, zato Putin strateški pobjeđuj i na fronti i u diplomaciji, dok Trump više nema pojma gdje bi rat započeo a gdje završio.

U nedostatku boljeg izgovora, u Americi je nastala priča kako je Putin održao sat povijesti, a što je Trumpu diglo živce, što je naišlo na razumijevanje američke publike koja ne voli predavanja, a najmanje iz povijesti. Činjenica koju vidimo u neznanju većine američkih građana koji, kad žele posjetiti grad Kraljev Grudobran, možda znaju da se nalazi u Europi, možda su neki i načuli da se radi o Dubrovniku, ali malo tko zna da se nalazi u Hrvatskoj.

1542 španjolski istraživač Francisko de Orellana uplovio je u srce amazonske prašume i istražio rijeku od početka do kraja, podvig koji i danas zvuči teško izvedivo. Još nevjerojatnije su njegove tvrdnje da je na obalama Amazone našao obrađena polja i gradove s populacijom i naprednom kulturom koja se mogla mjeriti sa Europom tog doba.

Kad se s tom pričom vratio u Španjolsku, bio je ismijan jer mu nitko nije mogao vjerovati, pa je njegova priča protumačena kao jalov pokušaj opravdanja neuspjele i skupe ekspedicije.

Druga ekspedicija predvođena Pedrom Teixeira, koji je krenuo putem Orellana, potvrdila je sumnju, Pedro nije našao ni obrađena polja, ni velike gradove, niti traga ikakvog stanovništva, već samo gustu i neprobojnu prašumu.
Orellana priča je tako postala tek smiješna fusnota u povijesti istraživanja južno-američkog kontinenta.

Za potrebe ove priče, pokušajmo ipak pretpostaviti da je Orellanova civilizacija istinita, i što se moglo dogoditi da u stotinjak godina u potpunosti nestane bez ikakvih tragova postojanja.
Moglo se dogoditi ono što se i dogodilo domorodačkom stanovništvu tog kontinenta dolaskom Europljana, koji su sa sobom donijeli bolesti na koje su sami bili otporni, ospice, male boginje, gripu i tako dalje, bolesti koje su ipak za domoroce bile smrtonosne, te su znale u kratkom razdoblju uništiti do 90% domaćeg stanovništva koji su se s tim bolestima prvi put susreli.
Ako su stanovnici podlegli bolesti, što se dogodilo sa dokazima njihovog postojanja? dogodila im se topla i vlažna amazonska prašuma! Baš poput europske civilizacije tog doba, i u Amazoni je glavni građevinski element bilo drvo, koje je u razdoblju između Orellana i Teixeira istrunulo, dok su poljoprivredne parcele zarasle.

Dokazi

1999 spaljena je površina amazonske prašume u duljini od 180 km. u svrhu stvaranja pašnjaka za stoku bolivijskih farmera, ono što su otkrili ispod krošnja bilo je fascinantno i najbolje je prikazati fotografijama.







Nakon tog otkrića, arheologe je zanimalo koliko toga još može biti skriveno ispod krošanja amazonske prašume. U tu svrhu upotrijebili su naprednu neinvazivnu tehnologiju zvanu Lidar, koja laserom iz zraka mapira tlo ispod krošanja. Otkrili su tragove zemljanih radova koji upućuju na velike gradove, ceste i sistema upravljanja vodom, te tragove civilizacije koliko god je budžet istraživanja dozvoljavao.

Danas stoga nemamo nikakve sumnje da je u Amazoni živjela napredna civilizacija, ostaje tek pitanje kako se mogla razviti, obzirom da znamo da je preduvjet svake civilizacije napredna poljoprivreda i plodonosno tlo, što glinasto područje Amazone nikako nije.
Tajna je razotkrivana pronalaskom terraa odnosno "crne zemlje", dokaz uspješne meliorizacije tla amazonskog stanovništva, i u kojem su nađeni mikroskopski tragovi ugljena.
Ovo je dokaz kako povijest bez pisanih tragova nestaje, i potvrda nevjernicima da našu povijest treba uvijek iznova pisati.

Otvoreno je pitanje novog doba, pričaju li mitovi uistinu o bogovima, ili o bićima jedne tehnološki napredne kulture? Bilo da se radi o naprednoj pretpotopnoj kulturi, bilo da se radi o zemaljskim "vanzemaljcima" odnosno povratnicima koji su izbjegli jednu od mnogih zemaljskih katastrofa ili o klasičnim vanzemaljcima.
Za raspraviti ovo pitanje poslužit ćemo se bliskom nam židovskom mitologijom.

Uobičajeno je da vjernici, koji u pravilu ne čitaju Bibliju, negiraju postojanje leteće tehnologije i sve pripisuju "slavi božjoj", ali što ako biblijski jezik govori u tehnološkim terminima?
Hoćemo li boga pretvoriti u "drevnog astronauta? Naravno ne ovog našeg, koji u posljednje vrijeme slabo piše jer je zauzet podizanjem vlastitog spomenika, i na čije ćemo otkrivanje, kako čujem, svi biti pozvani.

Biblija dakle, iz pera svog najvećeg profete Ezekiela, kaže...
Uto me duh (Ruah-imenica koja proizlazi iz korijena riječi vjetar) podiže i ja za sobom čuh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina (Kavod-imenica koja označava nešto teško) podigla sa svojega mjesta. Čuh lepet krila onih bića (Kerubini-opčenito tehnološke sprave razne vrste i namjene, imenica koja označuje nešto što pokriva, jer bi se prije polijetanja raširila krila i natkrila bilo Kavod bilo Ruah, također Kerubini su natkrivali Kovčeg zavjeta, Ezekjel također kaže da je Jahve sjedio na Kerubinu baš kao što čovjek sjedi na konju) udarahu jedno o drugo – i snažnu škripu kotača što se s njima kretahu i zaglušnu jeku jakoga glasa.
 Tada me duh (Ruah) prihvati i ponese. I ja iđah ogorčen i gnjevna srca (preplašen), a ruka me Jahvina čvrsto pritisla (gravitacija). Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji življahu na rijeci Kebaru – onamo gdje se bijahu nastanili – te ostadoh među njima sedam dana kao omamljen (u šoku).

Na istu temu, jeste li čuli za 3I-Atlas? Komet designacije 3I što označava treći zabilježeni međuzvjezdani komet nakon 1I/'Oumuamua, otkriven 2017., i komet 2I/Borisov iz 2019.
Nemam namjeru ovdje pisati o čudnovatim karakteristikama ovog kometa, niti zašto je zelene boje niti zašto je imao rep pa ga kasnije više nije imao a trebao je, niti zašto ispušta samo nikal bez željeza i, na Gretin šok i bijes, ugljični dioksid odnosno C02 . Ima ipak namjeru spomenuti čudno ponašanje velikih sila u izvješćivanju o tom kometu.
Rusi ni riječ! Doduše oni imaju rat.. pa vrag će ga znati. Kinezi ni riječ! Doduše oni su zatvoreno društvo, ali ipak, ne baš toliko. Amerika? NASA ga je spomenula, čak i slikala s James Webom, svemirskim teleskopom Hubble te marsovskim roverom, ali sve su to bili neadekvatni alati koji imaju druge namjene, pa su slike bile loše. Idealan alat ipak postoji, marsovska orbitalna letjelica je Atlasa treba slikati kad se približi Marsu, i Atlas se približio, i letjelica ga je slikala!! I to je to.
Zbog Trumpovog rezanja troškova, zbog odugovlačenja dodjele sredstava NASA-i, zbog neisplate plaća radnicima, NASA je stavila ključ u bravu i fotografiju 3I-Atlasa sa orbitalne marsove sonde nije objavila, prigodno? Možda, ili možda ipak "naravno da nije!".
3I-Atlas se trenutno nalazi iza sunca a sa zemlje će opet biti vidljiv u prosincu, na svom putu prema Jupiteru koji također ima svoje orbitalne sonde, pa...